JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 24.07.2009.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE

8. dan rada

24.07.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 22:15

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Nikola Savić

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedavajuća, prvo da vas pitam, da li ima direktnog TV prenosa ili će to ići odloženo?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Direktnog TV prenosa nema od 15.00 časova. Gospođa Čomić vas je već obavestila i u zavisnosti od dužine koliko dugo budemo radili zavisi kada će biti ovaj prenos.

Dakle, prenosa će biti, ali odloženog. Nastavite.
...
Srpska radikalna stranka

Nikola Savić

Srpska radikalna stranka
Pošto nema direktnog TV prenosa, mi mora da radimo i ovako.
Javio sam se po amandmanu gospođe Radice Jocić i to je bilo možda u 14.15 časova. Ali, em što ste praktično ukinuli TV prenos i iz dana u dan, iz sednice u sednicu odloženi prenos pomerate, i nikada se do sada nije desilo da odloženi TV prenos počinje u 15.00 časova, ali dobro, reći ću ono što sam nameravao da kažem.
Vezano za amandman o kojem je govorila Radica Jocić čule su se i neke druge priče.
Javio se po tom amandmanu gospodin Dragoljub Mićunović i tu smo mogli da čujemo svakakvih stvari.
Gospodin Mićunović je izgovorio, recimo, da naša deca ne treba da uče srpske narodne pesme. Mene to i ne čudi, s obzirom o kakvom profilu čoveka se radi.
Samo ću da podsetim ovde, ministar nije tu, ali njegove pomoćnike i njegove saradnike, da se čuveni i slavni Gete oduševljavao srpskim narodnim pesmama, a ovde smo čuli, da kažem, od oca demokratije, jedne eminentne političke ličnosti, da Srbiji i srpskoj deci nije potrebno da takve pesme uče.
Naravno, ako se ovako nastavi, a vidimo da s vama, evrofanaticima, trend je takav, naša deca će kroz određeni niz godina verovatno umesto srpskih narodnih pesama učiti o tome da je Srbija u vreme najveće ekonomske krize smogla snage da organizuje gej paradu ili "Paradu ponosa", a ono što je naša istorija i naša tradicija to nije ni važno.
Da se vratim na amandman i na sam zakon. S obzirom šta se sve čulo i o čemu se sve radi ovde, mene ne čudi da se donosi ovaj zakon po hitnom postupku, i to baš sada, u vreme kada su svi oni koji imaju bilo kakve veze sa prosvetom na zasluženom godišnjem odmoru, kada niti ovo prate niti znaju o čemu se radi i baš u vreme kada je u Beogradu i u celoj Srbiji, može se slobodno reći, jedna elementarna nepogoda, ove nesnosne vrućine od 40 stepeni i više.
Nisam siguran da je trebalo ovako žuriti sa ovim zakonom, jer ovaj zakon sam za sebe ništa ne znači, on mora da pored sebe ima i neke druge zakone, kao što je pre svega zakon o osnovnoj i srednjoj školi, jer suština svega onoga što se tiče samih učenika, a složićete se sa mnom svi da se zakoni donosi pre svega zbog njih, pa tek onda zbog svih ostalih, ne nalazi se u ovom zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, i kada bude stupi na snagu, kada ga izglasate za nekoliko dana i kada tamo, od nove školske godine, a neke odredbe i kasnije, počnu da se primenjuju, verujte da više niko od učenika neće biti u prilici da primeti ništa od svega ovoga.
Gospodine ministre, hvalili ste se da ste prihvatili veliki broj amandmana i zaista mogu tu da se složim s vama, prihvatili ste neuobičajeno veliki broj amandmana za jednog ministra.
Prihvatili ste i veliki broj amandmana koji je podnela SRS, ali mene to ne čudi, jer ipak su prosvetni radnici obrazovani ljudi i to su ljudi koji na jedan principijelan i temeljan način prilaze svojoj profesiji i to možda pokazuje upravo ovaj broj amandmana, da su ljudi koji imaju najdirektniji kontakt sa problematikom svega ovoga učestvovali u ovim amandmanima.
Međutim, to što ste prihvatili veliki broj amandmana ne mora da znači da je zakon dobar, nego jednostavno želim da kažem da ima mnogo toga da se popravi u ovom zakonu.
Pre svega ovaj zakon mnogo toga daje u ruke ministra i mislim da bi, bez obzira što su, kao što sam i rekao, prosvetni radnici obrazovani ljudi, mislim da nigde, ni na jednom mestu nema toliko malo slobode i toliko malo kreativnosti u radu neke kategorije kao što je to slučaj sa prosvetnim radnicima, a znamo da se nekoliko poslednjih vlada nisu baš proslavile izborom ministara prosveta.
Pošto je sve u vašim rukama, zaista moram da vas podsetim na jednu stvar, koja neće biti prijatna za vas, ali vi ste u vreme kada smo vodili načelnu raspravu o ovim zakonima, radi se i o zakonu o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima, obavestili ovde i nas narodne poslanike i celu javnost Srbije da je naša olimpijska reprezentacija postigla izvanredan uspeh na takmičenju na Olimpijadi u Meksiku. Naravno, tu ste bili potpuno u pravu. Zaista su naši omladinci postigli izvanredan uspeh tamo.
Gospodine Obradoviću, vi i vaš saradnik, gospodin Kostić, upoznati ste da ipak postoji jedna ozbiljna mrlja koja je pala na sve ovo. Doduše, moram biti iskren, vi ste odradili svoj deo posla, ali suština svega onoga se nije promenila.
Naime, vi znate da je jedan učenik iz Paraćina osvojio prvo mesto na republičkom takmičenju, i to ubedljivo prvo mesto, i na osnovu te činjenice sa kvalifikovao da bude učesnik na toj olimpijadi.
Zvanični rezultati su bili i objavljeni na sajtu i oni su nekoliko dana bili na tom sajtu, i niko ne zna, pre svega roditelji i taj učenik, iz kojih razloga je došlo do toga da se pomenuti učenik eliminiše iz te reprezentacije, iako je pokazao najbolje rezultate.
Da ne čitam sve ovo, uredno ste odgovorili da je bilo propusta i kod pravilnika i svega toga, i da je taj učenik zaslužio da se nađe na Olimpijadi. To je apsolutno u redu s vaše strane. Međutim, u suštini se ništa nije promenilo. Imalo je vremena da se sve to promeni i pomenuti učenik ipak otputuje u Meksiko, ali to nije učinjeno.
Zato vas ovom prilikom pitam - da li ćete i šta ćete učiniti da bi se vinovnici svega ovoga kaznili. Jer možete zamisliti tog mladog čoveka, i njegovog roditelja, koji je pokazao izuzetne rezultate, pogotovo posle činjenice i saznanja da je ta naša ekipa mladih fizičara postigla izuzetne rezultate u Meksiku, kako se on sada oseća. Oseća se kao čovek kome je nanesena velika nepravda, a znamo koji ljudi, odnosno koji predstavnici su tamo otišli. Ne bih sada želeo da govorim o tome.
Gospodine ministre, želim da vas pitam - šta ćete preduzeti protiv odgovornih za ovaj slučaj o kojem sam sada govorio?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospođa Zlata Đerić, po Poslovniku.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Poštovana predsednice, ukazujem na član 88. stav 2, gde se kaže da istovremeno predsednik Narodne skupštine daje potrebna objašnjenja u vezi sa radom na sednici i drugim pitanjima.
Naime, obavešteni smo kada će biti prekinut prenos Narodne skupštine i dobili smo samo informaciju da će prenos biti kasnije emitovan u odloženom terminu.
Mislim da bi bilo dobro, a to RTS može da nam da kao redovnu informaciju, uz to kada nas obaveste kada će prekinuti prenos da kažu i u koliko sati će nastaviti sa tim odloženim prenosom, svaki put, naravno, jer oni tu programsku šemu imaju ranije planiranu i imaju ranije preuzete obaveze. Sigurno znaju koji film, koja serija koliko traje i posle tih sportskih događanja kada će i u koliko nastaviti odloženi prenos.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nema povrede Poslovnika i to člana koji reguliše javnost u radu, koji nismo ni menjali ovim izmenama i dopunama, koji je i ranije bio ovakav. Javnost u radu se obezbeđuje na različite načine. Odloženi prenos se može smatrati javnošću rada.

Naravno da sam se interesovala kada će početi odložen prenos. U šemi koju ima RTS, u zavisnosti od dužine koliko mi radimo zavisi kada može da počne i da se završi taj prenos. Zašto je u poslednje vreme on nešto kasnije ili jako kasno? Zato što prilično dugo traje naše zasedanje. U svakom slučaju prenosa će biti.

Po prethodnom amandmanu gospodina Mihajlovića javio se gospodin Korać.
...
Socijaldemokratska unija

Žarko Korać

Liberalno demokratska partija
Hteo sam da iskoristim, poštovana gospođo predsednice, poštovani gospodine ministre, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, vreme koje je dato poslaničkoj grupi da kažem nešto o zakonu u celini, odnosno oba zakona, premda je sada rasprava pre svega o ovom zakonu o osnovama sistema obrazovanja.
Pažljivo smo pogledali oba zakona. Ovaj zakon je tzv. temeljni zakon i on u celini, naročito sada sa određenom dobrom voljom da se izvrše izmene, da se usvoje neki predlozi, predstavlja u nekom zakonskom smislu dobru osnovu za budući sistem obrazovanja i vaspitanja, za sistemska rešenja, s tim što će se to menjati, jer ništa se ne menja tako dinamično u svakom društvu kao sistem obrazovanja.
Ono što nam je malo nedostajalo je na nekim mestima jezik kojim je napisan. Bili smo rađe da to bude neki življi jezik, ali dobro. Nažalost, kada se kod nas pišu zakoni gleda se da to bude pravno bolje formulisano. Ono što je naš apel, kao poslaničke grupe i moj lično, jeste da mora da se učini ogroman napor, i to nije stvar samo ministra i Ministarstva, koji je u izradi ovog zakona pokazao dobru volju i relativno brzo uradio ove zakone, koji dugo čekaju, nego da se obrazovanje u celini u Srbiji stavi na drugo mesto nego što ono danas ima.
Ne mogu da shvatim da se obrazovanju u Srbiji posvećuje ovako mala pažnja. Već sam naveo, kada sam govorio na početku rasprave, da su najuspešnije zemlje, koje su nekada bile ekonomski i privredno zaostale, u stvari zemlje koje su uložile mnogo, sistematski u obrazovanje i to je prioritet u gotovo svim razvijenim zemljama sveta.
Utakmica na svetskom tržištu, ekonomska i privredna se dobijaju sistemom obrazovanja. Imate bolje stručnjake, sposobnije ljude, ljude koji prate brže naučni razvoj, tehnološki razvoj.
Kod nas je to zaista sa ovom Vladom, ne znam zašto, stavljeno u zapećak, to je vrlo neobično, ali to jeste tako.
Navešću jedan banalan primer, kod nas kada se formira Vlada niko se ne bori za mesto ministra prosvete. Ispada je to mesto, nikakva lična apsolutno uvreda, neko mesto koje nije baš tako interesantno. To je neverovatno.
Hoću da podvučem da bi trebalo Ministarstvo da pokrene inicijativu, mislim da bi to i parlament mogao da podrži, da se napravi neka deklaracija, neki opšti zahtev da se ciljevi neki, ovde se govori o opštim ciljevima, mi ih prihvatamo, da se postave neki ciljevi koji proističu iz onoga što je ovaj zakon i obrazloženje zakona, kao i uvodno izlaganje ministra Obradovića.
Navešću jedan primer, Srbija ima užasan problem obuhvata romske populacije da ide u osnovne škole. Mi uopšte imamo problem da ogroman broj mladih ljudi, oko 20% ljudi iznad 15 godina u Srbiji nema završenu osnovnu školu. To je protivno zakonu.
Cilj mora da bude da se poveća broj dece, i to vrlo egzaktno, sledećih pet godina koliko više svake godine dece će ići u osnovnu školu. Šta je potrebno da se to realizuje? Koja sredstva su potrebna? Kako to postići? Mislim da je to neophodno za naše društvo.
Neverovatno je da neko teži da ulazi u evropske integracije a ima 20% iznad 15 godina koji nemaju osnovnu školu. Ljudi božji, oni ne mogu učestvovati ni u kakvoj modernoj proizvodnji. Praktično imamo nesrećne ljude koji će raditi fizički uglavnom, sem ako nemaju sreću da na neki način budu autodidakti da nešto sami nauče, pa da im neko pokloni poverenje da rade neki odgovorniji i kvalifikovaniji posao.
Moramo imati te konkretne zahteve. Uputio bih apel, kada govorim, nije stvar u ovom zakonu. Podržaćemo ovaj zakon. Smatramo da će on zadovoljiti svoju potrebu.
Ceo status obrazovanja u našem društvu se mora promeniti. Kada govorimo o tome, to moraju biti konkretni ciljevi.
Već sam naveo da neko može da postavi cilj da sva deca koja završe osnovnu školu imaju osnove informatičke pismenosti. Imamo danas u Srbiji da neke škole nemaju struje.
Za vreme prošlog ministra prestao je projekat da sve škole u Srbiji dobiju vrata i prozore kako treba, jer su deca od 6, 7 ili 8 godina sedela na promaji i u hladnom, i znam da je Ministarstvo taj projekat nastavilo sada da radi. Sredstva su inače bila obezbeđena.
Moraju biti takvi ciljevi. Na primer, da svaka škola osnovna u Srbiji ima struju, da svaka škola ima računare, da svaka škola ima internet konekciju, vezu. To je napor za koji se moraju odvojiti sredstva.
Navešću primer da sami, kada govorite o ciljevima obrazovanja naše dece u inostranstvu, navodite da u šest zemalja svega u Evropi se to obrazovanje ostvaruje: Nemačka, Francuska, Švajcarska, Grčka, Belgija, zaboravio sam koja je šesta, morate onda da imate cilj da sledeće tri godine to bude u još šest zemalja i u još deset zemalja, jer deca nemaju nikakvo obrazovanje.
Praktično radite, pospešujete integraciju dece u tu sredinu i evo vam priča o patriotizmu kako izgleda konkretno, deca nemaju nastavu na svom jeziku i onda nemaju osnovne pojmove iz nacionalne kulture i ono što se uči, nacionalni jezik, istorija itd.
Molio bih, naš je apel, neće se molbom ništa postići u našem društvu, da se napravi uz ovo, kada se završe ovi zakoni, znam da sledi zakon o predškolskom vaspitanju itd, koji su manje-više gotovi ili gotovi, jedna deklaracija u kojoj se obavezujete, gospodine ministre i ova ekipa u Ministarstvu, mi ćemo vas podržati, šta možete sledećih godinu ili dve dana ili jedan petogodišnji projekat, koji će biti vrlo precizan, u kome će pisati šta stavljate kao svoje prioritete.
Ne treba se osvrtati na to da će razni ljudi imati razne ideje. Morate stati iza nekih prioriteta koji moraju da imaju većinsku podršku. Za mene, kao nekog ko više od 30 godina radi u prosveti, poražavajuće je da pročitam da u mojoj državi Srbiji 20% ljudi do 15 godina nema osnovnu školu. To su nečuveni podaci. To nemate praktično nigde u Evropi. To su zastrašujuće činjenice na nivou obrazovanja formalnog u našoj zemlji.
Sledeće je PISA. Pokazuje se da u suštini našeg obrazovnog sistema nešto treba da se menja. Vaš zakon to ne može da reguliše. Vaš zakon daje osnove tog sistema, i kao što ponavljam, nemamo ništa protiv, smatram da je zakon korektno urađen i popravljen i dopunjen.
Mi moramo da nešto kažemo i na tu temu. Šta ne valja? Što je tako formalan naš sistem obrazovanja? Zašto naša deca nemaju neka praktična znanja? Da li je potrebno novo obrazovanje nastavnika? Da li mi treba da imamo ovo što će se raditi, standarde udžbeničke.
Svako piše udžbenik. Znate šta, napisati udžbenik je jednostavno u nekom smislu, ali mnogo je teže napisati udžbenik koji zaista podstiče kreativnost đaka, ostavlja mnogo prostora njemu da se dalje usavršava. Znači, to su sve stvari koje nama strašno nedostaju.
Ovo jeste osnov. Ne mogu da kažem, kad se ovo usvoji, ali molim vas, vi ste ipak svi u prosveti tu, vi ste videli koliko poslanika ima ovde u sali. Videli ste koliko je malo interesovanje javnosti.
Gledao sam onog dana medije i danas, to je žalosno. Mediji pišu, sada je leto, nema tema, vrućina, svi pišu o vrućini. Ali, da napišu nešto da se raspravi o ovom zakonu o obrazovanju. Ne, to je tradicija u našem društvu.
Ima jedna priča, a koja treba da vas ovako zasmejava. Nikola Pašić nije u Beogradu, pa se formira jedna srpska vlada, ovo je istinita priča, pa piše pismo, imam dokument, gde kaže, traži obavezno ministarstvo unutrašnjih poslova, znaš da je to u Srbiji najvažnije, piše Pašiću pismo. Najvažnije je ko je ministar policije u Srbiji uvek bilo. Hajde jednom da bude važno i ko vodi prosvetu i kako izgleda ta naša prosveta.
Kategorički tvrdim, mi da imamo više rude nećemo moći, da imamo više žitnice, zemlje za poljoprivrednu proizvodnju nećemo moći, ali možemo da uložimo u obrazovanje, i inače talentovanu i sposobnu decu da bolje obrazujemo da ona povuku ovu nesrećnu zemlju napred.
Kako ćemo ići napred ako nemamo dobar sistem obrazovanja? Al' da bi to imali, moraju prvo deca uopšte da idu u škole. Imamo problem da deca ne idu u školu. Znate, 70% romske dece uopšte ne završi osnovnu školu. Pa znate šta, to je takva diskriminacija koju Evropa još nije videla. Ne mogu da se tešim da je to dosta lošije u Rumuniji, znam konkretno u Mađarskoj, Slovačkoj, meni to nije uteha. Živim u zemlji Srbiji i za nju sam odgovoran.
Molim vas da onda napravite jedan broj ciljeva. Romska populacija, koliko procenata više će završiti osnovnu školu? Šta je problem da deca ne završavaju osnovnu školu? Beda, ekonomska? Vi ste se jako založili da budu besplatni udžbenici u osnovnoj školi. Šta je još potrebno uraditi?
Apsolutno smatram da je to pravi prioritet Ministarstva prosvete. Ne znam da li me kolege podržavaju ili ne, ovde ima i prosvetnih radnika kolega i koleginica poslanika, sasvim je sigurno da bez ulaganja u prosvetu i bez prosvete kao nekog prioriteta dugoročno u ovom društvu nama nema izlaza.
Evo da navedem jedan primer koji je pre mene u jednoj diskusiji upotrebio Zoran Đinđić. Ako gledate bogatstvo zemlje, onda bi Angola trebala da bude najrazvijenija zemlja sveta: ima naftu, zlato, dijamante, ima sve. Švajcarska bi trebala da bude nula, jer nema ništa.
Švajcarska nema nikakav prirodni resurs Švajcarci su nekada u prošlosti bili najpoznatiji kao ratnici najamnici. To je neverovatno. Švajcarci su bili čuveni ratnici u 16. i 15. veku i ostali su kao papska garda, kao neki simbol.
Danas je Švajcarska razvijena zemlja zahvaljujući sposobnosti svojih ljudi, a kada kažem sposobnosti, mislim na sve oblike obrazovanja. To isto treba da se desi i u Srbiji. Bez obrazovanja mi se nećemo izvući.
Zašto je Odbor tako dobro radio? Jeste, Ministarstvo je bilo korektno, ali zato što prosvetni radnici odlično se međusobno razumeju, bez obzira na stranku kojoj pripadaju, degradacija sistema obrazovanja i jedno potcenjivanje obrazovanja u celini. Nije stvar samo u plati.
Još jednom apelujem da Ministarstvo napravi neku deklaraciju, neke ciljeve, da Vlada to usvoji i da se vi založite, da stavite pet, sedam, osam ciljeva, jasnih ciljeva, vremenski ograničenih, i da kažete, to je ono što ćemo uraditi. I kada budete jednog dana silazili sa tog položaja na neki drugi, nije važno, da kažete, ovo sam postigao. Postigao sam ja ili moje ministarstvo je postiglo, ili ova skupština je podržala to, pa je Srbija to u datom trenutku radila.
Mi se nećemo izvući iz teškoća u kojima se nalazimo. Svi pričaju o prodaji javnih preduzeća, svi pričaju o privlačenju investicija i to je sve u redu.
Svi pričaju o otvaranju granica, pa će neki nezaposleni da odu da rade na crno, a niko ne priča o ulaganju u sistem obrazovanja da se svi izvučemo iz ovog.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin ministar ima reč. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Evo, profesor Korać me ponukao da se javim da kažem nešto što sam  bio u situaciji ranije da govorim ostalima, javnosti i kolegama poslanicima.
Mi apsolutno ne bežimo od jednog takvog postavljenog cilja šta sve može i šta se sve treba uraditi u jednoj godini. Naprotiv, čini mi se da ovo ministarstvo više nego ijedno pre, uz svo poštovanje kolega koji su ranije radili ovaj posao, pokušava da otvori probleme, da ih javno afirmiše i da predlog za njihovo rešavanje.
Za mene, moram vam reći, ali frapantno je zvučalo da javnost Srbije ne zna kakva je struktura budžeta Ministarstva prosvete vezano za sistem obrazovanja. Ovi podaci koje sam vam izneo nisu novi podaci. To su podaci iz 2002. godine. Frapantno je da se mi sada, 2009. godine, na tim podacima zgražavamo i da konstatujemo da Srbija nije onakva kakvu bi mi želeli, pogotovo kakva Srbija treba budućnosti.
Kada sam postao ministar prosvete prošle godine, moram vam reći da je to bio rezultat jednog dogovora, i kada se pravila Vlada nije bilo nikakve tuče niti se bežalo od toga, nego smo se u pravilu u Vladi dogovorili oko toga.
Rekao sam, kao jednu od prvih stvari, da ću smatrati uspehom Ministarstva prosvete ako Narodna skupština bude u situaciji da se izjasni o nacionalnoj strategiji obrazovanja Republike Srbije. Apsolutno ostajem pri tome.
Moram vam reći da sam pre nekoliko dana sa predsednicom Nacionalnog prosvetnog saveta i potpredsednikom Saveta, uvaženim profesorima i akademicima, razgovarao o tome da Nacionalni prosvetni savet napravi strategiju, a Nacionalni savet za visoko obrazovanje već je napravio elemente strategije visokog obrazovanja. I da se taj rad početkom jeseni intenzivira i da mi do kraja ove godine ili početkom iduće dobijemo dokument koji će imati svoj radni naslov – strategija obrazovanja Republike Srbije, i da onda to bude predmet jedne javne rasprave.
Mi moramo da znamo šta hoćemo od obrazovanja u Srbiji u godinama koje dolaze. Ovo govorim zato što su inputi za taj jedan dokument brojni i ima puno stručnih ljudi u Republici Srbiji koji treba da daju svoj doprinos izradi jednog takvog dokumenta.
Potpuno sam ubeđen, ako napravimo taj dokument da ćemo kao država napraviti veliki korak napred, jer ćemo prvo pokazati šta mi hoćemo od ove države, a drugo ćemo pokazati kakvo nam obrazovanje treba. Onda ćemo se suočiti sa ovim pitanjem, a šta nam to u sistemu ovog obrazovanja nije dobro pa da popravljamo ili da neke stvari menjamo.
Naša ideja jeste bila primarna prilikom donošenja ovog zakona da se sistem obrazovanja unapredi i da obuhvat bude veći, da rešimo neka otvorena pitanja, pa i zakonima koji će doći posle ovoga. Ne znam da li ste primetili, jeste sigurno, ali se možda u javnosti ne pominje dovoljno, da mi hoćemo da donesemo zakon o obrazovanju odraslih, pa da i kroz taj vid obrazovanja ove podatke iz 2002. godine poništimo, promenimo i učinimo ih manje značajnim nego što jesu.
Moram vam to reći kao ministar prosvete da se mi nalazimo u situaciji da istovremeno radimo nekoliko stvari, a to je da rešavamo pitanja iz sistema, jer naš sistem broji 1.200.000 dece i ljudi različitog uzrasta, pominjem od predškolaca do studenata koji su, naravno, punoletni, i plus da se borimo za tretman obrazovanja.
Poštovane kolege narodni poslanici, stvarno iskreno vam kažem, u izmeni tretmana ne može jedan ministar učiniti ništa. Može da učini mnogo toga, ali će ministar ili Ministarstvo ostati ipak usamljeni ako svi mi zajedno, i ova skupština kroz ovu raspravu i kroz neka druga pitanja ne shvati značaj obrazovanja. Ne želim da se mešam u uređivačku politiku bilo kog javnog glasila, niti na to imam pravo, ali samo mogu da pozovem medije da oni vrednuju obrazovanje i ono što obrazovanje za Srbiju znači. U ovih godinu dana imao sam puno različitih iskustava o tretmanu obrazovanja. Izvinite, ako mi držimo konferenciju o obrazovanju odraslih, pa dva profesora, jedan naš i jedan kolega iz Nemačke, koji su dobitnici najvećih priznanja u oblasti znanja, njih dvojica su u Kući slavnih, i ako mi držimo međunarodnu konferenciju u kojoj učestvuju predstavnici više zemalja Evrope, i ako nijedan naš medij, nijedan medij ne objavi ni reč, to je katastrofalno.
To nije odnos prema ministru, to je odnos prema obrazovanju, jer se ne shvata njegov značaj. To sam uporedio, da bih ljudima učinio taj pristup plastičnijim, za one koji se bave sportom, jer je sport planetarna stvar, pa svi znaju, to je kao kada bi Majkl Džordan i Karim Abdul Džabar bili u Beogradu, a da nijedan medij ne objavi da su bili.
Imali smo dvojicu ljudi koji su u kući slavnih obrazovanja, znate u obrazovanju ima takođe kuća slavnih, i niko nije objavio podatak da smo napravili konferenciju, a kamoli da je neko od njih učestvovao. Stvar se desila nekoliko meseci unazad. Nisam je pominjao, jer da sam pominjao do sada ispalo bi da se kao ministar žalim.
Ne, naše je da menjamo stvari i mi hoćemo da promenimo, i da donošenje ovog zakona bude jedna od tih stvari koje mi činimo unapred, da postavimo ciljeve i da se obavežemo, pa onda za godinu dana kada budemo raspravljali o drugim temama, kažemo - mi smo u ovoj godini uradili to, to i to, i to je jedan mali ili veliki korak, neka ocene ostali, ali čini nam se da smo popravili mnoge stvari. To moram da pomenem.
Oko tih Piza testova mi smo napravili konferenciju, i verovali ili ne, štampali smo dokumenta iz prethodnih Piza testova i podelili nastavnicima, da ih oni podele učenicima, da vide da to nije nikakva tabu tema i da je to nešto što je deo sistema drugih zemalja, što se kod nas ocenjuje i da naši đaci, naši nastavnici priđu tome sa jednom potrebom lakog odnosa.
Njihovi su istraživači, a nauku treba poštovati, rezultate istraživanja, utvrdili, verovali ili ne, da je jedan od uzroka loših rezultata naših đaka bio jednostavno strah, strah kao takav pred tom nepoznatom pojavom koja se zvala Piza testovi. Prihvatili ih mi ili ne prihvatili, ali oni služe kao ocena mere kvaliteta našeg obrazovnog sistema.
Završiću, pomenuo je kolega iz SRS jedan loš događaj koji nam se desio, vezano za mladog učenika koji je na sportskom polju rezultatima izborio svoje mesto u ekipi. Odstranjen je iz ekipe, po nama, na jedan potpuno nekorektan, neregularan način. Hvala vam na korektnosti. Mi smo tražili da se vrati u ekipu.
Međutim, obavešten sam da nezavisno od našeg apela, da je sastav ekipe već bio upućen organizatoru takmičenja u Meksiko, Olimpijadi, i da oni kasnije nisu hteli da prihvate izmenu sastava naše ekipe.
To je informacija koju smo mi dobili. Naravno mi ćemo videti šta mi i u okviru naših nadležnosti možemo da učinimo. Formalno, rečeno nam je da je razlog što se nije mogao izmeniti sastav ekipe - da organizator nije dozvolio izmenu ekipe.
Hvala bogu, to nije uticalo na rezultat. Deca su imala sjajne rezultate i po prvi put se desilo da su pokazali odlično znanje.
Juče su mi neki od njih rekli još jedan podatak, koji želim s vama da podelim, neko ga može smatrati suvišnim, ali treba reći - među 10 prvih dečaka ili učenika iz oblasti fizike samo su dvoje iz Evrope, jedan mladi učenik iz Poljske i naš kolega, a ostalo su sve i uglavnom iz predela Azije.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Miroslav Markićević.

Whoops, looks like something went wrong.