Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

Iskoristiću dva minuta, jer je ovo očigledna manipulacija da se jednim nevažnim i kozmetičkim zakonskim izmenama potroši vreme, a da se ne govori o daleko važnijem dokumentu – planu zdravstvene zaštite.
Bezvredno je govoriti o ovom članu koji je jedini branio, još na koliko-toliko moguć način, sukob interesa. Ovo što pokušava gospodin poslanik Simo Vuković nije korektno. Tačno sam citirao list "Blic" od 24.10. koji kaže – Svetska zdravstvena organizacija svake godine pravi listu najboljih zdravstvenih ustanova itd. Ministar kaže suprotno. Trebalo je to demantovati. U organizovanom društvu se to demantuje. Mi verujemo medijima. Mediji su vaši. Mediji nisu radikalski. Vi kontrolišete medije, isto društvo.
Druga stvar, ono što ste kazali – steći će se utisak u javnom mnjenju da se ovde ne može lečiti. Naravno da ne može kada svi idu u inostranstvo za rutinske operacije. Ono što hoćete o javnom mnjenju da saznate, idite na blogove. Pročitajte iza svakog članka koji se pojavi u novinama sa zdravstvenim problemom šta građani kažu.
Ako vam je i to malo, idite na pijacu, prošetajte samouslugom i popričajte sa građanima. Doduše, mlad ste čovek. Mi koji imamo izvesne godine, dozvolite da ipak ne pričamo napamet i da nismo zlonamerni, najmanje prema svom narodu.
Dame i gospodo narodni poslanici, i pred poslaničke grupe SRS postaviću dva jasna i konkretna pitanja.
Pitanje broj jedan – šta Vlada i država Srbija čine konkretno u cilju zaštite osnovnih ljudskih prava prof. dr Vojislava Šešelja? Mislim prvenstveno na pravo na život, shodno članu 24. Ustava Srbije i članu 21. Ustava, o zabrani diskriminacije.
Naime, već duže vremena ukazujemo na adekvatnu dijagnostiku i lečenje u Haškom tribunalu koji izazivaju osnovane sumnje stručnjaka. Dalje, pravo na informisanost pacijenta na osnovu tačke 4. Evropske deklaracije o promociji prava pacijenata, donete u Amsterdamu 28. marta 1994. godine, i stav Svetskog udruženja za prava pacijenta vezana za informisanost, od oktobra 2009. godine, ovim dokumentima je tačno u devet tačaka i posebno objašnjeno kako se ostvaruje pravo na informisanost pacijenata.
Novi momenat koji danas imamo je da nakon operacije izvršene 28. oktobra 2010. godine stanje subjektivno se nije promenilo kod prof. dr Vojislava Šešelja, a on ne poseduje osnovne elementarne informacije, koje mu prethodna dva navedena dokumenta garantuju.
Pitanje broj dva – ima li Vlada volje i kapaciteta da spreči ometanje savetodavne pomoći u lečenju prof. dr Vojislava Šešelja, koju demonstrira VMA preko prof. dr Miodraga Jeftića i ministra vojske, gospodina Dragana Šutanovca, uskraćujući dozvolu prof. dr Zdravku Mijailoviću da se angažuje u lečenju prof. dr Vojislava Šešelja?
Hteo bih samo da skrenem pažnju da vrhunac licemerja je pismo Odboru za zdravlje od 11. i 14. oktobra, gde gospodin Šutanovac, ministar vojske, smatra sebe nadležnim da on prisustvuje Odboru i raspravlja o problemima iz domena lekarske etike i deontologije.
Prema mišljenju poslanika SRS, time se on izruguje civilnoj kontroli vojske i institucijama parlamentarne demokratije, u ovom slučaju Odboru za zdravlje. Ovakvo ponašanje nameće i potrebu stavljanja vojne zdravstvene službe pod ingerenciju Ministarstva zdravlja.
Ako mi dozvolite, obrazložio bih zbog čega postavljam ova pitanja, koja se već ponavljaju. Dobio sam odgovor povodom jasnih pitanja koja sam postavio iste sadržine. Od koga? Uputio sam premijeru, a dobio sam od ministra zdravlja, čoveka koji za sebe kaže da je obezvlašćen, koji ne učestvuje, kako smo sinoć čuli, u debatama i koji bi trebalo pre da nam govori o stanju zdravlja nacije, koje je nažalost katastrofalno.
Zašto premijer ne odgovara narodnom poslaniku? Da vidite kako je sročen odgovor – traženo je mišljenje Kancelarije za saradnju sa Haškim tribunalom, koja kaže, poslali smo pismo, odgovora nema. Sada treba da budemo zadovoljni ovim pamfletom koji je ovde napisan. Uopšte nema dogovora na drugo pitanje, nego samo da su zatražili informaciju i nisu dobili.
Nepismeno napisano, neću da čitam. To je bruka i sramota. Treba padežima naučiti one koji pišu. Koga interesuje, može i da vidi.
Ćutanje, mi znamo da je vama neprijatno da se o svemu ovome govori. Članovi 10. i 14. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, gde se govori o javnom suđenju u razumnom roku, ne interesuje institucije ovog sistema. Ali, gospodo, zašto vas ne interesuje i osnovno ljudsko pravo koje je danas ugroženo u Haškom tribunalu gospodinu Vojislavu Šešelju, a to je pravo na život i informisanje?
Šta nama ostaje? Ovo su pitanja koja mi upućujemo elementarnoj ljudskoj solidarnosti i humanosti. Ako nemate osećaja za to, nama preostaje jedino da na ovaj način i u direktnom kontaktu sa građanima Srbije pričamo istinu o Haškom tribunalu i o stanju zdravlja Vojislava Šešelja.
Na velikom mitingu u Novom Sadu, u Spensu, u petak, bićemo prinuđeni da sa građanima raspravimo o ovakvim flagrantnim kršenjima ljudskih prava građana Srbije, na koje država Srbija ne reaguje.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, mi opet po ustaljenoj praksi imamo objedinjenu raspravu o dva zakonska akta i prvi je, kao što znate, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Ne bih se mnogo bavio ovim šminkerskim zakonom, koji želi da prizna i da ispravi velike greške koje su nanete ranijim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, bar što se tiče dopunskog rada lekara. Kao što je ovde već rečeno, moji prethodnici su ukazali da praktično mi tu imamo doradu člana 199, koji, na nesreću predlagača, opet uvodi haos u zdravstveni sistem.
Gledajte šta u članu 200. starog zakona, a u članu 2. novog zakona je predviđeno – ugovor o dopunskom radu može da zaključi za pružanje zdravstvenih usluga koje nisu obuhvaćene obaveznim zdravstvenim osiguranjem u pogledu sadržaja, obima i standarda, odnosno zdravstvenih usluga koje se ne ostvaruju na način i u postupku koji su propisani za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Pitanje na koje tražim odmah i konkretan odgovor, odmah sam prešao na konkretne stvari – gde će vam lekari primarne zdravstvene zaštite i kako će oni ostvarivati dopunski rad, kada je sadržaj njihovog rada zabranjen da se ostvaruje u dopunskom radu? Tako ste napisali, nezgrapno i u dva-tri člana i doveli u vrlo neprijatnu poziciju veliku armiju lekara primarne zdravstvene zaštite.
Ono što je bitno, vi brišete član 277, koji je praktično i omogućavao, uz vaš pravilnik, koji ste naknadno doneli, veliku neravnopravnost, gde su nastavnici mogli da rade i dopunski, a ostali lekari nisu i, u stvari, ovim vi sada vraćate potpuno situaciju na onu kakva je bila pre 2005. godine i vi sada imate situaciju koju ste kritikovali žestoko, spominjući najviše prethodnog aktuelnog ministra Bojića.
Nema različite situacije sada na ovaj način. Šta je problem srpskog zdravstva?
Naravno, vrišteća korupcija na koju ukazuju strane međunarodne organizacije koje se bave ispitivanjem iste, ali i izvesne domaće. Ono što dobijamo kao odgovor iz Ministarstva zdravlja da je ima u istoj meri kao u ostalim sferama društva. To je tačno i nije sporno, ali je isto tačno da je situacija kada je zdravlje u pitanju daleko složenija i da sa moralne tačke gledišta je obaveznija za nas lekare da bude razmatrana i da se uključimo u borbu protiv korupcije.
Vaši zakoni su prepoznati prilikom donošenja, sistemski zakona o zdravstvenoj zaštiti i o zdravstvenom osiguranju, kao koruptivni, koji generišu korupciju. Na koji način? Omogućili ste liste čekanja koje se mogu preskočiti plaćanjem.
Dalje, vanstandardne usluge koje danas mimo zakona koji je tačno definisao šta mogu biti vanstandardne usluge uzimaju dodatna sredstva građanima Srbije koji se leče i u državnom zdravstvu.
I, naravno, ovaj konflikt interesa kada vi dozvoljavate državnim službenicima da rade i privatno. Sada vi kažete u obrazloženju, kad čovek čita obrazloženje, razlozi za donošenje su stalno rastuće potrebe stanovništva u korišćenju zdravstvene zaštite. Koje su to potrebe niste kazali, na koji se dokument pozivate voleli bismo da znamo.
Dalje kažete, unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite na način kojim se obezbeđuje smanjenje liste čekanja.
Ako uzmemo događanja u Kamenici i haos koji je trenutno zavladao, gde kapaciteti nisu zadovoljavajući, i ljudski resursi su praktično na izdisaju, kako, a tamo smo upravo imali taj mehanizam dopunskog rada i liste čekanja, onda vidimo šta vaše mere u stvari generišu. Generišu haos i neadekvatno lečenje.
Čuli smo na Odboru, na 33. sednici smo raspravljali situaciju onkološke zaštite. Onkolozi su nam rekli da nemaju kapaciteta, ni materijalnih ni ljudskih resursa u dovoljnoj meri. Kazaćete kako pre 2000. godine nije bilo toliko mašina ili je bilo, ali pogledajte samo statistike o incidenciji malignih bolesti i o smrtnosti, stalni porast.
A tada, što volite često da kažete, kada sam bio ministar šta sam uradio, hvala bogu, nisam ništa uradio od onoga što mi se čini da se danas mnogo radi, a vezano je i te kako za korupciju, nisu postojale liste čekanja, manja je bila smrtnost i to u knjigama koje ste sami objavili koje posedujem ovde. To se lako može dokazati.
Elem, da završimo, na Odboru za zdravlje tesnom većinom narodni poslanici su prihvatili izmene ovog zakona, a poslanici SRS neće. Naravno, neću da upadnem u zamku da kritikujem ministra zdravlja, pa da ga onda moraju moje jadne kolege iz poslaničke grupe da brane, kad već sam sebe ne može da odbrani, on je sam rekao da je razvlašćen i da je u tom našem sistemu nemoćan. U Vršcu je njegova izjava preneta jasno u svim medijima i to je verovatno i realnost.
Kada upućujem apele i kritike, kritikujem Vladu Republike Srbije i premijera, koji je po meni najodgovorniji za situaciju koju imamo u zdravstvenom sistemu Srbije.
Da se pozabavimo Planom razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije za period od 2010. do 2015. godine. Obično govorim iz glave, obično stojim, međutim iz pijeteta prema stvarno postojećim ekspertima iz oblasti narodnog zdravlja i zdravstvene politike koje ova zemlja ima i od kojih sam učen, i zbog značaja samog dokumenta, ja ću ovaj put sebi dozvoliti da čitam, i nemojte mi zameriti, sedeću.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kao što znate u decembru 2005. godine je članom 16. i 17. jasno predvideo da je potrebno doneti plan razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije. Predlog odluke o Planu razvoja nam je stigao 30. decembra 2009. godine. Dakle, od 2005. godine, stigao je 2009. godine i to u decembru.
Odbor za zdravlje Republike Srbije na 27. sednici obavio je opsežnu raspravu, višesatnu, sa učesnicima iz različitih sektora koji su zainteresovani za zdravstvenu zaštitu i za sprovođenje zdravstvene politike u Srbiji.
Ono što treba istaći, stigle su i brojne primedbe, sada ovde ističem primedbe Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije, koja predstavlja, kako nam kažu u dopisu, preko 800.000 osoba i koje su precizne predloge za izmene zakona uputili. Ni jedna jedina izmena onoga što su invalidne osobe u prisustvu predstavnika Ministarstva zdravlja na spomenutoj sednici ispredlagali nije usvojena. To je ono što vi zovete dovesti građanina u centar sistema i ono što ste u programu deklarativno rekli o nevladinim organizacijama.
Naravno, i Klub zdravlja vam je dao primedbe, SLD vam je dalo primedbe, dali su vam primedbe i privatni lekari i stomatolozi. Ništa od ovoga, a u martu smo raspravljali o tome detaljno, vi niste uzeli u obzir. Verovatno imate savršen plan.
Još jedna stvar je interesantna, mi imamo da raspravljamo Predlog odluke, međutim, zakon je izričit i u svom članu kaže – NS RS donosi plan razvoja, a ne odluku o planu razvoja. Čemu ova veštačka gimnastika, mogu da pretpostavim, štaviše mislim i da znam, da biste izbegli amandmansku intervenciju i izmenu ovog dokumenta dosetili ste se da ovo ovako krstite, ali zakon to ne dozvoljava.
U uvodnim napomenama, plan razvoja zdravstvene zaštite je zakonska obaveza, njega donosi Narodna skupština, a Vlada radi njegovog sprovođenja donosi programe zdravstvene zaštite.
U članu 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je utvrđeno da se plan zasniva na analizi zdravstvenog stanja stanovništva, potreba za zdravstvenom zaštitom i raspoloživim kadrovskim, finansijskim i drugim mogućnostima. Zakon u deset tačaka precizira šta plan mora sadržati, ovaj vaš plan ne sadrži ono što je taksativno pobrojano, a ja ću vam to dokazati.
Dostavljeni dokument Ministarstva zdravlja zahteva da se pre razmatranja njegovog sadržaja raščiste određena pitanja koja su unela nepotrebnu konfuziju kod nas narodnih poslanika. Moram samo da kažem da ovaj predlog nije dobio prolazno svetlo na Odboru za zdravlje. Odbor za zdravlje nije podržao ovaj dokument.
Vama, poštovani narodni poslanici, ukazujem i skrećem pažnju na tu činjenicu da nema saglasnosti Odbora za zdravlje, a na istoj sednici ima saglasnosti za prethodni zakon.
U uvodnom delu se navodi da je predloženi plan urađen sa 16 međunarodnih dokumenata i usklađen sa njima. Međutim, zakon ne predviđa usklađivanje plana razvoja sa međunarodnim dokumentima. Kao zemlja članica Svetske zdravstvene organizacije, Srbija je dužna da svoj plan razvoja zdravstvene zaštite uskladi sa dokumentom evropskog regiona Svetske zdravstvene organizacije "Zdravlje za sve u 21. veku", u kome su utvrđeni ciljevi i mere evropske zdravstvene politike do 2020. godine. Ovaj, za našu zemlju obavezujući dokument, uopšte se ne navodi. Naveli ste 16, a ovaj obavezujući nigde.
U predloženom dokumentu vi navodite da je on usklađen sa ciljevima zdravstvene politike Srbije i nabrajate sedam tačaka tih ciljeva. Dokument o ciljevima i merama zdravstvene politike u Srbiji do sada nije donela Narodna skupština, koja bi bila jedino nadležna da ga donosi.
Pominje se i neki dokument koji je početkom ove decenije donela Vlada Srbije. Ako takav dokument i postoji, on ne obavezuje najviši zakonodavni organ države da sa njime usklađuje dokumente iz svoje nadležnosti.
Ako krenemo na teren definicija, šta je planiranje? Proces postavljanja ciljeva i odgovarajućih tokova akcije da bi se oni postigli. A šta je politika, pa i zdravstvena? Dugoročni plan koji utvrđuje opšte smernice za odlučivanje, donošenja odluka. Ako je to tako, a jeste, to su definicije Svetske zdravstvene organizacije, ako Skupština donosi plan, ona je sigurno najkvalifikovanija da donese i politiku zdravstvene zaštite ove zemlje.
Kao osnov za donošenja plana navode se multisektorske i zdravstvene strategije, nacionalni programi i aktivnosti, koje su usvojili Vlada Srbije i Ministarstvo zdravlja. Zakon je izričit, i vi morate da date danas ovde odgovor zašto ga ne poštujete. Plan razvoja zdravstvene zaštite je osnov za programe zdravstvene zaštite, a ne obrnuto.
Evo, čitam vam član 16: "Radi obezbeđivanja i sprovođenja društvene brige za zdravlje na nivou Republike, Narodna skupština Republike Srbije donosi plan razvoja zdravstvene zaštite (u daljem tekstu: plan razvoja)". Radi sprovođenja plana razvoja, Vlada donosi programe zdravstvene zaštite, a vi obrnuli politiku. Imamo neku koju vi smatrate da je merodavna i vi pišete programe i strategije, umesto obrnuto, iz ovog programa da proisteknu programi i strategije. Kako ste to uradili i zašto, nije mi jasno.
Zakon predviđa da plan razvoja zdravstvene zaštite sadrži ciljeve, mere i aktivnosti zdravstvene zaštite. U predloženom dokumentu se kaže da je glavni cilj plana, čije su osnovne premise sadržane u ciljevima zdravstvene politike, očuvanje i unapređenje zdravlja i održivost sistema zdravstvene zaštite.
Ovde moraju dve stvari da se raščiste. Ne mogu se navoditi ciljevi i to na ovako krajnje uopšten način iz spornog dokumenta Zdravstvene politike kao premise. Ciljevi u vremenski ograničenom periodu moraju biti konkretni i kvantificirani i to je jedna od najvećih manjkavosti ovog vašeg dokumenta, koji ne sledi ni evropsku praksu, ni preporuku Svetske zdravstvene organizacije, Evropskog ureda, da ciljeve u određenom vremenskom periodu mora iskazati brojevima.
Ako pogledamo zdravstveno stanje stanovništva, utvrdio je da se plan razvoja zdravstvene zaštite zasniva na analizi zdravstvenog stanja i potreba stanovništva za zdravstvenom zaštitom. Umesto toga, vi ste u dokumentu poglavlje nazvali - prikaz aktuelnog stanja zdravstvene zaštite. I tu se navodi 15 različitih dokumenata.
Međutim, sasvim je bilo dovoljno da ste dali podatke koje Institut za javno zdravlje "Batut" sakuplja u okviru svojih nadležnosti i dva dokumenta o stanju zdravlja iz 2000. i 2006. godine koji, ako se stručno vrednuju, pružaju sve potrebne podatke da izradite i kvalitetan plan.
Ono što je osnovni problem već više od jedne decenije, postoji sve više izražena ugroženost biološkog integriteta naroda. To je posledica kontinuiranog opadanja nataliteta i rasta opšte smrtnosti. Taj odnos nataliteta i mortaliteta, iz koga proizilazi prirodni priraštaj, u predloženom dokumentu se potpuno zanemaruje.
Posebno zabrinjava činjenica da se olako prelazi preko činjenice da je stopa opšteg mortaliteta izuzetno visoka i iznosi 14 na hiljadu stanovnika. Upravo visoka stopa opšteg mortaliteta je glavni činilac odgovoran za ugrožen biološki integritet.
Mi smo kao narod biološki ugroženi, nigde to niste spomenuli. Kada su Finci ostvarili smanjenje mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti za 75%, a malignih za 20%, opšta stopa mortaliteta je smanjena za 48%.
Šta vidimo u dokumentu? Vidimo konstataciju Republičkog zavoda za statistiku da predstoji dalje kontinuirano smanjenje broja stanovnika. Smanjenje preventabilnog mortaliteta uzrokovan hroničnim nezaraznim bolestima je upravo glavna obaveza zdravstvene službe, a o tome se u ovom vašem dokumentu ništa ne govori.
Ovde ću zastati. Moje kolege će takođe govoriti o ovom dokumentu, ja ću biti dužan da još izvesne stvari izanaliziram na način kako smo analizirali u SRS. Ovaj plan razvoja zdravstvene zaštite nije pripremljen u skladu sa članom 16. i 17. Zakona. Kao zemlja članica Svetske zdravstvene organizacije, nismo ispoštovali dokument "Zdravlje za sve u 21. veku". Da je urađeno kako je trebalo, umesto bezbroj strategija i nacionalnih programa koje nudite, imali bismo planirani razvoj sa jasnim ciljevima i merama, a sada ga nemamo.
Ovde bih zastao i u daljoj diskusiji elaborirajući gomilu nedopustivih manjkavosti ovakvog papira. Mi često putujemo u inostranstvo, pa smo bili u poseti britanskom parlamentu, pa imam i njihov plan zdravstvene zaštite, koji usvaja njihov parlament, pa da se vidi kako to otprilike izgleda. Nije loše i to je moja preporuka ljudima koji rade u Ministarstvu.
Prvo, nisam davao izveštaj Odbora, samo sam konstatovao činjenicu koja je važna za raspravu. Smatrao sam da treba da imaju u vidu i ostali poslanici kada razmatramo ove važne dokumente.
Drugo, vašim izmenama ojačan je Odbor. U kom pravcu? Imate debelu većinu vi iz pozicije. Umesto da dobijemo dva nova člana, dobili smo samo jednog iz redova DS. Drage moje kolege, imate komotno prostora da obezbedite kakvu hoćete većinu. Ta većina je postojala kada se raspravljao prvi zakon. To što je niste vi obezbedili, nemojte da spočitavate nama koja smo manjina, a u krajnjem nismo ni dužni da mi obezbeđujemo taj kvorum.
Kad smo već kod toga, vi uporno u tri sednice obarate kvorum i ne želite da se raspravlja o vitalnim problemima vezanim za zdravlje profesora Vojislava Šešelja i događanjima u vezi sa tim, pa nemojte ni to da nam spočitavate da je nelegalno. Vi, većina, obarate kvorum, a nama zamerate da vam tobože rušimo harmoniju jednog lepog kvoruma. Toliko.
Dame i gospodo narodni poslanici, pa evo nastavljamo ovu raspravu, mada nas je poprilično malo u ovoj sali.
Kada se donosi plan i program zdravstvene zaštite neke razvijene zemlje, onda obično dokument koji bude upućen prema poslanicima ima uvodno izlaganje premijera. Recimo, tako je i sa britanskim planom i nemačkim i nekih drugih razvijenih zemalja. Nažalost, izgleda zdravlje nije problem koji se tiče i premijera naše Vlade, a bogami čini se da se ne dotiče mnogo ni narodnih poslanika.
Ono što bih želeo da kažem, sigurno da, kako god mi se dotaknemo ovog plana, uvek nailazimo na niz problema, on je sa svake strane problematičan. Pokušao sam da ukažem u ovom svom prvom delu koji se ticao zdravstvenog stanja stanovništva da nije sagledao osnovni problem - očuvanje biološkog integriteta naroda koji je ugrožen niskim natalitetom i visokom stopom opšteg mortaliteta, gde dominiraju dve grupe bolesti, a to su kardiovaskularne i maligne bolesti, gde imamo dve epidemije u našoj zemlji, a osnovno je što mi imamo da je taj mortalitet u velikoj meri izazvan prevremenom smrtnošću kod ovih bolesti.
Šta je ono što treba tu posebno kazati? Treba kazati to da li ima leka kada imaš ovako tešku situaciju? Da, imaš leka, ali onda moraš napraviti ozbiljnu reformu zdravstvenog sistema, pa onda moraš sistem preorijentisati na promociju zdravih stilova života i zaštitu zdravlja, prevenciju. To su jeftine benefitne mere koje daju u jednom dužem vremenskom periodu i te kako dobre rezultate.
Sada, ako bi čovek išao redom, imate drugu stavku koja glasi otprilike, zdravstveno stanje stanovništva smo videli otprilike kako je ovde istaknuto. Kada se govori o zdravstvenoj službi i raspoloživim kapacitetima, onda vi samo imate da pročitate uopštene konstatacije.
Životna sredina, kada je ona objašnjavana, takođe je uopšteno opisana, bez ocene u kojoj meri faktori koji se nabrajaju utiču na zdravlje, od finansiranja zdravstvene zaštite obrađenog stanovništva, prikupljanje raspodele sredstava po namenama. Ovde imate distribuciju u kojoj je samo u naznaci, uopšte se ne distribuiraju sredstva prema potrebama, a daleko bilo tamo i po glavi stanovnika, da vi vidite koliko se po glavi jednog stanovnika troši za koje stvari, što bi jedan ozbiljan plan morao da ima.
Naravno, rekao sam što je glavno, problem kod ovoga je da uopšte nije usklađen sa zakonom, sa članom 16. koji kaže da zdravstvena politika trasira put za donošenje programa i strategija. Ovde je kod nas sve obrnuto, ali to što je obrnuto to je i nedozvoljeno, da budem potpuno konkretan, često ste čuli da se na isti dokument pozivam, a to je evropsko udruženje Svetske zdravstvene organizacije, odsek je dao dokument koji je za nas obavezujući i pročitaću kako izgleda cilj redukcije nezaraznih bolesti.
Da bude potpuno jasno, kaže: "do 2020. godine mortalitet, invaliditet i prevremena smrtnost izazvana glavnim hroničnim bolestima treba da budu sniženi na najviši mogući nivo u celom regionu"; pa onda kaže: "smrtnost od kardiovaskularnih bolesti kod osoba mlađih od 65 godina treba da se smanji za 40%, naročito u zemljama koje imaju visok mortalitet", a mi smo ti.
Gde to možete da nađete u ovom dokumentu? "Smrtnost od raka bilo koje lokalizacije kod osoba mlađih od 65 godina treba da se snizi u proseku za 15%, a smrtnost od karcinoma pluća za 25%" itd. Svi ciljevi su na ovakav način definisani. Toga nema u ovom planu.
Rekao je gospodin Krasić da je ovo jedan nedorečen plan, nekompletan plan, u suštini loš plan koji bruka i parlament i državu Srbiju. Naravno, nije ni čudo. Pitam se, ako je zakon donet 2005. godine, a sada je 2010. godina, zašto tek sada donosimo plan? Molim konkretan odgovor. Imamo ministra, verovatno će odgovoriti. Koje su to objektivne okolnosti naterale Vladu i Ministarstvo da toliko dugo čeka i da dobijemo ovakav plan?
Šta je sa planom interesantno? Ako se već toliko čekalo, zašto nismo dobili kvalitetan papir? U pismu radne grupe koja je radila ovo, kaže se: U zadatom, izuzetno kratkom roku za izradu plana (koliko mislite da su dobili rok da urade ovo; mesec dana; ovo je sramota, grupa je dovedena u vrlo neprijatnu situaciju), rešenjem Ministarstva zdravlja ili Vlade, ne znam već koga, od 21. septembra 2009. godine obrazovana je radna grupa da do 30. novembra 2009. godine izradi tekst plana.
Oni su 18. dali ovako loš predlog koji uopšte ne korespondira ni sa srpskim zakonom, ne treba ponovo da čitam čl. 16. i 17, ni sa evropskim uzansama kojih bi morali da se držimo.
Ako pogledate šta je sa privatnom praksom – katastrofa. Mi nemamo vremena, za ovako ozbiljne dokumente moramo imati vremena. Nažalost, neko ne dozvoljava kvalitetnu, stručnu, odgovornu i objektivnu raspravu smandrljavanjem ove rasprave. Trebalo bi ići od stavke do stavke i stvarno videti koje su ogromne manjkavosti ovog papira.
Kaže se da treba razvijati partnerski odnos. Kakav partnerski odnos? Evropa, kapitalizam i sve što je savremeni svet i što je zdravstvo, zahtevaju integraciju u jedinstveni sistem privatne lekarske prakse. Jedino tako možete imati dobre rezultate. Nije ni to garant, naravno, ali je pretpostavka i preduslov da bi se do toga došlo, a ovde se govori o nekom partnerskom razvijanju odnosa. Nedopustivo.
Ako gledate prioritete, u svim stavkama koje se navode, recimo, kaže se: kod smanjenja povređivanja predviđa se sprovođenje, praćenje i evaulacija nekoliko nacionalnih strategija, ali preciznog, jasnog cilja nema. Nema kvantifikacije nego praćenje evaluacije, eventualno, na kraju ili, ukoliko postoji još neki program, onda ćemo ga još napisati.
I sam predlagač je rekao da, ukoliko imaš mnogo programa i strategija, možeš da se izgubiš u njima i da imaš mrtvo slovo na papiru. To je naša situacija. Mi imamo strategiju za borbu protiv raka, Nacionalni plan za borbu protiv raka i sistem je potpuno trokirao.
Problem srpskog zdravstva u ovom trenutku je da imamo razvaljen sistem. Razvaljen sistem je sam ministar priznao kada je rekao da on ne upravlja njime, da on ne može da sprovede jedinstvenu zdravstvenu politiku na teritoriji čitave Srbije. To je rekao pre neki dan u Vršcu.
Neko od mojih prethodnika je primetio da je Ministarstvo zdravlja najviše napadano ministarstvo od svih. Tačno, dobra konstatacija. Bio bih slobodan da dodam – s pravom. Mi imamo jedan urušen sistem. Da li je tačno to što kažem? Indikatori zdravstvenog stanja ovog naroda o tome govore.
Pre desetak dana sam bio na Evropskom zdravstvenom forumu u Austriji, 13. godinu se tamo sastaju ljudi koji kroje zdravstvenu politiku u Evropi. Znate koje su teme? Personalna medicina. Kad ćemo mi čuti o tako nečemu i gde je to u ovim dokumentima? Ne kukam ja za nečim što je nerealno. Gde ćete vi u ovom dokumentu videti koliko ljudi nije moglo da kupi lek koji je bio prepisan, a pripada vulnerabilnoj grupi Roma, izbeglica i siromašnog stanovništva?
Te studije postoje. Pare evropskih obveznika su plaćene za takve studije, a gde je to u ovom dokumentu? Ne, strategije, planovi, programi, opšta mesta, suma i zamagljivanje realne situacije da je ovaj narod u strašnom problemu i da on sa ovih terena jednostavno biološki nestaje. To je osnovni i glavni cilj koji bi jednom, ne kažem samo akcijom Ministarstva zdravlja, koje to ne može samo da postigne, usmerenom i zajedničkom akcijom svih aktera Vlade, ministarstava i društva, trebalo da pokušaju da preokrenu.
Ono što, takođe, želim da kažem, i dužan sam da kažem, da ovo apsolutno, po meni, treba vratiti. Kada 800.000 invalidnih osoba dođe na Odbor i kažu – mi invalidi žene nemamo gde da se pregledamo ginekološki i zbog toga imamo problema i sa malignim oboljenjima i mi smo neravnopravne, ne možemo mi preko toga da pređemo i da mirno ćutimo i pišemo uopštene pamflete koji ne liče ni na šta. Mnogo reči, mnogo reči, ali nikakvih činjenica.
Gospodin ministar, koji se slatko smeje, koji je demisionirao praktično sa svoje funkcije u zadnje vreme, doduše njega ni na Odboru nema već dugi niz vremenski. Šta to znači? Velika prezauzetost, verovatno, možda i nešto drugo, ali realnost je da za njega Odbor nije značajan.
Mi sad pričamo o stanju zdravlja gospodina Vojislava Šešelja u Hagu. Kao lekar, kao čovek koji pripada jednom esnafu, pa ga obavezuju i posebne etičke norme, mogu da se čudim kako odgovorni faktori ove zemlje ćute na ubijanje građanina ove zemlje, Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu, ali nemam pravo na to, kad gospodin ministar ovakvim dokumentima zamagljuje surovu istinu, da je zdravlje građana Srbije opasno urušeno i da nam preti nestanak.
Voleo bih da me pobije brojkama, a ne večitim pričama koje traju već osam godina, kako je strašno bilo i sad su samo posledice toga. Jeste bilo strašno i kad su nas bombardovali i kad smo imali sankcije, ali sada toga nema, a imate i kredite i nemate 390 dolara. U ovom dokumentu ste napisali 500 i nešto dolara po glavi stanovnika, a godinama već izlazite sa tim podatkom o 395 dolara po glavi stanovnika.
Zbog svega toga, uvaženi poslanici, pozivam vas da ne glasate za ovako nekvalitetne, neevropske, cinično je kazati evropske dokumente, jer ovo ne ide u korist građana Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo sam da se javim za repliku izazvan činjenicom da je gospodin Mučenski rekao da je većina nas kritikovala, a ništa konstruktivno nismo dali.
Žao nam je što niste bili u sali, ili niste čuli, i obe koleginice i ja sam rekao da nije prepoznat glavni i osnovni problem ovog društva, a to je biološka ugroženost. Rekao sam da, kako se menja situacija – istinskom reformom. Kojom? Dovođenje u centar primarne zdravstvene zaštite i primena postbenefitnih, jeftinih mera promocije zdravlja i prevencije.
Ako to niste čuli, izvinjavam se, a to su ponovile i moje koleginice. To je rešenje, a ne tenderi, netransparentni, gde ne znamo ni ko ih izvodi, niti vidimo evaluaciju, ni koliko je potrošeno, ni šta je dobijeno, a što treba ovaj plan da definiše.
Što se tiče ovog "jadnog", nisam vama rekao da ste vi jadni. Jadan je ovaj parlament koji ovaj dokument usvaja na ovakav način. Šta je problem kod vas? Vi ste pobrkali politiku sa planom.
Pročitajte definiciju. Kad kažete da je uopšten, to može da bude zdravstvena politika. Uzmite udžbenik, pročitajte, samo na to plediram. Problem DS je što nije iznedrila kvalitetnog naslednika ovom čoveku koji je davno demisionirao i koji ne uživa podršku građana Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da uputim dva pitanja premijeru Vlade Republike Srbije. Prvo pitanje bi otprilike moglo da glasi – šta Vlada konkretno čini u vezi sa alarmantnim stanjem zdravlja državljanina Srbije, prof. dr Vojislava Šešelja, koje se medicinskim rečnikom slobodno može okarakterisati kao kritično?

Pitanje broj dva, koje takođe upućujem premijeru, jeste – šta Vlada planira da učini povodom sprečavanja pružanja adekvatne stručne savetodavne pomoći iz Srbije, a u vezi je sa lečenjem prof. dr Vojislava Šešelja?

Ono što želim da navedem, ali i da vas podsetim na izvesne činjenice, svima vama je dobro znano, a to je da se već osmu godinu prof. dr Vojislav Šešelj nalazi u Haškom tribunalu, gde se na poziv odazvao dobrovoljno i gde je sudski proces došao u totalni ćorsokak.

Ono što nije bitno za ova pitanja koja postavljam, ali je i te kako bitno za stanje njegovog zdravlja, jeste da je Vojislav Šešelj dugogodišnji bolesnik koji je bolovao od hipertenzije i od astme, i koji zbog toga već dugo godina uzima terapiju. Međutim, šta je problem? Problem je da se u zadnjih šest meseci stanje prof. dr Vojislava Šešelja izuzetno pogoršalo i tu su sada prisutne bolesti koje vitalno ugrožavaju gospodina Vojislava Šešelja.

Ukazali smo i ukazujemo da niti dijagnostički tretman niti terapijski tretman ne doprinose saniranju njegovog zdravstvenog stanja, štaviše, one ga direktno vitalno ugrožavaju. Smatramo da je neophodno, pošto se radi o državljaninu, građaninu Srbije, da se i država Srbije založi adekvatno, a kad kažem adekvatno pozivam se na član 24. Ustava Srbije, gde je garantovano pravo na život svakom građaninu Srbije i na 21. član Ustava, gde je zabranjen svaki vid diskriminacije.

Ovo drugo pitanje je motivisano činjenicom da zahtev poslanika SRS nije naišao na adekvatne i normalne reakcije ovog doma, a kojim se traži da se razmatra neobičan čin načelnika VMA, generala Jevtića, koji je odbio da dozvoli svom lekaru da se uključi i pruži savetodavnu pomoć timu koji se brine o zdravlju prof. dr Vojislava Šešelja.

Naime, u Odboru za zdravlje nismo u stanju da održimo sednicu, da raspravljamo o zdravstvenom stanju i o potrebnim merama koje je neophodno preduzeti, budući da stručna mišljenja najstručnijih kardiologa ukazuju na vitalnu ugroženost našeg predsednika. Mi, koji činimo jednu trećinu Odbora, pokušali smo da sazovemo sednicu na pravilan način, u skladu sa Poslovnikom.

Međutim, poslanička većina nije želela da raspravlja o ovom pitanju, već su sugerisali da se pozovu i general Jevtić i kolega Mijailović, i mi smo i to pokušali. Međutim, ministar odbrane je odbio da da dozvolu ovim licima da se pojave na Odboru da bismo mogli u mirnoj, razumnoj atmosferi da se založimo za zaštitu osnovnog ljudskog prava, a to je pravo na život.

Danas imamo sednicu Odbora koja je uredno zakazana, pa smo ispoštovali i sugestiju da moramo da molimo ministra da on da dozvolu lekarima da raspravljaju o zdravstvenom stanju i problemima u vezi sa lečenjem. Sad očekujemo da se i danas neće pojaviti. Na stranu što je učinjen strašan etički prekršaj, ovde se sada na delu krši i jedno od elementarnih i najvažnijih osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na život.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Martinović je podneo amandman na član 35. i predložio je da se ovaj član briše.
Na samom početku ne mogu a da ne izrazim svoje nezadovoljstvo zbog toga što mi ne dobijamo nijedan odgovor na primedbe koje smo stavili. Mi ovde dokumentima pokazujemo da odgovori koje smo dobili od Ministarstva zdravlja nisu istiniti. Niko ni reč da kaže i da opovrgne ono o čemu govorimo. Mislim da je to nedozvoljeno i nedopustivo.
Šta se radi u članu 35? Zašto smo mi hteli da ga brišemo? Lekovi se po određenoj proceduri mogu puštati u promet i da se daje po strogim principima dozvola za njihovo puštanje u promet. Ovim članom 35. vi sada imate nejasnu situaciju da možete i nekim drugim lekovima koji ne ispunjavaju sve uslove dozvoliti da budu korišćeni u našoj zemlji.
Šta je tu pomešano? Ozbiljna i teška oboljenja, hitni slučajevi, retke bolesti i centralizovan postupak. Ako pogledate obrazloženje koje nam je dato od strane predlagača zakona i ako gledate odgovor koji smo dobili, onda ćete videti da je prvenstveno tu potrebno da se inovativni lekovi, novi, dozvole da budu pušteni u promet. Šta to praktično znači?
Naši građani treba da budu zamorci i da se na nama ispituju novi lekovi, nedovoljno ispitani i bez kompletne dokumentacije. Potrebno je nepotrebno uvođenje ovog člana, jer se time ruši osnovni koncept Svetske zdravstvene organizacije o esencijalnim lekovima koji su neophodni za sve države sveta. Samo toliko.
Dame i gospodo, kao što je članom 35. uvedena olakšana procedura da se neki lekovi koji nemaju kompletnu dokumentaciju mogu koristiti u našoj zemlji i na taj način se izlazi u susret velikim farmakološkim firmama, isto ovim članom 36, koji predlažemo da se briše, još se uvodi jedna kategorija. Pored uslovne dozvole, treba da postoji dozvola pod posebnim okolnostima.
Samo da vas podsetim, u članu 260. zakona postoji mogućnost da se u vanrednim uslovima takođe dozvoljava po specijalnoj olakšanoj proceduri primena lekova u našoj zemlji.
Sada je potpuno jasno zašto se mi zalažemo da se ovo ne dozvoli. Upravo zbog toga što mnogi lekovi koji se nalaze na našem tržištu – nisu bezbedni, zato što kontrola ne odgovara. To je rečeno u jasnoj studiji Tvining projektu Francuza – da je inspekcija najlošiji deo našeg sistema kontrole.
Šta je uradilo nadležno ministarstvo – dekapitiralo je Agenciju otpuštanjem 70 ljudi zaposlenih i sada Agencija ima 150 zaposlenih? Prema preporukama iz Tvining projekta, koji je rađen dve i po godine, treba da ima 215 ljudi – koji treba da rade ovaj posao. Čitam samo pismo koja su nam uputili građani, a neću čitati imena.
Kaže: "Za karcinom smo kupili jednu ampulu torisel leka i platili u februaru 82.000 dinara. Posle tri dana od uzimanja leka pacijent je dobio sva neželjena dejstva i preminuo. Pitamo, mi rodbina – ko proizvodi lek, ko je izdao dozvolu?"
Molim vas odgovorite i na to, jer vas to pitaju građani Srbije.
Ovakvim članovima vi dozvoljavate – da u zemlju uđe sve i svašta, a rečeno vam je i u Tvining projektu, Francuzi su vam rekli "da je tržište puno ilegalnih i lažnih lekova".
Dame i gospodo narodni poslanici, mi iz SRS izgleda želimo da dobijemo nešto što je nemoguće. Tražimo odgovore, tražimo raspravu, a rasprave nema.
Dobio sam skoro opomenu zbog toga što sam protestovao, na neki način, što imamo nekvalifikovane osobe koje treba da brane zakon i da vode s nama raspravu. Mislim da to stvarno nema smisla.
Čuli smo za gospodina Čiplića da on ima kvalifikaciju utoliko što je završio srednju medicinsku školu. Gospodin Bradić se oglasio kompetentnim time što ima člana familije u porodici. Ne znamo šta gospođa Samardžić može da navede od kvalifikacija.
Ne vređam Vladu, znam da Vlada upućuje predlog. Znamo da je potpisao i ministar Dačić i mi se zbog toga ne bunimo, mi samo zahtevamo kvalifikovanu raspravu da se nama kaže - da li mi kada iznosimo činjenice iznosimo istinu ili mi iznosimo neistinu? Jednostavno, da se kaže - gospodo iz SRS vi ne govorite istinu, to jednostavno nije tačno. Molim, samo to molimo.
Ovo je vrhunac, ovaj član, jedan od vrhunaca ovog zakona. Evo, čitam šta kaže prvi stav. Kaže: "Kvalifikovani farmaceut odgovoran za puštanje serije leka u promet dužan da je da ima licencu za obavljanje poslova kvalifikovanog farmaceuta odgovornog za puštanje u promet određene vrste leka u određenom farmaceutskom obliku".
I onda u stavu 2. nešto što je stvarno iznenađujuće, kaže: "Licu iz stava 1. ovog člana izdaje ministar nadležan za poslove zdravlja licencu". Pazite, ministar zdravlja, koji ne mora biti čak ni lekar, izdavaće licencu nekome da je osposobljen da nešto što je najsofisticiraniji posao može da radi. Pa, ljudi gde to ima?! Pa, to nigde nema.
Da čujete šta je odgovor. I evo, u prvom stavu obrazloženja, kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što izdavanje licence za kvalifikovanog farmaceuta odgovornog za puštanje serije lekova u promet nije u funkciji ostvarivanja zdravstvene zaštite". Zamislite, nije u funkciji zdravlja naroda da kontroliše lekove i daje dozvolu neko ko je kvalifikovan. Evo to je odgovor.
Molim odgovorite. Odgovorite šta ste ovo napisali. Kako nije u funkciji? Ako pretpostavimo da je to tačno što ste kazali - da nije u funkciji zdravlja naroda, pa šta onda ministar zdravlja tu hoće? Kako je onda sebe tek proglasio da je on nadležan za ovo? Molimo odgovor na ovo što je ovde napisano.
A i naše predsedništvo, koje vodi burnu raspravu, takođe molim da zaštiti nas narodne poslanike, jer mi ovim rizikujemo da ili pričamo totalne neistine ili pričamo totalne gluposti, a samo ću da vas podsetim, evo tri minuta je isteklo, sad trošim vreme poslaničke grupe, mi se još mnogo nećemo javljati za reč, da na neki način svedemo malo i ovu priču.
Farmaceutsko udruženje nije raspravljalo Predlog zakona. Farmaceutsko jezgro je bilo prisutno na Odboru i imate cirkularno pismo koje je upućeno na sto adresa u Srbiji i na nadležna mesta. Držim to cirkularno pismo sada u svojoj ruci. Ono što treba, takođe, da konstatujemo Odbor za zdravlje po prvi put, koji je počeo da radi u punom sazivu, sa kvorumom, nije podržao ovaj zakon. Budite svesni i toga da ovaj zakon nema podršku iz različitih razloga, da ne ulazimo u sve te razloge, ali nema podršku ni matičnog odbora.
I, šta se događa? Događa se da se sa ovim zakonom što tvrdi Vukosava Stevanović, magistar farmacija, koja je za Farmaceutsko jezgro potpisala cirkular, da je zdravlje naroda Ministarstvo zdravlja pretpostavilo grupama koje profesor Kažić, a profesor Kažić je moj učitelj farmakologije, veoma istaknuta ličnost koja je napisala silne udžbenike i koja je i dan-danas veoma aktivna na planu farmakologije, kaže naziva trojnom alijansom: industrija, medicina i mediji.
I sad profesor Kažić šta kaže: "U tom novom "Bermudskom trouglu" stvara se vrtlog u kojem nestaju istina, čast i poštenje, a ostvaruje se veliki profit". Mi smo tvrdili, nije nam odgovoreno, i tvrdimo da ovaj zakon nije donet u interesu građana i u interesu obezbeđivanja bezbednih, kvalitetnih, efikasnih i jeftinih lekova.
To ovaj zakon uopšte ne interesuje. Ovo je zakon, kojim se opet u ovom pismu kaže – zakon, prema obrazloženju izvestioca, sačinjen je u interesu industrije, što je jednako interesu profita. To je potpuno jasno.
Prema tome, nama niko ne odgovora na naše primedbe, što je nedozvoljeno. Kakav je to parlament, kakva je to demokratska pravna rasprava? Mi smo vam kazali da je predlog SRS bio konstruktivan, mi smo vam predložili agenciju po ugledu na evropske zemlje i ostale razvijene zemlje sveta.
Vi ste rekli da četiri zemlje sveta imaju slično. Nemaju. Navodite Švedsku kao prvu zemlju i primer da ima nešto slično. Nema. Agencija je Vladina i agencija ima inspekciju u sastavu same agencije. Znači, mi smo zahtevali da agencija bude u okviru državne uprave, samostalna, da ima inspekciju i ništa više, a vi ne odgovarate ništa, dajete lažne informacije, obmanjujete nas, obmanjujete javnost i ćutite.
Donošenjem ovoga zakona, republički poslanici, budite svesni da činite, stručnjaci to kažu, ja to ne kažem, zlo svome narodu. Nije ni čudo, kad se na čelu našeg ministarstva nalazi gospodin ministar, koji je dao ocenu sam o sistemu, otišavši da se leči u inostranstvo, za operaciju koja je rutinska i koju mogu da izvedu u ovoj zemlji 30 hirurga bez problema. Hvala.
Uvaženi kolega, bilo bi dobro da pratimo čitav tok rasprave i ono što smo mi ranije govorili i što smo govorili u načelnoj raspravi, ono što predsedavajuća kaže da se slušamo.
Citirao sam, ponoviću ponovo. Ovo je "Tvining" projekat, dve i po godine rađen, 600 sati, milion i po evra potrošeno. Ocena stanja – trenutno mnogi neregistrovani lekovi, medicinska sredstva se nalaze na tržištu, ponekad i lažni. U ovom trenutku bilo koji lek može se prodavati bez preskripcije lekara. Može se prodavati. Ovaj zakon to ne sprečava. Ide i dalje. To sam obrazlagao, uvaženi kolega.
Ovakva situacija je opasna za zdravlje stanovništva i pogoduje zloupotrebi. To kažu francuski eksperti. Takođe je inkompatibilna sa udruživanjem EU, u kojoj je svaka zemlja odgovorna za svoju distributivnu mrežu lekova. To je i najslabija tačka u regulisanju lekova i medicinskih sredstava.
Uvaženi kolega, nastavak, sada trošim vreme, ali moram – jačanje kadrovskog kapaciteta i inspekcije, madnatorne prioritete. Inspekcije, kolega, ona ne funkcioniše kako valja, na osnovu iskustva i veštine sadašnjeg tima potrebno je uvećati kapacitete i veštine sadašnjeg tima, posebno uvećati kapacitet inspekcije, očuvati tim, jačati lingvistiku, u boljoj koordinaciji sa agencijom. Dozvoljeno je čak i da bude van, kad hoćete.
Šta su preporuke, da vam ne čitam, da moramo imati 215 ljudi zaposlenih u agenciji, a imamo ih 150, uvaženi kolega. Da li ste stvarno pročitali ovaj zakon? Nisam ja i nisu srpski radikali uzeli na sebe to breme da izgovore teške reči.
Vi kažete – komora je nadležna, nije, komora je profesionalno udruženje, a strukovno udruženje je Farmaceutsko udruženje, koje postoji posebno. Ne razlikujete struku od profesije, profesionalnih komora. To morate znati. Mi biramo reči.
Ovo što čitamo, rekla je struka, Farmaceutsko udruženje nije raspravljalo. Imamo napismeno, to smo tražili. Da li je bilo na raspravi
Farmaceutsko udruženje? Kažu – nije bilo. Tehnički sekretar nam je dao podatak. Sve papire imamo.
Kada nešto kažemo, ne lažemo, pod broj jedan, a pod broj dva, uvek imamo materijalne dokaze.
Ako vam ovo nije dovoljno, uvaženi kolega, Evropa i ovo što je napisala, ne znam šta je vama dovoljno?
Ovde, kada ste govorili o ovim direktivama, što govori moj uvaženi kolega Simo Vuković, to je opterećenje zakona. Direktive su tehničke stvari koje se menjaju i nema potrebe da budu u zakonu.
Čitao sam kako i hrvatski zakon izgleda, na koji se pozivate…
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je zadnje što želim da izjavim danas u ovom domu, gde mi vodimo razgovor gluvih, gde nema diskusije.
Uvaženi kolega iz DS me je informisao da je farmaceut, to znam, znao sam igrom slučaja, nije ni bitno kako, i rekao je da radikali sve znaju. Ne, mi upravo smo i rekli da budući da ne znamo sve smo konsultovali vrhunske stručnjake. Ovo što sam pričao i što je bio stav SRS, to su stavovi ljudi, eksperata koji su vodili Tvining projekat. Neću navoditi njihova imena. To su ljudi koji su vodili Tvining projekat i to su vrhunski stručnjaci.
Što se tiče Farmaceutskog jezgra, to nije nikakvo udruženje neformalno, nego je to udruženje građana, a neko je od vas ovde rekao neki dan da je to četvrta grana vlasti. Evo, vidite kako se vi odnosite prema četvrtoj grani vlasti, po meni oni nisu to i oni to ne treba da budu. Mi iz SRS želimo ponovo da vam kažemo – Odbor ovo nije usvojio, nije ni odbacio i to je fakat. Zašto nije, nećemo ulaziti u to.
Ono što uvaženi profesor Kažić kaže, to je ono da u ovom Bermudskom trouglu stvara se vrtlog u kojem nestaju istina, čast i poštenje, a ostvaruje se veliki profit, jeste aktuelna misao koju možete naći i u štampi, a radi se o industriji, medicini i medijima.
Prema tome, ovakav zakon mi srpski radikali ne prihvatamo i mi, zajedno sa ljudima iz struke, vrhunskim ekspertima, kažemo da nije u interesu zdravlja naroda Srbije.
Samo uvaženom kolegi Vukoviću, 11 zemalja evropske regije manje izdvajaju od građana Srbije po glavi za zdravstvenu zaštitu. Čitao sam da je nacionalni dohodak po glavi stanovnika u našoj zemlji 10.000 dolara po podacima u bazi Svetske zdravstvene organizacije. Samo istine radi i ništa više. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, čitao sam "Riport" Svetske zdravstvene organizacije za 2009. godinu, ovde sam taksativno čitao. Ako za vas nije merodavan "Riport", naći ću ga, nemam vremena sada po njemu da čačkam, ovde sam čitao izveštaj Svetske zdravstvene organizacije, evropskog odeljenja, i tačno sam vam nabrojao 11 zemalja koje manje izdvajaju, pobogu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice parlamenta, uvaženi gospodine ministre, sada ću da trošim vreme ovlašćenog predstavnika Poslaničke grupe SRS.
U načelnoj raspravi, izjasnili smo se da ne možemo da glasamo za oba zakona, koja su izuzetno važna. Mislim da je dovoljno bilo potcrtano zbog čega su oba zakona važna.
Rasprava koju smo u načelu vodili mi u SRS ocenjujemo da je bila interesantna, sveobuhvatna i da je pokazala da parlament, s vremena na vreme, može i da posluži svojoj svrsi, a to je da se u razmeni mišljenja suprotstavljenih dođe do najboljih, ili da se pokuša da se dođe do najboljih zakonskih rešenja.
Međutim, već na samom početku ove naše današnje sesije, mi smo veoma skeptični da će do toga i doći. Vidimo ovde da je Vlada delegirala gospodina ministra kulture, koji treba sa nama da vodi raspravu u pojedinostima. Ne sumnjam u časne namere gospodina ministra kulture, koji sedi na ovom mestu i dozvoljava sebi da bude kompetentan i ovlašćen od Vlade da sa nama raspravlja o veoma stručnim pitanjima koja su obuhvaćena, rekao bih sa oba zakona, a daleko više sa zakonom o lekovima.
Razumem i objašnjenje da je moguće da je gospodin ministar zdravlja, Tomica Milosavljević, bolestan i da je sprečen, to je viša sila i tu se ništa ne može, ali je neodgovoran stav Vlade da pošalje nama ovde za raspravu o sistemskom zakonu, kako ga gospodin ministar zdravlja krsti, ministra kulture.
Da vas podsetim samo, vas koji ste za evroatlantske integracije, koji ste za svetske standarde, donošeni su zakoni i reforma zdravstvene zaštite u Americi. Obama, predsednik države, aktivno je uzeo učešće u raspravi pred javnošću Amerike, u raspravi koja je tražila više sati. Četiri i više sata je razmenjivao mišljenje sa članovima Kongresa. Šta hoću da kažem? Hoću da kažem vrlo jasno – ako ova vlada i njen premijer cene ovaj parlament i značaj zdravlja građana Srbije, onda je u nemogućnosti dolaska ministra trebalo da sedi premijer, to je bar minimalan gest, kojim bi se demonstrirala volja da se da značaj i zdravstvu građana Srbije.
Na ovaj način gospodin Bradić, koji je potekao iz pozorišta, sebe dovodi u vrlo nezgodnu situaciju da ovde sada učestvuje u performansu ''teatra apsurda'', da on sa nama treba da vodi stručnu raspravu na najvišem nivou. Ako to njemu ne smeta, mi tu ne možemo ništa, ali lično mislim da i njegova pozicija, da ovde izigrava ikebanu ni njemu ne odgovara.
No, da se vratim na važnije stvari, koje ovde treba istaći.
Vidite, zašto su ova dva zakona neobično važna za građana Srbije? I gospodinu Bradiću se obraćamo, da ne misli da je ovo kritika njemu lično upućena.
Zakon o lekovima je sistemski zakon, temeljni zakon na kome počiva zdravstvena zaštita, a zakon o pušenju je, opet, i te kako važan zbog toga što je pušenje ocenjeno u svetu da je to pojedinačno najvažniji faktor rizika kojim se narušava zdravlje građana Srbije.
U raspravi u načelu gospodin ministar nam je izrekao nekoliko činjenica sa kojima teško da možemo da se složimo i koje mislim da treba da razjasnimo pre nego što pređemo na samu raspravu o pojedinim članovima ovog zakona koji je pred nama. Gospodin ministar je završio svoje izlaganje rečima – hvala vam na konstruktivnom i čestitam građanima što imaju Skupštinu koja je u stanju da raspravu o duvanskom dimu vodi kao da je sto godina tradicije normalne parlamentarne rasprave, a ne samo deset godina. Normalna parlamentarna rasprava vodila se u Srbiji od početka 19. veka, a ne samo poslednjih deset godina. Mnogi se neće složiti, nemam ništa protiv toga, ali kao učesnik parlamenta, neki drugi su bili i u nekim drugim parlamentima, sedeli, treba da kažemo da je normalna parlamentarna rasprava vođena ne samo u poslednjih deset godina, nego i ranije. To je sada jedna usputna digresija. Kome smeta, smeta. Kome ne smeta, nije ni bitno.
Osnovni problem srpskog društva i zdravstva je da mora da se sagleda činjenica da je ugrožen biološki integritet građana Srbije. Svake godine nas je 35.000 manje iz dva razloga, bela kuga, dakle, mali natalitet, što ćemo zapostaviti, što treba rešavati zajedničkim snagama, udruženo. Čitavo društvo mora da svoj doprinos da. Drugi razlog je visoka opšta smrtnost. Opšta smrtnost na planetarnom nivou iznosu na hiljadu građana – 10, a u zemlji Srbiji – 14. Šta utiče na tu smrtnost? Hronične nezarazne bolesti koje su preventabilne. Mi nemamo visoku smrtnost zato što smo staro društvo, jesmo i staro, nego je prevelika smrtnost od hroničnih nezaraznih bolesti.
Gospodin ministar nama reče, otprilike, ovo – danas se od infarkta i akutne koronarne bolesti umire 13,6 manje nego pre deset godina. Danas je prepolovljena smrtnost u koronarnim jedinicama. I rekao je još jednu stvar – danas se manje oboleva od tuberkuloze, a Srbija na mapi Evrope, od Atlantika do Kavkaza, najmanje novca ima po glavi stanovnika, izuzev Albanije.
Da se razumemo, niti je jedno tačno, niti je drugo tačno. Čitao sam i nisam dobio odgovor, kada je vođena rasprava u načelu, Izveštaj "Batuta" iz 2008. godine, koji govori o porastu opšte smrtnosti u Srbiji u poslednjih pet godina i koji govori da je porast kardiovaskularnih bolesti za 1,6 u ovom periodu. Ove brojke, koje je rekao ministar, gde možemo da nađemo? Nigde.
Stalna floskula, koja se stalno ponavlja, kako od Atlantika do Urala po glavi stanovnika mi izdvajamo, osim Albanije, najmanje, apsolutno je netačna. Držim u ruci Izveštaj Evropskog odeljka Svetske zdravstvene organizacije za 2009. godinu. Pedesetak zemalja je obuhvaćeno praćenjem različitih podataka. Interesantna stvar, kada pogledate stranu 159 ovog izveštaja, gde je tabelarno dat prikaz koliko je BDP po glavi stanovnika, sve zemlje su dale sem Srbije i Crne Gore, koliko on iznosi. Doduše, ako odete u bazu podataka Svetske zdravstvene organizacije, videćete da taj podatak iznosi u 2008. godini preko 10 hiljada dolara. Mogu da vam kažem, 22 zemlje u evropskoj regiji i ovoj tabeli imaju manji dohodak po glavi stanovnika. Neću ih čitati. To je elementarna istina.
Ako bi čovek hteo da gleda ne nacionalni dohodak po glavi stanovnika, nego da gleda izdvajanje u zdravstvu, u istom Izveštaju, na strani 162, videćete da kada je Srbija u pitanju imamo podatak da je to 395 dolara po glavi stanovnika godišnje, ali moram da vas upozorim, 11 zemalja evropske regije u ovoj tabeli one imaju manja izdvajanja. Ne stoji više floskula da mi izdvajamo najmanje i to je netačno.
Kao što niko neće da prihvati da je biološka ugroženost stanovništva Srbije nešto što je nepodnošljivo i što mora biti osnovni zadatak Vlade Srbije da se tako nepovoljna situacija prevaziđe. To je nešto što sam bio dužan da na samom početku i kažem.
Vidite, kada smo govorili o Zakonu o pušenju, jasno je to da je to najštetniji pojedinačni faktor rizika za kardiovaskularne i maligne bolesti građana. Potpuno nam je jasno da građani Srbije popuše godišnje zdravstveni budžet od oko milijardu i po evra. To je sasvim jasno.
Jasno nam je i to da finansijski efekti gajenja duvana, proizvodnje i trošenje u našoj zemlji dovode samo do negativnih finansijskih efekata po zemlju.
Ako gledamo 2008. godinu, 133 miliona dolara iznosio je promet duvana i duvanskih proizvoda u razmeni sa inostranstvom, a od toga: na izvoz je otpadalo 45 miliona, a na uvoz 88 miliona. Duplo više mi uvezemo i izdvajamo sredstva za duvan i za duvanske proizvode.
Tačno je i to da kada smo raspravljali u načelu da smo se saglasili, odnosno možemo se saglasiti u dve stvari. Niko nije ovde rekao da duvan nije štetan. Ministar zdravlja je rekao da je došlo vreme da se načine veliki koraci. On ga je i definisao kao bolest zavisnosti, zajedno sa alkoholizmom i sa upotrebom droga. To je tačno. Svetska zdravstvena organizacija svrstava ovaj problem u bolesti zavisnosti.
Međutim, nakon rasprave, ako saberemo šta je sve moglo da se čuje u ovom domu, to je, da imamo ušančene pozicije pušača koji insistiraju da im se dozvoli mogućnost da mogu u posebno odvojenim prostorijama i dalje da puše, radnim i javnim, i drugo, čini mi se manjeg dela narodnih poslanika, koji su se zalagali za apsolutno proganjanje pušenja iz javnih prostorija i radnog prostora.
Mi imamo tu interesantnu situaciju, nerešenu, pata-pata, a bio sam slobodan da kažem da ovaj zakon srpski radikali ne podržavaju zato što on apsolutno ništa novo ne donosi i, zbog toga, što je stari zakon kraći zakon, jednostavniji i jasniji, i mogao je komotno, uz male popravke, da bude dopunjen i da u ovoj situaciji pomiri sve suprotstavljane stavove i gledišta u našem srpskom društvu.
Prema tome, to je glavni razlog zašto srpski radikali apsolutno neće glasati za ove zakone.
Vidite, kad govorimo o Zakonu o lekovima, apsolutno je izostala neophodna šira rasprava kada smo raspravljali u načelu. Lekovi su javno dobro, samo da vas podsetim. Veliki je socijalni značaj lekova, na kraju krajeva njime se i ostvaruje zdrav i produktivan život građana Srbije. Znam da zdravlje nije sve, ali isto tako znam i da je bez zdravlja skoro i sve ništa.
Važno je istaći, sa ekonomske starane gledano, da mi 500 miliona evra potrošimo na lekove i, ono što je interesantno, daleko više plaćajući lekove iz svog džepa, nego što plaćamo lekove izdate na recept. Svetska zdravstvena organizacija upozorava na falsifikovane lekove koji kolaju svetskim tržištem. Procena je da je 15% tržišta lekova ispunjeno falsifikovanim lekovima. Šta to znači, to sada neću govoriti, možda ću kasnije i da se osvrnem na to.
U Africi, u Južnoj Americi smatra se da je 30% tržišta preplavljeno lažnim lekovima. A sama Evropa, prema podacima eksperata Svetske zdravstvene organizacije, koja je rekla, u Beogradu, samo u prošloj godini je za odštetu isplaćivala građanima 148 milijardi dolara.
Od lekova se i umire. Procena je Svetske zdravstvene organizacije da je 6% smrtnih slučajeva na planeti Zemlji uzrokovana lekovima. Prema tome, ozbiljan je problem, a rešenja koja su data potpuno su van evropskih, potpuno su van svetskih i civilizacijskih.
Mi ćemo u raspravi u pojedinostima uspeti da vas ubedimo. Biće mi jako žao što zbog objektivne nekompetentnosti gospodina ministra, koga inače uvažavam, nećemo moći da vodimo raspravu kakva dolikuje nekome ko pledira da bude Evropljanin, građanin sveta, Evropejac. Kako god hoćete. Hvala vam.
Iskoristio sam svojih 15 minuta. (Aplauz)