Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da se u ime narodnih poslanika koji su podneli Predlog rezolucije zahvalim svim narodnim poslanicima koji su učestvovali danas u ovoj raspravi.
U ovoj raspravi veliki broj nas je spominjao politički dijalog i potrebu da razvijamo politički dijalog kao nešto što je nužan metod koji moramo da primenimo u razgovoru i u debatama o reformama i o procesu evropskih integracija.
Za uspešan politički dijalog neophodna je politička kultura. Ona, dozvolite mi da kažem, ima nekoliko nivoa. Jedan od prvih nivoa političke kulture je da postoji različito mišljenje organizovano kroz opoziciju, ali da se ono stalno napada. Dakle, da se ne uzima ni na koji način u obzir, da se pokušava kroz nipodaštavanja anulirati itd. Drugi nivo je trpljenje različitog mišljenja i opozicije. Dakle, ono postoji, ali ni na koji način ne dozvoljavamo da ono utiče na naš stav. Treći nivo političke kulture, za koji mislim da treba da se zalažemo, je negovanje opozicije i različitog mišljenja. Mislim da je to metod koji će biti potreban u procesu evropskih integracija i nešto gde kao narodni poslanici, kao Narodna skupština Republike Srbije moramo da damo svoj puni interes.
Dakle, uvažavamo različito mišljenje, uvažavamo argumentaciju svih onih koji ne žele da glasaju za ovu rezoluciju, koji smatraju da je proces evropskih integracija suprotan interesima Srbije, razumemo njihovo političko pravo da imaju različito mišljenje, ali se čudimo da iz takve jedne pozicije ne žele upravo da Narodna skupština ima uticaj u ovom procesu i da sami na taj način u ovom procesu pregovora, odnosno praćenja pregovora mogu da utiču. Verujem da bi i njima bilo u interesu da Narodna skupština ima uticaj veći u tom procesu.
U svom prvom obraćanju nisam govorila o našem strateškom cilju da Republika Srbija što pre postane članica EU, o kojem je govorilo nekoliko narodnih poslanika. Naime, smatrala sam da je taj cilj već ranije utvrđen i da ga mi ovim Predlogom rezolucije samo potvrđujemo, kako i piše uostalom u tekstu. Mislila smo da smo se o tome davno saglasili, ali neki tonovi u debati su pokazali da je možda potrebno da još jednom to naglasimo.
Znate, nije dobro da kada jednom krenemo kao nacija, kao društvo, kao država jednim putem, da svaki čas zastajkujemo i da se preispitujemo da li smo na dobrom putu. Pristupanje EU je jedan veliki nacionalni projekat od istorijskog značaja. Srbija će se mnogo promeniti u tom procesu. Mislim da je važno da u tom procesu pokažemo i posvećenost i kontinuitet i da opstanemo u tom procesu čak i onda kada postoje neke prepreke i neke teškoće na tom putu.
Danas su integracije nužnost, ne samo tako neki pomodan trend, nego nužnost, iz mnogo razloga o kojima su moje kolege danas ovde govorile. Na kraju krajeva, živimo u okruženju koje je, osim nekoliko zemalja neposrednog okruženja, evropsko u celini. Govorili su narodni poslanici o tome u kojoj meri naša ekonomska razmena zavisi upravo od toga na koji način ćemo urediti naše odnose sa Evropom.
Danas se integrišu svi. Integriše se i Rusija. Na kraju krajeva, pristupanjem Svetskoj trgovinskoj organizaciji, Rusija će zbog toga morati da u mnogo većoj meri liberalizuje svoje tržište i postavlja se pitanje na koji način će opstati svi oni sporazumi o slobodnoj trgovini koji danas postoje, upravo iz potrebe da se integriše u jednu takvu svetsku organizaciju. Izolacija nama nije donela nikakvog dobra. Mislim da nam je donela samo siromaštvo, neprilagođenost modernom svetu i modernim tokovima i jedan izvesni primitivizam koji, svi se slažemo, u ovim godinama negde dominira u nekim našim procesima.
Oko vrednosti. Mislim da niko ne tera Srbiju da ona danas u nekom brzom procesu prihvati neke postmoderne vrednosti nasuprot, odnosno da žrtvuje neke svoje tradicionalne vrednosti. Ono što jeste neki naš identitet, to je nešto što treba da čuvamo i o tome se, na kraju krajeva, sa EU i ne pregovara. Ali, kada kažemo da su postmoderne vrednosti ili moderne vrednosti suprotne našim tradicionalnim vrednostima, to znači da ne želimo nigde da idemo, nego da želimo da se ukopamo u jednom trenutku, u jednoj situaciji, a sami priznajemo da svet ide neumitnom brzinom napred.
Devedesetih godina koje su karakterisale jedan vrlo ubrzan razvoj, društveni i ekonomski, kroz informatičku revoluciju itd, mi smo klizili unazad, umesto da se negde zajedno sa tim svetom razvijamo. Mislim da smo iz toga morali da izvučemo velike pouke. Sigurno je da će se EU menjati u godinama pred nama, ali nadam se da će ovaj proces pristupanja i nama omogućiti da se zajedno, menjajući se iznutra, menjamo sa tim evropskim okruženjem. Zbog toga ne mislim da mi srljamo u EU, već mislim da smo zaista dobro procenili naše kapacitete, naše prioritete i naše interese. Zbog toga nije slučajno da nas više od, reče kolega, 90% narodnih poslanika, predstavnika građana, zastupa ovu politiku.
Oko krize u EU. Mislim da smo mi vrlo često tokom proteklih godina sliku EU prikazivali dosta idealistično, kao da je to jedan idealni prostor u kome se ništa ne menja. Tako mi zamišljamo neko pozitivno okruženje - postigli smo sada nešto i sada nema nikakve promene, čuvajmo to što smo postigli. Evropska unija je upravo jedna zajednica koja se kroz svoje krize najviše menjala i svaki naredni stepen integracije u EU je zapravo bio posledica jedne krize. Verujem da će EU naći načina i snage da i ovu sadašnju krizu reši. Za nas je bitno da razumemo da, samo ukoliko smo zaista u našem političkom životu, u našem ekonomskom životu, u društvu uopšte, postigli jednu saobraženost standardima EU, možemo stvarno imati šansu da napredujemo.
Govorilo se o tome da li je datum bitan i koliko će trajati pregovori. Pregovori će trajati onoliko koliko će trajati, ali mislim da je suština u procesu koji imamo u zemlji. Mislim da ćete se složiti u tome da uopšte pristupni pregovori zapravo imaju tri nivoa. Jedno je sam nivo pregovora u Briselu, drugo su reforme koje sprovodimo kod kuće i treće je ono što je komunikacija. Dakle, na koji način mi komuniciramo i informacije o onome što se dogovara u Briselu i reforme koje pokrećemo kod kuće, kako o tome obaveštavamo građane, kako osiguravamo podršku za dalji tok reformi i na koji način, ovo je drugi nivo komunikacije, te reforme i ono što postižemo kod kuće saopštavamo, komuniciramo EU.
Mislim da su u pravu oni koji su naglasili još jedan vrlo važan segment upravo kroz ulogu Skupštine, a to je da mi zapravo pregovaramo sa 28 zemalja članica i da će u ovom procesu razni uslovi biti postavljeni upravo iz perspektive interesa i prioriteta pojedinih zemalja članica EU. Nemojte da nas to čudi, to je prosto proces koji su prošli na sličan način i druge zemlje. Zbog toga je vrlo važna uloga Narodne skupštine, upravo u stvaranju jedne dobre saradnje sa nacionalnim parlamentima u zemljama članicama, kao i sa evropskim parlamentom. Naš parlament će morati da bude mnogo aktivniji, da ima jedan proaktivni stav ka toj saradnji, da sam podstiče i razmenu poseta, održavanja kontakata, razmenu informacija itd.
Dakle, ne treba danas možda govoriti o datumu, o godini kada očekujemo završetak pregovora, ali ono što je sigurno, moramo razumeti da je vreme danas faktor i razvoja i uspeha. Ukoliko budemo radili brže, mislim da ćemo biti uspešniji. U današnjem svetu sporost se prosto kažnjava, jer drugi napreduju uvek brže.
Neko je postavio pitanje kolika će biti cena procesa pristupanja. Sigurno je i da same reforme koštaju. One će biti jedan izvesni trošak u našem budžetskom sistemu. Zato je od izuzetne važnosti da zaista prioritetno prionemo na ekonomske reforme i na promenu ekonomskog sistema u kome živimo i radimo, zbog toga što, na kraju krajeva, kroz dokument o strategiji proširenja, koji usvojila Evropska komisija u oktobru ove godine, ekonomsko upravljanje se kao pojam, kao jedan od merila koja će se primenjivati nazire kao jedan od vrlo važnih uslova koje će Evropska komisija procenjivati u odnosu na svaku zemlju koja otpočinje pregovore.
Sigurno je međutim da su to dva procesa koji se međusobno uslovljavaju i podstiču i da ekonomske reforme, s jedne strane, podstiču razvoj, ali sama reforma i institucija, stvaranja pravnog okvira, nezavisnog pravosuđa, dakle reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, jeste ono što negde stvara uslove da se angažuje kapital, da se privuku strane investicije i da se stvore nova radna mesta. To su dva procesa koja idu zajedno i međusobno su uslovljena.
Ali, o tome sigurno treba voditi dijalog, i politički, socijalni, civilni, i ja verujem da se uloga Skupštine u procesu praćenja pregovora ne iscrpljuje samo kroz raspravu i razmatranje pregovaračkih pozicija. Ona se vidi, pre svega, kao jedan široki proces konsultacija u svim ovim mesecima koji nam prethode, čak i pre nego što nam dođe na dnevni red prva pregovaračka pozicija, kada u saradnji sa civilnim sektorom, sa stručnim udruženjima, sa poslovnim udruženjima, budemo razgovarali o konkretnim rešenjima i reformama koje će doći na dnevni red.
U raspravi su pomenuta pitanja oko kojih mi nismo postigli saglasnost na radnoj grupi. Jedno je pitanje pominjanja konkretnih privrednih grana. Kolega Varga je i na Odboru za evropske integracije i na radnoj grupi predlagao da se uključi poljoprivreda kao prioritetna privredna grana o kojoj će se voditi računa. Niko od članova radne grupe ili Odbora nije negirao važnost poljoprivrede, međutim, većina je smatrala da ne treba posebno naglašavati nijednu privrednu granu, već da se podrazumeva da one grane koje imaju prioritet za Srbiju treba da budu posebno na neki način promovisane i zaštićene.
Drugo je pitanje učešća predstavnika Odbora za evropske integracije u Savetu koordinacionog tela i to je pitanje o kome će danas poslanici odlučiti glasanjem o amandmanu kolega poslanika.
Povodom primedbe da nije definisan odnos između Odbora za evropske integracije i Narodne skupštine, mi smo u tom smislu pre svega koristili iskustva drugih parlamenata i ono što sam već rekla u jednoj od prethodnih intervencija, ovo rešenje koje mi danas usvajamo možda nije finalno rešenje, možda ćemo do kraja procesa mi i dalje proširiti ulogu Narodne skupštine u ovom procesu praćenja pregovora. U ovom trenutku procenili smo, s obzirom na raspoloženje prema eventualnoj izmeni Poslovnika, mi smo, naravno, ulogu Skupštine bazirali na osnovu ustavnih odredbi, zakonskih odredbi i poslovničkih odredbi, procenili smo da je ovo danas dobra mera.
Na kraju, zadovoljstvo mi je zaista što su članovi radne grupe sa svoje strane, i iz opozicije i iz vladajuće većine, na neki način pohvalili proces rada u radnoj grupi. Kao neko ko je koordinisao taj proces, nije priličilo da je o tome govorim, ali mi je drago da su imali taj utisak o metodu rada na radnoj grupi i verujem da smo i ton i atmosferu sa radne grupe negde uspeli da prenesemo i na Odbor za evropske integracije, a u dobroj meri i u debatu u plenumu danas.
Želim da se na kraju zahvalim svim članovima radne grupe koji su doprineli izradi ovog teksta, kao i stručnoj službi Narodne skupštine koja je zaista pomogla a se ovaj tekst na ovaj način definiše.
Na kraju, od nas zavisi kakvu ćemo rezoluciju primeniti u mesecima koji su pred nama. Još jednom želim da se zahvalim svima na podršci koja je iskazana i u ovoj današnjoj raspravi i verujem da će se ona reflektovati i prilikom glasanja. Hvala na pažnji.