Predloženi sporazum o statusu snaga u tehničkom smislu je standardni dokument, ali upravo ono u štemu sporazum ne uređuje direktno nalaze se odredbe koje zahtevaju obrazloženje i to vaše. Prvo krivične nadležnosti. Član devet celokupno pitanje nadležnosti i odštete upućuje na Sporazum o odbrambenoj saradnji još iz 2010. godine, poznat kao SOFA sporazum. To znači da građani Srbije danas, nakon petnaest godina, ne mogu iz ovog dokumenta jasno da saznaju ako strani pripadnik počini krivično delo na našoj teritoriji, da li će odgovarati pred srpskim sudom.
Molimo jasan odgovor na ovo pitanje. Drugo tehničke aranžmani. Sporazum na više mesta predviđa da se osetljiva pitanja, uključujući nošenje oružja, komunikacioni sistemi, bezbednosne mere, urediti budućim tehničkim aranžmanima koje zaključuju nadležni organi, dakle Ministarstvo odbrane, bez učešća ovog Odbora. Znači, Odbor neće znati. Pitamo da li ti aranžmani podležu skupštinskom nadzoru?
Da li će biti javno dostupni? Jer, ako nisu, mi danas ratifikujemo okvir čiji sadržaj nismo u mogućnosti da procenimo. Treće, posebno određena područja i nošenje oružja. Član sedam dopušta stranom osoblju da nosi oružje i samostalno preduzima mere reda u takozvanom posebnom određenim područjima. Ko određuje ta područja, na osnovu kog akta i da li postoji jasan mehanizam nadzora nad takvim ovlašćenjem na tu Republike Srbije?
Ovo je reciprocitet. Zato i pitamo. Četvrto, klauzula o Šengenu. Nemojte zaboraviti. Član pet predviđa preispitivanje odredbi o ulasku i izlasku osoblja po pristupanju Kitra Šengenu, što je, priznaćete, mnogo bliže nego nama, ali bez roka i bez obavezujućeg mehanizma.
Ko pokreće taj proces i može li Srbija koja nije članica EU doći u položaj da joj evropska regulativa znači de fakto menja obaveze iz upravo ovog bilateralnog ugovora? Peto, finansije. Obrazloženje zakona navodi da se u 2026 nisu potrebna finansijska sredstva, ali ne daje nikakvu projekciju za naredne godine. Na osnovu čega je taj zaključak donet i postoji li procena očekivanog obima aktivnosti? Načelno, mi nismo protiv ovog sporazuma, naravno, ali narodna skupština nije mesto gde dokumenti potvrđuju po automatizmu kao ovde.
Ona je mesto gde se vlast pita, a građani štite. O po tački broj dva takođe bih, ovaj, prokomentarisao. Počeću od naj-konkretni, sa najkonkretnijim pitanjem. Misija Evropske unije u Mozambiku promenila je mandat iz obuke u vojnu pomoć, iz obuke u vojnu pomoć još u maju 2024. godine.
Ovo je dvadeset i šesta. Mi tu promenu formalno nismo konstatovali, konstatovano je tek sada, skoro godinu i po dana kasnije Ne pitam zato što kasnimo u tome. Pitam po kom pravnom osnovu su naši pripadnici u međuvremenu bili angažovani i da li je u tom periodu postojala potpuna usklađenost između međunarodnog i domaćeg pravnog okviraHm, okvira vidim koleginicu iz Ministarstva koja je pravnik. Ovo nije administrativno pitanje, ovo je pitanje zakonitosti. Drugo, u obrazloženju ovog dokumenta podnetog petog marta dvadeset i šeste godine stoji da Vojska Srbije će biti u pripravnosti u okviru borbene grupe Helbrod tokom prve polovine dvadeset i treće godine.
Gospodo, danas je dvadeset šesta godine. Ovo nije lapsus. Ovo pokazuje da se obrazloženje preuzima iz ranijih akata bez stvarne provere. Poslanicima se nudi tekst star tri godine kao da je aktuelan. Mislim, ovo nije dobrovoljno ferijalno društvo.
Treće, ovom odlukom briše se učešće u nizu operacija Ujedinjenih nacija. Formalno obrazloženje koje smo čuli da su mandati istekli i da trenutno ne učestvujemo, to stoji, ali nedostaje odgovor na jednostavno pitanje da li je Srbija aktivno nastojala da ostane u tim misijama ili da uđe u nove ili smo iz njih jednostavno pasivno ispravili, ispali, izvinjavam se. I sad završavam. Ako težište naše odbrambene politike pomera sa Ujedinjenih nacija ka operacijama Evropske unije, to može biti legitimno, ali takva promena mora biti jasno obrazložena, a ovde to nije slučaj. Hvala.