TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 26.06.2007.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

6. dan rada

26.06.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:35

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem, ministar Cvetković, izvolite.

Mirko Cvetković

Dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da kažem par reči vezano za ovaj amandman, a to će se odnositi i na ovaj sledeći.
Kao što smo čuli, svi su saglasni i podržavaju ovu inicijativu, pa je i ja isto tako podržavam, ali mi se čini da tu postoji jedna nijansa gde se saglasnost prema inicijativi tumači kao saglasnost prema amandmanu. Mislim da tu ipak postoje razlike. Podržavam inicijativu, ali ne i amandman, objasniću zašto ne i amandman i šta znači podržavanje inicijative, ali ne i amandmana.
Amandman, ako ga pogledate kako piše, tu se traži da se unese oprema za bebe i obuća i odeća za decu uzrasta do 10 godina. Ovako definisan predmet je veoma nejasan, neprecizan i može podrazumevati ogromnu listu proizvoda i niko neće moći sutra na bazi ovako definisanog amandmana da to efektivno sprovede.
Prema tome, ono što je važno jeste da se pođe od te ideje da se izvuku ključne stvari koje su jasno i precizno definisane i da se kaže – to je to što želimo da uradimo i što želimo da podržimo.
Drugi razlog zašto smatram da je amandman neprihvatljiv kao takav, pored nepreciznosti liste ili spiska, a to je što nije dovoljno proučeno pitanje targetiranja sloja koji će imati benefite. Mi govorimo o deci generalno, a naše obrazloženje jeste da je bebi oprema skupa, da ljudi nemaju para.
Naravno, to jeste tačno, ali verovatno ne za sve kategorije stanovništva. Ako vi uvedete poresko oslobođenje, vi onda oslobađate sve. Da li možda postoji neka mogućnost da to bude više targetirano i socijalno usmereno, tako da oni koji su bogatiji ne budu predmet oslobađanja za razliku od ovih drugih. Znači, treba razmotriti to pitanje koje ovde nije razmotreno.
Konačno, ovaj amandman, odnosno ovaj zakon predstavlja veći, vi znate da se zove paket budžetskih zakona, a to znači da ovi zakoni podržavaju fiskalni kapacitet koji napaja budžet.
Prihvatanjem ovakvog amandmana, bez jasne liste i bez jasne cifre deficita koji će se javiti, automatski zahteva da se nađe kontrastavka, koja će se sada povećati i izvući sa neke niže stope na višu i time upotpuniti deficit koji će se javiti. Imajući u vidu ove tri okolnosti, podržavam inicijativu, ne podržavam amandman i onda se vraćamo na to pitanje vremena, kada je to vreme, koje je jedan poslanik postavio. Sada je vreme da krenemo sa analizom. Sada nije vreme da usvajamo i da pravimo ove probleme, ali možemo krenuti sa analizom i efekte te analize uključiti u budžet za 2008. godinu.

Oliver Dulić

| Predsedava
U ime poslaničkog kluba LDP-a Čedomir Jovanović, izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedno pitanje koje je zapravo suština našeg političkog delovanja i u pravu su ljudi koji su se samoorganizovali, skrećući nam pažnju na političke ciljeve o kojima smo mi govorili u izbornoj kampanji i ulogu politike i političara u našem društvu.
Gospodine Cvetkoviću, vaše obrazloženje je delimično prihvatljivo za LDP. Ideja je da o tom pitanju razgovaramo, ideja da zajednički tragamo za rešenjem, ideja koja će imati našu apsolutnu podršku i ima je već sada. Međutim, jedan deo vašeg obrazloženja je neprihvatljiv, a on se svodi na kratke rokove u kojima ste vi radili na ovom budžetu. Ovo nije pitanje od juče, ovo je pitanje o kojem se u parlamentu raspravlja svake godine. Ovo je pitanje sa kojim se mi srećemo u svakoj izbornoj kampanji i u svakoj aktivnosti, bez obzira na period i na karakter tog trenutka. Mislim da moramo biti više otvoreni jedni prema drugima.
Osnovno pitanje je pitanje uloge države u našem društvu. Da li država sme svoju socijalnu ulogu da svede na podelu milostinje i na takav način celo društvo započne praktično da tretira kao socijalni slučaj. Problem o kojem mi govorimo jeste problem sa kojim smo se suočili tokom poreske reforme 2001. godine. Mi smo tada rešenje pronašli u izjednačavanju poreza i ukidanje olakšica koje su tada bile prisutne. Vlast koju smo nasledili 2001. godine je vlast koja je formalno te olakšice omogućavala, ali istovremeno neprimenjivanjem čitavog niza mera omogućila velike zloupotrebe. Ali, nesposobnost države da sankcioniše zloupotrebe ne može biti opravdanje za tako rigoroznu poresku politiku u situaciji u kojoj se nalazi naše društvo danas.
Ukidanje poreza na dodatu vrednost, na ovim pitanjima, jeste minimalna mera koju država može da primeni. Ona sama po sebi nije dovoljna. Govorili smo o socijalnom karakteru ovog budžeta. Podržavamo one poreske olakšice koje ste vi pomenuli, spuštanje poreza za kupovinu prvog stana. Ukazujemo pri tom na neke probleme koji će tu odluku pratiti, ali istovremeno tu ne možemo staviti tačku. Jasno je da u našem budžetu nema novca za tu meru i niko ne misli da Vlada nije želela da skine porez na dodatu vrednost, kao što je skinula porez na imovinu, odnosno prenos apsolutnih prava.
Niko ne misli da vi to ne želite da uradite, ali očigledno da novca nema. Sada je pitanje kako se novac stvara. Stvara se kroz dve aktivnosti. Stvara se kroz reformu države, kroz uštedu države kroz relokaciju sredstava i sa druge strane kroz stvaranje preduslova za normalan život, jer je sve širi krug ljudi kojima je potrebna socijalna podrška države, uz paradoksalnu činjenicu da država deli milostinju onima koje je prethodno uništila.
Za nas je ovo poslednji trenutak za politički zaokret, po tom pitanju. Hajde da iskoristimo vreme koje je pred nama za racionalan dogovor koji će pružiti odgovor na ona pitanja koja nam život svakodnevno postavlja.
Neka država napusti one segmente, a i one aktivnosti u kojima je nesposobna i nefunkcionalna. Država nema šta da traži u biznisu. Hajde da brzo privatizujemo javna preduzeća. Hajde da od njih napravimo efikasne službe, a ne partijska utočišta za kadrove koji su se u prošlosti dokazali. Hajde da razvijemo tržišnu ekonomiju, hajde da liberalizujemo društvene odnose. Na takav način da otvorimo prostore za one ljude kojima je prostor potreban, da bi njihove vrednosti došle do izražaja, ali da istovremeno budemo svesni cene koju u tranziciji Srbija mora da plati. Ako neko tu cenu treba da plati, mi smo rekli u našoj izbornoj kampanji ko tu cenu treba da plati. Hajde, neka je plate roditelji. Neka je plate generacije starijih. Oni žive za mlade i nije problem u tome.
Mi smo u izbornoj kampanji naišli na podršku toj ideji. Rekli smo – hajde matori, vi nas pogurajte, mi ćemo da povučemo. Mora se pronaći način za normalno funkcionisanje porodica u Srbiji. To treba da bude jedna od zajedničkih inicijativa.
Nije dobro što smo mi ovde u Parlamentu pravili budžet za dva dana. Ne mislim da je to isključivo vaša greška i vaš propust. Možemo da imamo razumevanja za situaciju u kojoj ste se nalazili po izboru Vlade, ali ne možemo da imamo razumevanja za one koji su vas doveli u tu situaciju i ne možemo da prihvatimo deo vašeg obrazloženja koje zapravo govori o nedostatku vremena za definisanje tih poreskih olakšica.
Nije problem u vremenu, problem je u činjenicu da nema para, odnosno u činjenici da se te pare troše u druge svrhe. U pravu su poslanici i poslenice SRS-a koje govore – dajte, recite nam o kojoj količini sredstava se radi, da bi zajedno videli da li postoji mogućnost makar za delimičnu relokaciju sredstava i transfer iz nekih drugih izvora. Mi to danas ne znamo. Zloupotrebe koje su bile prisutne u prošlosti, a bilo ih je puno, one su bile posledice nesposobnosti države da efikasno sprovode zakone i brane sistem koji je gradila.
Tačno je, svi znamo da su se prodavala odela za dete do deset godina, sa verzijama A, B, C, D, pa je to doživotno odelo i znamo da su se prodavale cipele broj 40, a da je na njima pisalo 30. To ne može biti, jer to je nesposobna država, nesposobna poreska uprava, nesposobne inspekcije, a mi njih sve plaćamo. Hajde onda da kažemo – ne radiš svoj posao, dobićeš otkaz! Pa ćemo zaposliti nekoga ko je bez posla da bi sprovodio zakone i štitio sistem, mi na tome insistiramo i mi ćemo na tome insistirati.
Država mora da promeni svoju orijentaciju. Da se pre svega preusmeri na sektor zdravstva, zdravstvene zaštite, socijalnu politiku da doživi svoj prioritet i da sa druge strane reformu državne uprave sprovede što pre, kako bismo mogli da funkcionišemo na drugačiji način. Povlačenje iz biznisa, jer u biznisu nema šta da traži, najneefikasnija su javna preduzeća tj. ona javna preduzeća koja imaju monopole i to, i vi, i ja, i svako u ovoj sali zna i o tome treba da razgovaramo, o onih 11 milijardi Velimira Ilića, koje će se trošiti mimo bilo kakvog reda, mimo bilo kakve kontrole.
Upravo, zbog toga što njegovih 14 poslanika čini parlamentarnu većinu bez koje nema Vlade, pa onda on dovede svog omiljenog kafedžiju pa ga postavi za direktora Železnice, drugi dovedu omiljenog i postave za direktora Aerodroma, treći JAT-a, četvrti EPS-a, peti NIS-a i na kraju plaćajte porez za decu.
To treba da se menja, na tome insistiramo, podržavamo tu inicijativu, a ona je značajna iz dva razloga: prvi, zbog toga što je logična i što ispravlja propuste i koriguje poresku politiku države i drugi, zbog toga što pokazuje da u našem društvu postoji dovoljno energije, životne energije, koja je neophodna da bi uspešno prošli kroz tranziciju. Ako znamo da u tranziciji nema pravde, hajde bar da bude poštena i da bude brza, a biće takva onog trenutka kada se napravi dogovor oko poslova koji u Srbiji moraju da se urade i kada se svi mi ovde u Parlamentu po tim pitanjima složimo, a da se razlikujemo samo u pitanjima utvrđivanja lične sposobnosti u rešavanju definisanih problema.
Mi smo upravo zbog toga imali snagu da podržimo one inicijative Vlade koje smo smatrali dobrim, da ukažemo na dobre poteze koje povlačite kroz usvajanje zakona o budžetu za 2007. godinu i izmenu određenih poreskih propisa, ali istovremeno da vas opomenemo da Srbija u 2007. godini ne može da funkcioniše onako kako je funkcionisala u prošlosti, jer se postavlja pitanje resursa, pitanje kapaciteta. Umesto 17 milijardi za zdravstvenu zaštitu izdvojili smo tri milijarde. Svaki peti pacijent će dobiti pomoć, četiri neće dobiti. Umesto da smanjimo potrošnju države mi smo povećali pritisak na one građane koji su preživeli tu politiku i državu kakva je Srbija u prethodnih 15 ili 20 godina. To je ono što je loše.
Ne mislim da isključivo ovim merama možemo da promenimo demografsku sliku Srbiju, o tome takođe treba da govorimo, ali mislim da moramo stvoriti preduslove za normalan život ljudi u ovoj zemlji. Ako je neko ugrožen u meri u kojoj su ugroženi mladi, porodice, majke, da kažemo da država ima toliko snage da pruži tu ruku podrške i saradnje kroz reformu poreske politike, na kojoj možemo zajedno da radimo i na kojoj treba zajedno da radimo.
Pred nama je jul mesec, avgust mesec, izađite i recite u kom vremenu ćemo se dogovoriti, održati sednicu na kojoj ćemo izmeniti zakone koje danas usvajamo i na takav način ispraviti grešku koju ne mislim da ste počinili iz lične namere, nego grešku koja je posledica jednog tragičnog sistema koje svoje društvo posmatra kao pogonsko gorivo bez obzira na činjenicu da je to društvo sve ugroženije i da ne može u nedogled trpeti pritiske kojima je izloženo.

Oliver Dulić

| Predsedava
Ostalo je 30 sekundi poslaničkoj grupi SRS, narodni poslanik Goran Cvetanović.

Goran Cvetanović

Dame i gospodo narodni poslanici, SRS insistira na usvajanju amandmana iz više razloga. Očigledno je da ministar finansija želi da prolongira samo rešenje ovog problema. Očekivali smo finansijski aspekt ovakvog amandmana, a u svakom slučaju, da ste imali dobru želju i volju mogli ste preko amandmana da i vi korigujete, ako niste zadovoljni ovakvim rešenjem ili DS, imate veliki broj poslanika, da preko vašeg amandmana definišete precizno u kom pogledu bi taj amandman bio prihvatljiv i apsorbovan u ovom zakonu.
Ja ću da vam dam samo još neke demografske podatke. Prosečna srpska porodica ima 0,9 dece u Srbiji, a prosečna šiptarska porodica ima 6,7 dece u Srbiji, što znači da će 2100. godine Srbi biti manjina u samom Beogradu. Ako pogledate ovakve podatke sigurni smo da je ovo kompleksno pitanje sa 200.000 bračnih parova koji se leče od steriliteta, sigurno da ovo samo može da bude jedna inicijativa da se problem reši. Problem jeste kompleksne prirode, ali vi u svakom slučaju kao ministar finansija morate da vodite računa o naraštaju i o rešenju vrlo kompleksnog problema koji muči sve nas.

Oliver Dulić

| Predsedava
Za poslaničku grupu DSS - NS ostalo je još 12 minuta. Reč ima narodni poslanik Dejan Rajčić.
...
Nova Srbija

Dejan Rajčić

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici, ne javljam se za diskusiju o amandmanu već reklamiram povredu Poslovnika na osnovu diskusije gospodina Čedomira Jovanovića, član 104. st. 2. i 3.        
Gospodin Jovanović se u svojoj diskusiji na momente neprimernim rečima izjasnio o direktoru železnice i verovatno pokušao da kroz svoj neki duhoviti ili uvredljivi način izlaganja kaže da je gospodin Šarančić kafedžija. Gospodin Šarančić je magistar ekonomije i kao direktor Javnog preduzeća ''Železnica Srbije'' došao je na osnovu predloga Nove Srbije i vladine komisije koja je dala saglasnost na njegovo imenovanje.
Uostalom, i da je kafedžija, sigurno je gospodin Šarančić moralan čovek i rezultati njegovog rada u prethodne tri godine u potpunosti opravdavaju izbor koji je 2004. godine pao baš na njega.
Sigurno da gospodin Šarančić nikada nije bio u nekim iole mutnim sferama, za razliku od gospodina Jovanovića koji je, to moramo svi priznati, imao prilike da pokaže svoj profesionalni i svoj moralni način poimanja vlasti u periodu kada je bio u ovoj sali od 2000. do 2003. godine predsednik poslaničke grupe svoje tadašnje stranke i kada je bio potpredsednik Vlade.
Naime, svi znamo da su i današnji mediji prepuni pitanja koja čekaju odgovore po pitanju rada gospodina Jovanovića u tom periodu, pa možda bi bilo zanimljivo da gospodin Jovanović sa ove govornice jednom prilikom i zvanično kaže nešto više o tome.

Oliver Dulić

| Predsedava
Replika, narodni poslanik Čedomir Jovanović.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ne bih trošio previše vremena na odgovore koje od mene traži predstavnik Nove Srbije. Nadam se da će ovde doći predsednik Vlade pa ću njemu vrlo rado odgovoriti na sve ono što mafija u njegovo ime postavlja kao pitanje, i ona mafija koja se nalazila na njegovoj poslaničkoj listi, a koja sedi u vašoj poslaničkoj grupi. Znate na koga mislim.
Što se tiče rasprave o prethodnom amandmanu, bio sam vrlo jasan. Nisam govorio o stručnoj spremi direktora železnice. Govorio sam o okolnostima zbog kojih je on to postao. On je na mesto direktora železnice došao sa mesta direktora kafane, pa je možda vama logično to napredovanje u karijeri, ali to napredovanje u karijeri za sobom povlači određene posledice.
Vaš predsednik Velimir Ilić, ministar za kapitalne investicije u prethodnoj Vladi, a ministar za infrastrukturu u ovoj vladi, misli da je logično da svog omiljenog kafedžiju postavi za direktora, a onda direktor misli da je logično da u butiku u kojem se oblači kupuje lokomotive, a onda svi mi treba sa tim da se složimo i da kažemo da u budžetu ima 11 milijardi dinara za njegove duhovitosti, ali nema za zahtev 35.000 ljudi koji su od nas tražili da skinemo porez sa njihovih porodica i sa njihove dece.
Ta smutna vremena su takva zbog vas, zbog vaše politike, kriminalizovanja svakoga ko vam je alternativa i opozicija. Zadržaću dosta toga za raspravu u Parlamentu u kome će se govoriti o pitanju poverenja Vladi Vojislava Koštunice, pa ću tu govoriti o kumovima, o onima koji su reketirali duvansku mafiju, pa pare nosili generalnom sekretaru Vlade, Dejanu Mihajlovu, ili o kumovima koji su prodavali ''Mobtel'', pa milijardu evra dali u privatnu banku da bi se sa tim parama pljačkala Srbija, ili o kumovima koji su pisali prijave i optužnice da bi ubice Zorana Đinđića bile puštene na slobodu, i to je tema o kojoj treba da se razgovara ovde u Parlamentu.
A da smo ozbiljni u tim namerama govori sve ono što smo do sada radili.
Jedanaest sati sam svedočio u Skupštini Srbije 2003. godine. Svaki sud u ovoj zemlji je potvrdio da sam govorio istinu, dok se predsednik Vlade, njegova politika i zločinačko udruženje, koje se iza nje nalazi, neistinama, ne birajući sredstva protiv toga borilo. Tako da će se ovde u Parlamentu razgovarati o srpskim kumovima, o mafiji, o ubicama, o zločincima, o švercerima iz vaše poslaničke grupe, sa vaše poslaničke liste, pa će iz ovog parlamenta neko izaći sa pravom da vodi ovu zemlju, a neko sa obavezom da ćuti, da se stidi i da konačno položi račun za sve ono što je Srbiji uradio.
Zločinačko udruženje od RTS-a preko "Politike", "Novosti", "Presa", "Kurira", histerija koja svedoči o strahu koji postoji među njima, neistine, laži, to ne može gurnuti suštinska pitanja u stranu.
(Predsednik: Gospodine Jovanoviću, vreme.)
Neko je od ove zemlje napravio poslednje utočište za sve najcrnje u Evropi i taj neko treba da sedne ovde da bismo sa njim razgovarali.