Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6957">Sreto Perić</a>

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine ministre, vi imate neki veliki problem, ali ne samo jedan, nego u vezi ovog zakona, vrlo često kažete – struka i samo struka je radila ovaj zakon. Zakon je iz oblasti struke, pa ne mislite da smo mi pomislili da su radili atomski fizičari, ali vi morate da znate da je jedan zakonski propis vrlo kompleksan pravni akt i da u njemu učestvuju i neki drugi.

To što vi vrlo često pričate, nije sada toliko ni bitno, ali amandman koji smo podneli na član 35, gde predlažemo da se član 35. briše, je u skladu sa prethodnim amandmanima na član 29, 31. i član 35, govori o davaocima embriona. Davaoci embriona su supružnici odnosno vanbračni partneri koji su odustali od korišćenja svog embriona nastalog za njihovu oplodnju, stav 1. Stav 2. – davaoci iz stava 1. ovog člana moraju dati pismeni pristanak za upotrebu svog embriona u oplodnji drugih supružnika, odnosno vanbračnih partnera, odnosno žene iz člana 25. stav 2.

Mi smo predložili da se to briše a vi kažete u obrazloženju zbog čega se amandman ne prihvata, darivanje ćelija iz embriona moguće uz strogo pravni, etički, medicinski okvir, uz temeljno ispitivanje davaoca. Kad sam ovo rekao na početku da imate određenu vrstu problema, pa imamo mi svo zajedno taj problem, ali to što vi prenaglašavate da je zakon struke, on neće rešiti mnoge probleme koje je praksa već evidentirala. Prilikom uvodnog izlaganja vašeg, vezano za ova dva zakona o kojima se vodi objedinjena rasprava, vi ste rekli da se najčešće uspevalo tamo kad je uspešnost vantelesne oplodnje i bila realizovana, najčešće se to dešavalo poslednji put. Šta znači da oni i taj zakon nije radila struka i da oni nisu stručni.

Ma koliko se vi i bilo ko od nas trudio malo nemorala dođe do izražaja, pa smo mi, da se to ne bi dešavalo, i da vi kažete – sprovešće se jedno detaljno ispitivanje, doduše, to je pod znacima navoda od strane davaoca embriona, da ne bi to došlo u pitanje, da to ne bi moglo na iskrivljen način da zaživi, mi smo i predložili da se član 35. ovog Predloga zakona briše.

Gospodin Krasić mi je tu blizu, ali ću mu sada odgovoriti na ovaj način, zbog čega traže ta izveštavanja, i te informacije i te razne podatke, prosto iz razloga što za ovaj režim ne postoji alternativa za put ka EU. On je besomučan, on je krenuo tamo, režim je krenuo tamo i zbog toga oni pokušavaju na neki način da im se umile, da se dodvore. Sad objašnjenje, da bismo nešto mogli da tražimo, moramo da dajemo, pa mnogo više dajemo nego što i u snu možemo da očekujemo i od EU i, naravno, gospodine Krasiću, od NATO pakta.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 153. i 154. Ustava moglo bi se postaviti pitanje da li Visoki savet sudstva ima i može da ima u nadležnosti ovo što je predviđeno Zakonom o uređenju sudova.
Ali, u svakom slučaju, gospodin Martinović, kao doktor pravnih nauka, nije trebao biti taj koji će predložiti zakon o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, zato što uspostavlja jednu lošu praksu. A šta je tu loša praksa? Pa, prošli put, odnosno 21. januara 2016. godine Visoki savet sudstva je podneo zahtev Narodnoj skupštini da odloži primenu ovog zakona od 1. juna do 1. januara 2017. godine. I sada da je to učinio Visoki savet sudstva, to bi bilo drugačije. Nema nijednog razloga da se sad ovo radi i da se pomera, pogotovo što se može desiti u narednom periodu da neke odredbe nekog zakona se nekome i ne dopadnu i onda se može pokrenuti inicijativa za ocenu ustavnosti tog zakona i onda da suspendujemo važenje tih odredaba tog zakona. Mislim da to nije u redu i nije smelo da se uradi.
Imamo još jednu, ja bih rekao, anomaliju, predlagač je rekao da ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja, a onda se podnosi amandman i kaže se - zakon će stupiti na snagu narednog dana od dana objavljivanja. Verovatno iz razloga što je ovaj predlog podnet 6. decembra, računalo se da će biti ranije usvojen, a pošto smo došli do 27. decembra, nije još usvojen ovaj zakon, i onda bi došli u jednu pravnu prazninu.
I do sada se dešavalo da su neke statusne promene, odnosno zaposleni su gubili radni status, pa kad su se reorganizovali neki državni organi prilikom promene, prilikom neke greške, imali su pravo na naknadu ili nadoknadu i sve ono što su bili oštećeni, oni su bili obeštećeni u nekom postupku i ovde se to moglo desiti, znači, ovo nije u redu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, SRS se principijelno protivi profesionalnom upravljanju zgradama.
Gospođo ministar ne sumnjamo u vaše dobre namere, predložio bih vam da skinete nekada te ružičaste naočare, nije u Srbiji baš sve tako kao što vi želite da predstavite, braneći ovaj zakon i obrazlažući zbog ne treba prihvatiti amandmane.
Predlažete da se uvede privredno društvo ili lice koje će profesionalno da upravlja održavanjem zgrada. Moglo bi to u onim slučajevima gde vlasnici stanova to žele, ali trebali ste mnogo više da pokušate da učinite kroz predlog ovog zakona da sami vlasnici stanova nastoje da održavaju svoje stanove.
Da li znate da u Srbiji postoji veliki broj individualnih stambenih objekata koji nisu pokriveni, da postoji veliki broj privatnih kuća koje nemaju fasadu? Ako mislite da one nemaju fasadu ili nisu pokrivene zato što to neko ne želi, grdno se varate. To je zato što ne može iz razloga materijalnog stanja. Mnogi vlasnici stanova su se zadužili da bi kupili te stanove i uzeli kredite u švajcarskim francima, pa što su više plaćali sve više su dugovali.
Na sve to vi ćete sada da uvedete profesionalno upravljanje tim zgradama. Nije moguće, nije realno. Postoji potreba za sređivanje oblasti stanovanja. Zakon o stanovanju je donet 1992. godine, mnoge stvari su prevaziđene. Zakon o održavanju stambenih zgrada je iz 1995. godine, Zakon o socijalnom stanovanju je iz 2009. godine i prevaziđene su mnoge stvari. Postojala je potreba da se to menja i verovatno ste toliko nestručno ovo uradili, čuli smo i juče, obična većina, obična manjina, zaista ovaj zakon sadrži neke odredbe gde bi iole pristojno obavešten pravnički pismen čovek postideo se ovog što ste vi doneli pred narodne poslanike i želite da ovo prođe i da zaživi. Nije realno. Nije moguće.
Slušati vas znači slušati Mlađana Dinkića. Građani Srbije su verovali, nisu slušali ali su verovali u neka njegova prazna obećanja pa ste videli gde su se našli građani Srbije. Onda su neosnovano, verovatno, računajući da su došli neki bolji ukazali poverenje vama ponovo, što je velika greška i oni to sami vide i verovatno se sada kaju zbog toga.
Postoji gospođo ministar kvalifikovana većina, obična ne postoji. Juče su vam moje kolege narodni poslanici ukazali prilikom predaje pismenog obaveštenja, svi naši pravni propisi poznaju i smatraju i tretiraju pismeno obaveštenje ili podnesak predat na pošti, preporučeno se smatra onog momenta kada je predato u poštu, a ne onog momenta kada je stiglo u nadležni državni organ.
Vi zaista i ovaj put pokušavate da obmanete građane Srbije. Gospođa ministar je rekla da je ona slušala nas 20 godina, ne bi se ništa dešavalo. Mi slušamo građane Srbije, mi ne slušamo ni vas, ni bilo koga drugog.
Gospođo ministar, ne smete da kažete vašem predsedniku stranke i predsedniku Vlade to što ste sada meni rekli, ali je valjda on razuman čovek i razumeo je da se sada obraćate njemu, a ne meni kao članu SRS. Hvala.
Član 88. i nekoliko narednih članova Predloga zakona govore o stambenoj podršci.
Gospođa ministar je u obrazloženju u načelnoj raspravi govorila da je održano nekoliko javnih rasprava. U obrazloženju Predloga zakona takođe stoji da je održano nekolik javnih rasprava, i to u Beogradu, Čačku, Nišu, Valjevu, Vršcu i drugim mestima. Za nas javna rasprava i javno slušanje nije relevantna aktivnost, ali dozvoljavamo da se i taj vid upoznavanja sa zakonskim predlozima organizuje i onda se dalje kaže da su poslušane sve sugestije koje su bile dobre vezano za ovaj Predlog zakona. Međutim, postoji jedna grupa lica koji su nezadovoljni načinom na koji je ovaj problem rešen, odnosno načinom na koji se predlaže rešenje ovog problema.
Država Srbija od 1878. godine ima u svom pravnom sistemu način na koji se podržavaju vojna lica, invalidi, vojni veterani, porodice ranjenih i poginulih lica. Ovaj put je to izostalo. Oni imaju neka primanja, ali to nisu lična primanja. Primanja koja oni imaju su primanja na osnovu potrebe u daljem održavanju njihovog golog života. Ta primanja se tretiraju kao prihod, kao zarada, kao lični dohodak, te stoga oni gube pravo na određena sredstva koja bi trebala da proisteknu kao stambena podrška toj grupi lica.
Dalje, u ovom Predlogu zakona nigde nije objašnjeno ni na jedan način, a član vaše stranke narodni poslanik više puta je govorio da u Beogradu prosto se ne zna sudbina za više od 70 stambenih jedinica. Da li ćete vi uopšte da rešavate taj problem? Mi otprilike možemo da pretpostavimo u kom vremenskom periodu je došlo do nestanka tih lica. Oni fizički nisu nestali, ali prosto nema dokumentacije koja govori o tome gde se to nalazi. Poslanik je više puta postavljao pitanje. Valjda zaboravlja da ste vi sad deo vlasti? Hoćete li rešavati te probleme ili nećete?
U obrazloženju dalje vi ste rekli da treba jačati inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona. Pa valjda treba dovesti ovu oblast i ovu problematiku u red, a ne samo jačati inspekcijski nadzor nad onim koji iz objektivnih razloga ne budu mogli da ispunjavaju neke obaveze koje ova vlast i ovaj sistem postavlja pred građane Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, ja pretpostavljam da ste vi sa ovim zakonskim predlogom želeli da izvršite kodifikaciju iz ove oblasti, jer ovo do sada što pokušavate Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada je bilo regulisano u tri do sada zakona koji takođe regulišu ovu oblast. To je Zakon o stanovanju koji je donet 1992. godine i, naravno, sa svojim izmenama i dopuna Zakon o socijalnom stanovanju je donet nešto kasnije 2009. godine i Zakon o održavanju zgrada 1995. godine.
Kad se pogleda član 3. koji reguliše osnovne pojmove koji će se koristiti prilikom primene ovog zakona i, znate, ovaj zakon će se odnositi na veliki broj građana Srbije koji nisu stručna lica, ali bi trebali određene pojmove da razumeju potpuno i precizno.
Evo, recimo, vi niste u ovom članu 3. u ovim pojmovima definisali tačno šta je zgrada. Naravno, jeste, i tu ima jedan stav koji potpuno profiliše i definiše zgradu, ali imate i to da kažete da se zgradom smatraju i one površine koje imaju nadstrešnicu. Imate i ovu situaciju da kažete da se stanom smatra najmanje jedna prostorija u određenoj zgradi. Nije stan nešto u šta se dolazi, trenutno boravi i odlazi. U stanu najčešće ljudi borave, da ne kažem, celodnevno i tu ste morali da definišite na jedan drugačiji način šta se to podrazumeva i šta je stan.
Gospođo ministar, ne bih uopšte ulazio u sumnju da kroz ovaj zakon bi trebalo da nađu posao određeni botovi ili slično i neću da sumnjam da ste imali dobru nameru. Rekao bih i uporedio to sada da ste želeli da Srbija izgleda kao Knez Miloševa ulica pred Novu godinu, ali, nažalost, ni blizu toga vi niste. Kako idemo sve od jednog do drugog člana, primećujemo velike probleme.
Čini mi se da će pojedini članovi među sobom da zarate i do kraja, dok se bude stiglo da kraja. Dobar dokaz tome je i član 24. Mi sada, imajući u vidu Predlog, imamo još dve varijante. Jedna je varijanta da se ovaj član dopuni sa jednim stavom, a druga varijanta amandmanska intervencija je bila da se član 24. briše potpuno. I verovatno najbolje rešenje za ovaj član bi bilo da se briše. Ovde ćemo imati problem, jer mi ne znamo ni ko podnosi, odnosno pokreće postupak po službenoj dužnosti, ni kada,ni zašto, ni kome će ga podneti.
Slična je situacija, evo, sada mogu da se vratim malo unazad, i sa članom 12. kada je rečeno da imalac posebnog dela u zgradi ukoliko niko ne bude intervenisao po službenoj dužnosti sad da kažemo, a preti neposredna opasnost njegovoj posebnoj stambenoj jedinici ili možda preti opasnost po živote drugih građana, on može sam da otkloni te nepravilnosti, odnosno da izvrši određenu građevinsku intervenciju, rekao bih ja.
Pa zar ne vidite tu da postoji mogućnost zloupotreba? Ako ćemo imati profesionalnog upravnika, ako imamo organe stambene zajednice, otkud sad mogućnost da neko drugi interveniše? Vi polako tako iz člana u član ostavljate i neke druge mogućnosti, da ste potpuno sigurni da je ovo dobro, kao što ste vi rekli, vidite Srbiju lepih zgrada, lepih stanova i kada sam vas ja pitao u raspravi u načelu kada mislite da će ovaj zakon dati efekte, vi ste rekli – pa čim ga mi usvojimo, on stupa na snagu. Znam ja kad on stupa na snagu, ali kada vi vidite lepe zgrade, ofarbane zgrade, sa novim fasadama i ostalo?
Zaista nedvosmisleno proizilazi iščitavanjem svih odredbi ovog zakona da je nekoliko glavnih motiva bilo. Vi pretpostavljate da veliki broj građana u Srbiji nemaju rešeno stambeno pitanje i da koriste stambeni prostor u zakup. Naravno, to treba oporezovati. Od toga niko ne beži. Porez se mora plaćati. Porez nije dobrovoljna kategorija. Porez je nešto što je obavezno. To je s jedne strane, a s druge strane ove takse i zaista biće veliki broj profesionalnih upravnika koji će raditi, pa registracija kod privredne komore, pa licenca i ostalo. To su sve novi, dodatni troškovi koje ćemo plaćati i vi i ja i svi drugi građani Srbije zajedno iz svojih sredstava. Nikad niste razmišljali kako i na koji način da se smanji, ako ima mogućnosti, porez na dodatu vrednost ili nešto drugo, nego razmišljate kako i na koji način možete još sredstava od građana Srbije još da zahvatite.
Kolega Krasić i ja smo podneli amandman na član 14, a u vezi člana 27. Zakona o vodama.
Član 27. Reguliše vodna područja na teritoriji Republike Srbije, pa ih, po predlogu ovog zakona o izmenama i dopunama zakona, ima pet i to: vodno područje Sava, vodno područje Dunav, vodno područje Morava, vodno područje Ibar i Lepenac i vodno područje Beli Drim.
Mi smo našim amandmanom predložili da se doda tačka 6) vodno područje Kosovo i Metohija.
Gospodine ministre, ja ne razumem kako niste prihvatili ovaj amandman. Ovo je neophodno, ovo je obavezno. Na ovo nas obavezuje i Ustav Republike Srbije. Ovo smo dužni i prema potomcima, a i precima našim smo dužni da ovo unesemo tim pre što u Zakonu o vodama Kosovo i Metohija postoje kao slivno područje, pogotovo kada se zna i ima u vidu da teritorija Republike Srbije predstavlja jedinstven vodni prostor za upravljanje vodama.
Međunarodna zajednica kada govori o Kosovu i Metohiji stavi zvezdicu. Vi uopšte to niste uradili. Da na vašem mestu sedi iz prethodnog režima, ja bih razumeo, ali vi ste nekad pripadali stranci koja se zalagala za očuvanje Kosova i Metohije u okviru Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, na osnovu vaše izjave, ja imam jedno relaksirano stanje. Naime, ja nisam predsednički kandidat kao moj kolega Obradović. Naš predsednički kandidat, a po želji građana Srbije nadamo se, većine građana Srbije, biće predsednik stranke prof. dr Vojislav Šešelj. Pošto ste vi pravili jedan kratak komentar da se ovde iznose politički stavovi, pa najveći broj narodnih poslanika se nalaze kao predstavnici određenih političkih stranaka i valjda to nije zabranjeno.
Sada bih malo rekao o spajanju ovih osam zakonskih predloga. Malo ću koristiti geografske pojmove, a vi znate o čemu se radi. Osam ovih zakonskih predloga imaju zajedničko kao nadmorska visina Loznice 142 metra i jedne planine kod Ljubovije, Tornička Bobija, 1272 metra. Šta je tu zajedničko? Zajedničke su ove dve reči nadmorska visina. Kod ovih osam zakonskih predloga zajedničko je – predlog zakona.
Predlog zakona o upravljanju aerodromima i Predlog zakona o potvrđivanju multilateralnog Sporazuma o komercijalnim pravima u vanrednom vazdušnom avioprevozu u Evropi, moglo bi se reći da ima dosta zajedničkog osnova i možda bi moglo zajednički i da se razmatra. Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Narodne Republike Kine o međusobnom ukidanju viza za nosioce običnih pasoša, e to je ono nešto o čemu je SRS i pre dve decenije govorila, kome treba da se okrenemo, s kim treba da napravimo i političku i ekonomsku i svaku drugu moguću saradnju. Tada je to bilo kužno i nije bilo baš prihvatljivo od strane onih koji se danas zalažu za uspostavljanje dobre, ja bih rekao, izuzetno dobre saradnje, i to je u redu. Ovo je jedan sporazum koji zaista, i po ceni predstavnika SRS, ima svoje dobre osobine.
Svoje vreme ću koje imam na raspolaganju podeliti i fizički na dve celine i na takav način i izneti mišljenje u ime SRS. Predlog zakona o upravljanju aerodromima. Nigde ne piše – privatizacija aerodroma, ali ste vi ukazivali, naprotiv neki narodni poslanici su prevodili kao da se o tome radi ili kao da mi želimo da to sprečimo.
U Srbiji postoji oko 40, tačnije 39 aerodroma. Neki su vojni, neki su civilni, neki su kombinovani, neki sportski i ovaj predlog zakona, koji ste vi uputili Narodnoj skupštini, se uglavnom najviše odnosi i tretira problem aerodroma „Nikola Tesla“ Beograd i niškog aerodroma. Zasigurno znam da ovakav zakon ne bi nikad bio donet zbog aerodroma u Valjevu, odnosno aerodroma „Divci“. Rekli ste vi šta ćete da uradite, rekli ste vi da ste planirali, odnosno da je osnovano i Javno preduzeće Aerodromi Srbije, kako bi se lakše pomoglo i tim aerodromima. Naravno da je to dobro.
Pre svega, apelujem da se ubrzano pristupi rehabilitaciji i čišćenju ostataka od bombardovanja 1999. godine sa aerodroma na „Ponikvama“, iako država Srbija je određene mere preduzela i ne treba se praviti slep, kao da se tu ništa ne radi. Taj aerodrom ima veliki značaj za kompletnu zapadnu Srbiju i nešto sredstava je uloženo. Treba još mnogo sredstava obezbediti da bi se taj aerodrom mogao dovesti u željenu funkciju. On bi doveo do ubrzanog oblasnog razvoja predela, odnosno opština i gradova u Srbiji.
Ima jedna stvar, gospođo ministar, u kojoj ću vas potpuno podržati. Rekoste danas pre podne da su se neki zakoni menjali ovde ispred skupštinskih vrata. To je potpuno tačno i tu vas ja podržavam, ali sam onda pomislio da vi niste bili slučajno član SRS, pa sa sigurnošću znam da nikad niste bili to, ali ste bili jedne stranke koja je upravo imala mogućnost da spreči da se tako nešto ne dešava i nije nikakva uteha što vi sad naknadno sporite neke stvari, proglašavate ih vrlo štetnim za građane Srbije, ali mi smo s vama tu potpuno saglasni, i to je zaista tako i bilo.
Godine 2013. posebna pažnja se posvetila već pomenutom aerodromu kod Užica „Ponikve“, čak je bilo i padobranskih skokova An-2 je bio prisutan. To je jedan avion ruske proizvodnje koji se uglavnom u sadašnje vreme i koristi za padobranske skokove. Kada sam ja rekao da ovaj zakon posmatra dva aerodroma, ja ne mislim da ostalim ne treba posvetiti pažnju i da se neće raditi na tome, ali vidite kako je to zanimljivo – javno-privatno partnerstvo. Ono će dati određene rezultate i kolega Jovanović je govorio da se u njegovoj lokalnoj samoupravi, odnosno kod njega u opštini, već vide konkretno dobri rezultati. Da li je vama poznato da ima možda obrnutog procesa privatno-javnog partnerstva? Vi, kao ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, znate da postoji jedan most na granici, na Drini, na granici dve opštine, odnosno jedne opštine i jednog grada Bogatić i Bijeljina, u mestu Vadovinci, i nikad onaj ko je sagradio taj most nije razmišljao o tome da uđe u javno-privatni odnos, odnosno javno-privatno partnerstvo kako bi napravio veći profit. Nije, nema ni potrebe.
Proces privatizacije, da bi se mi razumeli, je nešto što je krenulo i nešto što ne može da se zaustavi i što ne treba ni zaustavljati. Mi smo principijelno za privatizaciju. Ne svih resursa, naravno. Postoje neke kapitalne vrednosti, kapitalne investicije i resurse koji ni u zemljama koje su već odavno u kapitalizmu, odavno privatizovale sve što je imalo da se privatizuje, ali određeni resursi ostali su u državnom vlasništvu, pa tako treba i ovde da se uradi.
Kod građana Srbije reč „privatizacija“ odmah podrazumeva pljačku, a nije uvek tako bilo. Nažalost, mali je broj, ali imamo primera dobro i uspešno privatizovanih bivših društvenih preduzeća. Nažalost, njih nema mnogo.
Zbog čega je sad veoma zanimljiv za ulagače, odnosno ljude koji bi želeli da privatizuju ili da budu partneri na beogradskom aerodromu? Sami ste rekli, gospođo ministar, da je nekad manje od dva miliona putnika koristilo usluge tog aerodroma, a danas preko četiri miliona ljudi na godišnjem nivou koristi usluge aerodroma „Nikola Tesla“ i onda, naravno, tu dolazi do eksplozije u njihovim željama da se to privatizuje ili da na bilo koji način dođu u kontakt sa tim aerodromom, odnosno dođu u mogućnost da mogu da ostvaruju svoju privrednu aktivnost preko tog aerodroma.
Vaša želja da unapredite aerodrome, odnosno da odgovorimo zahtevima koji se pojavljuju u svetu je na mestu, ali se ona mogla realizovati i zakonom koji reguliše oblast vazdušnog saobraćaja, a to je Zakon o vazdušnom saobraćaju koji već postoji. Mi smo preplavljeni zakonima specijalne namene ili specijalnim zakonima, a možda ste ovo svesno uradili i nazvali ga Zakonom o upravljanju aerodromima, misleći na sve aerodrome u Srbiji, a pre svega misli se samo na jedan, a možda i dva.
Kada u članu 7. ovog zakona kažete kako i na koji način operater, koji je zadužen da organizuje sve ono što je obaveza jednog aerodroma, pa nabrajate šta on treba da uradi, pa to se podrazumeva. Možete reći da se ne podrazumeva, a kako je to bilo do sada, pre ovog zakona?
Neko je danas o tome govorio. Postoji mogućnost da se izvrši eksproprijacija zemljišta zbog aerodromske infrastrukture, pa ste rekli – dobro je da se prave hoteli, moteli, tržni centri u okviru aerodroma. Jeste i upravo vam zato kažem – povećanje putnika sa dva na četiri miliona otvara velike apetite kod ljudi koji su želeli da se ovde uključe, ali nikada ne može i nikada nije dovoljno samo želja sa jedne strane, nego mora da bude potpomognuta od strane nekog ko vrši javna ovlašćenja. Sami ste rekli da niste bili zadovoljni privatizacijom, odnosno pokušajem ili nečijom željom privatizacije beogradskog aerodroma 2003. godine, jer su bili umešani ili bar sa strane podržavali neki tadašnji ministri.
Mi ne patimo od teorije zavere, ali smo potpuno sigurni da je i danas slična, ili možda čak ista situacija, ali ako se želi izgradnja infrastrukture kako bi ti aerodromi bili uspešniji, onda vi u članu 15. kažete ko sve može da ulaže u tu infrastrukturu, pa sad, zavisno u tom trenutku ko raspolaže i upravlja aerodromom, ali u jednom momentu se kaže da Vlada RS, autonomna pokrajina ili lokalna samouprava, takođe, mogu da intervenišu sa svojim sredstvima, ukoliko nije dovoljna mogućnost operatera, koncesionara, koji ima ambiciju ili nameru da osposobi taj aerodrom, odnosno da ga učini poslovno boljim i da ga stavi u bolju nameru.
Srbija ima dobar putni promet. Prosto, nalazi se na takvom mestu da ima dobar putni promet, svakako vazdušni je, možda čak, i na prvom mestu i sve veći broj ljudi koji brzo žive, brzo rade, brzo i stvaraju, isključiv način njihovog putovanja je avionski prevoz. Svakako da je upravljati aerodromom velika prednost. To ne bi ni bilo sporno ako bi bilo sve u redu, i vi ćete nama da kažete da jeste sve u redu, pa kako da nije, i da nam pričate i kažete da je nekad neko osporavao nešto što ste vi kao Vlada imali nameru da uradite, a vi ste rekli da to može i mora. Sve skoro može, ali se samo postavlja pitanje cene.
U drugom delu ću govoriti o Zakonu o stanovanju i održavanju stambenih zgrada. Vi ste danas, sad ću malo da se našalim, pa da kažem – zabranili da se pomenu izvršitelji, ali vidim ih tamo. Vidim ih, niste doslovno zabranili, ali ste rekli – tamo nigde ne piše čak ni u pred, pred nacrtu nacrta, nije niko pomenuo privatne izvršitelje. Vidim ih, jer naši građani su u jednom periodu dosta dugovali po osnovu stanovanja, po osnovu Infostana i drugih javnih usluga, i onda su, čak i oni sitni njihovi troškovi, koje oni nisu blagovremeno mogli da plate uz pomoć tih izvršitelja, naplaćeni, i oni su to, da ne kažem desetostruko, ali mnogo skuplje plaćali nego što je to trebalo i nego što je bilo ikakve mogućnosti.
Kad nam nije pomoglo ni 10 milijardi novih zaduživanja, kad nam nije pomoglo, odnosno Vladi RS, kad nije pomoglo ni povećanje poreza opšte i posebne stope, kad nisu pomogli ni sudski izvršitelji, odnosno privatni izvršitelji, onda smo mi rekli – ajde da malo menjamo Zakon o stanovanju, hajde malo da donesemo zakon o upravljanju aerodromima, kako bi na taj način dodatno napunili kasu. Zvuči uvredljivo kada neko izjavi – povećaćemo penzije penzionerima od 1. januara 2017. godine za 1,5%, to bi značilo kada bi ja posudio od Zorana Živkovića neki iznos novčani, 100 novčanih jedinica, i vratio mu 20, i kažem, povećaću sad tvoj imovinski konto. Tako je od prilike obećanje koje vi dajete i penzionerima i građanima Srbije. U ovom delu toliko, u drugom delu ćemo o drugim zakonima. Hvala.
Da se razumemo samo oko ovih izvršitelja. Lepe fasade, lepe objekte, lepu našu Srbiju mi svakako vidimo, ali vi pričate pet godina o tome da vidite. Ne vidimo mi još ništa, možda ćemo videti. Neću unapred niti da vas hvalim, ni da kažem da od toga neće biti, ali vidim. Valjda je moje pravo da vidim te izvršitelje koji su tu negde, i priroda tog zakona je takva da ih on ima.
Ovo poslednje što ste rekli, rekao sam da smo se mi zalagali za saradnju, pre svega sa Rusijom, sa Kinom, sa Belorusijom, sa Brazilom, sa mnogim drugim zemljama, kada je to bila misaona imenica i za vas, i za mnoge druge. Naprotiv, to je bilo kao da smo izgovarali nešto što u Srbiji ne sme da se kaže.
Zbog čega mi mislimo da će sa ulaganjem sredstava u Aerodrom „Nikola Tesla“ biti takva situacija? U vreme kada je bilo zabranjeno zapošljavanje, po Zakonu koji je donela Narodna skupština Republike Srbije, na Aerodromu „Nikola Tesla“ je primljeno 623 nova radnika i bio je jedan rast neto dobiti na aerodromu 2010. godine i 2011. godine. Onda je bio nagli pad više od 100%, 130%, 2012. godine, pa 2013. godine i onda ponovo vidite povećava se dva miliona putnika, četiri miliona putnika. Onda se to povećava.
Bio je jedan rast neto dobiti na aerodromu 2010. do 2011. godine, pa je onda nagli pad više od 100%, 130% 2012, pa 2013. godine i onda ponovo. Ali, vidite, i povećava se dva miliona putnika, četiri miliona putnika i onda se to povećava. To je ono u šta mi izražavamo sumnju. I nisam rekao ti aerodromi, aerodrom „Divci“, odnosno aerodrom kod Valjeva, on bi sad bio interesantan za nekog pasioniranog sportistu, za nekog čoveka koji se bavi padobranstvom, motornim jedriličarstvom, zmajarstvom ili nečim sličnim. Bogami, bio bi interesantan i za neke poljoprivrednike koji bi to možda uzorali ili za neke koji bi od toga napravili građevinsko ili neko drugo zemljište.
Koliko imam vremena, izvinjavam se?
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, ja ću preostalo vreme iskoristiti da govorim o Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada.
Ako ste toliko sigurni da će ovaj Zakon o stanovanju doneti i dovesti do promena u smislu boljeg standarda građana Srbije, zbog čega ste nekoliko puta danas rekli da narodni poslanici ne plaše građane Srbije, odnosno javnost?
Verujte mi, ja sam pokušao da zamislim zgrade sa lepim fasadama iz prepodnevnog razgovora, ali nije mi pošlo za rukom. Naravno, ne u celosti. Imamo mi i sad zgrade sa lepim fasadama, imamo izuzetno dobre, imamo i pametne zgrade, samo je pitanje ko tamo može da stanuje.
Ako bi građani Srbije slušali samo komentare onih narodnih poslanika koji podržavaju Vladu Republike Srbije, stekao bi se utisak da je samo do sada bio problem ovog zakona i da će onda biti mnogo bolje, neuporedivo bolje. Znači, neće više biti problema sa pokvarenim liftovima, neće biti problema bilo koje vrste i svi će imati rešena stambena pitanja. Nije to tako.
Evo, ja bih vas zamolio i čini mi se da je samo jedan zakon koji građani Srbije poštuju i primenjuju u celosti, a to je Zakon o državnim praznicima. Hajde, budite iskreni i dogovorite kada ja budem završio sa svojim izlaganjem, kada očekujte kad ovaj zakon stupi na snagu da će biti tako kao što ste vi zamislili, tako kao što su narodni poslanici koji podržavaju Vladu Republike Srbije rekli? Nije tako i ja ću sada nekoliko stvari da kažem koje vi niste imali u vidu ili nećete o njima da pričate.
Naše nastojanje da se popravi kvalitet ovog zakona je bilo u smislu da ovu oblast treba urediti bolje nego što je do sada bila uređena, ali nije ovo zakon koji će do toga dovesti. Vi znate, verovatno ste bili učenik i imali priliku da vidite kako to rade oni koji nisu najbolje spremili materiju prilikom pismenog zadatka, pa kad prepisuju od drugih oni prepišu za trojku, nikad za peticu. Treba gledati od boljih i treba se truditi da budemo i mi bolji, ali vi ste prepisujući ove odredbe prosto napisali neke stvari koje nije realno moguće rešiti u Srbiji.
Evo nekoliko stvari koje su više leksičke prirode, ali bavićemo se malo i suštinskim. Upravlja neko zgradom? Upravlja možda poslovima koji se tiču održavanja zgrade. Ja lično mislim da se može upravljati nekim pokretnim stvarima ili nečim drugim, ali upravljati zgradom malo teže. Pa, zajednica stanara? U našem narodu je uobičajeno da se za zajednicu sa dva lica kaže samo bračna zajednica, a predvideli ste tamo da može biti zajednica stanara tamo gde postoje dve posebne stambene jedinice.
U ovom Zakonu o stanovanju se kaže da se zgradom smatra i nešto što nema zidove, ali je pokriveno, pa ste u odredbama ovog zakona predvideli da ako neko lice ima više stanova u jednoj zgradi, ima i toliko pravo glasova. Niste dovodili to u vezu sa strukturom odnosno veličinom stambene jedinice.
Niste napravili ni jednu vrstu ograničenja, tamo gde postoje zgrade sa ne znam, 20 i više spratova, koje imaju u jednom ulazu 30 i više stanova, određene stvari treba da se reše, a tamo gde su dva ili tri, čak i zgrade koje imaju četiri stana, vi tu ostavljate obavezu formiranja i upravnika i skupštine stambene zgrade.
Zatim, zahtevate da lokalna samouprava uvede registar i da to bude lice koje će raditi samo tu vrstu posla. Mi to kažemo, ako se već i radi, zaista ne mislimo da ne treba ništa od ovog da postoji, da to radi komunalno preduzeće.
Kazne koje ste predvideli za nepoštovanje odredbi ovog zakona su od pet do 150 hiljada. Znači, 25 puta je raspon između najniže i najviše kazne. Očigledno, ko ima malo pravničkog iskustva prilikom određivanja tih sankcija ne radi se tako.
Pokušaće korisnici stanova da poprave stanje u svojim zgradama, ali šta ako ne budu mogli? Vi uvodite profesionalizaciju. Jedna od koleginica je rekla da će se zaposliti nova lica, to nije loše. Ta nova lica neko mora platiti. Naš cilj i namera je da se nova lica zapošljavaju u realnom sektoru. Ne znači da u društvenim delatnostima, sada ako je neko otišao u penziju, prirodna selekcija ili nešto slično da ne treba popuniti ta radna mesta, treba i to uraditi, ali vi treba mnogo više da se trudite da zaposlite u realnom sektoru.
Aerodrom Beograd je pominjao neko kao da, što da ga prodajemo, treba ga osavremeniti, mi takođe smatramo da treba osavremeniti. Ova država treba da ulaže u naš aerodrom, jer će on sigurno doneti profit. Tu imate podršku, ali ne zadavanje aerodroma u koncesiju, bar ne sada u ovom trenutku. Hvala
Članom 28. Predloga zakona uvodi se novi član zakona 52a koji daje ovlašćenja Direkciji za privremeno oduzetu imovinu. Naša intervencija se sastoji iz dva dela. Prva se odnosi na stav 1. člana 52a gde smo hteli da preciziramo, u predlogu stoji – ugovor o zakupu, a mi smo predložili da stoji – ugovor o izdavanju u zakup, pošto je u članu tako i predviđeno i predložili smo da se odredbe stava 7. ovog člana brišu u potpunosti. Vlada nije prihvatila ovaj amandman, a u svom obrazloženju za neprihvatanje amandmana navedeno je da mora ostati tako kako bi se izbegla situacija da se taj porez kasnije potražuje od vlasnika imovine u slučaju povraćaja imovine koja je privremeno oduzeta, pa se stiče utisak da je ovde cilj oduzeti, naplatiti porez i sve drugo što ne bi trebalo da bude preventivno delovanje države.
Naravno, svi režimi uključujući i sadašnji imaće punu podršku od strane SRS u iskrenoj borbi protiv kriminala i korupcije, ali postoji i prezupcija nevinosti i taj period kada je imovina privremeno oduzeta treba da bude oprezno postupanje sa oduzetom imovinom jer ne znamo šta kasnije može da se desi, ali otprilike, posle ova četiri zakonska predloga nama su stvari potpuno jasne.
Ja ću samo zbog građana Srbije da pokažem Predlog zakona koji ima šest strana ili tri lista, a obrazloženje zbog čega se ovaj zakon usvaja i usaglašava sa propisima EU je 337 strana. Mislim da to govori više od obrazloženja koje sam ja mogao dati vezano za ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 10. je u vezi člana 138a kojim se dodaje novo, odnosno uvodi novo krivično delo – proganjanje.
Predložili smo da se u stavu 1, kaže – ko drugog neovlašćeno uporno proganja na način koji može osetno da ugrozi njegov lični život, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, reči „ko drugog neovlašćeno“ briše. Ovo novo uvedeno krivično delo, takođe, svoj osnov nalazi u Istanbulskoj konvenciji.
Što se nas tiče, odavno već postoji razlog za inkriminaciju ovog krivično delo. Niste morali da se pozivate na Istanbulsku konvenciju, ali svejedno, nama to ne smeta. U nemačkom krivičnom zakonodavstvu ovo krivično delo je uvedeno 2007. godine i oni već razmišljaju o načinu na koji će da usaglase te odredbe, jer u praksi predstavlja ozbiljne probleme.
Hteli smo da kažemo da ne može neko neovlašćeno da proganja. Čim neko nekog proganja, to je krivično delo, znači da treba inkriminisati kao krivično delo. Mi to prihvatamo. Za nas je to prihvatljivo, ali ako vi izričito navedete „neovlašćeno“ znači da postoji ovlašćeno proganjanje.
Ovde moramo da budemo malo precizniji. U krivičnom zakonodavstvu ne kaže se „proganja“, nego se kaže „da goni po službenoj dužnosti“, ako ima potrebe. Ovde moramo biti potpuno precizni.
Gospođo ministarka, kao što ste postupili kod prethodnog amandmana, mislio sam da čak to i ne znate, jer ste novi, mlad ministar, izvinjavam se, nemam nameru da vas uvredim, ali sam hteo da kažem da imate pravo i u toku vođenja rasprave po amandmanu da prihvatite, a jedan od amandmana koji takođe treba prihvatiti jeste i ovaj, pa vi izvolite.