Gospođo Čomić, nije lako da se primeti koliko Vlada u odbijanju naših amandmana piše sve i svašta. Otprilike, obrazloženje koje su napisali glasi ovako – gospodine Krasiću, vaš pametan amandman ne možemo da prihvatimo zbog našeg glupog rešenja. E, sad da vam objasnim to.
Gospođo Čomić, molim vas, pročitajte šta sam amandmanom tražio. Tražio sam da se u stavu 4. člana 24. izbrišu reči "iz privatnih izvora". A, kako to kaže: ''Sredstva prikupljena iz privatnih izvora za redovan rad'', to znači, nalaze se na računu za redovan rad, ''politički subjekat može koristiti za troškova izborne kampanje.'' Čekajte, malopre ste odbili amandman gospođe Pop Lazić, pričajući da izborna kampanja može da se finansira preko računa za izbore, iz javnih sredstava, onih 20%, koliko ti zapadne, a 80% moraćeš da preduprediš, prelansiraš iz privatnih izvora, a privatni izvor ti je zaduživanje ili prilozi, a priloge niko ne sme da vam da. Ko posle ovog zakona može da prilog da političkoj stranci? Niko neće smeti nijednoj političkoj stranci da prilog da, ne zbog revanšizma, nego da ga ne razvlači B 92 i ovi razni drugi.
Vidite koliko je Vlada Mirka Cvetkovića potvrdila moju tezu – Gospodine Krasiću, vaš pametan amandman ne možemo da prihvatimo zato što je mnogo glupo rešenje Vlade Republike Srbije. I, sada ja treba da budem oduševljen time što ste vi dali neko mišljenje?
Gospođo Čomić, kada su malopre odbijali amandman gospodina Buhe i vaš, napisali su nešto slično – amandman vam nije loš, ali naše glupo rešenje je bolje.
Ja očekujem da ih pocepate na dan glasanja, očekujem, gospođo Čomić, da iskoristite vaš autoritet, da otcepite jedno 126, da vas podrže, da vas glasaju, ako neće oni, makar oni tamo gde se vi krijući pojavite kada neki put diskutujete. Ma, dobro vam je rešenje. Vidite, ja vas hvalim, gospođo Čomić, pa se nadam da imate to u vidu i da više ne kažnjavate radikale. (Aplauz)