Mi smo, kao sopstvene izvore izdvojili posebno i odvojili, od posedovanja i raspolaganja nekretninama zato što se principijelno zalažemo da se političke stranke ne mogu baviti komercijalnim delatnostima, ni privrednim delatnostima, pa time ni rentijerstvom nad imovinom kojom raspolažu, a o tome ću govoriti kada taj amandman dođe na red. Zato smo u članu 11. razradili sopstvene izvore prihoda i rekli smo da su to prihodi od promotivnih aktivnosti i zaduživanje kod banaka i drugih finansijskih organizacija.
Prihodi od promotivnih jesu: prihodi od prodaje publikacija, simbola i drugih oznaka stranke. Kažemo da ne mogu da obavljaju bilo koje druge delatnosti, dakle, komercijalne, niti mogu da budu vlasnici, ni osnivači privrednih društava drugih pravnih lica, niti da poseduju akcije i udele u drugim privrednim društvima, ali ako ih steknu nasleđivanjem ili legatom oni su dužni da to prijave nadležnom organu koji je i u ovom slučaju Agencija, dužni su i da ih izlože prodaji, te nasleđene ili dobijene uloge, ali ono na šta želim da obratite posebnu pažnju jeste, da se zaduživanje kao način sticanja, ne privatnog izvora kako ste ga vi definisali, nego, sopstvenih izvora nametnuo načinom obraćanja građanima. Troškovi kampanje su u današnjem civilizovanom društvu postali zaista značajni troškovi.
Način obraćanja, zakupljivanje minuta, termina, reklamnih panoa za oglašavanje, zahtevaju izuzetno velike troškove, pa je i zaduživanje, ali i praksa, za koju neki ne znaju da je pedesetih godina uvedena i u ostalim zemljama na koje želimo da ličimo, u smislu, da se javnim izvorima finansiraju političke kampanje, daje vam za pravo da, ako verujete u sebe, uložite i, uzimajući kredit, u nešto što se zove bavljenje, sprovođenjem jedne ideje. I to se u analogiji, a ne u praksi, ne razlikuje od onog ko uzme kredit pa je to njegova obaveza prema banci da razvije neki sopstveni posao, da se bavi poslom koji voli, da od njega može da živi i da u njemu može da uživa.
Za one koji misle da je politika način bavljenja poslom od kojeg treba samo da zarade, razumem protivljenje mnogim rešenjima koja se ovde iznose, ali i način da snosite rizik za ono što govorite, način da snosite rizik, ali i verujući u sebe, preuzmete finansijsku obavezu da bi jednu kampanju sproveli, jeste u današnje vreme moguće, važno i potrebno da postoji u ovakvom Zakonu, kao što se, s druge strane, ne zalažem ni da pojedinac, ni da država živi mahom od kredita, ali su uslovi takvi da niko ne može prihodima u punoj meri da pokrije svoje sopstvene rashode, makar u isto vreme i u istoj meri, ali u svakom slučaju ne treba razvijati svest da se može živeti van granica svojih mogućnosti. Hvala.