Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Samo sam želeo…
Ajde strpite se da čujete.
(RADOMIR LAZOVIĆ: Povreda Poslovnika.)
Samo sam želeo da vam kažem, Aleksandre, neki će pogrešno da tumače vaše reči, pa će da kažu da ste pričali da sve teritorije treba da pripadaju Srbiji, jer to jedva čekaju, što naravno da niste rekli, već ste govorili o onima koji glume da su velikosrbi, pa se pitate zašto prave razliku između tih teritorija.
Ali, ono što je važno, ono što mi ne smemo da radimo, i to je moja molba za vas ubuduće, dakle, uz to da sam se i ja podsetio mnogih stvari i naučio mnogo iz vašeg izlaganja i zahvalnost za to što vam je u pameti ono što je meni isčililo.
Dakle, ima jedna stvar koju mi ne smemo da radimo, koju su oni radili.
Dakle, videli ste da sam ja doneo dokumenta koja su javna. Ono što su oni pisali, njihove fotografije koje su oni objavljivali. Ni jednog sekunda nisam zloupotrebio ni tajnu policiju, tajnu policiju, kako se to zove – Bezbednosno informativna agencija, bilo koju informaciju, bilo šta. To su oni radili kada su bili na vlasti, mi to ne smemo da radimo.
Zato vas molim, ako koristite, ja sam danas samo rekao, kada su lagali o tome da sam se radovao Đinđićevoj smrti, rekao sa da, nažalost, zbog toga što sam prisluškivan, imam i dokaz da se nisam radovao. Ali, nikada ne smete da zloupotrebite protiv nekoga razgovor koji je prisluškivan, bez obzira šta u tom razgovoru, to može u krivično – pravnom smislu da koristi tužilac, ali ne možete vi u politici, prosto nije fer, to se ne radi.
Dakle, da li je to sve tačno da su jedan drugom rekli? Tačno je, ali mi to ne smemo da radimo.
Prisluškivani razgovori, protivpravno pribavljene fotografije, to što oni snimaju ili slikaju moje dete po kafiću ili ne znam gde, itd, to mi nikada ne smemo da radimo, te vas molim da im nikada više ne govorite šta je bilo u nekom prisluškivanom razgovoru, bez obzira što je to neko drugi objavio, pa je to postalo javna stvar, a ne mi. Mi moramo da se razlikujemo od njih, moramo da poštujemo i pravo na privatnost i moramo da budemo mnogo ozbiljniji.
Za sve ovo drugo kapa dole i čestitam vam na mnogim stvarima koje sam ja zaboravio. Hvala vam najlepše.
Ne mislim da je bilo posebno zlonamerno. Možda pogrešno osećam. Svejedno.
Dakle, da razjasnimo još jedanput. Razumeo sam ja da ćemo od Kosova doći dotle, pa makar i metaforično, da li sam i koliko sam čaša vina popio na sajmu. Da ponovim svima. Svaku flašu vina koju sam kupio kupio sam je iz svog džepa.
Što se tiče svake čaše vina, za razliku od drugih, da naučim nešto, pošto 30 godina pijem vino, da naučim one koji to ne znaju. Dakle, kada idete na sajmove, obično ljudi uzmu pola gutljaja, tek toliko da mogu da osete i na nosu i na zadnjem nepcu vino, a ostalo proliju. Međutim, ako su vam neki ljudi dragi gosti i ako hoćete da pokažete poštovanje prema njima, onda tog pola gutljaja ili jedan gutljaj popijete i ne bacate i ne pljujete, kako to radi većina drugih.
Niti sam bio pijan, niti sam bio pripit, niti ste mogli da čujete bilo koju reč koja bi uvredila nekoga, niti imam potrebe da vam se pravdam, jer ću to da nastavim i sledeći put ću vam pokazati da nikakav problem nije da popijem mnogo više i uvek se držim veoma disciplinovano, veoma odgovorno i veoma ozbiljno.
Ako možete da mi pronađete još nekoga ko je bio u stanju danas osam sati, a sedeću još tri sata najmanje ovde sa vama, biće 11, juče 10 i po sati, dakle koji bez problema može da izdrži da ne ode ni u toalet, da ne ode ni da ruča. Pojeo sam jednu štanglu „Tviksa“ ovde krišom, da ljudi ne vide i to mi je sve za ceo dan. Onda mi solite pamet o tome kako ću da se ponašam.
Pošto ništa nepristojno nisam uradio, ja sam razumeo to kao zavist. Umesto da pozdravite nešto veličanstveno što se dogodilo u našoj zemlji ne samo u političkom smislu, već i čak u tom esnafskom smislu, jer o tome ponešto znam, napravili smo najbolji sajam svih vremena vina u našoj zemlji, čak i hrane. Imali smo master-klasovi kuvara su bili najposećeniji.
Dakle, ceo region smo doveli i mnogo šire od regiona, čak i najbolje italijanske i francuske vinare. Uspeli smo da napravimo Beograd mestom broj jedan u turističkom smislu tih dana. Ja sam ponosan i na našu zemlju, ponosan i na „Otvoreni Balkan“ i dopalo mi se to što vam se sviđa naša inicijativa „Otvoreni Balkan“ i dobro je da to kažete, bez obzira što ćete uvek da pronađete neku zamerku.
A što se tiče svega drugog što ste govorili, jednim delom bih mogao da se saglasim, drugi deo neću da komentarišem, ali sam radostan što kao neko ko je mlad, imate priliku da iznosite svoje stavove sa dosta strasti, to je dobro, određene stavove ćete menjati, ali sam sasvim siguran da bi bilo dobro da možemo da se razumemo i slušamo. Ja nisam učestvovao u toj politici ignorisanja. Sa policijom nisam imao veze, osim kada su me hapsili kada sam bio klinac. Ignorisanje realnosti uglavnom u drugim jugoslovenskim republikama. Ignorisanje realnosti i ignorisanje pravila. Nijedno pravilo nisam pogazio, a ponajmanje sam realnost ignorisao. Naprotiv, čini mi se da smo sve govorili što je bilo važno, a to što nekima ne prija da uvek čuju istinu, ja to ne mogu da promenim.
I samo jedan detalj. Čitao sam vaš program i znam za šta se zalažete, čak i da nas neko primorava da dotle dođemo, do toga da budu deo svih međunarodnih organizacija, osim našeg formalnog priznanja Kosova, mislim da je to 381 program vaš, ako sam dobar materijal dobio. Dakle, sa takvim stvarima na koje bi nas danas primoravali mnogi da pristanemo i da ih prihvatimo može to da bude vaš program, ali oni koji vode državu nikada ne smeju, sve da misle kao vi, to da kažu, jer moraju da traže više za svoju zemlju ne bi li nešto više dobili.
To je jedina stvar koju mogu da vam kažem. Ja naravno mislim drugačije po tom pitanju. Mislim da moramo da dobijemo mnogo, mnogo više, da kao država zaslužujemo mnogo, mnogo više, ali je važno da znate da ne idete sa onim što bi naši protivnici odmah prihvatili.
I samo jedan detalj koji hoću da vam pokažem. Sada mnogo važniji listovi na albanskom jeziku u ovom trenutku su objavili na naslovnoj svojoj stranici, nisu više nekakvi reporteri, već „Blic“ njihov, ono što su preneli, naravno, kaže - u prevodu, autor Budžovi, Skupština Srbije ne odobrava Izveštaj o Kosovu, Vučić uznemiren.
Samo da imate u vidu šta je to što je nekoga obradovalo i šta je to što oni prenose. Ne sekiraju se oni za to šta vi mislite, niti ih zanima. Raduju se mojoj uznemirenosti i raduju se tome što oni misle da ovde ne postoji većina za usvajanje Izveštaja.
Naravno, postoji ogromna većina, značajna većina za usvajanje Izveštaja. Nisam ja zbog toga uznemiren, ali jesam uznemiren zbog toga što svi misle da sve znaju mnogo bolje i potcenjuju svoju državu, dok sve druge precenjuju i zato nisam rekao ono malopre u bilo kakvim afektu. Daću sve od sebe da Skupština ima mnogo veću ulogu, a onda građani Srbije da vidite šta ćemo to da postignemo. Da li znate u šta će to da se pretvori? U to da će svi da negiraju onog drugog. Nikad nikakav zaključak nećemo moći da donesemo, ali samo da imate, građani, u vidu da za to neće biti kriva ni Vlada, niti predsednik Republike, već oni koji su vam predlagali, a to su iz svih poslaničkih grupa gotovo, veću i značajniju ulogu Skupštine, da oni pregovaraju, da oni razgovaraju, da oni određuju platforme, a onda ćete da vidite kakvi će rezultati za naš narod da budu.
Hvala vam najlepše.
(Pavle Grbović: Replika. Sve vreme mi se obraća. Opomenuli ste me.)
Dame i gospodo, sad se obraćam, četiri ili petoro govornika je bilo, priče o pravom patriotizmu i pravi patriotizam bi bio rešavanje problema sa lekovima, receptima i sa svim drugim.
Želim da građani Srbije znaju to, ovi momci, devojke, ljudi i žene sa Kosova i Metohije znaju, od trenutka kada su uveli taksu od 100%, u stvari zabranili bilo kakvu trgovinu na teritoriji Kosova i Metohije, ne samo da smo se borili, već smo pronalazili sve moguće puteve i načine da dostavljamo i lekove i mleko i meso i štampu i sve drugo. To je naš posao.
Vi ne sanjate koliko je tu problema bilo kada vam zatvaraju alternativne puteve glavnim putevima, jer vam ne dozvoljavaju da bilo šta uradite, kada pozovu Amerikance da postave kamere na alternativne puteve da bi posle toga sprovodili istragu i hapsili svakoga ko pokuša tim putem da prenese i preveze bilo kakvu robu, kao što smo i sada slali lekove, slali vakcine, pa su nam hapsili ljude sa vakcinama, pa slali lekove i sada uhapsili čoveka, odveli ga u Prištinu, lično sam ga pozvao kada je pušten iz pritvora da bih pitao kako je i kako se oseća, jer želimo uvek prema svakom od naših ljudi da pokažemo brigu.
Dakle, to je ono što je naš posao, samo što mi ne možemo da kažemo da nećemo da ističemo pa da ističemo. Prosto, to nije naša politika, to je naš posao.
Znam ja koliko je važno i zbog Tutina i zbog blizine Gazivode i zbog blizine Zubinog Potoka, naravno i Rožaja, znam koliko je važno da se čuva mir. Ono što je meni važno, to je da vi Bošnjacima prenesete da sam govorio o sukobima između Srba i Albanaca, zato nisam pomenuo bošnjačke majke, a to se podrazumeva, tako da budu sigurne i budu uverene da ćemo da vodimo računa i o njima i o njihovoj deci.
Poštovana gospođo Paunović, čestitam vam na mnogim stvarima koje ste izgovorili. Imao bih samo jednu malu primedbu i zbog toga se ne ljutite na mene - pustite Šaipa Kamberija da govori šta hoće. Parlament je mesto gde uvek moramo da pokažemo i viši nivo tolerancije, bez obzira na to šta neko želi da kaže i kako želi da kaže. To ne smemo da sankcionišemo, to su stvari koje lepše govore o nama nego o onima koji nama zabranjuju i vama i svim našim ljudima i život, a kamoli smeju li nešto da govore ili ne. Kad bi vam govorili naši poslanici iz prištinskog parlamenta kako i na koji način se odnose prema njima kad god bi pomenuli Srbiju ili kad god bi pomenuli nešto što je važno za srpski nacionalni interes, onda biste videli i bili biste ponosni i na sebe i na naš parlament što se drugačije odnosimo prema Albancima koji smeju da iznose svaku vrstu ideje i svaku vrstu želje. Za sve ostalo, hvala vama.
Ja ne mislim da je to pitanje ima li alternative ili nema, to nije pitanje za vas, uvek možete da budete protiv jer ovde imate alternativu, u nekim drugim stvarima mi nemamo alternativu, posebno teškim, nacionalnim. Ne moram ja da budem taj, ja nisam čuo alternativna rešenja, nije pitanje ljudi, nisam čuo, sem lekcija o demokratiji i o tome kako mi ništa ne valjamo a oni su zlato nebesko, ništa ozbiljnije nisam čuo.
Gospođo Rašković Ivić, uz zahvalnost za korektan istup, želim na nekoliko stvari da ukažem. Znam da ste bili i razgovarali ste sa dvojicom ljudi iz opštine Štrpce, gospodinom Đorđevićem i gospodinom Staletovićem. Gospodin Staletović je kao i onaj čovek iz Parteša zadužen u stvari da bude posrednik u prodaji srpske zemlje u Štrpcu. Samo to da znate. Sledeći put promenite društvo, što se toga tiče. Naravno da to ne možete da znate i naravno da to nije vaša krivica i ništa vam posebno po tom pitanju ne prebacujem. Samo želim da vam kažem da nismo predali Albancima ništa, ali naravno tamo postoje stravični pritisci, jer kosovska agencija smatra, ne samo hotel "Narcis" već ceo Brezovica ski centar i sve drugo nečim što je u njenoj nadležnosti.
Da bi ste razumeli koliki se pritisci vrše, oni vode istragu protiv 98 Srba iz opštine Štrpce koji pripadaju privremenom organu, dakle onom što je pod kontrolom Republike Srbije. Protiv svih 98 lica albanske vlasti vode istragu. Niko od tih ljudi se nije povukao, trpe te pritiske, trpe i sprovođenje istrage i moguće sudske kazne.
Dakle, što se tiče hotela "Narcis", tamo i dalje radi 170 ljudi koje smo mi zaposlili. To je važna činjenica. Uz naše dopuštenje, oni su morali da se prijave i prijavili Srbina za direktora preko kosovske agencije da bi mogli da rade, da bi mogli da upravljaju i da sačuvaju radna mesta tim ljudima. Istovremeno, uložili smo 15 miliona dinara za žičare, poslali novu opremu. "Moliku" hotel obnovili, uložili smo 45 miliona za pijaću vodu. Govorim sve o Sirinićkoj župi, o Štrpcu. Dali smo 20 miliona za subvencije za ski centar i istovremeno smo obnovili, uradili vrtić u Jažincu, opština Štrpce. Dakle, to je ono što smo uradili u poslednje vreme.
U Štrpcu je posebno teška situacija. Kada idete do Štrpca, ja sam rekao to i Daliboru i Braci, koga su uhapsili zato što žele da svakog jakog čoveka koji može da drži na okupu srpski narod kriminalizuju. Braca je bio snažan čovek i snažan predstavnik srpskog naroda sa juga Kosova i Metohije i Sirinićke župe. To je jedan od razloga zašto je uhapšen. Potpuno je svejedno šta će da izmišljaju i stavljaju u optužnice itd. Tako da, to su problemi.
Prvo, ti ljudi zaslužuju divljenje da svaki put prođu kroz onaj podvožnjak ili ispod nadvožnjaka, kako god hoćete, gde imate sve one grafite UČK i svakojaka čuda. Prosto, u najtežim uslovima žive, ali se tvrdo i čvrsto drže, koliko je moguće. Da li će se njihov broj povećavati? Pa, teško. Lakši je život na nekim drugim mestima, i to ne treba sebe da lažemo. Zato i moramo da im obezbedimo mir, jer ako im to ne obezbedimo neće niko ostati. Tako da, ovo je moja informacija za vas. To je ono što je, čini mi se, važno da ljudi znaju.
Još bih jedan detalj na osnovu današnje rasprave istakao i smatram ga veoma važnim. Žao mi što niste vodili računa o tome, žao mi je što niste vodili računa o tome šta činimo za svoju zemlju, šta činimo za svoju državu danas. To je jedino što ću vam ponavljati. Dva dana, sada je već 20.00 časova skoro, kako slušam argumente o tome zašto ne glasate za Izveštaj. Ne ljutite se, možda sam subjektivan, ali neka gledaoci ocene, nisam čuo nijedan. Mi smo glasali, da oprostite, i za gluposti. I za gluposti, jer je bilo bolje glasati za gluposti, nego da pokažemo nejedinstvo prema Kosovu i Metohiji, kada smo bili u opoziciji.
Nažalost, kao što sam vam i rekao, i Albanci, njihove političke strukture i njihovi mediji jedva su dočekali to. To je stvar u kojoj smo pokazali svoju nezrelost, svoju neodgovornost i nesposobnost da prevaziđemo lične i stranačke odnose i da postupimo onako kako bi bilo prirodno.
Još jedanput, vama, poštovana Snežana, da se zahvalim na energiji i na svemu tome što ste pokazali.
Danijela, vama nisam se obratio posle vašeg govora. Dakle, uz zahvalnost za to što ste čvrsto i tvrdo držali Republiku Srbiju u svom srcu, i pored tragedije koja vam se dogodila i pored svega toga, nemojte da se ljutite na sve one koji to ne mogu da razumeju. Nemojte da se ljutite. Ti ljudi, danas ste to mogli da vidite, i ovo sad više nije zato što je tu u pitanju moje dete ili bilo čije, mogu da vam se smeju u lice i mogu da vam govore – ućuti majmune, ućuti magarče, i da vam kažu da je nešto izvučeno iz konteksta, a u tome konteksta i nema, ima samo jedna rečenica – da će mi dete završiti kao Gadafi u šahtu, i brat, uzgred. On mu dođe pride, kao tri na karte. Dakle, nema nikakvog konteksta, sami pisali. Na sve to njihova reakcija je bila – ućuti majmune, ućuti magarče. Možete da mislite šta bi bilo, možete da mislite šta bi bilo da smo mi to uradili.
Zato nemojte da se sekirate što ih vaša muka, vaša patnja, vaš lični bol, ne samo briga za Srbiju i za Kosovo i Metohiju ne dotiču. Prosto, videli smo da ih ne dotiče ni to da glasaju za jedan izveštaj koji bi samo pokazao da razumeju šta je to što država Srbija pokušava, šta je to što država Srbija radi, a pri tome mi ni pedlja srpske teritorije nismo izgubili. Ni pedlja. Mi nismo dopustili da nam ubijaju 10 i 20 ljudi i da ćutimo po tom pitanju. Nijednu nam crkvu ni manastir nisu srušili, kao što su u njihovo vreme, a i dalje su oni veliki rodoljubi, a mi to nismo. Zato se, Danijela, ne sekirajte. Ja znam da i srpski narod, ali ne samo srpski narod…
Izvinjavam se, Balint, što niste mogli da čujete, pokušao sam da odbranim i vašu i našu poziciju, ali šta ćete, valjda neki ljudi misle da bi trebalo da dokažete da ste dovoljno veliki Mađar samo ukoliko biste govorili loše o meni, a ako ne govorite loše o meni onda niste ni dobar Mađar.
Tako da, mi ćemo nastaviti i da se trudimo i da se borimo da zemlju vodimo na odgovoran način. Bez obzira na moju rezigniranost, neću to da krijem, na moju rezigniranost zbog činjenice da sem uvreda i toga da ne žele da glasaju za nešto što ne možete da pronađete razlog zašto da ne glasate i dajete ovakvu municiju, ne želim da kažem neprijateljima, već našim protivnicima, ne moraju da brinu. I tako rezignirani, pomalo razočarani, uvek ćemo se boriti i uvek ćemo imati i dovoljno snage i dovoljno energije da zaštitimo i sačuvamo Srbiju, makar to sami uradili. Jer i kad smo izlazili na referendum, znate, ljudi su, svi oni veliki evropejci koji su nam govorili: „Potrebno nam je nezavisno pravosuđe“, koji su na svim skupovima, na svim okruglim stolovim govorili kako je to veoma važno, nijedan nije izašao da pozove i da kaže – izađite i glasajte „za“.
Na kraju, sve se svelo na našu stranku, sve se svelo na nas. I uvek je tako. Nije problem, preuzećemo na sebe najveću odgovornost, ali im po pitanju Kosova nećemo to dozvoliti. Po pitanju Kosova sad će da budu odgovorni jer ćemo sve da ih pitamo. Da vidite samo kakva će to genijalna rešenja da budu i koliko će narodu da pomognu. Ali, kada dođe stani-pani i kada budemo, ili ako, ne daj bože, budete ugroženi, a do tada njihovu genijalnu politiku i njihova genijalna rešenja ćemo moći da sagledamo i vidimo, pa ta genijalna rešenja ne budu pomogla, ne brinite, uzećemo stvari u svoje ruke i sačuvaćemo i zaštititi naš narod onako kako oni to nisu uradili.
Dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što niste ni pogledali ovaj izveštaj. Možete da kažete da sam ja to izmislio ili bilo šta, ja znam da ga niste ni pogledali, jer takve stvari ne biste mogli da izgovorite da ste pogledali Izveštaj. Eto, postoji jedan čovek koga ne možete da prevarite, ja vidim da ga niste ni pogledali, a kamoli pročitali.
U ovom izveštaju, inače hoću građanima da kažem, jer ja nisam bio dovoljno precizan, sve što smo radili smo pobrojali, sve. Angažovanje u pregovaračkom procesu, aktivnosti u okviru pripreme i realizacije pregovora, Zajednica srpskih opština, policija, pravosuđe, energetika, telekomunikacije, evropske-integracije, katastar, matične knjige, carinski pečat, diplome, sloboda kretanja, regionalno predstavljanje, IBM, zvanične posete, oficiri za vezu, naplata carine, Razvojni fond za Kosovo, osiguranje vozila, slobodna trgovina, most i park Mira u Mitrovici, civilna zaštita, sporazum i dijalog privrednih komora, transport opasnog tereta, nestala lica.
Sve što smo radili, sve smo pobrojali. Onda vam je ključni argument da kažete krivi smo zato što, slušajte sad, nismo mi krivi što je prešao dijalog iz UN u EU, pošto su za to oni krivi. Oni tražili. Oni to menjali, čak nisu ni obavestili Ruse za to. I uradili se to potpuno netransparentno, iz aviona. Vratili u EU, a onda kažu, pa ti si Vučiću kriv zato što si ti u kampanji rekao da verujem EU. I, vi to slušate kao ozbiljnu diskusiju. Ne, ja kažem da je Srbija na evropskom putu.
A da li im verujem, bilo šta po ovom pitanju? Pa, ne, ne verujem im ništa i nikada to nisam rekao. Nego nekako biste da opravdate da smo za nešto krivi, samo vam teško ide sa argumentima. I svi su nekoga optuživali za izdajstvo, a nisam nikoga optuživao za izdajstvo. To kao ima dve strane. Nema dve strane. Vi o tome govorite, ja o tome nisam govorio. Nijednog sekunda taj termin, ni imenicu niti sam govorio da je neko izdao, glagol niti bilo šta nisam upotrebio ovde. Nijednog sekunda, ni za koga. Ni za sve vas koji ste ćutali kao zaliveni kada su ubijali članove Danijeline porodice i sve druge. Ni za šta od toga vam nisam rekao.
Čuj, mi krivi zbog toga što verujemo EU. Ne verujem im ništa po pitanju Kosova i Metohije. Pa, šta da radim zbog toga? Da pucamo sebi u nogu, kao što su oni sebi pucali u nogu u sankcijama prema Rusiji. Da pucamo sebi u nogu, pa ako možemo sebi da uvedemo sankcije neke dodatne. Da li je to smisao svega, da se junačimo, da idem da tamo opsujem nekoga ili da ošamarim nekoga. Šta je smisao? Ili da nekome kažem da će dete da mu završi u šahti kao što to neki meni govore ovde.
Šta u stvari hoćete? Da li ima neki zahtev koji ste uspostavili a da vam nisam izašao u susret? Svaki zahtev koji ikakve veze ima sa pristojnošću imao, sve sam vam prihvatio. Hoćete veću ulogu, evo očekujem sad, poslaćemo pregovarače da dođu sa vama da razgovaraju. Siguran sa da ćete da ih uništite rasturite i da im objasnite kako se rešavaju problemi na Kosovu, a ovi ljudi će biti zaštićeni, a što će Srbija da nam procveta, da ne govorim, baš kao što je cvetala od 2000. godine. Samo gledajte da nam ne ugasite sve fabrike kao tada.
Da vam kažem nešto, ne postoji opravdanje za neglasanje za ovaj izveštaj. Jednostavno, ne postoji. Ne postoji, mi smo glasali, koliko Martinoviću, 12 Rezolucija kada smo bili u opoziciji. Za svih 12 Rezolucija smo glasali. Što, to su bila genijalna dokumenta? Pa, svaki put se išlo na rezolucije kad ne znate šta da radite, da tražite opravdanje za to što ne znate da radite. Pa, svi to znamo. I, za svaku smo glasali zato što, bez obzira na to što sve znamo, uvek je bila manja šteta nego da albanski mediji to kažu.
Kad kažete šta kažu jedni drugima? Ne kažu albanski mediji šta kažu jedni drugima, ne kažu oni šta sam ja rekao vama, oni nepogrešivo znaju šta je njihov interes i zato oni samo puštaju vas koji govorite protiv mene, a ne puštaju mene koji govorim protiv vas. Postoji jedna stvar koja se nikada neće dogoditi u njihovim medijima, a to je da nešto lepo kažu o Aleksandru Vučiću, a vi dobro razmislite zašto je to tako. Hvala vam najlepše.
Sada pogledajte, poštovani prijatelji, džabe je bilo što smo na neke od ovih stvari već odgovorili. Ne mogu u ovom trenutku bolju imenicu od imenice bolest da upotrebim, koja je zahvatila dubinski naše društvo. To je kada izgovore jednu laž, onda je ponavljaju u nedogled.
Juče sam o tome govorio i odgovorio na to. Nije vredelo. Nisu slušali. Došli su da kažu svoje, ne želeći da čuju. Da je neko zainteresovan za Kosovo i Metohiju danas bi me pitao – pa šta si predsedniče, šta si Vučiću, šta si Aleksandre razgovarao jutros sa Manuelom Zaracinom? Videli ste u vestima da sam razgovarao sa njim, nemačkim izaslanikom. Da je ikoga interesovalo Kosovo, kao što ste primetili, niko to pitanje nije postavio, ni privatno, ni zvanično, jer ih to ne zanima. To je jedna od stvari zbog kojih možemo i da stradamo i da napredujemo i kako god okrenete ili iz kog ugla da gledate.
Naime, uvažena gospođa je tražila ostavku Petra Petkovića zbog nerada. Valjda se oni ubiše od marljivosti, a on je neradnik, a onda je rekla zašto, pa zašto ne date Srbima sa Kosova i Metohije pasoše. Zato što su oni koje ste podržavali to zabranili. I to sam vam juče objasnio već. Dakle, kada smo dobijali i viznu liberalizaciju, odnosno pre toga stabilizaciju i pridruživanje sporazum, prihvatili su oni koji ste podržavali to da ne mogu Srbi sa Kosova i Metohije da dobijaju viznu liberalizaciju, jer pripadaju po EU nekoj drugoj teritoriji i nekoj drugoj državi.
Kakve to veze ima sa nama? Ne znate ni sami, ali eto pročitali ste na društvenim mrežama. Baš vas je bilo briga da slušate juče šta govorimo ovde, nisam samo ja o tome govorio, jer vi imate svoju listu izmišljotina na kojima morate da insistirate i to ćete u nedogled da ponavljate, kao i to da sam se radovao Đinđićevoj smrti, kao i to da sam snajperom pucao po Sarajevu, kao i ne znam ni ja šta sve. Vi možete tako da izmišljate šta god vam padne napamet do mile volje. E tako i ovo.
Vi kažete minimalac 11.000 dinara. Nema minimalca od 11.000 dinara. To je novčana naknada od 11.000 dinara i to privremena naknada. Da bi ljudi razumeli o čemu se radi, a 8.000 je za centralnu Srbiju. Što biste to ljudi znali? Time se bavimo mi. Naravno da nije dovoljno, ali morate da znate o čemu se radi. To je za ljude koji su radili u fabrikama, na raznim mestima na Kosovu i Metohiji, koji više nemaju posao. Ovo nije nikakav minimalac, jer mi ono što radimo u srpskom sistemu od prosvete, zdravstva, svega, sve postupamo i biće uskoro 40.000 dinara minimalac. Kao što znate, nikakvih 11.000 dinara, a na platu koja ide ide još 50% kao kosovski dodatak. Ovo dajemo pomoć kao novčanu naknadu.
Gle čuda, interesantne li stvari, ni tu novčanu nadoknadu nije izmislio Aleksandar Vučić, niti mi, već neki mnogo, mnogo pre nas. Mi samo dodavali malo para i to 15 godina ranije, 20. Koga briga? Što vas se to tiče? Najlakše je tako. Što manje ima veze s istinom to će lakše da prođe u narodu. To se radi preko Nacionalne službe za zapošljavanje.
Rekli ste još jednu neistinu oko ličnih karata. Kažete – pa moglo je sve tako i Srbi sa juga su mogli. Nisu mogli, pa naše vladike su uzele lične karte albanske, zato što nisu mogli, a sada mogu. Sada posle ovog sporazuma koji smo postigli mogu da se kreću sa srpskim ličnim kartama po Kosovu i Metohiji i na jugu jednako, kao i na severu. Veoma sam srećan zbog toga i to je velika razlika. Ovde ima ljudi koji žive na Kosovu i Metohiji, pa neka vam kažu.
Pitanje je da li će i danas ti naši ljudi sa juga da koriste srpske lične karte, iz straha, ali sada mogu da ih koriste. Do juče nisu mogli da ih koriste. To je velika razlika, ogromna razlika. Verujte mi da je njima važnije bilo. Oni su ovo prihvatili, samo što ne mogu da vam se pravdam, stvarno ne mogu da se pravdam, kada sve što ste rekli je neistina. Uopšte ne mogu da vam se pravdam, ali reći ću zbog javnosti. Teško su ovo prihvatili Albanci, pa su onda počeli da izmišljaju nekakav reciprocitet da bi opravdali to, a prvo im je bilo kao i oko KM tablica, samo da se ne dozvoli Srbima da mogu da koriste svoja dokumenta tj. dokumenta izdata sa područnih uprava Republike Srbije i Peći, i Uroševca, i Gnjilana, i svega drugog što je u našem sistemu. Sada moraju to da priznaju, a ti ljudi žive na Kosovu i Metohiji za koje oni kažu da je njihova država, a dokumenta o prebivalištu za tu njihovu državu izdala Republika Srbija. Kakva im je to pobeda? Ja ne volim da govorim na takav način. Jel to neka naša pobeda? Nije. Nije, ali nešto je lakše tim ljudima. To je ono što smo mogli da uradimo.
Kažete – ne glasamo mi ovde o nekoj platformi, valjda da biste objasnili narodu zašto vi nećete da glasate, nego glasamo za nekakav Izveštaj koji je neradnik Petković sastavio za razliku od vas mnogo vrednih i marljivih, pa upravo zato. Da glasamo o nekoj platformi mogli bi sa njom i da se ne slažete. Sa čim se to ne slažete u Izveštaju?
Kažete da to radimo zbog podele odgovornosti. Jel vi stvarno verujete u to? Jel vi stvarno mislite da neko traži od vas da glasate za Izveštaj da bih ja rekao – vi ste zaslužni ili vi ste krivi onoliko koliko sam ja? Nikada nisam tražio podelu odgovornosti, uvek sam preuzimao odgovornost na sebe, čak i kada nije bila moja puna odgovornost. Po tome se ljudi razlikuju. Uvek sam teret prebacivao na sebe i sad ću ja da prebacujem teret na vas, za to mi je to potrebno – eto, Vučić se setio pa će da prebaci odgovornost na nekog drugog, pa ću baš na vas da prebacim odgovornost. Jeste li ozbiljni kada to govorite?
Nisam ja hteo nikakvu podelu odgovornosti. Imaćete je. Ne zato što ja želim, nego zato što je vi želite, pa ste mi danas ukazali na to kako je potrebno da se Skupština mnogo više pita, pa će Srbi sad da vide kako će to blagorodno da utiče na njihov položaj, kako ćete mnogo da im pomognete. Ja to nisam tražio. To ste vi tražili, ali samo nemojte da mi kažete da je to Vučić predložio pa zato imamo loše rezultate za naš narod. Ne, ne, to ste svi vi tražili. Tražili ste da ja dođem u Skupštinu. Kada sam došao u Skupštinu, rekli ste – što si došao. Tražili ste da govorim ovde. Kada sam počeo da govorim, rekli ste – pa što govoriš, skrati malo. Onda ste se setili da treba da bude duplo vreme, da nas iznenadite pošto ne smemo da učestvujemo u toj raspravi, iako se toga niste setili dan ranije na redovnim konsultacijama, pa su vam rekli – evo vam duplo vreme, nema problema, imam obaveze ujutru u sedam, letim da bih stigao do Bijeljine, pošto ne mogu automobilom na vreme na proslavu nacionalnog praznika i svega drugog. Nema problema, može do ponoći, sve može. Zbog čega kada raspravljamo samo o glupom izveštaju? Što tražiste? Govorili ste da je strašno važna tema, da je strašno važan dokument i sve drugo, pa sada više ni dokument nije važan.
Što ste tražili duplo vreme? Dali smo vam duplo vreme zato što nismo hteli da nasedamo na demagoške trikove. Nije vama nikakvo duplo vreme bilo potrebno. Mogli ste i pet puta manje vremena da imate i isto biste rekli kao i sa pet puta više vremena. Ništa ili ovakve besmislice.
Izvinite što nisam u stanju da budem ljubazan posle današnjih 10 sati i 15 minuta u kojima sam svašta čuo, samo nisam čuo nijedan predlog i ne razlikovanje novčane naknade i minimalca i ko je za šta odgovoran itd. Da li ima naših ljudi na Kosovu koji su bogati, siromašni? Ima, ali ih imamo u svakom delu Srbije. Da li ima mnogo nepravilnosti, da ljudi imaju po dve, tri plate? Ima. Ja ću Nobelovu nagradu da dam onome ko to raščivija, Nobelovu nagradu, zato što je to apsolutno nemoguće i zato što ćete time da ugrozite većinu Srba koji se snalaze na različite načine, gledaju kako da obezbede nešto sebi i porodici.
Dakle, nisam ja tražio ono što je za mene najvažnije, nisam ja tražio od vas pomoć, već za sebe. Nikada je neću tražiti. I onima koji su govorili da ću da pakujem prnje i da bežim iz zemlje, ponoviću još jednom, neću nikada.
Neću nikada da se sklanjam ni od koga, jer sam radio pošteno i odgovorno i borio se za našu zemlju i za naš narod. Samo što to vi niste nikada mogli da čujete, jer niste želeli da čujete. Nikada niste hteli ni da pitate narod, jer imate svoj zatvoreni sistem i svoje izmišljotine na koje ste navikli i zato ne možete da čujete drugačije mišljenje i drugačiji stav. Zato vam i smeta kada neko drugi govori. Zato morate da držite konferencije za novinare dok ja sedim ovde, da biste objasnili kakav sam diktator, jer ne možete da me pobedite ovde u ovoj sali. A ja ne moram da idem na konferencije za novinare.
Nije meni potrebna nikakva vaša pomoć i podrška, nikakva, ama baš nikakva. Imam ja ove neradnike koji su 20 puta marljiviji od vas. Nikakva mi podrška nije potrebna. Potrebno je Srbiji bilo da pokažemo da imamo jedinstven pristup u ovome.
Niste to razumeli? Nikakav problem.
Sve najbolje vam želim. Napravili ste super stvar za svoje političke stranke ili mislite da ste napravili najbolju moguću stvar za svoje političke stranke, a narod će to umeti da proceni, i to ne sa konferencije za novinare, nego tamo gde jedini drugima možemo da odgovaramo, a negde možemo sami da govorimo, a neko drugi ne može da kaže ni jednu jedinu reč.
Nažalost, ja ne mogu ni da napustim, jer ja da napustim na sekund, vi biste ovde revoluciju podigli, a vi možete da stignete i za konferencije i za ručkove i za sve drugo. Ali, mi neradnici ćemo još malo da ostanemo, da istrpimo to sve što imate da nam saopštite, strašne i teške istine o svim našim zločinima protiv našeg naroda, o strašnim nedelima koje smo proizveli protiv našeg naroda, istrpećemo i to. Od sutra na posao, a za koji dan donosimo odluku da se vi ozbiljnije uključite. E, tad će srpski narod na Kosovu i Metohiji da procveta. Hvala vam najlepše.
(Boško Obradović: Replika.)
Zahvaljujem se na načinu na koji ste izneli svoje ideje. Samo hoću da vam kažem da ja nisam izvrtao ništa. Citirao sam sve što su malopre rekli i samo na to odgovorio. Ni jednu reč, ni jedno slovo nisam izvrnuo, ni jednu činjenicu. Samo sam odgovorio činjenicama.
Vi ste ovde pomenuli da ste posumnjali zato što je MOK, odnosno Međunarodni olimpijski komitet prošao bez našeg glasa protiv. Što niste rekli ljudima? Što kažete ljudima – za to je kriv Vučić ili naša vlast, a što ne kažete ljudima o čemu se radi? Zato što ne smete i nećete, zato što se sve krije.
Moj je problem taj što ja, nažalost, kao starac u politici, kao neko ko je u sve ovo umešan i ko ovo prati svaki dan po ceo dan, jer je ovo moj život, znam svaki taj detalj i meni ne može da promakne ni jedan trik.
Što ne kažete da je bio u pitanju Vlade Divac? Pa kakve veze ima Vlade Divac sa Vučićem ili sa bilo kim, a pitanje je da li je taj čovek išta mogao da uradi? I ne mislim da je mogao da uradi. Ali, pošto ne smete da napadnete Vladu Divca, napašćemo Vučića, ni krivog ni dužnog.
Što - da ga nisam ja postavljao, a pri tome ne mislim da je kriv. Ali je to tako lako i sve ovo… Važno mi je ovo zbog građana Srbije da čuju i da vide kako ovo izgleda u našoj zemlji, onako usput, an pasan sam rekao, pa ako prođe, prođe. Ako ne odgovori, onda ćemo to jedno milion put. Ja ne mogu ni da se setim svega što izgovorite na taj način.
Čestitam i ja vama na tom prazniku našem velikom, sutrašnjem. Samo, priliku da jedinstvo pokažete imali ste na nečemu gde vas ništa nije bolelo, jer sam vam ja 50 puta ponovio u toku ove rasprave da ću čuvati integritet Srbije i da neću da priznam Kosovo, a rekli ste – to kaži, imaćeš našu podršku. Pedeset puta sam ponovio i nije vredelo.
Sve sam vam predloge prihvatio. Sve, svih. Ko god je nešto tražio to sam prihvatio.
Kažete – sa više simpatija sam gledao one koji su za nezavisno Kosovo, sa više simpatija sam gledao onoga ko bi mi ubio dete kao Gadafija u šahtu. Jel mi to govorite? Ako verujete da sam sa više simpatija to radio, onda ne znam šta bih vam rekao.
Trudio sam se da govorim ono što mislim i da govorim o onome što smo uradili i o onome što ćemo da radimo.
Ja vama želim srećan praznik, želim vam mnogo uspeha. Veliku smo priliku propustili, koja ne bi rešila Bog zna šta, ali bi pokazala našu odgovornost i ozbiljnost. Ovako, pokazali smo još jedanput da nismo dovoljno zreli, pokazali smo još jedanput da nismo dovoljno odgovorni, ne prvi, a plašim se meni poslednji put.
Tako da radostan sam zbog vaših ideja. Sve ću ih ispuniti. Ove ljude ću da obavestim kada sam uputio pismo. Poslušaću i ovu drugu stranu, pa ću uputiti pismo i Amerikancima i Evropljanima, jer su jedni tražili da uputim pismo Putinu i Siju, drugi tražili da uputim pismo Amerikancima i Evropljanima. Sve želje ispunjavam. Sve ću da uradim pošto će to da reši naše probleme, a posebno značajnije skupštinsko učešće u pregovorima. Tu ste me naročito obradovali, tu ću vam pružiti posebnu podršku. Mogu da mislim kako će to da izgleda i kakve će odluke to telo da donosi, ali meni samar manje na leđima i veoma sam srećan i zadovoljan zbog toga.
Vama srećan praznik i svim građanima Srbije, Srpske i svim Srbima srećan praznik nacionalnog jedinstva, zastave, sloge i našem narodu na Kosovu i Metohiji.
(Ivan Kostić: Replika.)
Meni je važno da, osim reči koje lepo zvuče, malo zagrebemo i da vidimo šta je suština, šta su posledice i da vidimo šta su stvarne namere i šta to stvarno neko radi i šta to neko stvarno čini.
Kao na političkom mitingu, političke stranke, a ne u najvažnijem državnom organu, govorili ste o tome – mi smo predstavnici državotvorne politike. Ko je to rekao? Ko je to zaključio? Pa niko. U mogućnosti smo sami sebe da predstavimo na takav način, jer smo odlučili da se predstavimo kao takvi. Odlučili smo sebe da predstavimo kao opoziciju koja pomaže, koja je dobra, pametna i fina i patriotska, za razliku od neke druge koja je valjda tupava, glupa i antipatriotska i za razliku od zlog režima koji ništa nije dobro uradio.
Kažete – kritika je argumentovana i dobronamerna. Kritika vam nije bila nimalo argumentovana, nisam siguran koliko je dobronamerna, to je subjektivni stav. Kažete, kao juče – ne bih da ističem naše humanitarne aktivnosti i naše druge zasluge, ali ipak da ih malo istaknem.
Ne bih da vam govorim šta sve drugi ljudi rade odavde, ne iz partije kojoj ja pripadam, već iz mnogih partija, pa niko nije želeo po tom pitanju da se ističe. Hvala vam što ste nam rekli ime velikog stručnjaka za Međunarodno pravo i za to koji će da pomogne položaju Srba na Kosovu i Metohiji. Molim vas, da odmah dođe da nam saopšti šta su njegove ideje i kako i na koji način da to učinimo. Siguran sam da će nam mnogo pomoći po tom pitanju i time ćemo dodatno osvežiti naše ideje i računati kako da zemlju izvučemo iz ovako teške krize.
Vidite, vi ste rekli ovde podržaćete nas, pa pod sledećim uslovima. Ja ću da počnem od poslednjeg. Kada budemo, podržaćete nas, podržaćete svoju zemlju, svoju Vladu, svoju državu, kada budemo doneli odluku o obnovi suvereniteta. Odluka o obnovi suvereniteta, onog sekunda kada bismo je doneli znači direktan sukob sa NATO paktom, dakle samo da to imate u vidu. To nije suprotstavljanje ili reakcija na nešto što je NATO uradio. Hoću da to ljudi znaju. Dakle, baš tako da je nazovete i samo tako da je nazovete, jer ovde ne pričamo o teritorijalnom integritetu, već pričamo o obnovi suvereniteta, to je direktan sukob sa NATO paktom. I to ljudi u Srbiji treba da znaju.
Meni nije problem, nisam uplašen za sebe, dovoljno sam mator i sa druge strane sasvim sigurno ima još dvojica u mojoj užoj porodici koji će uvek biti uz svoju zemlju. Vi radite šta god je potrebno i na šta god ih zemlja pozove. A, mislite li da je vreme i da imamo snage za to. Mislite li da je to odgovorno. Ja ću vam reći da nije.
Nemojte da pričate one prazne priče, ne, ne, to ne podrazumeva rat, obnova suvereniteta, mi ćemo to na fini način, nosićemo im visibabe, a onima u Pomoravlju ljubičice, pa će oni da nas puste da uđemo sa našom vojskom i policijom i tako ćemo mi da obnovimo suverenitet, jer potrebno je držati još jedan politički miting i još jednom viknuti nešto što ljudi vole da čuju. To je suština svega.
Kažete, državotvorna stranka, pa tražili ste, kažete da učestvuju Srbi na referendumu i na izborima, a ko nije? Bezmalo sam došao u fizički sukob u Briselu, bio je prisutan i Petar Petković, sa onima koji to nisu dozvoljavali. Ne razumem? Šta ste time hteli da kažete? Vi ste se za nešto borili, zašta se neko ovde nije borio. Pa, svi su to tražili i svi smo se za to borili i nisu dali. +
A, onda ste izašli kao velika državotvorna stranka i slagali narod da smo pokrali referendum i nije samo što ste slagali naš narod nego nam time naneli štetu i u međunarodnoj zajednici i na svakom drugom mestu. Izmislili, slagali iz čista mira, niste imali posmatrača na 5% mesta. Pojma nemate, da je neko hteo da krade, mogao je, a naravno, nikome napamet nije palo da to radi, niti će ikada da mu padne napamet, možda vama, pa to iz podsvesti. Meni nije. I niko nije ukrao ništa, a lepo vam je, mnogo vam je teško kada to slušate, a nije vam teško kada izađete pred RIK i kažete, pokrali su nam referendum. A, ko je pokrao referendum? Pa, nije niko. Ali, šta ima veze, lepo nam je to došlo, jer mi čuvamo svetu srpsku zemlju, a lopovi su ukrali referendum.
A, onda ste rekli narodu, pa to sa referendumom, to nije za nezavisno sudstvo, pa to je zavera. Vučić je smislio tu zaveru zato što hoće da promeni Ustav Srbije i da proglasi da Kosovo nije deo teritorije Srbije. Tako ste vodili kampanju sa raznim lažovima iz svih sfera društvenog života. Ubijao sam se u drugim poslovima da nisam u tu sredu otišao na neku televiziju i objasnio, mi bismo izgubili na tom referendumu i onda bi rekli, ovo je jedina luda zemlja na svetu koja je protiv nezavisnog sudstva. Mi bismo bili jedina zemlja na svetu koja se izjasnila protiv nezavisnog pravosuđa. Jedina zemlja na svetu.
Sve te besmislene laži koje ste iznosili o tome kako će time da bude ugroženo Kosovo. A, kako smo ugrozili Kosovo? Kako smo referendumom ugrozili Kosovo, što ste sve lagali naš narod? Nikako, naravno. I šta se vas to tiče, šta vas to briga za sve to što ste govorili, za sve to što ste izgovarali. To je sve normalno i to je sve fino i to je sve uobičajeno, ali ako im to odgovorite i kažete – izvinite, a što ste to radili. Pa, nemoj tako, što si tako oštar, pa što to baš govoriš. To da ste pokrali, znači da ste kriminalac, da ste uradili najteža krivična dela protiv svoje zemlje i protiv bezbednosti svoje zemlje, a zbog čega, zamislite zločina, hteli ste da obezbedite da vaša zemlja ima nezavisno pravosuđe.
I zamislite vi tu reakciju u svetu, da je neko objavio rezultate da se mi nismo pobrinuli za to, a na kraju samo smo mi na tome insistirali. Zamislite da neko objavi u celom savremenom svetu u svim civilizovanim zemljama, ima jedna zemlja na kojoj se ljudi izjasnili da su protiv nezavisnog pravosuđa. To bi bio jedinstven slučaj u svetu. Srećom, pa niste pobedili sa izmišljotinama i zaverama o ugroženosti Kosova i Metohije i o tome kako prodajemo Kosovo ispod žita i ne znam šta sve radimo. I svi znate da govorim istini i svi znate da je tako. Takve sam priče malo na drugu stranu slušao od naših ljudi i na predsedništvu stranke, svi potpali pod teorije zavere, najbesmislenije, najgluplje. Jel bilo tako Milenko, da smo takve ludosti slušali u našoj stranci? I to koliko hoćete smo ih slušali. I sve te ludosti slušali i izmišljotine i šta da radite, vi ne možete na takve laži, prosto ne možete, nemojte da mi dobacujete, nijednu vam reč nisam izgovorio, dok ste govorili.
Kažete ovo je administrativni dokument, nevažan. Čekali ste dalje smernice. Pa što ne glasate za nevažni administrativni dokument. Pa, kažete treba da zajednički osudimo nasilje nad Srbima. Pa, vi niste pročitali ovaj dokument. U ovom dokumentu se govori o nasilju nad Srbima. I zato i ne možete da glasate za taj dokument jer ga niste ni pročitali, jer vas nije ni interesovalo da ga pročitate.
Kažite vi ovde nama u dokumentu da neće biti predaje, a onda pazite opet ista tehnika, an-pasan, da znamo šta je, da li je razgraničenje ili nije. Da ponovim, da budem sasvim jasan, dakle, ja se ne krijem iza bilo koga, ono što kažem ja to uvek ponovim. Dakle, jesam li ja govorio o razgraničenju? Da, jesam. Zgazili ste me, pregazili ste me. Postao sam nacionalni veleizdajnik. Svi vi, a i mnogi u mojoj stranci. Svi, cela javnost. Povukao sam se, rekao sam ljudi, Srbima nije dovoljno ono što smo ponudili, Srbi će izvući mnogo bolje i mnogo više.
Evo, živi bili, pa videli, ovo je važno pošto će ući u istorijske udžbenike, da vidimo ko je bio u pravu. Ja sa idejom koju smo možda mogli da sprovedemo, pitanje je i to nikakav Preševo i Bujanovac ne bi pripadali njima, pošto ste i to izmišljali. Dakle, da li sam bio u pravu ja i kakav će rezultat na kraju biti. Ali, to ne znači da se neću boriti svim srcem i svom snagom, iako sam poražen, poražen lažima i neistinom, kao što je bila i ta za referendum, kao što je bila tada nezavisnim pravosuđem u stvari donosimo nezavisnost Kosovu. Dakle, i takav poražen prihvatio sam poraz i rekao sam, nema problema, boriću se svom snagom za Srbiju i za srpski narod iako znam koliko ćemo više muka, problema i koliko ćemo teško da ostvarimo bilo šta od onoga o čemu sanjamo i za čim čeznemo. Mnogo je lako i mnogo je lepo govoriti ono što narod voli da čuje. A mnogo je teško u delo provoditi ono što je relanost i ono što je ozbiljno.
Kažete, nismo čuli koja je vaša vizija. Pa, sva ste pitanja postavili ovde. Deset puta ste ih retorski ponovili, samo nam ni na jedno to pitanje čak i kad ste rekli, postavljam ga i sebi, jedino tada nismo čuli odgovor a koji je to plan. Sva ste pitanja postavili i ni na jedno od tih pitanja niste dali odgovor. Samo nam ne rekoste šta to treba da radimo, kao što nam niko nije rekao, osim što sam čuo da treba da podnesem ostavku, da treba da se saglasim sa tim da je mnogo fino da mi ubiju dete u šahtu. To sam sve prihvatio. To je sve u redu, samo mi recite šta je vaš plan. Ja sam govorio, naše je da izdržimo da čuvamo naš narod na Kosovu i Metohiji, da brinemo o njihovoj bezbednosti, da ne ugrozimo ekonomski rast Srbije koji je najveći u njenoj istoriji, da ne ugrozimo strane direktne investicije koje su najveće u njenoj istoriji, da obezbedimo napredak Srbije i veće bogatstvo ljudi u celoj Srbiji uključujući i naš narod na Kosovu i Metohiji. A da mogu da nađem genijalna rešenja, ja nisam taj genije.
Ali, sam siguran, pošto ćete sada imati mnogo veću ulogu u razgovorima o Kosovu i Metohiji, da ćete sa svojim genijalnim stručnjacima nam doneti ta genijalna rešenja i vi narode sa Kosova i Metohije nemojte da brinete uopšte. Sada ste sve svoje probleme rešili, oni sada kada uđu u taj tim više ni o čemu ne treba da vodite računa, sve će to da reše mnogo lakše i mnogo jednostavnije. Samo ne znam da li ćemo moći da se dogovorimo da li je Peć južno od Beograda ili je severna od Beograda? Pošto neki neće znati tačno gde se nalazi, a drugi neće biti zainteresovani gde se nalazi. Pa, ne znamo oko čega ćemo tačno da se dogovorimo, ali nije važno pokušaćemo da ih čujemo, da vidimo koja su to genijalna rešenja, a danas ih nijednom nismo čuli.
Kažete, zanima vas poruka Zaracina ne zanima vas, jer ste iza toga odmah rekli „ali“, mnogo me više zanima šta je naša poruka njima, a možete misliti koliko njih zanima šta je vaša poruka njima? Ne mogu da spavaju od toga kakva je vaša poruka njima? Dobili su poruku da smo se posvađali ovde i to je to. Ali, kažete ko je dao mandate Eskobaru, verovatno čeka da mu ja dam mandat.
Kako da vam kažem, zamislite najveću silu sveta SAD, ko je njemu dao mandat, ili zamislite mene koji ću da dođem da kažem, zamislite mene koji treba da kažem, ej ti Bajden što si poslao tog Eskobara, pošalji nekog drugog, ili nemoj da šalješ nikog, jer ja neću da primam nikog iz SAD i da ja kažem neću da primam nikog iz SAD, pošto vi iz SAD ste nevažni što vi imate pravo da se mešate i zamislite da onda imamo i Ameriku za neprijatelja, da imamo dovoljno ovako tešku situaciju u Evropi kakvu imamo, pa šta je onda rezultat toga, osim katastrofe za Srbiju i potpunu izolaciju Srbije i apsolutnu ekonomsku katastrofu.
Govorite o tome da je neko rekao da ste državni neprijatelj. Niko vam nije rekao da ste državni neprijatelji. Nijednog sekunda vam to nisam rekao. Ja sam rekao zbog takvog pristupa da biste uništili poziciju zemlje u roku od nekoliko dana i ja vam to kažem sa punom odgovornošću, zato što ja znam šta je država.
Država nije da vičete, država, država i država, već država, da naučite da se ponašate odgovorno i ozbiljno i to vam govorim u najboljoj veri, verujući u to da postoje i dobre namere.
Dakle, što se Jasenovca tiče i da sa tim završim. U pravu ste, šta vas briga za Jasenovac, dobaci još nešto. Što se Jasenovca tiče nešto ste nama prebacili oko Jasenovca? Nama ste prebacili nešto jedinima koji su napravili nešto oko Jasenovca, koji su organizovali da se napravi više filmova i serija o Jasenovcu, o „Oluji“, pošto niko pre nas to nije želeo. Jedini koji smo se dosetili, pošto niko drugi nikada nije hteo da damo ime Keju jasenovačkih žrtava. Pošto, verovali ili ne, nismo imali ulicu u Beogradu i Jasenovačku iako smo imali Zadarsku, Šibeničku, ne znam ni ja kakvu sve. To smo mi uradili, a ne vi.
Kada govorimo o Jasenovcu, ja sam užasnut onim što su uradili vama, ali to iskreno mislim, ali vi ste tamo otišli, meni jedino nisu dali. Pustili su i patrijarha, pustili su i Dodika, pustili su sve, samo meni nisu dali i ja razumem zašto mi nisu dali, razumem sve njihove traume zbog slučaja Aleksandra Vučića, jer sam ja sve ono što oni ne bi želeli da bude predsednik Srbije i neko ko ih podseća na ono šta je bilo u Drugom svetskom ratu zbog tragedije moje porodice, a i neko kome su u ovom poslednjem ratu spalili sve kuće Vučića, svih sedam kuća Vučića, u istom tom selu u Čipuljiću.
Ja ih razumem. Šta ste vi našli da nam zamerite oko Jasenovca? Kažete u rezoluciji o genocidu, da ja mislim da je važno da se izjašnjavam o tome, da o tome mi biramo trenutak, jer takođe morate da kažete narodu da ne smete da vodite politiku, ni ja ne smem, niko ne sme da vodi politiku na osnovu emocija koje imamo.
Kada to budemo uradili onda znajte 10 narednih godina, skoro pa nikakva odnose sa Hrvatskom. Samo to kažite narodu i kažite narodu za sve to, jesmo li mi u poziciji u ovom trenutku da sve to postignemo.
Dali smo ime i ulici i Ljubanu Jednaku, našem velikom mučeniku iz Gline, niko se pre toga nije setio. Samo što znate, stvari morate da posmatrate realno, racionalno, objektivno, emocije možemo da iskazujemo ovde, ali u političkom delovanju to ne smemo da uradimo, jer to je suština.
Što se tiče hronologije preduzetih aktivnosti na Kosovu oko referenduma izbora, svaku vrstu poverenja u sve posrednike, u sve dobronamerne iz Kvinte sam izgubio upravo oko izbora, ako me to već pitate.
Dakle, mi smo ih blagovremeno obavestili u skladu sa dogovorenim procedurama, sve Međunarodne organizacije za referendum o potvrđivanju akta o promeni Ustava koji se ticao nezavisnog pravosuđa, a ne Kosova, kao što ste obmanjivali javnost.
Tako i za 3. april 2022. godine, šef misije OEBS na Kosovu obavestio organe Srbije da su oni odbili sprovođenje, da su Albanci odbili sprovođenje referenduma, a posle toga su obavešteni i Kvinta, Kvinta je verbalno osudila postupanje privremenih institucija, tražili su od nas da ponovo proceduru izvršimo kako bi mogli još jednom da to traže, uradili smo to još jedanput. I opet nije vredelo.
Šta je još trebalo da uradimo? Zbog toga što sam ja izgubio 50 hiljada glasova i umesto dva miliona i 260 hiljada glasova, dobio bih dva miliona i 310 hiljada glasova, trebalo je šta da uradimo? Da rizikujemo živote ovih ljudi, šta da uradimo'
Ili da izađem i da kažem da je neko pokrao izbore, zato što mi se ne sviđa rezultat, ili mi narod nije bio dovoljno dobar jer nije glasao za mene?
Ja sam priznavao rezultate kada sam ih izgubio sa statističkom greškom u Beogradu, i to u 21.30 uveče, a ne u pola deset, a mnogo ljudi i sa ove strane i sa te strane su bili moji protivnici tada. Tako rade časni ljudi.
Priznaj, tog dana ti počinje kampanja za sledeće izbore, bori se i pobedićeš sledeći put, a ne, izašli smo i pokrali ste izbore i to je državotvorno i državno odgovorno. Nije, to je državno neodgovorno. Posebno što je reč o laži.
Za nas je i za mene je važna jedna stvar, da smo mi danas, ponoviću još jedanput, doneli odluku da uputim pismo u skladu sa molbom koju ste mi uputili predsedniku Siju, predsedniku Putinu. Zamolili ste me da uputim pismo i zapadnim čelnicima, učiniću i jedno i drugo. Zamolili ste me danas da Skupština ima veću ulogu i to iz više poslaničkih grupa, tražeći to u pregovorima o KiM, ja to sa oduševljenjem prihvatam, moraću da zamolim i Vladu, koja vodi politiku da prihvati to i da se onda uključe ljudi iz Parlamenta i da nam donesu blagostanje, pošto smo mi glupi i nesposobni, neradnici, ne borimo se dovoljno, pa ćete vi koji ste izlazili po 5, 6 sati danas, nama koji nismo izašli ni na jedan jedini minut, a tako radimo svakog dana i malo više i malo jače, da održite lekciju iz marljivosti, posvećenosti i velikog rada i truda, i onda ćemo imati sigurno neuporedivo bolje rezultate.
Verujte mi, bude li tako, biću najsrećniji na svetu, apsolutno najsrećniji na svetu, jer mi je naša Srbija i naša država mnogo važnija od bilo kakve vlasti i bilo kakve pozicije.
Najpre obojici da kažem nekoliko reči.
Znao sam ja da će, u stvari, najveći problem da bude taj što govorim i što odgovaram, jer valjda je trebalo da budem meta u koju će svi da pucaju, a koja će da ćuti, a da onda kažete kako ste u debati rasturili Vučića.
Kažete da ste tražili debatu godinama, iako smo prošle godine imali debatu o Kosovu u ovoj Narodnoj skupštini, pa zaboravite da je to bilo prošle godine pa to pretvorite u tri godine. Šta vas briga, a onda kada vam odgovorim, pošto vi bili mnogo slatki i sve hvalili državnu politiku i tako divne reči danas izgovarali o meni i o mojoj porodici i o svemu, a onda se iznenadite kada vas ni jednom rečju ne uvredim, ali govorim o suštini vaše politike. E, pa to je strašno, ti nas vređaš. Čime? Što sam pokazao šta je neodgovornost, šta je neozbiljnost, što sam ukazao na činjenice?
Vi kažete meni – zabrinuti u Vranju. Znamo i vi i ja da vi niste zabrinuti i dobro se znamo. Lepo je to kao trik da prođe onako. Da ste me slušali pažljivo, čuli ste - da ja sam mislio da je to najbolje rešenje i ne stidim se toga, ali ste me vi ubedili, pojeli ste me živog svi zajedno, veliki rodoljubi, objasnivši da je sve naše i da će uvek da bude naše. Ja od tada vodim vašu politiku i onda nema potrebe da brinete za bilo čim i za bilo šta, a ja vam kažem videćemo jednog dana ko je bio u pravu i čije će se reči citirati zato što, kao što znate, a mnogo godina se poznajemo, veoma sam uporan, ovakav i onakav, prilično marljiv, ali umem i da sagledavam činjenice i da sabiram i znam sa kakvim se problemima suočavamo. Zato nije dozvoljena svaka doza neozbiljnosti i neodgovornosti.
Kažete da ne poštujem ljude koji su glasali. Poštujem sve. Svakome sam odgovorio, bukvalno svakome. To što vam se ne sviđa moj odgovor ne znači da nekoga ne poštujem. Šta očekujete od mene kada mi treći put u dva dana ponovite da smo mi krivi zbog pasoša, a ja vam tri puta za redom ponavljam ko je kriv i kada se to desilo? I šta vas briga za činjenice? Šta vas briga i za lične karte i za sve drugo kada može da se izmisli šta hoće i ko kako hoće, jer je tako najlakše.
Piše na društvenim mrežama? Piše i na tarabi, pa se niko nije zaleteo. Bukvalno je sve na tom nivou, nažalost. Bukvalno je sve na tom nivou. Bukvalno je sve na tom nivou, samo šta je to što možemo da kažemo loše, šta je to što možemo da kažemo negativno? Da, mi bismo glasali, ali ima neki razlog zašto nećemo. Zašto nećete? Pa ne zna se zašto. Da je osuđeno nasilje, pa evo osudili smo nasilje. Piše. Trebalo je samo pročitati, ali nećemo da glasamo.
Konkretno u proteklom razdoblju zabeleženo je ukupno 158 etnički motivisanih incidenata protiv Srba i SPC u pokrajini, što gledano u odnosu na istovetne vremenske periode pre dolaska na vlast Aljbina Kurtija predstavlja prosečno povećanje od gotovo 50%. Pri tome je posebno zabrinjavajuće što su žrtve tog, po pravilu nekažnjenog delovanja, sve učestalije, socijalno i starosno najranjivije grupe stanovništva i tako još deset redova.
Nije bilo dovoljno ili je trebalo da se napiše nekim drugim jezikom? Nečitko je, nepismeno je ili je to samo onako usput kao izgovor, pa ako prođe, da se Vlasi ne dosete šta je stvarno trebalo da piše? Nije to problem. Ja sam ovo morao da uradim i reći ću vam zašto. Morao sam ovo da uradim zato što znam koliko nam težak period dolazi i po pitanju Kosova i Metohije i po drugim pitanjima ne lakšim.
Morao sam ovo da uradim zato što srpski narod i građani Srbije moraju da znaju šta je prava istina. Ovako u moru laži po društvenim mrežama, u moru laži u javnosti, u kojoj svako izmišlja šta mu padne na pamet, a niko neće da sučeli argumente i da čuje odgovor, ovo je bio jedini način da ljudi čuju odgovore i da znaju šta je stvarno istina i da znaju šta je prava istina, da znaju šta je bar istina.
Samo postoji jedna stvar zbog koje sam zadovoljan ova dva dana i sada je to već jedanaest i po i deset i po, 22 sata koliko sam ovde, a to je da su ljudi mogli da čuju šta je to što svi imate da ponudite, a ja sam vam prihvatio sve predloge.
Da li imate neki predlog za Vranje? Imate za investitore? Hvala vam na tome. U Vranje smo, podsetiću vas, doveli „Teklas“ kada je „Geoks“ otišao. Doveli smo nemačku kompaniju „Haiks“. U Vranjsku banju smo doveli investitore, kao što znate, u banju iz koje je kralj Petar otišao na Solunski front, koja je bila rasturena i uništena. Nekad smo se zajedno borili da se dovedu investitori i da se to obnovi. Doveli smo „Teklas“ u Vladičin Han, koji je danas ubedljivo najmoćnija i najvažnija fabrika koja drži i Han i Surdulicu. Mnogi su bili protiv, pa su tražili da se tom investitoru ne dozvoli dolazak tamo i to smo uradili. Koliko god smo mogli, brinuli smo. Nemoj da vam govorim o „Jumku“ za koji znate koliko ulažemo i svaki posao tražimo da dobije „Jumko“ da bi radnici u „Jumku“ mogli da budu zaposleni i ti ljudi su zahvalni.
Ti ljudi znaju šta je država uradila. Uradili smo auto-put, Dragane, o kojem smo nas dvojica nekada sanjali, a koji su svi drugi obećavali. Da, mi smo ga uradili. Nije ga neko drugi uradio. Jeste i hvala što to priznajete.
Ja nemam problem sa tim, ali dajte, ljudi, da razgovaramo na realnim osnovama. Suviše je ozbiljna tema da bismo se bavili dnevno-političkim stvarima, a sve vreme se samo time bavimo.
Ne razumete šta će biti? Ja znam šta će biti. Evo, sada da vam otkrijem i jednu tajnu. Papir koji mi je nuđen, pošto sam znao šta piše u njemu, odbio sam da prihvatim. Moraću u nekom trenutku da ga prihvatim. Formalno, na čitanje. Odbio sam da ga prihvatim jer znam šta nas čeka. Ali, ne, nije to dovoljno upozorenje da mi možemo da pokažemo jedinstvo, nego je važno da se pokaže u svim albanskim medijima ovako – Vučić je zabrinut i uznemiren, nema većinu za usvajanje kosovskog izveštaja. To im je glavna poruka. Super smo im poruku poslali.
Ja veoma poštujem ljude koji su glasali za vas. Ne mislim ništa loše o bilo kome od vas ovde lično. Govorite o fotografijama. Čuvao sam svačiju privatnost, čuvao sam svačiju porodicu. Čuvao sam svakog od vas lično. A valjda ne sumnjate da znam više nego što običan čovek može da zna o bilo kome drugom zbog milion ljudi koji mogu da mi pošalju različite informacije i ništa od toga nisam iskoristio.
Fotografije o kojima govorite nisu fotografije koje smo tajno slikali ili snimali, nego one koje su javno pokazivali oni koji su se sa tim fotografijama hvalili i ništa više od toga. Nikada ne bih pokazao nijednu fotografiju, kao što sam zamerio Martinoviću, iako je imao izvanredan govor, što je citirao prisluškivane razgovore, jer kao što znate, nekada kada smo i o tome pričali, Dragane, bili smo uvek protiv toga, jer smo hteli da gradimo normalnu državu. Samo je to razlika. Ništa više.
Nemojte da mi zamerate što hoću da se borim za ove ljude koje su neki nazvali neradnicima. Vidite ova žena, rekao sam joj da ide kući, ima sina, neće da ide. Neka tamo Bojana koja je samo jedanput ustala na minut. Neki tamo Petar je sedeo ceo dan i neki mladići. Ivica ceo dan nije ustao. Oni nisu ručali, niti bilo šta drugo. Mi smo naučili na to. Mi smo u Briselu imali jedanput 19 sati bez prekida i znamo kako to izgleda, ali vi ne znate kakve nas muke čekaju i zato mi je žao što to niste osetili, ali vam hvala na korektnosti.
Želim vam uspeh!
Poštovani građani Srbije, u prva dva minuta ste mogli da čujete otprilike kao mi smo reaktivni, mi smo proaktivni, a onda sam shvatio šta treba da bude naša aktivnost. Saopštili su nam da smo mi krivi za diplome, jer ne priznajemo njihove diplome i morali bismo da uradimo nešto više po tom pitanju. Mi smo to uradili sa 36 njihovih diploma, oni našu nijednu. Tek toliko da imate u vidu.
Ceo problem oko diploma, da vam objasnim, pošto nažalost vidim da o tome ne znate dovoljno, ceo problem oko diploma se krije u Univerzitetskom centru Priština sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Naime, Albanci ne žele da priznaju… Dakle, znaju neki, naravno, ali neki ne znaju, pa moram da objasnim. Šta da radim? Šta ću ja tu? Albanci ne žele da priznaju da postoji srpski univerzitet u Kosovskoj Mitrovici koji radi po pravilima Republike Srbije i neće da prizna naše diplome. To je cela suština.
Vi ste opet našli način da nas optužite za nešto, iako nismo mi krivi, već oni, ali to je ta mantra da mi moramo da budemo krivi, šta da radite.
Kažete – ne funkcioniše to sa ličnim kartama. Funkcioniše zato što je to ulazno–izlazni dogovor vezan za prištinsku i beogradsku stranu, pošto ne priznajemo kosovsku stranu. To nema veze sa trećim državama zato što je to deo međunarodnih ugovora koje imamo sa trećim državama i mi, a sa nekima od njih koje su priznale nezavisno Kosovo i oni. Kakve to veze ima sa ovom pričom?
Pitate zašto smo čekali? Ponoviću vam ono što sam malopre rekao – zato što nismo mogli da dobijemo garantije da bi takav dogovor uz naš disklejmer značio istovremeno da naši ljudi mogu da koriste dokumenta Republike Srbije na celoj teritoriji Kosova i Metohije. Kada smo to dobili ja sam bio veoma zadovoljan da tako nešto prihvatim.
U pravu ste, to je veoma dobra stvar. Time smo olakšali kretanje, pomogli ljudima, skratili čekanja. Ne gubimo ni papire toliko. Siguran sam da je to vama važno i zbog životne sredine, manje će drveća da strada, manje papira potrošimo. Verujem da vam je to bilo značajno takođe u tome. Tako da smo i taj posao obavili.
Ono zbog čega sam se javio da vam odgovorim, jer nažalost ovo ponavljam već deseti put, čini mi se, oko ovih stvari ova dva dana, to je ponovna kriminalizacija Srba na Kosovu i Metohije. Ponovili ste od A do Š sve ono što govori Aljbin Kurti svakog dana. Svakog dana nemaju drugu temu.
Iako po zvaničnim podacima kosovske policije pet puta proporcionalno i procentualno je veći kriminal južno od Ibra nego severno od Ibra, vi ćete uvek naći da govorite o kriminalcima na severu Kosova. Ne zato što vi znate nešto o tome, ne zato što vi tamo imate predstavnike, jer ste dobili 20 glasova ukupno. Sad baš ako svih svojih 20 glasača znate, pa su vam oni predstavnici, onda sam se i ja prevario, dakle. Ali, ne verujem da baš sve svoje glasače poznajete sa severa Kosova i Metohije.
Dakle, pošto znam da niste upoznati sa svim tim, onda moram da vam kažem da je to deo opšteg hibridnog rata protiv i Srbije i Srba. Potrebno je da se sklone sa Kosova i Metohije borci za slobodu srpskog naroda kojih se oni plaše i za koje misle da drže deo našeg naroda na Kosovu i Metohiji, da kada njih sklone to bude signal svima ostalima da moraju da se povuku i da moraju da beže sa Kosova i Metohije.
Vrlo je prosta ta priča, vrlo je jednostavna, bezbroj puta ponovljena u svim hibridnim sukobima širom sveta. To je ono što oni pokušavaju već pet, šest, sedam i osam godina. Bukvalno isto – kriminal, tenderi, ko dobija. Tendere ne dobija niko, jer mi ne možemo da radimo ni put koji smo obećali narodu od Jarinja do Kosovske Mitrovice zato što nam ne daju. Ne daju nam dozvolu i ne možemo da izaberemo nikoga, zato što oni kažu – to je u nadležnosti Prištine. Iako mi hoćemo da platimo, mi hoćemo da uradimo, da napravimo tu magistralu, da proširimo za još jednu traku, da ceo put presvučemo, da to bude poklon našem narodu na Kosovu i Metohiji, oni nam ne daju. Toliko o tim nameštenim tenderima. Koji je to tender namešten, pošto slušam to ceo dan? Neki kriminalci nameštaju, pa me upoznajte sa kim sam to nameštao i ko mi je to dao pare? Jednog mi čoveka nađite koji mi je dao neki novac. Jednog čoveka koji me je kupio bilo gde i bilo kada. Ne, nego prazne priče. Šta nam padne na pamet ispričaćemo. Bilo gde, bilo kada, baš nas briga. Jel to kao za „doktor smrt“, čoveka koji je spasio desetine i stotine života? Još se smejete, nije vas sramota.
Nije ni važno. Tako to ide. Ne daj Bože da je vama nešto neko slično rekao, jaukali biste, do plafona biste skakali ovde. Žalili biste se Savetu Evrope. Žalili biste Savetu Evrope, pričali o svojoj ugroženosti i tražili da nas obese usred Brisela zbog takvih stvari, ali sve što ste sebi oprostili drugome niste. Sve što je vama dozvoljeno, drugome nije. To valjda tako funkcioniše u demokratiji.
Želim samo da vas uverim da se ne sekirate za kriminal na severu Kosova. Molim vas da se malko nasekirate zbog kriminala na jugu Kosova, posebno u Prištini i da se nasekirate malo zbog kriminala, organizovanog i organizovanih napada i terora koji se provode protiv vašeg i našeg srpskog naroda. Hvala vam najlepše.
Vidite, poštovani građani, na kraju se sve svede na to za šta sam ovde govorio. Ne morate da vičete, povišeni decibeli ne znače da ste u pravu kada vičete. Samo ste mi pokazali nešto da vas je neko revnosno obaveštavao o oneme što sam ja govorio, pošto ovde niste bili i pojma nemate šta sam govorio. Tokom celog dana niste proveli ni sat vremena, ja sam evo dvanaesti sat ovde. Vi niste ni sat vremena ovde proveli, ja sam 12 sati ovde, nisam ustao sa stolice.
Ja sam, ne ljutite se, ipak predsednik Srbije, a vi ste samo običan poslanik, jedan sat niste proveli na svom radnom mestu. Ja sam na vašem radnom mestu proveo 12 sati ovde bez prekida. Toliko o tome ko je šta radio danas.
Govorite o planovima i programima, pričate o raspuštenim opštinama, vi čak i ne znate da postoje naše opštine na Kosovu i Metohiji, vi niste ni upoznati sa tim. Tu su vam predsednici naših opština na Kosovu i Metohiji. Ništa nismo raspustili…
(Boško Obradović: Po kom Ustavu i zakonu?)
I po jednom i po drugom, i po srpskom Ustavu, i nismo je raspustili za razliku od vas koji ste podržavali one i bili na vlasti zajedno sa onima koji su bili…
(Boško Obradović: To su četiri opštine na severu i svi to znaju.)
A, koga će da bije? Koga će da bije? Hajte, molim vas.
Dakle, pogledajte, a onda su došli da mi drže političku tiradu, pošto ih Kosovo ne interesuje, da se žale o tome prema kome kakav odnos imam.
Poštovani građani, ovo što sam odgovarao malopre gospođi iz Ekološke grupe, valjda nisam bio dovoljno oštar, ne sviđa im se što sam njima po prvi put odgovarao. Hoće da me ubede da manje volim njih, nego one koji mi govore da će Danilo da završi kao Gadafi i valjda ulaze u moj emocionalni korteks, pa će da shvate šta je to što ja mislim i šta je to što ja želim. Ja samo ne podnosim neodgovornu politiku. Da li ste čuli ovu viku nešto o Kosovu? Niste. Čuli ste da su oni treći put i da su nam izložili nekakve programe, a šta smo čuli od tih programa? Ništa. Pod milim Bogom, ništa, čak ni praznu priču. Od sve priče čuli smo - a što si Vučiću tu da govoriš?
Sada vidite, on mene optužuje da sam hteo da prigrlim nekoga i da ću da radim sa nekim, valjda ovde skroz levo, pošto ni on nije desno, nego je ovde levo. Vidite to on mene optužuje, ovo je njegova slika sa svima njima, njegova slika sa svima njima od pre neki dan, nedelju, mesec, njegova slika. Samo malo, ima nešto važnije od toga, a i to što kažete - šta ima veze. Danas jedno, sutra drugo, šta vas briga. Nije to važno.
On je sa njima potpisao, poštovani građani Srbije, ovaj čovek ovde je potpisao sporazum sa narodom. Oni su napravili sporazum sa narodom, valjda su mislili to kada su onomad sa Zapada dobijali podršku da ruše Miloševića da će po istom sistemu da sruše velikog diktatora Vučića, pa su napravili isti tekst. U ovom sporazumu sa narodom toliko je brinuo o Kosovu i Metohiji, i svi oni, da se Kosovo i Metohija uopšte ne pominju.
Zamislite, pravite sporazum sa narodom o svim najvažnijim pitanjima za državu Srbiju, a najvažnije pitanje za narod i državu uopšte ne pomenete. Pogledajte koliki sporazum, svi njihovi potpisi, Kosovo i Metohija ne postoje. Ne postoje.
Da vam kažem nešto, možda sam ja glumac, ali nisam budala da takvi primitivni trikovi kod mene prolaze i ne potcenjujte naš narod.
Kad govorite o konkurenciji i o tome kako to ide, evo kakva je konkurencija na Kosovu i Metohiji. Aleksandar Vučić – 82,67, a gospodin Obradović 2,14%, Veoma ozbiljna konkurencija i toliko o tome šta misli naš narod na Kosovu i Metohiji, ali je verovatno, narode, to pokrali ovi kriminalci sa severa i organizovane kriminalne grupe, uz podršku OEBS ili ne znam koga. Sad nije bilo, to je bilo na našoj teritoriji, pa su njihovi posmatrači morali da kradu zajedno sa našima.
(Milovan Jakovljević: Gde su bili izbori, jel na Kosovu?)
Da vam kažem nešto, to što volite da dobacujete, što ste nepristojni, činjenice neće da promeni i ovih 2% ne može da pretvori u 86. Ne dešava se to ni u crtanom filmu.
Da vam kažem još nešto. Slušam vam ja te patriotske pridike. Vi da budete veće patriote od nas, koji ne možete da sedite jedan dan u Narodnoj skupštini, pa se to svede na jedan sat, na najvažniju temu? A kad rešavate kako ćete da menjate vlast i šta ćete da uradite za Srbiju, Kosovo i Metohiju i ne pomenete u tome, što čak i potpisujete, da nam držite patriotske pridike? Da mi govorite o odnosu prema Rusiji, o odnosu prema Kini, o odnosu prema ne znam kome? Ja sam sa njima napravio najbolje odnose, ne vi. Predsednik Vladimir Putin, na kojeg se pozivate, nije odlikovao nikoga od vas. Nikog od vas nikada nije ni video, ni za koga od vas nikad nije ni čuo, toliko ste mu važni. Ni na razglednici vas nije video, ni na razglednici.
Možete da mislite, krstili se ili ne krstili se, to vam jedino ostane da se krstite pošto ste nam divno svoj program izneli. E taj Vladimir Putin na koga se pozivate, a ja se ne pozivam nikada, ja se pozivam na srpski narod i na građane Srbije, e taj Vladimir Putin je meni dao najviše odlikovanje posle Nikole Pašića, a ne vama.
Da vam kažem, znate kako se to desilo Putinu? Taj orden su mu organizovanom kriminalnom akcijom dostavili Srbi sa severa, pa mi je onda on tako i iz tog razloga to uručio.
Dame i gospodo, država je mnogo ozbiljnija stvar od vike i dreke, mnogo ozbiljnija stvar od programa koji ne postoje, mnogo ozbiljnija stvar od vaše brige koja ne postoji. Mnogo važnije je od toga što ćete da se busate u prsa i što ste sebe, ali sami prozvali patriotama, nije vas narod prozvao patriotama. Vi ste se nazvali patriotama.
Znate, ja sam to radio kada sam bio mali. Nikada nisam umeo da crtam, pa bih nacrtao konja ali ne liči na konja i ispod napišem „ovo je konj“, jer sam umeo lepo da pišem, ali da crtam nisam. E tako i vi morate da napišete i za sebe da kažete da ste velike patriote, pošto vam malo ko u to veruje.
Patriotizam se ogleda u delima i u programima, a ne u tome što ćete sebe time da hvalite. Ja mislim samo da sam normalan Srbin čiji je posao da brine o interesima Srbije i ništa više i ništa manje od toga. I nemojte da se sekirate za Kosovo i Metohiju, kakve god genijalne ideje budete imali ovde u Skupštini Srbije, od svih vaših genijalnih ideja uspećemo da sačuvamo i zaštitimo naš narod na Kosovu i Metohiji.
Dame i gospodo, teško je, mnogo je teško na ovakve stvari i odgovoriti. Danas sam vam objašnjavao šta je 11.000, žao mi je što niste bili u sali, pomešali ste tih 11.000 novčane naknade za ljude koji su izgubili posao u fabrikama, koje ste vi ugasili i uništili, a mi im danas dajemo podršku i pomoć od 11.000 dinara, a u centralnoj Srbiji koji su ostali bez fabrika, opet zahvaljujući vašoj nesposobnosti, 8.000 dinara, to je naša pomoć, novčana naknada, a ne minimalac, kao što su neki drugi rekli.
Inače, gerontodomaćice, zaposlili smo ih 90 u Zvečanu, da bismo ženama dali da imaju ljudi drugu platu u porodici, da bi mogli lakše da žive. Oni primaju 37.000 dinara, a ne 11.000 dinara. Ali šta vas briga šta je istina, sve može da se kaže, jer vam je to neko javio sa Kosova i Metohije, samo nijedno ime i prezime ne čusmo ko je taj sa Kosova i Metohije ko vam je javio. Ali oni umesto da se žale policiji, umesto da se žale bilo kome, oni se žale vama izgleda.
Kažete da sam ja došao pa sam rekao – ja sam Bog. Ja to nikada nisam ni rekao, niti sam pomislio, ali ja vidim da ste vi i tužioci i sudije i bogovi. Vama je sve dozvoljeno, baš vama. Vi možete da uradite šta god hoćete, možete žive ljude da sahranjujete po šahtovima, možete da određujete ko je kriminalac, možete da određujete ko je ubica, a ko nije, i to sve sa tako punom sigurnošću, pošto vam je to izgleda sami Bog dao nalog ili vi ste i božji izaslanik, pa imate mogućnost da takve zaključke donosite. Ko li vam je dao to pravo? Jeste li to naučili 2009. godine, kada ste onakvu reformu u pravosuđu provodili, da ste bogovi i da možete da radite šta hoćete po stranačkoj liniji? Vi ovde niste u stanju da govorite o državi, vi sve vreme o partijama govorite. Vi još ne razumete šta je Skupština, a šta je predsednik, vi i dalje govorite o političkim partijama, zato što drugo ne umete.
Kažete – nebezbedno je Srbima na Kosovu jer se plaše Kurtija. Je l` to onog istog Kurtija za kog ste govorili i članovi vaše stranke da je vrhunski intelektualac, da je mnogo pametan, mnogo dobar i da je u stvari čovek sa kojim ćemo lako da vodimo dijalog? Od tog vašeg Kurtija odjednom se plaše ti Srbi, pa se osećaju nebezbedno.
Meni nije problem, govorite o mojoj ostavci, kažete da podnesem ostavku. I šta biste onda, pošto vam se ceo život sveo na to da mrzite mene? Propao bi vam život, ne biste mogli ni jutarnju kafu da popijete, i nju popijete uz – mrzim Vučića. Vi večeras niste rekli – obraćam se predsedniku Vučiću ili predsedniku Republike, da poštujete instituciju, nego – Aleksandre Vučiću, obraćam se tebi. Okej, nisam znao ni da se poznajemo, ali večeras sam saznao. Večeras sam saznao da smo ovce zajedno čuvali. Sve je to u najboljem redu, nije moja sujeta takva, to govori o vašem odnosu prema institucijama.
Nego moje pitanje je – šta ste to vi uradili za Kosovo, pošto pričate o vladi sa Aljbinom Kurtijem? To mi pričate vi koji ste ušli u Vladu sa Bajramom Redžepijem još 2002. godine, nego što mislite da se toga ja ne sećam i da ne mogu da podsetim naciju. To mi pričate vi pod kojima su se Srbi osećali bezbedno 17. marta 2004. godine. O bezbednosti mi pričate vi koji ste ćutali i bežali u Rumuniju na dan kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, pa mi još držite pridike. Hajde što slušam od ovih drugih koji su baš po onom mom principu, pošto slabo crtam i nikada nisam umeo da crtam, šta ćete, netalentovan, morao da napišem šta je to što sam nacrtao, pa sada i vi morate da nacrtate da ste patriote, ko što i oni moraju da crtaju da su patriote.
Sada ćemo da imamo dve patriotske opozicije, svi će da budu patriote u ovoj zemlji. Hajde ponovo vi u isti patriotski front i opet nemojte da stavite Kosovo i Metohiju u sporazum sa narodom, koliko ste velike patriote i koliko brinete o ovom narodu, i tako svaki dan.
Ali onda dolazimo do nečega što je mnogo važno. Kaže: „Srpska napredna stranka“, pošto valjda ne postoji institucija države, okej, a onda kaže: „i ćerka firma – Srpska lista“. Šta je u njihovoj prirodi? Samo firme. Samo ćerka firme. I tako oni zamišljaju politiku, tako oni zamišljaju političke odnose, tako zamišljaju sve. Sve im je biznis. Sve im je biznis, ćerka firme, biznisi. Nemam ćerka firme, ne bavim se biznisom, ne znam o kojim firmama govorite, a ponajmanje me interesuju ćerka firme.
I kad sam vas pitao gde sam šta ukrao, gde sam šta uzeo, a ovo je sada već 13 sati skoro koliko danas odgovaram i nisam ustao sa ove stolice, dakle 13 sati sedim ovde bez prekida, slušam da čujem sve te mudre optužbe i to kako me uništavate i kako raskrinkavate moju zločinačku i zlu prirodu itd, samo još ništa nisam čuo, sem ćerka firme, Srpska lista – ćerka firma. Je l` to maksimum do kojeg ste dosegli?
(Tatjana Manojlović: Mogu ja još.)
Čestitam, imamo još ćerka firmi? Imamo. I vaša stranka, s vremena na vreme, i mnoge druge su nam ćerka firme kad je potrebno, ne brinite. Javljaju se svi s vremena na vreme, što se toga tiče, tako da se ne sekirate.
Da ponovim, da, zaposlili smo 90 gerontodomaćica zato što je važno da žene zaposlimo, nema tamo fabrika, ne možemo mi da dovodimo investitore, zato što zapadni investitori misle da to pripada državi Kosovo i ne žele da razgovaraju sa nama po tom pitanju, zato su nam ruke vezane, ali sve što možemo da država Srbija uradi, to uradimo.
Ali kada govorite o izgradnji, mi ne možemo da završimo ni „Sunčanu dolinu“ zato što oni neće da nam daju neophodne dozvole ni za „Sunčanu dolinu“. Šta god da radimo, dakle, mi smo završili kompletnu projektnu dokumentaciju, obezbedili novac za Gračanicu, oni neće da nam daju ni lokacijske ni građevinsku dozvolu. Samo da i to imate u vidu, da vam unapred kažem u čemu je problem. Ali što biste to pitali, što bi vas to interesovalo, kad svi znamo da vas mnogo ne zanima? Ali evo, ja da vam kažem, a da bar nešto kažemo o Kosovu i Metohiji, da ljudi znaju šta su pravi razlozi za probleme sa kojima se suočavamo. Hvala vam najlepše.
(Tatjana Manojlović: Može li replika? Molim vas da mi omogućite, želeo je predsednik da čuje da mu kažem još nekoliko stvari. Zašto mi uskraćujete to pravo?)
Želim samo građanima Srbije da kažemo samo jednu stvar zarad istine, samo da vidite kako obmanjuju javnost i koliko im je stalo do Kosova i Metohije.
Nisam izgovorio ni jednu reč nikome, čak ni svojim saradnicima. Nisam otvorio usta, slušao sam sve vreme šta govorite, doduše u čudu, ali sam slušao sve vreme. Ni jednu reč nisam izgovorio nikome od svojih saradnika, nikome za predsedničkim stolom. Čovek se obratio i rekao nemojte da dobacujete, znam da ste nervozni. Znam da ste umorni. Ja mogu da budem umoran. Meni je 13 sati, vama nije.
To što sam ja umoran ne znači da moram da trpim vaše laži, kao tada da sam vam nešto dobacivao, jer vam ceo dan nisam dobacio ništa, za razliku od vas koji ste mi sve vreme dobacivali i to svi odreda. Ne postoji ni jedan od vas koji je govorio danas, a da kada sam počeo da odgovaram da niste dobacivali, ni jedan od vas.
Samo mi objasniste, šta vam je trebalo to da lažete, sada da vam nešto govorim. Što ste to izmislili. To kao, ako prođe, prođe. Što ste to izmislili. Dakle, sada mi dobacuje, a nemate ništa da mi kažete o ovome. Imam. Hvala vam što ste priznali da ste lagali, a lagali ste i za sve drugo. Sada ću to da vam razjasnim.
Dakle, rekli ste mi da ste došli sa nekim konkretnim predlozima. Znate li narode šta su im konkretni predlozi – da pošaljem pismo predsedniku Siju i predsedniku Putinu, pošto oni imaju strašno dobre odnose s njima, a imali su ih i uvek, pa su im menjali rezoluciju u avionu kada su išli za Njujork, neobaveštavajući naše ruske saveznike u tom trenutku da će da promene rezoluciju i da će da izmeste pregovore iz UN u EU, pa će sada da mi drže pridike kako ću da držim odnose sa Rusima i Kinezima. To im je taj konkretni predlog kako da rešimo kosovski problem.
Ima i drugi problem kako da rešimo Zajednicu srpskih opština pošto, ovi ljudi su glupi, pa to ne znaju, dakle, i nama to na pamet nije palo, pa ste nas to danas obavestili, da sazna narod koje je to genijalno rešenje. Dakle, ako nam oni do Nove godine ne daju, a ovi ljudi javo rekli, ako im to ne daju do septembra ili oktobra da će sa tim da izađu, e onda da mi lepo napustimo pa sami da formiramo.
To je genijalno rešenje koje će sve naše probleme da reši. I, to je taj predlog sa kojim su oni izašli. Vi sad mislite da slušate nekakve ozbiljne predloge i nekakve ozbiljne planove i da je neko stvarno došao sa nečim spreman i to slušate od onih koji su najzaslužniji za našu najtežu poziciju koju danas imamo. Pri tome vam govore kako ste nešto predali, a oni ne znaju o tome ništa, čak i ne znaju ništa o elektro-energetici, da se tu još razgovara i još se svađamo i tako dalje. Ništa ne razumeju po tom pitanju, ali šta ih briga, to vam je kao ono što je malo pre rekao, znam da ste nervozni, zašto mi dobacujete. Pa, ja reč nisam rekao, ćutao kao zaliven. Slučajno se desilo da nisam ni sa svojim saradnicima pričao.
(Stefan Jovanović: Pogledajte kamere.)
Da pogledam ja kamere? Kako vas nije sramota. Pa, reč nisam izgovorio.
Dakle, da vam ja kažem nešto, znam ja šta vas boli.

(Stefan Jovanović: Mene ništa ne boli.)

Boli vas nešto, tako je, boli vas istina i boli vas to što ste prošli kao bosi po trnju. To vas boli sa svim svojim lažima i neistinama. To vas boli, kao bosi po trnju.

(Stefan Jovanović: To vas boli.)

To što je narod sve razumeo, ali to licemerje da vi nama kažete….ali, pazite kako su svi došli sa istom pričom, kao da su svi ljudi u Srbiji, ljudi bez mozga, pa ne razumeju, ali svi. Pogledajte, bukvalno kao papagaji, svi jedno te isto, a mogli smo ovde da postignemo jedinstvo, a samo da ste vi uradili nešto, sad ne znaju da kažu baš šta i ne znaju da se dogovore šta bi to bilo, ali da ste vi baš to uradili, e onda bismo mi to.

U stvari sve smo to uradili, prihvatio sam da pošaljem i pismo. Prihvatio sam i tu ideju oko Zajednice srpskih opština. Pristao sam da vas pitamo šta god hoćete oko Kosova i Metohije, sve te vaše genijalne predloge da implementiramo, jer sam siguran da će posle tih genijalnih predloga našem narodu da bude bolje, jer smo mi bili glupi i toga se nismo setili, pa ste vi geniji to smislili i doneli nam to rešenje. Sve sam to prihvatio. Prihvatio sam i da idem sa Ćutom negde po Srbiji gde hoće da me vodi da vidim kako je teško stanje. Prihvatio sam, idem i tamo.

Sve što ste tražili prihvatio sam i opet ne valja. Za sam Izveštaj niste ništa rekli i opet vam ne valja i nećete da glasate. Zašto nećete da glasate? Pa, zato što vam je jedina politika, baš me briga i za Srbiju i za Kosovo, mrzim Vučića i glasaću protiv svega što Vlada donese u Narodnoj skupštini. Baš me briga i za Kosovo i za Srbiju i za sve drugo. Pa, vi ne možete da živite bez mene. I, kad se probudite i pre nego što legnete, prva i poslednja reč vam je Vučić.

Ja to razumem, zato što vam je jasno da želim, ja da vam kažem, da sam Ivica Dačić i da imam iste želje, još 30 godina me ne biste pobedili, da mogu da živim toliko, samo Ivica voli toliko da bude na vlasti. A ja da vam kažem još 30 godina me ne biste pobedili. Smanjio sam malo, 32, 33, ali minimalno toliko. Nemojte da se sekirate, slobodno razmišljajte o nečemu drugom, počnite da imate neku drugu temu u životu, jer ja svakako neću biti još dugo na vlasti. Ne zato što ste vi pametni, dobri i uspešni, već zato što ja tako želim. Ja tako želim i zato što mi je jasno da ću u međuvremenu samo morati da obezbedim neke pametne ljude koji će da me naslede da tako neodgovorni ljudi ne bi preuzeli Srbiju i ne bi je vratili u prošlost, onu najgoru do koje ste nas vi doveli do pre deset i 12 godina. Hvala vam najlepše.

(Stefan Jovanović: Imam pravo na repliku, prozvan sam.)