Predlagač zakona uvodi obavezu plaćanja poreza na imovinu prilikom zakupa zemljišta u javnoj svojini. Kao razlog za uvođenje novog poreza predlagač zakona navodi da se često u praksi dešavaju situacije da pravna lica koriste zemljište u javnoj svojini putem zakupa na 99 godina. Tako da ovakav jedan institut-zakup, postaje svojina jer se zakup zaključuje na jako dug vremenski period (99 godina).

Predlogom zakona se smanjuju nameti plaćanja poreza na imovinu - tako se za pravo svojine na zemljištu i pravo na korišćenje građevinskog zemljišta ne plaća porez na imovinu za prvih 10 ari zemljišta. U slučaju prava svojine na stanu, u kojem stanuje poreski obveznik, ne plaća se porez na imovinu za prvih 25m2. U slučaju da u stanu poreski obveznik živi sa članovima domaćinstva, za svakog člana domaćinstva postoji umanjenje za 25m2. Takođe, predlagač zakona ograničava godišnje povećanje poreza na imovinu do 7 % u odnosu na prošlogodišnji iznos poreza.

Predlogom zakona se utvrđuje obaveza poreskog obveznika koji vode poslovne knjige da plaća poreze na imovinu, za stanove i stambene zgrade na isti način kao i ostali vlasnici ovih kategorija nepokretnosti (tj. po progresivnoj poreskoj stopi a ne da poreska osnovica bude fiksirana na maksimalan iznos do 0.4%, što je aktuelno zakonsko rešenje). Glavni razlog za povećanje poreskog nameta za određene poreske obveznike za predlagača je činjenica da vlasnici ovih nepokretnosti ne koriste iste za poslovne potrebe/registrovanu delatnost i da na osnovu toga ne trebaju da plaćaju porez po nižoj stopi od ostalih građana.