PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.04.2009.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

24.04.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:15

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Naravno, ako ste me dobro slušali, pošto je reč zaista o ličnosti koja je izuzetnog profesionalnog ugleda, nikada nisam ni rekla da je prof. Miljković bio savetnik SRS, ali sam rekla da je njegov rad nama puno pomogao u ovoj raspravi, s obzirom da ulazimo u raspravu sa gospođom koja je takođe doktor ekonomskih nauka.
Tako da, ukoliko ste vi to pogrešno shvatili, profesor Miljković nikada nije bio član SRS i nadam se da je to bilo potpuno jasno.
Posebno bi mi bilo žao da profesor Miljković nešto tako shvati, ali se zahvaljujem svim ekonomskim nezavisnim stručnjacima koji su nama pomogli u ovom radu. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pošto se više niko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, prelazimo na raspravu, a po redosledu narodnih poslanika i prema prijavama za reč.

Obaveštavam vas da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja zajedničkog načelnog pretresa prijave za reč u pisanom obliku, sa redosledom narodnih poslanika, podnele sledeće poslaničke grupe: poslanička grupa ZES, poslanička grupa SRS, poslanička grupa G17 plus, poslanička grupa DSS, poslanička grupa Napred Srbijo, poslanička grupa SPS-JS, poslanička grupa LDP, poslanička grupa NS, Poslanička grupa manjina i poslanička grupa PUPS, odnosno svih 10 poslaničkih grupa koje učestvuju u radu Narodne skupštine.

Dajem reč prvom prijavljenom govorniku, a po redosledu prema prijavama za reč, u zajedničkom načelnom pretresu o predlozima zakona iz tačaka 1, 2, 3, 4, 5, 6. i 7. dnevnog reda.

Reč ima narodni poslanik Đuro Perić, a posle njega narodna poslanica Zlata Đerić.

Narodnog poslanika Đuru Perića samo molim da se registruje u elektronski sistem da bih mogla da mu dam reč. Izvolite.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Đuro Perić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, još kada smo usvajali budžet za 2009. godinu moglo se naslutiti da će biti vrlo teško ostvariti neke od projektovanih i zacrtanih ciljeva privrednog razvoja. Brzo se uvidelo da umesto planiranog rasta bruto društvenog proizvoda od 3,5% mora doći do njegovog revidiranja. Prvo je bilo govora o smanjenju na 2%, a zatim se, kao što vidimo, planira realan pad bruto društvenog proizvoda za 2%.
Isto tako, brine osetniji fizički pad proizvodnje, zatim pad izvoza, pad uvoza, mislim na uvoz repromaterijala, jer on onda direktno utiče i na izvoz. Neki od poslanika, prilikom usvajanja budžeta za 2009. godinu, smatrali smo da će globalna ekonomska i finansijska kriza sve više i jače da utiče na promene trendova u našoj privredi.
Međutim, neki faktori u državi nisu tada tako ocenili, imali su neku drugu percepciju. Mislim da je Vlada to uočavala, možda ne baš celovito, ali je ipak počela još u oktobru 2008. godine da radi na ublažavanju već tada nastalih posledica svetske ekonomske krize i recesije.
Tada je Vlada reagovala prvim setom mera za zaštitu finansijskog sistema. U januaru 2009. reagovala je drugim setom mera za ublažavanje te krize. Sada smo pred usvajanjem rebalansa budžeta, čime bi se počelo sa realizacijom programa mera, kojima je Vlada predvidela značajno fiskalno prilagođavanje, u prvom redu smanjenjem javne potrošnje.
Značajno se predlogom rebalansa ide na štednju u svim segmentima društva, što je veoma dobro. Izuzetno ohrabruje, po mišljenju poslaničke grupe PUPS, što je Vlada odustala od prvobitne namere da se fiskalno opterete čak i one kategorije stanovništva koje vrlo teško žive. Građani uvek pozdravljaju i prihvataju one mere koje prvo počnu da se primenjuju u vlastitom dvorištu, pa tek onda kod drugih. Verujem da u Vladi ima još nekih rezervi koje bi se mogle iskoristiti u ovom trenutku.
Mnogi, međutim, zameraju Vladi da sve probleme u državi želi da prikaže kao posledicu svetske ekonomske i finansijske krize. Ne sporim da u Vladi, a i kod nas u Skupštini, ima i subjektivnih slabosti, ali spadam u red onih koji misle da mi u celini, Vlada i ostali, nismo ipak svestranije sagledali koje bi sve posledice krize mogle još da nas snađu.
Vidimo da MMF gotovo svaki drugi dan menja svoje ocene i procene i da predviđa da će kriza biti u ovoj godini još žešća i teža. Vlada će se sigurno naći u situaciji da za dogledno vreme predloži i neke nove mere, zavisno od situacije. Pozdravio bih izlaganje gospođe ministarke Dragutinović, koja je već u ovim pripremama govorila o tome da se može očekivati i tako nešto.
Sada smo u domenu ušteda i raznih restrikcija, ali treba videti šta se sve može i mora učiniti na preduzimanju dodatnih mera za oživljavanje privrednih potencijala, jer samo to može bar delimično da pomogne u prevazilaženju teškog stanja.
Posebno bih se dotakao problema koji prate obezbeđivanje sredstava za funkcionisanje Fonda PIO. Naime, prikupljanje sredstava iz obaveznog doprinosa je krajnje zabrinjavajuće. Planirani prihodi iz doprinosa se smanjuju, tako da je u rebalansu budžeta za 2009. godinu rast prihoda od doprinosa samo 4,25% u odnosu na 2008. godinu. Zbog toga stalno raste učešće sredstava budžeta u funkcionisanju Fonda PIO, dok je 2007. to iznosilo 35%, u 2008. je 41%, a sada po rebalansu iznosi čak 46,10%.
PUPS smatra da je to najveći problem u funkcionisanju Fonda, jer kako je krenulo, uskoro bi se moglo dogoditi da i ta sredstva dosegnu i do 50%, a onda se od sistema PIO ne bi moglo očekivati ništa. O tome je nešto govorio i poslanik Popović, što mislim da je dobro uočio.
Mislim da je kontrola oko naplate doprinosa vrlo slaba, bolje rečeno vrlo se tolerantno postupa sa obveznicima doprinosa, ne plaćaju se u velikom procentu stvarni iznosi doprinosa. Mnogima se otpisuju dugovi, što destimuliše naplatu u celini.
Za veliki broj zaposlenih u privatnom sektoru se ili uopšte ne plaća doprinos ili se to čini s vremena na vreme, tako da nastaju praznine u stažu, što mnoge zaposlene dovodi u veoma tešku situaciju ukoliko žele da ostvare pravo na penziju.
Trenutno dug za doprinos za PIO iznosi oko 147 milijardi dinara. To bi bilo dovoljno za isplatu penzija i ne bi bilo ovih problema koji se vežu za budžet, a iz budžeta bi se davao samo deo onoga što su obaveze države, kao što su rudari, borci, akademici, supovci itd.
Na kraju, mislim da je predlog rebalansa budžeta, uprkos svemu, odraz naše trenutne realnosti i poslanička grupa PUPS će glasati za njegovo usvajanje, kao i za ostale predloge zakona i finansijske planove Fonda PIO i Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Zlata Đerić, a posle nje narodni poslanik Riza Halimi.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, danas je pred nama jedna od najozbiljnijih tema kojom se ovaj parlament uopšte može baviti. Možemo reći da je to, u stvari, tema zbog koje parlament objektivno i postoji, a to je budžet.
U ovom slučaju imamo prvi rebalans budžeta u 2009. godini, jer kako se slažu svi ekonomski stručnjaci, ovo nije jedini rebalans budžeta koji će biti nužan ove godine. Daj bože da ih bude samo dva, ali kako stvari stoje i kako se zahuktava kriza, mislim da će morati da ih bude čak i više.
Ono što je priznato na obe strane, i pozicije i opozicije, jeste da realnog punjenja budžeta nema, a to znači da se rashodi povećavaju, a da na prihodnoj strani nema aktivnosti. To je, u stvari, eufemizam kojim se najvećem delu našeg naroda kaže da smo mi prilično u kolapsu.
To je ona situacija koju narod metaforično zove "biti priteran uza zid". Vlada se tako i ponaša, u stilu one svoje krilatice koju je promovisala u kampanji – Evropa nema alternativu, sada je Vlada u toj situaciji da nema alternativu. To znači da mora da sluša naloge sa strane i da još neke preostale resurse rasproda u bescenje.
Ono oko čega smo se takođe složili, to je da se uzimaju preskupi krediti, da se država zadužuje, a da ne postoji nikakav drugi način da se prevaziđe ili bar ublaži kriza. Smanjenja u budžetu su samo privid da će se nešto rešiti. Smanjenja u budžetu neće dovesti do boljitka građana Srbije. Do toga može dovesti samo realna privreda.
Mi smo ovde povećali potrošnju na svaki način i činjenica je da se rebalans budžeta, bar po nekoj našoj slobodnoj proceni, ne donosi da bi se ublažila kriza po građane Srbije, nego da bi se opravdao skup državni aparat, oko čega smo se svi složili – da je zaista skup, mada je od njega daleko skuplja država na aparatima.
Mi se upravo tako ponašamo, kao država koja je na aparatima za održavanje i samo je diskutabilno gde je i čiji je prst na prekidaču koji te aparate uključuje i isključuje.
Rekla bih da je ovo rebalans koji ima zadatak da očuva postojeću stranačku administraciju unutar svih državnih organa.
Ovo je rebalans koji treba da očuva na vlasti "šarenu koaliciju" i ovo je rebalans koji ima krajnji zadatak da ućutka parlament, jer već smo konstatovali da je ovaj parlament najbolji kad ima sliku, a nema ton.
Jedan od zadataka svakako da obesmisli parlamentarizam, jer se u ovom parlamentu čulo mnogo neprijatnih pitanja, pa su onda ta pitanja od svakodnevnih svedena na jednom mesečno, pa i to jednom mesečno je Vlada našla način da ne dođe da na ta pitanja odgovara, jer je pokazala da joj do tih pitanja koja dolaze direktno od građana nije stalo ili ne želi da odgovara.
Ovakvim načinom će se u stvari poslati jedna poruka građanima Srbije da što su dalje od Beograda besmislenije je da požele da budu poslanici ili da ih građani biraju da budu zastupnici u ovom parlamentu.
Najbolji i najjeftiniji su poslanici iz kruga "dvojke".
U unutrašnjosti treba lepiti plakate, glasati, ali ne odlučivati. To je ono što jeste krajnji cilj ušteda na parlamentu.
Kako inače da objasnite građanima Srbije da plate svih poslanika koštaju 310 miliona, a da samo jedna služba, recimo služba Koordinacionog tela Srbije za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa košta 363 miliona. Samo jedna služba u Vladi.
Ili, da samo da usluge po ugovoru u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja koštaju 200 miliona. Usluge po ugovoru, to su oni koji se angažuju povremeno, privremeno ugovorom o delu, van onih redovno zaposlenih.
Ili su ti redovno zaposleni u tom državnom aparatu toliko skupi i toliko nestručni da se moraju angažovati još neki drugi ljudi ili treba uposliti još neke ljude na ta famozna radna mesta koja su tako nedostajuća, a vidimo da su usluge po ugovoru jedna od mogućih značajnih ušteda u budžetu, da se zaista prišlo ozbiljno uštedama u budžetu.
Ono što nas posebno pogađa i što će sigurno pogoditi Srbiju, to su smanjene subvencije u poljoprivredi.
Sada kada smo nekoliko godina pokušavali da nagovorimo naše, poslovično mudre i poslovično oprezne seljake, da ne ulaze u razne kredite, a pogotovo ne u lizing kombinacije, kada su zadužili hipotekarnim kreditima kupujući i mehanizaciju, i stoku i sve ostalo što im je trebalo za njihov rad, a nemajući platu, nego samo svoju imovinu da založe, sada smo ih doveli u situaciju da njihovi proizvodi i njihov rad bude obezvređen i da oni to ne mogu da vraćaju. Mi nemamo odgovor na to.
Razmislite o tome da je Poljska u jednom trenutku imala situaciju da bude poljoprivredna zemlja, a da bude gladna. Posle toga se iznedrio Leh Valensa. Razmislite o tome da je Srbija na korak od toga da joj zaista treba jedan Leh Valensa.
Ono što nas ovde posebno interesuje, spomenuto je da niko nije mogao da predvidi veličinu ove krize. Volela bih da čujem, koliku smo mi to veličinu krizu mogli da zamislimo ili da predvidimo i kolika je ona stvarno. Da li će neko da izađe i da nam to kaže?
Koliko će se to odraziti, da mi prevedemo to na jezik običnih građana, na onu famoznu potrošačku korpu o kojoj uvek govorimo, koja je sve siromašnija, sve manja, sve praznija, a sve skuplja. Možda možemo, samo za utehu posle ovog usvajanja ekoloških zakona, da građanima ponudimo da ta potrošačka korpa neće bar biti od plastike nego će biti ekološka od pruća.
Ono što bi bilo veoma važno da kažemo, vidimo da ovde nemamo realnu mogućnost da ovu krizu prevaziđemo bezbolno po stanovništvo. Ona je ovde da bezbolno preko ovih teških dana krize prođu neki drugi. Građani će to vrlo teško i vrlo bolno morati da plate u svom životnom iskustvu.
Međutim, samo za kraj bih rekla, gospođi ministar, pošto je nekoliko puta ovde pominjano i zaista je to simpatična aluzija da ona nije Hari Poter. Kada se već toliko plaća raznim službenicima, ugovorom o delu i privremenim i poverenim poslovima, razmislite možda da angažujete Dejvida Koperfilda, jednog živog mađioničara, možda bi on mogao zaista da pomogne.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Riza Halimi, posle njega narodni poslanik Ivan Andrić.

Riza Halimi

Grupa manjina
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, sasvim je jasno da se nalazimo u dubokoj ekonomskoj i finansijskoj krizi i da se ovim rebalansom budžeta pokušava da se sprečava dalje produbljivanje ove krize. Nadam se da ćemo biti uspešni u ovim nastojanjima.
Međutim, teret krize treba adekvatnije raspodeliti i neprihvatljivo je da se upravo najugroženiji podjednako opterećuju, poput predloga da se transferi lokalnim samoupravama smanjuju srazmerno obimu budžeta po stanovniku.
Po ovoj logici, srazmerno su smanjena sredstva za Koordinaciono telo, kao što je bilo još drastičnije u rebalansu 2008. godine kada je opštini Preševo bio skinut ceo iznos od 40 miliona dinara predviđen za projekte NIP-a. Sva tri projekta NIP-a su bili iz oblasti elektroenergetike koji su trebalo da pomognu ekonomskom razvoju ove opštine.
Zapravo, ove projekte nemoguće je i ove godine ostvariti, pošto ukupna sredstva za NIP za ove tri opštine su svega 66 miliona dinara. Smatram da Vlada nema jasan koncept izlazak iz krize za najugroženije opštine, kao što nije bilo pravog koncepta ni za vreme krize devedesetih godina, kada su velike firme iz razvijenih sredina prvo zatvorile svoje pogone upravo u najnerazvijenijim opštinama. Još iz tog vremena opština Preševo ima aktuelnu katastrofalnu situaciju sa stopom od preko 70% nezaposlenih.
Kako su preko sumnjivih aukcija propali ionako redukovani preostali privredni kapaciteti, a u Koridoru 10 i na graničnom prelazu monopol imaju firme i radnici iz drugih sredina do sada, pa ni Koordinaciono telo formirano od strane Vlade formirano 2001. godine nije uspelo da se ozbiljnije uhvati u koštac sa dramatičnom situacijom koja vlada na ovom području.
Ovih dana kada smo uspeli da se dogovorimo da suštinski reformirano Koordinaciono telo ozbiljnije radi, da se aktivnije uključi u rešavanje ove dramatične situacije, pojavljuje se niz problema kako iz lokala, poput onih koji sumnjaju u spremnost i zainteresovanost Vlade da rešava trenutnu situaciju na ovom području, ali i iz centralnih organa dolaze čudne diskriminatorne odluke.
Kažem poput ove poslednje manipulativne aukcije sa Trgovinskim preduzećem "Bratstvo", sa onim famoznim uslovom hotela sa četiri zvezdice, za šta, za trgovinsko preduzeće. Već sam izneo, time je i država oštećena, oštećeni su i trgovci Preševa, pod sumnjivim okolnostima je neko dobio, ali mislim da je opšta šteta.
Mislim da i u ovom predlogu rebalansu, kada imamo smanjenje sredstava namenjenih za Koordinaciono telo, kao i smanjenje transfernih sredstava predviđenih članom 37. za finansiranje lokalnih samouprava, mi se trenutno nalazimo u toj osetljivoj situaciji – kako dalje uspešno obaviti tu reformu Koordinacionog tela.
Kako uopšte ući u rešavanje veoma ozbiljnim ekonomskih problema, pa i socijalnih, pa veoma teških problema u obrazovanju, u visokom obrazovanju i niz drugih veoma teških situacija?
Imamo prilike da čuti o Koordinacionom telu ponekad kao da je neki eldorado, neka služba ima 360 miliona dinara, a zapravo se radi o nastojanjima da se najnerazvijenije opštine, koje nemaju ni minimum svojih kapaciteta da konkurišu sa drugim opštinama da bi opstale, i u tome je čitava poenta, da se u ovakvoj krizi onemogući da to Koordinaciono telo uspešno radi, da bi opstali, da ne bi propali i kapaciteti lokalne samouprave, poput privrede koja je već propala.
Tu je ta nužna pomoć šire zajednice, a nadam se i međunarodne zajednice. Ovde je stvar centralnih organa da pokažu spremnost da su one prve stvarno zaista zainteresovane da ove opštine ove države budu obezbedili najminimalnije uslove za normalan život.
Mislim da u ovome treba imati sluha i u Vladi i u Skupštini da se amandmanima poboljša predlog koji imamo pred sobom, kako bi uspeli da zajedno radimo u rešavanju veoma dramatične situacije.
Nije u pitanju nikakav luksuz, nisu u pitanju nikakva ekstra sredstva, jer imamo situaciju da subjekti, počev od privrednika, počev od preduzetnika, nisu sposobni paralelno sa drugima da koriste sredstva Fonda za razvoj, nisu u situaciji u jednoj ravnopravnoj utakmici da se bore sa drugim subjektima iz razvijenih sredina.
I u tome je čitava filozofija Koordinacionog tela da sredstvima, a naravno i uz pomoć ministarstava, da se tu zajedno radi, da se uspešno borimo da se stvaraju uslovi da zajedno sa svim drugima radimo na prevazilaženju ove krize. Tu je dupla kriza.
Kamo sreće kada bi mi bili tamo sposobni da zajedno uhvatimo korak, da sa svim drugim opštinama i sa zajednicom, u ovom slučaju čitavom državom, radimo ravnopravno na rešavanju ovih problema, kako bi umesto recesije imali neki razvoj i vratili se da zajedno sa drugim delovima Evrope uspešno poslujemo i budemo uspešni, i da budemo lideri na Balkanu. Kamo sreće da i ove opštine budu u tom sklopu i u toj jednoj optimističkoj varijanti.
Toliko, neću da dužim. Očekujem da će za ovo biti razumevanja više nego u nekim ranijim prilikama. Hvala vam.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima poslanik Ivan Andrić.
...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarko, nažalost iako smo svi u ovoj skupštini željno očekivali ovu raspravu o dugo najavljivanom Vladinom paketu mera, ta se rasprava pretvorila u jedno tehničko objašnjenje koje je diktirano stavom Vlade, pre svega činjenicom da ne prisustvuje premijer ovoj sednici parlamenta, iako je to bilo najavljeno.
Očekivali smo da popričamo i o jednoj političkoj viziji Vlade, odnosno načinu na koji Vlada misli da prevaziđe ovu krizu, koja u suštini jeste ekonomska, ali se nažalost prenela i na sve ostale sfere našeg društva.
Kažem nažalost, to je jedna stvar, i nažalost ono što je odmah vidljivo, to je druga stvar koja je donekle jasna iz ove prve, to je da je Vlada imala dve mogućnosti da se obrati problemima koji su nastali iz krize u kojoj se nalazimo. Jedna je iz pozicije države, odnosno same Vlade, na koju se Vlada i odlučila, i druga pozicija, koja je po našem mišljenju bila mnogo potrebnija, to je iz pozicije građana ovog društva. To je osnovni razlog i razlika u konceptu koji imamo.
Nažalost, mislim da vi niste adresa. Vama hvala što ste došli danas i na neki način preuzeli odgovornost i za efekte ovog paketa mera u koje sumnjamo, ali hvala što ste bar vi preuzeli odgovornost i došli, međutim, ono o čemu ću govoriti nema neke veze sa onim o čemu ste govorili u referatu.
Naime, pokušaću da vratim ono o čemu je govorio predsednik naše poslaničke grupe. U svakoj krizi jednako važna stvar za konkretan plan je i nekakav utisak koji onaj ko taj plan pokušava da sprovede pokušava da ostavlja. Dakle, pitanje je legitimiteta, autoriteta onoga ko taj plan pokušava da ostvari i to je nešto o čemu je predsednik naše stranke i šef našeg poslaničkog kluba govorio, ali na koji nismo dobili odgovor. To je najveći problem ove vlade. U ove mere ne veruje niko, čak ni šefovi poslaničkih grupa koji čine većinu.
U rezultate ovih mera ne veruje niko, ni u ovoj sali, ni van nje. One su nedovoljne, one su zakasnele, bazirane su na parametrima koji su u ovom trenutku već prevaziđeni. Govorim o mišljenju čak i poslanika vladajuće većine.
Ono što po našem mišljenju, ako je već, a dozvolićete da se složim sa vama u najmanje dve stvari, jedna je izrečena, to je da kriza postoji i druga je neizrečena, a to je da država ide ka ambisu. Ona je neizrečena, ali je jasna iz načina na koji ste govorili o statističkim podacima, upoređujući ovu godinu sa prošlom ili sa nekoliko prethodnih.
Dozvolite, ako je ta kriza toliko duboka, onda se te mere ili rešenje koje Vlada nudi ne može svesti samo na ovo rešenje koje ste ponudili danas nama ovde.
Dakle, ako je ta kriza duboka, a mi kažemo da jeste, gde je ta reorganizacija upravljanja društvom koja je suštinski potrebna.
Čak je i nekoliko poslanika vladajuće koalicije pomenulo, pa između ostalog i većinu u Vladi. To je ismejano kao koncept koji možda nije toliko važan. Dozvolite da vam kažem da je važan.
Jedno Ministarstvo vera po rebalansu budžeta koštaće građane naše države 748 miliona dinara. To je samo milion dinara manje nego cela Skupština Srbije za godinu dana. Čemu služi to ministarstvo u periodu krize?
Ako smo se složili da je danas situacija drastično drugačija nego pre godinu dana, zašto vladajuća većina odnosno Vlada Srbije nije preduzela i onaj korak koji je najpotrebniji i najodgovorniji, prvo reformisala samu sebe i time pokazala da će biti dovoljno efikasno usmerena, koncentrisana na rešavanje problema koje kriza donosi.
Ta suština ovde fali. Zbog toga smo rekli da je mnogo važno bilo danas da dođe premijer na ovu sednicu i da pokaže da Vlada razmišlja i u tom pravcu. Nažalost, to je potvrdilo da je Vlada u isto vreme vodeći računa o krizi, što ne sporimo, čim raspravljamo o paketu mera, ali više ili isto vodilo računa i o tome kako da samu sebe sačuva, kako da se te pozicije u okviru Vlade sačuvaju, kako da se ne rasturi jedna koalicija koja je napravljena kada od krize nije bilo ni naznake, u maju prošle godine.
Dozvolićete samo još jednu temu jako kratku. Druga stvar koju najviše zameramo, to je nedostatak podsticajnih mera, bilo kakvih. Njih ne vidim. Kada se govori u ovom parlamentu o privredi, jasno je iz izlaganja ljudi da se govori samo o velikim firmama, kao što su neke državne firme ili velika javna preduzeća, ali nigde nema reči o onome što nosi razvoj svake zemlje u tranziciji. To su mala i srednja preduzeća.
To su činjenice koje nismo čuli danas ni od ministarke, ali se mogu svaki dan videti u medijima, koliko je danas tih malih i srednjih preduzeća manje nego početkom ove godine, koliko ih je manje danas nego prošle nedelje. To su preduzeća koja će doneti nova radna mesta. To je novi izraz koji se koristi, ili sačuvati neka stara, ali i o ovim merama, sa jedne strane, i nedavanjem nikakvog odgovora na probleme tih ljudi, preduzetnika, guraju se u sivu zonu, u kojoj su i navikli da rade tokom celih devedesetih godina, ukoliko su nešto mogli i da rade.
Zašto danas nema tog čuvenog rešenja problema koji oni svi imaju. To je naplata poreza na dodatu vrednost unapred. Zašto se i na taj način buši?
Dakle, svi su oni prinuđeni da kreditiraju državu svojim poslovanjem. To ne ostaje bez posledica. To znači da se oni koji nisu sposobni da to izdrže, a takvih je većina, gase, čak brišu iz registra.
Gde je oslobađanje ili skidanje dela odgovornosti na porez ili obaveza na porez i doprinose koje oni plaćaju na zaposlene radnike, pa danas niko od njih ne priznaje ono što je realnost, a to je koliko radnika ima i kolike su plate, kolike plate plaćaju.
Ovim merama oni nisu obuhvaćeni. Oni kredite više ne mogu da dobiju zato što su skupi. Njima njihovi poverioci ne plaćaju. Oni kreditiraju državu kroz plaćanje poreza na dodatu vrednost i velikim nametima po osnovu poreza i doprinosa i normalno je da nestaju.
Toga svega u ovom paketu mera nema. Nema čak ni rasprave o tome. Zbog toga sam rekao da su ove mere kratkoročne i one će možda dati neki rezultat u danima koji dolaze, ali već za mesec-dva ili tri će ova zemlja biti u mnogo lošijoj situaciji nego što je to danas, i to ne samo zbog svetske ekonomske krize, već u jednom dobrom delu i zbog ovih mera, koje sa jedne strane samo uzimaju, a sa druge strane ništa ne daju nikom. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Na raspolaganju poslaničkoj grupi LDP je još sedam minuta i 30 sekundi.

Reč ima narodni poslanik Đorđe Milićević, posle njega narodni poslanik Miloš Aligrudić.

Whoops, looks like something went wrong.