Hvala. Evo, prođe već godinu dana od kad nas harmonizujete, da ne kažem srpskim jezikom usklađujete, i zbog toga mogu neki da se naljute, imajući u vidu da smo ove poslove, odnosno da ste ove poslove započeli 24. juna prošle godine. Još nemamo zvanično potvrdu dokle smo stigli na tom poslu. Dok se petnaestak suverenih zemalja Evrope već harmonizovalo i prihvatilo zajedničko načelo Evropske unije, a desetak je u poodmakloj fazi pripreme, Srbija se bori da uskladi svoje odnose sa malim batom, pazeći da ga ne uvredi ili slučajno ne naljuti, kao da do juče nismo bili jedna država, jedan narod. Naš narod je pametno rekao - sa svojim jedi i pij, a ništa ne šuruj.
Kad pomenuh jednom komšiji šta čitam, Akcioni plan o harmonizaciji, kaže - o harmonici, video sam, čuo sam, to je prava harmonika, jedni drže DOS-ove, drugi klavijaturu, a mehova između nigde. Ili će se i dalje solirati, ili svako za sebe svirati, vreme je da se odluči kom carstvu da se privolimo. Da li Akcioni plan harmonizacije ekonomskih sistema država članica državne zajednice Srbija i Crna Gora radi sprečavanja i uklanjanja prepreka slobodnom protoku ljudi, robe, usluga i kapitala treba prihvatiti, postavlja se kao osnovno pitanje i odgovor je u ovom trenutku - ne, iz nekoliko razloga, koje ću ovom prilikom istaći i konstatacija, a takođe zbog nekih nerešenih pitanja.
Prvo, sam naziv plana je rogobatan, kao i ova nakaradna država treba da bude u nazivu, u samom imenu plana, nešto afirmativno, što vodi određenom cilju i da se zove npr. plan za usklađivanje ekonomskog sistema radi priključenja Evropskoj uniji, a ne radi sprečavanja i uklanjanja prepreka. U samom članu 13. Ustavne povelje Srbije i Crne Gore proklamovano je slobodno kretanje ljudi, robe, kapitala i istovremeno zabranjeno svako sprečavanje njihovog slobodnog protoka između država članica. Takođe je članom 12. Ustavne povelje predviđeno uspostavljanje zajedničkog tržišta na prostoru Srbije i Crne Gore, a u stavu 2. ovog člana i odgovornost država članica za njegovo nesmetano funkcionisanje.
Drugo, nemamo nikakvih zvaničnih potvrda o usaglašenosti ovog teksta i da li će ovo prihvatiti i druga strana, odnosno Skupština Crne Gore, ili će pasti crnogorska Vlada. Predloženi rokovi za usaglašavanje su predugi, 18, 24, 36 meseci, pa čak i do pet godina, što znači da od prijema u Evropsku uniju nema ništa pre 2010. godine.
Naknadno usaglašeni rokovi od tri, pet godina duži su od roka upotrebe ove tvorevine zvane državna zajednica, i ko garantuje da će za dve i po godine Crna Gora nastaviti ovim zajedničkim putem. Isto pitanje je i za Srbiju.
Zadržavanje niskih carinskih stopa za 56 strateških, poljoprivrednih, prehrambenih proizvoda, u narednih pet godina, na insistiranje Crne Gore, porazno je za Srbiju, ukoliko želi proizvodno orijentisanu privredu, ili će i srpska privreda biti zasnovana na potrošačkom društvu, bez domaće proizvodnje. Danas smo pročitali podatak da u ovom trenutku Srbija uvozi tri puta više banana nego nekada što se uvozilo za celo tržište SFRJ. To znači da i dalje potrošački lobi ima veliku prevagu u poslovanju naše privrede.
Dok Evropa ukida ili je ukinula carinske granice, mi pravimo carinske teritorije dve države i povlačimo administrativne carinske linije, koje će tek za tri do pet godina biti ukinute, odnosno tržište bi trebalo da funkcioniše bez unutrašnjih prepreka. Kakva je to država sa dva odvojena monetarna sistema, dve centralne banke, dve različite valute kao zakonskih sredstava plaćanja? Evro je zvanična valuta Crne Gore. To se zadržava, a znamo da je najveći broj zemalja članica Evropske unije prihvatio evro kao zvaničnu valutu plaćanja. Da li će ikada ponovo zaživeti platni promet kao nekada. U ovom trenutku čak ni pošta ne funkcioniše prema Srbiji. Pošiljke stižu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, kasnije u odnosu na one koje su poslate i došle i vratile se u Srbiju, dok prema Švajcarskoj i drugim zemljama odvija se nesmetano i poštanski saobraćaj.
Najveća šteta po Srbiju je ugovor o predstavljanju državne zajednice Srbije i Crne Gore u međunarodnim i finansijskim organizacijama, koji su potpisala dva ministra finansija, a nije verifikovao Savet ministara. Zašto Srbija nije dobila poslove fiskalnog agenta Srbije i Crne Gore u Svetskoj banci, već u MMF-u, možda što ministar finansija sprovodi sporazum i torturu MMF-a, a napisano je takođe da Crna Gora i njena centralna monetarna institucija nemaju sertifikat Svetske banke za obavljanje finansijskih transakcija, čak ni za Crnu Goru. Kako će nas zastupati dok ne dobije sertifikat? Po kom osnovu?
Skupština Srbije i Crne Gore daje garancije za kredite kada državna zajednica nema imovinu i ne može se zaduživati. To je napisano u ovom akcionom planu, a mi imamo primer da je ministar finansija Boža Đelić jurio poslanike za Savezni parlament, odnosno Skupštinu Srbije i Crne Gore, kako bi izglasali određene garancije o zaduživanju, odnosno davanju garancija za zaduživanje pojedinih njenih članica.
Da li će evropski ustav biti donet pre nego srpski i da li ćemo i mi prihvatiti osnovna načela evropskog ustava i Evropske unije? Poslednje pitanje i kontatacija, a više se odnosi na pitanje, koliko košta srpsku privredu i budžet Republike Srbije ova harmonizacija i da li će ovaj deo sredstava, po osnovu smanjenih carinskih prihoda i prihoda po osnovu carine, biti udar na poreske obveznike u Srbiji, ili će to pitanje biti onako kako je predviđeno i budžetom za 2003. godinu, odnosno memorandumom za narednu godinu. Toliko, hvala.