PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 27.02.2012.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Ministar dr Žarko Obradović ima reč. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovana predsednice, poštovani parlamentarci, poslanici Narodne skupštine Republike Srbije, poštovane kolege, hvala vam na ovoj prilici da se obratim. Ionako sam mislio da govorim o zakonima koji su predmet vaše rasprave ali koleginica Vojić Marković me zamolila da joj dam odgovor na ovo jedno pitanje, što ću vrlo rado učiniti.
Taj projekat od početka prati jedna kampanja da ne uspe. A zašto? Prozaičan je razlog novac. Novac, novac, novac, novac i samo novac. Zašto? Kada je profesor Mićunović promovisao ideju besplatnih udžbenika, a mi u Ministarstvu prosvete i nauke prihvatili, u stvari, tada je bilo Ministarstvo prosvete, da radimo ovaj projekat, suočili smo se sa velikim otporom pojedinih izdavača koji su shvatili da realizacija projekta znači manjak novca u njihovim kasama. Ne pitanje brige za decu, ne pitanje sadržaja, kvaliteta i ostalog, nego manje novca. Zašto? Ako projekat predviđa da se jedan udžbenik može koristiti tri godine, znači da sledeće dve godine taj se udžbenik neće ponovo štampati, sem ukoliko ne bude u takvom stanju da se ne može koristiti, o čemu odlučuju stručne komisije. I to je stvar vrlo prosta. Jer, manjak novca izaziva verovatno, ne verovatno nego i manje profita, pošto deo novca nije deo profita nego deo ukupnog poslovanja i onda su krenule vrlo čudne, različite priče o sudbini tog projekta i o tome šta treba činiti.
Podaci koje ste vi pomenuli su verovatni podaci, uopšte ih ne dovodim u pitanje, samo je pitanje u kom kontekstu su oni izrečeni, zato što, primera radi, na zadnjoj sednici Nacionalnog prosvetnog saveta, kada se razgovaralo o besplatnim udžbenicima, nije bilo kvoruma, ako to nešto znači, a čim nema negde kvoruma, onda je pitanje i da li je utemeljeno to što se govori, koji su motivi i koji su motivi pojedinih članova da o tome govore na takav jedan način.
Ono što je sigurno, pošto ste pomenuli puno toga vezano i za javne nabavke i ostalo, da se jedan izdavač žalio, izgubio je na Komisiji za javne nabavke, pa se apsolutno potvrdilo da ono što smo mi radili jeste utemeljeno u zakonu. Dva puta je vodio postupak protiv nas i oba puta je izgubio. Poslao je još dve žalbe. Pravosudni organi će reći svoj sud. Niste u pravu kada tvrdite da je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima ovde da bi nešto legalizovalo, nego je tu da bi unapredio zakon, jer mimo onoga o čemu vi govorite on sadrži još puno elemenata koji su sastavni deo izmena i dopuna tog zakona i voleo bih da Narodna skupština bude u situaciji da u redovnom zasedanju od 1. pa nadalje razgovara o još nekoliko obrazovnih zakona, uključujući i taj, pa onda ponovo da razmotrimo pitanje koje je na dnevnom redu.
Moram reći da sam formirao jednu stručnu komisiju u Ministarstvu koje je vodio prof Aleksandar Jovanović, koji je bio prethodno predsednik Nacionalnog prosvetnog saveta, veoma ugledan, naočit čovek. Mislim da ga je Narodna skupština Republike Srbije izabrala u vreme druge skupštinske većine. Zamolio sam ga da nam pomogne u tom projektu gde su bili uključeni i učitelji i drugi stručni ljudi i u skladu sa zakonom nađena je mera u tome šta je sadržaj jednog kompleta, jer smo uočili da pojedini izdavači prodaju deci i roditeljima šta oni hoće, ne šta im treba, nego šta oni hoće. Za pojedine predmete, primera radi, u prvom razredu imali smo za srpski jezik pet knjiga, verovali ili ne, bukvar, čitanka, priručnik, gramatika, pet knjiga, pa kad saberete iz pet predmeta ili šest, plus ovi ostali predmeti, obavezni i izborni, onda nemojte pitati nas iz ministarstva, a mi jesmo odgovorni i za to, zašto đačka torba iznosi pet kilograma i zašto ima toliko udžbenika. Zavladala je jedna epidemija – prodajte đacima sve što možete, roditelji to moraju da kupe, pa su se roditelji dovodili u situaciju da samo dođe predmetni nastavnik i kaže – kupite ovaj komplet, ne udžbenike koji su kvalitetni, nego kupite ovaj komplet, pri čemu je možda jedan komplet bio od jednog izdavača za sve predmete i uopšte se nije znali da li su baš svi udžbenici u tom kompletu toliko kvalitetni kao što se mislilo da je, primera radi, srpski jezik ili za pripadnike manjina maternji jezik, matematika, svet oko nas ili nešto drugo, a onda je ta naša komisija utvrdila šta su kompleti. To je poslala učiteljima, da se oni opredele, da izaberu na nivou nastavnog veća jedan komplet, za svaki predmet najbolji udžbenik, predmet po izboru učitelja.
Sad ja vas pitam – da li tu ima nešto nelogično? Naravno da nema. Da li ima nelogično u tome da u jednoj školi postoji jedan komplet udžbenika? Naravno da nema. Praksa je bila da ste imali dva odeljenja istog razreda, da imaju potpuno različite, da ne govorimo o tome da unutar porodice, ako su npr. brat i sestra išli u školu jedno za drugim, da nisu mogli naslediti te udžbenike, zato što je jedan učitelj imao jednog izdavača, a drugi učitelj imao drugog izdavača. Tržišna ekonomija. Svako se opredeljivao po svom nahođenju. Ispred toga je bila, nažalost, prozaična reč koja se zove marža, poštovana gospođo Vojić Marković i to je nešto što se zove praksa koja je bila utemeljena godinama unazad.
Onda smo mi zajedno sa tom komisijom i sa savezom učitelja i sa drugim stručnim ljudima odredili šta je sadržaj jednog kompleta, to ponudi učiteljima, učitelji izabrali, mi platili. Da li tu ima nešto loše? Prošlog septembra 228.000 devojčica i dečaka je dobilo dva miliona tri hiljade knjiga na korišćenje. Verujete mi da oni bolje razumeju taj projekat, nego mnoge uvažene kolege, bez obzira na titulu koju nose. Zašto? Zato što te kolege imaju vrlo konkretan interes, pa se zaklanjaju iza krupnih reči, a iza toga stoji jedan konkretan interes.
Prema tome, ne bojte se, ovaj projekat će živeti i dalje i sa budućom vladom, jer on ima svoju obrazovnu i socijalnu dimenziju. Kako to da je dobar mnogim đacima i mnogim zemljama širom sveta, a nije dobar nama. Nama ništa ne odgovara, čim pogađa nečiji interes. U Sloveniji postoji fond za udžbenike, postoji i drugi roditeljski fond, pa se tačno zna koliko daje država, a koliko će davati roditelji. Država vama daje ovo i ne dovodi se u pitanje bilo šta. Naslušao sam se svega i svačega. Kad smo predložili ove izmene i dopune zakona, čak su neki požurili unapred da nas toliko ocrne, da nisu vodili računa o tome da smo predložili izmene tog zakona od jednog do drugog tela i pre nego što je došlo u Skupštinu, pa su izlazili sa pet ili sedam dana zakašnjenja u medijima, da nam govore da udžbenik nije dobar zbog toga i toga, a to već nije bilo u tekstu koji je dostavljen Narodnoj skupštini Republike Srbije na izjašnjavanje.
Naučili smo neka pravila igre. Čim smo počeli da uređujemo sistem, suočili smo se sa interesima, različitim vrstama interesa, pri čemu su svi oni puni krupnih reči i plemenitih ciljeva. Za nas je to vrlo prosto. Sećam se jedne rasprave koju smo imali, jednog javnog skupa gde je, sticajem okolnosti, pored profesora Mićunovića, mene i ostalih ljudi iz Ministarstva, bilo pozvano puno nevladinih organizacija, čini mi se da je bio i gospodin Đilas. Zanimljiva mi je bila reakcija jednog predstavnika udruženja roditelja, kaže – roditelji se ne pitaju. Postoji neka, bez uvrede, granica gde, u kojoj meri, kad, kako i koliko učestvuju roditelji u tome. Bilo bi logično da udžbenik bude sredstvo o kom se pitaju učitelji, a ne ostali i oni donose odluku. Gospodin Đilas je tada rekao – u redu, ako vam ne valja džaba, vi kupite. U čemu je problem? Problem je što će neko izgubiti profit, dve godine kada projekat živi i to je cela priča.
Ne bojte se vi za zakonsku stranu, ima ko da brine. Oni izdavači koji brinu o svom profitu su vrlo ažurni da podnesu odgovarajuće tužbe organima, na stojeći na taj način da ospore projekat, ali ako je reč o sudu, sud radi svoj posao. Ako je reč o drugim, moram vam reći da su do sada svi osporili njihove navode.
Žao mi je što nisam znao da ćete me to pitati, ali imam da kažem i strukturu, sve su to javni podaci pošto i vi koristite, koristim ih i ja. Da vidimo koliko gde radi i koliko novca su prihodi i koliko je obrt tih sredstava, pa ćete se onda suočiti sa jednom vrlo, vrlo zanimljivom, kako bi rekao situacijom i vrlo je jasno koji motivi govore iza vezano za pitanje kao šta je sudbina projekata.
Znači, nemojte da brinete, projekta je u dobrom stanju, nastavićemo ga ove godine će biti četvrti razred. Narodna skupština će razgovarati o zakon, nadam se da će ga usvojiti skupštinska većina. Da će glasati za taj zakon, jer taj zakon je samo odnosno jednim delom postojećem tom projektu, ali ima i drugih pitanja koji su ovde, jer ima i pitanje koje se ne pominje u ovom projektu, pitanje i udžbenika za pripadnike manjinskih zajednica. Ko će to da štampa? Pošto izdavači beže od toga? Zašto nije profitno, vrlo prosto, nije profitno, jer to tako neko drugi treba da uradi.
Ovo drugo obezbeđuje visok profit ako uzmete da ima 70 hiljada prvaka ili 900 hiljada đaka, a da je komplet koštao od 50 do 100 evra, izračunajte koliko je to, devet puta pet 45, od 45 do 90 miliona evra svake godine koštaju udžbenici, mimo svezaka, mimo pribora, mimo torbi, mimo onoga drugoga. I to je ta velika tajna koju navodno prati priča o besplatnim udžbenicima. Drugi uvek mogu sve, a mi ne možemo ništa. Zašto, zato što nekom ulazite u interes? Hvala, gospodine Krasiću. Vodiću računa o vremenu.
Kad smo kod ovih drugih zakona vezanih za oblast obrazovanja, vi ste pomenuli Zakon o potvrđivanju okvirnog Sporazuma između Republike Srbije i banke za razvoj Saveta Evrope o finansiranju projekta obrazovanja za socijalnu inkluziju. Pa, moram vam reći da ovaj predlog zakona, odnosno projekat za socijalno inkluziju ima dve komponente. Komponentu A i komponentu B. Da komponenta A se odnosi na izgradnju, renoviranju i opremanje domova. Da je naša, da je vrednost tog dela projekta 19.887.000 hiljada evra 0,21 koma 79 evra, da je naša namera da s obzirom da se i naša sredstva su sastavni deo ovog projekta, jer mora da se obezbedi i naravno infrastruktura i urediti prostor da bi se objekti mogli napraviti.
Želim da kažem i vama i građanima Republike Srbije da će ovaj projekat, a planiran je da se završi do 2015. godine, podrazumeva završetak, obuhvatiće više gradova u Republici Srbiji. Podrazumeva se završetak studenskog centra, odnosno završetak izgradnje Studenskog doma u Nišu, onda doma učenika poljoprivredne škole u Svilajncu, to je završetak izgradnje Aneks za doma učenika, onda u Užicu izgradnja studenskog centra, rekonstrukcija izgradnje liftova u Studenskom gradu kao deo studenskog centra Beograda. Rekonstrukcija, adaptacija paviljona i centralnih kuhanja i sa restoranom Studensko odmaralište Beograd na Paliću. Proširenje smeštenih kapaciteta izgradnje Aneksa učeničkog doma i smešteni kapacitete izgradnje Aneksa učeničkog doma i smešteni kapacitet izgradnje Aneksa studenskog doma u Čačku, reč je o domu učenika srednjih škola i studenskom centru u Čačku. Nadogradnja i adaptaciji domu učenika srednjih škola u Beogradu, radna jedinica Karađorđe. U Novom Pazaru izgradnja studenskog centra u Novom Pazaru, studenskom centru Kragujevca izgradnja novog paviljona, domu učenika srednjih škola u Leskovcu, nadogradnja učeničkog doma u cilju dobijanja učeničkog kapaciteta za studente, dom učenika..
Mislim da treba da se zna zašta se pare troše. Pošto se u javnosti može čuti da se pare troše na ne znam zašta. E, sada vama čitam našta će da se troše, a ako ste raspoloženi, pročitaću vam i konkretne cifre. I onda ću olakšati posao i vama i revizoru da zna unapred našta idu pare koje će biti predmet ovog projekta. Zar nije cilj i vaš i predstavnika Vlade da građane upoznaju sa onim šta se čini za njihovo dobro. Onda nemojte dovoditi u pitanje moju želju da vas upoznam sa tim. Pošto se vi
trudite da upoznate građane Republike Srbije sa onim što vi mislite da je važno, ja se sa druge strane trudim kao predstavnik Vlade da upoznam građane Republike Srbije sa onim što mislim da je važno. Isto kao oko besplatnih udžbenika.
Mi ovde sučeljavamo svoja mišljenja, a u pozadini stoje određene interesne grupe i briga za decu. Sada, pitajte bilo koga, da kažem od Beograda, pa na dole, fantastično svi prihvataju i cene, poštuju odluku Vlade Republike Srbije o projektu besplatnih udžbenika, naravno i u Beogradu i Vojvodini, ali objektivno životni standard je bolji, platežne mogućnosti građana su veće i bolja je situacija u porodicama. Ali, takav je odnos, pri čemu pojedine i to ne zanima, a što bih ih zanimalo ako mogu javno da napadaju jedan projekat Vlade koji govori o onome da je Srbija stvarno država socijalne pravde, koliko god se to nekome sviđalo ili ne sviđalo.
Znači, dom učenika srednjih škola u Kragujevcu, proširenje smeštajnih kapaciteta, u studenskom centru Subotica rekonstrukcija i adaptacija Studentskog centra. Biće izgrađeno, renovirano oko 30 do 40 hiljada kvadratnih metara iskorišćenog prostora. Ima sada puno, možda bi sada stvarno bilo pretenciozno da vam sve to čitam.
Kada je reč o komponenti B, reč je o stručnom usavršavanju i obuci nastavnika, o obuci nastavnika i drugog osoblja. Reč je o unapređenju veština za 18 hiljada i 500 nastavnika i drugih nastavnika koji rade u vezi sa ranim obrazovanjem i vaspitanjem uključujući vaspitače u predškolskim ustanovama i učitelje i nastavnike u školama, direktora škola, psihologe, pedagoge, socijalne radnike i defektologe. Programi obuke su osmišljeni da uvedu promenu u stavovima u pogledu rada sa decom iz osetljivih grupa i decom sa posebnim potrebama. Tačno je planirano šta će se činiti itd, itd.
Koristim priliku da vas upoznam sa još jednim važnim zakonom, odnosno sa predlogom zakona o kojem ćete se vi izjasniti. To je sporazum između Republike Srbije i Evropske organizacije za nuklearna istraživanja CERN u vezi sa davanjem statusa pridruženog članova kandidata koji prethodi članstvu u CERN-u. Moram vam reći, činjenicom da smo potpisali sporazum, odnosno predsednik Tadić je 10. januara ove godine, mi smo suštinski postali deo naučnog prostora Evrope i potvrdilo se ono što stalno govorimo da kvalitetne istraživače. Naime, grupa istraživača je iz Vinče, iz Instituta za fiziku ali i iz drugih univerziteta iz Beograda koji se bave ovom tematikom i u protekloj deceniji radilo unutar CERN.
Potpisivanje statusa pridruženog članstva jeste jedna potvrda znanja i sposobnosti koje su oni posedovali i rezultata koje su postigli u projektu. Reč je o najvećoj istraživačkoj stanici, laboratoriji u svetu. Čak su i Amerikanci odustali od gradnje svoje istraživačke laboratorije kada su videli kolike su razmere CERN-a. Ono čime se oni bave je takvog karaktera da je objektivno označe za ceo svet. Mi smo praktično potpisivanjem tog sporazuma 10. januara, dan kada je predsednik Tadić to potpisao postali i zvanično deo evropskog naučnog prostora i pokazalo se da imamo itekako kvalitetno nauku. Mi ćemo se truditi, da iskoristimo pogodnosti sticanja statusa pridruženog članstva. Koliko je to važno i govori o našoj nauci samo da vam kažem da neke zemlje koje su članice EU, nisu članice CERN-a.
Primera radi to je Slovenija i Kipar, a i oni koji će biti primera radi to je Hrvatska itd. Ne govorim da bih rekao da drugi nisu dobri, nego da smo mi kvalitetni i da zaslužujemo. Mi smo imali jedan razgovor sa njima, imaćemo sa ljudima koji su naši istraživači u CERN-u. Želimo da članstvo u CERN-u iskoristimo ne
samo kao promociju naše nauke nego da koristimo rezultate do kojih se dođe u CERN-u da bi u različitim oblastima i naučnih istraživanja i života pomogli razvoju Republike Srbije.
Tu je velika šansa objektivno i za naše privrednike jer ćemo moći da učestvujemo u projektima koje CERN finansira u meri kojoj visina našeg članstva, većina članstva je 80 miliona dinara. Ona zavisi kao visina članstva drugih zemalja od BDP te zemlje, ona da kažem varira. U svakom slučaju reč je o jedno strašno važnom sporazumu koji bi Skupština trebala da prihvati.
I još nekoliko reči, pošto je ovde bilo, vi ste spomenuli nekoliko sporazuma, ali treba pomenuti da ima puno među državnih sporazuma ne samo sa EU, kao što se potencira nego i sa Rusijom, sa Slovačkom, sa Turskom, sa Ukrajinom, sa Azrbejdžanom u različitim oblastima. Oblasti odbrane, saradnji vojne industrije, pomoć u vanrednim situacijama, vezano za saobraćaj vazdušni, pomorski.
Zanimljivo je da se među svim ovim predloženim zakonima nalazi i Predlog zakona o potvrđivanju Memoranduma o razumevanju između Republike Srbije i EU, učešću Republike Srbije u Akcionom programu za celoživotno učenje.
Taj program, inače, postoji 2007 - 2013. Mi smo ga potpisali 21. decembra 2011. godine, znači pre nešto više od dva meseca. Poenta je što smo tim sporazumom na osnovu tog memoranduma mi, praktično, stekli mogućnost da učestvujemo u svim multilateralnim projektima, mrežama, pratećim merama.
Ceo taj projekat je jako veliki i u pitanju su ogromni novci. Ukupan budžet za ove projekte je 6,9 milijardi evra. Mi smo održali, inače, konferenciju za štampu u Vladi Republike Srbije da upoznamo javnost sa mogućnošću da naše obrazovne institucije različitih nivoa, ali ne samo one, nego i institucije i organizacije koje su značajne za obrazovanje i nauku, kao što su i državni organi, lokalne samouprave, preduzeća, privredne komore, druge sektorske organizacije, instituti i drugi istraživački centri, nevladine i druge organizacije, da svi imaju mogućnost da konkurišu za ove projekte, da su projekti različitog vrednosnog iznosa od 150.000 za jednogodišnje projekte, do 600.000 za trogodišnje, znači projekti od jedne do tri godine, da mogu da podnesu pravna lica.
Sve vrste projekata podrazumevaju u saradnji institucija iz više država, što je intencija, generalno, i u Evropi, da se što više sarađuje, razmenjuju podaci i korist je uporedne prednosti pojedinih zemalja, ili pojedinih institucija, u oblasti obrazovanja i nauka.
Ono zašto je važan ovaj memorandum, jer unapređuje metodologiju izvođenja nastave i kvaliteta obrazovanja, saradnju obrazovnih institucija i tržišta rada, podstiče kreativnost kod učenika i predškolaca. Sve su to projekti kod kojih se može konkurisati, obuke nastavnika razvoju škola, uvođenje novih obrazovnih profila.
Nama je ostavljeno da konkurišemo na te projekte. Mi smo krajem decembra bili pozvali sve obrazovne institucije da učestvuju i te podatke objavili na sajtu Ministarstva.
Moram reći da mi je zadovoljstvo što se danas i ovaj zakon našao na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije, kao i ostali i nadam se da ćete ih usvojiti, pogotovo iz razloga, pošto je bilo dosta kritika u tome zašta se novac koristi.
Ovih nekoliko projekata koje sam pomenuo i ovaj zakon o socijalnoj inkluziji navedeno je tačno do u dinar zašta će biti korišćeni, a ovim podrazumeva samo članarinu i celoživotno učenje, takođe, podrazumeva našu godišnju članarinu, da bi stekli mogućnost da apliciramo u projektima koji su strašno veliki sa stanovišta novca. Naravno, ostaje ono pitanje naše sposobnosti da učestvujemo u projektima i naravno nadam se da ih dobijemo. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Gospođo Marković, nema elemenata za repliku.
Reč ima narodni poslanik Dušan Marić, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, moj kolega Boris Aleksić je rekao da će po sporazumu o učešću Srbije u operacijama EU za upravljanje krizama snagama Srbije komandovati oficiri EU.
Nakon toga predstavnik DS je 10 minuta objašnjavala da to nije tačno, da predstavnici SRS obmanjuju javnost, da će srpskim snagama komandovati srpski oficiri, čitala razne članove Sporazuma, ali nije pročitala najvažnije, to je član 10. Član 10. govori o lancu komandovanja i glasi: "Nacionalni organi će preneti operativnu i taktičku komandu nad svojim snagama i osobljem na komandanta operacije EU". To nije najgore. Najgore tek sledi: "koji ima pravo da prenosi svoja ovlašćenja". Ne kaže se na koga. Ne postoji nikakvo ograničenje. Može da prenese na oficira NATO pakta, a može u krajnjem slučaju i na oficira oslobodilačke vojske Kosovo.
Prvi zakon, jedna od kriza kojom upravlja EU zajedno sa NATO paktom je upravo kriza na Kosovu. Prvi zakon o kome ću govoriti je Zakon o potvrđivanju okvirnog sporazuma između Republike Srbije i Banke za razvoj Saveta Evrope o finansiranju projekta "Obrazovanje za socijalnu inkluziju". Ovim zakonom Republika Srbija se zadužuje za novih 28 miliona 500 hiljada evra. Ako vladajuća većina usvoji, a nema sumnje da će usvojiti i ovaj zakon i zakone o kojima smo raspravljali u prvom delu sednice, to znači da će Srbija u sredu, u danu za glasanje, biti zadužena za novih 1.711.600.000 evra. Uračunao sam sve ove zakone, znači zadnji zakon koji sam uračunao, ovaj zakon o potvrđivanju okvirnog sporazuma o socijalnoj inkluziji. Znači, 25.500.000 evra.
Ovo je, inače, 81 zakon o zaduživanju Republike Srbije o kojem raspravlja Skupština Republike Srbije u ovom sazivu. Usvajanjem ovog zakona, usvajanjem ovog zaduženja, ukupni iznos zaduženja Republike Srbije u ovom mandatu Skupštine, u mandatu Vlade Mirka Cvetkovića, iznosi 8.338.542.000 evra. Inače, u sredu kada ćemo glasati o ovim zakonima, navršiće se 1.330 dana mandata ovog skupštinskog saziva. Sad, ako ukupni iznos zaduženja ovih 8.338.000.000 podelimo sa 1.300, onda dobijemo rezultat da su poslanici vladajućih stranaka, DS, SPS, G17, SPO, Jedinstvene Srbije, PUPS i Nacionalnih manjina, svakog dana svog mandata.
Znači, od 11. juna 2008. godine, građane Srbije u proseku zaduživali sa po 6.269.580 evra. Ako to podelimo sa 7.120.000 građana Srbije, to znači da ste svakog građanina Republike Srbije za tri i po godine zadužili za 1.170 evra novog duga. Ovde nije uračunato zaduženje po osnovu onog starog duga od 24 milijarde spoljnog duga i 17 milijardi unutrašnjeg javnog duga. Što je najgore, sa ovih 1.170 evra vi ste zadužili sve građane Srbije, čak i one tek rođene, zadužili ste više od milion nezaposlenih koji nemaju nikakva primanja i zadužili ste 700.000 ljudi koji po zvaničnim statističkim podacima žive ispod granice siromaštva, jer danas nemaju evro i po da kupe neke osnovne životne namirnice.
Ako izglasate ovaj zakon o novom zaduživanju Republike Srbije za 28.500.000 evra, to znači da ste za tri i po godine svoje vlasti, svako domaćinstvo u Srbiji, a ima ih 2.497.000 zadužili za 3.339 evra. Ako usvojite sve zakone o kojima danas raspravljamo i kojima zadužujemo Republiku Srbiju za novih 1.711.000.000 evra, pa taj iznos dodamo svim zaduženjima od 11. juna 2008. godine, pa podelimo na 127 poslanika vladajuće koalicije koliko ih je u proseku glasalo za usvajanje ovih zakona, dobijemo jedan neverovatan podatak, da je svaki poslanik vladajuće većine, građane u proseku zadužio sa 65.657.811 evra, prava sitnica.
Znate, ovih 28.500.000 evra, koji se odnosi na socijalnu oblast, možda i ne deluje previše opasno i zastrašujuće, međutim kada se sagledava u kontekstu ukupnog zaduživanja Republike Srbije pod vlašću Mirka Cvetkovića, onda je jasno da je i taj zakon neprihvatljiv.
Znate, kada vlast za tri i po godine zaduži državu za 8.333.000.000 evra bilo bi logično da se u zemlji poboljša životni standard, da se pokrene proizvodnja, da se otvori nekoliko stotina hiljada ranih mesta, da se desetkuje nezaposlenost i broj siromašnih građana, kod nas u Srbiji se događa upravo suprotno. Stalno usvajamo nove zakone, stalno se zadužujemo, a u međuvremenu 300.000 radnika je izgubilo radna mesta, broj građana Republike Srbije koji žive ispod granice siromaštva je premašio broj od 700.000.
Broj građana Republike Srbije koji živi ispod granice siromaštva je premašio brojku od 700.000, 730.000 ljudi traži spas iz bede u kojoj se nalazi u svakodnevnom kockanju, a 70.000 ljudi preživljava zahvaljujući narodnim kuhinjama.
Zadnja računica, koju sam izveo sabirajući ova zaduženja, pokazuje da je svako dizanje ruku poslanika vladajuće koalicije prilikom glasanja o zakonima, o novim zaduženjima građane Republike Srbije koštao 810.590 evra novog duga. Znači, skrećem pažnju poslanicima vladajuće koalicije, pre nego što glasaju za usvajanje ovog zakona o zaduženju Republike Srbije za novih 28.500.000 evra da imaju na umu to, da je svako dizanje ruku novo zaduživanje za Republiku Srbiju u iznosu od 810.590 evra.
Još jednom podsećam da javni dug Republike Srbije 17 milijardi evra, spoljni dug iznosi 24 milijarde evra i sa ovih današnjih 1.711.000.000 vi Srbiju sa obe noge nepovratno gurate u dužničko ropstvo. Srpska radikalna stranka neće da vam u tome pomaže i iz tog razloga mi ne možemo podržati ove predloge zakona.
Što se tiče ovog sporazuma o bezbednosnim procedurama u razmeni i zaštiti tajnih podataka između Republike Srbije i Evropske unije, u pitanju je jedan iz niza sporazuma koji smo mi ovde usvojili, tačnije koji su usvojili predstavnici vladajuće većine, vladajućih stranaka, a koji odgovorno tvrdim predstavljaju uvredu, ne samo za nacionalno i državno dostojanstvo, već i za zdrav razum. Vi sporazum o razmeni i zaštiti tajnih podataka sa Evropskom unijom potpisujete u trenutku kada Evropska unija grubo kršeći Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, praktično, učestvuje u okupaciji Kosova i Metohije, u okupaciji dela državne teritorije Republike Srbije.
Vi sa tom Evropskom unijom potpisujete sporazum o razmeni i zaštiti tajnih podataka. To je van zdravog razuma. Prvorazredni crni humor. Dželat davi žrtvu, a onda predloži hajde napravimo pauzu da se malo odmorimo da potpišemo sporazum o uzajamnoj saradnji u poboljšanju naše međusobne bezbednosti i kada potpišu taj sporazum dželat nastavlja svoj posao.
Evropska unija preko misije Euleks čini bukvalno sve da zaokruži nezavisnost takozvane Republike Kosovo i da joj obezbedi međunarodno priznanje. Podsećam da su zemlje Evropske unije imale vodeću ulogu u razbijanju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zatim u razbijanju Savezne Republike Jugoslavije, zatim u razbijanju Državne zajednice Srbije i Crne Gore, a sada zajedno sa Sjedinjenim Američkim državama udarnički rade na razbijanju Republike Srbije.
Takođe vas podsećam da su zemlje te Evropske unije, sa kojima ćete vi razmenjivati i čuvati podatke, značajne podatke, značajne za nacionalnu državnu bezbednost, izazvale seriju ratova na području bivše Jugoslavije u kojima je poginulo 110.000 ljudi, 500.000 ljudi ranjeno, 2.000.000 ljudi raseljeno, ubijeno više od 43.000 pripadnika srpskog naroda.
Takođe, podsećam da su zemlje Evropske unije učestvovale u okupaciji Republike Srpske Krajine, da imaju svoje učešće u najvećem etničkom čišćenju u Evropi posle Drugog svetskog rata u kojem je više od 600.000 Srba proterano iz Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske.
Evropska unija ne posustaje u tom zločinu. Ona svim snagama i dan danas pomaže Hrvatskoj da sačuva rezultate etničkog čišćenja, da spreči povratak prognanog srpskog stanovništva i da spreči plaćanje štete, ratne, materijalne i nematerijalne štete. Vi sa takvom Evropskom unijom potpisujete ovakav sporazum. To je ignorisanje realnosti, ismejavanje realnosti. Podsećam da je ta ista Evropska unija učestvovala u bombardovanju Republike Srpske. Sećate se njihovih snaga za brza dejstva kako su granatirala srpsko Sarajevo i kako su učestvovale u operaciji "Maestral" kojima su hrvatska i muslimanska vojska u septembru 2005. godine okupirale 13 opština u Bosanskoj Krajini.
Evropska unija je imala vodeću ulogu u bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije. Stoički su nas bombardovali tri meseca. Porušili nam 300 mostova, škola, bolnica, ubili nam 3.000 ljudi, ranili 15.000 ljudi, ubili nam 73 dece. Naneli nam štetu koja se meri desetinama milijardi evra, drže pod okupacijom Kosovo i Metohiju, razbijaju Srbiju pobunjujući Sandžak, pobunjujući Vojvodinu, a vi sa njima potpisujete sporazum koji se tiče čuvanja važnih bezbedonosnih tajni.
Evropska unija je odgovorna za progon 250.000 Srba sa Kosova i Metohije. Nakon što je brigu o bezbednosti Srba na Kosovu i Metohiji preuzela Evropska unija zajedno sa SAD na Kosovu i Metohiji su ubijena 1,004 srpska civila, 300 srpskih ljudi, u najboljoj životnoj dobi, su odvedeni u Albaniju da bi tamo bili iskasapljeni radi prodaje organa na svetskom tržištu.
Sve ovo napominjem, apelujem na vas, apelujem na poslanike vladajućih partija da se dozovu pameti i da na kraju svog mandata pokažu minimum dostojanstva, da se usprave i da ne usvoje bar jedan od nekoliko desetina ponižavajućih zakona koje im je servirala Vlada Republike Srbije.
Sledeći zakon o kojem ću da govorim jeste Sporazum sa Evropskom organizacijom na nuklearna istraživanja. Po ovom pitanju želim da ukažem samo na dve činjenice. Ova organizacija nikada, ni jednom jedinom reči, nije osudila bombardovanje Republike Srbije osiromašenim uranijumom. Znači, to da se zna. Podsećam vas da je NATO pakt priznao da je na Republiku Srbiju bacio 15 tona osiromašenog uranijuma, Vojska Srbije tvrdi da se radi o 35 tona, Vojska Rusije tvrdi da se radi o 90.000 projektila ukupne težine 45 tona. Jedna ovakva organizacija koja bi trebalo da bude savest Evrope, kada je u pitanju ova problematika, nijednom rečju nije osudila taj zločin. Samo na Kosovu, znači ne govorim o Srbima, govorim pre svega o Albancima, broj ljudi koji umiru od bolesti karcinoma je nakon ovog bombardovanja porastao za 100%.
Imamo jedinu državu u Evropi koja je bila žrtva bombardovanja i to masovnog bombardovanja osiromašenim uranijumom, a ta država ne samo što nije stalni član ove organizacije, nego čak nije ni pridruženi član. To je još jedan u nizu apsurda i samim tim i sam ovaj predlog zakona čini apsurdnim.
Sledeći Sporazum sa Turskom u međusobnoj zaštiti, slušajte molim vas, poverljivih informacija i materijala razmenjenih u okviru saradnje u oblasti vojne industrije. Pitam da li postoji neko u ovoj sali ko zaista veruje da će Turska koja je imala vodeću ulogu u ratu Bosne i Hercegovine protiv srpskog naroda, značajnu ulogu u ratu u Hrvatskoj, značajnu ulogu u agresiji NATO pakta na Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je glavni vojni savez iz SAD, koja uskoro preuzima bazu Bonstil i koja uskoro preuzima vodeću ulogu u okupaciji dela teritorije Republike Srbije podatke od značaja za vojnu industriju sakriti od svog saveznika SAD i drugih članica NATO pakta? U to samo lud može da poveruje.
Znači, zašto usvajamo jedan zakon za koji znamo da se neće sprovoditi? Čisto forme radi da bi rekli usvojili smo 1.200 zakona i potpisali smo sporazum o jednoj vrsti vojne saradnje sa Turskom.
Zadnji zakon na koji ću se osvrnuti, Zakon o Sporazumu i učešću Srbije u operacijama Evropske unije za otklanjanje krizama i odricanju tužbi. Ovde naziv zakona sve govori. Znači, operacija za upravljanje krizama. Fali samo jedan podatak - operacije za izazivanje kriza i upravljanje krizama. Ne radi se o operacijama za rešavanje kriza, što bi bilo logično. U tom slučaju bi bilo logično da Srbija pristupi ovom sporazumu.
Inače, ovo je jedan formalni dokaz da zemlje EU izazivaju krize i upravljaju krizama, a kako to rade najbolje se vidi na primeru Kosova i Metohije, na primeru Republike Srbije.
Zajedno sa Amerikom, EU je izazvala krizu koja je dovela do raspada SFRJ, do niza ratova sa strašnim posledicama. Ta kriza i dalje traje, a ovim sporazumom Republika Srbija se kandiduje da sve one loše stvari koje njoj EU čini u proteklih 20 godina, sada ona za račun EU čini drugim državama i narodima. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Radiša Ilić ima reč. Izvolite.

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su više predloga zakona, tačnije rečeno konvencija, koje su objedinjene po principu koji ni nama nije jasan pošto su tu smeštena i nuklearna istraživanja, socijalna inkluzija, teški metali i zagađivanje vazduha, evropske banke, saradnja sa Turskom u vezi zaštite pojedinih podataka itd. Mislim da je jedan memorandum koji je uvršten u ovaj dnevni red, odnosno u ovu tačku od "životnog značaja" za građane Srbije.
Vi, građani Srbije, koji ste ostali bez posla i vi koji ćete u penziju tek kad napunite 67 godina, zato što tako hoće EU, dobro razmislite šta će Srbiji doneti memorandum o razumevanju između Republike Srbije i EU o učešću Republike Srbije u akcionom programu za celoživotno učenje. Kao da nas neko ponovo podseća na Lenjinove radove - učiti, učiti i samo učiti.
Iz svih ovih predloga zakona objedinjenih u ovoj tački moram da kažem da vrebaju neke opasnosti, ili vreba NATO ili vrebaju ogromni krediti ili vreba EU ili teški metali i otrovi i ne zna čovek šta je gore i opasnije po Srbiju.
Ako neko zna šta je zajednički imenitelj svim ovim konvencijama i memorandumima koji su objedinjeni u ovoj jednoj tački, verujte da mu treba dati Nobelovu nagradu.
U mojoj diskusiji ću se usredsrediti na dva protokola koji se tiču zaštite životne sredine.
Ova prva konvencija koja se bavi teškim metalima po svojoj prirodi je deklarativnog karaktera i čitajući vidimo da se uglavnom bavi spiskovima kategorije i opisom proizvodnih procesa u kojima se kao nus proizvodi javljaju teški metali.
Dvadeset i trideset godina posle toga, iako su ove konvencije obavezivale da se obezbede proizvodni procesi, skladišta otrovnog otpada, jalovišta ruda, dogodile su se takve katastrofe, takvi akcidenti čiji posledice nisu još sanirane i godinama će se još uvek osećati.
U noći između 30. i 31. januara 2000. godine iz Rumunije je u Tisu ispušteno 120 tona otrovnog cianida i teških metala iz basena rudnika zlata u Rumuniji Baia mare. Tada je bukvalno uništen ceo ekosistem reke Tise, kao i okolnih pritoka, uključujući i dobar deo toka reke Dunav. Ovaj akcident na reci Tisi je po težini bio na drugom mestu, odmah iza one katastrofe u Černobilu 1986. godine. Ko je tada Srbiji nadoknadio štetu? Apsolutno niko.
Možemo reći da tada Rumunija nije bila članica EU, dok je Mađarska oktobra 2010. godine bila članica EU, ali su verovatni prenebregnuti standardi koje je u oblasti ekologije Mađarska trebala da ispuni da bi pristupila EU, pa su ruinirani rezervoari prepuni otrovnog crvenog koncentrata, odnosno mulja iz fabrike aluminijuma, popustili i kontaminirali u vode Dunava.
Takođe, ne zaboravimo da mnoge kompanije značajan deo profita i ilegalnog ostvaruju tako što ne troše sredstva za pravilno skladištenje i tretiranje opasnog otpada, pa samim tim i teških metala. Oni jednostavno taj otpad, ta jalovišta sa otrovnim koncentratima rasipaju po udaljenim predelima, po planinskim rekama ili, što je još gore, spaljuju taj otpad u visokim pećima, a to je, nažalost, njima omogućila država Srbija svojim zakonima, naravno, pod vidom upotrebe alternativnih goriva.
Veliki broj amandmana na ovaj protokol se odnose na procedure koje zemlje potpisnice moraju preduzeti da bi se smanjila koncentracija teških metala u zemljištu.
Kada sam već kod kontaminiranog zemljišta teškim metalima, da li znate za istraživanja EU, o kojoj mislimo sve najgore, o zagađenju poljoprivrednog zemljišta na Kosovu i Metohiji? Kosovo i Metohija je zagađena teškim metalima – hromom, niklom, olovom, živom, arsenom. Ovo govorimo zato što znamo da ćemo se jednog dana vratiti kad-tad na Kosovo.
Dakle, to kažu eksperti EU, koji su i proizveli sav taj haos i bezvlašće na Kosovu i Metohiji, koje je dovelo do zagađenja. Najgore je to što niko ne snosi odgovornost, pošto Euleks, a tamo je opet zahvaljujući zelenom svetlu koje im je dalo Vlada Republike Srbije, niko, taj Euleks ne hapsi te zagađivače i te kriminalce na Kosovu i Metohiji. Taj Euleks upada u srpske kuće, maltretira, ubija, hapsi decu, stavlja im lisice na ruke. Imali smo prilike da vidimo to u medijima.
Najgore je to što svi ti teški metali rečnim tokovima dolaze u centralnu Srbiju i ugrožavaju živote i zdravlje ljudi. Da vas podsetim, povećane koncentracije teških metala izazivaju genetske promene, bolesti nervnog sistema, rak, sterilitet. Da li ima nešto gore od toga?
U članu 11. u odeljku rešavanje sporova protokola o teškim metalima predviđeni su načini rešavanja problema i nadoknade štete. Ovo je posebno zanimljivo. Da li znate ko će da rešava te sporove? Međunarodni sud pravde u Hagu. Dakle, bez Haga ništa ne može. Ako budu sporove rešavali pravedno, pod znacima navoda, i vremenski kao njihove kolege u Haškom tribunalu, onda oni koji očekuju neku presudu što su zaliveni teškim metalima, mogu slobodno da rezervišu mesto na najbližem groblju.
Mi se bavimo ovim protokolima i konvencijama kao da ćemo da spasavamo svet od propasti, a najveći zagađivači na svetu, pre svega SAD, ne pridržavaju se apsolutno nikakvih konvencija, ne samo u oblasti zaštite životne sredine, nego što se tiče svih konvencija koje postoje na ovom svetu. Nisu čak ni potpisnici KJOTO protokola, kojim se reguliše emisija štetnih gasova i štiti se ozonskih omotač.
Pogledajmo današnje novine. Ne moramo da idemo ni u Rumuniju ni u Mađarsku ni u Ameriku, u Srbiji, u Zajači kod Loznice u krvi dete osnovac. Gospodine ministre, prilikom rutinskog sistematskog pregleda otkriveno je prisustvo olova. Šta onda radi država? Šta radi Ministarstvo zdravlja? Šta radi policija? Ko to ima pravo da truje našu decu? Da li ti ljudi imaju svoje ime? Da li imaju neku zaštitu? ko su uopšte oni?
Rekao sam maločas do čega to dovodi, do pojave raka, teških oboljenja, anomalija, steriliteta. Odakle je došlo to? Palo je sa neba. Da li može neko da pohapsi odgovorne, to pitaju srpski radikali? Koliko takvih Zajača uopšte ima u Srbiji? Malo nam je uranijuma koje nam je NATO poslao 1999. godine prilikom NATO bombardovanja i sada nam ostaje da se trujemo i teškim metalima.
Upravo se na olovo odnosi aneks 1. Protokola u kome se navode vrste teških metala i kojim je obuhvaćen član 3. stav 1. Iz ovih proteklih nekoliko godina imali smo prilike da pročitamo naslove na stotinama memoranduma, konvencija, protokola kojima se štiti sve na ovoj planeti. Čak mislimo da su i amebe obuhvaćene zaštitom, ali nikako da pronađem, da vidim konvenciju koja bi trebala da štiti građane Srbije od najcrnjeg genocida na kugli zemaljskoj, konvencije koja je trebala da sankcioniše one koji su nas zasipali uranijumskim bombama i nuklearnim otpadom iz aviona NATO pakta. Toga nema, neće ni biti, a nama ostaje da nemoćno beležimo porast broja obolelih od karcionoma, od kojih je najveći broj dece.
U ovom drugom protokolu o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama u četvrtom odeljku se kao jedno od tehnika kontrole za smanjenje misije navodi spaljivanje otpada, a tu dolaze u obzir opasni otpad, medicinski otpad itd.
Danas se pod vidom alterantivnog goriva, a tako su ukrštene otpadne gume, farmaceutski medicinski otpad, vrši spaljivanje opasnog otpada u visokim pećima, u cementnoj industriji, možda i u nekim topionicama.
Ono što je kod nas normalno i po međunarodnim konvencijama, u razvijenim zemljama EU, recimo u Švedskoj nije. Evo jednog primera. Prilikom posete Švedskom parlamentu 2009. godine pitali smo kolege članove odbora šta oni u Švedskoj rade sa otpadnim gumama, pošto su nam ovde u Srbiji predstavnici izvršne vlasti rekli da se gume spaljuju u celoj zapadnoj Evropi kao alternativno gorivo. Kolege iz Švedskog parlamenta su nam odgovorile da se to kod njih ne radi i prikazali nam fotografije na kojima se vidi kako od otpadnih guma prave veštačke brežuljke, rekultivisane, gde se tokom zime sankaju deca, a nama kažu naši stručnjaci – nije to štetno, tako je u EU, to je obmana. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Božidar Delić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Božidar Delić

Srpska radikalna stranka
Uvažena predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, želim u prvom redu da govorim o Predlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Republike Srbije i EU o uspostavljanju okvira za učešće Republike Srbije u operacijama EU za upravljanje krizama.
Za SRS, kao i za većinu građana Srbije, ovaj zakon je apsolutno neprihvatljiv. Ovaj sporazume je još jedan korak ka približavanju Srbije NATO paktu i kakav je interes Srbije da učestvuje u operacijama krizama koje su izazvale te iste zemlje EU koje pored SAD prednjače uopšte u izazivanju krize u svetu? Kada govorimo o ove 24 vrste operacija, možete mi pomenuti koju god hoćete zemlju a ja ću vam reći koja zemlja je izazvala krizu.
Američka strategija izazivanja i upravljanja krizama poznata je još iz devedesetih godina prošlog veka. Na našim prostorima je primenjena tokom razbijanja SFRJ, a zatim SRJ, a posebno je osećamo i danas u pokušajima da se oduzme i otme naša južna srpska pokrajina KiM.
Nigde oni koji su izazvali krizu nisu istu rešili. Oni upravljaju krizom, smanjuju intenzitet aktivnosti i ako zemlja žrtva podigne glavu, oni je ponovo pokrenu i aktiviraju. I na našim prostorima, upravo kroz upravljanje krizom, ugasili su navodno plamen rata, ali su svugde ostavili žar, tako da uvek kad požele mogu ponovo da izazovu krizu, odnosno žar pretvore u plamen, odnosno izazovu novi rat.
Srpska radikalna stranka nema ništa protiv humanitarne pomoći, jer u Srbiji postoji humanitarna organizacija Crveni krst, koja je u sistemu međunarodnih organizacija Crvenog krsta i Crvenog polumeseca. Mi to podržavamo i sve aktivnosti koje su u tom domenu, ali ovo je nešto sasvim drugo. Ovde se radi o humanitarnim operacijama, poput "Milosrdnog anđela", što smo već osetili na svojoj koži. Sada treba da sa onima koji su nas bombardovali, koji izazivaju sve krize u svetu, učestvujemo pod njihovom komandom u operacijama upravljanja krizama u nekim drugim zemljama i da njihovim narodima namećemo rešenja koja nisu u njihovim interesima, već u interesima onih koji su tu krizu izazvali.
Prošle godine smo bili svedoci tzv. arapskog proleća, krize koju su zarad svojih interesa izazvale SAD, uz svoje satelite Britaniju i Francusku. Trenutno to isto rade i u Siriji. Ono što je posebno žalosno je i činjenica da je Srbija učestvovala u izazivanju krize u Egiptu i Tunisu. Ovde u Beogradu su članovi Otpora obučavali aktiviste iz Egipta i Tunisa o načinima izazivanja nemira koji će eskalirati u krizu. Trenutno se, kao što znate, u Egiptu nalazi pet srpskih državljana koji čekaju suđenje zbog ugrožavanja bezbednosti Egipta, jer im je bilo malo što su obučavali aktiviste u Beogradu, već su otišli direktno u Egipat da pomognu u operativnom rukovođenju i izazivanju nemira.
Oni su ipak naši građani, ali ne očekujem da će biti osuđeni, jer iza njih stoji Amerika i biće proterani, kao što je to inače i ranije rađeno kada su oni u pitanju.
Ovaj sporazum ima dva dela – odredbe o učešću u civilnim operacijama za upravljanje krizama i drugog dela, učešće u vojnim operacijama za upravljanje krizama. Međutim, ako se čita sporazum, može se zaključiti da se ove dve vrste operacija mogu izvoditi pojedinačno jedna ili druga, ali najčešće se izvode zajedno, odnosno paralelno.
Meni je malo čudno da se u članu 6. koji govori o civilnim operacijama za upravljanje krizama u tački 4) upotrebljava termin vojišt, koji je potpuno iz domena vojne terminologije i koji svakako ne bi trebalo da se nađe u ovom delu gde se govori o sporazumu o civilnim operacijama. Međutim, ovo samo potvrđuje ono što sam već unapred rekao, da se ovde radi o namerno izazvanim krizama u interesu pojedinih zemalja EU, a posebno da ne govorim kada su u pitanju SAD.
Da li je ovaj sporazum potreban Srbiji? Da li treba da šaljemo svoje kontigente, bilo civilne ili vojne, u druge zemlje, da najčešće protivno volji tih naroda i tih zemalja radimo za interese zemalja koje su izazvale krizu, koje vode krizu prema svojim interesima i planovima i to sve radimo u lancu komandovanja EU, gde mi pod svojom punom kontrolom i komandom imamo svoj nacionalni kontigent, što je s jedne strane logično, ali to je i potpuna farsa. Komandanti operacija su iz EU, oni određuju zadatke nacionalnim kontigentima, što se vidi kada se pročita član 6. za civilne operacije i član 10. za vojne operacije.
U razlozima za donošenje zakona kažete, citiram – bezbednosna strategija EU potvrđuje doslednost EU svetskom poretku, zasnovanom na adekvatnom multilateralizmu i međunarodnom pravu. Pa to je tek potpuna farsa. Upravo EU i Amerika su potpuno zgazile međunarodno pravo, a mi smo to opet osetili na svojoj koži. Da samo podsetim narodne poslanike da smo u ovoj skupštini nekoliko puta pokrenuli pitanje učešća naše parlamentarne delegacije kao posmatrača na skupštini ODKB (Organizaciji dogovora o kolektivnoj bezbednosti). Jedna tako benigna inicijativa od strane Ruske federacije nije prihvaćena, iako niko čak i od predstavnika vladajuće koalicije navodno se tome nije protivio.
To se ne rešava već tri godine, a ovamo hoćemo ad hok da šaljemo naše vojnike i policajce da ugrožavaju bezbednost drugih naroda zarad interesa EU. To ne može, tako makar misli SRS i takav svoj stav iznosi pred građane.
Hteo bih da kažem još o dva predloga zakona, i to Predlog zakona o potvrđivanju protokola o teškim metalima uz Konvenciju o prekograničnom zagađenju vazduha na velikim udaljenostima, iz 1979. godine i Predlog zakona o potvrđivanju protokola o dugotrajnim organskim supstancama uz Konvenciju o prekograničnom zagađenju vazduha na velikim udaljenostima, takođe iz 1979. godine.
Gospodo, da smo ove sporazume potpisali negde u to vreme ili kako se tamo kaže, do 1985. godine, mi verovatno danas o tome ne bi diskutovali i verovatno bi to bilo u redu. Međutim, danas su za nas ovi sporazumi apsolutno prevaziđeni. U prvom sporazumu se govori o teškim metalima. To su metali čija gustina prelazi 4,5 grama po santimetru kubnom i onda se govori prvenstveno o kadmijumu, olovu i živi. Sve što je rečeno o ovim teškim metalima je u redu i prihvatljive su mere koje se predlažu da bi se opasnost od njihovog delovanja dovela na neku manju meru.
No mi u Srbiji imamo jedan daleko veći problem sa teškim metalom, čija je gustina dvostruko veća od olova. Radi se o uranijumu i njegovom izotopu – uranijum 238, kako mi to kažemo osiromašenom uranijumu, koji su Amerikanci 1999. godine bombardovali Srbiju i time u Evropi prvi put primenili, slobodno se može reći, atomsko oružje.
Time nisu bombardovali samo Srbiju, već su bombardovali i Evropu i Balkan. Širenje ove radioaktivnosti i njihovih čestica neće zaustaviti državne granice. Posledice ovoga vidimo svakog dana. Broj umrlih od leukemije i raka je dvostruko veći nego što je bio pre 1999. godine.
Šta će nam ovim sporazumi kada je teritorija Srbije zauvek zagađena? Vreme raspada uranijuma 238 je 4,7 milijardi godina. Da pokušam da vam to objasnim slikovitije, makar što se tiče naših gledalaca. Od rođenja Hrista, pa da kažem do danas, za tih 2000 godina je na zemlji živelo 80 generacija ljudi. Da bi se radioktivnost uranijuma 238 smanjila za 50%, na zemlji bi trebalo da živi 187 miliona generacija. Neka u svakoj generaciji umre samo po jedan čovek, možete videti kakve su razmere tog zločina koji je učinjen u Srbiji. U Srbiji su već umrle i čitave jedinice, posebno rezervnog sastava, jer je njega lakše pratiti, koje su se borile na teritoriji KiM.
Pred ovim činjenicama padaju svi argumenti iz ovih sporazuma. Zbog toga SRS ih neće ni u kom slučaju podržati. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Zoran Krasić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospođo Đukić, koliko imam vremena?
(Predsednik: Imate još 23 minuta.)
Sasvim dovoljno.
Gospodine Obradoviću, da se malo hvalim, jer ove najnovije ankete kažu da građani Republike Srbije dele stavove sa SRS.
Ako dozvoljavate, građani Republike Srbije na prvo mesto kao prijatelje stavljaju Rusiju, Kinu, Makedoniju, Rumuniju, Grčku, nesvrstane. Sve je sa više od 50% Kada je u pitanju anketa u pogledu neprijatelja, na prvom mestu su SAD. To se uklapa sa ovim što je gospodin Delić pre mene pričao, Radiša Ilić i gospodin Dušan Marić. Na drugom mestu je Velika Britanija. Na trećem mestu su Nemačka, Francuska, Hrvatska i naravno NATO pakt. Znači, to je percepcija građana. Jasno im je, prijatelji su nam upravo one zemlje za koje SRS kaže da su prijateljske. Sećate da smo potpisivali neke sporazume u ovoj zgradi, tamo 2000. godine sa Rusijom i Belorusijom, na bazi čega imamo i specijalni status.
Vidite, mogu da se stave na sto razni sporazumi, mogu da se izraze lepa očekivanja, ali ono što je percepcija građana, gospodine Obradoviću, poklapa se sa stavovima SRS. U SAD, u Velikoj Britaniji, NATO paktu, pa sada ako hoćete – Nemačka, Francuska, tj. EU, to je okosnica EU, oni u tome vide neprijatelje Srbije i srpskog naroda.
Ovo je vrlo važno zbog nekoliko tačaka dnevnog reda koje se nalaze u ovoj objedinjenoj raspravi, gde se nalazi 14 predloga zakona. Vidite koliko su važne ove države, kada ste ih svih 14 stavili u jednu tačku dnevnog reda. To sa gledišta diplomatskih odnosa jeste malo nepoštovanje, ali vam ne zameram, sretan sam što niste stavili 37 tačaka dnevnog reda. Ranije smo imali 37 tačaka dnevnog reda u okviru jedne jedinstvene rasprave.
Kada sam već tu kod tih anketa i onoga što je nesporno što se tiče agencija koje se bave istraživanjem, vidite, kod građana Republike Srbije još nije jasno ko su nam prijatelji i neprijatelji kada su u pitanju neke države. Recimo, kada je u pitanju Turska, 33% građana smatra da su nam prijatelji. To je verovatno zbog ovih serija, a 34% smatra da su nam neprijatelji, dok 33% nezna. Kada je u pitanju EU, 28% kaže – prijateljski su raspoloženi prema nama, 39% EU doživljava kao neprijatelje i 32% ne može da kaže da su prijatelji niti neprijatelji.
Gospodine Obradoviću kada postavite građanima Republike Srbije pitanje – da li u Srbiji postoji opasnost od separatizma? Da kaže 67%. Što se tiče ove parole – EU nema alternativu, ko to podržava? Podržava 10,5%. Onako, slaže se sa tom inicijativom – 20%. Ne slaže se sa tom inicijativom – 19,3%. Protivnici te parole – 35,30%.
Da li EU predstavlja štetu za Republiku Srbiju? Da kaže 22%, 21% se slaže sa tom konstatacijom, a kažu da nije štetna za EU samo 17,20%. Da vam ne čitam dalje ove ankete, iz toga treba da proizađu neki zaključci, kakvo je raspoloženje građana Republike Srbije. Mi iz SRS možemo biti zadovoljni sa rezultatima ove ankete, jer vidimo da sve ove godine koje smo na političkoj sceni proveli zastupajući stavove da Srbija nema alternativu, da srpski narod nema alternativu, napokon dolazi do građana Republike Srbije da shvataju zašto se zalažemo i videćemo to, to sada nije toliko bitno, ali očekujemo dobru komunikaciju.
Gospođo Đukić-Dejanović, ne znam da li ste bili na početku. Gospođa Kolundžija je pričala o ovoj tački dnevnog reda i ono što je dominiralo njenom raspravom jeste politika koja laže. Pričala je i gledala je u mene. To je bila asocijacija da SRS vodi politiku laži. Vidite, anketa kaže da baš i ne lažemo, da se to slaže sa građanima. Međutim, zaboravila je samo jednu stvar, da ona politika koja je obećala 250.000 novih radnih mesta i zapošljavanje, nije postigla te rezultate. Ona politika koja je rekla – i EU i Kosovo, nije postigla rezultate, znate? Ona politika koja je pričala o boljem standardu, nije postigla rezultate.
To nije sada moje mišljenje. Znate da sam ja mnogo oštriji u tim kritikama, ali to je vaša statistika pokazala, registrovala, Zavod za statistiku. Znači, 500.000 radnih mesta više nema, ne postoji 500.000 budućnosti. Povećan je broj nezaposlenih za 300.000.
Gospodine Obradoviću, čini mi se da 15.000 visokoobrazovanih čeka na birou, ili 22.000. Možda 22.000, pobrkao sam, 158 magistara nauka, jeli tako beše? Čak i tri doktora nauka su nezaposleni. Ovo malo, ne znam kakav je ovo prevod – celo životno učenje. Šta to znači? Postoji li poluživotno, delimično životno učenje ili ovo – učiš dok ne umreš? Gospodine Obradoviću, smanjite vi te kurseve i te stvari, mi imamo visokoobrazovni kadar koji nije zaposlen. Ne treba ništa da ulažemo, već je država uložila u njihovo obrazovanje, i veštine, i sposobnosti.
Naš narod je toliko inteligentan. Dovoljno je da mu date kompjuter, za tri dana ima da nauči da radi na njemu i bolje ima da radi nego ovaj Srđan Milivojević, on gleda u ekran i samo se smeje nešto. On misli to je ogledalo. Naš čovek je inteligentan, aman ljudi. Kako vam nije jasno?
Sad kažete tu se daju neke velike mogućnosti. Slažem se, hoćete da demonstrirate neku drugu politiku, to je politika - EU nema alternativu. To je politika - verovatno ćemo dobiti status kandidata za početak razgovora. A kada će da krenu razgovori? Pa, ko to zna. Turci čekaju, jadnici, dve generacije odoše u penziju čekajući. Jadni Makedonci već i zaboravili, izradovali se prve godine, posle toga rekli – ma diži ruke, od ovoga, nema ništa. Ali dobro, nije to najveći problem ovog seta zakona koji se donose.
Rekoste malopre da se vi socijalisti borite za socijalnu pravdu, to su ove besplatne knjige. Najveći borac za socijalnu pravdu je Dušan Bajatović. Jadnik krvari, ne može podigne tolike plate koje uzima. Ne znam, pišu po novinama, milion i 200, milion i 300 mesečno. Žarko bi voleo da ima makar 50%, ali nema. Nažalost, on je ministar, nije direktor Javnog preduzeća. Pa, nemojte toliko za socijalnu pravdu da se borite. Bolje kad se ne borite za socijalnu pravdu.
Sada najvažnija stvar koja se tiče ovog kompleta zakona, mora ovde da se kaže, ima ovde i dva ugovora sa Ruskom Federacijom koju, naravno, radikali podržavaju, to se podrazumeva. Bez obzira na ove kritike koje se mogu izraziti u pogledu ovih konvencija koje se tiču ekologije, koje verovatno treba da se dograde, da se usavrše, sa gledišta načelne politike one jesu prihvatljive, ali sa gledišta posledica koje mi trpimo ovde, one su uvredljive za nas, to moram da vam kažem. General Delić je samo deo tih podataka je izneo, a kada biste imali prilike da čitate podatke dr Kovačevića koji ispred države vodi ove stvari, da vam on objasni šta je osiromašeni uranijum, gde se nalazi i kakve su posledice, verovatno ne biste imali toliko oduševljenja povodom ovih predloga ovde.
Sada dolazimo na ovo što je verovatno najvažnije da se prikrije. Imamo ovde dva sporazuma koja je potpisao ovaj što je 2002. godine dobio otpremninu, samo da ne radi više u državnoj službi, Šutanovac, pa ga Tadić postavi za ministra odbrane. Nema razlike između EU i NATO pakta. Ko to priča da postoji neka razlika? Nema razlike. Ne znam odakle vama pada na pamet ideja da u toj politici EU nema alternativu, toliko daleko da odete. Moram da vam objasnim jednu stvar, gospodine Obradoviću, u junu mesecu 1999. godine, postojao je plan Ahtisari – Černomirdin. SRS je bila protiv tog plana. Sve stranke su bile za taj plan, one koje su bile u vlasti i one koje su u opoziciji i one koje čak nisu bile ni u Skupštini. Na bazi tog plana doneta je Rezolucija 1244. Donošenjem Rezolucije 1244 u stvari se ostvarilo ono u najboljoj veri, povodom čega su se partneri dogovorili. Da partneri nisu imali garanciju da će to da se poštuje onako kako je napisano, niko ne bi potpisao taj plan. Isto kao i Dejtonski sporazum. U dobroj veri da to što je napisano važi, ugovorne strane su priznale i potpisale. Šta se dešava kada posle nekoliko godina jača ugovorna strana kaže – to mene više ne interesuje? Onda svaki razuman čovek izvlači zaključak da tom partneru ne sme više da veruje, jer da ga je taj partner jedan put prevario, drugi put prevario, treći put prevario i uvek te vara i to je taj odnos sa EU. Dobrosusedski odnosi i sada filozofsko pitanje – da li je zvezdica ili pahuljica?
Gospodine Obradoviću, sećate se, 2006. godine je moralo da bude UNMIK-Kosovo. Ukoliko dođu presvučeni teroristi kao poslanici njihove nezavisne ili one, srpska delegacija napušta skup. Da li je tako bilo, gospodine Obradoviću? Sve skupove smo napuštali u inostranstvu. Nismo hteli da sedimo u sali gde oni dolaze. Ako je UNMIK, u redu. Na početku nisu uvodili te teroriste u funkciji političara prelaznih institucija. Danas smo došli, u koju situaciju? Tadić kaže Tačiju – gde si pobratime? Tako je. Zbog čega? Zbog EU. Zbog čega? Predpristupnih fondova, da se zgrabi. Nemojte ljudi, država je mnogo ozbiljna stvar.
Sada da objasnimo neke stvari, kako smo u stvari došli u tu situaciju. Evo, gospodine Obradoviću, SPS, DSS i SRS su od strane Borisa Tadića 2008. godine optuženi da su antievropske stranke, pred izbore, da li se sećate, gospodine Obradoviću? Mi dobismo 128 mandata. Sećate se, Vučić je objavljivao tajne razgovore što ste imali sa Lilićem. Kako se ne sećate? Bilo u "Pravdi", kad ste vi Liliću rekli – ja sam sa Borisom to ovako. Doneću vam ja, u knjizi objavljeno, nemojte da se sekirate. Zašto bih ja nešto izmišljao? Znate da se ne bavim tim stvarima.
(Predsednik: Najbolje se vi sećate komunikacije sa gospodinom Vučićem. Držite se dnevnog reda.)
Gospođo Đukić, ja se najbolje sećam komunikacije sa vama. Samo da objasnim neke stvari, gospođo Đukić-Dejanović. Čekajte, 128 mandata, gospođo Slavice. Sada smo mi objavili, Vikiliks mi javlja, depeše iz američke ambasade, demanter kaže – Dačića sam ja obradio da mora da pređe na ovu stranu. Šta se desilo? SPS je preneo 20 mandata kod Srđana Milivojevića, pa ste onda vi formirali ovo, stranka neprijatelja Srbije, SNS, i tamo imate ovog obrazovanog, celoživotno učenje. Više nije građevinski tehničar. Znate li šta je danas rekao istražnom sudiji? Menadžer ekonomije, kako čovek napreduje. Samo je potrebno da u 58. godini života progledaš. Onda je otišla Nova Srbija jer su se ovi uplašili da ćete ih uhapsiti, ne vi, nego ovi i onda smo mi ostali na 57, DSS ostao na 20 i Srbija je postala proevropska. Nije proevropska. Neće ni posle ovih izbora da bude proevropska, nego će biti srpska. Kažem vam, 2008. godine nije dobila, koncepcija EU nema alternativu, 2012. godina ima do nogu da bude potučena.
Jeste videli šta kažu na ova istraživanja? Vaši birači više veruju EU, nego što su protiv EU, SPS, ali PUPS i SNS, i dalje je većina protiv EU, ali oni ne znaju da su i Krkobabić i Toma za EU. Oni ne komuniciraju među sobom. Birači misle nešto, a ova dvojica teraju. Njih baš briga. Ja ovo pričam da sutra ovolike oči otvaraju za koga glasaju. Ko jednom prevari, taj stalno vara. Vidite šta kaže vaš Dačić juče, on bi da se bije sa ovim šiptarima što su mu uhapsili policajce i to sad deluje prihvatljivo, ali EU nema alternativu, rekao mi Barak Obama kad sam bio na doručku.
Samo da napravimo koordinate da se zna gde je ko, kako, koliko je to važno, koliko nije važno, da čovek uludo ne baci glas, a očekujući nešto, dobije nešto drugo. Tu moramo da budemo vrlo oprezni. Moramo, ako poštujemo Ustav Republike Srbije, da iznesemo jedan opšte obavezujući stav. Republika Srbija može imati prijatelje samo u onim državama koje nisu priznale nezavisno Kosovo. Svi oni koji su priznali nezavisno Kosovo, sa njima moraju da zahlade odnose, smanje nivo.
Kad pravite sporazum sa EU, 22 države EU su priznale nezavisno Kosovo i od toga ne odstupaju. I u svim pričama, razgovorima, dogovorima uvek Tačijevo Kosovo ima primat nad Republikom Srbijom. Jel beše velika afera oko organa, pa ko će da reši, pa da li istražitelj UN, da prepustimo Euleksu i oni da jure Tačija, pa nemojte molim vas. Ali, vi razgovarate sa njima, vi dogovarate. To je taj problem. A sada ove operacije kako da se ublaži stav onih pet članova EU?
Opet se pravi greška kao što je napravljena decembra 2008. godine, iz čista mira ste pozvali Euleks i Euleks je ušao sa predsedničkim pismom decembra 2008. godine da bi posle šest meseci taj isti koji je pozvao Euleks rekao – au, pa nisu statusno neutralini, oni su pristrasni. A onda u ovoj Skupštini skoči jedan dilber pa kaže – što vaši Rusi nisu stavili veto? Kako će da stave veto kada je predsednik Srbije tražio Euleks.
Kako beše sa generalnom skupštinom? Ovde izglasasmo jednoglasno tekst rezolucije itd. 70 i nešto država, Vuk Jeremić obišao zemljinu kuglu šest puta, izlobirao, svi će nas da podrže ima 70 država koje ima da se posvađaju sa SAD u Generalnoj skupštini. Zašto? Zato što je on načelno pitanje, zalazi u međunarodno pravo itd. Pred početak Generalne skupštine SMS poruka, lepa Keti, lepom Tadiću da se promeni da ide zajednička rezolucije EU i Srbije i u jednom delu te rezolucije pregovarački proces. Gde u Rezoluciji 1244 piše o pregovorima? U Rezoluciji 1244 piše da su naši partneri za razgovore o suštinskoj autonomiji i širokoj samoupravi UN Savet bezbednosti. Kako to? Nadali se, očekivali su. Očekuješ nešto od nekoga ko ti je milion puta konkretno pokazao primerom da ne poštuje ništa što je potpisao, već samo svoj interes. I mi sad ulazimo u ova dva zakona, te bezbednost, te saradnja, te mi ćemo sada sa njima krize da definišemo itd. oni će baš nas da pitaju za krize.
Sećate se 2007. godine, radikali kada su izašli sa stavom – vi iz EU, ako smatrate da EU ne može da postoji bez Srbije kao člana, evo odmah nas primite. Donećemo sve zakone na engleskom jednim glasanjem, ali nemojte da nas mrcvarite i nemojte da nam otmete KiM. I šta se desilo oćutali i rekli – nikada vi nećete biti članovi EU, bićete šargarepa, prut, motka, pritka itd. itd. ali nikada nećete biti članovi EU, pogotovo ne sada kada ni oni sami sebi ne znaju kako da začepe rupe, jer su bušni sa svih strana, jer i Nemačka primarna emisija novca ne može da izdrži. Znate vi kako je to sa primarnom emisijom i kod njih je primarna emisija zaigrala. Odakle tolike milijarde? Samo iz štamparije. Neke njihove dobiti itd. ma pustite tu priču. Evro je odigrao svoju ulogu. Preko evra cela Evropa je platila troškove ujedinjenja istočne i zapadne Nemačke i kraj. Šest meseci je to lepo zvučalo, dve marke jedan evro, posle šest meseci ono što je bila marka sada je evro i poklopili stvari i završili posao, ali mi verujemo. Mi verujemo. U šta verujemo? Biće dobro, desiće se nešto, nećemo da radimo a pare će da nagrnu, jest đavola. To samo u Srbiji može da se veruje. Zahvaljujem.

Whoops, looks like something went wrong.