TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.11.2007.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

19.11.2007

Sednicu je otvorio: Radojko Obradović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala.
Molim narodne poslanike, pošto mislim da broj poslanika u sali ne odgovara broju koji pokazuje sistem u sali, da ponovo ubace identifikacione kartice. Hvala.
O amandmanu, reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović. Preostalo vreme za Poslanički klub SRS-a je pet minuta.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

| Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Dame i gospodo narodni poslanici, svi smo svesni činjenice da aktuelna Vlada Republike Srbije, koja je i predlagač ovog zakona, vodi prilično restriktivnu politiku kada je reč o objavljivanju odgovarajućih pravnih i političkih akata u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
Pre nekoliko dana, vladajuća koalicija u ovoj skupštini je usvojila Zakon o izmenama i dopunama Zakona o Vladi i tim zakonom je predviđeno da Vlada Republike Srbije samo neke svoje akte mora obavezno da objavi u „Službenom glasniku Republike Srbije“, dok neke druge akte može da objavi samo ako to želi.
Ovih se dana, a to smo govorili i mi iz Poslaničke grupe SRS-a, spominju nekakvi zaključci Vlade na osnovu kojih, navodno, policija u pojedinim opštinama u Sremu pokušava da pomogne DS-u prilikom nasilnog preuzimanja vlasti. Ti akti Vlade nisu nigde objavljeni. Sad se susrećemo sa novom pojavom, da se odluke Ustavnog suda Srbije donete po ustavnoj žalbi, takođe, ne objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
Gospodine ministre, dozvolite mi da vam ukažem na veliku opasnost koja se krije iza ovakvog rešenja koje je sadržano u Predlogu zakona. To, praktično, znači da funkcionisanje države danas u Srbiji postaje gotovo tajno, ilegalno, da građani neće imati mogućnosti da se upoznaju s tim šta radi Vlada, šta radi Ustavni sud i kakve akte donosi.
Da vas podsetim, gospodine ministre, da je sve do Prvog svetskog rata bila praksa da se međunarodni ugovori, odnosno ugovori koje su sklapale suverene države, nigde ne objavljuju. Građani nisu imali pojma kakve međunarodne ugovore zaključuju vladari, zaključuju vlade u njihovo ime. Tek u toku Prvog svetskog rata, eto, neka vam to, možda, bude primer za ugled, tadašnji predsednik SAD-a Vudro Vilson založio se da se svi međunarodni ugovori objavljuju javno, tako da građani mogu da budu upoznati kakva prava i kakve obaveze je Vlada preuzela u njihovo ime.
Gospodine ministre, pošto pripadate stranci vladajuće koalicije koja, izgleda, ima monopol na uvođenje Srbije u Evropsku uniju i koja se kiti svojim evropejstvom i svojom demokratskom ideologijom, da vas podsetim da, po članu 44. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, sve pravosnažne odluke Evropskog suda za ljudska prava i slobode u Strazburu moraju biti javno publikovane.
Nije mi jasno, kad stalno govorite o Evropskoj uniji, o nekakvim evropskim standardima, svetskim standardima, kako vam to nije primer za ugled?
Odluke Ustavnog suda donete po ustavnim žalbama donose se, po prirodi stvari, u izuzetno delikatnim pravnim situacijama, kada ili nema drugog pravnog mehanizma da građanin zaštiti svoja prava i slobode, ili su svi drugi pravni mehanizmi iscrpeni.
Možemo da pretpostavimo da će Ustavni sud da se bavi, povodom ustavnih žalbi, izuzetno osetljivim stvarima. Kada bi se odluke donete po ustavnim žalbama javno objavljivale, to bi bio i te kako važan putokaz i sudovima i organima uprave kako da u budućnosti rešavaju iste ili slične slučajeve, kako se ne bi dešavalo da građani ponovo izjavljuju ustavnu žalbu.
Dakle, javno objavljivanje odluka Ustavnog suda po ustavnoj žalbi može da bude, na neki način, korektiv, modelator sudske prakse i administrativne prakse u Srbiji.
Mi smo danas čuli od predstavnika vladajuće koalicije nekakva prilično nategnuta obrazloženja o tome zašto odluke po ustavnoj žalbi ne treba objavljivati. Navodno, eto, kao, građani koji su uložili ustavnu žalbu, pa se odluka doneta po njihovoj ustavnoj žalbi javno objavi, biće u nekoj neprilici itd.
Građanin je, samim tim što je uložio ustavnu žalbu, unapred svestan da će njegov slučaj da postane javan i da će Ustavni sud, povodom te njegove žalbe, morati da se oglasi, morati da donese neku odluku. Ko kaže da građani beže od tog publiciteta?
Možda građani baš namerno hoće da se odluka Ustavnog suda po ustavnoj žalbi objavi, da ukažu na to kako rade sudovi, kako rade organi uprave, na koji način krše zakon, na koji način dovode u pitanje osnovna ljudska prava i slobode.
Ovako, vi, praktično, krijete delatnost države od građana. Akte Vlade ne objavljujete, sad nećete objavljivati ni odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, još malo, ko zna, možda vam padne na pamet da se i zakoni ne objavljuju.
Vodite računa, gospodine ministre, za običnog čoveka je ponekad važnije da se objavi odluka po ustavnoj žalbi nego neki zakon. Objektivno, da li običan svet u Srbiji mnogo zanima Zakon o ratifikaciji Kjoto protokola?
Ne kažem da to nije bitno, ali za običnog čoveka verovatno i nije, dok odluka doneta povodom njegove ustavne žalbe, kad su njegova prava i slobode ugroženi, može za tog pojedinca biti izuzetno važna.
Prema tome, gospodine ministre, razmislite i o ovome o čemu govorimo, nemojte da vraćate Srbiju u 19. i 18. vek, kada je Vlada radila šta je htela a građani o tome nisu imali pojma.

Radojko Obradović

| Predsedava
Da li se još neko javlja povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 49. amandman je podneo narodni poslanik Nebojša Ranđelović.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Predlagač je obrazložio uz prethodni amandman i ovaj.
Da li se još neko javlja povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 50. amandman je podneo narodni poslanik Sulejman Spaho.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman. Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Sulejman Spaho.

Sulejman Spaho

Dame i gospodo, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o Ustavnom sudu.
Gospodine ministre, amandman je tehničkog karaktera i nije mi jasno zašto ga niste prihvatili. Razlog je jasan, najverovatnije zato što ga je podneo srpski radikal, a da je neko iz vaše stranke, ili od ovih koji vas podržavaju, sigurno biste ga prihvatili.
Podnosim amandman na član 50, koji se nalazi u četvrtom delu zakona, koji određuje postupak pred Ustavnim sudom, u svoje ime. Amandman se odnosi na član 50. stav 2, u kome se, posle reči: „može“, dodaje reč: „samostalno“. Takođe, posle reči: „pokrajine“, reč: „samostalno“ se briše.
Rešenje koje predlažem ovim amandmanom jezički je ispravnije od formulacije koja je data u vašem predlogu ovog zakona. Očigledno da u članu 50. stav 2. treba izvršiti korekciju koja je u duhu uobičajene pravne tehnike.
Vi znate da je SRS podnela 28 amandmana na zakon o Ustavnom sudu da bismo ga na sve načine poboljšali, da ne bismo od njega napravili politički sud određenih partija. Naša želja jeste da vas učinimo odgovornim pred građanima Srbije.
Gospodine ministre, pokušajte da ovaj zakon bude u službi građana, a ne u službi, navodno, demokratskog bloka.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala.
O amandmanu, Vjerica Radeta, pa Zoran Krasić, pa gospodin Dimitrijević.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo narodni poslanici, zaista se čovek pita zbog čega se uopšte podnose amandmani na Vladine predloge i zašto se krajnje dobra volja, da ne kažem, i trud narodnih poslanika ne uvažava i omalovažava.
Najbolji primer za to su ona tri amandmana na ovaj član 49, o kojima smo već završili raspravu, ali, jednostavno, ne mogu da zaobiđem i da se još jedanput ne vratim na te amandmane, kada je očigledno da dve poslaničke grupe, zapravo, tri, kroz diskusiju gospodina Bajatovića, koje predstavljaju opoziciju u Parlamentu, gotovo na identičan način skreću pažnju vama, ministre Petroviću, kao predstavniku Vlade, da treba da se usvoji taj amandman, zato što je to dobro rešenje, zato što je to racionalno, rezonsko rešenje.
Vi sedite tu, gledate kroz nas, baš vas briga šta mi pričamo. Zadovoljili ste formu da ne možemo da prozivamo da ministra nema, a ako vi nemate nameru da polemišete s nama, onda ne znam ni zašto ste tu, da polemišete u smislu da nam objasnite, da nas ubedite zašto mislite da ne treba menjati određeno rešenje iz Predloga zakona.
Kada je ovde pominjan "Službeni glasnik", ko je u Upravnom odboru, a ko nije, zaista je neverovatno da neko kaže da narodni poslanici iz vladajuće koalicije, doduše, gospodin Konstantinović je rekao da se to odnosi na Demokratsku stranku, nisu članovi upravnih odbora.
Jer, bez obzira na to koliko to pokušavate da sakrijete, ipak poneko pročita i "Službeni glasnik" i na internetu vidi koliko je narodnih poslanika iz vladajuće koalicije u raznim upravnim odborima.
Naravno, to je vaše opredeljenje, vi ste vlast, vi ste moćni, možete šta god hoćete, ali onda nemojte da se branite od toga. Kažite - tako je, može nam se, a vi radite šta god hoćete, vi iz opozicije.
Inače, u tom "Službenom glasniku" su se i ranije čudne stvari dešavale. Podsećam vas da je, recimo, gospođa Biserka Živković, inače, supruga nekad premijera Zorana Živkovića, bila predsednik Upravnog odbora "Službenog glasnika", i to u stalnom radnom odnosu.
Kad više nije mogla da bude sekretar Vladinog Odbora za zakonodavstvo, onda je otišla u "Službeni glasnik" i tamo je zasnovala stalni radni odnos.
Opet podsećam, pre svega, radi javnosti, da je ta gospođa, koja, inače, nema nijedan dan radnog staža u pravosuđu, danas specijalni savetnik gospodina Vukčevića, onog ''specijalca'' za ratne zločine.
Dakle, nije "Službeni glasnik" i ono što se objavljuje u njemu bezazleno, mnogo je moći u rukama onog ko drži "Službeni glasnik".
Pogotovo, kada su u pitanju izbori, kada se, ponekad i na čudan način, bez tendera, dodeli izrada glasačkih listića i ostalog izbornog materijala baš "Službenom glasniku", baš tada kada mu se promeni i direktor i predsednik Upravnog odbora. To je tema o kojoj će govoriti članovi Srpske radikalne stranke u Republičkoj izbornoj komisiji, a i mi ovde, zašto da ne, ali to je bilo ovako, samo da se napomene.
Što se tiče amandmana na član 50, on je, takođe, pravno-tehničkog karaktera. Vladin predlog zvuči rogobatno, morate da priznate. Znači, ništa se suštinski ne menja, ta reč "samostalno", kako je gospodin Sulejman Spaho rekao, da li će biti ispred ili iza rečce "da". Nije pročitao ceo stav, pa je možda ostalo nejasno šta zapravo to znači, da li je to, eto, iživljavanje radikala, da pomere reč s ovog na ono mesto. Ne, nego je rogobatno kada se kaže: "Postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti Ustavni sud može da pokrene samostalno, na osnovu'' itd. U duhu srpskog jezika, u duhu našeg pravnog sistema, prihvatljivije za uvo je: ''Postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti Ustavni sud samostalno može da pokrene na osnovu odluke koju donosi'' itd.
Vlada kaže da ne prihvata amandman, iz razloga što smatra da je rešenje predviđeno Predlogom zakona preciznije. Ovaj odgovor Vlade mi liči, otprilike, na ono – e, nećemo da prihvatimo, može nam se i baš nas briga šta vi predlažete.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Ne treba amandman svesti samo na pravopis ili gramatiku, mislim da se na ovaj način potencira da postupak ocene ustavnosti i zakonitosti može da se pokrene na tri načina. Prvi način – od strane ovlašćenog predlagača, drugi način je od strane samog Ustavnog suda, tako što donosi rešenje kojim prihvata inicijativu, i treći način – kada, dvotrećinskom većinom, sudije Ustavnog suda odluče da ima razloga da se pokrene postupak po službenoj dužnosti za ocenu ustavnosti i zakonitosti nekog opšteg akta. Mi smo ovim amandmanom samo hteli da potenciramo ovaj treći način, za koji smatramo da je važno pitanje da li Ustavni sud ima vremena za to i da li će uopšte imati vremena, s obzirom na to da, ukoliko se izaberu, sudije Ustavnog suda čeka poprilično velika arhiva nerešenih predmeta i sve moguće kombinacije.
Gospodine Petroviću, ne bi bilo loše da zapišete broj K.145/02, krivica, Opštinski sud u Novom Pazaru. Taj predmet je zastareo. Treba da vidite kod koga je taj predmet zastareo, a znam da je Ministarstvu poznato, ima informacije, i kada ubuduće komunicirate sa nadzornim odborom povodom nekih novih predmeta, raspitajte se kod nadzornog odbora da li je to novi predmet ili je već bio kod nekog, ne samo ovaj, nego i neki drugi predmeti. Očekujem da pokrenete jednu široku akciju da se razreše svi oni koji su omogućili da predmeti u sudskim fiokama zastare.
Odmah da vam predložim, ako je u nekom opštinskom sudu, u toku jedne godine, recimo, zastarelo 10 krivičnih predmeta, obavezno da se razreši i predsednik tog suda. Znači, ne samo sudija, nego i predsednik suda, odnosno sudija možda i ne treba da se razreši, ukoliko prizna ko je na njega izvršio uticaj da predmet što duže boravi i da se ubuđavi u sudskoj fioci.
Samo radi vašeg saznanja, pošto baš nemate velikog iskustva sa pravosuđem, gospodine Petroviću, u ovim našim gradovima, ne računam Beograd, između 40 i 50 predmeta svake godine tako zastari. U Nišu je jedne godine 42 predmeta, čini mi se, 2003. ili 2002. godine, zastarelo.
Ako primenite tu logiku koju ste demonstrirali pre mesec dana, onda sve sudije krivičare možete da razrešite. Teško ćete naći jednog sudiju krivičara u Srbiji kome predmet nije zastareo. Kada ste ušli u jednu kolotečinu, onda gurajte do kraja, nemojte da preskačete ništa.
Inače, ona malopređašnja šifra odnosi se na Ćamila Hubića, da znate, predsednika Okružnog suda, i na onu gospođu što je kandidat za sudiju Ustavnog suda. Verovatno bi bilo mrsko nekome da imenuje nju za sudiju Ustavnog suda ako od vas dobije informaciju da je i kod nje zastareo jedan predmet.
Onda ćemo da pogledamo i za ove druge sudije, da vam pomognemo da što efikasnije razrešite u pravosuđu sve ono gde je došlo do zastarelosti predmeta.
Sa gledišta javnosti, apsolutno nije bitno da li prihvatate ili ne prihvatate ovaj amandman. Verovatno imate nekog razloga da javnost obavestite da je što manje amandmana prihvaćeno, ali da su oni prihvatljivi sa gledišta predlagača.
Da iskoristim ovo vreme i da vam ukažem na jednu grešku koju ste napravili kada je Vlada dala mišljenje povodom svih ovih amandmana, povodom objavljivanja odluka po ustavnoj žalbi u "Službenom glasniku".
Gospodine Petroviću, svi pojedinačni pravni akti, ukoliko su iscrpena sva pravna sredstva, zakonom propisana, i ukoliko postoji neka sumnja da je došlo do kršenja ljudskih i manjinskih prava i sloboda, formalno-pravno ispunjavaju uslov da se nađu pred Ustavnim sudom. Onog momenta kada se nađu pred Ustavnim sudom u formi ustavne žalbe, privatnost se gubi i to postaje javna stvar.
Gospodine Petroviću, mediji u Srbiji, "Blic", "Pres", da ne ređam dalje, čine nenadoknadivu štetu našem pravosuđu, na taj način što objavljuju delove presuda Vrhovnog suda, okružnog suda i iznose najtananije stvari koje se tiču slobode i ličnosti nekog pojedinca. Zar je moguće da će mediji moći da objave kompletnu odluku po ustavnoj žalbi, a da Ustavni sud neće smeti da objavi ustavnu žalbu u "Službenom glasniku"?
Piše u stavu 2, kao neka mogućnost, neka alternativa, ako se radi o pitanju od opšteg značaja, ili od interesa za veći broj građana, ali onaj ko je došao u situaciju da podnese ustavnu žalbu, njemu je već sve prešlo preko glave i njegovo pitanje je odavno postalo javna stvar, a ne samo privatna stvar.
Ako imamo situaciju da odluku po ustavnoj žalbi mediji mogu nekažnjeno da prenose i da iznose i one najintimnije stvari o životu nekog pojedinca, zašto smatrate da je neprihvatljivo da se odluka Ustavnog suda po ustavnoj žalbi objavi u "Službenom glasniku"?
Sve odluke po ustavnim žalbama treba da budu vrsta edukacije svih onih koji primenjuju pravo, treba da postane svojevrsna sudska praksa, naravno, manje ili više obavezujuća, to zavisi od nekih drugih faktora, ali treba da bude dostupna najširoj javnosti, da bi javnost i na taj način, preventivno, saznavala koja su prava i obaveze. To je poenta javnog objavljivanja. Kao što zakon ne može da stupi na snagu ukoliko se ne objavi u "Službenom glasniku" i javnost ne sazna.
Kako će javnost da sazna do koje granice može da se ide u zaštiti ljudskih i manjinskih prava, ukoliko nema autentično obaveštenje od onog organa koji to procenjuje?
Vi se borite, navodno, za neku privatnost. Ta privatnost se izgubila onog momenta kada je stranka podnela ustavnu žalbu.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala, gospodine Krasiću.
Narodni poslanik Ninoslav Dimitrijević, o amandmanu, a onda narodni poslanik Miša Petronijević. Izvolite.

Ninoslav Dimitrijević

Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, uvaženi gospodine ministre, SPS upravo želi da ukaže na eventualne smetnje u funkcionisanju Ustavnog suda, baš kada se radi o članu 50. zakona o Ustavnom sudu, pogotovo ako se razmotri činjenica da je on proistekao iz člana 175. stav 2. Ustava, što potencira njegovu važnost. Kakve su moguće smetnje u funkcionisanju Ustavnog suda, upravo u članu 50, odnosno da je, čak, moguća formalizacija ovog člana 50?
Mi se svi sećamo da su u postupku formiranja Ustavnog suda, umesto tri, podnete dve liste kandidata za Ustavni sud i da je jedna lista, koju je predložio predsednik Republike Srbije, sa deset kandidata, od kojih se bira pet, stigla u primerenom roku, relativno blagovremeno u Narodnu skupštinu, i ona pokazuje svu snagu jedne političke stranke i dominantnost u političkom životu.
Druga lista je stigla sa velikim smetnjama. Naime, radi se o tome da je kasnila gotovo pola godine, pa se, umesto da se stvori vreme za dogovor, pokazalo da dogovora nema na toj drugoj listi. Mnogo lošeg je izrečeno o jednim kandidatima, u odnosu na druge, i pokazalo se nejedinstvo vladajuće skupštinske većine, vladajućih političkih stranaka.
SPS želi da ukaže da se tu pominjala i sumnja u moralne kvalitete pojedinih kandidata za članove Ustavnog suda, sumnja u stručne kvalitete, sumnja da se pojedini kandidati favorizuju. Onda se mi, s pravom, pitamo, mogu i građani da se pitaju, kako da poverujemo, kada, po protokolu konstituisanja Ustavnog suda, sudije Ustavnog suda budu polagale zakletvu, pa kažu - zaklinjem se da ću se u svom radu pridržavati Ustava, zakona i da ću svoju dužnost obavljati časno, savesno i nepristrasno - u verodostojnost svega ovoga što se govori?
Ono na što smo hteli da ukažemo, to je da treće liste nije bilo, a treća lista je, upravo, deset kandidata koje je trebalo da predloži Visoki savet pravosuđa i Državno veće tužilaca, a da se sa te liste izaberu kandidati za Visoki kasacioni sud. To su, upravo, oni kandidati za sudije Ustavnog suda koji ne bi trebalo ni minimalnu političku pozadinu da imaju. Naime, ukoliko prethodni kandidati i imaju neku bledu političku pozadinu, ponavljam, oni nisu članovi onih partija koje su želele da deluju konstruktivno u procesu konstituisanja Ustavnog suda, ovo su kandidati koji nisu, čak, ni predlagani od pojedinih političkih stranaka i koji bi trebalo da budu faktor relativnog balansa.
Šta se dešava? Sud se formira sa dve trećine kandidata, znači, umesto sa 15, sa 10 sudija Ustavnog suda, i tu je odgovornost vladajućih političkih partija da formiraju tako važnu instituciju kao što je Ustavni sud, a da već u procesu samog formiranja nema potrebnih uslova da se on kompletno formira. Tu je i činjenica da Vrhovni kasacioni sud ne postoji, a dosta je vremena prošlo od kada smo izglasali Ustav, od kada je bilo uslova da se sve to odvija onako kako bi trebalo da se odvija.
Šta se dešava? Dešava se da se, shodno članu 50. ovog zakona, za sve odluke za koje je potreban dvotrećinski broj sudija, danas to radi s neophodnim minimumom funkcionisanja. Zašto to kažem? Zato što postoji mogućnost da jedan sudija podnese zahtev da mu mandat istekne pre vremena. Šta će se desiti kad više ne bude bilo te dvotrećinske većine? Može da se desi i smrtni slučaj itd. Upravo, želimo da ukažemo građanima Republike Srbije da je formiranje Ustavnog suda dosta formalizovano.
Za kraj, SPS želi još jednom da podseti da je 876 nerešenih predmeta za ocenu ustavnosti i zakonitosti, opštih akata i drugih pitanja već pred Ustavnim sudom, koji treba da se konstituiše, kao i 28 predmeta za pokretanje ustavnosti i zakonitosti pojedinačnih akata. Hvala lepo.