Izvinjavam se kolegama što sam dosadna, ali moram da branim amandmane koje smo podneli.
Ono što se ovde primećuje u ovom predlogu zakona jeste da se ne govori o tome šta je delatnost, pa i osnovna delatnost ili proširena delatnost Javnog preduzeća "Službeni glasnik" dočim se reguliše ili govori o tome kakav je sastav nadzornog odbora javnog preduzeća i tu su ispoštovane izmene Zakona o javnim preduzećima, gde više ne postoje upravni odbori, nego su sada to samo nadzorni odbori, pa ću pročitati. Inače, ovaj amandman i naslov iznad ovog novog člana – delatnost javnog preduzeća. Smatrala sam, pošto ovo jeste Zakon o "Službenom glasniku", ali o javnom preduzeću koje je zaduženo da obavlja ovaj posao, da treba navesti i koji su to poslovi javnog preduzeća.
Predlažem da - delatnost javnog preduzeća je izdavanje "Službenog glasnika", priprema za objavljivanje, objavljivanje i održavanje elektronskog izdanja, priprema za štampu i objavljivanje štampanog izdanja "Službenog glasnika". Pod dva – prodaja štampanog izdanja "Službenog glasnika", pod tri – umnožavanje i prodaja snimljenih, zvučnih, video i kompjuterskih zapisa, pod četiri – izdavanje i prodaja zbirki propisa, komentara propisa, zbirki sudskih odluka, obrazaca, knjiga i stručnih časopisa, i pet – vršenje i drugih poslova određenih statutom javnog preduzeća koji su u funkciji ostvarivanja propisane delatnosti.
Drugi stav je – da poslove iz stava jedan, tri, četiri i pet ovog člana javno preduzeće može da vrši ako njihovo objavljivanje ne ugrožava obavljanje osnovne delatnosti. Šta sam u stvari htela? Dakle, ovde ima nekih pet delatnosti koje sam ja predvidela, a to su delatnosti koje danas to javno preduzeće radi, ali prosto da su prve dve, kako ja nazivam osnovne delatnosti, i da sve ove druge neke delatnosti koje "Službeni glasnik" na osnovu svog statuta može da obavlja, su takve da ih može obavljati, ali da one ne smeju da ugroze tu osnovnu delatnost.
Kada sam govorila u raspravi u načelu, pomenula sam, a to sam ja saznala iz štampe, da bivši direktor "Službenog glasnika", sadašnji v.d. "Službenog glasnika", da oni optužuju jedan drugog za malverzacije, za manjak u kasi, za to da su se objavljivale knjige i časopisi koji stoje u magacinima i da je "Službeni glasnik" postao fabrika za knjige koje se ne mogu prodati.
Kada sam govorila o tome bila sam precizna, u smislu da ja nemam razloga da verujem niti bivšem niti sadašnjem, ali ako postoji neki problem u tom preduzeću, da to prosto treba videti. Zato sam htela i da se jasno navede koje su prioritetne delatnosti tog javnog preduzeća, a da on može obavljati i ove neke druge, ako to ne ugrožava osnovne delatnosti. Iz iskustva vidimo da su ove neke proširene delatnosti na neki način ugrozile ove osnovne delatnosti koje to javno preduzeće prosto mora i po ovom zakonu da obavlja.