TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.11.2007.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

19.11.2007

Sednicu je otvorio: Radojko Obradović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala, gospodine Milentijeviću. Očekujemo da ćete nam dostaviti informacije i sa Odbora i sve ono što sledi.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU (nastavak u pojedinostima)
Podsećam vas da je Skupština. na sednici održanoj 16. novembra, završila rad u toku pretresa amandmana narodnog poslanika Zdravka Topalovića na član 49.
Da li još neko želi reč o tom amandmanu?
Narodni poslanik Vjerica Radeta, o amandmanu narodnog poslanika Zdravka Topalovića na član 49. Zakona o Ustavnom sudu.
Ukupno preostalo vreme je šest minuta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo poslanici, kolega Zdravko Topalović je podneo amandman na član 49. Predloga zakona o Ustavnom sudu, a u članu 49. stoji da se odluke Ustavnog suda, izuzev odluke po ustavnoj žalbi, objavljuju u "Službenom glasniku Republike Srbije", kao službenom glasilu itd., da ne čitam sve. Suština je u tome da je kolega Topalović, u ime Poslaničke grupe SRS-a podneo amandman da se brišu reči "izuzev odluke po ustavnoj žalbi".
Mi mislimo da sve odluke koje donese Ustavni sud treba i mora da se objave u "Službenom glasniku". Ne postoji nijedan razlog da se bilo koja odluka Ustavnog suda izdvaja iz te obaveze predviđene članom 49. Predloga zakona.
Vlada je rekla da ne prihvata ovaj amandman, iz razloga što smatra da nije celishodno objavljivati odluke po ustavnoj žalbi u "Službenom glasniku Republike Srbije", jer se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije, te da se tiče samo lica kome je određeno ljudsko ili manjinsko pravo uskraćeno ili povređeno. Onda, poslednja rečenica kaže - pored toga, u stavu 2. člana 49. Predloga zakona data je mogućnost da se može objaviti i odluka po ustavnoj žalbi. Taj stav 2. glasi: "U Službenom glasniku Republike Srbije može se objaviti odluka po ustavnoj žalbi, kao i rešenja koja su od šireg značaja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti".
Zašto je Vlada predvidela ovaj stav 2. i rekla da se odluka po ustavnoj žalbi može objaviti? Dakle, opet dovodimo u situaciju taj budući ustavni sud da može i da zloupotrebi svoja ovlašćenja i da sam ocenjuje šta je to od opšteg interesa, odnosno koja je to odluka po ustavnoj žalbi koja može da se objavi, a koju treba zaštititi od očiju javnosti, odnosno koji je to organ ili, konkretno, ime i prezime koje se ogreši o Ustav, gde po ustavnoj žalbi Ustavni sud donese odluku da je zaista postojala povreda ljudskog ili manjinskog prava nekog građanina Republike Srbije. Onda ostavljamo da Ustavni sud odlučuje da li će to da se objavi ili neće.
SRS je mišljenja da ništa što radi Ustavni sud, kao ni ono što rade državni organi, ne sme biti sklonjeno od očiju javnosti. "Službeni glasnik" jeste glasilo u kojem se objavljuju svi akti i Narodne skupštine i Republičke vlade, Ustavnog suda, deo akata itd., akata državnih organa. "Službeni glasnik" je nešto što koristi, jeste to javnost, ali to glasilo koristi vrlo uzak krug ljudi, odnosno to koriste pravnici u preduzećima i ustanovama koji se bave isključivo tim poslom, a šira javnost ni objavljivanjem u "Službenom glasniku" ne biva dovoljno obaveštena o nekoj odluci.
Ako kažemo da neke odluke nećemo da objavljujemo, u koju situaciju onda dovodimo Ustavni sud? Da se pojavi neko od sudija Ustavnog suda da to komentariše, jer niste prihvatili amandman da ne može da komentariše, i onda imamo mišljenje jednog člana Ustavnog suda ili drugog člana, drugog sudije Ustavnog suda, kao što smo imali slučaj, rekla sam to i u petak, kada su o istoj pravnoj stvari potpuno različite izjave davali sudija Čiplić iz DS-a i ovaj iz G17 Slobodan Vučetić, koji i dan-danas prima platu, a penzionisan je već skoro godinu dana kao sudija Ustavnog suda.
Mi svojim amandmanom želimo da zaštitimo i Ustavni sud, želimo da zaštitimo sve građane Srbije. Ne može neko da procenjuje šta je to od posebnog značaja, a šta nije. Svaka povreda ljudskog ili manjinskog prava svakog građanina Republike Srbije zaslužuje da bude objavljena, zaslužuje da se otvori mogućnost da može da se komentariše i niko ne može da bira šta će da objavi, a šta neće da objavi.
Gospodine ministre, mislim da je ovaj amandman vrlo razložan, da treba da ga prihvatite u ime Vlade Republike Srbije, da ne dovodite u nezgodnu situaciju sudije Ustavnog suda, da ne dozvolite da, već od usvajanja ovog zakona i početka njegove primene, tj. formiranja Ustavnog suda, možemo da razmišljamo, i mi ovde i svi građani Srbije, o tome šta to krije Ustavni sud, šta objavljuje, šta ne objavljuje.
Dakle, svaka odluka Ustavnog suda, pa čak i ako je neosnovan zahtev nekog građanina, i to Ustavni sud utvrdi, treba da se objavi, jer su odluke Ustavnog suda svojevrsna pravna praksa. Svaka odluka Ustavnog suda obavezuje sve građane Srbije, sve institucije i onda je potpuno logično da svaka odluka bude objavljena, da bi svi drugi organi i svi građani znali kako da se ponašaju a da ne povrede Ustav i zakone Republike Srbije.

Radojko Obradović

| Predsedava
Da li se još neko javlja povodom amandmana? (Ne)
Na član 49. amandman su zajedno podneli narodni poslanik Milena Stanković i Slobodan Maraš.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Slobodan Maraš.

Slobodan Maraš

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, gospodine predsedavajući, samo sam hteo da vas zamolim, ako nije problem, da i za sledeći amandman, koji je podnela, takođe, Poslanička grupa LDP-a, kažem šta imam u ovom vremenu, pošto je on više pravno-tehničke prirode, tako da ne gubimo vreme.
Pre svega bih citirao ovaj član zakona o Ustavnom sudu. Član 49. kaže: ''Odluke Ustavnog suda, izuzev odluke po ustavnoj žalbi, objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije", kao i u službenom glasilu u kome je objavljen statut autonomne pokrajine, drugi opšti akt i kolektivni ugovor, odnosno na način na koji je objavljen opšti akt u kome je Ustavni sud odlučivao.''
To je stav 1. člana 49. Tu smo podneli amandman i naš predlog je bio da taj član se menja i da glasi: "Odluke Ustavnog suda, zajedno sa izdvojenim mišljenjima, objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije", kao i u Službenom glasilu u kome je objavljen statut autonomne pokrajine, drugi opšti akt i kolektivni ugovor, odnosno na način na koji je objavljen opšti akt o kome se odlučivalo".
Mi smatramo da ovaj član treba izmeniti, pre svega, zbog toga što je ovaj institut, a to je ustavna žalba, suštinski važno pitanje i tu bismo skrenuli pažnju da je to važno zbog funkcionisanja pravnog poretka u celini. Odluke po ustavnoj žalbi pokazuju na koji način se krše garantovana ljudska i manjinska prava, pa je objavljivanje veoma važno za celokupni javni poredak.
Pored toga, obavezno je i objavljivanje ovih odluka po ustavnoj žalbi, što bi dalo kredibilitet i samoj ustavnoj žalbi, odnosno ponukalo bi sve građane da što češće ulažu ustavne žalbe.
Ja bih sada prešao na ovaj sledeći amandman, koji smo podneli, koji je, pre svega, pravno-tehničke prirode. Znači, u članu 49. stav 2. menja se i glasi: "U "Službenom glasniku Republike Srbije" mogu se objaviti i rešenja koja su od šireg značaja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti". Na ovaj način, ovaj član je mnogo celishodniji i kvalitetniji. To je, opet, naš predlog. Hvala lepo.

Radojko Obradović

| Predsedava
Povodom amandmana se javila narodni poslanik Nataša Jovanović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Petroviću, pažljivo sam pročitala odgovor Vlade, jer ste vi rekli u načelnoj raspravi da će Vlada, vodeći računa o svakom podnetom amandmanu, dati odgovor koji zahteva da se zakon o Ustavnom sudu uskladi striktno sa Ustavom.
Međutim, kao što je rekao kolega Maraš, ovo nije samo stvar tehničke prirode, nego je suštinska odluka Vlade Republike Srbije da javno glasilo, dakle, ''Službeni glasnik'', ne objavljuje odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, s tim što su kolega Maraš i koleginica Stanković otišli korak dalje, da se nadovežem na priču gospođe Vjerice Radete, pa su zatražili amandmanom da se u prvom stavu člana 49. dozvoli mogućnost da se objave i izdvojena mišljenja.
Veoma ste kontradiktorni ili jedni sa drugima nemate komunikaciju u Vladi, ili vas Koštunica nije obavestio kako je Vlada Republike Srbije radila kada se tiče objavljivanja pojedinih zakona. Evo, sada ću napraviti tu komparaciju i videćete da su u pravu i kolega Zdravko Topalović i kolege koje su podnele ovaj amandman.
Koji je javni interes i, prvo, kako se procenjuje da je to od šireg javnog interesa, kada je u pitanju procena interesa - da se objavi nešto što se tiče zaštite ustavnosti i zakonitosti? Sve se obraćaju Ustavnom sudu i svaka ustavna žalba je u osnovi to. Kada smo govorili u načelnoj raspravi da sada Ustavni sud, po novom ustavu, treba da ima takav značaj da se u sudskoj grani vlasti može posmatrati kao neki četvrti stepen zaštite, jel tako, sudske, jer samo stručni i kompetentni ljudi treba da odlučuju po žalbi svakog građanina, onda je jasno zbog čega smo insistirali da se svaka odluka objavi, a evo, imate i izdvojeno mišljenje. Zašto to?
Evo, gospodine Petroviću, u svim sazivima Skupštine, pratila sam veoma dobro za protekle, one tri i nešto, godine vlasti Koštuničinog mandata, vi ste bili neki vajni opozicionar, mada ne u pravom smislu reči, jer ste glasali skoro za sve zakone koje je predložila Koštuničina vlada, pravdajući se time, naročito kad je reč o grupi ekonomskih i socijalnih zakona, koji su katastrofalni, da su ih ostavili Pitić i Đelić ovima u nasleđe, pa je onda vama bilo lako da pritisnete zeleno dugme. Šta se desilo u "Službenom glasniku", gospodine Petroviću? Zatražite, kada odete ili u vaš poslanički klub ovde, Demokratske stranke, ili u Vladu, da vam daju brošuru koju je objavilo preduzeće "Službeni glasnik", u koje je sada otišao kolega Gavrilović, je li tako, pošto je dao ostavku na poslanički mandat, i videćete šta se dešava u "Službenom glasniku".
Koliko je onda apsurdno da vi nećete da objavljujete odluke po ustavnoj žalbi i izdvojena mišljenja, jer to može da bude svojevrsni prilog ne samo za sudsku praksu, nego i za svakog studenta pravnog fakulteta, za svakoga ko proučava Ustavno pravo, je li tako, to može da bude svojevrsna nadgradnja i samom Koštunici, koji je, očigledno, digao ruke od Ustava i od poštovanja Ustava od momenta kada je prestao ozbiljnije da se bavi naukom u tom smislu, jer je, navodno, ekspert za tu pravnu oblast.Gospodine Petroviću, nema zakona koji je usvojila prošla vlada a da ga "Službeni glasnik" nije ne samo objavio, kao što to mora, naravno, kao zakon, nego kao svojevrsni udžbenik. Znate kako to izgleda? Recimo, Zakon o turizmu, a resorni ministar je bio Bojan Dimitrijević, gde je Bojan Dimitrijević dobio ekskluzivno pravo od "Službenog glasnika", znači, to je morao neko da mu odobri, odnosno "Službeni glasnik", i da ima saglasnost ranijih ministara i Koštunice, kao premijera.
Dalje, Zakon o crkvi i verskim zajednicama, evo i to ću da uzmem kao primer, koji je obrazlagao u ime Vlade Republike Srbije bivši ministar za vere gospodin Radulović, i niz drugih zakona. Evo, tu je Zakon o stečaju i stečajnom postupku.
Svaki ministar je određeni zakon, koji normalno objavljuje "Službeni glasnik", preuzeo na sebe, kao svojevrsno autorsko pravo, jer je "Službeni glasnik" to objavio kao knjige, a ne kao izdanje zakona, pa je autor taj i taj ministar, ja sam pomenula ovu dvojicu-trojicu, pa oni daju predgovor, pa imaju svoje recenzente. Tako su ljudi želeli da se proslave i "Službeni glasnik" je to štampao. Nije to bilo kao obaveza da "Službeni glasnik" štampa zakon koji se usvoji u Skupštini, nego su to uradili da bi promovisali te ministre.
Da vam ne govorim, a jednom prilikom sam ovde iznosila "Službeni glasnik", da vidite kako su objavljivana dela gospodina Mićunovića. Iako nemam ništa protiv, jer je on predsednik Upravnog odbora "Službenog glasnika", je li tako, kaže tamo kakav je naslov knjige, zamislite - 106 izabranih skupštinskih govora. Onda mi možemo tomove da objavimo, što se tiče skupštinskih govora, jer mi srpski radikali u tome imamo najviše iskustva. Sada se pojavimo kod Gavrilovića i kod Mićunovića i kažemo – ajde, vi nama štampajte.
Znači, koji je bio interes da se ovi ministri promovišu tako i da sebi daju za pravo da su to njihova svojevrsna autorska dela?
Evo, kolega, gospodin Marko Danilović je nekada, kao sekretar Skupštine i kao aktivni učesnik u svim izbornim procesima, kao neko ko je radio u RIK-u, zajedno sa koleginicom Jasminkom, pomozite mi, kako se preziva, koja je zamenik sekretara, objavio Zbirku propisa vezanih za izborne zakone, odnosno za izborne cikluse. Ja to razumem i nemam ništa protiv, kao nijedan poslanik SRS-a. Znate li zbog čega? Zato što su svi ti propisi i sve ono što je RIK radio sadržani u knjizi gde je najveći doprinos dala baš SRS. Da nije članova RIK-a iz reda SRS-a, vi biste mogli da radite šta god hoćete posle završenih izbornih ciklusa i da muljate kako hoćete. Ali ne možete.
Sada je interes, gospodine ministre, da se svaka ustavna žalba objavi, čak i komentar, odnosno izdvojeno mišljenje. Jer, kako bi ostao trag, recimo, za neke neverovatne zakone, štetne po državu, koji su, pre svega, bili u suprotnosti sa Ustavom, koji imaju retroaktivni karakter, kao što je onaj čuveni Đelićev Zakon o ekstraprofitu, da nije bilo komentara i da nije bilo ustavne žalbe, koju je u ime SRS-a podneo gospodin Zoran Krasić. Mislim da je to bilo na nekoliko stotina strana. To bi se zaboravilo. Ovako će kao prilog, ne samo za istoriju, nego i za buduće generacije koje se budu bavile svim onim što je proisteklo iz Ustava - kako se Ustav krši, kako su ljudi podnosili ustavne žalbe - to biti zaista važan dokument.
Ne treba da bežite od toga i neće to više da košta Vladu Republike Srbije i ''Službeni glasnik'' od knjiga ovih pomenutih vajnih autora, koji, u stvari, ništa nisu uradili i nisu ništa napisali.
Kada jedan organ, odnosno organizacija, Autonomna Pokrajina ili lokalna samouprava, ili pojedinac, uđe u proces da traži zaštitu zakonitosti i ustavnosti pred Ustavnim sudom, izvinite, molim vas, ali to je veoma važna stvar i svaki od tih slučajeva, što kaže koleginica Radeta, bez obzira na to da li je zaštita ljudskih i manjinskih prava, da li je drastično kršenje zakona ili statuta organa i jedinice lokalne samouprave, zahteva i te kako pažnju javnosti.
Zašto to da krijemo? Zašto da to bude skriveno od očiju javnosti kada mi ne znamo šta će da se dešava i koliko će ljudi, koji su do sada išli pred Sud u Strazburu, da traži zaštitu pred ovim ustavnim sudom.
Dakle, veoma je smislen amandman, i jedan i drugi. To je odluka koja treba da proistekne iz, pre svega, vaše razboritosti, ako je imate, da jedna takva situacija bude pouka i za druge sudije. Menjaće se sudije Ustavnog suda, pa neka imaju i pisani trag u tom smislu, kao i celokupna, kako vi to volite da kažete, stručna javnost, koja će da procenjuje. Pre svega, da svaki građanin i svaki pojedinac zna da to nije radio uzalud i da je njegov komentar i mišljenje, na koje svako ima pravo, po zakonu, da iznese na sednici, svedočanstvo ne samo tog jednog postupka koji se vodi, nego jedne situacije koja je proistekla zbog kršenja Ustava i zakona.
Hvala vam na pažnji.

Radojko Obradović

| Predsedava
Povodom amandmana su se javili narodni poslanici Branislav Nedimović, Dušan Bajatović i Vladan Batić.
Reč ima gospodin Branislav Nedimović.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Branislav Nedimović

| Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Hvala, gospodine predsedavajući.
Sigurno je da su ovaj amandman, o kome je malopre bilo reči, o kome je govorila naša koleginica, gospođa Vjerica Radeta, i ova dva amandmana koje su podneli predstavnici LDP-a u vezi, kao i da je materija o kojoj oni govore izuzetno bliska, ako ne i identična.
Ovde samo treba naglasiti jedno, da – kada se donose odluke o zahtevima, kada je reč o ustavnoj žalbi i pojedinačnim zahtevima, da li radi pojedinca ili odluke nekih privrednih organizacija ili bilo koga drugog, može vrlo često pojedinac da ima problema usled objavljivanja takve odluke od strane Ustavnog suda, bilo u ''Službenom glasniku'', bilo u nekom drugom glasilu o kome je reč u Predlogu zakona o Ustavnom sudu.
Sigurno je da u nekim elementima o kojima ste pričali imate pravo. Ja bih, pre svega, sugerisao Ministarstvu pravde nešto u ovom smislu, kada kasnije bude ovo razmatrao u praksi, pošto je ovo izuzetno važno zbog stručne javnosti, jer odluke Ustavnog suda su veoma bitne i svi mi koji se bavimo pravom u pojedinim trenucima smo nailazili na ovakve odluke i izvlačili neke svoje pojedinačne sudove o tome. Nemamo takav amandman, ali, možda bi trebalo razmišljati kroz praksu, eventualno, o nekim kriterijumima vezanim za objavljivanje takve pojedinačne odluke po ustavnoj žalbi.
To sam samo hteo da ukažem, eventualno, treba o tome razmišljati, jer ovo je izuzetno važna materija, a ove amandmane, u ovom obliku, po mom mišljenju, ne bi trebalo prihvatiti, tako da pozivam ostale kolege narodne poslanike da ne prihvate ovaj amandman. Hvala vam.

Radojko Obradović

| Predsedava
O amandmanu reč ima narodni poslanik Dušan Bajatović, pa onda replika, Vjerica Radeta. Onda, gospodin Martinović, o amandmanu.
Izvolite, gospodine Bajatoviću.
...
Socijalistička partija Srbije

Dušan Bajatović

Hvala.
Moram da kažem da, suprotno stavu kolege Nedimovića, mislim da mi ovde sada vodimo jednu polemiku o tome šta, u stvari, treba sve objavljivati, a šta ne, i na koji način.
Ne mislim da odluka Ustavnog suda može da našteti nekom pojedincu, jer kada tumačite Ustav, na osnovu neke žalbe ili bilo čega, ne vidim zašto bi to bilo odsutno u javnosti. Ako sam dobro razumeo naš poslovnik, još uvek nije kasno da se sastane nadležni odbor, Zakonodavni odbor u ovom slučaju, ili ko već, i da se ovi članovi izmene u sledećem smislu, ako je moguće, gospodine ministre.
Mislim da je dobro za sudsku praksu, naročito za krivično pravo kod nas, ko radi po novom zakoniku, jer imamo novi ustav i nove segmente u Ustavu, od ljudskih prava, pa nadalje. Ovde smo potpuno prevideli da stvari mogu biti objavljene i na internetu.
Mislim da bi bilo dobro i da je od značaja za sudsku praksu, ne samo za stručnu javnost, nego i za građane koji žele da budu napredniji i da se obaveste, da sve odluke – i Ustavnog suda, a naročito onih sudova koji se bave presudama u krivičnom pravu, budu javno objavljene.
Ne moraju sve biti objavljene u ''Službenom glasniku'', niti narod kupuje ''Službeni glasnik''. Nemate ga na svakoj trafici. Dobar deo stanovništva je u mogućnosti da koristi internet. Ne bi bilo loše da se, na inicijativu predlagača zakona, sastane nadležni skupštinski odbor i da raspravi o tome da se sve odluke Ustavnog suda objavljuju.
Moram da priznam da je dosta disperzivno pravo podnošenja Ustavnom sudu nečega na raspravu, jel tako?
Nije bitno ko je podnosilac. Sud će o tome raspravljati, već kako to zakon kaže. Ustanovljava se jedno novo društvo, na malo drugačijim pravilima, uvodimo neke potpuno nove institute u našu društvenu praksu, a o svemu tome će Ustavni sud biti u prilici da raspravlja.
Prema tome, apelujem da se ovde nađe mogućnost, da ne bismo sada mi poslanici polemisali i davali amandmane koje, verovatno, zbog dogovora, nećete prihvatiti, da Zakonodavni odbor, u dogovoru sa predlagačem, kaže da će se na internet stranici Ustavnog suda objaviti sve odluke. Mislim da bi to isto, na neki način, trebalo uvesti, ne mora zakonom, i kao praksu sudova koji odlučuju po krivičnim prijavama.
U praksi Ustavnog suda, mislim da je veoma značajno da se usvoji onaj amandman koji govori o tome da sudija ima pravo da priloži svoje izdvojeno mišljenje. Toliko ste se borili protiv unisonog sistema, koji je prikazivao svoje jedinstvo, pa ste to nazivali lažnim jedinstvom, jer je bilo pukotina. Mislim da je za praksu Ustavnog suda veoma važno da se objave izdvojena mišljenja i mislim da ona treba da ostanu sastavni deo odluke suda, ma kakva ona bila. Zašto? Zato što će to, u stvari, uticati na stvaranje nove sudske prakse kod nas.
Ne znam koliko sam pomogao da se ova situacija na neki način razreši. Ako smo već doveli do toga da se, praktično, i poslanici SRS-a, i SPS-a i LDP-a slažu oko ovoga da treba pružiti građanima mogućnost da imaju uvid u neke stvari, vladajuća koalicija bi mogla da razmisli o tome, ako već sve ne ide u ''Službeni glasnik'', da se sve presude objavljuju preko interneta, na način dostupan građanima.

Whoops, looks like something went wrong.