Prva sednica Prvog redovnog zasedanja, 11.03.2013.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Branislav Mitrović. Izvolite.

Branislav Mitrović

Ujedinjeni regioni Srbije
Zahvaljujem gospođo Kovač.
Gospodine ministre, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, odavno se pred poslanicima u ovoj Skupštini nije našao ovakav set zakona, koji kada bude usvojen, a siguran sam da će biti usvojen, će stvoriti pravni osnov za pokretanje jednog veoma značajnog investicionog ciklusa. Kako ubediti investitore da dođe u vašu zemlju, jeste pitanje koje postavljaju skoro sve vlade danas u svetu i siguran sam da mali broj tih Vlada zna i odgovor na to pitanje.
Kako ubediti Ujedinjene Arapske Emirate da investiraju u Srbiju, ako postavimo pitanje? Mi smo odgovor na to pitanje dobili upravo od gospodina Dinkića i Vučića, koji su u ime Vlade potpisali sporazume i koje nam danas nude. Ne bih ja mnogo govorio o ovim sporazumima, o tome šta donose, jer je toliko toga pozitivnog danas rečeno. Naravno, ono negativno ne bih ni uzimao u obzir jer mislim da nije relevantno. Samo mogu da kažem da URS daju maksimalnu, bezrezervnu podršku ovim sporazumima i svemu onome što je prethodilo svim onim predugovorima i svemu onome što će biti posledica usvajanja ovih sporazuma u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Nešto bih rekao o dva zakona koji se tiču kredita, a koji su namenjeni revitalizaciji i ulaganjima u srpskim železnicama, i uvek kada govorimo o zaduživanju naše zemlje mi moramo pristupiti veoma ozbiljno i veoma odgovorno, a pogotovu kada su srpske železnice u pitanju, jer imamo mnoga negativna iskustva iz prethodnog perioda.
Prva asocijacija kada spomenemo srpske železnice jesu najpre kašnjenja, hladni vagoni u zimskom periodu, otkazani vozovi, činjenica da veliki broj komitenata, najpre u robnom prevozu, odustaje od korišćenja železničkih usluga jeste nešto što najviše interesuje građane Srbije, visoke subvencije koje ova država daje srpskim železnicama.
Srpske železnice danas jesu u veoma lošem stanju, najpre zahvaljujući smanjenoj privrednoj aktivnosti, a samim tim i smanjenjem potrebe za železničkim uslugama, ali sa druge strane, danas mnogo puta pominjanom lošom organizacijom te kompanije, lošim rukovođenjem, lošoj kadrovskoj politici, socijalnoj politici, ali ne možemo da kažemo, i veoma malom, minimalnom ulaganju u infrastrukturu.
Sve je to dovelo do jednog, da kažem, pogubnog stanja na železnici. Danas smo mnogo puta čuli sve te pogubne činjenice da od 3.800 kilometara, polovina jesu magistralne pruge, a druga polovina su ruinirane, devastirane pruge, da je elektrificirano samo 32% pruga, da samo 7% pruga ima dva koloseka, da samo 45% pruga ima dozvoljeno osovinsko opterećenje od 22,5 tona, dok je na ostalih 30% pruga to opterećenje ispod 16 tona.
Dozvoljena brzina prelazi 100 kilometara na svega 3,2% pruga. Toliko o onoj priči o legendarnim srpskim brzim prugama. Još je dosta tih negativnih činjenica koje ukazuju kakvo je danas stanje u srpskim železnicama.
Što se tiče raspoloživog voznog parka, vozni parka od 480 lokomotiva, 8.500 teretnih vagona, 550 putničkih vagona, koji uglavnom i u većini nisu ispravni i spremni za saobraćaj, jasno govore kakvo je stanje u voznom parku.
U poslednjim godinama su na prugama Srbije uvedene lagane vožnje na 320 mesta u ukupnoj dužini od 535 kilometara, što predstavlja 16% svih pruga, a to su brzine čak i do 10 kilometara na sat. U modernizaciju železničke infrastrukture u poslednjoj deceniji uloženo je skromnih 168 miliona evra. Postavlja se pitanje – da li Srbiji trebaju železnice i kakve Srbiji trebaju železnice?
Kada pogledamo kakve su prognoze EU, što se tiče železničkog saobraćaja, i uopšte potrebom za transportnim uslugama, procena je da će do 2030. godine potreba za transportnim uslugama najpre u robnom saobraćaju porasti za 40%, a potreba za transportnim uslugama u robnom saobraćaju do 2050. godine za 80%. Takođe će potreba za prevozom putnika porasti do 2030. godine 34%, a do 2050. godine čak 51%.
Evropska unija je jasno iskazala svoj stav o budućnosti železnica. Još 1991. godine kroz direktive o železnici, a kasnije usvajanjem prvog paketa 2001. godine i usvajanjem četvrtog paketa o železnicama prošle godine, EU je jasno stavila do znanja svim svojim članicama da je neophodno afirmisati železnički saobraćaj kao jedan vrlo efikasan, siguran, bezbedan vid saobraćaja, koji je kompatibilan sa ostalim vidovima saobraćaja, i što je najvažnije u ovom trenutku, jedan vid saobraćaja koji je veoma prijateljski naklonjen prema okolini.
Sve ovo govori da srpska železnica jeste u jednom veoma teškom trenutku, teškom stanju i jasno govori da je mnogo argumenata zašto treba ulagati najpre u železničku infrastrukturu. Mi danas govorimo o ruskom kreditu koji će najpre biti, kao što smo više puta rekli, upotrebljen za dizel električne lokomotive, dizel motorne lokomotive za određene deonice, najpre pruge od Beograda ka Pančevu, izgradnju drugog koloseka i elektrifikaciju. Sve ovo jasno ukazuje da je neophodno ulagati i u železničku infrastrukturu.
Ovo su značajna sredstva koja poslednjih decenija nisu bila dostupna železnici, ali pored ulaganja u infrastrukturu, železnički menadžment mora da izmeni pristup u vođenju ove kompanije, mora da se odrekne nekih navika i tek onda ovaj sistem ulaganja u infrastrukturu neće biti teret, već će biti deo razvoja Republike Srbije. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Radoslav Milovanović.

Radoslav Milovanović

Demokratska stranka
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama je predlog nekoliko sporazuma. Tu nije ništa sporno da svaki ovako važan međunarodni sporazum podrže i predstavnici DS. Za mene je najznačajniji Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Isto tako je važno i kada se pišu ovakvi zakoni, da obrazloženja budu jasnije precizirana. Samo ću pročitati obrazloženje Sporazuma o saradnji, u kome kaže da je zasnovan na zbližavanju i harmoniji sa zajedničkim uverenjem rukovodstva obe zemlje u principe miroljubive koegzistencije među narodima i nacijama sveta i potreba za zajedničkom saradnjom između zemalja radi postizanja međunarodnog mira itd. To me podseća na neke konvencije iz nekih ranijih perioda.
Što se tiče samih sastanaka, svedoci smo da ministri putuju po svetu, da dogovaraju sporazume. Zanima ko sve učestvuje u tim dogovaranjima? Da li su u takvim razgovorima učestvovali predstavnici AP Vojvodini, predstavnici lokalnih samouprava, predstavnici Privredne komore?
Ono što nedostaje Srbiji, to je ono što imaju zemlje u okruženju, a pre svega Hrvatska, to je nacionalna strategija stranih ulaganja.
Sledeća važna stvar je šta to Srbija može ponuditi potencijalnim investitorima. To je, pre svega, prerada drveta, biomasa, izvoz hrane, izvoz vode.
Vrlo je interesantno da dolazim iz kraja gde postoji fabrika kisele vode "Duboka", koja proizvodi kiselu vodu i to je i te kako interesantan i važan proizvod za arapske zemlje. Ne znam da li je to neko od predstavnika delegacije spomenuo u razgovorima.
Ono što mene interesuje jeste čime je delegacija bila opredeljena da ponudi ova dva kombinata koja ste spomenuli, gospodine ministre, da li je to bila želja predstavnika Emirata ili je to ponuda Vlade?
Šta nedostaje u ovom zakonu koji je danas pred poslanicima? Pre svega, ima puno stvari koje nama nisu jasne. Prva je ono što su rekle moje kolege, a to je koliko će ljudi biti zaposleno, koji su prateći dokumenti, koji će naši privredni subjekti sarađivati sa arapskim firmama, svi međunarodni ugovori moraju biti transparentni i dostupni javnosti.
Šta je još za mene u ovim sporazumima važno i šta mene interesuje, jeste – šta konkretno dobijaju poljoprivrednici? Šta konkretno dobija država Srbija? Šta konkretno dobijaju lokalne samouprave? Otvaranje banke, pod kojim uslovima? Kada će biti donet novi zakon o zadrugama, to smo već čuli. Kakva će biti sredstva od Fonda Abu Dabija? Pod kojim uslovima? Koji će biti grejs period? Kolika će biti kamata? Da li će kamate biti 4%, 5%? Da li to odgovara našim privatnim preduzetnicima?
Saradnja u sportu, Ujedinjeni Arapski Emirati su poznati u golfu, i ne znam koliko Srbija tu može da parira njima. Saradnja u oblasti medija – koji mediji? Istraživački centri u zdravstvu – u kojim oblastima? Šta nudimo Emiratima što se tiče radnika?
Plašim se, a naravno pohvaljujem investiciju "Fiata", ali ono što je zanimljivo za sve naše privatne preduzetnike, to je da je tamo subvencija po radniku bila 10.000 evra. Spomenuću jednu opštinu u Vojvodini koja se zove Kula i gde ima 1.200 privatnih preduzetnika - zamislite da njima damo 10.000 evra po radniku, imali bi 1.200 više zaposlenih lica, skinuli bi sa evidencije zapošljavanja veći broj ljudi.
Svaki ovakav sporazum, svaki zakon je povezan sa drugim, i ako se zna da je situacija u Srbiji što se tiče preduzetnika jako loša, da je samo 0,6% preduzeća koja spadaju u tzv. velika preduzeća, a da su sva ostala mikro, mala i srednja, mislim da država, pored stranih ulaganja, mora dovoljno pažnje da posveti našim ljudima koji se bave ovom delatnošću. Ponavljam, za sve njih je, kao i za strance koji ulažu, vrlo važno da se subvencionišu radna mesta, da kako se vodi računa o mladim ljudima koji se zapošljavaju, tako i o srednjoj generaciji koja je žrtva tranzicije – da li će tu biti nekih subvencija? Naravno, važne su i kamatne stope. Nije isto ako je kamatna stopa 1%, ili 4% do 5%. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Niste slušali. Već sam rekao da Razvojni fond Abu Dabija odobrava dugoročne kredite na roku od najmanje 20 godina, sa periodom počeka od oko pet godina, a kamatna stopa nije ni u jednom slučaju veća od 2,5% godišnje fiksno. Pri čemu, pokušavamo da ispregovaramo za ovaj deo koji bi bili krediti za naše poljoprivrednike, da stopa za našu državu bude 0,5%. Tako da su povoljniji i od ovog kuvajtskog fonda i od ovog ruskog kredita, u svakom slučaju. Uostalom, kada zaključimo taj kredit, on će takođe biti na ratifikaciji u Narodnoj skupštini Republike Srbije, baš kao ovaj ruski i kuvajtski.
Ne znam i ne razumem tu neprincipijelnost. Stalno se sada kaže – u poslednjih sedam do osam meseci niste konsultovali pokrajinsku vladu. Koliko je pokrajinska vlada bila uključena u ugovor o NIS-u, jer NIS ima sedište u Novom Sadu? Niko iz pokrajinske vlade nije bio u pregovorima oko NIS.
Pregovarao je Borko Stefanović, to znam. On je bio šef pregovaračkog tima i nije iz pokrajinske vlade. To sigurno znam, kao iz Ministarstva spoljnih poslova. Bili su ljudi iz Ministarstva ekonomije, bili su i neki drugi ljudi iz Ministarstva energetike, ali niko iz pokrajinske vlade. Kako tada nije smetalo, a sada, odjednom, za ovo što radimo treba za svaki korak da se konsultujemo.
Hoću da kažem da malo preterujete. Naravno da pokrajina treba da bude obaveštena i razgovaramo o svemu tome. Ipak, ovde se radi o imovini kombinata kojima ne cvetaju ruže, nego koji imaju 30 miliona evra dugova, koji su propali i nisu se baš ljudi iz pokrajinske vlade otimali da pomognu tim kombinatima. Niko ih nije sprečavao da pre nego što smo napravili aranžman sa Emiraćanima i našli rešenje za njih.
Tražimo rešenje, a još nam se zamera zašto tražimo rešenje i što nismo konsultovali pokrajinsku vladu. Kada je bio problem, nekako ne možemo da delimo uspehe a da ne delimo i probleme. Prosto, treba da delimo i jedno i drugo.
Još samo jedna stvar. Poručite svim preduzetnicima u Kuli da svako može iz Kule, iz ma kog drugog grada Srbije, da dobije do 10.000 evra po novozaposlenom radniku, ako ima takav program da zapošljava preko 50 ljudi i ako će položiti bankarsku garanciju za svaki evro dobijenog podsticaja. To su uslovi koji su dobili svi ovi drugi. Dobijaju i domaći i strani preduzetnici, pod istim uslovima, od samog početka programa od 2005. godine, ali niko ne dobija bez bankarske garancije.
Ko god ima takav proizvod i takvu firmu da može da da bankarsku garanciju, može da dobije - doduše, 10.000 evra po novozaposlenom se daje samo za automobilsku industriju i za IT sektor, za ta dva sektora. Za sve ostale smo davali, u zavisnosti od razvijenosti područja. Tako da, tu nema nikakve diskriminacije i to je pomalo bila dezinformacija u javnosti.
Preduzetnici kažu – zašto nama ne daju 10.000 evra, pa bismo i mi to mogli? Niko ne sprečava bilo koga da konkuriše, ali mora da da bankarsku garanciju. To je otprilike ono – mi bismo sve mogli, a u stvari kada treba da se pokaže ozbiljnost, onda ispadne da neko može a neko ne može.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima Radoslav Radovanović, replika.

Radoslav Milovanović

Demokratska stranka
Uvaženi gospodine ministre, mislim da nema potrebe za nervozu. Jedan sam od vrlo konstruktivnih poslanika koji je postavio neka pitanja, ali niste mi na sva odgovorili.

Osim pokrajinske administracije, spominjao sam i lokalne samouprave, spomenuo sam i predstavnike Privredne komore. Pored toga, ono što mene zanima zašto su baš izabrana ta dva kombinata. Ako se zna da ima puno propalih zadruga u Srbiji i ako ima dosta državne zemlje. Znači, ko je odredio da to budu baš ta dva kombinata. Prosto, to je jedno pitanje na koje imam pravo i na koje svaki narodni poslanik pa čak i po Zakonu dostupnosti informacijama ima pravo. Kako su tekli ti razgovori? Kako se došlo do toga? Šta su garancije da će ovaj sporazum uspeti? Ko će biti odgovoran ako nešto propadne u ovom sporazumu?

Konačno, mislim da je u Srbiji vreme za odgovornost. Znači, ako se nešto obeća i ako to stoji u stenografskim beleškama u Skupštini, neko i treba i da podnese odgovornost posle par godina ako neki projekta propadne. Hvala

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima ministar Dinkić.

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Nema tu nikakve tajne. Znači, od samog starta pregovor smo vodili u ime Vlade gospodin Vučić i ja, a onda je Vlada formirala i resorne timove. Za svaku od ovih oblasti poseban tim. Poseban tim je za oblast odbrane gde je gospodine Đorđević, državni sekretar u tom timu, zatim, Jugoslav Petković iz SDPR, Miloradović isto iz SDPR i savetnik ministra odbrane gospodine Siniša Mali. Oni su nadležni za resor odbrane, odnosno za saradnju u oblasti odbrane. Za saradnju sa Mubadalom, informacionim tehnologijama tu radnu grupu vodi Jasna Matić. Lično vodim ovo što je vezano za bankarstvo i za saradnju u oblasti navodnjavanja poljoprivrede, JAT i sve ostalo. Ali, su među resorne grupe i ima predstavnika u tim grupama u okviru svih ministarstava. Tako da timski smo sve ovo radili.
Odgovornost za neuspehe i odgovornost čitave Vlade, odgovornost za uspehe i zasluge su zasluge cele Vlade. Neko je naravno doprineo više, a neko manje, ali mi nećemo da razdvajamo ni odgovornost, ni uspeh. Toliko.