Dame i gospodo narodni poslanici, amandman SRS koji ću obrazložiti odnosi se na raspodelu sredstava iz javnih izvora. S obzirom na to da mi je predstavnik Vlade ili Vlada odgovorila da ne prihvata ovaj amandman zato što je, kako oni smatraju, pravilnije rešenje onako kako su oni predložili, a da nisu mislili da je pravilnije valjda tako ne bi ni predložili, dakle, argument kao argument ne stoji uopšte. Ali, evo, pozivam gospodina Markovića, molim, ako on ima uopšte te ingerencije, da obrati pažnju na ovaj amandman, pogotovo što mislim da moramo da vodimo računa o tome da ovaj zakon nije zakon koji egzistira u pravnom sistemu potpuno sam za sebe, nego je u izvesnoj korelaciji sa Zakonom o izboru narodnih poslanika.
Nama tu i terminologija i sve ostalo mora da bude, na neki način usklađeno. I ne vidim zašto bismo mi vezivali sa brojem glasova sredstva koja dobijamo iz budžeta Srbije ili autonomne pokrajine ili opštine, kad se glasovi na izborima uvek pretaču u mandate, i ako je to tako po Zakonu o izboru narodnih poslanika, ne vidim zašto to tako ne može da ostane i kada je u pitanju ova materija.
Jedinica mere po nama jeste osvojeni mandat, a ne broj važećih glasova, pogotovo ne ova razlika koju vi pravite za one koji su dobili 5% važećih glasova i za one koji su ispod 5%, pa oni koji imaju 5% dobijaju 1,5% koeficijent, a oni koji su ispod 5% koeficijent 1. Dakle, ovde ne idete ka tome da se izjednači prema broju glasova iznos sredstava koje će dobijati učesnik na izborima, nego opet pravite razliku kao što ste uostalom i do sada pravili razliku i zbog toga taj prethodni zakon i nije bio dobar, jer sadašnje važeće rešenje je da se 30% deli na jednake delove, a 70% srazmerno broju osvojenih mandata. Zato je, recimo, jedan poslanik političke stranke koja je navodno bila u koaliciji sa jačim partnerom, sa jačom političkom strankom na izborima, dobijao neuporedivo više od stranke koja je osvojila veliki broj mandata.
Mislim da ste vi želeli da prevaziđete to, ali ste upali u jednu zamku i napravili ste opet problem, ali htela bih da kažem, pre svega, zbog javnosti, da se možda onima koji prate ovu našu debatu danas čini da govorimo o nečemu što se tiče isključivo nas narodnih poslanika i da se mi ovde otimamo o neke državne pare – nije tako. Ovo se odnosi i tiče svih građana Srbije, jer pre svega oni pune budžet Srbije i oni imaju pravo da kontrolišu rad političkih partija, predstavnika političkih partija, odnosno predstavnika političkih partija u ovom domu.
Jedino je ispravno i jedino je normalno da se političke partije najvećim delom i finansiraju iz državnog budžeta, jer smo tako sigurni da nema uticaja tajkuna i svih onih koji bi želeli, zahvaljujući tome što su na volšeban način došli ili možda na najpošteniji način do ogromnih para, da preko političkih partija dođu i do političkog uticaja. Naravno, ne treba oni da ostanu van političkog života, ali neka se priklone nekoj političkoj partiji ili neka osnivaju svoje političke partije, ali ne mogu kupovati, kao što smo do sada imali slučaj da se kupuju narodni poslanici ili da se unapred kupuje određen stav, kada je u pitanju donošenje nekih zakona.
Imamo zaista veliko iskustvo kršenja zakona, imamo veliko iskustvo da smo gledali kroz prste i da nismo sprovodili zakon i stvorili smo jedno vrzino kolo iz koga ćemo teško da izađemo, a ovi zakoni koje sada donosimo post festum da bismo legalizovali neka stanja kao što je i Zakon o izboru narodnih poslanika, a evo i ovaj zakon o finansiranju političkih stranaka, odvešće nas još više u jedan haos, a svi se navodno zalažu za uspostavljanje nekog čvršćeg pravnog poretka i za poštovanje, kako možemo da čujemo ovde od kolega, naročito ovog doma, koji zaista i zaslužuje da po svom nazivu bude poštovan i da bude na visokom rangu na lestvici institucija koje imaju ugled u društvu.
Donoseći ovakve zakone, glasajući za ovakve zakone mi doprinosimo upravo onom što ne bi trebalo da se dešava, a to je da će i poslanici biti predmet dalje trgovine, što može da izgleda kao da je to njihova lična stvar ili lična bruka, ili pristanak da postanu roba, ali to će biti i iskrivljena volja birača i krađa glasova birača na izborima. Jer, kada oni glasaju, znate, evo danas je bilo te diskusije – da li glasaju za čoveka, za listu, za politiku, šta će se desiti ako neko posle dve godine razmišlja drugačije nego što je mislio pre dve godine.
Izvinite, ali ovde politika dobija glasove. Dakle, jedna politička partija ili koalicija izlazi na izbore sa određenom platformom, ljudi za to glasaju i hoće da se sprovodi takva politika. Taj koji se posle dve godine predomislio, taj ne može da očekuje da, pre svega, ima poštovanje biračkog tela, a da ne govorimo o tome kakve bi posledice trebalo da ima. To što je ovde poslanička većina održavala takvu jednu grupaciju, koja se naknadno registrovala kao politička partija, to je nešto što će se svima obiti o glavu, da vam kažem. Ali, obiće se i njima o glavu ponajviše, nego, baš me briga za njih. Interesuje me šta je sa onima koji se kada izađu na birališta i kada nam poklone poverenje pitaju šta će biti kroz godinu, dve dana, da li će ovi ljudi koji su dobili mandat da izađu na tržište da kažu – meni sto hiljada, meni dvesta hiljada, meni trista hiljada evra i evo nas izmešanih ovde po klupama, umesto, recimo, sedam, 27 poslaničkih klubova.
Koga smo mi prevarili? Prevarili smo građane Srbije. Posle se pitate što vam svaki mesec ili dva dana sve više ljudi odlazi u apstinenciju, odnosno neće da izađe na izbore. Pa, mi ako ništa ne učinimo u tom smislu da povratimo i poverenje birača, a i da povratimo poverenje u institucije, ne možemo ni da očekujemo ništa drugo nego da mali broj ljudi onda odlučuje šta će biti u državi ili, što je najgore, neki faktori sa strane koji će imati mnogo olakšan položaj i mnogo lakši posao da do tako malog broja ljudi dopre i raznim mahinacijama, koje su nam poznate, izdejstvuju rezultate izbora....