PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 22.10.2003.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

2. dan rada

22.10.2003

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:30 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Bogoljub Zečević. Posle njega narodni poslanik Sredoje Mihajlov.
Narodni poslanik Bogoljub Zečević nije prisutan u sali za sednice.
Reč ima narodni poslanik Sredoje Mihajlov, posle njega narodni poslanik Miloš Lukić.

Sredoje Mihajlov

Poštovano predsedništvo, gospodo poslanici, nažalost, ja ću glasati za smenu predsednice Nataše Mićić, bez obzira što sam do skoro bio tu i ukazivao  na neke propuste. Nisam imao priliku, nisam ni želeo da to govorim javno, a sada moram obrazložiti koji su razlozi zašto ne mogu podržati da gospođa predsednik ostane na tom mestu.
Prvo i osnovno, počeću upravo od tih razloga zbog kojih skandirate, upravo zbog tih razloga ću reći, samo saslušajte. Gospođo Čomić, merite mi vreme ovo, koje... upravo zbog tih razloga. Gospođo Mićić, mi smo 5. oktobra obećali narodu da ćemo biti drugačiji od ovih i od onih koji sede tamo. Znači, 13 godina sam obećavao narodu da ćemo biti drugačiji i da ćemo dovesti ovde u ovaj dom i postaviti kompetentne, odgovorne, poštene, nepodmitljive, ugledne, časne i one koji će prezentovati ovu Srbiju onako kako treba.
Gospođo Mićić, vi ste svojim nečinjenjem doveli do toga da u Srbiji više niko, ama niko ne veruje da postoji častan čovek, da postoji neko da je uradio nešto zbog ideje. Vi ste doveli do toga, vi ste, gospodo, doveli do toga da je predsednik samo pričao o trgovini. Vi samo pričate o trgovini. Ne pada vam na pamet da postoji neko ko je uradio nešto iz ubeđenja. Toga treba da se stidite i zato neću da budem sa vama.
Gospodo, vi ste u Srbiju uneli klicu sumnje da nema poštenog čoveka ovde među nama. To je ono strašno i to je ono zašto ne mogu da vas podržim u tome. To je ono najstrašnije, jer nemam način kako da objasnim da to nema nikakve veze i da sam uradio nešto iz ubeđenja. Kome? Gospodo, to je ono najstrašnije što ste vi učinili Srbima. Drugo, čak i da ih ubedim, kazaće, budala jedna je uzeo. (Milka Marinković, sa mesta: A ti si uzeo?) U ime onih, Milka, mislio sam da si i ti na toj pravoj strani.
Kažem vam sada, da se ne pozovem da Bog sve vidi šta sad činite i koga sam ja podržavao. Opet ću podsetiti, tu je gospodin Jovanović, gospodin Pajtić, da sam ja za dve godine govorio, i ima na kolegijumu, da onaj ko bude otvorio vrata i bude nešto tražio za sebe lično, ne ovo lobiranje za svoj kraj, svoj grad itd, ko bude tražio za sebe lično, da me pozove da mu ja kažem kako se vrata zatvaraju sa spoljne strane. To svi znaju, sva gospoda koja su me slušala tamo. Vi to, gospodo, niste čuli.
Činjenica je da mislite da se sve radi za pare i da ne može drugačije, da nema poštenog. To je ono što vređa mene i ono što me ponižava i ono zbog čega ste me jako puno uvredili. Ja ne znam, gospodo draga, i ne mogu da tvrdim da li je neko od vas nešto uzeo, niti bih imao hrabrosti i smelosti da kažem da je neko uzeo a da nemam dokaza. Neke od dokaza ću pokušati da vam pokažem, a nikada ne bih uzeo sebi hrabrosti da kažem da je neko lopov ako ne znam.
Vi ste, gospodo, znali tačno da nije bilo trgovine, ali ste zato mirno kazali - jeste. Gospodin Živković je znao tačno da ništa nisam uzeo, da ne nabrajam ostalu gospodu. Taj koji je postigao utisak nedelje zahvaljujući tome što je to izjavio, postaje junak. Ja ću da vam kažem jedno, gde mi se čini da ima trgovine, a vi kažete da nema. Principijelno da kažem zašto ne mogu da vas podržim. Podržavao sam dugo, jesam za reforme, jesam bio taj koji je smatrao da tako treba da uradimo, ali ne mogu da podržim više. Tu je kraj. Smatrao sam da treba da se čuje i glas nekih drugih, da vam to kažu da ste malo zalutali. Među vama ima istih kao ja, samo što nemaju hrabrosti da dođu da kažu ovo što sam ja rekao. Ja to znam.
Samo da vas podsetim. Kako objašnjavate, 51 poslanik je potpisao da kandidat za potpredsednika Skupštine treba da bude čovek koji je kao maloletnik ušao u partiju, čovek koji je organizovao prvi skup Otpora, čovek koji je član neke stranke itd, a nema ni gde je završio osnovnu školu ni srednju školu. Gospodo, šta će vam veći dokaz? Da li je to bio plod vašeg verovanja u to da treba da imamo za potpredsednika Skupštine čoveka sa tim karakteristikama, ili je bila u pitanju trgovina.
(Predsedavajuća: Šest minuta.)
Hvala lepo. Ja bih još imao da kažem, ali mi je vreme isteklo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Osnov za repliku - pominjanje po imenu, narodna poslanica Milka Marinković, replika.

Milka Marinković

Kaže gospodin - mislio je da sam ja na pravoj strani. Gospodine, jesam. Otkako sam se rodila, pogotovo u zadnjih 13 godina, od kad sam član Demokratske stranke i od kada se borim za bolju Srbiju, od kad se borim za vaše dete, ne samo za moje, nisam ja ništa promenila, tu sam gde sam bila i biću dok Srbija ne postane onakva kakva treba da bude, uprkos vama i sličnima.
Znate šta kaže naš narod - ko o čemu, nepošten o poštenju. Ako to nije tako, što se vi pola sata pravdate? Šta mene briga da li ste vi kupljeni, da li niste. Mene to savršeno ne interesuje jer ja brinem o svom životu, svojoj duši, svom detetu, o svojoj Srbiji, a vi gledajte kako ćete da se opravdate pred vašim pokolenjima, pred vašom decom, unucima, jer ma koliko se neki zaklinjali u hrišćanstvo, koji su se smejali kada je Zoran Đinđić umro, ja sam vernik i verujem da... Gospodine Maršićanin, ovolika su vam bila usta kad smo mi plakali i izlazili iz sale, a vi ste se smejali. To rade hrišćani, Srbi, nacionalisti. Ja verujem u Boga i neka Bog sudi onima koji znaju koliko je eura koštao njihov glas.
Što se tiče podrške takvih kao što ste vi, mi nećemo tu podršku. Nećemo podršku ljudi koji se mogu kupiti, nego hoćemo podršku građana Srbije koji smatraju i znaju da ja i moje kolege, a ti ćuti, jesmo na dobrom putu.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miloš Lukić, posle njega narodni poslanik Simo Radulović.

Miloš Lukić

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uobičajeno je u istoriji parlamentarne prakse da se novi predsednik Skupštine uvek trudi da unese neku novinu u rad Skupštine i obično se zbog svog ponašanja tih prvih meseci dopadne i javnosti i poslanicima. Šta se kasnije događa, ali to nije izuzetak kod gospođe predsednice, u glavama tih ljudi, meni nije jasno, ali očigledno je, ako se prisetimo svih ranijih predsednika Skupštine, da vremenom oni počinju da menjaju svoj odnos prema ostalim poslanicima i, na kraju krajeva, preko tog odnosa i prema javnosti koja ih je izabrala.
Kada je reč o predsednici (još uvek predsednici) Skupštine, ja imam nekoliko principijelnih zamerki, a prva zamerka je ta što ugled ove skupštine nije čuvan na svim mestima i u svim prilikama, na način na koji to očekujemo od prvog među jednakima, a to je predsednik Skupštine.
Mi smo sada imali prilike da imamo za predsednika Skupštine diplomiranog pravnika, pa sam ja, kao kolega naše predsednice, imao uverenje da ćemo raditi po Ustavu i po zakonu i nadao sam se da će upravo ta borba za zaštitu struke, bez obzira na mesto na kome se nalazite, takođe doprineti da ova skupština radi na osnovu Ustava, na osnovu važećeg zakona i naročito Poslovnika. Tačno je da je Poslovnik unakažen i da smo mi kao poslanici svedeni na nivo da naše diskusije mogu da traju minut i 20 sekundi, i mnogo drugih hendikepa, međutim, ipak je predsednik Skupštine taj koji je mogao da ovaj rad učini mnogo kvalitetnijim.
Ako bi to uporedili sa ljudima iz drugih struka, vi znate da nikad nećete uspeti dva inženjera da posvađate, ako je reč o njihovoj struci, da će dva doktora uvek brzo da se dogovore, ili više njih, da jedan drugog zaštite i da jedan drugom pomognu. Međutim, mi smo ovde imali slučaj da naš predsednik vrlo lako, pa i u svom izlaganju koje smo imali pre nekoliko dana, kaže da Ustav nije božije slovo, u tom smislu, da ga ne treba poštovati. Dok god jedan ustav važi, treba ga poštovati.
Posebno, kad smo već kod Ustava, smatram da su drastično kršeni sledeći članovi Ustava - član 74. koji govori o tome da Narodna skupština ima 250 poslanika, da se biraju na neposrednim izborima i da se prestanak mandata takođe utvrđuje zakonom. Taj član uopšte nije poštovan.
Naime, ne može predsednik Skupštine reći da nije učestvovao u svemu onome što se događalo, vezano za mandate, vezano za način izbora, a to se kao bumerang vratilo i vladajućoj većini, s obzirom na sadašnje stanje i s obzirom na činjenicu da su nezadovoljni odlukom Ustavnog suda i da pokušavaju sada da stvari vrate na onaj period pre ove čuvene odluke.
Šta će biti sa Ustavnim sudom, da li će se nešto tamo menjati da bi se izmenila i ta odluka, to ćemo videti, ali u svakom slučaju ona se vratila kao bumerang vladajućoj većini.
Što se tiče člana 78. Ustava, koji uređuje rad predsednika Skupštine, takođe možete pogledati taj član i uverićete se da on nije poštovan u nekoliko prilika. Takođe, član 82, koji uređuje rad Skupštine i način ostvarivanja prava i dužnosti narodnih poslanika. Mi narodni poslanici smo imali puno pravo da očekujemo od predsednika Skupštine da nam omogući da svoja prava koristimo na pravi način.
Naročito bih pomenuo član 87. koji govori o izboru predsednika Republike i prestanku mandata predsednika Republike. Taj član je sigurno drastično prekršen. Pomenuću samo, da podsetim članove Odbora za ustavna pitanja, mi smo na sednici Odbora bili prinuđeni da glasamo da li kršimo ili ne kršimo Ustav. To je stvar o kojoj nikada i ni na jednom mestu ne može da se glasa, a mi smo tada glasali da ne kršimo Ustav i izabrali smo v.d. predsednika na jedan vrlo dug period, evo skoro će godinu dana.
Osvrnuo bih se takođe na nekoliko stvari koje je predsednica rekla u svom izlaganju. Pomenula je da Ustav nije donet i da kasni. Jedan od najodgovornijih ljudi u državi je sigurno predsednik Skupštine, ako Ustav kasni, i sigurno je da je tu mogla dosta da učini i da se krene ranije sa izmenom Ustava. Naravno, mislim da je onaj period koji je bio primeren, a to je posle uzimanja vlasti jedno šest meseci, sasvim dovoljan da vladajuća većina, koja je tada stvarno bila velika većina, donese novi ustav. Posle toga mnoge druge okolnosti su se umešale, tako da više Ustav nije bio ono što se od njega očekivalo. Danas se vidi kako Ustavna komisija radi i vidi se da smo u ćorsokaku i čekamo da nam Venecijanska komisija dođe, da nam izdiktira novi tekst.
Takođe, predsednica je govorila o slučaju oduzetih mandata. Ne možemo reći da vladajuća većina, na čelu sa predsednikom Skupštine, nije odgovorna zbog oduzimanja mandata. Ako neko smatra da to nije bitno i da nema uticaja na to, onda ne treba da obavlja ovu funkciju.
Takođe, kada je reč o Ustavnoj povelji, mi smo imali prilike ovde da učestvujemo u nekoliko grubih kršenja Ustava prilikom donošenja mnogih zakona, i na to smo ukazivali. Podsetiću samo na niz omnibus zakona, pa zatim kod usvajanja Ustavne povelje, mi smo praktično stavljeni pred svršen čin i nismo imali prilike da o tome na valjan način diskutujemo, nismo imali prilike da podnosimo amandmane. Zapravo, mi smo bili verifikaciona komisija jedne grupe pregovarača, koja sada nije na okupu. Ipak smo mi najveće zakonodavno telo u ovoj državi i trebalo je da prvo mi o tome diskutujemo, pa onda da se ide na dalje pregovore.
Pomenuli ste lustraciju koju je predložio Građanski savez Srbije, zakon o lustraciji koji je ovde usvojen. Takođe, u okviru jedne trgovine, tog momenta je trebalo to usvojiti da bi se o tome pisalo nekoliko dana i da bi verovatno nešto drugo, što mi možda ne vidimo ili vidimo, prošlo pored ovog zakona. Rečeno je da je to suočavanje sa prošlošću, sa svojim delima i svi mi poslanici ovde imamo prilike da sami pred sobom sagledamo šta smo radili i kako smo delovali, a naravno oni koji su na odgovornijim funkcijama sigurno da će o tome morati mnogo više da razmišljaju.
Takođe bih rekao da je malo neprimereno pominjano ovde ubistvo premijera Đinđića. Mislim da sada nije ni vreme, ni mesto to pominjati. To mi je posebno smetalo, jer mislim da taj čovek stvarno nije kriv što se ovo sada ovde događa.
Govoreno je o viziji Srbije pod novom vlašću, o idejama od 5. oktobra itd. Mislim da je to davna prošlost. To što se 5. oktobra opozicija ujedinila i što je srušila jedan režim, to je bilo tada, a sada smo tri godine iza toga i trebalo bi govoriti o nekim mnogo važnijim stvarima. Nisam čuo šta ste rekli, ali u svakom slučaju mislim da je to istorija i da sada treba raditi na onome što se danas događa, da treba voditi računa o standardu građana, da treba voditi računa o ustavnosti i zakonitosti, što je prvi zadatak predsednika Skupštine i ako bi se na taj način vodila Skupština i država onda bi cela Srbija ličila na nešto. Morate priznati, uz svu zaslepljenost vlašću, da trenutna situacija nije dobra i da ima mnogo toga da se radi. Mislim da je ova rasprava o poverenju predsedniku Skupštine takođe gubljenje vremena i da imamo mnogo prečih poslova.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sima Radulović, a posle njega narodni poslanik Dragan Ljubojević.
Reč ima narodni poslanik Dragan Ljubojević, a posle njega narodni poslanik Petar Cvetković, koji se javio da ima Administrativni odbor; i gospodin Radulović je takođe član Odbora. Dakle, narodni poslanici koji imaju sastanke Odbora dobiće reč nakon što završe svoje obaveze na Odboru.
Reč ima narodni poslanik Dragan Ljubojević, a posle njega narodni poslanik Zoran Anđelković.

Dragan Ljubojević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, juče je Televizija "Pink" emitovala vest da je Srpska radikalna stranka podnela inicijativu za razrešenje Stevana Lilića sa funkcije člana Ustavne komisije i da će insistirati na tome da se rasprava o smeni predsednika Narodne skupštine i o poverenju Vladi odloži, a da se raspravlja o ovoj tački dnevnog reda. Mi jesmo podneli tu inicijativu, ali, zarad istine, mi smo tri godine čekali raspravu o predsedniku Narodne skupštine i o Vladi Republike Srbije i nismo tražili da se sednica odloži. Glasali smo za to da se radi u ponedeljak i u petak, dok poslanici skupštinske manjine u ovom slučaju, a predstavljaju se još uvek i misle da su većina, nisu želeli da se radi ponedeljkom i petkom.
Što se tiče ove tačke dnevnog reda i predloga za smenu Nataše Mićić sa mesta predsednika Narodne skupštine, postoje politički razlozi za ovu smenu, a postoje čisto zakonski i ustavni razlozi, odnosno njeno kršenje Ustava, zakona i Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Što se tiče političkih razloga, a o tome su najviše sam predsednik Narodne skupštine i predstavnici Vlade Republike Srbije, odnosno oni koji podržavaju Vladu Republike Srbije govorili u svojim izlaganjima povodom prve tačke dnevnog reda, oni se svode na politiku koju vodi Vlada Republike Srbije i grupacija kojoj pripada predsednik Narodne skupštine Republike Srbije. Obrazloženja zašto je to dobra politika svode se na pet-šest fraza koje DOS plasira građanima Srbije od 5. oktobra naovamo i pre svega se insistira na reformama, a svi vrlo dobro znamo i svesni smo toga kako u praksi izgledaju te reforme. One se svode na milion nezaposlenih, na trinaest milijardi dolara deficita, na rasprodaju preduzeća i na planiranu ponovnu pljačku građana Srbije putem zakona o planiranju i izgradnji, putem legalizacije, na osnovu čega Vlada Republike Srbije i lokalne samouprave planiraju da uzmu deset milijardi dolara. Naravno da smo mi srpski radikali protiv takve politike. Mi insistiramo na reformama, ali zaista na stvarnim reformama.
Što se tiče predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, moram da se vratim na onaj 14. oktobar, jer sam i ja bio devet sati talac i predsednika Narodne skupštine i Vlade Republike Srbije, jer niko za tih devet časova nije sišao u salu i obavestio narodne poslanike da se sednica Narodne skupštine odlaže za sat, dva, tri ili pet ili do 16. oktobra, tek nas je u 18,45 časova potpredsednik Narodne skupštine gospođa Gordana Čomić obavestila da se sednica odlaže za 16. oktobar. To je nepoštovanje svih 247 ili 248 poslanika, koliko ih je tog dana bilo u sali Narodne skupštine Republike Srbije, i to je dovoljan razlog da podnesete ostavku, ako ne, bar da se izvinite poslanicima zbog toga što su ovde bez ikakvog obaveštenja, bez ikakvog razloga sedeli devet sati.
Vi ste kao predsednik Narodne skupštine Republike Srbije prekršili nekoliko puta Ustav; postoji i odluka Ustavnog suda za jedan takav vaš čin, dakle, kao dokaz da je Ustav prekršen, iako ste blagovremeno i nekoliko puta upozoravani da odmah po okončanju onih decembarskih predsedničkih izbora imate obavezu da raspišete ponovo predsedničke izbore, i tako sve dok se ili ne promeni Ustav ili zakon ili ne izabere predsednik Republike Srbije.
Vi ste se o to oglušili, raspisali predsedničke izbore tek u septembru mesecu 2003. godine, i stigla je odluka Ustavnog suda Republike Srbije da ste prekršili Ustav. Znate, kada neki običan građanin prekrši zakon za to postoji sankcija, postoji odgovornost, a, u najmanju ruku, kada je stigla odluka Ustavnog suda, trebalo je da činom ostavke priznate nadležnost, ingerencije Ustavnog suda, jer je to Ustavni sud, izabrala ga je DOS-ova većina; donosio je diskutabilne odluke u svom mandatu, a i samim nedonošenjem odluka učinio da se unese haos i u ovu Narodnu skupštinu i u kompletan društveno-pravni sistem u Republici Srbiji. Sud je legalno izabran, su je doneo odluku i svaka odluka Ustavnog suda mora da se poštuje.
Takođe, odluka o vraćanju mandata koju je doneo Ustavni sud se ne sprovodi i vi se tu vešto krijete iza Administrativnog odbora, koji zaista po Poslovniku treba da vrati mandate, odnosno da postupi po odluci Ustavnog suda Republike Srbije. Najmanje što ste mogli u tom slučaju da uradite jeste da insistirate kod Administrativnog odbora jer na to imate i poslovničko pravo, da obavestite Narodnu skupštinu o tome da Administrativni odbor ne sprovodi odluku Ustavnog suda. Mi imamo danas situaciju gde je nekoliko mandata sporno, da ne podvlačim i ne ponavljam ponovo onih 12 spornih mandata gde je situacija krajnje jasna, krajnje čista, jer 12 poslanika je podnelo ostavku, ostavke su verifikovane i umesto tih poslanika došli su novi poslanici, a posle izvesnog vremena 12 poslanika, pričam o onima koji su podneli ostavku, rekli su da su u pravnoj zabludi. Oni su podneli ostavku, ostavka je konstatovana i tu je kraj priče što se tiče njihovih 12 mandata.
Svaka odluka Narodne skupštine Republike Srbije koja je doneta uz učešće tih 12 poslanika kad-tad će biti oborena na jednom normalnom ustavnom sudu, ne ovom koji je zaista politički Ustavni sud, jer imamo predsednika Ustavnog suda koji je član G17 plus, jednog sudiju Ustavnog suda koji je član Demokratske stranke i onda u javnosti posle odluka Ustavnog suda ili kada dođe neka inicijativa pred Ustavni sud jedan zastupa stavove G17 plus, jedan stavove Demokratske stranke, a niko ne poštuje Ustav i zakone ove zemlje i ponaša se u skladu sa tim.
Predsednik Narodne skupštine je primenjivao frigidno Poslovnik o radu Narodne skupštine koji je donet; osnovni izvorni Poslovnik koji predviđa novčane kazne i sankcije za poslanike donet je kada je DOS imao 170 poslanika, dakle u onom izvornom obliku, i zaista je apsurd da poslanici, koji po članu 77. Ustava Republike Srbije ne mogu da budu pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili davanje glasa u Narodnoj skupštini (doduše, još nismo imali slučaj kažnjavanja za davanje glasa) budu novčano kažnjavani.
Na kraju, morao bih i predsednika Narodne skupštine, a pre svega vas iz GSS da upozorim da se ne pozivate na izbornu volju građana. Izborna volja građana je nešto što je svetinja, izbornu volju građana svi moraju da poštuju, ali nemojte vi koji ste jedan jedini put samostalno učestvovali na izborima da se krijete iza izborne volje građana, jer tada kada ste učestvovali na izborima bili ste statistička greška. Niste imali ni jedan jedini procenat glasova.
Predložio bih vam, dok još ima vremena da uložite amandman i obezbedite većinu, da onih 2% koje predlaže SDP spustite na 0,2% i da imate neku šansu da uđete u parlament. Nemojte da se zavaravate i da mislite da su građani septembra 2000. godine glasali za nekoga od vas ili da su glasali da Nataša Mićić bude predsednik Skupštine, da Goran Svilanović bude ministar inostranih poslova, da Gašo Knežević bude ministar prosvete, da Radmila Hrustanović bude predsednik Skupštine grada, jer ako to mislite, trebalo bi da se konsultujete sa nekim stručnjacima koji su kompetentni da o tome nešto kažu, kompetentniji od mene, ali ja sam siguran da je izborna volja građana bila drugačija 5. oktobra, odnosno da sigurno nisu glasali za vas, a siguran sam da ako budete imali smelosti i izađete na neke naredne izbore nećete biti ni statistička greška.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Anđelković, a posle njega narodni poslanik Stanko Kovačević.

Zoran R. Anđelković

 Dame i gospodo, naravno SPS nije dovodila u pitanje ni kada je prethodni predsednik parlamenta menjan i biran novi da poslanička većina (ona koja jeste poslanička većina, tada je to bilo jasno, a danas naravno nije jasno, jer je jasno da više ta poslanička većina nije većina) ima predsednika parlamenta. To nije bilo sporno, kao što nije bilo sporno da u tim trenucima kada se predsednik parlamenta bira, predsedava najstariji poslanik; tada to poslaničkoj većini nije smetalo, jer je potpredsednik koji je bio najstariji i koji je predsedavao radio to korektno i pokazao je kako jedan predsednik parlamenta treba da se ponaša, tolerantno prema svim poslanicima, na istovetan način i na korektan način prema svakom poslaniku, bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripada.
Evo, sada kada se raspravlja o predsedniku parlamenta, najveći problem je u tome da li će Ljubiša Maravić da predsedava sat, dva ili tri dok se ne izabere novi predsednik parlamenta. Inače, kada ne bi bio Ljubiša Maravić najstariji poslanik, ne bi uopšte bio problem ni za poslaničku većinu, zbog onih izjava koje su se čule ovih dana, da se smeni Nataša Mićić, jer, eto, lako ćemo doći do novog predsednika parlamenta, ali tih sat ili dva dok predsedava Ljubiša Maravić, to je najveći problem za Srbiju i zato Nataša Mićić ne može da bude smenjena.
To je u stvari glavna bruka ovog parlamenta, takvo razmišljanje o potpredsedniku parlamenta koga ste vi takođe birali, jer SPS sama ne bi mogla da ga izabere. To je u stvari taj vaš netolerantan odnos i to je politički netolerantan odnos koji je Nataša Mićić pokazivala ovde u parlamentu prema drugim poslanicima.
Naravno, najvažnije za predsednika parlamenta je da ne bude ostrašćen, jer je on spiker, i da svakog poslanika i svaku poslaničku grupu posmatra na istovetan način. Nažalost, mi to ovde nismo mogli da vidimo, nismo bili u prilici ovih godinu dana da to od Nataše Mićić primetimo ili osetimo. Nismo ni videli ni osetili, naprotiv, i na zasedanju prošle nedelje kada je Nataša Mićić održala govor, ona je pokazala svoju ostrašćenost. Pokazala je u stvari način na koji razmišlja - ona će 5. oktobra, samo što nije posekla drugima glave, to će da završi taj proces.
Ne može tako predsednik parlamenta. Predsednik parlamenta mora na drugačiji način da se ponaša, ako želi da bude prihvaćen od svih poslanika u ovom parlamentu. SPS smatra da poslanička većina treba da ima predsednika parlamenta, ali on treba da bude u liku jednog profesora Velje Simonovića, koji sve poslanike uvažava i koji na istovetan način sve poslanike posmatra, a ne u liku Nataše Mićić, koja samo gleda kog će poslanika opozicije novčano da kazni ili da ga izbaci iz sale. To je suština političkog bitisanja jednog predsednika parlamenta.
Znate, Dragan Tomić, prethodni predsednik parlamenta, mogao bi da bude profesor Nataši Mićić, da pokaže, čak i kada se ne slaže sa poslanicima opozicije, na koji način on to uradi, elegantno ih skloni sa govornice. Šta mislimo o Draganu Tomiću privatno, to je drugo pitanje. Govorim o predsedniku parlamenta.
Drugo, šta je bitno za predsednika parlamenta? Neophodno je da on bude servis poslanicima, da se bori za poslanike. Uzmimo za primer kako se naša predsednica borila za poslanike ili za izbornu volju poslanika. Pre nego što objasnim kako se predsednica borila za izbornu volju poslanika, slušao sam intervju predsednika Vlade, jer moram da čujem šta predsednik Vlade misli, da bih znao šta pogrešno ili šta dobro misli i čuo sam kako objašnjava da je to bruka, da je katastrofa da politička partija, koja je dve i po godine mlađa od parlamentarnih izbora, postane parlamentarna stranka, da je to neverovatno, nečuveno, da se to nigde u svetu nije dogodilo da G-17, koja je nastala dve i po godine posle parlamentarnih izbora, postane parlamentarna stranka. I danas sam ovde čuo da će unuci da pamte kako se to kradu poslanički mandati i kako prelaze iz jedne stranke u drugu i kako to oni odlukom Ustavnog suda čine.
Međutim, u tome se apsolutno slažem sa predsednikom Vlade. Odlukom pre odluke Ustavnog suda, samo inertnim odnosom predsednice parlamenta, SPS je ostala bez sedam poslaničkih mandata, krađom poslaničke većine, time što ona nije htela da sprovede Zakon o izboru narodnih poslanika, po kome je bilo jasno da kada politička partija traži zamenu, on mora da bude zamenjen, da kada se dostavi ostavka nekog poslanika, ona treba da bude konstatovana. Ni jedno ni drugo ovde nije urađeno.
Tada nije bila odluka Ustavnog suda. Gospodo, zašto predsednik Vlade tada nije govorio o tome? Zašto predsednik Vlade ili predsednik parlamenta tada nije sproveo tu odluku? Reći ćete da to treba da uradi Administrativni odbor. Kakav Administrativni odbor? Na Administrativnom odboru je rečeno - dobili su neki papir tada, jedan građanin je poslao papir da se, kao, neki kongres zakazuje i zbog toga ne možemo da raspravljamo o tome. Pravili su, da izvinete i građani Srbije da izvine, sprdnju od izborne volje građana.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, možda će građani Srbije da izvine, ali odredbe Poslovnika Narodne skupštine neće, te vam izričem upozorenje za ono što je vrsta reči...).
Prihvatam i kaznu, a ne samo upozorenje, ali moram da kažem istinu, jer je to bila istina, u suštini. Sedam poslaničkih mandata je samo voljom predsednice parlamenta i poslaničke većine ukradeno od SPS. Sada, odlukom Ustavnog suda, to je u redu. I tada da je bila odluka Ustavnog suda, mi bismo ćutali, poštovali bismo. Naravno, kad moramo da poštujemo, kad ima većina i odluči da je to sedam, da vam uzmu. Suština je da je to odgovornost predsednice parlamenta, da nije htela da ispoštuje zakon, da nije sprovela tu odluku i da nije dovela do toga da ovde u parlamentu bude odnos političkih snaga onakav kakav je po zakonu i kako su građani Srbije odlučili na izborima u decembru mesecu 2000. godine.
Gde ćete veću političku odgovornost, gde ćete veću ličnu odgovornost? Promenite odnos u parlamentu u onakav kakav nije - to je nešto što je nečuveno, to je nešto, kako reče ovde jedna poslanica Demokratske stranke malopre, po čemu će vas pokolenja pamtiti. Ukrali ste izbornu volju, sedam poslanika, a to je 200 hiljada birača. Ukrali ste 200 hiljada glasova i preneli ste ih od SPS poslaničkoj većini. Gde ćete veću političku odgovornost? Zar treba nešto veće od toga, neka veća politička odgovornost? Vi sada kukate zato što je jedan poslanik prešao u G-17. To je 30 hiljada, ali ono je 200 hiljada. Što to niste sproveli? Niste hteli da sprovedete. Zato, gospođo Nataša, bilo je korektno da sami odete.
Drugo pitanje je zalaganje za to da ovo što se kaže ovde u parlamentu bude prisutno u javnosti. Naravno, kada je "Sablja" uvedena i kada ste doneli naredbu o "Sablji", a to će da dođe negde na drugo mesto. Uostalom, sve ovo što mi danas govorimo ovde jeste politička rasprava. Da li ćete vi politički preživeti ili ne, to je manje bitno, ali sasvim sam siguran i mislim da nema potrebe da se u to međusobno uveravamo, da će epilog ovoga, u krajnjem slučaju, biti na sudu. Bez krajnjeg sudskog procesa i oko poslaničkih mandata i oko listinga, oko uvođenja vanrednog stanja, da li je bilo po zakonu i Ustavu ili nije, sasvim sigurno bez toga to ne može da se završi. Kakav će ovde biti epilog, to ćemo videti na kraju, kada se završi ovo glasanje.
Oko direktnih TV prenosa. Uvedeno je vanredno stanje i rečeno je - nećemo više da imamo direktne TV prenose da ne bismo uznemiravali građane. Tada nije rečeno da RTS neće da prenosi, nego da nećemo da uznemiravamo građane. Dobro, nećemo građane da uznemiravamo, pričaćemo bez televizije. Prođe vanredno stanje, pa sad kaže - RTS je radiodifuzni servis. Prvo, to nije tačno. Doneli smo zakon, taj zakon se ne sprovodi, jer ne postoji radiodifuzni servis, jer nije formiran upravni odbor, nije formirano preduzeće za radiodifuziju Srbije. Prema tome, oni su i dalje RTS.
Druga stvar, oni se finansiraju, mimo odluke Skupštine, iz budžeta Republike Srbije, odlukom ministra Đelića. Kako bi drugačije dobili pare? I tada se SPS zalagala da sredstva za RTS budu predviđena u budžetu, ali pošto nisu predviđena ne mogu da se daju. Sada vi dajete sredstva, a oni kažu - mi smo radiodifuzni servis, a predsednica Äladno kaže - da ne uznemiravamo građane, ne treba parlament. Tu je Nataša Mićić sasvim sigurno doprinela da nema direktnih TV prenosa, sem kad ona misli da njoj to odgovara.
Zatim, dolazimo do onoga što je, u krajnjem slučaju, ključno u ovoj raspravi, a to je listing, to je glasanje u ovom parlamentu: glasanje o lustraciji i glasanje o Kori Udovički. Nije samo pitanje glasanja, nego pitanje raspolaganja listingom. Ako je javno glasanje, onda listing istog trenutka mora biti dostupan svakom poslaniku, svakom novinaru koji je akreditovan u ovoj skupštini, jer je javno glasanje, da se zna ko je javno za šta glasao. Mi ovde u parlamentu, odlukom predsednice Skupštine, nemamo pravo ni kao poslanici, ni kao poslanička grupa, na listing. Kako možete da mi zabranite da ja vidim kako je ko na javnom glasanju glasao kao poslanik? Birači moraju da vide kako je ko glasao za nešto za šta su ga predlagali, da li je on glasao onako kako birači hoće ili neće.
Predsednica parlamenta odlučuje da se ne može dobiti listing. Puna tri meseca smo čekali, kao SPS, da dobijemo listing o lustraciji. Pisali smo tri puta predsednici Skupštine i na pismeni zahtev nismo dobili, a kada je predsednica Skupštine otišla na RTS, ona je rekla - neke minorne partije su dobile taj listing. Sledeći dan smo tek dobili listing. Da li smo minorni ili ne, mi smo poslanici. I kada je poslanička grupa veštačka, od pet, vi njih morate da poštujete, dok ste ih formirali i prihvatili kao veštačke. Nedopustivo je da krijete javni dokument i pretvarate ga u tajni. Kojom odlukom ste vi to sebi dali za pravo da listing proglasite tajnim dokumentom? Na osnovu čega dozvoljavate da listing bude tajni dokument, kada je u pitanju javno glasanje?
Molim da ubuduće ovaj parlament donese odluku da listing istog trenutka svaki poslanik može da uzme i da svaki akreditovan novinar može da ima taj listing. Po Poslovniku je ovo javno glasanje, a svako javno glasanje mora biti dostupno javnosti.
Naravno, poslednje je ono oko samog glasanja. Jasno je da ni kod zakona o lustraciji, ni kod izbora Kori Udovički nije bilo dovoljno poslanika ovde. Uostalom, kada je reč o Kori Udovički, da nije bilo dovoljno poslanika, nije bilo 126, to smo od samog poslanika Rafailovića čuli. On je rekao da nije bio, da je sedeo u kafani. Njegovo pravo je da sedi gde hoće. Da li će u kafani ili će u crkvi, to je njegova stvar, ali nije bio na sednici parlamenta. Samim tim je 125 poslanika. O drugima ne moramo ni da razgovaramo. To nije dovoljno za kvorum.
Predsednica parlamenta ima ispred sebe monitor i može da vidi da li nekog ima u sali, naročito kada je 126 i kada se tih 126 juri ovde u parlamentu dva i po sata, da bi se obezbedilo da ima 126 i na kraju nema. Prema tome, svima je bilo jasno da su oči uprte u taj ekran i da mora da se proveri da li ima ili nema dovoljno poslanika. Kada se takva situacija dogodi, predsednica parlamenta ne treba da bude dalje predsednik ovog parlamenta.
I, naravno, što se tiče predsedničkih izbora, ne može se godinu dana čekati da se raspišu predsednički izbori, jer je predsednica mislila da će Ustav biti gotov. Znala je predsednica da Ustav neće biti gotov i kada je formirana Ustavna komisija na način na koji je formirana. Ali, čak i da nije znala i da je znala, predsednički izbori se moraju raspisati odmah kada se završi prethodni ciklus, a ne čekati godinu dana, pa onda raspisati preko noći, kada počinje rasprava o parlamentarnim izborima.
Prema tome, zbog svega ovoga neophodno je i bilo bi najbolje da Nataša Mićić ostane poslanik, a da vi predložite nekoga, kada kažem vi onda mislim na poslaničku većinu koja se bude formirala, predsednika parlamenta koji će biti predsednik svim poslanicima ovde i na istovetan način se prema njima odnositi sa uvažavanjem i korektnim odnosom.