TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.11.2008.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

13.11.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:45

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Treće sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2008. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika konstatujem da sednici prisustvuje 127 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da su u sali prisutna 94 narodna poslanika, odnosno da je prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika, te da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da je sprečen da sednici prisustvuje narodni poslanik Nikola Lazić.
Obaveštavam vas da sam, shodno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, pozvala da sednici prisustvuju gospodin Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde i gospodin Jovan Ćosić, načelnik u Ministarstvu pravde.
Prelazimo na 4. i 5. tačku dnevnog reda: – PREDLOZI ZAKONA O JAVNOM TUŽILAŠTVU I O DRŽAVNOM VEĆU TUŽILACA (načela)
Htela bih samo da vas podsetim na član 93. Poslovnika, poslednji stav ovog člana koji kaže da prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika, podnose poslaničke grupe i narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa u pisanom obliku do otvaranja pretresa, a ostali učesnici u raspravi usmeno po otvaranju pretresa.
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda po tačkama 4. i 5, a pre otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, podsećam vas da, shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Ovo vreme od pet časova raspodeljeno je na sledeći način: Poslanička grupa "Za evropsku Srbiju" – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, devet minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa "Napred Srbijo" - 24 minuta; Poslanička grupa SPS - JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: Krasić Zoran - SRS i Nebojša Ranđelović - LDP.
Saglasno članu 140. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o javnom tužilaštvu i Predlogu zakona o Državnom veću tužilaca.
Da li predstavnik predlagača, gospođa ministar Snežana Malović, želi reč? Želi.
Izvinite, gospođo ministre, imamo povredu Poslovnika, gospodin Aligrudić najpre. Izvolite.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Članovi 225. i 226. Juče je Demokratska stranka izdala saopštenje u kome je politički stav Demokratske stranke Srbije povodom Euleksa nazvala lažnim patriotizmom. Mora da se kaže nešto u vezi sa tim.
Dakle, tu bih se manuo reči, kada bih bio na vašem mestu, uopšte patriotizma i nepatriotizma, lažnog, ovakvog ili onakvog. Ovde se radi o poštovanju Ustava ove države, radi se o poštovanju odluka ovog doma. Tri rezolucije je ova skupština donela, a poslednja (za koju ste i vi, gospodo iz Demokratske stranke, glasali) vrlo jasno definiše odnos prema misiji Euleks na Kosovu i Metohiji.
Od tog trenutka do danas, bez ikakve odluke Narodne skupštine, dobar deo stranaka u ovom parlamentu, koji sada čini vladajuću većinu, odustao je od te državne politike koja je zacrtana u ovom domu. Vama je sada prihvatljiv Euleks.
Boris Tadić u ime Vlade Republike Srbije, kao da je premijer, pošto onaj koji jeste, što nosi onu kapicu iza njega kada se slika, to očigledno nije, zagovara tezu da je Euleks prihvatljiv pod nekakvim uslovima. Jedan od tih uslova je da je Euleks statusno neutralan.
Znate šta, država Republika Srbija i ovaj dom državnom politikom koja je vođena do proleća ove godine zalagali su se za teritorijalni integritet države u skladu sa Ustavom Republike Srbije, jer se i Ustav zalaže za teritorijalni integritet naše države.
Od ovog trenutka pa nadalje očigledno je da se Vlada Republike Srbije i Boris Tadić zalažu za nešto drugo. Zalažu se za statusnu neutralnost dela teritorije svoje države. Kako drugačije to da se protumači?
Kaže se, jedna međunarodna misija, koja treba da sprovodi zakon i ustav republike Kosovo, mora biti statusno neutralna. To znači najmanje dve stvari. Prvo, znači da pristajemo olako, pod bilo kakvom firmom, kako god se to zvalo, da neka međunarodna organizacija sprovodi zakone i propise samoproklamovane nezavisne države Kosovo. To je pod jedan, jer niko ni u kakvim pregovorima, ili mi makar nismo o tome obavešteni, nije doveo u pitanje nijednog trenutka. Pod dva, ako to čak i nije slučaj, onda znači da je ova država spustila svoj nivo reakcije u odnosu na problem koji ima sa Kosovom i Metohijom, sa zaštite teritorijalnog suvereniteta i integriteta države na pojam statusne neutralnosti. To je ono čime se vi bavite. Onda optužujete DSS za lažni patriotizam. Kako se zove ovo što vi radite? Sami recite, da ja ne bih izgovarao te reči. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Ljubomir Kragović ima reč, po Poslovniku takođe. Izvolite.

Ljubomir Kragović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 104, povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije.
Naime, o čemu se radi? Pored Poslovnika, povređen je i Ustav Republike Srbije: u preambuli u članu 1. koji definiše Republiku Srbiju, u članu 12. koji definiše pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu, kao i u članu 107. koji omogućava i daje pravo, ustavno pravo, na predlaganje zakona.
Naime, šta se dešava? Mi smo na sednici Zajednice skupština opština Kosova i Metohije doneli odluku pre mesec dana da prikupimo potpise u akciji "Stop Euleksu". Prikupljeno je 70320 potpisa. Jednu kopiju tog primerka dostavili smo predsedniku Republike gospodinu Tadiću, drugu kopiju smo dostavili predsednici Narodne skupštine Republike Srbije gospođi Slavici Đukić-Dejanović i treću kopiju smo dostavili ambasadi Ruske Federacije.
Ono što je problematično jeste to što je prilikom prijema u predsedničkoj rezidenciji, kao i u zgradi Narodne skupštine, bio onemogućen pristup novinarima, kao da mi dolazimo iz Bangladeša ili iz Zambije a ne da zastupamo ugroženi srpski narod sa Kosova i Metohije, tako da nijedna informacija nije dostavljena.
Sada želim ponovo da ukažem na povredu člana 107. Ustava Republike Srbije, gde jasno stoji da 30000 građana ima pravo potpisa zakona. Pošto smo mi prikupili preko 70000, tačnije 70320 potpisa, to je dvostruko više nego što je neophodno da se, u formi akta, donese rezolucija o Kosovu i Metohiji koja bi bila u skladu sa Rezolucijom koja je poslednja doneta, u decembru mesecu 2007. godine, a koja i dalje obavezuje.
Stoga je sramno i od strane predsednika Republike Srbije i od strane predsednika Skupštine što nisu objavili ni jednu jedinu informaciju o tome da je šest predstavnika, šest građana, šest delegata Skupštine Zajednice opština Kosova i Metohije bilo kod njih. Čak nas je primio šef protokola sekretara Skupštine, nisu nas udostojili ni da prime tu našu peticiju, mada smo mi uložili mnogo truda i napora kako bismo došli do te peticije i kako bismo pokazali i ovoj skupštini, i Vladi Republike Srbije i predsedniku Republike Srbije kakav je stav srpskog naroda sa Kosova i Metohije. Stav svih na Kosovu i Metohiji je upravo taj da misija Euleksa nema šta da traži na prostoru Kosova i Metohije i zahtevamo da se i Vlada, i Ministarstvo, i predsednik Republike, kao i Narodna skupština Republike Srbije odrede prema tom našem zahtevu sa Kosova i Metohije. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospođa ministar, gospođa Malović. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, društvo bez kriminala bilo bi idealno ili savršeno društvo, ali kao što inače u životu ne postoji savršenstvo tako je i društvo u kome se ne čine krivična dela ipak, nažalost, samo utopija. Iz toga proizilazi da pravni sistem demokratske države mora energično da suzbija kriminalitet, a taj cilj moći će da se ostvari ukoliko imamo valjane zakone koji se tiču organizacije i nadležnosti javnih tužilaštava.  
Stoga, zadovoljstvo mi je što je danas na dnevnom redu rasprava o zakonima koji uređuju organizaciju javnog tužilaštva. Navedeni zakoni, sa jedne strane, predstavljaju usklađivanje zakona iz ove oblasti sa odredbama Ustava Republike Srbije, a sa druge strane, donose nova rešenja koja će dovesti do značajne reforme javnog tužilaštva i doprineti povećanju njegove efikasnosti i poboljšanju kvaliteta njegovog rada. Sada bih vas u najkraćim crtama upoznala sa najznačajnijim rešenjima sadržanim u svakom od navedenih zakona.
Zakon o javnom tužilaštvu. Novi Ustav Republike Srbije na drugačiji i potpuniji način uređuje položaj javnog tužioca, a sadrži i odredbe o zameniku javnog tužioca, koji do sada nije bio ustavna kategorija. Pored nužnog usaglašavanja sa Ustavom, ovim zakonom se sistematično i precizno normira uređenje i rad javnih tužilaštava. Takođe, s obzirom na ovlašćenja Tužilaštva za ratne zločine i Tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala, potrebno ih je odrediti kao javna tužilaštva posebne nadležnosti. Pored ovih tužilaštava posebne nadležnosti, u skladu sa organizacijom sudova, postoje osnovna, viša i apelaciona javna tužilaštva nadležna za postupanje pred odgovarajućim sudovima.
Važeći zakon o javnom tužilaštvu ne razrađuje u potrebnoj meri načelo hijerarhije u javnom tužilaštvu. Stoga se ovim zakonom potpunije određuje odnos između pojedinih javnih tužilaca, kao i izdavanje obaveznih uputstava za postupanje. Disciplinska odgovornost javnog tužioca i zamenika u važećem zakonu je samo naznačena kroz mere upozorenja ili uklanjanje iz javnog tužilaštva zbog nesavesnog ili nestručnog vršenja dužnosti, ako ono nije takvo da iziskuje razrešenje. Donošenjem ovog zakona, koji propisuje disciplinske prekršaje i potpunije određuje disciplinsku odgovornost javnih tužilaca ili zamenika, ujednačava se njihov položaj u postupku utvrđivanja razloga za razrešenje zbog nesavesnog vršenja tužilačke funkcije koje se određuje kao disciplinski prekršaj.
Predlog zakona o javnom tužilaštvu sastoji se od 12 glava, i to: osnovne odredbe, uređenje javnog tužilaštva, pravosudna uprava, položaj javnog tužioca i zamenika, izbor nosilaca javnotužilačke funkcije, prestanak tužilačke funkcije, vrednovanje rada, disciplinski postupak, kolegijum javnog tužilaštva, osoblje u javnom tužilaštvu, sredstva za rad, i prelazne i završne odredbe.
Osnovnim odredbama zakona u glavi prvoj određuje se javno tužilaštvo kao samostalni državni organ, koji goni učinioce krivičnih dela i drugih kažnjivih dela i preduzima mere za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. Funkciju javnog tužioca vrše Republički javni tužilac i drugi javni tužioci u skladu sa zakonom. Osnovnim odredbama utvrđen je princip samostalnosti, prema kome su javni tužilac i zamenik samostalni u vršenju svojih ovlašćenja. Istovremeno, zabranjuje se svaki uticaj na rad javnog tužilaštva od strane izvršne ili zakonodavne vlasti.
Glava druga ovog zakona sadrži odredbe o vrstama javnog tužilaštva, hijerarhiji, nadležnosti i upravi u javnim tužilaštvima. U Republici Srbiji postoje Republičko javno tužilaštvo, apelaciona, viša, osnovna i javna tužilaštva posebne nadležnosti.
Javna tužilaštva posebne nadležnosti su Tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala i Tužilaštvo za ratne zločine. Ova dva tužilaštva i Republičko javno tužilaštvo osnivaju se za teritoriju Republike Srbije. Apelaciono, više i osnovno javno tužilaštvo osnivaju se za područje odgovarajućeg suda.
Predlog zakona sadrži i odredbe koje se odnose na načelo hijerarhije. Spoljašnja nadređenost sastoji se u mogućnosti neposredno višeg javnog tužioca da nižem izdaje obavezna uputstva za postupanje u pravnim stvarima. Takva uputstva izdaju se u određenim slučajevima, moraju biti u pismenoj formi, a zakonom je propisan postupak u slučaju da niži javni tužilac sumnja u zakonitost izdatog uputstva. Pored toga, nadređenost se ogleda i u tome da neposredno viši javni tužilac može preduzeti sve radnje za koje je ovlašćen niži javni tužilac. U tom slučaju, neposredno viši javni tužilac je dužan da donese rešenje, a zakonom je propisan postupak po prigovoru protiv tog rešenja.
Odredbe o izuzeću izmenjene su u odnosu na važeći zakon u delu koji se tiče odlučivanja o izuzeću Republičkog javnog tužioca. Saglasno Ustavu, o tome odlučuje Državno veće tužilaca.
Nosilac uprave u javnom tužilaštvu je javni tužilac, koji odgovara za pravilan i blagovremen rad javnog tužilaštva, odlučuje o pravima iz radnog odnosa zamenika i o radnim odnosima osoblja u javnom tužilaštvu i vrši i druge poslove određene zakonom.
Za razliku od rešenja koje postoji u važećem zakonu, predlaže se da Pravilnik o upravi u javnom tužilaštvu donosi ministar nadležan za pravosuđe, po pribavljenom mišljenju Republičkog javnog tužioca.
Pravosudna uprava u glavi trećoj obuhvata obezbeđivanje materijalnih, finansijskih, prostornih i drugih uslova za rad javnih tužilaštava, obezbeđivanje finansijskih sredstava za stručno usavršavanje javnih tužilaca, zamenika i zaposlenih u javnom tužilaštvu, kao i davanje saglasnosti na akt o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta.
Položaj javnog tužioca i zamenika, u glavi četvrtoj, određen je odredbama kojima se propisuju osnovna prava i obaveze nosilaca tužilačke funkcije, trajanje njihove funkcije, udaljenje, premeštaj i upućivanje, nespojivost tužilačke funkcije sa drugim funkcijama i poslovima, kao i materijalni položaj javnih tužilaca i zamenika.
Javni tužilac se bira na period od šest godina i može biti ponovo biran, a funkcija zamenika je stalna, posle prvog mandata koji traje tri godine.
Ako javno tužilaštvo bude ukinuto, odnosno bude smanjen broj zamenika, javni tužilac odnosno zamenik nastavljaju da vrše funkciju javnog tužioca, odnosno zamenika u javnom tužilaštvu koje odredi Državno veće tužilaca, na predlog Republičkog javnog tužioca.
Za razliku od dosadašnjeg zakona, omogućava se da zamenik može biti upućen i u Državno veće tužilaca, ministarstvo nadležno za pravosuđe, instituciju nadležnu za obuku u pravosuđu i međunarodnu organizaciju u oblasti pravosuđa.
U odnosu na važeći zakon, u potpunosti su određene funkcije i poslovi koji su nespojivi sa tužilačkom funkcijom, kao i poslovi koje javni tužilac i zamenik mogu obavljati dok su na funkciji. Takođe je propisan postupak odlučivanja o nespojivosti određenih funkcija ili posla sa tužilačkom funkcijom.
Glava 5. sadrži odredbe o izboru javnih tužilaca i zamenika i izbornom postupku, o zakletvi i stupanju na tužilačku funkciju. Saglasno Ustavu, određeno je da javnog tužioca bira Narodna skupština na predlog Vlade. Zakonom se predlaže da listu kandidata za javnog tužioca sačinjava Državno veće tužilaca i dostavlja je Vladi radi upućivanja predloga Narodnoj skupštini.
Položaj zamenika javnog tužioca je takođe usaglašen sa Ustavom, pa se predviđa da o njegovom prvom izboru na tu funkciju odlučuje Narodna skupština, na predlog Državnog veća tužilaca. Za trajno obavljanje funkcije zamenika javnog tužioca bira Državno veće tužilaca, koje odlučuje i o njihovom izboru u drugo javno tužilaštvo.
Zakonom su određeni opšti i posebni uslovi za izbor javnog tužioca i zamenika, kao i postupak za njihov izbor. U skladu sa ustavnim garancijama ravnopravnosti u vođenju javnih poslova, pri predlaganju i izboru javnih tužilaca i zamenika vodi se računa o nacionalnom sastavu stanovništva i odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina.
Prestanak tužilačke funkcije je uređen u glavi 6. ovog zakona. Funkcija javnog tužioca, odnosno zamenika prestaje na lični zahtev, kada navrši radni vek, kada trajno izgubi radnu sposobnost ili kada bude razrešen. Javnom tužiocu funkcija prestaje i ako ne bude ponovo izabran, a zameniku ako ne bude izabran na stalnu funkciju. O prestanku funkcije javnog tužioca odlučuje Narodna skupština, pri čemu odluku o razrešenju donosi na predlog Vlade, a o prestanku funkcije zamenika odlučuje Državno veće tužilaca.
Usaglašavanje ovog zakona sa novim Ustavom se ogleda i u propisivanju pravnog sredstva koje stoji na raspolaganju javnom tužiocu i zameniku.
Naime, protiv odluke Narodne skupštine, odnosno Državnog veća tužilaca o prestanku funkcije može se izjaviti žalba Ustavnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke.
Glava 7. zakona sadrži odredbe koje ne postoje u važećem zakonu, a koje se odnose na vrednovanje rada javnog tužioca i zamenika.
Budući da to vrednovanje predstavlja osnov za izbor, obaveznu obuku i razrešenje javnog tužioca i zamenika, nužno je da se vrši na osnovu objavljenih, objektiviziranih i jedinstvenih kriterijuma zasnovanih na primenjivim i uporedivim merilima. Te kriterijume utvrđuje Državno veće tužilaca pravilnikom o kriterijumima i merilima vrednovanja rada.
Disciplinska odgovornost i disciplinski postupak takođe predstavljaju novinu, a uređeni su odredbama glave 8. ovog zakona. Određeno je da disciplinski prekršaj predstavlja nesavesno vršenje tužilačke funkcije ili ponašanje javnog tužioca, odnosno zamenika tužioca koje je nedostojno njihove funkcije.
Zakonom je propisano kojim radnjama javni tužilac, odnosno zamenik čini disciplinski prekršaj, odnosno šta predstavlja težak disciplinski prekršaj, a šta se smatra ponovljenim disciplinskim prekršajem. Za učinjene prekršaje predviđene su određene disciplinske sankcije, a to su: javna opomena, umanjenje plate do 50% do jedne godine i zabrana napredovanja do tri godine.
Disciplinski organi su disciplinski tužilac i njegov zamenik i disciplinska komisija koju obrazuje Državno veće tužilaca. Na predlog disciplinskog tužioca disciplinska komisija vodi postupak i donosi odluku protiv koje svi učesnici u postupku mogu izjaviti žalbu Državnom veću tužilaca. Pravosnažna odluka kojom je izrečena disciplinska sankcija upisuje se u lični list javnog tužioca, odnosno zamenika.
U odredbi glave 9. uvodi se kolegijum javnog tužilaštva, koji čine javni tužilac i zamenici u tom javnom tužilaštvu. Zakonom su određene nadležnosti kolegijuma javnog tužilaštva, kao i posebne nadležnosti kolegijuma republičkog javnog tužilaštva. Predviđeno je da republički javni tužilac može sazvati prošireni kolegijum republičkog javnog tužilaštva koje čine i apelacioni javni tužioci, viši javni tužioci, javni tužioci u javnim tužilaštvima posebne namene.
Osoblje u javnom tužilaštvu, glava 10, čine tužilački pomoćnici, pripravnici i državni službenici i nameštenici zaposleni na administrativnim, tehničkim, računovodstvenim, informacionim i drugim pratećim poslovima značajnim za javno tužilaštvo.
Zakon sadrži i odredbu za sekretara javnog tužilaštva koji pomaže javnom tužiocu u vršenju poslova tužilačke uprave. Republičko javno tužilaštvo ima sekretara, a za ostala javna tužilaštva se predlaže takva mogućnost.
Glava 11. sadrži odredbe o sredstvima za rad javnih tužilaštava. Kao i do sada, predlaže se da ta sredstva budu obezbeđena iz budžeta Republike Srbije, tako da održe samostalnost i redovan rad javnih tužilaštava.
Međutim, u odnosu na važeći zakon uređuje se i način raspodele tih sredstava za određene namene. Zakonom se određuje da Državno veće tužilaca predlaže obim i strukturu budžetskih sredstava neophodnih za tekuće rashode javnog tužilaštava. Raspodelu tih sredstava namenjenih za tekuće rashode vrši Državno veće tužilaca samostalno, odnosno uz saglasnost ministarstva nadležnog za pravosuđe, samo ako je reč o sredstvima namenjenim za kapitalne izdatke.
Takođe, predviđa se da kontrolu svih sredstava opredeljenih za rad javnih tužilaštava vrši Državno veće tužilaca, ministarstvo nadležno za finansije i ministarstvo nadležno za pravosuđe. Navedena ministarstva vršiće i nadzor nad finansijskim i materijalnim poslovanjem Državnog veća tužilaca, u delu koji se odnosi na sredstva za rad javnih tužilaštava.
Glava 12. sadrži prelazne i završne odredbe. Ovim odredbama uređeni su rokovi za izbor javnih tužilaca i zamenika, ustupanje predmeta i preuzimanje sredstava za rad zaposlenih, rokovi za donošenje podzakonskih propisa, prestanak važenja ranijeg zakona i stupanje zakona na snagu.
Novim Ustavom Republike Srbije značajno je izmenjen položaj javnih tužilaštava i zamenika. Prema ranije važećem Ustavu, samo su javni tužioci imali stalnu funkciju. Novi Ustav predviđa da zamenici javnih tužilaca imaju stalnu funkciju, izuzev kada se prvi put biraju na tu funkciju. Pored toga, Ustav propisuje da se javni tužilac bira na period od šest godina. Iz navedenih razloga, kao i zbog nove organizacije javnog tužilaštva koju predviđa Predlog zakona, potrebno je izvršiti izbor svih javnih tužilaca i njihovih zamenika.
Na kraju ove prezentacije Predloga zakona o javnom tužilaštvu rekla bih nekoliko reči o postupku izrade ovog zakona. Početnu, radnu verziju zakona o javnom tužilaštvu izradila je radna grupa koju su zajedno obrazovali Republičko javno tužilaštvo i Udruženje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije. Navedena verzija zakona upućena je Savetu Evrope radi pribavljanja ekspertize. Nakon toga, u toku 2007. i 2008. godine održan je veći broj okruglih stolova na kojima se raspravljalo o određenim rešenjima iz teksta radne verzije.
Takođe je obavljen i ekspertski sastanak sa ekspertima Saveta Evrope, koji su dali mišljenje u odnosu na tekst radne verzije i prezentovali isto na okruglom stolu održanom početkom novembra 2007. godine. Eksperti su pozitivno ocenili navedeni tekst, kao i eksperti Evropske komisije koji su boravili u Beogradu tokom aprila 2008. godine. Navedeni tekst je bio dostavljen i široj javnosti putem veb sajta Ministarstva pravde.
Prvobitan tekst radne verzije, u skladu sa dostavljenim sugestijama, izmenjen je i poboljšan. Početkom septembra 2008. godine, u organizaciji Ministarstva pravde i Misije OEBS-a održana je stručna rasprava o tekstu radne verzije zakona. Nakon toga je Ministarstvo pripremilo Nacrt zakona koji je, shodno Poslovniku Vlade, dostavljen, radi pribavljanja mišljenja, nadležnim organima i Republičkom javnom tužilaštvu koje nije imalo nikakvih primedaba na zakon.
Posle pribavljenih mišljenja izrađen je konačan tekst Nacrta zakona koji je upućen Vladi radi utvrđivanja Predloga zakona za Narodnu skupštinu. Neposredno pre usvajanja na sednici Vlade, na okruglom stolu održanom 29. oktobra u Beogradu, pred najširom stručnom javnošću izvršena je prezentacija konačnog teksta Nacrta zakona.
Što se tiče zakona o Državnom veću tužilaca, Ustav Republike Srbije u članu 164. propisuje položaj, sastav i izbor Državnog veća tužilaca. Državno veće tužilaca je novoustanovljeni organ u našem pravnom sistemu. U skladu sa odredbama zakona koje se odnose na organizaciju i nadležnost javnih tužilaštava, izbor i prestanak funkcije javnih tužilaca i njihovih zamenika, osniva se Državno veće tužilaca kao samostalni organ koji obezbeđuje i garantuje samostalnost javnih tužilaca i zamenika. Samostalnost Državnog veća tužilaca ogleda se u samostalnom raspolaganju sredstvima za rad, u skladu sa zakonom, kao i u sastavu i načinu izbora izbornih članova državnog veća.
Kroz odredbe o nadležnosti Državnog veća tužilaca, koje se pre svega odnose na utvrđivanje liste kandidata za izbor Republičkog javnog tužioca i javnih tužilaca, predlaganje kandidata za prvi izbor za zamenike javnih tužilaca i izbor zamenika javnih tužilaštava, kao i prestanak funkcije zamenika, stvoreni su uslovi da ovaj organ obezbeđuje samostalnost javnih tužilaca i njihovih zamenika. Na ovaj način obezbeđuje se ne samo samostalnost tužilaca i njihovih zamenika, već i jačanje njihove odgovornosti. Dakle, omogućava se veći uticaj struke na izbor i razrešenje tužilaca i njihovih zamenika.
U Državnom veću tužilaca većinu članova upravo čine javni tužioci i njihovi zamenici, koje prethodno predlažu sami tužioci. Izbor izbornih članova Državnog veća iz reda javnih tužilaca i zamenika sprovodi se na isti način kao i izbor izbornih članova Visokog saveta sudstva iz reda sudija, čime se doprinosi najširem predstavljanju nosilaca javnotužilačke funkcije u Državnom veću.
Donošenjem zakona o Visokom savetu sudstva i Državnom veću tužilaca, koji su usklađeni sa evropskim i međunarodnim standardima, ostvaruju se zahtevi koje postavljaju nacionalna strategija reforme pravosuđa i Ustav Republike Srbije.
Imajući u vidu da je ista radna grupa radila na tekstu zakona o Visokom savetu sudstva i zakona o Državnom veću tužilaca, oni su u velikoj meri identični.
Na kraju, htela bih da vam se zahvalim na pažnji i izrazim nadu da će nakon rasprave u načelu i pojedinostima predloženi zakoni biti usvojeni, čime će se stvoriti normativni okvir za efikasnu i delotvornu tužilačku organizaciju, u skladu sa Ustavom Republike Srbije i potrebama naše zemlje i njenih građana. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem se.
Da li izvestioci Odbora za pravosuđe i upravu i Zakonodavnog odbora, narodni poslanici Boško Ristić ili Vlatko Ratković, žele reč? (Ne.)
Da li predstavnici, odnosno predsednici poslaničkih grupa žele reč? (Da.) Reč ima gospodin Nebojša Ranđelović.
...
Liberalno demokratska partija

Nebojša Ranđelović

Liberalno demokratska partija
Poštovana gospođo predsednice, poštovani predstavnici Vlade, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, gledaću da, iako kao profesor prava na to imam prava, ne ponavljam ono što je već rečeno o čitavom setu zakona. Zato ću se koncentrisati na par mojih ličnih zapažanja i na par pitanja na koje bih voleo da dobijemo odgovor od strane predstavnika predlagača, odnosno predstavnika Vlade.
Najpre bih se osvrnuo na interpretaciju čitavog seta zakona, i zakona o Državnom veću tužilaca i zakona o javnom tužilaštvu. Razumljiva je želja predstavnika Vlade i razumljiva je želja ministarke da se na najbolji način prikažu pozitivni elementi ovih zakona i da se, shodno tome, parlament opredeli pozitivno prema ovim zakonima, ali ja bih dao jednu zamerku. Naime, smatram da narodne poslanike prvenstveno interesuju namere predlagača, dileme predlagača oko nekih predloženih rešenja, razlozi za nova rešenja. Smatram da nije neophodno da se narodnim poslanicima da objašnjenje gde se nešto nalazi u zakonu, već smo od interpretacije očekivali da čujemo zašto je nešto urađeno i zašto su data pojedina rešenja. Generalno, i poslanička grupa LDP i ja lično smatramo da je moglo na srećniji način da se pristupi zakonskom rešavanju ove problematike.
Dao bih jedan kratak osvrt, nadam se da će kolege tradicionalisti u ovom parlamentu da podrže ovakav moj pristup. Nisam primetio da se predlagač osvrtao na bogatu istorijsku tradiciju u zakonodavnom rešavanju ove problematike, a smatram da istorijska tradicija pruža i uputstva i, po nekim pitanjima, daleko bolja rešenja.
Smatram da je po jednu državu koja ima tako bogatu tradiciju tragično, recimo, da se predlagači nisu osvrnuli na Kaznitelni zakonik iz 1860. godine ili na Zakonik o sudijskom postupku u krivičnim delima iz 1865. godine.
Da podsetim, tada se prvi put uvodi institucija javnog tužioca i taj zakon garantuje, na ozbiljan način, nezavisnost funkcije javnog tužioca. Ili, na primer, Zakon o vojnom tužilaštvu iz 1901. godine, gde je sama vojska, možemo reći - najkrući segment društva, dala rešenje u svom pravosudnom sistemu za nezavisan položaj vojnog tužioca. Pitao bih predstavnike predlagača zbog čega nisu sagledali Zakon o državnom tužilaštvu iz 1920. godine. Paradoksalno je da je baš šestojanuarska diktatura, koja je sama po sebi nedemokratska kategorija i ne baš slavni deo naše istorije, iznedrila zakon koji je i te kako garantovao nezavisan položaj državnog tužioca.
Ništa od te državnotvorne tradicije nisam video u postupku davanja predloga ovih zakona i u postupku donošenja ovih zakona.
Naravno, postoji nešto što se zove ograničavajući faktor. Da sam predstavnik vlasti, ja bih se svakako oslanjao na taj ograničavajući faktor. On se zove Ustav Republike Srbije. On je, složili su se i oni koji su ga donosili, jako loš. Dakle, član 159. jeste ograničavajući faktor, koji predlagači zakona jednostavno nisu mogli da izbegnu. Shodno tome, postavio bih pitanje predlagačima da li postoji način i kako izbegnuti ograničavajuće atribute odredaba koje se nalaze u članu 159?
Ustav proklamuje nezavisnost položaja javnog tužioca, a onda kaže: "Javnog tužioca bira Narodna skupština, na predlog Vlade. " Dakle, nema javnog tužioca bez saglasnosti Vlade. Voleo bih da nam predlagači daju objašnjenje kako izbeći uticaj izvršne vlasti na vršenje funkcije javnog tužioca kada sam Ustav proklamuje da Vlada ima neposredan uticaj na izbor javnih tužilaca, a shodno tome i na samo vršenje tužilačke funkcije.
Ne zamerite mi na profesionalnoj deformaciji, daću jedno kratko objašnjenje, podsećajući na članove 170. i 171. Dušanovog zakonika. Naime, car Stefan Dušan je, pre 700 godina, za nezavisnost sudija i sudskog aparata izgleda imao više sluha nego današnji predlagači zakona. Da podsetim, u članu 170. piše: "Sudije da sude po Zakoniku, a ne u strahu od carstva mi". Ili, član 171. koji poziva državne sudije da "pre slušaju knjigu carstva mi", kako navodi zakonodavac, odnosno car Stefan Dušan, "koja je pisana po srdžbi, ljubvi, ili k tome drago". Ako je pre 700 godina jedan vladar imao sluha za nezavisnost sudskog aparata, voleo bih da dobijem objašnjenje zašto sadašnja vlast nema sluha za nezavisnost funkcije državnog tužioca.
I, naravno, pitanje za eventualne kritičare ovog seta zakona koji su učestvovali u procesu donošenja Ustava – zbog čega su dozvolili da tako naopak Ustav ugleda svetlost dana, a sada kritikuju zakone koji se baziraju na odredbama tog Ustava?
I, naravno, pitanje koje je postavljeno, a vezano je i za prethodni set zakona – kako predlagač zakona misli da se izbori sa ograničavajućim faktorima koji se zovu rokovi?
Takođe, treba da nam da jedno kratko objašnjenje svog viđenja funkcionisanja tužilačkog aparata, koji je po definiciji hijerarhijski ustrojen organ, shodno činjenici da će sada broj tužilaštava u neku ruku biti smanjen a broj zamenika javnog tužioca povećan, kako predlagač zakona vidi mogućnost kontrole neposrednog starešine organa, odnosno neposrednog rukovodioca organa tj. javnog tužioca, kako jedan javni tužilac može da kontroliše tako glomazan aparat pod sobom, mislim na zamenike javnih tužilaca.
Dakle, u završnoj reči predlagača zakona voleo bih da čujem kratka objašnjenja u vezi sa ovim pitanjima koja sam postavio. Hvala na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Zoran Krasić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Danas na dnevnom redu imamo praktično isto ono što smo imali juče, samo što umesto o sudijama sad pričamo o javnim tužiocima i zamenicima javnih tužioca. Nije nikakvo čudo što između zakona o Visokom savetu sudstva i ovog zakona o Državnom veću tužilaca gotovo da i ne postoji neka razlika, princip je u suštini isti. Mislim da bih trošio nepotrebno vreme u načelnoj raspravi kada bih ponavljao praktično ono što sam juče pričao, samo što umesto sudija treba da kažem - javni tužilac.
Ali, ovaj drugi zakon, zakon o javnom tužilaštvu, stvarno je interesantan. Moram da kažem da mnogo više ima osnova, u vezi sa Ustavom Republike Srbije, u ova dva predloga zakona nego u onim zakonima koje smo juče imali na dnevnom redu.
To svakako jeste veliki korak napred ove vlade, što je napokon uspela da pročita nešto što piše u Ustavu. Međutim, zbog same činjenice da se menja mreža sudova, a to prate i tužilaštva, ostaje ona osnovna primedba da će onaj ko vrši vlast praktično imati apsolutnu kontrolu nad javnim tužilaštvima.
Neka vrsta uticaja, neki domen uticaja sigurno mora da postoji, bez obzira na ove odredbe, koje samo lepo zvuče, o nekoj nezavisnosti i samostalnosti. Jer, i položaj tužilaštva u odnosu na sud i na sudije je potpuno drugačiji, i tu mora da ima nekih dodirnih tačaka, ali pitanje je da li je kod ovih propisa pronađena prava mera. Ja mislim da nije pronađena prava mera.
Sad ću početi da čitam nešto iz ovog predloga zakona. Naravno, ne bi bilo dobro da oni koji prate prenos sednice Narodne skupštine ovo shvate komično i da se smeju. Molim i poslanike da se ne smeju kada budem čitao šta su sve napisali u ovom predlogu zakona.
Verovatno će to nekoga naterati da se nasmeje ukoliko ima u vidu postojeće stanje u našem pravosuđu i ovo što oni pišu u predlogu zakona, ali morate da shvatite da DS za ovo što navodi sada u novom predlogu zakona misli da će tako da bude u budućnosti. Jer, oni idu ka tom diskontinuitetu, ne žele da imaju nikakve veze sa mračnom prošlošću Republike Srbije, bez obzira na to što su sa SPS-om u koaliciji, ne žele da imaju nikakve veze sa onim ustavnim, zakonskim rešenjima, iako i danas važe ta zakonska rešenja o javnom tužilaštvu iz 1991. godine, iako je onaj Ustav iz 1990. godine po mnogim detaljima i u mnogim oblastima bio daleko ispred ovog Ustava koji je donet pre nekoliko godina.
Znači, da krenemo prvo od teksta zakletve koju polažu tužioci. Između zakletve i kletve nije razlika samo u onom "za", kao što reče jedan čovek - proaktivan, mada niko ne zna šta to znači. Evo šta polaže kao zakletvu neko ko želi da se bavi javnotužilačkom funkcijom, tekst zakletve glasi, to je član 84. Predloga zakona o javnom tužilaštvu: "Zaklinjem se svojom čašću da ću javnotužilačku funkciju vršiti predano, savesno i nepristrasno i štititi ustavnost i zakonitost, ljudska prava i građanske slobode."
Manje ili više sličnu zakletvu su polagali svi do sada. Ako se uzme tekst zakletve i vidi ovo naše stanje, meni uopšte nije jasno ko je tu pogrešio – da li onaj ko je napisao u zakonu šta ovi treba da pročitaju ili možda ovi ljudi koji su to pročitali, pa se smatra da su dodatno i moralno obavezani da poštuju Ustav i zakon, a u praksi vidimo da se hapse tužioci zbog bliskosti, saradnje ili vršenja nekih krivičnih dela.
Šta znači tekst zakletve? Doduše, imamo zakletve i pred Bogom i u crkvi pa ljudi pogaze te zakletve. Čovek ode u crkvu, klekne, položi zakletvu - tako mi Bog pomogao, zaklinje se čašću, porodicom, decom, budućnošću, prošlošću predaka itd. i dođe u Narodnu skupštinu i kaže - mi smo se podelili, šta vam je.
Znači, između zakletve i kletve samo je razlika u "za". I razlika je u tome da li neko poštuje datu reč ili ne poštuje datu reč. Nema druge razlike.
Neću da vam čitam zakletvu koju polaže predsednik Republike; ona se odnosi na Kosovo i Metohiju, a vidite šta radi. Onda se čudite kada se pojave, navodno, neke kletve. Ima vrlo lepih kletvi. Kaže - dabogda ti Boris Tadić bio predsednik Republike. Da, i tebi se desilo.
Imate drugu kletvu, kaže - dabogda te vozio Aleksandar Vučić; dabogda ti finansije vodio Veroljub Arsić; dabogda ti sekretarica bila Buba. Vidite, to su teške zakletve. Recimo - dabogda te branio od kriminalaca Ivica Dačić. Eto vidite kako se devalviraju zakletve.
Te zakletve treba da imaju neku vezu sa nečim. Naravno, ono što je rekla gospođa, da bi se ostvario ideal demokratskog društva i Evropske unije na ovom prostoru, a to je, kako ste rekli, društvo bez kriminala, ako hoćete društvo bez kriminala, onda ovu vladu smestite u zatvor i neće biti kriminala uopšte. Imam čak i bolji predlog. Pošto predsednik Republike, predsednik Vlade, ministar policije, ministar vojni itd. imaju ova privatna obezbeđenja, pa je tu bulumenta po 10-15 ljudi, pa kola, pa jedna vila, druga vila, treća vila, sve to možete da rešite, u CZ-u postoji prazan prostor. Predsednika Republike smestite u jednu ćeliju, predsednika Vlade u drugu ćeliju, ministra odbrane u treću ćeliju, ministra policije u četvrtu ćeliju, a ove tužioce, ove sudije što imaju takođe obezbeđenje, u sledeće ćelije; imaju besplatno grajanje, jedan ih čuva i mogu do mile volje da se svađaju a u javnosti neće biti poznato. To su najbolji primeri racionalizacije i smanjenja budžetske potrošnje.
Vidite kako to lepo zvuči kao ideal, kao iluzija i kao nešto što se može nazvati prazno obećanje. Kao što je, recimo, tokom izbora bilo – evo, ugovor sa "Fijatom" 700 miliona, evo, 500.000 zapošljavamo, dižemo penzije 10% i važilo je samo dok se ne završi glasanje. Posle glasanja – ko je to rekao, mi rekli, pa mi ćemo to da uradimo. Evo, oni osam godina tako rade, sređuju naše pravosuđe pošto je sada tačka dnevnog reda pravosuđe, a ono nikad u gorem položaju.
Molim vas, pogledajte kako to lepo zvuči, ali samo lepo zvuči. Kaže se - javna tužilaštva posebne nadležnosti, pa tužilaštvo za organizovani kriminal. Od kad dobismo mi taj organizovani kriminal? Ko nam je napravio organizovani kriminal? Valjda ga je instalirao neko iz inostranstva. Predstavnici tog organizovanog kriminala sarađivali su sa DOS-om i kada je trebalo da se pali i kada je trebalo Mićunoviću da se da 500.000 maraka decembra 1996. godine da bi se očuvali protesti, održali protesti. Posle je, naravno, došao Gonzales pa je sredio ovo, pa sad imamo te tajkune. Nisu bili tajkuni pre 15-20 godina. Ovaj drži ovo, onaj drži ono, sada oni finansiraju, sada su oni sponzori ove nove stranke za razbijanje Srbije.
Imate Tužilaštvo za ratne zločine. Pa, dokle mislite da držite to Tužilaštvo za ratne zločine? Oružani sukobi su odavno završeni. Ni Haški tribunal više ne podiže optužnice. Vi biste stalno da dižete neke optužnice. Protiv koga? Da li je moguće da za osam godina niste završili? Ili želite upravo onaj nemački koncept denacifikacije posle 1945. godine da biste eliminisali političke protivnike? Vi ste, navodno, najlepši i najpametniji itd. To su neke stvari koje se ovde navode. Navode se jer iza ovoga stoje, pre svega, politički interesi onih koji su na vlasti trenutno, a misle da to treba da budu i u budućnosti, jer prosto ne mogu da zamisle da bi ovde mogla da se vrši neka vlast a da ne bude demokratska i proevropska.
Imali ste prilike malopre da čujete od profesora Ranđelovića, ali pogrešno ste shvatili, on je u svojoj diskusiji samo ukazao na to da postoji vrlo dobra pravna istorija na našem prostoru. Ali, vi to nećete da vidite, vi tražite evropska rešenja. Tražite ta evropska rešenja, a Evropska unija se nije izborila sa tim problemima koristeći ta rešenja; niti je Italija pobedila organizovani kriminal, taj organizovani kriminal je dobio neke druge forme. On dobija i kod nas druge forme. Ta forma se svodi na to što će sada kriminal imati svoje političke stranke, svoje predstavnike ovde. Mi smo 2001. godine lepo rekli – svaka država ima mafiju, a ovde mafija ima svoju vlast. Oni se hvale kako su pomagali.
Da vas podsetim na one vaše svedoke saradnike. Zbog statusa svedoka saradnika sada policija prati tog čoveka; on zaključuje ugovor, normalno posluje, i sada kada ode da posluje negde, ljudi vide policiju, pa kažu – ovo je verovatno posao koji moramo da uradimo, moramo da zaključimo.
Obezbedili ste monopol na tržištu svedocima saradnicima. Sećate se svojevremeno, bile su čak i pesme o tome kako Čume asfaltira a Rašeta finansira. Bio je izdat jedan CD, delio sam ovde po Skupštini, pa su se ljudi smejali, Boža, Mlađa itd., sve u narodnim pesmama, prepevane narodne pesme o Demokratskoj stranci i njihovoj vlasti. Rašeta basira, a Čume asfaltira.
Znači, građani, oni žele samo to da održe, sve i svašta ima da napišu u ovom zakonu, da moraju da poštuju Ustav i zakon itd.
Imamo novi Zakonik o krivičnom postupku koji se praktično ne primenjuje. Pogledajte koliko su to dva različita procesa. Pre nekoliko godina je donet novi Zakonik o krivičnom postupku. Istraga je iz suda prebačena u javno tužilaštvo. Sada javno tužilaštvo izvlačite, koncentrišite na 30 i nešto mesta, od možda 120 mesta. To je potpuno obrnuti proces, a navodno će policija, onaj deo policije koji se bavi borbom protiv kriminala, biti pod velikim uticajem i radiće po nalozima tužilaštva.
Podsetio bih vas samo na neke stvari. Recimo, ko je taj tužilac koji bi mogao da primeni odredbu člana 269. Krivičnog zakonika Republike Srbije? Eto, svaki građanin može da potraži taj zakonik i da vidi da taj član ima svoj naslov, naziv, a to je – Necelishodnost krivičnog gonjenja zbog stvarnog kajanja. To bi otprilike bilo ovako: pošto sam podneo neke krivične prijave i vidim da dobro ide, sad je to došlo kod Prvog opštinskog javnog tužilaštva, ja očekujem da tužilaštvo kaže - podižemo optužnicu, ili da kaže odbacujemo krivičnu prijavu, da bih ja podigao optužnicu posle kao tužilac protiv ovih koji su ukrali mandate cepajući službenu ispravu. Znači, krivično delo je potpuno jasno.
Da li možete da zamislite sad situaciju da javni tužilac kaže - e, nećemo mi da gonimo Smokija zato što je uništio ostavke? Ne znate ko je Smoki? Bili ste mladi 1993. godine, da ste čitali novine bilo bi vam jasno. Neprijatno je da vam objasnim sada to.
Znači, kako bi mogao prvi opštinski javni tužilac da kaže - necelishodno je goniti Tomislava Nikolića za krivično delo uništavanja službene isprave zbog stvarnog kajanja? On se ne kaje. On ovde dođe i kaže - ja sam poslanik. Finansiraju ga ovi mafijaši, Peconi, Zečević, Nicovići, Trgomen, ko god hoćete, to je društvo za reketiranje. Sve će da reketiraju. Kada ćete to da rešite? Evo, dajem veliki doprinos da se reši to. Moj doprinos je krivična prijava. Odbacite krivičnu prijavu, ja gonim dalje. Ali, nećete ni da odbacite, nego vama odgovara ta gluma jer Boris Tadić nalazi za shodno da je gospodin Nikolić omogućio ambasadoru Engleske ovde da napreduje, da postane zamenik ministra inostranih poslova Velike Britanije, jer veliki je posao završio ovde, malo je smanjio ugled Srpske radikalne stranke.
Eto, dragi tužioci, to se od vas očekuje. Dalje se kaže – tužilaštvo je ovlašćeno da pokreće postupke radi ocene ustavnosti i zakonitosti. Da li ćemo to imati? Koliko je, u stvari, tužilac samostalan? On uopšte nije samostalan. Moram da vam kažem, on nikada neće biti samostalan kao što pišete u ovim vašim zakonima.
Kažite mi, kako je moguće da zamenik javnog tužioca dobije dokumentaciju, sprovede istragu, utvrdi da ima elemenata za krivično delo, da postoji osnovana sumnja, da ima dobre dokaze i da podnese optužnicu? Pa neće, on će morati da pita javnog tužioca, ali ako je predmet garagan onda će morati i viši tužilac, a ako je malo veći predmet onda će morati i v.d. republičkog javnog tužioca. Imamo v.d. stanje u sudovima. Imamo v.d. republičkog javnog tužioca. Sada će predstavnici Vlade da kažu – e, kada se donese ovaj zakon, mi ćemo onda u skladu sa Ustavom da izaberemo novog javnog tužioca, odnosno mi, Narodna skupština. To je uslov da bi se izašlo iz ovog vakuum stanja. Nije uslov, samo će biti ono – da sjaše jedan, da uzjaše drugi. Ko je drugi? Taj koji mora da sluša ovo.
Ovo novo rešenje ne razlikuje se od onog Batićevog iz 2003. godine kada je Vlada postavljala. Ovde se samo to rešenje legalizuje tako što se postavlja ovo telo i što se zloupotrebljava većina u Narodnoj skupštini, ništa drugo neće da se promeni. To će biti kao ona dijalektika - zakletva, kletva, i ta srazmera. Tadić se kune u Kosovo i Metohiju, očuvaće ga, a ko mu veruje? Javni tužioci ima da se pridržavaju Ustava, zakona itd., a u Skupštini sede ljudi koji po Ustavu ne bi smeli da budu u Skupštini i u Skupštini treba da ga biraju kao Republičkog javnog tužioca oni ljudi koji ne treba da sede ovde, oni protiv kojih treba da se vodi krivični postupak. To su stvarno neke čudne stvari.
Mi imamo dosta amandmana, kao prostor da iznesemo kritiku i da žigošemo sve negativne pojave, društveno štetne pojave po narod, po državu, po prosperitet ovog naroda, i to ćemo lepo da koristimo. Polazište svih tih priča i kraj svih tih priča jeste Boris Tadić, koji se izdigao iznad Ustava, iznad zakona. On smatra da može sve, i to mimo one zakletve koju je položio.