Sedmo vanredno zasedanje, 30.07.2014.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedmo vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/211-14

2. dan rada

30.07.2014

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 19:30

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Dejan Čapo, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe. Izvolite.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Dejan Čapo

Liga socijaldemokrata Vojvodine
Hvala gospodine predsedavajući.
Poštovani ministre, drage koleginice i kolege poslanici, poslanička grupa Liga socijal-demokrata Vojvodine, imala je u početku nekoliko proceduralnih zamerki. Dve su zamerke, a to je donošenje zakona po hitnom postupku i, naravno, donošenje zakona bez javne rasprave.
Ako kažemo da se opet donose zakoni po hitnom postupku, što vi naravno imate proceduralno pravo, znate da se nama poslanicima ostavlja jako malo vremena da se na pravi način pripremimo i da vama pomognemo na konstruktivan način i konstruktivnim predlozima da unapredimo postojeća zakonska rešenja.
Uprkos tome, poslanička grupa Lige socijal-demokrata Vojvodine podnela je skoro 30 amandmana na zakonska rešenja. Nadam se da ćete ih ozbiljno proučiti i neke od njih i prihvatiti.
Ako kažemo da se zakoni donose bez javne rasprave, mi na to da za ovu konačnu verziju zakona nisu konsultovani medijski stručnjaci, civilni sektor, sindikati, novinarska i strukovna udruženja. Mislim da je ovo vrlo osetljivo pitanje, jer znamo da se ovim zakonima regulišu mnoga važna pitanja od privatizacije, medija, zaštite javnog interesa građana u sferi informisanja medijskih sloboda, međunarodnih standarda u ovoj oblasti itd. Naravno, pozdravljam volju i nastojanja Vlade Republike Srbije da pokuša da reši poprilično nagomilane i složene probleme u ovoj oblasti.
Dobro je što su predloženi zakoni u koordinatama medijske strategije iz 2011. godine i što će, kako je ministar rekao, biti napretka i u usklađivanju sa praksom kakva postoji u državama EU, obezbeđivanju transparentnosti vlasničke strukture, definisanja javnog interesa i zaštita medijskog pluralizma.
Ono što mi kao poslanici Lige socijal-demokrata Vojvodine zameramo i koje su nam nejasnoće, a to je da Predlogom zakona o javnim medijskim servisima Vlada je kao jednu od najvažnijih mera ukinula pretplatu najmanje 16 meseci, tako da će se i RTS i RTV finansirati direktno iz budžeta, to je gospodin ministar i u prethodnom izlaganju spomenuo.
Mislimo da o proklamovanoj nezavisnosti javnih medijskih servisa nema ni govora, imajući u vidu da nigde, pa čak ni u prelaznim i završnim odredbama, čak ni u obrazloženju zakona, nema ni nagoveštaja kolika sredstva su predviđena za rad RTS i RTV do momenta uvođenja takse. To je 01.01.2016. godine. To dovodi i RTS i RTV u dugačak red javnih preduzeća koja čekaju usvajanje budžeta za 2015. godinu.
Međutim, otvara se pitanje jer se iz predloga ne vidi kako će i RTS i RTV završiti finansijski tekuću godinu nakon zakonskog ukidanja pretplate, to je osam dana nakon objavljivanja u „Službenom glasniku“.
U članu 62. u stavu 3. se samo spominje Uredba Vlade kojom se reguliše način prenosa sredstava i kontrole korišćenja sredstava, ali ne i koji je to iznos ili barem način na koji Vlada misli da ga odredi.
Zarad građana, podsetiću da su javni medijski servisi najčistiji proizvod građanskog društva, bar je tako u Evropi, a mislim da su intencije i Vlade da se upravo tako i reše neke stvari, da je upravo javni medijski servis, javni servis za građane finansiran od strane građana i, naravno, pre svega, bitno kontrolisan od strane građana, a ne od Vlade. Suprotno od javnog servisa je svakako državna radio televizija javnog preduzeća, gde medijski sadržaj stvaraju činovnici, a ne kreativci.
Kada je u pitanju Zakon o javnom medijskom servisu, Liga socijal-demokrata Vojvodine, mislim da jedna stvar nije dovoljno regulisana. Nama je poprilično bitna, a to je obezbeđivanje sredstava za obnovu objekata i opreme RTV.
Podsetiću vas da 1999. godine, tokom bombardovanja, je RTV ostala bez 100%, ponoviću, 100% produkcionih studijskih kapaciteta. Na lokaciji Mišeluk potpuno su uništena tri televizijska studija, režija, montaže, namenski izrađeni i opremljen prostor za televizijsku produkciju informativnog, zabavnog, igranog, dečijeg, obrazovnog programa za dva TV kanala. Od te 1999. godine, već putnih 15 godina Televizija Vojvodine radi u neadekvatnom iznajmljenom prostoru koji ne može, zato što je, naravno iznajmljen, da adaptira i privodi specifičnoj nameni koja je bitna za potrebu televizijske produkcije i primerena potrebama savremenog gledaoca.
Reći ću vam samo da je za zakup tog neadekvatnog prostora u poslednjih 15 godina potrošeno više od 5,5 miliona evra. Mislim da bi privođenje nameni neke lokacije RTV rešila prostorne potrebe svog razvoja, bar za narednih 15 godina. Time bi se, naravno, stvorili uslovi za uvođenje savremene produkcione tehnologije, dostizanje potrebnog tehnološkog standarda i smanjenje broja zaposlenih. Napravili smo neku kalkulaciju da je za izgradnju televizijskog doma sa studijima i pratećim prostorom potrebno obezbediti 15 miliona evra, a za njegovo opremanje po najnovijim tehnološkim principima takođe još 15-ak miliona evra.
Mislimo da bi na taj način Radio-televizija Vojvodine, posle 15 godina, mogla da uhvati korak sa republičkim Javnim medijskim servisom.
Podsetiću da je tokom 70-ih i 80-ih godina u potpunosti iz sopstvenih sredstava, zapravo sredstava građana Vojvodine prikupljenih putem televizijske pretplate, bez podrške budžeta ili nekih drugih eksternih finansijskih sredstava, na prostoru od preko šest hektara ukupno izgrađeno, infrastrukturno i tehnološki opremljeno preko 22 hiljade kvadratnih metara. Mi smo sve ovo stavili u jedan amandman poslaničke grupe i mislimo da će se predloženim rešenjem izbeći da građani i građanke Vojvodine još jednom iz pretplate ili takse plaćaju za ono što su već jednom izgradili.
Među definisanim javnim interesima nalazi se informisanje na jezicima nacionalnih manjina. Svakako pohvaljujem što je zakonodavac prepoznao to kao vrednost, u svakom slučaju. Međutim, već dugo nova istraživanja beleže visoku etničku distancu Vojvodine kao i getoizaciju, mogu slobodno reći i samo getoizaciju manjinskih zajednica. Mediji zatvoreni u svojoj sredini i u svoj jezik doprinose stvaranju etničke distance.
U ovako definisanim javnim interesima u članu 15. moguće je pročitati da se država Srbija opredeljuje za getoizaciju manjinskih zajednica, odnosno da podstiče da nacionalne zajednice u Srbiji, naročito u Vojvodini, žive ne jedni sa drugima nego jedni pored drugih. Savremene evropske vrednosti na koje se toliko pozivamo zasnivaju se na suživotu i, naravno, na isprepletenosti kulture i jezika, tzv. interkulturalnosti.
Država Srbija mora u međuetničkoj komunikaciji i interkulturalnosti da prepozna javni interes, pogotovo kad je informisanje u pitanju, da se ne bi desilo da imamo određene i ozbiljne političke i društvene turbulencije.
Odredba o međuetničkoj komunikaciji može da omogući opstanak i razvoj medija koji imaju sadržaj na više jezika, a koji su veoma važni za Vojvodinu. Oni mogu da budu ugroženi medijskom reformom, ako se ne prepoznaju kao specifičnost. Mi smo takođe jednim amandmanom predložili Vladi da se ta stvar reguliše.
Što se tiče pluralizma ideje mišljenja, smatramo da je on od presudne važnosti za demokratizaciju društva, upravo zbog naše duge nedemokratske tradicije.
Mediji kojima su osnivači nacionalni saveti nacionalnih manjina izuzimaju se iz procesa privatizacije i oni će biti svojevrsni javni servis janjinskih zajednica. Činjenica je, međutim, da u Predlogu zakona ne postoji deo koji će omogućiti nezavisnost uređivačke politike ovih medija, već oni mogu da budu samo oglasne table manjinskih elita.
Dakle, mislimo da ovaj zakon u ovim odredbama ne garantuje baš slobodu medija izražavanja na jezicima nacionalnih manjina. Ovo pitanje je veoma važno jer smo u nedavnoj prošlosti imali nekoliko primera drastičnih kršenja medijskih sloboda u medijima na manjinskim jezicima.
Što se tiče lokalnih medija koja je, po nama, poprilično važna tema, mislimo da je neophodno u zakonu ugraditi garancije koje će obezbediti da država na svim nivoima, posebno lokalne samouprave, izdvajaju značajna sredstva za medijske sadržaje, odnosno da će sredstva koja se u medijski sektor ulaganja kroz finansiranje medija i medijski sadržaj subvencionisanja javnih preduzeća i ustanova koje su se bavile informisanjem i dalje opredeljivati određena sredstva za informisanje, ali sada kroz konkursno-projektno finansiranje medijskih sadržaja, u skladu sa javnim interesom.
Država mora da bude garant ostvarivanja javnog interesa u medijskoj sferi i, naravno, u samim lokalnim sredinama. U suprotnom, ovaj zakon može da ima suprotan efekat od očekivanog, odnosno može da umesto da unapredi medijsku scenu, doprinese gašenju velikog broja medija i otpuštanju novinara, pre svega u lokalnim samoupravama.
Mislimo da će u ovom slučaju zakon favorizovati velike centralne medije u odnosu na regionalne i lokalne, što nije prihvatljivo i vodi daljoj decentralizaciji zemlje. Mi bi u Vojvodini zaista voleli, i ja kao građanin Zrenjanina, da mogu na televiziji da gledam osim „Beogradske hronike“ i zrenjaninsku hroniku, da vidim subotičku hroniku, hroniku grada Kruševca, Kraljeva ili bilo kog drugog grada.
Potrebno je definisati da u privatizaciji medija mogu da učestvuju samo ona pravna lica koja se najmanje tri godine bave informativnom delatnošću, kao i pravna lica kojima su osnivači fizička i pravna lica koji se duže od pet godina bave informativnom delatnošću. Zašto to mislimo? Radi se o tome da je protekla privatizacija medija u Srbiji bila bezuspešna jer su medije kupovala preduzeća i pojedinci koji su imali sasvim druge namene, a ne opstanak i razvoj tog medija. Želeli su da dođu do nekretnina i sl. Vrlo često su to bili potpuno nestručni ljudi. Zbog toga su i mnoge privatizacije propale. Mi smo kroz amandmane pokušali da ispravimo ovaj loš deo zakonskih rešenja i nadam se da ćete ih prihvatiti.
Što se tiče Zakona o elektronskim medijima, kada su u pitanju članovi saveta regulatora, podneli smo amandman kojim ćemo kasnije, kada bude rasprava u pojedinostima, detaljnije objasniti i obrazložiti, ali, suština je da mislim da treba da promenimo način biranja i da se omogući što šira participacija stručne javnosti u radu saveta, posebno civilnog sektora, što bi omogućilo dodatnu profesionalizaciju i nezavisnost rada saveta, u skladu sa toliko zagovaranim evropskim vrednostima koje su na različite načine već, mogu pohvaliti, apostrofirane u Predlogu zakona.
Takođe se omogućuje i predstavnicima medija, vlasnicima i predstavnicima novinara, a pre svega novinarskim udruženjima, da imaju predstavnike u savetu regulatora, što će doprineti, naravno, demokratizaciji kroz zastupljenost svih zainteresovanih strana u ovom svetlu, a time i podignuti nivo medijskih sloboda.
Još nekoliko stvari je nama u Ligi socijaldemokrata Vojvodine bitno, a to je da se u mnogim članovima ubaci deo vezan za nadležne organe AP Vojvodine. Reći ću samo zašto. Jer u članovima 62. i 63. Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine se jasno definiše javno informisanje i na pokrajinskom nivou i predviđa se da AP Vojvodina preko svojih organa u oblasti javnog informisanja u skladu sa zakonom donosi strategiju razvoja u oblasti javnog informisanja na teritoriji AP Vojvodine, naravno, u skladu sa republičkom strategijom u oblasti javnog informisanja. Zato i mislimo da treba da se uključe i nadležni organi AP Vojvodine koji će sarađivati sa regulatorom.
Spomenuću samo još jednu stvar, koja je meni poprilično bitna, a to je da je u poslednjih pet godina više od 300 novinara što verbalno, što fizički napadnuto. Mislim da bi ovaj zakon trebao te stvari mnogo bolje da reguliše.
Što se tiče poslaničke grupe Lige socijaldemokrata Vojvodine, u zavisnosti od sudbine naših amandmana, ja se nadam da će ih Vlada poprilično dobro razmotriti jer su rađeni u najboljoj nameri i mislimo da su konstruktivni i da će unaprediti sva zakonska rešenja, ali u zavisnosti od toga ćemo se opredeliti na dan glasanja kako ćemo glasati. Hvala puno.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se, gospodine Čapo.
Reč ima ministar u Vladi, Ivan Tasovac. Izvolite.

Ivan Tasovac

Zahvaljujem se na vašoj diskusiji, ali meni se čini da ste verovatno napravili lapsus kada ste rekli da ovi zakoni nisu imali javne rasprave. Ovi zakoni su upravo prošli kompletno sve javne rasprave, tako da je to nešto što naprosto ne stoji.
S druge strane, kada govorite o Radio-televiziji Vojvodine, upravo ova Vlada je prepoznala značaj Radio-televizije Vojvodine i posebno njihovih programa na jezicima manjina i vrlo jasno i transparentno definisala i sada u ovom trenutku državnu pomoć koju dobijaju oba javna servisa, a to je ukupno 7,5 milijardi i to se deli u procentima 77,5 prema 22,5. Ovo što govorite o idućoj godini ne može da stoji jer će biti definisano tek kada bude usvojen budžet.
Samo još jedna stvar. Pošto ste pomenuli štetu koju je doživela Radio-televizija Vojvodine tokom bombardovanja, mi smo apsolutno svi svesni koliko su naši različiti i ne samo medijski sistemi doživeli štetu tokom bombardovanja.
Naprosto, predvideti to zakonom i što se tiče RTV i što se tiče RTS, to mi se čini malo kao referisanje o broju regionalnih javnih servisa u odnosu na Austriju, Nemačku i Švedsku.
Verujem da onog trenutka kada dostignemo bruto društveni dohodak koji imaju te zemlje, verovatno ćemo moći da pristupimo izmenama i dopunama ovih zakona. Bitno je da su ovi zakoni realni i da je moguće da ih primenjujemo od trenutka kada oni stupe na snagu, ukoliko ih Skupština usvoji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se ministru Tasovcu.
Izvolite, reč ima Dejan Čapo, ali recite mi po kom osnovu?
(Dejan Čapo, s mesta: Samo želim da odgovorim.)
Mislim da nemate mogućnosti da dobijete repliku, ali ipak izvolite, ali molim vas budite kratki.
Izvolite.Reč ima narodni poslanik Dejan Čapo.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Dejan Čapo

Liga socijaldemokrata Vojvodine
Samo kratko, vezano za RTV i za sredstva koja treba da budu obezbeđena za zgradu i za svu neophodnu opremu da bi televizija normalno radila.
Ako se neke stvari ne reše, jasno zakonom, da će se ostaviti prostor, već je prošlo 15 godina, ništa nismo uradili da to može zaista da se otegne u neki nedogled i situacija da imamo informisanje svih građana Vojvodine na 10 različitih jezika, nam zaista nameće kao potrebu da imamo adekvatan prostor i da na pravi način rešimo to pitanje. Nadam se, ukoliko nije ovim zakonom regulisano, da ćete vi iz Ministarstva dati neki predlog da se bar definiše vreme i način kako bi mogao da se reši taj problem. Samo to, hvala lepo.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministar u Vladi, Ivan Tasovac. Izvolite.

Ivan Tasovac

Upravo prepoznajući važnost i javnog servisa, tj. RTV, Vlada Srbije i ovaj zakon definišu njihovo stabilno finansiranje. To je, mislim, već ono što je vrlo veliki pomak u odnosu na prethodni period.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Reč ima predsednik poslaničke grupe, narodni poslanik Balint Pastor. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Savez vojvođanskih Mađara
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, gospodo iz ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, za nas iz SVM je ovaj dan od posebnog značaja. Od posebnog je značaja zbog toga što smo se mi ovim temama poslednjih 10 godina jako puno bavili. Vodili smo bitku 10 godina za opstanak regionalnih i lokalnih javnih servisa. Pored toga, vodili smo bitku i za poštovanje načela pravne države zbog toga što smo se zalagali svo ovo vreme za mogućnost nacionalnih saveta nacionalnih manjina, da budu osnivači medija.
Po našem Ustavu dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može se smanjivati, a prema članu 79. Ustava pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo između ostalog i na osnivanje sopstvenih sredstava javnog obaveštavanja. Zbog toga sam rekao da smo vodili bitku i za pravnu državu, pa čak i za vladavinu prava.
Mi smo u toj borbi ovih 10 godina bili praktično usamljeni. Imali smo saveznike u Partiji za demokratsko delovanje i u političkoj organizaciji SDA Sandžaka. Sa druge strane, imali smo stranke koje su dolazile na vlast, imali smo ministre, članove Vlade koji su se svih ovih godina zalagali za nasilnu privatizaciju medija ili ako vam se više sviđa termin za privatizaciju po svaku cenu regionalnih i lokalnih javnih servisa. Imali smo stručnjake ili eksperte, ako vam se više sviđa taj termin, koji su tvrdili da su manjinski mediji osnivani od strane nacionalnih saveta nacionalnih manjina, sa jedne strane i mediji čiji su osnivači lokalne samouprave, sa druge strane najveće pretnje slobodnom novinarstvu i nezavisnosti medija.
Mi smo svih ovih godina objašnjavali neumorno da je Ustav na našoj strani, da su pojedini zakoni na našoj strani, da nema jedinstvene evropske prakse koja bi mogla da bude nametnuta Republici Srbiji i koja bi značila da se svi mediji moraju po svaku cenu privatizovati zbog toga što ima nekoliko država članica i EU, i OEBS, i Saveta Evrope, koje države i dan danas imaju svoje regionalne ili lokalne javne servise, a čiji su osnivači lokalne samouprave.
Takvi mediji i danas postoje u Rumuniji, u Slovačkoj, u Mađarskoj, spominjem samo zemlje iz našeg regiona. Ali, bez obzira na to 2011. godine je doneta medijska strategija. Tada nisu bile na vlasti stranke koje su danas na vlasti, ili većina tih stranaka nije bila u vlasti. Ta medijska strategija 2011. godine je predvidela da nacionalni saveti nacionalnih manjina ne mogu da budu osnivači medija i da svi mediji čiji su osnivači lokalne samouprave moraju da budu privatizovane.
Tada smo mi bili deo vladajuće većina i zalagali smo se za izmenu tog nacrta medijske strategije u junu 2011. godine i delimično smo bili uspešni pošto je u finalnoj verziji medijske strategija koja je doneta 28. septembra 2011. godine bilo predviđeno pravo nacionalnim savetima nacionalnih manjina da budu osnivači medija, ali se nažalost zadržao koncept privatizacije po svaku cenu onih medija, elektronskih medija čiji su osnivači lokalne samouprave bez obzira na to što su i tada važeći zakoni, na primer, Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o Gradu Beogradu predviđale postojanje elektronskih medija čiji su osnivači lokalne samouprave, a koje emituju program i na jezicima nacionalnih manjina.
Mi smo svih ovih godina objašnjavali da taj koncept nije dobar i da treba predvideti kada se već ide u privatizaciju ozbiljne garancije za opstanak tih medija.
Oba naša borba za opstanak lokalnih i regionalnih javnih servisa čiji su osnivači lokalne samouprave se završava ne sada, ne danas. Ova borba se završila, nažalost ne slavno ili ako želite porazom, 21. februara 2014. godine kada je Ustavni sud Srbije u svojoj odluci broj 882/2010 naveo da pošto važećim Zakonom o javnim preduzećima za razliku od ranije važećeg zakona delatnost javnog informisanja nije predviđena kao delatnost od opšteg interesa ti je u ovoj delatnosti osnivač javnog preduzeća ne može biti ne samo Republika Srbija već ni autonomna pokrajina niti jedinica lokalne samouprave. Znači, praktično je i pravno gledajući ova borba za opstanak regionalnih i lokalnih javnih servisa izgubljena, odnosno 21. februara 2014. godine objavljivanjem u Službenom glasniku odluke Ustavnog suda.
Mi smo u našem izbornom programu predvideli, a to je deo i koalicionog sporazuma koji smo potpisali sa Srpskom naprednom strankom, da će se novim setom medijskih zakona obezbediti očuvanje sadašnjeg nivoa informisanja na mađarskom jeziku, model privatizacije lokalnih elektronskih medija koji emituju programe na jezicima nacionalnih manjina i način njihovog finansiranja nakon privatizacije obezbediće očuvanje stečajnih prava nacionalnih manjina u oblasti javnog informisanja.
Pošto predlozi zakona o kojima mi danas raspravljamo ispunjavaju ove kriterijume, mi ćemo glasati za predloženi set medijskih zakona.
Mislim da nije nikakva tajna da smo od 23. jula ove godine, tj. u prethodnih pet-šest dana vodili danonoćno razgovore sa predstavnicima Ministarstva kulture i javnog informisanja da bi ovi predlozi zakona za nas bili prihvatljivi i da budu bolji i da odgovaraju građanima Srbije.
Za nas su bila bitna četiri elementa, pre svega Zakona o javnom informisanju i medijima.
Mi smo se zalagali za mogućnost da osnivači medija i dalje budu u skladu sa brojnim elementima našeg pravnog sistema, nacionalni saveti i nacionalnih manjina i da nacionalni saveti ne mogu osnivati samo ustanove ili fondacije, nego i privredna društva.
Taj cilj smo postigli. Pošto ta mogućnost nije bila predviđena Nacrtom zakona, ali jeste predviđena kao rezultat naših konsultacija i našeg razgovora Predlogom zakona.
Sa druge strane, od izuzetnog je značaja bilo pitanje normativnog i daljeg normativnog finansiranja onih medija, čiji su osnivači nacionalni saveti nacionalnih manjina, pošto je to stečeno pravo, s obzirom na činjenicu da su osnivačka prava nad ustanovama ili privrednim društvima koja izdaju listove „Madjarso“, „"Het nap"“, „Libertatea“ „Hlas ludu“ „Hrvatska riječ“, itd, preneta na nacionalne savete nacionalnih manjina, ali je AP Vojvodina i dalje u obavezi da finansira na normativnoj osnovi ta preduzeća, te ustanove, ili u krajnjem slučaju izlazak tih štampanih medija.
Ta mogućnost nije bila predviđena Nacrtom zakona, ali jeste predviđena Predlogom zakona i mi smo zahvalni predstavnicima Ministarstva na otvorenosti i na vrlo dobrim i uspešnim razgovorima koje smo vodili u prethodnim danima.
Sa treće strane, rekao sam da smo mi bili među malobrojnim strankama svih ovih godina koja se zalagala za opstanak regionalnih, lokalnih i javnih servisa i zalagali smo se za mogućnost opština i gradova da budu osnivači tih medija, ali da to nije bilo moguće više nakon stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda, ma šta mi mislili o toj odluci suda, to se mora poštovati.
Zbog toga se u ovim razgovorima nismo mogli zalagati za opstanak na taj način regionalnih javnih servisa, za koje smatramo da su potrebni i da građani Srbije zaslužuju da budu potpuno informisani i u odnosu na neke regionalne ili lokalne vesti, ili od lokalnog, ili regionalnog značaja.
Kada je već to tako, zbog Odluke Ustavnog suda mi smo se zalagali za ugradnju vrlo ozbiljnih garancija za opstanak karaktera javnog servisa u tim medijima i nakon njihove privatizacije koja mora da se dogodi u sledećih godinu dana.
Na naš predlog je u tekst ušla garancija vezao za kontinuitet u proizvodnji medijskih sadržaja.
Pet godina ovi mediji, ne samo da moraju očuvati delatnost koju imaju neke od njih poslednjih četrdesetak godina pa i više, nego kontinuitet u proizvodnji medijskih sadržaja podrazumeva i obavezu održavanja udela programskog vremena na pojedinim jezicima nacionalnih manjina, odnosno udela informativnih, obrazovnih, naučnih, kulturno-umetničkih, dečijih, zabavnih, sportskih i drugih programskih sadržaja od javnog interesa na pojedinim jezicima nacionalnih manjina, u skladu sa programskom šemom u periodu od 12 meseci, koji je prethodio usvajanju ovog zakona.
Zašto je ovo bitno? Ovo je bitno zbog toga da bi građani bili u situaciji da se na svom maternjem jeziku informišu i sledećih godina, kao što su to činili i prethodnih decenija.
Nažalost, imamo vrlo, vrlo loša iskustva u vezi privatizacije medija u Srbiji. Imamo svega jedan dobar primer, jednu svetlu tačku u moru privatizacije, neuspešnih privatizacija medija, to je „Radio Srbobran“, koji je očuvao program na svim jezicima na kojima je emitovao program pred 2007. godine, kada je privatizovan, ali sa druge strane ne smemo zaboraviti nekada postojeće radio stanice koje su emitovale program na više jezika kakav je na primer bio „Radio Kula“ ili „Radio Sombor“ i znamo šta se desilo nažalost u slučaju privatizacije tih medija.
Ova mogućnost i ove garancije u vezi kojih smo naišli na otvorenost i ministra Tasovca i njegovih saradnika u Ministarstvu kulture i javnog informisanja će obezbediti opstanak tih medija kao javnog servisa.
Mislim da će svi špekulanti biti obeshrabreni da kupe te medije zbog zgrade, zbog imovine, ili iz raznih drugih pobuda, a ukoliko se ipak ne nađe kupac koji bi kupio pod tim uslovima te medije, a mislim da će vrlo često to biti slučaj, onda će se akcije preneti na zaposlene bez naknade i to će značiti opstanak tih medija i opstanak i karaktera tih medija u budućnosti.
Iz ovih iznetih razloga, zbog ovih vrlo važnih garancija i raznih odredbi koje su ušle u Zakon na naš predlog, mi ćemo glasati za Predlog zakona o javnom informisanju, a na isti način su prihvaćene naše primedbe u vezi Zakona o elektronskim medijima i Zakona o javnim medijskim servisima.
Poštovane su nadležnosti nacionalnih saveta nacionalnih manjina u većini slučajeva vezano za Zakon o elektronskim medijima gde će se uvesti nova mogućnost da nacionalni saveti budu ovlašćeni predlagači člana saveta regulatora, što je bitno zbog informisanja na jezicima nacionalnih manjina. Veoma je bitno da je u Predlogu zakona o elektronskim medijima predviđeno kod audio vizuelne medijske usluge civilnog sektora, da se one pružaju radi zadovoljavanja specifičnih interesa pojedinih društvenih grupa, pa se tu eksplicitno navode i nacionalne manjine.
U ovom slučaju će pružalac medijske usluge moći da bude Udruženje zadužbina crkava u okviru lokalne, odnosno regionalne zone pokrivanja i te dozvole će se izdavati bez obaveze plaćanja naknade.
Mislim da je to izuzetno bitno, a što se tiče Zakona o javnim medijskim servisima, veoma je značajno, što ćemo napokon imati dva ravnopravna javna servisa sa statusom pravnog lica, to je RTS i RTV.
Sredstva koja javni medijski servis koristi su u svojini AP Vojvodine u slučaju RTV, naravno. Visinu takse će zajedničkom odlukom utvrđivati upravni odbori RTS i RTV što je isto značajno.
Ono što je najbitnije, sredstva prikupljena po osnovu takse uplaćivaće se na podračun RTS i RTV otvoreno kod Uprave za trezor i ja se nadam da u vremena kada se nije znalo ni u ovoj oblasti šta je čije i šta je koliko iza nas i da će se na transparentan način finansirati rad javnih medijskih servisa i da će građani koji žive na teritoriji AP Vojvodine zahvaljujući tome što revnosno uplaćuju u budućnosti taksu, do sada pretplatu, videti korist i od toga, zbog toga što će program na RTV biti bolji, raznovrsniji zbog toga što će RTV raspolagati onim sredstvima sa kojima je trebala da raspolaže i po sada važećem zakonu, a da to nije uvek bio slučaj pošto se nije znalo u Novom Sadu koliko je uplaćeno i koliko RTS ili neko drugi doznačava republičkom, odnosno pokrajinskom, izvinjavam se, javnom servisu.
Mi smo podneli svega jedan amandman vezano za Predlog zakona o javnom informisanju i medijima, i u vezi tog amandmana smo se usaglasili. Radi se o nadležnosti Nacionalnih saveta nacionalnih manjina koja se odnosi na pribavljanje mišljenja Saveta o kandidatima za odgovornog urednika programa na jeziku nacionalne manjine u slučaju javnog servisa. To je jedna nadležnost koja je predviđena Zakonom o Nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
I na kraju da zaključim podržaćemo ove predloge i zadovoljni smo zbog toga što iako nismo uspeli iz objektivnih razloga da osujetimo ovu privatizacija medija po svaku cenu ipak uspeli da očuvamo osnivačka prava i nacionalnih saveta, ali sa druge strane…