PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.04.2009.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

24.04.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:15

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Obzirom na burna događanja pre podne, ozbiljnost teme, određujem pauzu, u smislu odredbe člana 85. i zakazujem nastavak za 14.45 časova. Prvi govornik će biti gospodin Tomislav Nikolić. Hvala.

(Posle pauze – 14.50)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Dobar dan. Poštovani narodni poslanici, počinjemo popodnevni rad i, kao što sam najavio, reč ima predsednik poslaničke grupe Napred Srbijo, gospodin Tomislav Nikolić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Tomislav Nikolić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo ministra finansija, koja je iznela zaista sumornu sliku stanja, iako bismo od nje očekivali nešto više, pošto i samo njeno ime govori da neko kad je krštavao mislio je da bi mogla da bude zaštitnik, pa smo očekivali zaista kada žena koju hvale kolege postane ministar finansija da bi mogla da nas zaštiti od nedaća i nevolja u koje su nas uvalili njeni prethodnici.
Međutim, izgleda, gospođo Dragutinović, ako ne poznajete rimsku mitologiju, hram posvećen boginji Diani bio je smešten izvan zidina Rima, nisu mu dali da uđe u Rim. Izgleda da je i vama bilo bolje da ste ostali izvan te vlade.
Taj hram je bio jedan od najcenjenijih i najpoštovanijih, i vi ste mogli da sačuvate zaista svoju reputaciju, da je ne kvarite druženjem sa onima koji su nas za sedam godina vladavine doveli do toga da budžet bude četiri puta veći, da sa 180 milijardi budžet ode na 720 milijardi za četiri godine.
Šta to znači? Šta ste to trošili od 180 milijardi na 720 u jednoj istoj državi? Čime ste sticali te prihode? Prodajom državne, društvene, narodne imovine, pa ste mislili da će večito da traje. Svake godine prodaćemo nešto, ako baš i ne prodamo, zadužićemo se.
Maločas nas obradovaste, pa kažete – sada ćemo da dajemo kredite ljudima da vraćaju kredite. To se kod mene u kraju zove zelenašenje, pozajmiš od jednog sa 5% kamate, pa kad ne možeš da vraćaš ideš kod drugog koji traži 8%, pa kad odeš kod trećeg, onda moraš i decu da prodaješ da bi vratio ono što si stekao pozajmljivanjem pod zelenaškim uslovima.
Pažljivo sam vas slušao. Uopšte se niste usudili da nam kažete šta će biti. Vaša diskusija i vaš rebalans budžeta su nerealni, već su prevaziđeni. Pronašli ste nekakvih 80 milijardi ili već koliko. Kažete 30 u novim prihodima, 50 u smanjenim rashodima, ali kad pogledamo te nove prihode, nisam video da vam je onih 12 milijardi neka vrsta prihoda, ako transfere više ne usmeravate gde je trebalo da budu usmereni, a u prihodima porezi, akcize i carine. Na šta? Na potrošnju.
Godinama vas već upozoravamo da dok prihode ne budemo ostvarivali proizvodnjom od ove države neće biti ništa. Ne verujem da vi rado sledite logiku – zaduži se ili prodaj. Zaista mislim da kod vas postoji i neka druga vrsta ekonomske logike, u koju nisu upućeni Dosovci, koji se nikada organizacijom ili organizovanjem proizvodnje nisu ni bavili. Niko više u Srbiji skoro da ništa i ne proizvodi.
Juče je neko diskutovao, istina pogrešno, možda je rekao i istinu, ali to treba pomalo izbegavati, kako neki strani partneri kod nas uopšte ne mogu da nađu kooperanta zato što nemamo kvalitet.
Kako da imamo, kad ste vi otvorili 2001. godine naše granice i našu carinu oslobodili za robu iz uvoza i tog časa prestali da proizvodimo.
Što bismo mi ulagali u našu proizvodnju kad možemo, zahvaljujući vama koji obezbeđujete jeftine kredite, da sve to kupimo iz inostranstva brendirano? Naučili ste nas za ovih sedam godina da treba da kupujemo brendiranu robu, jer će to biti jako jeftino, a vi ćete da nam omogućite da radimo i da sav taj novac zaradimo.
Sad smo došli tu gde jesmo. Linearno skidate ministarstvima nekakva diskreciona prava ministara, ne mislite šta je važno kad država treba da preživi ili kada jedan ukućanin treba da preživi - da je najvažnija hrana. Najvažnije je ono što svakog dana u kuću unosite u jednoj maloj kesi. Hoće li biti zamrznute cene tih proizvoda?
Rekli ste 15% ove godine povećanje svih komunalija, dažbina, usluga. Šta da nam povećate za 15% te cene, da nam smanjite plate za 10 do 20%, da ne zamrznete cene životnih namirnica – da li mislite da će neko da preživi?
Ako ste 30. decembra usvajali budžet, a u februaru smo bili spremni za rebalans, kad je sledeći rebalans? S kojom prognozom ulazimo u ovaj rebalans? Šta nas čeka?
Vidim toliko vas je danas Boris Tadić ponizio da je sa Antom Markovićem razgovarao o teškoj finansijskoj krizi koja vlada Srbijom. Što razgovara sa Antom Markovićem kada ima ministra finansija? Zar od vas nije mogao da dobije dobar savet, ili ste možda i vi krivi što se političari koji su na vlasti ne služe ekonomskom logikom i ne pripremaju odbrambeni bedem od krize koja nas čeka?
Gledam savetnike predsednika Vlade, ekonomske savetnike. Jedan od njih ga napada. Šta vam je rekao za povećanje penzija - da je tu moglo da se uštedi, koliko je rekao, možda i 100 milijardi. Ali, vi ste sklopili Vladu obećanjem da ćete da povećate penzije i morali ste da ih povećate.
Svi mogu da propadnu, ali vaša obećanja kad ste sklapali Vladu ne mogu. Vaša obećanja da ćemo da živimo bolje nisu bitna, ali obećanja data nekim partijicama da bi donele onih 126, koje ste jutros tako željno iščekivali, ta obećanja moraju da budu ispunjena.
I šta vas briga za milione građana, vama je bitno da zadovoljite interese koalicionih partnera i da Vlada ostane što duže.
Ne mogu predugo ni prema vama da imam nekih simpatija, učestvujete u svemu ovome, ne čuh nigde da ste se pobunili. Ne čuh nigde da ste upozorili i Mlađana Dinkića i njegovu grupu da ovako više ne ide, i da je ovo srljanje.
Da bi ovo bilo i 2001. godine, ekonomijom destrukcije, da nismo imali šta da prodajemo ili destrukcijom ekonomije.
Uradili smo sve što smo mogli. Sad kad smo sve rasprodali, i okućnicu i imanje, sad treba da živimo tako što ćemo da služimo kod nekoga. Kod koga da služimo? Gde su strani investitori?
Bio sam u već poodmaklim godinama kad ste davali obećanje, ništa vam nisam verovao, ali pamtim šta je rekao guverner Narodne banke Mlađan Dinkić – ove godine krediti za kola, iduće godine krediti za stan. Ne daj bože ko je uzeo te kredite, danas se hvata za glavu.
To što ste nas zavaravali da krize neće biti, da je budžet izvanredan, to što ste nas još 2006. godine lagali da smo pozitivno poslovali kad je Mlađan Dinkić predavao Ministarstvo finansija Cvetkoviću, pa vas MMF upozorio da ste sakrili nekih 30 milijardi dugovanja i zbog toga ispali pozitivni, vama to ne smeta. Vi jedni druge lažete u oči i tu laž prenosite na građane Srbije, i to vam tako teče, ide lepo.
Šta možemo da uradimo u ovoj situaciji? Želim vam svu sreću i sav uspeh. Ne želim vam ono što će se desiti krajem leta ili početkom jeseni. To se dešava i meni, i mojoj deci, i vašoj i svačijoj. Mi ćemo imati lomove po Srbiji. Vi se ponašate kao da ništa neće da se desi, kao da će ovim papirima sve da se reši, novim akcizama, novim porezima, a granica otvorena za uvoz tuđe robe bez carine.
Žalite se na promenu strukture potrošnje, na spoljnotrgovinski bilans, žalite se na smanjeni razvoj, rast privrede. Što se žalite, što ne radite nešto? Kome se to žalite? Zaista, u životu nisam čuo sumorniju sliku i prognozu od vašeg izlaganja. Govorili ste sve negativno, kao da ste u opoziciji. Govorili ste iskreno, samo ne čuh šta ćete da radite. Ne čuh nijednu reč ohrabrenja ili optimizma.
Sada treba kroz dva meseca ponovo da stojim ovde i da pričam kako sam govorio nešto pre dva meseca ili pet godina? Da li ima tu odgovornosti? Oseća li iko od vas bilo kakvu odgovornost?
Prevalili ste sve na Skupštinu, sada je Skupština crna ovca. Sve može da se uštedi u Narodnoj skupštini. Ne znam ni što držimo sednice, mogli smo kod kuće da sedimo, da nam šaljete odluke i da glasamo elektronskim putem, na savremeni način. Naći ćete vi sponzora za po jedan laptop ili notebook, ili biste nam dali da nosimo kući, a da se više ne pojavljujemo ovde.
Milan Obrenović je poslanike držao u apsu i dovodio ih samo kada treba da izglasaju budžet. Sada se tako osećam. Doveli ste nas da vam izglasamo rebalans budžeta za koji sami znate da je neodrživ. Nisam primetio da ste nešto pronašli.
Vidim Vlada najavljuje da će svi članovi Vlade prisustvovati sednici na kojoj Vlada govori o smanjenim platama u administraciji. To kao valjda da se nahvalite kako ćete ovim činovnicima, koji ne odnesu ništa kući, da smanjujete plate.
Oni koji su se obogatili u Srbiji ne žive od plate, žive od prihoda koji nisu oporezovani, žive od radnika čiji prihodi nisu oporezovani. Kao što ste 2001. godine s pravom govorili da mnogi prihodi budžeta idu tajnim kanalima i nigde se ne registruju, vi to imate i danas.
Kao što ste s pravom govorili da vam je siva ekonomija preuzela Srbiju, da ljudi ne prijavljuju radnike, da će radnici dočekati situaciju da idu u penziju bez plaćenih doprinosa i obaveza, to se sada dešava i vama. Isti ekonomski savetnici su savetovali Mirka Marjanovića i Mirka Cvetkovića, isti ljudi, fizički, personalno isti ljudi, znači mogu svakoga da savetuju samo ako dozvolite da vas savetuju.
U šta ste ulagali za ovih osam godina? U potrošnju? Da bi potrošnja donosila prihode državi? Da li to radi dobar domaćin? Da namirite budžet potrošnjom, a ne proizvodnjom? I sad kažete, namirivaćete potrošnju. A šta će narod da kupuje, ovima kojima smanjujete plate šta će to da kupuju da bi uneli u budžet? Koliko mislite da će prihodi budžeta biti smanjeni za tri meseca?
Nemojte da nas lažete da ovo može da opstane. Hajde da vi i ja preuzmemo nekakvu odgovornost, pa onaj ko ne bude u pravu da javno učini nešto čime će da dokaže da snosi odgovornost.
Gospođa Tabaković bolje da vam govori kao ekonomista, ako više ima smisla da se ovde govori sa stanovišta nauke. Vi kada biste govorili, a da vam nauka bude polazište, ne biste sada tu sedeli da branite rebalans budžeta. Pobili ste se po Vladi ko će kome šta da smanji i na kraju ste linearno smanjivali.
Nije svejedno u krizi hoće li sva ministarstva linearno imati manje nego što im je bilo predviđeno. Vi uopšte ne znate koliko nam je sad seljak potreban, koliko nam je potrebna poljoprivreda. Možda niste bili tu kada je bila teška kriza, kada su bile hladne i gladne zime, i kada smo samo gledali u seljake, hoće li da rodi ili neće.
Jedno dve godine se Bog smilovao na nas, ove godine vidim da je suša. Možda ni pšenice neće biti koliko ste očekivali, nažalost, a voleo bih da bude. Ali, imam neko malo imanje i vidim da suša polako uzima danak, niti niče, niti trune, niti se suši, stoji u zemlji i čeka vegetaciju. Šta čeka vegetaciju, stiže maj, dve kiše i pšenica zrela.
Bojim se da potpuno laički vodite državu, bez osećanja odgovornosti. Tu odgovornost niste osećali ni 2001. godine, samo je bilo izobilja, narod gladan, željan svega, pustili ste ga da kupuje i lepo mu je bilo. Zaduživao se, lizing, eno parking na Novom Beogradu za automobile koji su oduzeli jer se lizing ne plaća, sve veći i veći. Već ima hiljadu automobila oduzetih, uskoro će i kuće da uzimaju. Hoće li biti neke odgovornosti kod vas u DOS-u?
Novac nećete da štampate, ali ministar ekonomije kaže da Amerika štampa dolare. Nećete da se trudite da pomognete onima koji propadaju. Čujem da pripremate zakon o stečaju i vidim da ministri pišu sudu i zabranjuju stečaj firmi, i ne bili ih glava zbog toga, umešali se u sve i svašta. Danas ste zaista skoro božanstvo, ali ono božanstvo za koje je vas kum vezao je bilo zaštitničko, vi niste ni gromove da sejete, već da zaštite ljude.
Gospođo Dragutinović, gledajte da zaštite najsiromašnije, o njima vodimo računa samo kada govorimo u Skupštini, a bežimo da ne vidimo nekog siromašnog ili nekog ko prosi, jer smo svesni toga da smo svi krivi za to. I da nije naš ovaj narod toliko ponosan, vi ne biste mogli od prosjaka da prođete ulicom.
Pitajte i predsednika skupštine koji je trend porasta oboljenja koje ona leči zato što u kuću ljudi više ne donose nijedan dinar i pitajte je gde su nam deca koja beže iz kuća u kojima roditelji nemaju šta da im pruže.
Je li iko u Vladi zadovoljan, pa makar da mu je najlepše na svetu, da vozi najbolja kola, da vozi najbolje skije, da radi sve što poželi, da kupi sve što poželi, da li je iko zadovoljan?
Vidim da ste rešili da poslanicima poskidate, ima. Mada nam tri i po godine nije podizana plata, mi ne smemo da se bunimo, jer će svako reći šta se bune, sede tamo i svađaju se, i tuku se, ništa dobro nisu uradili za državu, imaju mnogo velike plate.
Recite građanima Srbije da ste za ove tri i po godine, otkada nama nisu povećavane plate, povećavali ne samo plate nego i koeficijente u državnoj upravi. Recite im da je svaka promena DOS-ove vlasti dovodila nove činovnike, a stari su ostajali tamo gde su sedeli i više nema mesta za stolove i stolice u kancelarijama u vašim službama.
Recite da svaka politička stranka, koja je preuzela određene resore, zapošljava besomučno svoje ljude. Recite slobodno, recite koliki je to trošak za državu i da li bismo svi bilo možda malo srećniji da vi niste toliko pohlepni, vi koji iz malih stranaka vodite Srbiju, a ne smete sami da idete na izbore, vi koji ničim niste zadužili državu, ničim pozitivnim, a ostajete joj dužni za sva vremena.
Dakle, ovih deset godina u istoriji Srbije, deset godina mira i razvoja, ostaće zabeleženi kao deset godina propuštenih šansi. Srbija, zahvaljujući vama koji ništa o državi ne znate, koji ništa o proizvodnji i o privredi ne znate, ostala uskraćena za deset godina razvoja. Evropa se udaljuje sve više od nas, sa Rusijom ne smete od Dinkića ozbiljno da sarađujete, lutate kao guske u magli, bez kompasa… jeste, jeste, samo se vi smejte, gasni aranžman i energetski sporazum su bili u krizi zbog jednog Mlađana Dinkića, onog luđeg.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima predsednica poslaničke grupe G17 Plus gospođa Suzana Grubješić.

Suzana Grubješić

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovani narodni poslanici, gospođo Dragutinović, najpre u par rečenica da se osvrnem na izlaganje prethodnika. Očekivala sam da lider, kako kaže, najveće opozicione stranke predloži neke konkretne mere za rešavanje krize, ali nisam sigurna da je to u stanju, pošto nešto što se zvalo ekonomski tim očigledno više ne postoji. Čuli smo da je profesor Dejan Miljković napustio taj tim, ne znamo šta je sa profesorom Bojanom Dimitrijevićem.
U svakom slučaju, u ono vreme kada je pretila, da tako kažem, rekonstrukcija Vlade i kako su se neki nadali da će neki biti izbačeni iz Vlade, a da će neki drugi utrčati, tada su prišli neki ekonomisti i u oktobru je iznet neki predlog ekonomskih mera – sada vidimo da od toga nema ništa.
Umesto predloga kako da se Srbija bori sa ovom krizom, mogli smo samo da slušamo jednu dvadesetominutnu žalopojku o tome gde se Srbija nalazi. No dobro, ne bih htela da trošim svoje vreme na to šta se prethodno čulo i šta se govorilo, već bih htela da govorim o rebalansu budžeta koji je danas na dnevnom redu.
Mi smo evo na kraju, teškom mukom, ali ipak priznali da će Srbija, bez obzira na to što krizu nije izazvala, i te kako osetiti njene posledice i da je potrebno doneti čitav niz mera, pa i leks specialis, kako bismo makar pasivno odgovorili na svetsku ekonomsku krizu.
Svi znamo da ekonomska kriza koja nastane u svetskom privrednom centru ne samo da pogađa i privrede zemalja koje se nalaze na periferiji i koje imaju neznatan uticaj na promet robe i kapitala, već ih po pravilu pogađa nekada i žešće nego sam centar.
Razlog za ovakvu pravilnost leži u strukturnim nedostacima ovih privreda, koji su donedavno bili prikriveni prilično visokim stopama rasta i skoro nikome nije smetalo što je rast počivao na potrošnji finansiranoj iz kredita i nije bio praćen izvoznom sposobnošću.
Nažalost, sada se svi ti strukturni nedostaci i izostanak strukturnih reformi vide mnogo jasnije nego pre, jer sada nema privrednog rasta.
Ona optimistična prognoza od 3,5 procentna poena rasta u ovoj godini je vrlo brzo, rekla bih pod pritiskom realnosti, revidirana, te za ovu godinu vidimo da se predviđa pad privredne aktivnosti od 2%. Rekla bih da Vlada više nije imala kud, osim da uz priznanje da smo ušli u recesiju, predloži paket mera koji je sadržan ovde u rebalansu i u pratećim zakonima o kojima razgovaramo. To su kratkoročne i iznuđene mere koje treba da leče posledice, jer ne mogu da leče uzrok krize.
Takođe nema garancija da za par meseci nećemo dobiti novi paket mera koje mogu da budu blaže ili strože od ovih predloženih, što će naravno zavisiti od budućih efekata globalne krize na privredu Srbije. Ako pogledamo podatke o padu industrijske proizvodnje, padu uvoza i izvoza, bojim se da ne možemo očekivati blaže mere od ovih – već dodatno stezanje kaiša.
Sam MMF, kao što je ministarka rekla u svom uvodnom izlaganju, svako malo pa revidira svoje prvobitne prognoze. Sada ova poslednja, koja je izašla u sredu, kaže – da će pad globalnog društvenog proizvoda biti 1,3 procentna poena, što je najveći pad od doba velike ekonomske krize iz tridesetih godina prošlog veka.
Takođe se kaže, istovremeno, da se oporavak svetske privrede očekuje tek negde polovinom 2010. godine, što naravno automatski ne znači da će tada početi oporavak srpske privrede.
Šta vidimo u predlogu rebalansa i pratećih zakona?
Prvo, vidimo da je država rešila da uštedi milijardu evra. To je kažu najveće smanjenje rashoda od 2000. godine naovamo. To se zove – jedno veliko fiskalno prilagođavanje.
Drugo, budžetski deficit se povećava na tri procentna poena, što je krajnja granica za jednu odgovornu fiskalnu politiku i, ako smo zaboravili da pomenemo, i mastrihtski kriterijum za zemlje unutar EU. Dakle, sada smo u situaciji da možemo trošimo samo nešto malo više nego što stvaramo, dok smo prethodnih godina, to svi znamo, trošili mnogo više od onoga što smo mogli da stvorimo. Objektivno stvaramo manje, jer ne možemo da prodamo robu nekome ko je i sam u velikoj krizi. Kako je naša država rešila da uštedi milijardu evra?
Sva sreća te se odustalo od uvođenja solidarnog poreza, pa se prešlo na smanjenje rashoda najvećeg trošadžije, a to je upravo država. U stvari, rekla bih da Vlada nije imala mnogo izbora – ili je mogla da poveća poreze ili je mogla da smanji potrošnju.
Ako može da se kaže da postoji bilo šta dobro otkad je počela i svetska ekonomska kriza i ekonomska kriza u Srbiji, onda je to upravo smanjenje javne potrošnje. To je samo dokaz da smo imali i imamo preskupu državu.
Prosto se nameće pitanje kako to da je Vlada uspela da ovako jednostavno pojeftini državu za milijardu evra u samo nekoliko dana, a da to nije bilo moguće prethodnih godina? Naravno, i ranije je moglo da dođe do smanjenja javne potrošnje i naravno da javna potrošnja treba da bude niska. Te se zato nadam da će i po izlasku iz krize država nastaviti da pojeftinjuje, a ne da poskupljuje.
Ključno je pitanje da li se sada javni sektor postavlja tako da radi efikasno ili se on samo smanjuje u iznudici, a nastaviće da raste onog momenta kada kriza prestane. Opet se iskreno nadam da je ovo prvo u pitanju, jer ova kriza je konačno napravila nešto što nam je nedostajalo, a to je politički konsenzus o tome da nam je država skupa, na šta su ukazivali sve vreme građani i stručnjaci, ne samo ukazivali, nego i upozoravali.
Da li je ovaj paket dovoljan za borbu protiv recesije ili će biti potrebne nove uštede i novi porezi ostaje da vidimo? Kada ove mere budu sprovedene proceniće se da li daju efekta, da li su optimalne ili ne? Nisu idealne, ali bolje nisam čula. Ono što je sigurno – ove mere jesu dovoljne što se tiče programa sa MMF-om, jer se najveći deo paketa odnosi na štednju, a ne na povećanje prihoda, što bi svakako bilo inflatorno.
Generalno svuda u Evropi se ide na rebalanse budžeta i to na rebalanse naniže. Ako pogledamo samo i naše okruženje videćemo da se i u Crnoj Gori, i u Sloveniji, i u Hrvatskoj i Makedoniji koriguju prethodne budžetske projekcije, jer su svi, baš kao i mi, očekivali viša prihoda za ovu godinu. Problemi koje ima srpska privreda su nezavisni od svetskih, ali u ovoj krizi se samo produbljuju. Nažalost, sada mi plaćamo ceh nedovršenih ili nezapočetih reformi.
Neko kaže da se reforme ne mogu sprovoditi u krizi – to naprosto nije tačno, jer kriza ne sme da bude izgovor za nečinjenje. Samo podsećam da je i Margaret Tačer, usred najveće krize koja je zadesila Britaniju, sprovodila reformu. S druge strane, u većini nas teče proleterska krv. Jer, osim vapaja za velikom državnom intervencijom ili povike na gazde, ne čujem neki poziv za nastavak reformi.
Čak i u vreme krize investitori dolaze u zemlje koje nastoje da se reformišu i u kojima su ulaganja isplativa. Kako će investitori da dođu u Srbiju, kada je Srbija poslednjih nekoliko godina na dnu liste zemalja u koje se isplati ulagati? To ne kažem ja, već to kažu Svetska banka, i Svetski ekonomski forum, i Transparens Internešenel i još mnoge druge relevantne međunarodne institucije.
Da li je moguće da u krizi uradimo giljotinu propisa – naravno da je moguće? Da li je moguće da uvedemo van-stop-šop i da ubrzamo registraciju firmi, da smanjimo vreme sa 25 na pet dana – ne samo da je moguće, nego je i poželjno? Nadam se da će se to uskoro i uraditi.
Da li može da se uradi reforma poreskog sistema tako da ne bude samo u svrhu povećanja prihoda, već sistema koji najmanje šteti privredi – naravno da je moguće? Svesni smo da sada niko ne razmišlja o skupim reformama – o reformi penzionog sistema ili o denacionalizaciji, restituciji, premda je Srbija nažalost jedina postkomunistička zemlja koja nije uradila denacionalizaciju i restituciju, ali koja je pre toga maltene završila privatizaciju, što je jedna od anomalija našeg privrednog sistema. Znači, ima reformi koje ne koštaju ništa ili koštaju vrlo malo, i koje poboljšavaju poslovno okruženje i njih je trebalo odavno završiti.
Moramo da menjamo i zakone, da obezbedimo veću pravnu sigurnost investitorima, da smanjimo korupciju na svim nivoima – sve to možemo da uradimo i u vreme krize, ali je pitanje volje da se određene odluke donesu, a naročito da se sprovedu.
Dakle, jedan deo ovog paketa mera odnosi se na fiskalno prilagođavanje, a drugi deo na uspostavljanje unutrašnje likvidnosti, jer spoljna likvidnost i makroekonomska stabilnost – obezbeđuju se sporazumom sa MMF-om.
O fiskalnom prilagođavanju sam govorila, a što se tiče mera za unutrašnju likvidnost pomenuću da prema bankama postoje zahtevi za 525 miliona evra subvencionisanih kredita za likvidnost, a da je do sada odobreno 220 miliona evra. Maksimalna kamatna stopa od 5,5 procentnih poena po kojoj banke odobravaju kredite za likvidnost može se smanjiti, jer je tzv. evropska kamatna stopa, odnosno kamatna stopa Evropske investicione banke sa tri procentna poena pala na 1,25%. Odobrena je suma od 162 milijarde dinara za kredite za likvidnost, što predstavlja značajan iznos u ovom predlogu rebalansa budžeta.
Stvari stoje malo drugačije kada su u pitanju krediti za investicije, jer se oni sporije odobravaju, jer su to dugoročni krediti i banke podrobno analiziraju investicione programe pre odobravanja kredita, mada treba pomenuti da su pristigli zahtevi u visini od 22 miliona evra, a da su prva tri kredita odobrena pre desetak dana.
Pomenuću još i program aktivnih mera zapošljavanja za 10.000 mladih ljudi pripravnika, program javnih radova, krediti za početnike bez hipoteke, sve zajedno bi ove godine trebalo da obezbedi oko 30.000 radnih mesta.
Želela bih da kažem da izlaz iz svih kriza je dolazio kroz novi tehnološki razvoj, kroz nove proizvode koji su povećavali privatnu, a ne državnu tražnju. Kada budemo videli stabilne podatke o povećanju privatne tražnje u SAD, gde je kriza nastala i odakle se proširila, znaćemo da se privreda polako oporavlja.
Kada će to tačno biti, niko ne zna. Nemojmo da očekujemo od naše vlade ili od bilo kog pojedinca da zna kada će početi oporavak svetske privrede, samim tim i oporavak privrede u Srbiji, baš kao što niko nije ni očekivao da će svet pogoditi kriza ovih razmera. Stoga ostaje nam da vidimo da li je ovo prvi i jedini rebalans budžeta u ovoj godini ili nam možda predstoje dodatne mere štednje.
Na kraju, htela bih da postavim dva pitanja koja se tiču konkretnih budžetskih stavki. Videli smo u predlogu rebalansa da za početak broj ministarstava ostaje isti. Mislim da je vreme da prekinemo da zamajavamo građane licitiranjem koliki je potreban broj ministarstava Srbiji, koja će se ministarstva ukinuti, koja spojiti. Očigledno je da tu političkog konsenzusa nemamo i da idemo dalje dok se konsenzus ne postigne u jednoj ovako šarenoj i velikoj koalicionoj vladi.
Drugo, želim da pitam - zašto je budžet DRI sa 193 miliona smanjen na 98 miliona? To je smanjenje za 50%. Osnovni zadatak DRI je kontrola trošenja novca poreskih obveznika, jer kada smo osnivali DRI, pitam se da li je namera bila samo da se zadovolji forma, a ne da se zaista omogući kontrola javnih finansija, jer svaki dan smo suočeni sa pitanjima medija i javnosti oko finansiranja, za početak, Narodne skupštine, pa zatim političkih stranaka i drugih budžetskih korisnika.
Ukoliko nismo zadovoljni radom Državne revizorske institucije to treba da kažemo. Činjenica je da oni nisu uradili ništa prošle godine. Ali, u pitanju je institucija, ako neki pojedinci ne rade svoj posao, ti pojedinci su lako smenjivi. Koliko znam raspisali su konkurs za revizore. Primili su na posao revizore, ali još uvek nemaju uslove za rad i možemo da ih sretnemo po hodnicima Narodne skupštine kako tragaju za mestom gde će sesti i početi da obavljaju svoj posao.
Druga primedba se odnosi na razliku u budžetu između Narodne skupštine i BIA. Budžet BIA je dva i po puta veći od budžeta Narodne skupštine. Da me neko pogrešno ne shvati, naravno da je ovoj zemlji potrebna BIA, ali pitanje je da li je ovoj zemlji potreban ovakav parlament koji je pod stalnom kampanjom. Mislim da je ovo jedina zemlja u Evropi u kojoj Vlada vodi kampanju protiv svog parlamenta.
Pristali smo na smanjenje svih troškova. Ovo je najotvorenija institucija. Svaka tri meseca se podnose troškovi javnosti. Nisam primetila, ne znam ko je imao uvid u troškove, u rashode bilo koje druge institucije u Srbiji, da ne pominjem one 102 agencije, za koje, verujte, i uz veliki napor ne mogu da saznam zašto postoje, čime se bave i kada će biti ukinute.
To su neka pitanja i neka zapažanja. Kada budete uzeli za shodno vi na to možete da odgovorite. U svakom slučaju poslanički klub G17 plus će podržati sve ove Vladine mere i rebalans budžeta. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospođo Grubješić.
Reč ima ovlašćena predstavnica poslaničke grupe SRS Marina Raguš.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Gospodine Novakoviću, gospođo ministar, dame i gospodo, a na prvom mestu građani Srbije, nema snažnije teme kao što je rebalans budžeta i analiza onoga što je Vlada osmislila na koji način ćemo svi da funkcionišemo tokom jedne fiskalne godine, a posebno za opoziciju. Po pravilu Vlada polaže ispit baš kada je ovakva tema na dnevnom redu. Vlada pokazuje svoj slabost ili svoju snagu, svoju odgovornost ili svoju neodgovornost baš na osnovu toga kako je osmišljen sam budžet. Čini mi se da smo na vreme pozvonili na uzbunu još sredinom prošle godine, kada smo konsultujući određene nezavisne ekonomske stručnjake predosetili da možemo da dođemo u ovakvu situaciju, situaciju gašenja požara. Zauzvrat smo dobili zaista prljavu medijsku kampanju od strane kontrolisanih režimskih medija. Kvalifikacije su bile najrazličitije i evo nas sad u situaciji kada se pozicije budžeta toliko smanjuju jer nema novaca, kada će građani da se suočavaju sa svakodnevnim problemima u smislu svakodnevnog preživljavanja.
Moram da vam kažem, gospođo Dragutinović, da u ovoj situaciji niko ne može da bude radostan. Opozicija, odnosno SRS ne može da likuje nad činjenicom da smo od početka bili u pravu, da ono što jeste naš koncept opredeljenja puta ekonomskog oporavka Srbije svakog dana dobija svoju potvrdu, zato što se 2009. godine svi nalazimo u velikom problemu. S tim što projekciju, prognozu, predikciju ne možemo čak ni da napravimo. Nadam se da očekujete i da vam je potpuno jasno da je legitimno pravo da opozicija ovo razlaže u najsitnije delove, do najsitnijih detalja, tako da ono što će se truditi SRS tokom ove rasprave, objedinjene rasprave u načelu, jeste da predstavi oštru kritiku onoga što jeste ekonomska politika trenutne vlade, oštru kritiku neodgovornosti onih koji potpisuju ekonomsku politiku, jer mislimo da je moglo sasvim drukčije da se uđe u prelivanje finansijske svetske krize.
Ova kriza je pokazala, to je, političke korektnosti radi, vama nasleđeno stanje, ali je pokazala brojne probleme i nepostojanje reformskog kursa koji je bio obećan pre devet godina. Zato sada jesmo suočeni sa užasnim problemima i u Srbiji neće postojati porodica koju neće kriza dotaći na ovaj ili onaj način. Zato opet moram da kažem da ovo nije situacija u kojoj bi SRS likovala nad činjenicom da je sve vreme bila u pravu. Ovo je situacija kada možemo da kažemo, bez obzira što svaka politička stranka željno očekuje mogućnost da participira u vlasti, ali najneodgovorniji potez bi bio izlazak na izbore u situaciji kada mnogi ljudi neće moći da koriste svoje zdravstveno osiguranje, neće moći da imaju određena socijalna davanja, što će reći da neće moći da se leče, neće moći da se prehranjuju i mnogi će ostati bez krova nad glavom, mnogi neće moći da zadrže svoja prevozna sredstva.
Dakle, da nas se ne shvati pogrešno, ne postoji izborna prilika koju SRS nije koristila, ali najave i navijanja za izbore u ovakvim momentima su ipak samo sebični pokušaji ubiranja političkih poena, i to bi valjda trebalo da bude svima jasno.
Mi smo ponudili i pružili ruku prošle godine očekujući da ćemo imati prilike da zajedno sa predstavnicima Vlade Srbije pronađemo pravi i konstruktivni put opstanka, ekonomskog opstanka države Srbije, samim tim i građana ove države. Međutim, vi ste propustili tu šansu i sada je definitivno vreme za gašenje požara, a u izgledu je možda još neki rebalans budžeta.
Kao nikada do sada, bez obzira što smo politički neistomišljenici, želim da se zahvalim gospođi Grubješić jer je navela ime i prezime nezavisnog ekonomskog stručnjaka, dr Dejana Miljkovića, koji je SRS pomogao da izađe na duel sa gospođom Dragutinović, zato što nam je bilo potpuno jasno, meni na prvom mestu, da bi trebalo da razgovaram sa doktorom ekonomskih nauka.
I onda sam se potrudila da konsultujem ekonomske stručnjake, bar po tituli i u težini doktora nauka, dugogodišnjeg profesora Ekonomskog fakulteta, ne bi li izbegla ono što je prepoznatljivo za politikantske navode i plačljive priče, jeftine političke poene, što bi meni svakako navuklo crvenilo na obraze, već da uđemo u jednu kvalitetnu raspravu, sa konkretnim podacima i konkretnom, vrlo preciznom analizom.
Zaista se još jednom gospodinu Miljkoviću zahvaljujem na izuzetnom doprinosu koji je dao u analizi ovog rebalansa budžeta. Sticajem okolnosti moje druge kolege nisu u prilici da prisustvuju raspravi, čini mi se, na najvažniju temu koju jedan parlament i jedna opozicija mogu da dočekaju i da dožive, a to je opet, po drugi put, nažalost, rebalansa budžeta.
Takođe, moram da pomenem da su u pripremi materijala za ovu raspravu koja će, pretpostavljam, trajati nekoliko dana, učestvovali mr Dejan Mirović i gospodin Dragan Stevanović, mladi gospodin Ivan Inić, gospodin Milorad Buha, gospodin Ratko Ličina, gospođa Ivana Ivanović. I nadam se, gospođo Dragutinović, da će naša kritika budžeta biti konstruktivna i konkretna, pri tom sa vrlo oštrim kvalifikacijama, ali neće izlaziti iz okvira pristojnosti.
Ono što takođe moram da pomenem, a jeste politička klima u okviru koje mi raspravljamo o rebalansu budžeta i meni vrlo neprijatna situacija, drago mi je što je gospođa Čomić na mestu predsedavajućeg, zaista sam bila frapirana činjenicom da ste vi iznenađeni da poslanik, koji je počupao za kosu mog kolegu Srboljuba Živanovića, to uradi drugi put, tako što izađe iz racionalnog ponašanja i krajnje emotivno reaguje.
Tada smo skrenuli pažnju, poznajući mentalni sklop – desilo se jednom, desiće se opet – potpuno ispravna reakcija, ali me čudi da se nije preuzelo nešto oštrije i konkretnije prvi put kada je moj kolega bio počupan za kosu.
Takođe mi je drago, tu je kolega iz vladajuće većine koji je konstatovano da su srpski radikali, u odnosu na današnju atmosferu, bili vrlo oštro kažnjeni, jer ono kako smo mi danas počeli priču na najvažniju temu, zaista ne služi na vlast, pogotovo onome ko pokušava da se predstavi vrlo umivenim, finim i kulturnim.
Nadam se, gospođo Čomić, da će se dobro razmisliti o ovom incidentu danas, u kontekstu zaštite čoveka koji nije mogao da se zaštiti, da će se ova skupština postarati da se tako nešto više nikada ne ponovi.
Da se vratim na temu, trebalo je da građani Srbije čuju ovako nešto, ono što je dr Miljković, dr ekonomskih nauka, nama priredio, ne bi li kvalifikovano učestvovali u ovoj raspravi, jeste nešto što mora da se pomene na samom početku, a opet je klima u okviru koje mi govorimo o rebalansu budžeta.
Sasvim sam sigurna da gospođa Dragutinović ovo zna, ali zbog srpske javnosti nekoliko ekonomskih parametara koji su vrlo važni, kako bismo mi zapravo shvatili da je situacija vrlo ozbiljna, da ova situacija takođe nije za neozbiljan prilaz ovako važnim ekonomskim problemima. Kao što dr Miljković navodi, pad industrijske proizvodnje nastavlja tendenciju sa kraja prethodne godine i, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u januaru je industrijska proizvodnja manja za 17,1% u odnosu na januar 2008. godine i za 25% u odnosu na prosek 2008. godine.
Prerađivačka industrija, koja sa 75,5% učestvuje u ukupnoj industrijskoj proizvodnji, beleži pad od 39,4% u odnosu na prosek 2008. godine, a posmatrano u odnosu na januar 2008. godine, 24,5%. Izvoz robe iz Srbije smanjio se u januaru 2009. godine za 30%, posmatrano u odnosu na januar 2008. godine. Posmatrano u apsolutnim iznosima, to znači smanjenje izvoza za 696 miliona dolara, na 483 miliona dolara u januaru 2009. godine.
Izvoz robe iz Srbije u zemlje EU smanjio se za 30% u odnosu na januar 2008. godine. Izvoz repromaterijala zauzima najveće učešće u našem izvozu i on se smanjio za 40% u odnosu na januar 2008. godine. Učešće izvoza u zemlje EU iznosi 54%, a u zemlje centralne i istočne Evrope 33%. Ukoliko se uzme dramatično smanjenje uvoza u zemljama EU, recimo, u Nemačkoj je u januaru 2009. godine uvoz smanjen u odnosu na januar 2008. godine 20% zemljama centralne i istočne Evrope, a onda uočavamo da je zapravo cunami svetske finansijske ekonomske krize upravo zahvatio i prostor Srbije.
Takođe, ukupan uvoz u januaru 2009. godine, posmatrano u odnosu na januar 2008. godine, smanjio se za 43%, imajući u vidu da je naša priređivačka industrija veoma uvozno zavisna, onda posebno zabrinjava smanjenje uvoza repromaterijala u januaru za 50%.
Uvoz repromaterijala u januaru 2008. godine iznosio je 979 miliona dolara, a u januaru 2009. godine 493 miliona dolara. Ovaj podatak, prema dr Miljkoviću, jasno ilustruje stepen usporavanja ukupne industrijske proizvodnje u Srbiji, a posebno pad prerađivačke industrije od 24,5%.
Ono što je vrlo značajno, pošto ćemo mi tokom ove rasprave vrlo detaljno da se bavimo određenim pozicijama budžeta koje su, prema rečima i analizi tima koji je pomogao poslaničkom klubu SRS da uđe u ovu raspravu, vrlo značajne. To su konkretne pozicije budžeta koje smo poredili sa Zakonom o budžetu koji smo usvojili krajem prošle godine.
Međutim, ono na šta posebno treba skrenuti pažnju jeste sledeća činjenica. Ono što je nama dr Miljković skrenuo pažnju jeste posebno interesantan član 8, koji konstatuje da se u članu 9. Zakona o budžetu, posle stava 2. dodaje novi stav 3. koji glasi – izuzetno u 2009. godini, u slučaju da se primanja budžeta Republike Srbije ostvaruju u manjem iznosu od planiranih i posle preuzimanja mera iz člana 42. Zakona o budžetskom sistemu, Vlada može doneti odluku da se iznos aproprijacije koju nije moguće iskoristiti unese u tekuću budžetsku rezervu.
Dakle, ono što jeste ovde posebno zanimljivo, na osnovu analize dr Miljkovića, pre svega toga treba upoznati sa članom 42. Zakona o budžetskom sistemu, s namerom izbegavam sve stručne kvalifikacije i termine kako bi narodu bila što jasnija slika rebalansa budžeta. Član 42. konstatuje da ako se u toku fiskalne godine izdaci povećaju ili primanja smanje na predlog ministra može da se obustavi i izvršenje pojedinih izdataka ne duže od 45 dana.
Stav 5. ovog člana konstatuje da bi u tom slučaju Vlada trebalo da obavesti Narodnu skupštinu. U čemu je ovde poenta? Dakle, Vlada ima mogućnost da nakon isteka roka od 45 dana iznose određenih aproprijacija prosto isključi iz izvršenja budžeta i prebaci ih u tekuću budžetsku rezervu.
To dalje znači, da iznosi aproprijacija se i dalje nalaze na rashodnoj strani budžeta, ali nisu više u funkciji izvršenja budžeta. Ono što je ovde vrlo zanimljivo, kako navodi dr Miljković, jest opet ono što bi trebalo da bude zapravo i pojašnjenje ove ekonomske klasifikacije 551, radi se o nefinansijskoj imovini koja se finansira iz sredstava za realizaciju NIP, a raspored i korišćenje sredstava ove aproprijacije vrši se po posebnom aktu Vlade.
Dakle, potpuno nedefinisana pozicija, međutim, ukoliko se saberu ekonomske klasifikacije u različitim razdelima, onda dolazite do sume od oko 10 milijardi dinara, a to znači da Vlada elegantno može da smanji realizaciju rashoda, ne i same rashode, jer će se povećati i tekuća budžetska rezerva za dodatnih 10 milijardi dinara. Naravno, na ovaj način i ovaj član obezbeđuje Vladi diskreciono pravo i u pogledu drugih pozicija u budžetu, ali s tim da mora da obavesti Narodnu skupštinu.
Ono što je takođe logički posmatrano, pogotovo sa stanovišta ovog člana 8, od kojeg polazim u ovoj raspravi o rebalansu budžeta, rebalans budžeta ostavlja pristojan manevarski prostor Vladi. Ekonomski posmatrano, predlog rebalansa budžeta nije nas uverio da će doprineti sprečavanju daljeg pada ekonomske aktivnosti koja, čini mi se, da sve zabrinjava.
Pa samim tim mi nije jasno kako će sve ovo što je planirano da se puni sa takvim smanjenjem ekonomskih aktivnosti, ali treba reći da sprečavanje daljeg pada ekonomske aktivnosti ne zavisi samo isključivo od rebalansa budžeta.
U predlogu ekonomskog koncepta bilo je potrebno ostvariti sinergetski efekat primenjenih mera iz različitih oblasti, kako bi se sprečio dalji pad ekonomskih aktivnosti, ali ono što je takođe činjenica da sve ovo stvara velike probleme, kako u realnom prostoru, tako i u budžetu. Na primer, konstatovan je rast rashoda po osnovu otplate domaćih kamata za 5,6 milijardi dinara, drugo, sa smanjenjem referentne kamatne stope država ne bi morala da vrši recimo aukcije hartija od vrednosti po kamatnoj stopi od 16,36 dinara.
Ono što bi vrlo verovatno takođe za građane bilo, a mi ćemo se posebnim razdelima, posebnim članovima ovog predloga zakona kasnije u narednim javljanjima detaljnije baviti, ali mislimo da bi takođe građane Srbije zaista interesovalo, tiče se rashoda Ministarstva zdravlja, oni su smanjeni za 3,1 milijardu dinara u okviru glavnog programa 1.804, funkcija 760 – obezbeđivanje obaveznog zdravstvenog osiguranja za lica bez sopstvenog prihoda.
U budžetu za 2009. godinu su projektovana sredstva u poziciju u iznosu od 3,64 milijarde dinara i ta sredstva imaju za cilj da obezbede zdravstvenu zaštitu licima koja se smatraju osiguranicima po članu 22. stav 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju.
Samo najavljujem da ću koristiti vreme predviđeno za poslaničku grupu. A ne, ne mogu. Dobro, onda ću da nastavim u sledećem javljanju.
Vrlo je značajno da se zna da, između ostalog, po tom članu radi se o deci do navršenih 15 godina života, licima starijim od 65 godina života, o osobama sa invaliditetom i mentalno nedovoljno razvijenim licima.
Dakle, pretpostavljam da je matematička logika vrlo opravdana ovim rebalansom budžeta, međutim, ovaj rebalans budžeta direktno dotiče sudbine ljudi koji imaju svoja imena i svoja prezimena, i sasvim sam sigurna da ovo za vas jeste lično veliki profesionalni izazov, da u periodu krize ponudite određena konkretna rešenja.
Ali, opet vraćam na onu, u stvari i jednu važnu stvar koja bi trebalo da se tiče svih nas, jeste da mi i ovom raspravom i ovim rebalansom budžeta određujemo živote nekim ljudima. U zavisnosti od ovoga neki ljudi će moći da žive životom dostojnim čoveka, a veliki broj ljudi, mi smatramo, nažalost neće. Hvala vam.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pre nego što nastavimo rad, obaveštavam Narodnu skupštinu, a na osnovu člana 85. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine, da ćemo danas raditi posle 18.00 časova, a raspravom o tački koja u tom trenutku bude bila na dnevnom redu, sa odloženim TV prenosom za vreme posle 18.00 časova.

Pravo na repliku i reč tražio je narodni poslanik Tomislav Nikolić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Tomislav Nikolić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je nekoliko puta pominjano ime prof. dr Dejana Miljkovića. Zbog njegovog stručnog i ličnog integriteta moram da kažem da je on član SNS, da nikada nije savetovao predstavnika SRS po ovoj tački dnevnog reda, da ni jednu jedinu rečenicu nemate koja je proistekla iz konsultacije sa njim, da ste koristili njegov članak objavljen u "Novoj srpskoj političkoj misli" na tu temu, a o njegovom ličnom prijateljstvom sa čovekom koji vam je rekao da možete da koristite njegovo ime kao ime svog savetnika, iako ga nikada niste sreli u životu, neka on odlučuje sam.
Moći ćete u ponedeljak da pročitate i članak o tome kako on računa da može da se obori referentna kamatna stopa, pa možete i to da koristite kao priču o tome da vam pomaže prof. dr Dejan Miljković. Dakle, zaista nema smisla, profesor Miljković je ugledni član SNS i nemojte da se pozivate na njega. Imate vi svoje stručnjake od kojih možete da tražite savet.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zahtev za repliku. Molim vas da se prijavite samo u elektronski sistem. Izvolite. Narodna poslanica Marina Raguš.