ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.04.2009.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

08.04.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:35

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
 Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Četvrte sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2009. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 91 narodni poslanik.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika, molim poslanike prisutne u sali da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Zvučni signal je označio da je u sali prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da prisustvuju sednici narodni poslanici Jelena Travar-Miljević i Slavica Đukić-Dejanović.
Obaveštavam vas da je predsednica Narodne skupštine Slavica Đukić-Dejanović, saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, pozvala da sednici, pored predstavnika predlagača, prisustvuje i Jasmina Benmansur, pomoćnica ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu.
Prelazimo na 18. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O POLITIČKIM STRANKAMA (načela)
U jučerašnjem radnom danu zastali smo tokom rada u raspravi koja je Poslovnikom uređena za predsednike ili ovlašćene predstavnike poslaničkih grupa.
Da li neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika želi reč?
Reč ima narodni poslanik Pastor Balint. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Grupa manjina
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, prvo moram da pohvalim Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, jer je među onim ministarstvima koja najbrže izrađuje nove zakonske predloge, odnosno nacrte. Već u ovom sazivu smo imali nekoliko predloga zakona koji su izrađeni u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Znamo i to da je u pripremi još nekoliko zakonskih predloga, npr. nacrti zakona o državnoj izbornoj komisiji, o lokalnim izborima, o jedinstvenom biračkom spisku, i to je za pohvalu. Dobro je i to što će Srbija dobiti, posle skoro 20 godina, novi zakon o političkim strankama i SVM smatra da je ovaj Predlog zakona o političkim strankama u osnovi dobar.
Kao što znate, gospodine ministre, SVM nije podneo nijedan amandman na ovaj predlog zakona i, kao što vidite, možete izraditi predlog zakona na koji nećemo imati amandmane. Do sada ste samo jedan takav predlog uputili u skupštinsku proceduru u prošlom sazivu – to je bio zakon o glavnom gradu. Na taj zakon nismo imali amandman jer nismo preterano zainteresovani za tu zakonsku materiju, a zakon o političkim strankama je drugi takav predlog zakona na koji SVM nije podneo nijedan amandman jer smatramo da su predložena rešenja dobra.
Dobro je i to što smo već usvojili Zakon o matičnim knjigama u ovom sazivu Narodne skupštine, ali imam jedno pitanje za gospodina ministra odmah na početku, pre nego što pređem na Predlog zakona o političkim strankama. To pitanje je vezano za Nacrt zakona o udruženjima koji je povučen 17. decembra 2008. godine. Sećate se da sam kritikovao to rešenje, kritikovao sam to što je povučen iz skupštinske procedure taj predlog zakona, jer smatramo da Srbije treba da ima novi zakon, treba da ima moderna rešenja u vezi sa udruženjima građana.
Imam pitanje za vas – kada će Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu izraditi noveliran predlog zakona, odnosno nacrt zakona o udruženjima i kada će Narodna skupština biti u mogućnosti da započne raspravu, ne samo da započne, nego i da završi raspravu o zakonu o udruženjima i da glasa o tom predlogu zakona. Civilni sektor već godinama čeka da se novi zakon o udruženjima usvoji u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Hteo bih da se vratim na osnovni predmet današnjeg dnevnog reda, na Predlog zakona o političkim strankama. Kao što znamo, važeća zakonska rešenja su šarolika, nehomogena i anahrona. Nije ni čudo, ako znamo da su sada važeći zakoni koji regulišu osnivanje i delovanje političkih stranaka doneti 1990. godine. To su Zakon o političkim organizacijama i Zakon o udruživanju građana u udruženja, društvene organizacije i političke organizacije koje se osnivaju za teritoriju SFRJ.
Već se iz naziva ovih, sada važećih, zakona može zaključiti da su rešenja iz ovih propisa anahrona i da Srbija treba da ima nov, moderan zakon o političkim strankama. Oba zakona koja su sada važeća i koja regulišu rad političkih stranaka i osnivanje partija ne samo da su anahrona, nego sadrže i rešenja koja su suprotna važećem Ustavu i to je dodatni razlog zbog kojeg treba usvojiti novi zakon o političkim strankama.
Kao najpovoljnije, najbolje i najnaprednije rešenje iz ovog predloga zakona mogu navesti ono rešenje koje reguliše stranke nacionalnih manjina. Kao prvo, za osnivanje stranaka nacionalnih manjina potreban je drastično manji broj potpisa, a s druge strane, imena političkih stranaka nacionalnih manjina mogu se upisati i na jeziku određene nacionalne zajednice koju želi da zastupa određena politička stranka. To rešenje nije postojalo u važećim zakonima koji regulišu osnivanje, delovanje i rad političkih stranaka i ovo rešenje je svakako za pohvalu.
Predloženo rešenje u vezi sa strankama nacionalnih manjina je u skladu sa jednim od osnovnih ustavnih načela kojim država jemči posebnu zaštitu nacionalnim manjinama radi ostvarivanja potrebne ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta, a takođe omogućava sprovođenje dobre prakse za učešće nacionalnih manjina u političkom životu, a to načelo je predviđeno rezolucijom Parlamentarne skupštine SE iz 2007. godine.
Kada se govori o potrebnom broju potpisa za osnivanje novih političkih stranaka, a među njima političkih stranaka nacionalnih manjina, treba reći i to da mi u načelnoj raspravi govorimo o brojci od 500 za stranke nacionalnih manjina i pet hiljada za ostale stranke. Ujedno znamo da su podneti amandmani (i stranke iz opozicije su podnele amandman, a i neke stranke koje čine vladajuću većinu) da se potreban broj potpisa poveća na 10.000 i na 1.000 u odnosu na stranke nacionalnih manjina.
Bez obzira na to što govorimo o drugim brojkama, 500 i 5.000, znamo da će u usvojenom zakonu pisati da će za stranke nacionalnih manjina trebati 1.000 potpisa, a za ostale stranke 10.000. U jučerašnjoj raspravi su kolege formulisale dilemu, u vezi sa strankama nacionalnih manjina, da li treba ostaviti rešenja od 500 ili to treba povećati na 1.000.
U ime SVM mogu da kažem da je za nas prihvatljivo da ta brojka bude 1.000 potpisa, jer smatramo da za brojčano veće nacionalne zajednice, za one nacionalne manjine koje imaju osnovane političke stranke i koje učestvuju u političkom životu to ne bi trebalo da predstavlja problem.
Savez vojvođanskih Mađara je na prethodnim izborima sakupio uvek više od 10.000 potpisa, pa ne bi trebalo da bude problem sada sakupiti 1.000 potpisa za osnivanje političke stranke, odnosno za ponovni upis u registar SVM. To isto rešenje bi trebalo da odgovara i ostalim strankama vojvođanskih Mađara, kojih trenutno ima pet. Smatramo da one stranke vojvođanskih Mađara koje ne mogu sakupiti 1.000 potpisa za preregistraciju nemaju šta da traže u političkom životu Republike Srbije.
Isto tako znamo da postoje brojčano manje nacionalne zajednice, koje trenutno možda nemaju političke organizacije, nemaju političke stranke. Možda bi za njih trebalo ostaviti ovu mogućnost da mogu formirati stranku sa 500 potpisa, ali ne znam da li je to sada pravno moguće izvesti, jer nije podnet amandman kojim se na drugi način regulišu stranke nacionalnih manjina koje su brojčano manje.
Mi smo spremni da podržimo one amandmane koje ciljaju na povećanje broja potpisa za stranke nacionalnih manjina na 1.000 jer smatramo da politička scena treba da bude ozbiljnija, da jednostavno nije normalno da država Srbija ima više od 570 stranaka. Zbog toga treba ovaj cenzus povećati.
Isto tako, ozbiljnost političke scene Republike Srbije ne zavisi isključivo od broja političkih stranaka, ali će i ovo rešenje, nadamo se, doneti ukrupnjavanje političke scene i ozbiljnost političke scene u Republici Srbiji. U tom cilju je i rešenje iz Predloga zakona da će stranke biti dužne da istekom svake osme godine od dana upisa u registar podnesu prijave za obnovu upisa u registar. Biće izuzete one stranke koje će u međuvremenu osvojiti mandate u Narodnoj skupštini ili u Skupštini AP Vojvodine, i to je rešenje koje smatramo dobrim i logičnim.
Kada se govori o transparentnosti, o javnosti rada političkih stranaka, mislimo da je prihvatljivo rešenje da će stranke biti u obavezi da učine javno dostupnim, putem interneta, osnivački akt, imena osnivača, ime zastupnika političke stranke, program, statut i druge opšte akte političke partije, ako ih donose.
Ministar Marković sigurno zna da je imao ozbiljne probleme prethodnih godina zbog toga što statuti određenih političkih stranaka nisu bili dostupni. Ne samo da nisu bili dostupni za javnost, nego nisu bili dostupni ni za čelnike određenih političkih stranaka. To je proizvelo mnogo problema u političkom životu Republike Srbije i to je proizvelo mnogo problema za Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu.
Kolege su u toku jučerašnje rasprave formulisale stav da je možda zabrinjavajuće to što će i imena osnivača biti dostupna na internetu.
Jednostavno, nisu svi osnivači političkih stranaka političari. Za mene, naravno, nije problem ako eventualno budem među osnivačima SVM, među tim ljudima koji će potpisati taj zahtev da se ponovo upiše naša stranka u registar, ali će među osnivačima određenih stranaka možda biti i ljudi koji nisu političari, za koje će možda predstavljati problem što će figurirati na internetu u svojstvu osnivača određene političke stranke.
Isto tako, gospodine ministre, siguran sam da znate da ima mnogo političkih stranaka koje nemaju svoje internet prezentacije, a ovim predlogom zakona vi jednostavno obavezujete sve političke stranke da imaju internet sajt, da imaju internet prezentacije. To za nas nije problem, ali može predstavljati problem za manje političke stranke. Zbog toga bi, eventualno, trebalo razmišljati i o ovom rešenju.
Još ću o jednoj temi govoriti, o jednom rešenju iz Predloga zakona, a to je razlikovanje političkih stranaka. U sada važećem zakonu nema ovakvog rešenja kakvo je predviđeno Predlogom zakona u vezi sa razlikovanjem političkih stranaka.
Zbog toga su određene stranke pod određenim imenima osnovane i upisane u registar, što možda nije trebalo dozvoliti, ali, jednostavno, Ministarstvo nije imalo pravnog osnova da odbije upis određenih stranaka u registar. Tu, naime, mislim na rešenje koje sada predviđa Predlog zakona – da naziv političke stranke ne može biti identičan nazivu druge političke stranke, što se podrazumeva i što je prirodno; to je normalno, ali prema novom zakonu, naziv političke stranke neće moći biti da izaziva zabunu u javnosti. Sada u registru političkih stranaka u Ministarstvu postoje stranke koje su upisane, a čiji naziv može da izazove zabunu u javnosti.
U vezi sa tim formulisaću jedno pitanje za gospodina ministra, na koje očekujem odgovor odmah posle mog izlaganja, posle mog obraćanja. Kako će Ministarstvo postupiti... Znam, naravno, da će Ministarstvo doneti podzakonske akte koji će precizirati određena rešenja iz zakona, posle usvajanja ovog zakona, a pre početka primene zakona o političkim strankama, ali sigurno ministar ima stav i o ovom pitanju.
Kako će Ministarstvo postupiti ukoliko posle stupanja na snagu ovog zakona i posle početka primene ovog zakona neko zakuca na vrata Ministarstva i zatraži upis u registar političke stranke ZES? Jer, takve stranke nema u registru, takvo pravno lice ne postoji, ali postoji jedna koalicija koja je učestvovala i na ovim izborima i na prethodnim izborima, koja je učestvovala i na parlamentarnim izborima i na izborima za predsednika Republike. Šta će biti ako neko zatraži formiranje stranke ZES?
Naravno, ovo pitanje ne postavljam slučajno. Vi ste upisali u registar jednu političku stranku čiji naziv je istovetan nazivu jedne izborne liste koja je učestvovala i na parlamentarnim izborima, i na pokrajinskim izborima, i na lokalnim izborima i na izborima za predsednika Republike. Vi ste tu stranku, naravno, upisali u registar i ispravno ste postupili, pošto prema važećem zakonu niste mogli da odbijete upis te političke stranke u registar.
Ako smatramo ozbiljnim ovu odredbu i ako smatramo da naziv političke stranke ne treba da bude takav da može izazvati zabunu u javnosti, onda mislim da ćete na osnovu ovog zakona imati osnova da odbijete zahtev za preregistraciju političke stranke koja ima naziv koji je istovetan nazivu jedne izborne koalicije koja je učestvovala na ovim izborima.
Savez vojvođanskih Mađara će podržati Predlog zakona o političkim strankama, a od gospodina ministra očekujem odgovor na ovo pitanje koje sam malopre postavio i na pitanje zašto još nije vraćen u skupštinsku proceduru Predlog zakona o udruženjima i kada možemo očekivati raspravu u Narodnoj skupštini o Predlogu zakona o udruženjima?
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima ministar Milan Marković. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Zahvaljujem, gospodine Pastor, na vašem izlaganju.
Što se tiče zakona o udruženjima, mislim da će u roku od sedam dana ili najduže dve nedelje taj zakon ponovo biti na Vladi. Imamo usaglašavanje sa Ministarstvom finansija oko jedne odredbe koja se tiče imovine, odnosno povraćaja, restitucije imovine za ona udruženja koja su postojala pre nego što je došlo do nacionalizacije i njihove preregistracije u društvene organizacije. Dakle, postoji jedan mali spor i taj spor ćemo vrlo brzo rešiti i zakon će se naći u proceduri.
Iskoristićemo priliku i da uradimo par izmena u zakonu. Deo izmena se odnosi na vaše amandmane koje ste podneli kada je prošli put bio u proceduri, a razmišljamo i o tome da samu registraciju prepustimo Agenciji za privredne registre. Još uvek proveravamo da li Agencija ima kapacitet da preuzme registraciju, s obzirom na to da je to dosta složen postupak i odlučuje se o pravima i obavezama ljudi koji osnivaju udruženja.
Što se tiče imena i interneta, ako u ovoj državi političke stranke neće koristiti internet, onda, stvarno, ko će ga koristiti? Dakle, mi želimo da motivišemo primenu savremenih informacionih tehnologija i zato smo od političkih stranaka tražili da koriste veb sajtove i da istaknu svoja opšta akta.
Što se tiče imena, i dalje mislim, kao i juče, da je to samo lično ime i prezime, nema tu ličnih podataka o prebivalištu, matičnom broju itd. To su podaci koji su inače dostupni javnosti. Mislim da nije sporno, mi ipak želimo glasove građana, da oni znaju ko smo mi. Osnivač je osnivač, nije to bilo ko. Osnivač je onaj koji pokazuje izrazit stepen volje da osnuje jednu stranku sa takvom političkom idejom, tako da se nadam da to ipak neće biti sporno u praksi.
Vaše pitanje je odlično, vezano za stranke, odnosno imena koja izazivaju zabunu. Nema nikakve dileme da kada bi neko osnovao stranku Za evropsku Srbiju, izazvao bi potpunu zabunu u biračkom telu, jer bi se na biračkim mestima pojavljivao kao stranka Za evropsku Srbiju. Znam za slučaj o kome govorite, da je izvršena registracija mađarske koalicije. To svakako više neće moći da se desi, a ukoliko mi grešimo kao Ministarstvo, nezadovoljna strana će imati pravo da pokrene upravni spor, pa će se onda to rešiti, po današnjim rešenjima, na Vrhovnom sudu, a po rešenjima koje će stupiti na snagu 2010. godine, na Upravnom sudu. U krajnjem slučaju, sud je ipak taj koji će dati konačnu odluku.
Što se tiče Ministarstva, kao ministar, kao lice ovlašćeno da odluči o tome, neću dozvoljavati upise koji, po mom dubokom uverenju, izazivaju zabunu, a ovo je jedan od tih, svakako. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika želi reč? (Da.) Reč ima  narodni poslanik Vlatko Ratković. Izvolite.

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem. Gospođo potpredsednice, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega moram da izrazim zadovoljstvo što se zakon o političkim strankama našao na ovoj sednici, na ovoj skupštinskoj sesiji gde raspravljamo o veoma važnim zakonima. Kao što raspravljamo i odlučujemo o zakonima o zaštiti životne sredine i uređujemo tu oblast, neophodno je da uredimo sve segmente društva, koji su do sada bili uređeni prevaziđenim i anahronim zakonskim rešenjima.
Usvajanjem ovog zakona, da li u integralnom obliku, kako je to predložila Vlada, ili inkorporiranjem pojedinih amandmana, što ćemo u daljem toku rasprave utvrditi, mi ćemo eliminisati dva paradoksa koja postoje u našem ustavno-pravnom i normativnom sistemu.
Prvi paradoks je da imamo dva propisa: jedan je objavljen u „Službenom glasniku SRS“ iz 1990. godine, a drugi propis je objavljen u „Službenom listu SFRJ“. Za društvo u tranziciji period od 19 ili 20 godina nisu dve decenije, to je jedan eon, jer se stvari u sociološkom smislu, političkom, u menjanju kulturoloških modela, menjaju dnevno, mesečno, a period od 20 godina, moramo priznati i konstatovati, jeste period koji predstavlja pluskvamperfekat i zato je neophodno da ovu veoma važnu oblast uredimo novim propisom.
Čuli smo predloge u jučerašnjoj raspravi, da je možda bilo potrebno ovim zakonom regulisati pitanje finansiranja političkih stranka, neke aspekte izbornog sistema. To bi značilo neku vrstu kodifikacije ovog dela zakonodavstva, gde bismo inkorporirali i političke stranke, i finansiranje stranaka i pitanje izbora. Koliko je meni poznato, u komparativnom pravu ne postoji kodifikovan sistem. Smatram da je ovakvo rešenje jednog krovnog zakona, koji se tiče političkih stranaka, dobro i pozitivno.
Političke stranke, njihov nastanak i razvoj neodvojivi su od predstavničke demokratije; neodvojivi su od biračkog prava građana i izbora predstavnika tih građana posredstvom tog prava. Moram da kažem, sa jednog šireg sociološkog aspekta, da se dijalog između predstavnika građana i samih građana ne može ograničiti na momenat glasanja, na momenat samog izbora. U međuvremenu, građani nastoje da utiču na tok javnih poslova, da taj uticaj efikasno ostvare. Oni se okupljaju u različite grupe i organizacije, od kojih su neke i političke stranke. Pravo na organizovanje u političke stranke spada u ustavni korpus ljudskih prava, koji je sadržan i u relevantnim dokumentima UN i ostalih supranacionalnih organizacija.
Tako su političke stranke element demokratskog modela društva, počev od 17. veka, kada se pojavljuju embrioni političkih stranaka, kao što se, primera radi, u Engleskoj demokratiji u 17. veku pojavljuju torijevci i vigovci, iz kojih kasnije nastaju konzervativci i liberalna stranka; u Francuskoj buržoaskoj revoluciji to su žirondinci i jakobinci; u SAD, u vreme američke revolucije, federalisti i antifederalisti. Dakle, to je period kada političke stranke počinju da kreiraju društvene odnose, a u današnjem smislu reči, 19. vek je period kada se političke stranke profilišu kao oblici udruživanja ljudi, udruživanja građana, sa namerom da kreiraju društvene odnose.
Živimo u svetu u kojem egzistiraju politički sistemi gde su upravo stranke one organizacije koje kreiraju društvene odnose. Građani putem izbora biraju ne samo svoje predstavnike u parlamentu, oni posredno biraju i vladu, kao izvršnu vlast, preko svojih narodnih predstavnika. Nažalost, ili na sreću, ne postoji alternativa ovom sistemu, ne postoji do sada profilisan bolji politički i kulturološki model upravljanja društvenim procesima nego što su to političke stranke. Tako je, maltene, u svim zemljama.
Podsetiću, dame i gospodo narodni poslanici, na izvesnu tipologiju stranačkih sistema koji postoje u savremenom svetu. Postoje tzv. jednostranački sistemi, koji su uglavnom relikt prošlosti. Imali smo ih u nacističkoj Nemačkoj pre i tokom Drugog svetskog rata, fašističkoj Italiji pre i tokom Drugog svetskog rata, i na istočnoj hemisferi danas postoji nekoliko država sa monopolom jedne stranke.
Postoje tzv. dvostranački sistemi, kao što su politički sistemi SAD, gde imamo Demokratsku i Republikansku stranku. Možemo u tu tipologiju svrstati i politički sistem Velike Britanije, gde egzistiraju konzervativci i laburisti. Interesantan je tzv. model dve i po stranke, kakav je, recimo, u Saveznoj Republici Nemačkoj, gde imamo dve jake političke stranke: Socijaldemokratsku i Demohrišćansku, i onda jezičak na vagi prilikom formiranja parlamentarne većine, odnosno formiranja vlade, bude neka manja stranka, kao što je to u bliskoj prošlosti bila stranka zelenih.
Politička stranka, da ne ulazim sada u analizu pojedinih članova ovog zakona, ali sublimirano da kažem, jeste organizacija ljudi koja obuhvata ljude sa istom političkom ideologijom, sa ciljem potpunog ili delimičnog vršenja javnih poslova demokratskim putem, i to na osnovu izbora. Ovo su tri konstitutivna elementa u definiciji političke stranke koji distanciraju i razlikuju političku stranku od drugih oblika udruživanja građana: od društvenih organizacija koje ne učestvuju na izborima, od interesnih grupa i od političkih pokreta.
Donošenje ovog zakona je neophodno, rekao sam, zbog anahronih zakonskih rešenja kakva imamo sada, zatim, radi doslednog materijalizovanja ustavne norme koja govori o slobodi političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja, sadržane u članu 55. našeg Ustava i, s druge strane, potrebno je da eliminišemo jedan sistem koji je proistekao upravo iz ovih anahronih rešenja. Mi smo valjda jedina država sa ovolikim, rekordnim brojem registrovanih političkih stranaka – njih je oko 600. To je jedan, hajde da kažemo, poluvirtuelni sistem postojanja političkih stranaka, tako da ideja demokratije, ideja udruživanja građana počinje da gubi svoj smisao.
Ovakva zakonska rešenja kakva smo imali do sada predstavljaju, u stvari, antitezu takvoj jednoj ideji. Predlagač je u obrazloženju ovog zakona naveo da smo imali liberalna rešenja u pogledu uslova za osnivanje stranke, ali ja bih ih pre nazvao kvaziliberalnim rešenjima.
Dakle, lakše je organizovati političku stranku... Prema dosadašnjim rešenjima, skupi se sto ljudi, smisle neki program i kažu - mi smo politička stranka; egzistiraju u političkom životu sa pretenzijom da učestvuju na izborima i da preko svojih predstavnika vrše javne funkcije, odnosno da osvoje vlast.
Neophodno je uvođenje reda u ovu oblast i neophodno je usklađivanje sa nekim zakonima koje smo usvojili. Primera radi, Zakon o Ustavnom sudu sadrži odredbu po kojoj o zabrani rada političke stranke odlučuje Ustavni sud, a ne Vrhovni sud, kako je to bilo po sadašnjim rešenjima.
Još samo nekoliko rečenica. Funkcija političkih stranaka nije samo političko oblikovanje volje građana demokratskim putem kroz učešće na izborima. Moram da kažem da je funkcija političkih stranaka i obaveštavanje birača, jedan interakcijski odnos između političke stranke i građana, odnosno birača koji su se opredelili za tu političku opciju. Političke stranke nisu same sebi cilj, to moramo da naglasimo. Političke stranke su jedan alat, oruđe za stvaranje i funkcionisanje demokratije.
Nasuprot uvreženom mišljenju velikog broja naših građana da stranke razjedinjuju društvo, da razbijaju monolitnost, jedinstvo, moram da kažem da je upravo suprotno – stranke ne razjedinjuju, one ujedinjuju građane. Ne postoji nijedna zajednica, nijedno društvo koje je monolitno. Ono je zbir njegovih građana, a svaki građanin ima svoje težnje, latentne težnje, namere. Upravo te težnje tih građana se sublimiraju udruživanjem, između ostalog, i u političke stranke. Dakle, kao što je rekao profesor Lukić, naš eminentni pravni stručnjak, stranke ne razjedinjuju, one ujedinjuju.
Sinonim za stranku je i reč "partija", koja se koristi kolokvijalno. Reč partija etimološki potiče od reči "partikulare" i znači jedan deo i jedan segment društva. Zato svaka stranka okuplja određeni broj ljudi i njihove ideje sublimira u svoj program i svoju ideologiju.
Značaj političkih stranaka jeste da one omogućavaju iskazivanje građanske suverenosti. Suverenost pripada građanima, a nikako političkim strankama. Političke stranke omogućavaju i izražavaju i svetovnu legitimnost državne vlasti. Kroz svoj program, odnosno kroz svoju ideologiju, ideologizujući društvo, stranke određuju pravac kretanja društva i tako kanališu društvenu energiju.
Moramo reći još da u društvu koje je veoma politizovano moramo imati u vidu da uvek možemo upasti u dve zamke, i nikako ne smemo upasti u te dve zamke. Prva je da princip vladavine prava bude zamenjen principom vladavine partija, političkih stranaka, partokratije, i o tome mi, kao predstavnici građana, uvek moramo voditi računa. Druga vrsta zamke koja postoji kod političkih stranaka jeste da politička stranka kroz svoj rad upadne u demagogiju. To, takođe, ne smemo dozvoliti. Umesto demagogije – odgovorna društvena politika.
Ovim ću završiti svoje izlaganje, kolege iz mog poslaničkog kluba će analizirati i više govoriti o pojedinim odredbama ovog zakona, samo ću se osvrnuti na jednu od odredaba. Čuli smo određene primedbe u odnosu na transparentnost koja se tiče osnivanja političke stranke i internet prezentacija političke stranke. Živimo u društvu modernih tehnologija, danas i mesne zajednice imaju svoje internet stranice.
Ne vidim razlog i ne vidim opravdanje za to da neko ko pretenduje da vodi javne poslove nema internet prezentaciju. Takođe, ne vidim nijedan razlog za strah bilo kog građanina zbog toga što će se naći na internet prezentaciji kao osnivač jedne političke stranke. Ako gradimo Srbiju kao slobodno i otvoreno društvo, moramo promovisati ideju slobode od svakog straha.
Zajedno sa svojim kolegama pozdravljam ovaj zakon. U raspravi o amandmanima videćemo da li su bolja rešenja, koja se tiču broja osnivača, da li je to pet hiljada ili deset hiljada, u zavisnosti od argumentacije koju poslanici budu u tim amandmanima budu izneli. Zahvaljujem se na pažnji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč? Ako ne, obaveštavam vas da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja načelnog pretresa prijave za reč u pisanom obliku, a sa redosledom narodnih poslanika, podnele sledeće poslaničke grupe: Poslanička grupa PUPS, Poslanička grupa LDP, Poslanička grupa SPS-JS, Poslanička grupa DSS, Poslanička grupa G17 plus, Poslanička grupa SRS i Poslanička grupa ZES.
Prelazimo na deo rasprave po prijavama za reč, a po redosledu narodnih poslanika, u načelnom pretresu o Predlogu zakona o političkim strankama.
Prvi prijavljeni govornik je narodni poslanik Đuro Perić, a posle njega narodna poslanica Zlata Đerić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Đuro Perić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o ulozi političkih stranaka u demokratskom oblikovanju političke volje građana i slobodi udruživanja, bilo je sasvim logično i neophodno da se donese ovakav zakon o političkim strankama. Ne samo da je dosadašnji Zakon o političkim organizacijama donet davno i u svojoj biti je prevaziđen i anahron, nego je u mnogo čemu suprotan važećem Ustavu Republike Srbije.
Vrlo je bitno objašnjenje koje je gospodin ministar juče dao – da se u ovom zakonu nije rešavalo, a ni predlagalo, pitanje finansiranja stranaka i da će biti donet poseban zakon o finansiranju stranaka, novi zakon, kao i izborni zakoni, koji će na određeni način pravno zaokružiti celinu i omogućiti da imamo mnogo bolja rešenja nego što smo do sada imali. Činjenica da je do sada samo sto punoletnih građana moglo da osnuje političku organizaciju, odnosno stranku, svakako je direktno uticala na to što je do sada bilo registrovano preko 600 stranaka. Trenutno ih je oko 570. Razni su povodi zašto je to tako bilo. Svakako da je razlog bio i to što je na lak način mogla da se osnuje bilo kakva stranka. Ima tu i vrlo interesantnih naziva i vrlo nejasnih povoda za stvaranje takvih stranaka, znamo da se u praksi svašta dešavalo.
Zbog toga mislimo da je realan predlog u zakonu da političku stranku može osnovati 500 punoletnih i poslovno sposobnih državljana Republike Srbije. Svakako, ako bi bilo 10.000, to bi uticalo na radikalnije smanjenje broja političkih stranaka, mada se na neki način na političkoj sceni i sada uglavnom pojavljivalo dvadesetak stranaka – na prošlim parlamentarnim izborima imali smo svega 21 listu koja je bila podneta.
U članu 21. Predloga zakona preuzete su odredbe iz člana 55. stav 5. Ustava u kojima se navodi ko ne može biti član političke stranke, s tim što je još dodato da to ne mogu biti ni druga lica čija je funkcija po zakonu nespojiva sa članstvom u političkoj stranci. Mislimo da, što se tiče drugih lica, u praksi nije baš potpuno jasno ko to sve ne bi mogao da bude član političke stranke, jer je pitanje šta se smatra sukobom interesa. Mnogi od ovih iz drugog dela navedenog u zakonu, sem ovoga što je navedeno u Ustavu, formalno jesu van stranaka, ali su faktički u strankama. Prema tome, kada se radi o ovim pitanjima, morali bismo da budemo nešto precizniji.
Što se tiče odredbe iz člana 30. po kojoj je politička stranka dužna da istekom svake osme godine od dana upisa u registar podnese prijavu za obnovu upisa u registar, PUPS je mišljenja da ne bi trebalo komplikovati proceduru oko izjava članova stranke i overe njihovih potpisa, jer je to, sa jedne strane, veliki trošak, ali i stranka koja nema pet (ili ako bude deset) hiljada članova ili simpatizera teško da može opstati na političkoj sceni.
Mislimo da je dobro što se ovim predlogom zakona reguliše na određen način da politička stranka može imati simbole vizuelnog identiteta, koje većina parlamentarnih stranaka faktički i sada već ima, s tim što bi ti simboli, po našem mišljenju, morali da budu adekvatni drugim simbolima koji su u skladu sa Ustavom i zakonom.
Na kraju, pošto će ovaj zakon predstavljati uređivanje jedne izuzetno važne oblasti u političkom sistemu zemlje, Poslanička grupa PUPS će glasati za ovaj zakon, koji bi se, istina, morao još malo popraviti, kako je gospodin ministar već i obećao u svojim dosadašnjim izlaganjima. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Zlata Đerić.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovani građani Srbije, napokon imamo pred sobom zakon o političkim strankama i zaista je pohvalno što je gospodin ministar uspeo da se izbori da ovo bude jedna tačka dnevnog reda, a ne objedinjena sa mnogima, kao što smo imali slučaj kod veoma važnih zakona o ekologiji, o kojima smo onako ukratko raspravljali, umesto da smo se vrlo razložno bavili svakim od njih pojedinačno.
Gospodinu ministru bih sugerisala jednu stvar, a to je da se zakoni, pogotovo ovi koji se tiču političkog organizovanja građana, donose za sebe, kada budem jednog dana u opoziciji. To je staro pravilo koje u politici uvek treba poštovati. Međutim, nije ovaj zakon baš tako donet. Naravno, poštujemo ono što jesu povodi da se zakon donese i govoriću nešto o stvarnim motivima i razlozima da se ovaj zakon donese.
Gospodin ministar je juče rekao da se do sada uglavnom sve rukovodilo regulativom iz 1990. godine, kada se prvi put na ovim prostorima uredilo, naravno, u posleratnoj istoriji, organizovanje višepartijskog sistema. Ti zakoni su svakako, praksa je to potvrdila, već prevaziđeni u mnogo čemu i naravno da svaka zakonska regulativa tek u praksi pokaže u čemu je manjkava i čime se može popraviti.
Međutim, mi na političkoj sceni Srbije u ovom trenutku imamo preko 600 registrovanih političkih stranaka, istinski organizovanih imamo možda dvadesetak. Izbori i izborni ciklus pokazuju ko politički na nekom prostoru znači, da li on postoji ili ne, tako da sama registracija političkih stranaka ni do sada nije na političkoj sceni Srbije pravila nikakvu kakofoniju, nije zaista ometala mogućnost ozbiljnog i odgovornog političkog organizovanja građana Srbije. Pre svega, Ustavom je garantovano pravo građana Srbije da se politički organizuju.
Ministar je juče rekao dve stvari, od kojih smatram da je ponešto neprihvatljivo. Prvo, pozdravljam to što je rekao da želi da napravi red. To pomalo liči na to da je do sada vladala neka politička džungla u registrovanju političkih stranaka, a da će se sada to svesti na jedan "šumarak" koji će biti prilično kultivisan. Red je svakako potreban, ali mi do sada na izborima zaista nismo imali neko vidljivo ometanje političke scene i pojavu političkih stranaka u tom broju da je to izazivalo bilo kakvu zabunu kod građana. Kada biste izašli na ulicu i upitali građane da vam nabroje političke stranke u Srbiji, tačno se zna desetak imena političkih stranaka koje svaki građanin zna, prepoznaje i za koje će se verovatno u nekom narednom periodu izjašnjavati, ili se neće izjašnjavati, kritikovaće njihov rad, podržavati ga ili osporavati.
Ono što je po meni neprihvatljivo, čak i pomalo uvredljivo, to je da je gospodin ministar juče rekao da se ovim zakonom pokušava dobiti jedna ozbiljnost političkog organizovanja. Prvo, u Srbiji je ozbiljnost u političkom životu uvek bila prisutna. To ni do sada građanima Srbije nikada nije moglo da se ospori, pogotovo po važnim političkim pitanjima. Možda smo ponekad bili naivni, možda su nas ponekad prevarili, ali ozbiljno se u ovoj državi uvek razmišljalo.
Dakle, ozbiljnost u političkom životu, u političkom opredeljivanju građana nikada nije bila sporna.
Građani će dati svoju podršku, registrovaće se, preregistrovaće se političke stranke i tada ćemo imati nešto što mislim da jeste cilj sadašnje vlasti, to zaista zameram, a to je tačan uvid u personalno opredeljenje svakog građanina Srbije.
Zameram, zaista, da na sajtu svake stranke budu imena osnivača te stranke, jer ulaskom u sajt svake stranke mi ćemo moći, bilo ko će moći da vidi ko je javno podržao koju političku opciju, a to je pravo u koje ne smemo da zadiremo.
Pre svega, to će biti predmet mnogih zloupotreba. Zar ne mislite da će se na nekim konkursima pojaviti zaista kompetentni kandidati a onda će neko jednim pritiskom na dugme proveriti njihovo opredeljenje i reći – znate, vi jeste kompetentni, ali imate nešto zbog čega ste za nas neprihvatljivi. To je ono što je manjkavost ovog zakona.
Kao politička stranka Nova Srbija je podnela značajan broj amandmana, i zahvaljujem što je veliki broj naših amandmana usvojen, što pokazuje da smo ozbiljno, temeljno i odgovorno radili na ovom zakonu.
Jedni smo od onih koji su zagovarali povećanje broja overenih potpisa. Pre svega, to jeste poruka i našim biračima i građanima Srbije da se jednog takvog testa, jedne takve provere kao politička stranka ne bojimo, što smo do sada u više izbornih ciklusa i pokazali, i na predsedničkim izborima, i na republičkim izborima, dakle, tom zadatku možemo da odgovorimo. Smatramo da ćemo time bitno doprineti tome da se političke stranke kvalitativno drugačije determinišu na našoj svakodnevnoj političkoj sceni.
Nemamo ništa protiv toga, kao što nismo ni do sada imali, da političku stranku registruje svako ko to želi. Do sada je zaista bilo 600 i nešto političkih stranaka, 580 imena niko u ovoj zemlji nikada nije čuo.
Šta bismo mi uopšte imali protiv toga da neko registruje političku stranku ljubitelja harmonike ili zviždača za autobusima, pa da se pojavi na izborima? Ako dobije 200.000 građana koji ga podržavaju, onda je to predmet zaista ozbiljnog interesovanja.
Ono što jeste manjkavost u ovom zakonu, koji ide samostalno i zaista će ministar imati priliku da čuje mnogo značajnih rasprava, mnoge stvari koje će mu pomoći, pošto je on resorni ministar koji sprovodi ovaj zakon, jeste to da paralelno sa ovim zakonom nije donet zakon o finansiranju političkih stranaka. To je zakon koji će ključno uticati i na primenu ovog zakona i to je zakon koji nas istinski interesuje.
Nova Srbija će vrlo odgovorno pratiti celokupnu raspravu o ovom zakonu, pratićemo amandmane koji su prihvaćeni i još jednom zahvaljujem što ste prihvatili naše amandmane, koji su bili konstruktivni.
U odnosu na to koliko će zakon biti popravljen tim prihvaćenim amandmanima, opredelićemo se na kraju da li ćemo ga podržati ili ne. Hvala.