Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6957">Sreto Perić</a>

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Orliću, ovo je 21. vek i nijedna država, ma koliko ekonomski bila jaka, imala razvijenu demokratiju, ne može sama da postoji. Saradnja je neophodna, ali je obaveza svake vlasti, obaveza svakog režima da prvenstveno vodi računa o svojim interesima kako privrednim, industrijskim, tako i o interesima svojih građana.

Ponosni smo na mlade stručnjake Srbije koji mogu da rade iz Srbije i ostaju u Srbiji. Nemamo ništa ni protiv onih koji odlaze, pa sa znanjem se vraćaju ponovo u Srbiju, da bi ubrzanije razvijali Srbiji. To je sve njihova stvar. Ali, mi ovde nismo prepoznali, ja sam govorio o tome da kada je u pitanju međunarodna trgovina, ona se može kvotama kontrolisati i štititi domaće tržište i domaća proizvodnja. Kako prilikom uvoza, tako mogu da se uvedu i izvozne kvote ili subvencije za izvoz. Nama to nedostaje. Ja ne znam, vi verovatno imate kontakt sa građanima Srbije čije je isključivo zanimanje poljoprivredna proizvodnja. Oni se suočavaju sa više problema, koje ne mogu da reše ni oni, niti im pomoć u ovom trenutku može neko da pruži. Šta je to? Nesigurna otkupna cena, nesiguran plasman i nemogućnost da obezbede radnu snagu, koja nije komplikovana i nije zahtevna, ali je nema.

Ja sam se više puta uverio i budem prisutan kada pokušavaju moji poznanici i prijatelji da obezbede berače malina ili neke druge učesnike u tim sezonskim poslovima i to je nemoguće. Na tom planu mi bi morali više da uradimo i morali bi da znamo kada se roba uvozi kakav status će biti naše domaće robe.

Vrlo često se kaže ovde - mi uvozimo ono po čemu smo do sada bili najpoznatiji i možda najbolji ili među najboljima, a to uvozimo.

Ovo što se sada više stranaka sa nekim zvučnim popularnim imenima, između ostalog i sa moderna Srbija, što više takvih stranaka, građani Srbije žive sve teže.
Gospodine Orliću, ti koje vi prozivate danas ili možda unazad par meseci od kako ne dolaze u ovaj parlament ili, u najboljem slučaju, od 2016. godine, mi smo ih označili kao loš sistem vlasti 2000. godine i nikad nismo mogli da revidiramo svoje stavove po tom pitanju, jer oni nisu ostavili takvu mogućnost nama.

Mi nemamo problem ako se neko promeni u pozitivno smislu i da kažemo - da, u redu je, imaćete podršku SRS, ali oni svoj kurs od 2000. pa nadalje nisu menjali uopšte. Osnovni cilj je bio da oni žive što bolje, da uzmu što više para građana Srbije.

Mi želimo da vršimo kontrolu nad vama i da izvršimo određeni pritisak da bi vi radili bolje, a u interesu građana Srbije. Kad god radite dobro mi vam nismo protivnici, nećemo ni biti. Čim vidimo da ima prostora za bolji i angažovaniji vaš momenat, to je u ovom momentu. To je tako sada. Možda na sledećim izborima situacija bude potpuno drugačija, ali o tome neka sude građani Srbije, a mi ćemo njihovu volju i tada, kao i bezbroj puta pre toga, da poštujemo.

Možemo da budemo možda nezadovoljni izbornim rezultatom, ali nismo ljuti na građane Srbije. Nismo se dovoljno predstavili, nismo dovoljno pokazali na najbolji način ono što želimo. U tome je problem.

Određenim sistemskim rešenjima i merama koje sprovodi ovaj režim ne kažem da se nešto nije pokušalo, da i Zakon o sezonskom zapošljavanju nije možda ostavio pravni okvir da se nešto reši, ali verujte da u praksi to nije zaživelo mnogo upravo iz razloga što i za njihovo angažovanje ne postoje dobri uslovi. To nije problem u ravničarskim mestima, gde taj sezonski radnik može da odlazi od svoje kuće i da se vraća uveče svojoj kući, da boravi u njoj, da spava, ali tamo gde treba da mu se obezbedi smeštaj i ostalo, pitanje je i standarda života. Možda neko ima potrebu da zaradi dodatno neki novac, ali uslovi smeštaja, uslovi putovanja ili slično mu ne odgovaraju i možda veština koju je potrebno pokazati prilikom radnog angažovanja nije u njihovoj moći, to su neki drugi razlozi, ali na tome treba poraditi i još mnogo može da se uradi.

Svejedno, evo, sada pričamo da nema inflacije. Ovo je baš u najdirektnijoj vezi sa ovim Zakonom o trgovini. Da li znate gde sam ja video tu inflaciju? U početku su neke čokolade bile pakovane neto težina 100 grama, pa su sišle na 90 grama, a cena je ostala ista. Sada imamo 80 grama i cena je ista. Da li znate šta je za mene tu inflacija? Ne procenat, nego 20 grama čokolade.
Pa, da ne bi bilo zabune, ja nisam rekao da se sadržaj promeni, a da potrošači u krajnjoj liniji, ako budu pažljivi, nisu obavešteni. Vizuelno posmatrano, to je isto. Na toj čokoladi piše 90, pa kasnije piše 80 grama, da ne ispadne, tu nema prostora za tržišnu inspekciju, ali ima potrebe za analizu šta nam se dešava.

Ako je ta radna komisija Ministarstva za trgovinu, turizam i telekomunikacije, ali ja kažem da nije uspešno to uradila, napravila analizu i mi moramo vrlo često da pristupamo određenim analizama. I mi vama kada ukazujemo da se neki zakonski propisi brzo menjaju, mi ne osporavamo to ponekad. To je potrebno. Život je brži od zakonskog propisa nekada. Prilagoditi zakon, znači, društveno je delo i mi ga donosimo ili ne donosimo, usklađujemo sa potrebama naših građana ili ne usklađujemo. Znači, to je moguće.

Vi pričate o povećanom broju angažovanih ljudi, odnosno mogućnost zakona o sezonskom zapošljavanju, da se zaposle. Nema više motiva. Mali broj, i smanjuje se i potražnja za tim sezonskim radnicima, zato što otkupna cena, ne očekujemo mi sada da ona bude garantovana, ali mora se dovesti u neku vezu sa uvoznim artiklima. Zato sam ja rekao da država mora da interveniše tim tarifama, da izvede na nivo približno iste cene, ako je kvalitet isti, uvoza i domaćeg proizvoda, pa onda potrošač, zavisno i od njegove ekonomske moći, neka sam odlučuje šta će kupiti.

Vrlo često su naši potrošači i danas, ne samo onda kad su bili ovi na vlasti, nego i danas, prinuđeni da kupuju ono što je jeftinije, ne gledajući kakav je kvalitet, zato što im njihov standard ne ostavlja više prostora. Oni, takođe, kao vi i ja, znaju šta je kvalitetno, ali nemaju mogućnosti da dođu do tog proizvoda. E, tu treba da se nešto uradi.
Istina je da je minimalna zarada povećana u ovom periodu u odnosu na neko ranije vreme, ali sve druge usluge su takođe promenile cenu, čak i ono gde se država pojavljuje kao izvršilac određenih usluga, a to su ovi neki administrativni troškovi, možda čak i nekoliko puta da je povećana.

Kupovna moć građana je prividno možda bolja nego što je bila. Šta to znači? Banke su u problemima kada je u pitanju plasman njihovog kapitala. Vrlo malo, odnosno manji broj u odnosu na potrebno i moguće, ako je to sve tako kao što vi pričate, domaćih lica koja žele da investiraju, a samim tim i da povlače kreditna sredstva od banaka, i pošto ne mogu u toj meri da plasiraju sredstva, onda odobravaju potrošačke kredite.

Vrlo često, gospodine Orliću, vi to znate verovatno po vašim komšijama, po vašim partijskim drugovima i nekim drugim, vrlo često se pribegava reprogramu svojih obaveza, da ne bi došli pod udar privatnih izvršitelja. Tu treba još mnogo raditi. Ja ne kažem da neki možda početni koraci nisu urađeni, ali oni nisu ni blizu onom što vi sad u ovoj našoj polemici želite da predstavite i znaju građani Srbije bar onoliko koliko vi i ja kako oni žive. Oni to znaju i bolje, ali eto, bar znaju kao vi i ja. Vi se tu potrudite, a možete. Imate apsolutnu vlast i uradite, uradite da oni osete da je bolje.

Nemojte dozvoliti. Vi ćete sada da kažete, pa da to je priča, ma nije priča, nego na ovom mestu, ako nisu ljudi koji bi mogli da odgovore, mi pokušavamo da ih ostavimo imenom po strani. Zašto danas, kada su u pitanju javne nabavke, odlaze određeni ljudi kod onog ko je dobio posao, kažu, a koliko je moje, pa onda traže i čak do 20%, a zbog čega kada sam uspeo, odgovara mu ovaj, zbog čega kada sam uspeo, kada sam imao najpovoljniju ponudu, pa zbog toga što vam nedostaje sva dokumentacija, a koja nedostaje, pita on, a ovaj odgovara, pa prvi dokument koji mi bude kada se vratim u kancelariju. Ima dosta prostora i za neke druge organe, pa tu vi poradite.
Gospodine Orliću, samo da vam se zahvalim, prestaću sa ovim replikama, vi ste upravo govorili o nama kada ste rekli da treba da se voli svoja država, da treba da se bude profesionalan, odgovoran, da takva vlast treba da bude. Mi smo upravo to.

Ne kažem da vi niste nešto bolji, ne bih se sada bavio procentima, od ovih koji su bili pre vas. Nije tačno da ste vi ograničili privatne izvršitelje u bilo čemu, a tačno je da su oni uvedeni pre vas. Vi ste imali mogućnost da ih potpuno ukinete ili da predložite zakon o izmenama i dopunama Zakona o obezbeđenju i izvršenju. Postoji sad, da bi građani Srbije bili blagovremeno i istinito informisani, u skupštinskoj proceduri takav predlog zakona koji je samo modifikacija onoga što već jeste na delu, a pomoćnik ministra pravde je sama rekla u 2018. godini da će predložiti, mnogo vremena je prošlo posle toga, izmene i dopune tog zakona gde će, ona konstatuje, ona tvrdi, prestati bahaćenje i divljačko ponašanje, ja sada citiram, privatnih izvršitelja. Možda nisu svi od 230, 217, 300, koliko ih ima, takvi, ali najveći broj jeste takav.

Ako budete još hteli i želeli da pohvalite SRS, mi vam u tome nećemo biti prepreka. Ja vam se u ime SRS zahvaljujem.
Gospodine ministre, ovaj Zakon o trgovini ima 73. člana i mi nismo rekli da nijedan od njih ne valja. Evo, ovaj poslednji 73. koji kaže –zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“, šta bi mi tu mogli da promenimo? I mi kada bi predlagali on bi imao takvu odredbu.

Mi nismo deo ove većine koja mora da hvali i da prepričava ono što se već nalazi u zakonu, mi kao ozbiljni i odgovorni, kako reče kolega Orlić, koji pre svega volimo svoju državu, mi moramo da pronađemo još nešto više i da ponudimo građanima Srbije.

Ovaj Zakon o trgovini, član 48. kaže da tržišni inspektor može tražiti asistenciju policije, odnosno komunalne policije, a pre nekoliko dana ste usvojili zakon koji ne kaže komunalna policija, nego kaže milicija. Dobro, to će možda amandmanom biti otklonjeno i nije suština u tome, to nije toliko bitno, ali kada je u pitanju ovo sezonsko zapošljavanje gospodine ministre, vi znate kao što znam ja i svi drugi, uglavnom na tim poslovima se angažuju ljudi sa nižim stepenom obrazovanja i možda učenici i studenti da u slobodno vreme zarade neki dopunski novac koji će im dobro doći. To je tako i dobro je što možda postoji zakon da ne bi gubili ona prava koja imaju kao nezaposlena lica.

Samo da vas podsetim, nisam siguran da li je bila 2006. ili 2007. godina kada su berači višanja u Merošimi dolazeći na posao da beru višnje, tražili da im se dnevnica plati unapred. Jel znate zbog čega? Nisu to bili prevaranti. Zbog toga što vlasnici tih višanja kada predaju ono što su oni nabrali, ne mogu da uzmu onoliko para koliko su ih koštali berači, odnosno njihove dnevnice. Da ne računamo njihovo ulaganje, jer tu ima neka obrada i priprema pre toga, e tu država mora da interveniše. On će i sam da se snađe nekako i taj sezonski radnik i vlasnik plantaže višanja. Ne kažem da mu nije potrebna intervencija države, ali lakše će mu biti to nego ova situacija da ovaj unapred ne sumnja u onog kod koga je radio, ali jednostavno neće moći da dobije onoliko kolika je dnevnica.
Gospodine ministre, Zakon o inspekcijskom nadzoru jeste korak napred u odnosu na neko ranije vreme. Sada ovde ima dosta kolega koji znaju da u nekom periodu lica koja nisu imala prijavljenu registrovanu radnju su se bavila sivom ekonomijom, ali inspekcije nisu imale nadležnost nad takvim licima. Donošenjem ovog zakona to je jedan korak napred. Država valjda treba da bude uređena, da se zna šta kako funkcioniše i najvećem broju građana je to u interesu da bude tako.

Jedna stvar oko koje se vi i ja gospodine ministre nismo razumeli, nisam ja rekao, i vi nekako parcijalno kroz ovo objašnjenje pokušavate da štitite neke interese, interese sezonskih radnika i u redu je to, treba da bude zaštićen.

Vi ste meni rekli koliko je najniža cena. Ako se dogovore može da bude veća. Može i treba da bude veća, zato što će taj korisnik tih usluga sezonskog radnika imati potrebu i za njim, jer znate da postoje tradicionalni odnosi kod nekih koji koriste i angažuju tu sezonsku snagu godinama, negde čak i deceniju i više i jedni te isti ne menjaju se. Ali, ovde se postavlja pitanje kad sam vam rekao da su tražili unapred, ujutro da naplate, zato što otkupna cena njihovog proizvoda nije mogla da zadovolji ni troškove berbe, a da ne govorim o drugim troškovima.

I, kad sam rekao da vi na tome treba da poradite, nije to lako, ali na tome mora da se razmišlja, ne kad dođe sezona berbe bilo kojeg poljoprivrednog proizvoda, nego sad da se napravi analiza i da sad kažete da su dosadašnje godine propuštene, prošle su, oštećen je ko je oštećen, ali želimo da sledeće godine imamo takvu situaciju. To ćemo moći u dobroj meri ukoliko budemo zaštitili domaću proizvodnju, domaće proizvođače. Ono kad kažemo ne može ni predsednik Republike, ma koliko se on trudio, angažovao i bio posvećen, kako kaže, da kaže bilo kom stranom investitoru otiđi tamo pa obiđi, ako budu negde ponuđeni bolji uslovi nego ovde, vrati se, mi ćemo dati još bolje. Pa, ne može tako. Nego, mora da bude definisano, ali isti uslovi, vi ćete reći odmah - da, oni jesu isti. Nisu isti, isti uslovi za strana lica koja su vlasnici privrednih subjekata koja su registrovana u Srbiji i za naše državljane Srbije. Nisu isti. Kada je u pitanju investitor, domaće lice za sve dozvole koje treba da dobije vreme mu je potrebno duplo duže nego što je to kada je u pitanju strani investitor.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Pašaliću, razmatranje vašeg Izveštaja o radu za 2018. godinu pada nekako u određenim godišnjicama. Uskoro će biti dve godine kako se vi nalazite na tom mestu. Naime, izabrani ste 27. jula 2017. godine i ove godine je 210 godina od prvog uvođenja ombudsmana u Švedskoj. To znači da postoji i u pravnom sistemu negde oko 100 država. Poznat kao ombdusman, a kod nas je to prihvaćeno i naš Ustav je rekao da se to zove Zaštitnik građana.

Mi smo o vama lično šta smo imali da kažemo rekli i u Odboru za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu i u parlamentu kad ste bili birani. Ono sad što budemo govorili, to će se uglavnom više odnositi na instituciju Zaštitnika građana, a malo više na vas.

Inače, kad bi se mi pitali ili da smo se pitali vi tu ne bi ni bili. Ne, vi kao Zoran Pašalić, nego ne bi bilo Zaštitnika građana. Vi ste malopre, odgovarajući kolegi Zoranu Despotoviću, istakli da nešto nije u vašoj nadležnosti. Tu ste vi bili u pravu. Mi smo za to da građani Srbije najviše prava ostvare preko sistema državne vlasti i mi jesmo ovde narodni predstavnici i naš osnovni cilj jeste to, što ne kažem da nije i vaš cilj.

Mislim da je ovo EU nametnula, razne nevladine organizacije i razna regulatorna tela koja posluju i pod sumnjivim okolnostima i gde je izbor i u personalnom smislu bio vrlo štetan i po državu Srbiju i po građane Srbije. O vama ne pričam, odmah da bi znali o čemu se tu radi.

Znači, Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja, Zaštitnik ličnosti građana, a prisetite se samo u personalnom smislu dve prethodne ličnosti koje su imale, nažalost građana Srbije, obnovljen mandat i nisu oni bez razloga se bavili više politikom, nego onim što se naziva samostalnost ili neka regulatorna aktivnost, i to nije slučajno. Oni su projektovani kao takvi i našli se na tom mestu. Vi ste pokušali nešto drugačije. Jesu neki rekli da se malo više bavite nekim populističkim merama, izjavom kad ste rekli da je vaša plata nepristojna u odnosu na prosečnu platu od 400 evra građana Srbije, pa su onda neki iskoristili priliku da kažu da je to više populizam, nego stvarna vaša želja da pokušate da doprinesete nešto u radu građana.

U čemu je još problem instituta Zaštitnika građana? Pored najbolje želje, vas je tamo negde oko 98, računajući i službu Zaštitnika građana po sektorima, kako ste već raspodeljeni, pa u tome što vi nemate konkretnu mogućnost da rešite i jedan problem. Nemate mogućnost da donesete zaključak kao najniži pravni pojedinačni akt, rešenje. Vi, znači, sve probleme rešavate preporukama. Koga one obavezuju? Skoro nikoga.

Videli ste jednu situaciju, kada vas je kritikovao predsednik Narodne skupštine, kolege su aplaudirale, a kada vam se šef poslaničke grupe skupštinske većine izvinio, kolege su, takođe, aplaudirale. O čemu se tu radi? Vrlo jednostavno pitanje. Tako je i vaše delovanje mogućnost da konkretno građani Srbije imaju od toga neku korist.

Šta vi možete da uradite kad vam stigne određena pritužba, kada se pritužba odbaci, jer nije iskorišćeno pravo? Znači, pojedinac nije ispoštovao ono što je pravni sistem države Srbije predvideo, vi ćete to odbaciti. Mogu da budu i neosnovane pritužbe. Predmet može da se i okonča postupanjem, a postupanje je preporuka koju smo već pomenuli, a koja, takoreći, nema nikakvu snagu i može da bude odbačena, jer vi niste nadležni. Peta vaša mogućnost delovanja kaže da vi možete da se informišete, pa onda informišete pritužioca, kako vi kažete, šta on može da preduzme i meni se to donekle dopada. Znači, vi ćete stranku koja se vama obratila podučiti kako i na koji način mogu dalje da ostvare svoja prava.

Gde je vaša eventualna snaga i autoritet? Kad kažem vaša, mislim na Zaštitnika građana. On je u tom javnom radu i u mogućnosti da javno istupate. Vi na neki način imate određenu ulogu kao i narodni poslanici. Imate imunitet koji može da vam oduzme Narodna skupština ili da ga uspostavi u slučaju za ono što javno iznesete i što postupate, a napravi se procena da ste bili u pravu, onda ćete biti štićeni imunitetom.

Pošto imate tu vrstu imuniteta i postojite, vi bi onda trebali da budete spremni da svoj posao odradite, ne kažem da niste, ali ovo je jedna sugestija da odradite svoj posao na krajnje objektivan, profesionalan i najstručniji mogući način.

Vaš mandat, po Ustavu i zakonu, traje pet godina. On ne mora da traje toliko. Da lis te vi spremni da traje kraće, sa današnjim radom da se završi? Ukoliko to jeste, onda vaša uloga, bez obzira na malu pravnu snagu, može da bude ozbiljna i da bude na korist građana Srbije i suština jeste u tome. Ako niste spremni, nego mora da istekne pet godina, onda građani Srbije neće imati neku veliku korist. Lično ono što radite i kako radite mislim da bi bili u stanju tako da uradite.

Kada je u pitanju vaša uloga, pre svega zaštita interesa građana. Tamo je rečeno, i u zakonu, koga vi nemate pravo da kontrolišete. To ne znači da nemate pravo da dajete javne izjave, pa čak i kritike na račun onih koje nemate pravo da kontrolišete, a to je predsednik države, predsednik Vlade, Narodna skupština, predsednik Ustavnog suda i ostalih sudova, kao i tužilaštva, ali bi mogli da iznosite javna mišljenja vezano za to.

U ovom izveštaju ste naveli da ste dali mišljenje, vi kažete, na predlog, a ja pretpostavljam da je to bilo na nacrt, ali to sad nije ni bitno toliko, na 25 konkretnih zakonskih predloga. U izveštaju se ne vidi, a mene zanima da li je neki vaš stav bio negativan po nekom pitanju, a i ako jeste – šta se dalje desilo? Znači, da znamo ima li takvih mogućnosti.

Dalje, u Zakonu o Zaštitniku građana se kaže da vi imate mogućnost da predlažete zakone koji se tiču rada Zaštitnika građana, a da za druge pokrećete inicijativu. Da li je to nešto u planu? Ima dosta problema i u vašem radu i da bi mogli da budete efikasniji, a da građani Srbije imaju najviše koristi, onda bi Zakon o Zaštitniku građana morao da se menja.

Malo ste kasnili u donošenju ovog izveštaja. To nije sad suštinski toliko bitno, jer ovde piše, doduše, vi ste napisali da je izveštaj urađen 15. marta, ali je u skupštinskoj službi primljen 19, a u Zakonu o Zaštitniku građana stoji da ste dužni najdalje podneti izveštaj do 15. marta tekuće godine za prethodnu godinu. Bio je petak, kad ste vi završili, 15. Možda je to tehničke prirode, i to nije toliko bitno, ali moglo bi da bude bitno ovo Zaštitnik građana.

Ovde piše Zaštitnik građana, a ne piše građanki. To nije uopšte sporno sa aspekta SRS, ali mnogi se zalažu za tu rodnu ravnopravnost u ovom smislu. Čudi me da vam niko nije ukazao na taj propust. Mi ne ukazujemo. Za nas je ovo prihvatljivo. Za nas je narodni poslanik poslanik, nije poslanica, predsednik Skupštine je predsednik Skupštine, nije predsednica itd. Znači, to je sasvim u redu.

Ima jedna stvar. Vi se zalažete ovde i za tu rodnu ravnopravnost, ali u vašoj službi ste je poprilično narušili. Vidite, sad ja moram da intervenišem i da vam ukažem na to.

Od 98 zaposlenih 74 su žene. Možda je to lepo, možda vama prija, ali 24 muškarca to je ispod 1/3. Sad su neke intencije da bar manje zastupljenog pola, mi obično mislimo da su to žene, evo vi ste najbolji dokaz u praksi da su manje zastupljen pol muškarci. U nekom narednom periodu probajte ovo da ispravite.

Nisam vam to uzeo za zlo. Naravno, i ja bih više voleo u takvoj službi, nego tamo negde gde je situacija obrnuta. Ovo malo kroz sve ovo i da se našalimo, naravno, moja želja je u pozitivnom smislu da vas i vaše saradnike isprovociram da u narednom periodu što više uradite za građane Srbije.

Ovo vaše putovanje kroz Srbiju, da saslušate građane, njihove probleme i za neke donesete, nažalost, samo preporuke. Eto, ja vas pozivam da u Mačvanski okrug niste bili tamo, ali ne u mesta koja imaju status grada, nego u ona koja su baš opštinska mesta, neću da delegiram nijednu opštinu, a mogao bih i Ljuboviju i Krupanj i Bogatić i Vladimirce, Koceljevu, sasvim svejedno. Eto, neka to bude po vašem izboru, pa da oni vide da je predstavnik jedne institucije došao i u njihovo mesto da čuje njihove probleme.

Vi ste ovde konkretno naveli koliko je bilo pritužbi u kojim oblastima. Nekoliko stvari čovek da ne poveruje. Postojanje dečijih i ranih brakova, to se već o tome govori. Mislim da će i Krivični zakonik na određen način, pa čak i Porodični zakon da to tretira u nekom narednom periodu. U 2018. godini veliki broj poslodavaca, vama se nisu svi obratili, ali veliki broj poslodavaca je uskraćivao pravo, ovo je najblaže rečeno, uskraćivao pravo porodiljama, trudnicama i drugim osobama koje su imale zdravstvene probleme.

Onda ovi vaši konkretni podaci koje ste vi naveli ovamo, nekih ću se i dotaći, ukoliko ne bude posebna analiza zajedničkih službi, mi od ovog izveštaja nećemo imati neke velike koristi. Ako se bude znalo da je najviše pritužbi koje ste vi dobili pojedinačno posmatrano po sektorima, bilo iz lokalne samouprave, onda i ministar zadužen za lokalnu samoupravu mora na neki način da prepozna probleme, pa za određena činjenja i represivne mere preduzme, a za određena činjenja preventivne, da pomogne.

Ako mi stalno želimo da nam vlast na lokalnom nivou bude onakva kakva je na republičkom nivou, ne sagledavajući potencijal i kapacitet tih lokalnih funkcionera, onda ćemo vrlo brzo biti u problemu. To neće biti samo problem lokalne sredine, on jeste za njih primaran i bolan, to će postati problem i državne zajednice, jer će iz takvih mesta ljudi poželeti da odu. Da li je Beograd spreman, to je jedno pitanje na koje bi vi takođe trebali da poradite zajedno sa vašim saradnicima, da primi sve te nezadovoljne, a posledica je ljudski faktor. Nedovoljno razvijena područja sama po sebi nisu prihvatljiva ni za strane investitore, a bogami ni za one koji su rođeni i žive u tim mestima, nego gledaju što pre da ih napuste.

Broj pritužbi koje ste vi imali u 2018. godini, ja pretpostavljam da je to ono što ste vi dobili u pisanoj formi, 3.338, telefonskih poziva 3.500, primljenih građana na razgovor, to je verovatno onaj karavan i ono što dolazi kod vas, kad kažem karavan kad vi putujete po Srbiji, ukupno 9.120. Kad se to podeli sa brojem zaposlenih u vašem, odnosno kod Zaštitnika građana, to je 93, da li slušanja, da li konkretno rešavana problema i slično.

Ali, ovamo kad ste u Izveštaju dali broj predmeta za 2018. godinu, po raznim sferama iz kojih dolaze problemi i sve ono što je do broja 50, možda i manje, trebala bi da bude crvena lampica, ne samo za Zaštitnika građana, nego za zvanične organe, one sa kojima vi sarađujete, da se preduzimaju neke određene mere. Džaba nama sad i ministar bez portfelja zadužen za populacionu politiku kada ti rezultati nisu ni blizu onog koji svi žele. Ne vredi, propustili smo ranije vreme, zato bi ovo možda mogao da bude dobar pokazatelj u kojim oblastima treba delovati, da ne kažem jače, jer to je i slogan stranke koja je uostalom predložila vas, što ne znači da vas dovodim u vezu sa članstvom u toj stranci, ali ovde bi zaista trebalo, pre svega ovo što ima 160, 150 obraćanja, da intervenišete, da probate da pronađete neka rešenja za tako nešto.

Čini mi se, kada je bio menjan Zakon o lokalnoj samoupravi, kada je ostavljena mogućnost lokalnim samoupravama, dakle mogućnost ne i obaveza, vi ste ustavna kategorija i tu sada nije moglo da se kaže – nećemo Zaštitnika građana, ali ovamo se ostavlja mogućnost lokalnim samoupravama u uvođenju Zaštitnika građana, ali se kaže – ombudsman. Zbog čega vi niste insistirali da imamo istovetan naziv? To je trebalo da ne bi izazivalo sad zabunu kod građana. To suštinski nije mnogo bitno, ali je trebalo da bude, ako je ovde Zaštitnik građana, kad kažem ovde mislim na državnom nivou, tako je trebalo i na nivou lokalnih samouprava, na tome ste trebali da insistirate vi da to tako bude.

Srpska radikalna stranka je podnela nekoliko inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti određenih pravnih akata. U vašem izveštaju nisam video da ste vi i jednom to uradili, a mogli ste i za mene neće biti valjano objašnjenje ukoliko budete rekli da to nije u vašoj nadležnosti, jer ti opšti pravni akti proizvode konkretne posledice za građane Srbije, a još jednom da se podsetimo, vaš osnovni cilj jeste zaštita građana Srbije pre svega i kontrola drugih javnih funkcija.

Ima jedna stvar gde ste vi pokrenuli inicijativu, meni poznata, možda ih je i više. Ovo je dobra prilika da vi kažete da li je neko nešto preduzeo vezano za to. Vama se Udruženje korisnika stanova u privatnoj svojini, obratilo možda 2018. godine. Vi ste uradili jednu inicijativu i pretpostavljam uputili Ministarstvu za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu. To ste uradili 14. februara 2019. godine, broj vaše inicijative 4575, da li tu ima nekog odgovora, da li tu ima nekog pomaka, ja mislim da ni vi nemate pravi podatak, nema ni to udruženje. Možda ste preko Infostana uspeli približno da dođete do tih korisnika, nekad ih je možda i pre devedesetih godina bilo oko deset hiljada, sada se procenjuje da je oko četiri hiljade korisnika najviše u Beogradu, ima nešto u Kragujevcu, Nišu, Novom Sadu, Subotici, Kraljevu i Kruševcu.

To se radi, drage kolege, o licima koja ni po jednom zakonu do sada nisu mogla da steknu stanarsko pravo i da dođu u situaciju da mogu da otkupe te stanove. Najveći broj korisnika tih stanova, negde ih i nazivaju povlašćeni stanari, to nikakve veze nema sa tim terminom. Najveći broj je onih, od predratnih bogataša, zelenaša, sad da ne pravimo nikakvu kvalifikaciju, oduzeti ti stanovi, pa su dati na korišćenje, a nešto i usled bombardovanja, paljevina u samom Beogradu, neka lica su dobila te stanove. Broj se smanjivao, jer neki nisu imali potomke, nisu imali naslednike i zato ja kažem da je to možda sad negde i oko četiri hiljade. Oni su uživali kakvu-takvu privilegiju sve do 1. januara 2019. godine kada Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada iz 2016. godine nije rečeno da će od 1. januara 2019. godine zakupnina biti dovedena u procenjenu vrednost, puta korektivni faktor 00245, pa otprilike u praksi to izgleda, oni što su do sada plaćali zakupninu 15 hiljada, u nekom narednom periodu bi to trebalo da bude oko 40 hiljada.

Da li ste vi osim ove inicijative koju ste uputili Ministarstvu za građevinarstvo, dalje se raspitivali, imate neku informaciju dokle se stiglo, šta se planira dalje uraditi? Pošto nije mali broj korisnika ovakvih stanova, negde oko 12, možda čak i 15 članova Zakona o stanovanju je posvećeno ovoj kategoriji i načinu kako će se to rešiti u nekom narednom periodu, pa bi ovo trebalo i uraditi ovde, jer i država se obavezala da će probleme tih korisnika tih stanova rešiti do 2021. godine, i to tako što će 50% za rešavanje tih stambenih problema obezbediti iz budžeta Republike Srbije, a 50% iz budžeta jedinica lokalne samouprave. Sreća da se tu radi o velikim gradovima ili relativno velikim gradovima, pa će možda taj problem i biti rešen na taj način. Zamislite da je to u Medveđi, u Crnoj Travi, u nekim drugim mestima, da ih ne nabrajam, da imamo takve korisnike stanova, mislim da njihov problem ne bi mogao biti nikad rešen, zato što lokalne samouprave ne bi mogle da izdvoje ta sredstva.

Zašto smo mi generalno, ovim ću završiti, protiv ovih regulatornih tela? Zbog toga što mi želimo da razvijamo sistem i da svako za svoju odgovornost, odnosno za svoje činjenje ili nečinjenje snosi odgovornost, sve dok u našem pravosudnom sistemu sudija ne bude odgovoran za svesno i namerno, svesno i namerno, ponavljam, ima i takvih presuda, odgovarao, a ne da naknadu štete po presudi za čiju odgovornost je isključivo kriv sudija trpi država. Onda će on tako da radi i tako da se ponaša.

Dakle, mi želimo da Ustavom predviđene institute i institucije, državne organe razvijamo i da ih maksimalno učinimo odgovornim, kako bi građani znali i kome se obraćaju i mogli na efikasan i vrlo jednostavan i najjeftiniji način da budu obeštećeni. Građani Srbije zaslužuju mnogo više pomoći i zaštite nego što su ih do sada imali, uključujući i Zaštitnika građana čiji bi ovaj izveštaj mogao da se oceni kao detaljan i sveobuhvatan. Više o tome ne bih. Hvala.
Gospodine Pašaliću, sada je valjda vama potpuno jasno zašto SRS ima takav stav ne samo prema Zaštitniku građana, nego i prema drugim regulatornim telima, ne mogu da kažem paradržavnim, daleko od toga, jer bar vi niste, to nisu one agencije koje su posle 2000. godine nicale kao pečurke posle kiše, ali mala je moć i dobra je ona izjava kada ste rekli da je kao lav bez zuba ili već sada nije ni važno, to ste vi potpuno u pravu.

Zbog toga mi i ne smatramo ozbiljnim i neophodnim postojanje Zaštitnika građana, ali podržavamo, kad već postoji, i napore i želju da se nešto uradi u interesu građana i vi ste ovde pokušali kod ovih, konkretno ste na to odgovarali, zaštićenih ili povlašćenih stanara da date neki odgovor. Ali, gde je bio, evo, ja ga prvi put sada pominjem, on je za mene prošlost, vaš prethodnik, biran dva puta, a taj zakon je donet 2016. godine? Odredba člana 140. tog zakona je bila tad potpuno jasna, kao što je i danas, gde se kaže kako i na koji način će biti plaćena naknada i pravo originalnih vlasnika da mogu najmanje dva puta godišnje da posećuju te stanove. Zna se dobro i Ustav je rekao da je pravo na stan nepovredivo i da samo u određenim slučajevima predviđenim zakonom može biti to narušeno. Znači, i po broju ljudi koji imaju te probleme smo se saglasili i to je otprilike ono za šta smo mi imali pretpostavke ili saznanja da je tako.
Dame i gospodo narodni poslanici, dobro je što ovoj raspravi prisustvuju predstavnici Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva. Pitate se možda zašto. Pa, evo, iz argumenata koje iznose narodni poslanici moći ćete da vidite, jer postoje tu i neka dela koja bi se mogla nazvati krivičnim delom. Krađa izborne volje šta je drugo nego krivično delo.

Zanimljivo je da ove izmene sastava članova skupštinskih odbora, ima ih 19 plus 20. Odbor za prava deteta, on je poseban, činjenica da je njegov predsednik tog odbora i predsednik Skupštine, i uglavnom je tačno naznačeno ko su članovi tog odbora, znači, 20 odbora po dva člana – 40 članova imaju ti odbori. Ova poslanička grupa koja predlaže izmene sastava ovih odbora ima ukupno, ako se ne varam, šest, onda jedan član poslaničke grupe neće biti član osam odbora, nego 7,80. Je li tako, gospodine Rističeviću? Da li je to moguće? Ali uopšte nije tu ni bitno u koliko odbora će neko da bude, nego mi na nešto drugo vama želimo da ukažemo. I vi znate do sada da je ovo bila neka uspostavljena dobra praksa kad se biraju članovi skupštinskih odbora, tu uglavnom nije bilo neke rasprave jer je bila uspostavljena dobra praksa, ali posle ovog moramo da raspravljamo, posle ovog moramo da neke stvari još značajnije podcrtamo.

Uporno mi, ne računajući od 2012. do 2016. godine, pričamo stalno da menjati Poslovnik o radu Narodne skupštine Republike Srbije, i ne samo Poslovnik, ako treba i Zakon o izboru narodnih poslanika, a treba, Zakon o Narodnoj skupštini Republike Srbije takođe treba menjati i uskladiti i upodobiti. Narodni poslanici ne moraju da budu najstručniji ljudi, ali je veoma važno i bitno da su moralni ljudi, to je nešto što građani Srbije cene. Ne moraju da budu najstručniji zato što od tri načina demokratije, znači, ona direktna koja nije više možda ni nešto posebno i nemoguće, imajući u vidu ove moderne tehnologije, pa na osnovu tih modernih tehnologija nastala je jedna politička stranka koja je upravo i dovela do ovoga da mi sada razmatramo izbor članova tih skupštinskih odbora.

Naša demokratija je parlamentarna demokratija, izbori su neposredni i građani svoju volju izražavaju na taj način što određenim političkim listama, ponekad sa vrlo poznatim pojedincima znaju ko će ih predstavljati i oni izražavaju na taj način svoju volju. Bitno je, i mi na tome insistiramo, naravno da i građani, naši birači, to žele, da ono što se pričalo u izbornom ciklusu, da to bude zastupano, dok traje određeni skupštinski saziv.

Nije tako davno bilo, mi to nismo zaboravili, kada je u parlamentu Republike Srbije bilo i 306 narodnih poslanika. Znate kako su ove kartice prilagali neki poslanici, vraćali predsedavajućem u to vreme, ali mi želimo da se to više ne ponovi.

Život se odvija na osnovu prirodnih i društvenih zakona. Prirodne zakone mi ne možemo, kao pojedinci, pa čak ni kao organizovano društvo, tako brzo da menjamo, ali društvene, oni su podložni. Zar je trebalo, ili treba još uvek, 10, 15 godina, koliko vama treba, gospodo, da se promeni ovaj Poslovnik o radu Narodne skupštine, pa da neke stvari ostanu potpuno iza nas?

Da li je sad sve u redu? Ne možete vi više da se pozivate na poslovnik neke druge skupštinske većine, neke Demokratske stranke. Ona jeste donela ovakav Poslovnik i to za svakog normalnog čoveka, a i moralnog, bogami, sigurno je neodrživo stanje. Oni su uveli, kolega Đorđe Milićević je tu pričao kako nam ponekad izgledaju ove skupštinske klupe, ali vrlo često, da nije zvonca koje se nalazi u neposrednoj blizini predsedavajućeg, da li bi vi, drage kolege, znali za koji predlog, a da ne kažem amandman, da glasate? To je tvorevina Demokratske stranke Srbije. Građani su rekli šta misle o takvoj politici.

Prošlo je dovoljno vremena da se napravi jedna analiza i bez toga što mi stalno ukazujemo na sve pogubnosti ovog Poslovnika. Vi bi i bez toga trebali da to uradite. Da vas podsetim, mnoge lokalne samouprave, nakon konstituisanja lokalnih samouprava, odnosno skupština u jedinicama lokalne samouprave, donose poslovnik o svom radu. Ako to rade lokalne samouprave, onda bi Narodna skupština Republike Srbije morala bez ikakvih predloga da to uradi i da se tim pitanjem pozabavi.

Glasanje na zvonce, glasanje vezano za budžet, konkretno za 2019. godinu, na koga da bacite probleme, odnosno kome vi da zamerite što je budžet za 2019. godinu usvojen na način na koji je usvojen? Da, potrebnom većinom svakako, to nije bio problem, ali kakva je rasprava vođena po pitanju tog budžeta? Nisu to više problemi Demokratske stranke. To su vaši problemi.

Još je neko podsetio da je Nikola Pašić rekao - kad ste na poziciji, treba da donosite zakone koji će vam odgovarati kad budete u opoziciji. To je potpuno normalno. To treba tako uraditi i otkloniti sve sumnje i dileme. Jer, građani Srbije nemaju više ni izbliza potrebnog poverenja ni u političare, ni u političke stranke. Političar je apstraktan pojam, osim kad se zna konkretno na koju ličnost se misli, ali, političke stranke su ustavna kategorija i one se već negde u osnovnim načelima Ustava pominju kao stranke koje treba da artikulišu određen način i da vode politiku i tačno propisanu u kojim slučajevima može biti zabranjena jedna politička stranka.

Ja se nadam iskreno, ne znam da li će to tako biti, da će ovaj predlog za izmene članova skupštinskog odbora proći kao predlog stranke Nenada Čanka vezano za donošenje Zakona o finansiranju AP Vojvodine. Ako se odlučite za takvu odluku, ona je ispravna. Svaka druga odluka bi bila pogubna, ne samo za građane Srbije, nego i za demokratiju, za parlamentarnu demokratiju, a svakako i za građane Srbije, jer oni gube poverenje.

Mi moramo svojim načinom rada u ovom parlamentu, svojim zalaganjem na terenu, da pokažemo kako i na koji način treba raditi u interesu građana.

Neko je dobro rekao da Demokratska stranka nije pobeđivala u momentu kada je uspevala da napravi skupštinsku većinu i vlast. Od 2003. pa sve do 2012. godine, isključivi pobednik na svim izborima je bila Srpska radikalna stranka. Posle su građani Srbije rekli da žele nešto drugo i drugačije, ukazali poverenje Srpskoj naprednoj stranci, koja je nastala pre svega na krađi mandata Srpske radikalne stranke. Dobila je veliki medijski prostor i mogućnost da neke svoje interese predstavlja građanima Srbije. Kasnije su, na uspešan, više ili manje način, dobili još poverenja. Ali, naša obaveza je da, kao ljudi koji su dobili pravo građana Srbije da zastupaju njihove interese ovde, radimo u njihovom interesu. Da li radimo ako Poslovnik ne menjamo više od 10 godina, ako zakone koji se odnose i na Poslovnik i na rad ovog parlamenta ne menjamo takođe 10 godina? Tome bi trebalo pristupiti što pre. Onda bi se pojavljivalo mnogo manje problema ove vrste. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, da li vam je poznato kako nazivaju ovaj zakon građani Republike Srbije? Zovu ga predizborni zakon. Mi smo potpuno saglasni da je to tako, ali da bi vi, kako volite da kažete, u kapacitetu ministra mogli da date odgovor na naše pitanje, odnosno na ovaj amandman, ja ću sad da kažem šta smo to mi predložili u članu 18. da se briše.

Pošto je jednim od prethodnih članova utvrđena nadležnost komunalne milicije, član 18. predviđa ovlašćenja komunalne milicije, između ostalih, a ukupno ih je 10, oni su kasnije razrađeni svaki posebno. Tačka 7) kaže da su ovlašćenja audio i video snimanje.

Vi u vašem ministarstvu imate sigurno stručne i dobre pravnike i oni su mogli da znaju i bili su dužni, da to nije dozvoljeno da na osnovu Ustava, opšteprihvaćenih međunarodnih pravila i priznatih ugovora, nije dozvoljeno snimanje audio i video bez zakonom utvrđene procedure, a zakonom utvrđena procedura je ona kada na predlog tužioca ili sudije neko lice dobije ovlašćenje da može da snima. Sve mimo toga predstavlja inkriminisanu radnju krivičnog dela po Krivičnom zakoniku član 143. i 144, što znači ako neko neovlašćeno snima neko lice, on čini krivično delo.

U slučaju da se ovo i ponudi sudu kao dokaz, on je obavezan, ako to nije ispoštovana zakonska procedura, da izdvoji taj, da kažem, dokaz, da ga čuva u posebnom kovertu, zapečati i do pravosnažnosti te odluke da bude čuvan.

Mislim da ste ovde uradili nešto što nije dozvoljeno, što nije u skladu sa zakonom, a i niz drugih slučajeva u ovom zakonu ukazuje da je ovo jedan miks zakon.

Argumentacija da će ovim zakonom imati pravo i lokalne samouprave, opštine da uvedu komunalnu miliciju, ne može se prihvatiti kao takva, jer prošli put smo rekli kad je bila rasprava u načelu, da od 29 gradova, osam gradova nemaju komunalnu policiju za sada.

Ako to nije potrebno Novom Pazaru, Jagodini, na osnovu čega može neko da tvrdi da je to potrebno građanima Krupnja, Koceljeve, Prijepolja ili bilo kojeg drugog mesta u Srbiji.

Juče, kada je koleginica Vjerica rekla da će intervenisati komunalna milicija u slučaju narušavanja buke, znači, dete malo plače, pa dođe komunalni milicionar da interveniše, nas zanima da li će uhapsiti tatu, mamu ili bebu? Zaista ovaj predlog zakona, uz sve vaše pokušaje da objasnite kako će to dovesti do nekih boljih uslova za građane Srbije, ne stoji. Mi smatramo da uopšte nije trebao ovaj predlog zakona da se nađe u skupštinskoj proceduri, a pošto ste vi to uradili, predložili, imate skupštinsku većinu za to, mi samo želimo na stručan način da vam kažemo da određene stvari ne mogu ovako da ostanu, pa ste vi za ne prihvatanje tog amandmana rekli da je razrađena u članu 25. stav 7. ovog zakona mogućnost da se snima audio ili video. Ako se ovo bude brisalo, onda će taj član 25. izgubiti potpuno svoj smisao. Hvala.
Gospodine ministre, pošto smo skoro na samom kraju, vezano za ove amandmane, mi iz SRS imam jedan predlog za vas. Neka vaše ministarstvo sprovede jednu anketu da se mi izjasnimo, koji smo sazreli, dozreli, da nam ne treba komunalni policajac, a svi drugi koji to ne urade znači treba, pa ćemo mi, otprilike, imati – jedan čovek jedan policajac.

Sada idemo vezano za ovaj član 45. Jutros je jedan kolega rekao da su postojale skrivene namere kod DS prilikom prvog uvođenja, odnosno donošenja Zakona o komunalnoj policiji. Evo ga najbolji primer da je predlagač imao skrivene namere prilikom predlaganja ovog zakona. Ne znači, gospodine ministre, da ste vi taj. Predlagač je Vlada, jer vi ovde kažete – raspoređivanje van komunalne milicije. Razumem ako je nekom prestao radni odnos zbog toga što lokalna samouprava više nema sredstava, a opredelila se u jednom momentu da uvede komunalnog policajca, odnosno komunalnu policiju, nestalo sredstava, da mu se obezbedi mogućnost zaposlenja, odnosno, zasnivanja radnog odnos u okviru lokalne samouprave, ali ovde imamo jednu drugu situaciju.

Gospodine ministre, vi ste ovde sve negativne primere, dakle, onog komunalnog milicionara koji nije ispunio uslove za dalje vršenje tog posla, zatim imate situaciju da oni protiv kojih se sad vodi krivični postupak ili neki drugi postupa, čak i one koji su osuđeni pravosnažnom presudom na neku kaznu zatvora će biti raspoređeni na neke druge poslove. Ima li boljeg dokaza da ovde postoji neka skrivena namera predlagača? Izvodimo i neki drugi zaključak da su ova radna mesta mnogo skupa, pa kad se uzme novac, to opet nema mnogo veze sa Ministarstvom za državnu upravu i lokalnu samoupravu, onda se mora voditi računa o tome, ili da jedno ovakvo radno mesto zahteva obezbeđenje velikog broja glasača na sledećim izborima. Trećeg nema. Jednostavno ne postoji.

Ovde su neke kolege, ne mogu da shvatim, počeli da sumnjaju u ispravnost obavljanja dužnosti redovne policije. U svakom slučaju ima pojedinaca koji nisu dorasli tom pozivu, ali ne znači da nam je generalno takva situacija. Rekli smo da je ranije bila komunalna policija, mi bi imali daleko bolju bezbednost. Ovde se uopšte ne radi o toj vrsti bezbednosti.

Najbolji predlog koji se ovde mogao čuti jeste ono što su izneli poslanici SRS. Ovaj zakon je potpuno besmislen. Sledeći malo bolji je kolega Bora Kovačević koji je predložio da dođe do ujedinjenja te policije ili nečeg sličnog.
Nama prija pravno-politički, teorijski, pa čak i filozofski osvrt na ono što je na dnevnom redu, ali zamena teza nekako nije nešto što baš prija i što je u svakom momentu dobrodošlo.

Mi smatramo da je najveći broj policajaca časni i čestiti ljudi, da svoj posao obavljaju na vrlo dobar, profesionalan i korektan način. To važi za lekare, to važi za profesore, to važi za sva naša zanimanja, za sudije, za tužioce. Izuzetni su oni drugi koji ne rade svoj posao kako treba i tu postoje valjda organi državni, koji bi trebali da vode računa o tome, a postoji nadležne inspekcijske službe koje bi trebale to da rešavaju i da sankcionišu.

Isuviše se ovde pominje jedno ime koje mi radikali skoro da se više i ne sećamo, čini mi se da je gospodin Đilas poslednji put značajniju neku ulogu koju je imao, bio predsednik Košarkaškog sveza Srbije. Vi stalno potencirate - Đilas. Mislim da građani Srbije njega treba da zaborave što pre i mi činimo sve da to tako i bude. Ako je nešto radio što nije smeo da radi, pa vi ste sedam godina na vlasti i mogu da posumnjam da postoji određen broj sudija i tužilaca koji su iz onog perioda i koji se vama i vašoj politici, čak i gde ima elemenata ispravnog, suprotstavljaju. Čini mi se da je veći broj onih koji svoj posao rade dobro. Ako je to tako, znači vi sumnjate i u njih, ili nema tog dela o kojem vi pričate ili oni ne rade dobro svoj posao pa ste i vi i mi u zabludi, ili je u pitanju nešto drugo. Nešto drugo da bi se polarizovala politička scena, pa ond da bi bili vi i oni drugi koje vi prozivate, pa to nema potrebe.

Drugo, ti policajci, pa neće oni istovarati taj komunalni otpad ili nešto drugo da ne mogu da obavljaju svoj posao. Ovakav odnos, ovakva odredba u Zakonu o policiji ne postoji. Drugo, govorio sam o negativnim stavovima i mene čudi, evo sve da je drugo ispravno, član 45, odnosno, pa da, predlog ovog člana, nije smeo uopšte tu da se nađe, jer on dozvoljava ono što je negativno da zaživi. Otkud to?
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, na samom početku ovih amandmana, želim da vam skrenem pažnju da i oduzmemo mogućnost da zloupotrebljavate i da kažete da postoje neki ljudi koji su protiv izgradnje auto-puta, infrastrukture i uopšte.

Među poslanicima SRS, među članovima SRS i među građanima Srbije, ne možete naći nijednog normalnog čoveka koji je protiv izgradnje auto-puta ili druge infrastrukture uopšte. Mi na jedan vrlo ozbiljan i argumentovan način ukazujemo šta su problemi i propusti ovog zakona i šta može u praksi da se pojavi kao problem.

Tako smo osetili potrebu da na član 8. podnesemo amandman, jer utvrđen je javni interes za izgradnju ovog auto-puta i sve ono što ste vi rekli i kolege, koliko stanovnika u toj oblasti živi i koliko postoji privrednih subjekata registrovanih, koliko ima manastira i drugih razloga za izgradnju ovog auto-puta, uopšte ne polemišemo o tome i na taj način.

Pošto je utvrđen javni interes za određenu eksproprijaciju, odnosno za izgradnju ovog auto-puta, član 8. kaže da je - da se podnosi dokaz i bliže lociranje mesta na kojem će se vršiti eksproprijacija i dokaz o obezbeđenim sredstvima.

Stav 2. kaže pod kojim uslovima se dokazuje da su sredstva obezbeđena. To nije neki ozbiljan dokaz, ali da ne polemišem sada o tome.

Onda dolazimo do stava 3. ovog člana koji kaže - dokaz o utvrđenom javnom interesu predstavlja pozivanje krajnjeg korisnika na ovaj zakon.

Šta to znači kada postoji dokaz o utvrđenom javnom interesu da pozivamo korisnika na ovaj zakon? Da li to znači da u Krivičnom zakoniku, bilo kojem drugom zakoniku ili bilo kojem opštem aktu koji je ova Skupština donela, treba nekog da obaveštavamo da je donet neki propis i da ga pozivamo na primenu tog zakona?

Ovde postoje vrsni pravnici, neki se bave naučno-istraživačkim radom, neki su profesori na univerzitetu i oni znaju da nije dobro vrlo često pridodavati donošenju leks specijalisa, odnosno donošenju posebnih ili specijalnih zakona, jer on, govorim sada da bi razumela to šira javnost, ne samo stručna, stavlja van snage opšti zakon. Ostavlja mogućnost zloupotrebi, a mi smo već ukazivali u raspravi u načelu, šta je najveći problem i šta može da dovede do zloupotrebe i to kolege koje podržavaju Vladu, one neće da čuju za to, jer oni samo pričaju o potrebi izgradnje ovog auto-puta, što uopšte nije sporno.

Onih 300 miliona za koje mi ne znamo gde i kako i na koji način će biti upotrebljeni, to jeste sporno i ovo je, ako nešto, ne mogu reći glupo, ne pristoji, ali besmislenijeg stava od ovog ja uopšte nisam video.

Sada Vlada ovako kaže zbog čega nije prihvatila ovaj amandman, pa kaže da je to uspostavljanje dobre prakse. Mi ne znamo uopšte kakva će praksa biti.

Ovo o čemu su koleginice Vjerica i Nataša pričale, što druge kolege osporavaju, to je ono što će praksa uspostaviti, uspostavljanje i ujednačavanje prakse, možemo da posegnemo za tim tek kada nešto bude zaživelo, kada nešto bude u primeni.

Eto, gospođa Mihajlović verovatno zna koji će problemi da se pojave, pa ona želi da uspostavi dobru praksu, da se ovo ne bi dalje dešavalo.

Mislim da je ovaj amandman trebalo prihvatiti.
Poštovane kolege, meni je potpuno jasno i vidim živu sliku velikog broja građana Kraljeva, Kragujevca, Kruševca i drugih mesta koji s nestrpljenjem iščekuju donošenje ovog zakona i mašu, oni sede na terasi, ali postoji određen broj ljudi, koleginice, i ovo nije bilo kad bi bilo, nego već jeste.

Šta će se desiti sa onim koji su na građevinskom zemljištu izgrdili objekte koji nisu građeni u skladu sa zakonom? Ovo nije bilo kad bi bilo, nego već postoji. Da li je to sve propust tih građana koji su to radili ili ima i sistemskih grešaka, to je drugo pitanje. Verovatno i oni drugi.

Sada član 8. govori – utvrđeni javni interes. Javni interes je važniji od bilo kojeg pojedinačnog, ali pojedinac ne sme da bude oštećen ni u kom slučaju. Već, kao što je rečeno, 300 miliona koji će se na sumnjiv način utrošiti, treba ispitati ulogu Vilijema Vokera sa ovom firmom „Behtel“. Čovek koji je projektovano Račak i Srbija doživela posledice koje je doživela, kakva je njegova uloga u ovoj firmi?

Mi treba sada da rešimo jedan konkretan primer, odnosno jedan konkretan problem određenog broja građana koji imaju izgrađene objekte na građevinskom zemljištu, koje će biti eksproprisano zbog izgradnje ovog auto-puta.

U članu 10. Predloga zakona se kaže da će se izvršiti naknada procenjene građevinske vrednosti. Mi smo rekli da treba da bude tržišne vrednosti. Ja ne bih rekao da je ovo čisto tehničke prirode, nego suštinske, neko je uložio tu neki novac i sad on treba da bude obeštećen.

U odgovoru zbog čega se amandman ne prihvata, kaže se - amandman se ne prihvata iz razloga što je pravno-tehnički neispravan. Osim toga, stav suda je da se u situacijama kada su u pitanju bespravno sagrađeni objekti određuje građevinska, a ne tržišna vrednost.

Gospođo ministar, za vas konkretno pitanje, koju vrednost ima Bratoljub, građevinsku ili tržišnu? Već dve godine i više kako je on zvanično i otvoren, a ne koristi svojoj svrsi i pitanje je kada će da bude stavljen u upotrebu? Nemojte sada da se ubeđujemo da to nije potrebno, da građani Ljubovije, Bratunca i mesta bližih tom mostu, nego valjda cele Srbije, Republike Srpske, žele da taj most bude u upotrebi, da se što pre stavi u funkciju. Isto ovo važi i za izgrađene objekte na delu teritorije, odnosno na zemljištu koje će biti eksproprisano.

Kakva se situacija očekuje, zbog čega ovaj amandman nije prihvaćen, da bi građani koji su radili bili obeštećeni ili vi očekujete od građana Srbije da sve svoje obaveze izmiruju onako kako treba, to nije ni sporno, a oni kada su u pitanju može pola, može jedna desetina da im se da, kako god, kakva bude volja Vlade u tom momentu?

Mi smo protiv toga, a nismo protiv javnog interesa, nismo protiv izgradnje puteva, protiv otvaranja novih radnih mesta, gospodine Atlagiću, ja sam rekao da valjda, rekao sam, naglasio, svaki normalan čovek, a Boga mi, ima i nenormalnih, o nenormalnima mi ne pričamo, njihov interes i cilj verovatno nije da se Srbija gradi, razvija, da se ljudi zapošljavaju, nego da se Srbija lupa, da se razara, da se uništava, o takvima mi ne pričamo danas. Oni su stalni problem ovog društva. Zašto je to tako? To će se u nekom narednom periodu rešavati. Hvala.