DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.10.2004.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

18.10.2004

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 11:40 do 17:00

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Druge sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2004. godini.
Obaveštavam vas da, prema službenoj evidenciji, današnjoj sednici prisustvuje 137 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja kvoruma za rad Narodne skupštine, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da su u sali prisutna 84 narodna poslanika i da, prema tome, postoji kvorum za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da je javio da će odsustvovati narodni poslanik Svetislav Krstić.
Nastavljamo rad.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA ZAKONA O BUDžETU REPUBLIKE SRBIJE ZA 2004. GODINU(načela-284; pojedinosti)
Dajem reč narodnom poslaniku Radojku Obradoviću, a neka se pripremi narodni poslanik Miloš Jevtić.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo priču o rebalansu budžeta. U prvih nekoliko diskusija ključno pitanje je bilo da li uopšte postoji potreba za rebalansom ili je to moglo da se uradi na neki drugačiji način.
Naravno da poslanici opozicije pokušavaju da naprave lažnu dilemu u Skupštini Srbije i kod svih građana Srbije. Zaboravlja se da je prva tri meseca 2004. godine na snazi bila odluka o privremenom finansiranju. Zaboravlja se da je Vlada formirana početkom marta 2004. godine, a da je po Zakonu o budžetskom sistemu rok za usvajanje budžeta 31. mart i da smo u Skupštini Srbije imali svega 20 dana da pripremimo budžet za 2004. godinu.
Zaboravlja se da je u vreme predizborne kampanje krajem 2004. godine, u poslednjem kvartalu 2003. godine, ostvarena jedna stravična ekspanzija javne potrošnje da bi se finansirala predizborna kampanja. Molim gospodina predsedavajućeg da stvori uslove da diskutujem, ako je to moguće. Ako nije neka se onda predsedavajući izjasni.
Zaboravlja se da su svi prihodi ostvareni od privatizacije u 2003. godini praktično potrošeni u poslednja tri meseca iste godine i da su obaveze finansiranja predizborne kampanje nametnule da se sve to prenese i na sledeću godinu.
Začuđuje da ljudi koji su sedeli u Vladi do pre nekoliko meseci previđaju činjenicu da budžet za jednu godinu ne predstavlja pravu sliku o javnoj potrošnji. Mora se posmatrati bar nekoliko godina unapred i nekoliko godina unazad. Sve one obaveze koje su nametnute 2002. i 2003. godine morale su da budu isfinansirane i u tekućoj godini.
Sve je to nametnulo da budžet izgleda tako kako izgleda. Četiri petine ukupnog budžeta su obaveze koje su unapred predviđene, prema raznim fondovima, prema javnim službama i institucijama koje se finansiraju iz budžeta. Svega 20% budžetskih sredstava predviđeno je u tom prostoru koji može da obezbedi određeno finansiranje, određeno investiranje.
Sve su to činjenice o kojima se ovde nije govorilo, a koje su nametnule da ovaj budžet bude takav kakav jeste i sve su one nametnule da planiranje nije omogućilo da se predvidi šta će se sve desiti u tih nekoliko meseci nakon toga.
Ostvarene su promene na prihodnoj i rashodnoj strani i to je nametnulo potrebu za rebalansom. Ova vlada očigledno nema nameru da uredbama ili na neki drugi način, skriveno od očiju javnosti ili od Narodne skupštine, finansira javnu potrošnju i zato danas govorimo o rebalansu budžeta.
Na Odboru za finansije u Skupštini Srbije govorili smo i o periodu od usvajanja budžeta do danas, više puta, o izvršenju budžeta i o obavezama Ministarstva finansija i čitave Vlade. Posebnu pažnju treba posvetiti kontrolisanju trošenja budžetskih sredstava. Moram da napomenem da je budžetska inspekcija početkom ove godine imala svega 14 zaposlenih, a čak nije imala ni svog rukovodioca.
Služba koja treba da kontroliše trošenje 50% društvenog proizvoda Srbije, nešto oko 10 milijardi evra, ima svega nekoliko zaposlenih. Nije čak imala ni šefa. Mislim da taj broj ljudi kada bi otišao u Fond za zdravstveno osiguranje imao bi posla bar godinu ili dve dana, a ne da kontroliše sve one institucije.
Podsetio bih da smo na Odboru za finansije početkom ove godine utvrdili da je u prethodnom periodu izvršena kontrola javnih institucija i lokalne samouprave. U više od 50% tih ustanova otkrivene su zloupotrebe, odnosno neprimenjivanje zakona i uredbi koje su na snazi, a naročito zakona i uredbi koje se odnose na plate.
Ono što mi očekujemo to je da se na tom poslu istraje i da se u narednom periodu prvo ojača ta služba, a da se onda sve one zloupotrebe koje su otkrivene saniraju i da se svi koji su odgovorni za to kazne.
Ono što očekujemo da se uradi u narednom periodu, a što prethodna Vlada nije uradila, to je da se u okviru Ministarstva finansija ili Vlade Republike Srbije napravi služba koja će analizirati svako novo zaduživanje, dakle, koja će za svako zaduživanje utvrditi procenu uvećanja bruto društvenog proizvoda.
Mi to nismo imali, mi to nemamo ni danas. Apsolutno ne poznajemo pozitivne efekte svakog novog zaduživanja. Ukupan dug u ovom trenutku je spoljni dug oko sedam milijardi, unutrašnji dug oko pet milijardi evra. Obaveze u 2005. godini su 750 miliona evra, znatno veće nego što su u ovoj godini, a očekujemo da će budžet koji je pred nama po Zakonu o budžetskom sistemu biti u sledećih nekoliko meseci, očekujemo da će promeniti potpuno strukturu javnih finansija, strukturu trošenja tih državnih para, a sa druge strane, otvoriti prostor za vraćanje svih obaveza koje imamo prema institucijama spolja i unutra.
Očekujemo da se ojača budžetska inspekcija, da se ojača struktura koja kontroliše trošenje javnih finansija i da se pri svakom novom zaduživanju posebno povede računa o svim pozitivnim efektima novog zaduživanja.
DSS i poslanička grupa podržaće rebalans budžeta zato što je on bolji nego što je bio prethodni budžet, zato što je bolji nego što je bio budžet u 2002. godini i zato što otvara mogućnost da se u 2005. godini napravi budžet koji će biti bolji od ovog.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miloš Jevtić, a neka se pripremi narodni poslanik Sredoje Mihajlov.
...
Demokratska stranka

Miloš Jevtić

Demokratska stranka – Boris Tadić
Poštovani poslanici, svakako da, kada razgovaramo o izmenama Zakona o budžetu koji predstavlja osnovni instrument ekonomske politike, moramo kao poslanici respektovati neke osnovne principe tržišne ekonomije, a ne u ovu raspravu uvoditi elemente socijalne demagogije i populizma.
Upravo je završni deo ekspozea ministra finansija kao predlagača uveo princip socijalne demagogije, uveo princip populizma, pozivajući poslanike u ovoj skupštini da glasaju za ovaj predlog zakona, navodno, kako bi se obezbedila isplata penzija za naše penzionere, isplata plata u Srbiji. Mi smo još pre nekoliko meseci, tačnije u martu, kada se diskutovalo o Predlogu zakona o budžetu, upozoravali da projekcija budžeta za ovu godinu nije realna, da će ona realno dati mnogo veći budžetski deficit nego što je dozvoljeno u aranžmanu koji naša zemlja ima sa MMF-om. To se pokazalo kao tačno.
Budžetski deficit u osmom mesecu ove godine iznosio je 17,6 milijardi dinara, a ako se nastavi u tom tempu, taj deficit će krajem godine definitivno dostići 45 milijardi. Znači, budžetski prihodi od 329, a budžetski rashodi od 374 milijardi. Poznato je da aranžman koji imamo sa MMF-om jednostavno ne dozvoljava budžetski deficit veći od 30 milijardi dinara. Kako predlagač planira da popuni ovaj deficit?
Dakle, pre svega prihodima iz privatizacije, to je 5,5 milijardi dinara, nešto iz kredita i donacija 8,9 milijardi, a preostalo je neto domaće finansiranje 18,3 milijardi. Jako je simptomatično da je centralna tačka ovog predloga Zakona o budžetu zapravo smanjenje javnih rashoda, a sa time se počelo u avgustu i to je donelo neke rezultate od 1,2 milijarde uštede u avgustu, ali se postavlja pitanje, zašto Vlada nije krenula sa takvim merama štednje mnogo ranije.
Što se tiče samih budžetskih prihoda, jako sam skeptičan, pogotovo kada se radi o prihodima, a trebalo bi da se ostvare po osnovu privatizacije. Projektovani prihodi od privatizacije u budžetu u martu su bili 18 milijardi, a do dana današnjeg realizovano je svega 10%, tačnije 1,7, odnosno to pre svega na osnovu dospelih rata onih privatizacija koje su uspešno završene 2003. godine.
Osnovano sumnjamo da će ovaj prihod od 5,5 milijardi dinara biti realizovan, pre svega zbog toga što ovo ministarstvo, koje treba da se bavi privredom i privatizacijom, nema ni svog ministra.
Kada je prilikom donošenja Zakona o ministarstvima iz naziva ovog ministarstva izbrisan naziv privatizacija, mislio sam da je razlog, pre svega, terminološke prirode. Nakon nekoliko meseci postalo je jasno da ova vlada privatizaciji ne pridaje nikakav značaj.
To se jasno vidi iz činjenice da ovo ministarstvo svog ministra ni dan-danas nema, da ima neku vrstu koordinatora, a da se bivši ministar nalazi na putu Beograd-Cirih, da još uvek nije dobio agreman, jer je mislio da tamo ide na odmor, mislim na Švajcarsku.
Što se tiče klime i ambijenta koji je potreban kako bi strani investitori došli na naše tržište i eventualno kupili neko preduzeće, ta klima je katastrofalna, pre svega zato što nijedan pokušaj privatizacije u ovoj godini nije završen bez afere. Mogu da vam pomenem "C market" i "Knjaz Miloš", mislim da sam dovoljno rekao.
Što se tiče stranih investicija, ministar je rekao u svom izlaganju da je jedan od osnovnih podsticaja za strane investitore u 2004. godini da pojača investiranje, a pre svega smanjenjem poreza na dobit na 10%, da je to najmanji porez na dobit u Evropi i da je to signal za strane investitore da dođu u Srbiju.
Naravno da statistički pokazatelji govore potpuno suprotno od onoga što je ministar finansija rekao. U ovoj godini mi smo imali samo 380 miliona dinara stranih investicija, a od toga preko 70% realizovanih na osnovu aranžmana iz 2002. i 2003. godine. Znači, toliko oko stranih investicija.
Potpuno je nerazumljivo da se u ovom predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu, dakle, ne predviđa povećanje prihoda po osnovu carina. Zna se koliko robe u našu zemlju ulazi bez carinjenja, neka po nižim carinskim tarifama, gde se direktno smanjuje prihod od carina. Meni jednostavno dolazi u glavu pitanje da li Vlada priznaje time da ne može da kontroliše šverc i zloupotrebe prilikom carinjenja?
Sledeća stavka koju bih pomenuo, a vezana je za ovaj predlog zakona jeste pitanje restrukturiranja javnih preduzeća. To je sve vraćeno nekoliko koraka unazad, pre svega zato što se nisu respektovali tržišni principi, zato što to restrukturiranje nije ni želelo da se sprovede. Znači, danas imamo vraćanje nekoliko decenija unazad, mislim na onaj period planske privrede kada se ne dozvoljava formiranje cena na tržištu.
Uprkos tome što imamo istorijski najveću cenu nafte u poslednjih pedeset godina, dakle, NIS-u se ne dozvoljava da koriguje tu cenu. Direktna posledica toga, pored toga što NIS pravi velike gubitke, jeste što građani Srbije veoma često ne mogu da kupe naftu i naftne derivate na pumpama.
Nakon 5. oktobra 2000. godine zaista sam mislio da na ulicama Srbije nikada više nećemo videti preprodavce goriva, ali nakon ovakvih mera Vlade zaista nisam siguran.
Sledeća stavka koja može zapravo da nastane kao rezultat ovakve projekcije budžeta za 2004. godinu svakako je inflacija, a i sama Narodna banka predviđa je u dvocifrenom iznosu. Jedino sa čime se ne slažem sa guvernerom Narodne banke jeste taj iznos od 12%, jer mislim da je mnogo realnije predviđati da će ta inflacija do kraja godine dostići iznos od 15%, što je jako loše u odnosu na ono što se dešavalo 2003. godine, kada je inflacija na godišnjem nivou bila između 8 i 9%.
Poslednja pozicija u budžetu koju želim da prokomentarišem jesu svakako Ministarstvo prosvete, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo lokalne samouprave, koja iz svojih sredstava plaćaju organizacije raznih mitinga i proteste u Beogradu. Znači, postoji zloupotreba službenog položaja, postoje elementi za krivična dela, ali mislim da time treba da se bave nadležni organi, jer prosto ne stoji da Srbija ima problem sa budžetskim deficitom, da ova vlada ne može da obezbedi plate i penzije, a da sa druge strane organizuje proteste po Srbiji.
Na kraju ću reći zašto DS neće glasati za ovaj predlog zakona o rebalansu. Znači, on ne dovodi do stabilizacije finansijskih prilika u Srbiji, iza jednog ovakvog rebalansa ne dolazi ništa, iza toga će doći nakon nekoliko meseci potreba da ponovo radimo novi rebalans budžeta. To ne donosi finansijsku stabilnost ni Srbiji ni njenim građanima.
Zato je moj predlog Vladi da ovaj zakon, odnosno Predlog zakona povuče. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sredoje Mihajlov, a neka se pripremi narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.

Sredoje Mihajlov

G17 Plus
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, iznenađuje diskusija jedne političke stranke koja neće da podrži rebalans budžeta. Jasno mi je, oni koji su opozicionari, da to ne žele da rade, bez obzira na argumente, ali iznenađuje upravo stav Demokratske stranke da prećutkuje da će ove godine rast biti od 7 do 9%, rast proizvodnje će takođe biti dvocifren.
Otplatu duga smo servisirali, koji je napravila prethodna vlada i što se nikada nije desilo, a to je da se smanjuju rashodi, da izvore ne tražimo nove, neće biti novih nameta, novih poreza, nego samo da se smanje troškovi, a sve u cilju da bi smanjili taj deficit o kome se tu priča. Neću pričati dugo, pošto već nekoliko dana raspravljamo o ovome, a ni jedan valjan razlog nisam video da se ne usvoji ovaj rebalans budžeta. Sve su bili politički pamfleti, bile su parole političke i ni jedan razuman razlog nema, ako neko hoće da smanji deficit, da ga treba napadati zbog toga. To mi baš stvarno nije jasno.
Druga stvar je da se izvori povećavaju i da je reč o prihodima, da treba da se uvedu novi porezi, takse ili veće carine. Samo još nešto da poručim kolegama iz Demokratske stranke, koji kažu da neće glasati za rebalans budžeta. Navodno, kažu da smo mi njih rušili. Mi ni kada smo rušili nije bio razlog ni budžet, ni zakoni reformski koji su se donosili. Mi smo bili zadovoljni njihovim ponašanjem i oni su pobrkali stvari. Ako imaju nameru da nas sruše, onda treba da nađu nešto da u našem ponašanju nije kako treba.
Inače, što se tiče ovog zakonskog dokumenta, on je sasvim logičan i ne vidim ni jedan razlog da oni ne glasaju za to. Takođe, i za gospodu radikale, koliko sam slušao, njihove primedbe su bile najžešće zašto je gospodin Dinkić bio na Radiju B92, a nije bio tog momenta da ga oni vide u sali. To za mene nije razlog da se i oni ne predosmisle, ne podrže ovaj rebalans budžeta, jer ni jedan pravi i valjani argument nisu izneli da ga ne treba podržati.
Za njih mi je jasno, jer oni vole da manipulišu, da prodaju maglu u javnosti i da koriste ovu govornicu da bi to uradili. Tako npr. u onoj prethodnoj deklaraciji neće da glasaju za ulazak u evropsku i ekonomsku zajednicu, jer time ćemo mi ući u Partnerstvo za mir.
Da vas podsetim, pre četiri i po godine, posle ubistva Ćuruvije, sutradan, a to je bilo za uskrs, u ponedeljak smo mi u Skupštini Jugoslavije glasali za partnerstvo, za savez sa Rusijom i Belorusijom. Sada ti saveznici su u partnerstvu za mir, ali njima ne smeta da to javnosti predstave. A zašto sada te svoje saveznike ne zamolite ili da izađu u našu korist ili da nas prihvate tamo.
Vole da manipulišu tim podacima, to meni ne smeta, ali malo zbog javnosti bi dobro bilo da se ipak podsetimo sve šta su nam činili. Njih verovatno ne mogu preobratiti da glasaju, ali mislim da gospoda demokrate, neću vas više zadržavati, pošto bih hteo svi da budemo kratki, pa da završim ovu diskusiju, ni jedan valjan razlog nisam video da demokrate ne glasaju.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Gordana Pop-Lazić, a neka se pripremi narodni poslanik Branka Bošnjak.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pođimo od pretpostavke da je za izradu budžeta u načelu potrebno da se ispoštuju neki osnovni metodološki principi, da se oni pravilno međusobno povežu sa ekonomskim, socijalnim, tržišnim, fiskalnim, finansijskim i brojnim drugim konstantama i varijabilama u odgovarajući metodološki model, da se ovaj uskladi sa celovitom makroekonomskom politikom itd, i da se iznad svega budžet formira tako da bude pre svega efikasan i u službi makroekonomske politike.
Onda sama činjenica da se ove godine posle šest meseci ponovo srećemo sa pitanjem budžeta, nedvosmisleno pokazuje da je i njegov tvorac, aktuelni ministar finansija, Mlađan Dinkić, samo amater u pokušaju, a da su građani Srbije taoci međusobnih stranačkih uslovljavanja koalicionih partnera koji podržavaju Vladu.
Ovaj rebalans budžeta je, po mišljenju SRS-a, iznuđen, jer su predstavnici MMF-a i ostalih finansijskih organizacija i institucija izneli svoje brojne i oštre primedbe na budžet i uslovili dalju saradnju sa našom zemljom njegovom korekcijom. Naravno, sve ovo se ne bi dogodilo da se imalo malo više sluha za ono što su poslanici SRS-a pre šest meseci na Odboru za finansije kao svoje primedbe iznosili Mlađanu Dinkiću.
Ni tada, ni sada po našem mišljenju budžet ne obezbeđuje stabilan rast i skladan razvoj privrednih subjekata, što mu je pre svega trebalo da bude osnovni cilj. Ni tada, ni sada, budžet se ne zasniva na realnim vrednostima, kako u delu budžetskih prihoda, tako ni u delu budžetskih rashoda. Ovo ne samo u pogledu obima, visine i strukture, nego se pre može govoriti o približnim veličinama. Rebalansirani budžet i dalje generiše visoku budžetsku potrošnju, neto domaće zaduživanje, u predlogu budžeta imamo preformulaciju, u stvari neto domaće zaduživanje postaje neto domaće finansiranje.
Dakle, da sakrijemo to koliko smo dužni i ružni. Sada imamo jedan drugačiji termin koji je lakše progutati ili iza njega može da se sakrije nešto za običnog slušaoca ili čitača. Rebilansirani iznos je 18,3 milijarde dinara i ovo će sigurno biti odličan posao, ali ne za naš budžet, niti za građane Srbije, nego za poslovne banke, odnosno za poverioce.
Iz obrazloženja budžeta, po nama, apsolutno ne stoje navodi koji se tiču odeljka dva, obrazloženja predloga potrebnih sredstava po korisnicima budžeta, i tu se kaže da je u prvih devet meseci došlo do značajnog oporavka privrede. Ministar Dinkić želi da nam sugeriše da ni sami nismo svesni kako nam je u privredi sve dobro i da bolje ne može biti, kako je na delu pravi pravcati privredni procvat.
Onda postavljamo pitanje, čemu delegacija MMF-a koja, iza dobro zatvorenih vrata i oskudnih informacija sa tog sastanka, poziva na uzbunu guvernera Narodne banke Srbije zbog prezaduženosti, dvocifrene inflacije, skoro sedam milijardi dolara projektovanog spoljno-trgovinskog deficita do kraja godine. Ovo je nezabeležen deficit u novijoj ekonomskoj istoriji ove zemlje i brojna su druga ozbiljna upozorenja domaćih i stranih privrednika i stručnjaka.
Dalje, u obrazloženju ministar kaže da ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda od 7-9%.
Umesto nekog komentara koji bi mogao da se shvati kao zlurad, mislim da bi bilo bolje da ministar i njegovi pomoćnici konsultuju iste one konsultante u raznim projektima Narodne banke Srbije, kao što su Miladin Kovačević, Stojan Stamenković i drugi, koji su na čelu Republičkog zavoda za statistiku, Ekonomskog instituta ili neke druge institucije od poverenja, pre svega, Vladi, čije cifre nisu ni izbliza ovim lepim snovima ministra Dinkića.
U obrazloženju stoji da je na rast industrijske proizvodnje značajno uticao i rast efikasnosti u sektorima koji su do sada privatizovani, a u kojima je proizvodnja povećanja za 10%. Šta imamo u tim privatizovanim preduzećima? Imamo štrajkove zbog pokušaja prevare, neispunjenih ugovora, višemesečne ili čak višegodišnje neisplaćene plate, stalna pretnja otkazima radnicima, privatnih armija u obezbeđenju tih preduzeća itd.
Ono što najviše vređa, pored elementarne neistine koja se sugeriše kao istina, elementarne iracionalnosti, sugeriše kao logika, u stvari jeste bolna činjenica o kojoj ministar govori kao o velikom uspehu ovog budžeta, ekonomske politike i Vlade Srbije, jeste da je u prvih šest meseci ove godine smanjen broj nezaposlenih lica za 21.000. Tom prilikom niko, naravno, ne pominje, a ni ministar se ne usuđuje da kaže da je zvanično 30% nezaposleno radno-sposobnog stanovništva, a nezvanično i celih 40%, po čemu smo na neslavnom prvom mestu u Evropi. Valjda bi ovakva informacija iz usta ministra Dinkića bila uznemiravanje javnosti ili na njegovom pijedestalu nema mesta za pominjanje tamo nekih milion i po ljudi koji su bez posla.
Po našem mišljenju, za Srbiju ovaj rebalans budžeta ima duboke ekonomske i socijalne posledice. Mi kontinuirano od 2000. godine upozoravamo da na horizontu nema ni reformi, niti adekvatne, odnosno realne programske vizije na duži rok. Pre svega, mislim na sistem i politiku stranog zaduživanja, pojedinih finansijskih aranžmana, troškova spoljnog zaduživanja i uslova pristupa finansijskim tržištima, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, oživljavanje proizvodnje, smanjenje nezaposlenosti, uređivanje poljoprivrede, povećanje privrednog rasta, povoljnijeg ekonomsko-socijalnog položaja građana i njihovih porodica. U ovim uslovima, kada sve to nedostaje, vreba ono najgore, a to je inflacija.
Suština predloga rebalansa možda čak i nije ispunjavanje zahteva MMF-a i daljeg kreditnog ino-zaduživanja, pretnje usvajanja rebalansa odnosom sa Londonskim klubom, već pre svega pretvaranje Dinkićevog budžeta od tzv, kako ga je predstavljao, socijalnog i razvojnog, u razorni. Već je izvesno da je Srbija krenula ka potpunom ekonomskom slomu i da će, ukoliko se ovako nastavi, do tog sloma i doći.
Pokušaj da se ovaj rebalans uslovi povećanjem dotacija penzionom fondu za iznos pola penzije zvuči prilično maliciozno i politikantski, ako imamo u vidu da smo imali umanjenje za 12,7% 2002. godine, a 5,2% smo imali pre dve godine.
Dalje, rebalans budžeta ima najveće posledice po vojsku. Pojedinci iz vojske smatraju da će doći do zastoja u neophodnoj modernizaciji vojske, do ugrožavanja rada vojne proizvodnje, smanjenja sredstava koja direktno utiču na borbenu gotovost, do zastoja ili prekida uvoza neophodnih rezervnih delova za opremu.
Verovatno će se stati sa daljom izgradnjom onih 500 stanova u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Radovi su u toku, a ovi stanovi su već dodeljeni vojnim licima. Smanjenje sredstava će negativno uticati na životni standard vojnika i starešina i verovatno se neće ostvariti onaj dogovor o povećanju plata za 15%.
Smanjenje sredstava za vojsku direktno će uticati na započetu reorganizaciju vojske. Pomenimo da je samo do kraja godine planirana reorganizacija Ministarstva i Generalštaba. Naravno, nameće se pitanje da li je ovo nova strategija vlasti prema vojsci, a po svemu sudeći i jeste, jer iz budžeta se vidi apsolutno sve, dakle, kakva je politika jedne države u svim segmentima društva.
SRS će izneti brojne druge argumente zašto neće glasati za ovaj rebalans budžeta. Nezavisno od svih negativnih pokazatelja i tendencija, kao i sumorne budućnosti zasnovane na njima, postojeća vlast, po cenu daljih katastrofalnih učinaka, pokušava da zavarava i obmanjuje javnost, građane, državne, privredne i druge subjekte da je ona bogom dana, jedina uspešna u novijoj istoriji Srbije, da nema uspešnije u poslednjih 200 godina.
Naravno, to je ono što pokušava da se provuče kao teza uz obrazloženje ovog rebalansa budžeta, ali ono što svi mi osećamo i što svi građani Srbije osećaju i u svojim kućama i na svojim radnim mestima, i raznorazne izjave koje smo do sada mogli da čujemo u javnosti od odgovornih ljudi iz Vlade, kao što je ona vezana za kupovinu automobila i smanjenje starosti automobila koji smeju da se uvezu na tri godine: "Ko nema para da kupi mlađi auto od tri godine, ne treba ni da vozi auto". Verujte da se to kao virus primilo, pa sada profesori na fakultetima kažu deci: "Ko nema para da kupi knjige, ne treba ni da studira". Dokle će nas sve to dovesti, imaćemo prilike da vidimo.
Iskreno se nadamo da će se vrlo brzo zaustaviti ove negativne posledice ovakve ekonomske politike koja se u kontinuitetu vodi već peta godina, zahvaljujući jednoj bolesti koja se zove G17 plus i činjenici da su svi ekonomski tokovi povereni jednoj političkoj partiji koja podržava Vladu, a to znači da sve to vodi ka jednoj anarhiji i nekontrolisanom daljem ponašanju vezano za sve ekonomske tokove u zemlji.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branka Bošnjak, a neka se pripremi narodni poslanik Gordana Čomić.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Branka Bošnjak

Poštovane kolege, predsedavajući, gospodine ministre, želela bih na početku da se osvrnem na izlaganja svojih kolega prethodnika.
Parafraziraću svog kolegu, gospodina Vlahovića, kaže – otvaranje afera prethodne vlade oteralo je investitore. Sada se interesujem da li to bivši ministar preporučuje svoju vladu time što je trebalo zataškavati afere, ili favorizuje one koji kriju one koji varaju u odnosu na one koji ukažu na lopove i one koji varaju.
Takođe se hvalite umećem da ste budžetski deficit u četvrtom kvartalu prošle godine, koji je iznosio 18 milijardi dinara, pokrili realnim prihodima. Zar nije bilo bolje da ste te realne prihode uložili u neke podsticajne programe, pa da ne spočitavate ovoj vladi kako nema podsticajni budžet i preporučujete se uspešnim modelom, prodajom uspešnih preduzeća. Takođe tražite od ove vlade da transformiše javna preduzeća, ona koja smo nasledili od vas.
Sada nešto o predloženim izmenama budžeta. Pred nama je predlog rebalansa budžeta u pravcu smanjenja deficita. Deficit znači nedostatak para u budžetu. Ovaj predlog zakona ide u pravcu da se smanji budžetski deficit. Smanjenje budžetskog deficita sa 45,3 milijarde na 32,7 milijardi znači da će deficit do kraja godine biti na nivou od 2,3% od bruto nacionalnog proizvoda. Prošle godine je budžetski deficit iznosio oko 4% bruto nacionalnog proizvoda. Za ulazak u Evropsku zajednicu je kriterijum da taj deficit iznosi ispod 3%. Ovaj predloženi rebalans nas preporučuje EU.
Kako su postignute uštede? Smanjeni su izdaci za državnu zajednicu u iznosu od šest milijardi, ali tako da se stabilnost, sigurnost, bezbednost zemlje ne ugrožava. Smanjuju se subvencije za nefinansijske i finansijske institucije.
U poljoprivredi se štedi na dva programa, unapređenje kvaliteta mleka i unapređenje poljoprivrednih gazdinstava, ali tako što ti projekti nisu započeti iz objektivnih razloga. Naravno, niko ne smanjuje davanje za poljoprivredu, nego iz realnih razloga, a očekujemo da poljoprivrednici krenu prema svojoj državi, kao što je država odrešila kesu poljoprivrednicima. Oni bi trebalo da krenu prema tim razvojnih projektima i da angažuju sredstva koja su za njih predviđena.
Smanjuju se subvencije za gubitaše. Neki su privatizovani, a za preostale se ide u pravcu traženja strateških partnera. Štedi se na investicijama, u gradnji i održavanju objekata Vlade. Smanjuje se obim kupovine mašina i opreme za ministarstva, nema opravdanijeg načina da se štedi.
Koje se stavke u budžetu povećavaju? Davanje za penzije i nezaposlene, naknade za socijalnu zaštitu, otplata prve rate Londonskom klubu. Neka neko nešto kaže protiv ovih stavki.
Koje su pozitivne posledice? Ublažava se problem spoljno-trgovinskog deficita, čuva se makroekonomska stabilnost, omogućava se povećanje privrednog rasta, stimulišu se privredne investicije, obzirom da smanjenje javne potrošnje preporučuje našu državu kao povoljnu za investiranje. Omogućava se redovno servisiranje penzija i socijalnih davanja.
Koje su posledice neizglasavanja? Raskid ugovora sa Londonskim klubom, mogući gubitak otpisa – 15% Pariskom klubu, od duga pariskih poverilaca. Dovodi se u pitanje trogodišnji aranžman sa MMF-om i ono što se sada očekuje, to je nemogućnost isplate jedne polovine penzija u decembru i čitavog davanja u decembru za socijalni korpus potraživanja.
Stranka G17 plus vas poziva da podržite izmene i rebalans budžeta, koji je jedinstven po tome što predlaže smanjenje deficita. Svako ko glasa protiv ovog predloga zakona, zapravo glasa da budžetski deficit ostane 45,3 milijarde, umesto 32,7 milijardi. Pitam vas – ko to od vas bira da nam država bude dužnija. Mislim da bi prvo trebalo da objasne svojim glasačima.