Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vitomir Plužarević

Govori

Nisam ni počeo, a vi ste mi već uključili vreme. Molim vas, nemojte krasti.
Moram da se pripremim, ne mogu bez naočara da radim.
Zabrana pozivanja na odgovornost u članu 9, znači, tražimo da se reči „su ponudili ili“ brišu. Da ne bih sada čitao ceo ovaj član 9, uglavnom mi svi želimo da se svi članovi poprave u tom smislu da ovaj zakon ne bude prihvaćen ovako kako ste vi to želeli.
Sa belom šengen vizom, bez para, mi ne možemo nigde u beli svet iz kruga „beogradske dvojke“. Ako nemate para, neće ta Evropa ni da razgovara sa našim građanima.
Valjda znate da holandska ambasada prvo traži ekonomski bonitet naših ljudi koji treba da otputuju u Holandiju, a ako oni to nemaju, nema ni puta u tu vama obećanu evropsku zemlju.
U članu 15. Ustava Republike Srbije zajamčena je ravnopravnost žena i muškaraca. Ova odredba Ustava je iznad svakog drugog propisa i zakona. I odredba člana 21. Ustava Republike Srbije dovoljno je zagarantovala zabranu diskriminacije. Ni ova odredba Ustava ne predviđa seksualnu orijentaciju.
Znamo mi da će vladajuća grupa ovaj zakon prihvatiti. Njima ništa nije sveto, interesuju ih samo takve poruke i novac koji im dolazi iz njima znanih fondova, a ti fondovi su zacrtali sebi za cilj da unište sve što je srpsko i da srpska država postane nakaza na balkanskom prostoru.
Tu smo mi srpski radikali, koji ćemo se boriti, zajedno sa časnim i čestitim narodom i građanima Srbije, da sačuvamo državu i sve njene vekovne vrednosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 1, koji glasi da sedište poverenika bude u Kosovskoj Mitrovici.
SRS predlaže da ovaj poverenik bude smešten u žiži zbivanja i kršenja diskriminacije po svim osnovama na KiM gde su Srbi ostali, izloženi velikoj diskriminaciji albanskih separatista i svi koji pomažu toj kvazidržavi da se oduzme od Srbije 15% teritorije.
Predlagač zakona, u svom uvodnom obrazloženju, vezuje se za Ustav i načela Ustava, gde svi Srbi i građani Srbije imaju ista prava. Nikom od nas Srba, ni građana Srbije, ne pada na pamet da mi želimo da nekog diskriminišemo. Valjda je to poznata stvar u Srbiji i šire.
Nama Srbima i ostalim građanima se nameću neke čudne zakonske varijante koje ni svet ne prihvata. Npr. Rusija, Nemačka, Austrija i druge zemlje nemaju takve zakone koje vi nama danas predlažete. Neko od poslanika vladajuće koalicije u obrazloženju ovog zakona u načelu nabrojao je zemlje i slične zakone u tim zemljama koje su ovo pitanje rešile ili rešavaju. Neću ih ponavljati, jer to nije uporedivo sa Srbijom.
Postoje zemlje gde po bilo kom osnovu ova oblast se neguje i to mi u Srbiji znamo i vidimo, ali se to nas ne tiče. Nas zabrinjava da naša Vlada ovu oblast smatra normalnom. To je i ministar u obraćanju narodnim poslanicima u više navrata istakao, a ne misli tako. Znamo da on to mora tako da komentariše, ali intimno i on sam je protiv tog zakona.
(Predsedavajući: Hvala.)
Tu leži ceo problem ovog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 2. stav 1. tačka ''3) izraz "građanin" označava lice koje je državljanin Republike Srbije'' – briše se. Mi predlažemo da u ovom članu 2. tačka 4) postane tačka 3) i time ovaj član dobije u kvalitetu, znači mi smo to tako videli.
Ovim zakonom neko želi da Srbija postane Meka homoseksualizma, lezbijki i svih ostalih nastranih grupa, da mogu slobodno u Evropi biti kao Farska, Sejšelska ili Maršalska ostrva.
Znači, nekome je to cilj da od Srbije stvori jedno takvo područje, gde bi došlo do ispunjavanja nekih njihovih želja.
Mi kao SRS podneli smo 436 amandmana na ovaj zakon i time obaveštavamo javnost Srbije – da je ovaj zakon neustavan, da je ovaj zakon nakaradan, da ovaj zakon nema smisla, da se vekovne tradicije našeg naroda unište ovim zakonom, odnosno da brak kao institucija ne može više da postoji u onom smislu tradicionalnom, kako je to kod nas vekovima negovano.
Samo ću još da iskoristim trenutak i da prokomentarišem: kada ćete zaustaviti diskriminaciju na Kosovu i Metohiji, kada ćete tom narodu obezbediti struju, vodu, slobodu, a možda sutra i hleb. Da li znate da ti ljudi danas ... (isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 46. zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
Vaša vlada je rešila da i ovu oblastu privede nameni Evropske unije, koja će se vrlo brzo raspasti u paramparčad. Izdvajanje jednog dela Zakonika o krivičnom postupku iz celine je neprihvatljivo. Govorile su moje kolege o detaljima vezanim za ovo izdvajanje.
Danas se već vidi da članice Evropske unije, kao što su Nemačka, Francuska i druge, uslovljavaju svakodnevno Srbiju ne bi li nas priveli njihovim krajnjim ciljevima. Zar nismo to osetili u prošlim ratovima i kriznim godinama, da nam odvode, da im dajemo naše građane, odnosno da smo im predali kompletan vojni, policijski i politički vrh Srbije? To su oni drakonski osudili i rekli nam – nemojte više nikada da branite svoju državu, jer ona nije vaša, već naša. Valjda ste to videli.
Kakva je to međunarodna pravna pomoć? Nikakva. Sve što su oni želeli, mi smo uradili – uništili privredu, uništili vojsku, uništili policiju, sudstvo, prosvetu.
Zato smo mi srpski radikali protiv ovog zakona, a vidite iz priloženog da smo podneli 104 amandmana. To vam dovoljno govori o svemu.
Niko, pa ni javni tužilac, nije dužan da u Srbiji bude tuđ sluga i da izvršava tuđe naloge. Nažalost, takvih u Srbiji danas ima dosta. Bilo bi nesmisleno da javni tužilac preuzme krivično gonjenje po zahtevu neke druge države.
Bez obzira na pravosnažnost odluke donete u krivičnom postupku, javni tužilac, u slučaju da dobije takav zahtev, po tom zahtevu ne treba da postupi, već treba da spise i zamolnicu vrati državi molilji, bez ikakvog upuštanja u proceduru.
Svi državni organi u Republici Srbiji moraju se pridržavati načela zakonitosti u međunarodnom krivičnom pravu, načela legitimnosti i načela individualne, subjektivne odgovornosti međunarodnih ugovora i konvencija.
Sve ovo što smo naveli ima za cilj da zaštiti naš pravosudni i sudski sistem. Međutim, mi trčimo uvek ispred nečijih želja i obećanja. Valjda će i tome, nadam se, doći kraj. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 98. i tim amandmanom predlažemo da se ovaj član briše, a on se odnosi na dostavljanje podataka bez zamolnice.
Ni pod kojim uslovima domaći pravosudni organi ne smeju, bez potpune zamolnice i opravdanog obrazloženja, dostavljati nadležnim organima strane države podatke o krivičnim delima i učiniocima. Bez obzira na uzajamnost, smatram da bez autentičnih dokaza niko ne može da daje podatke stranoj državi. Ovo tim pre što su moguće brojne zloupotrebe i prekoračenja ovlašćenja, a posebno kršenje Ustava. Zamolnica mora da sadrži punu garanciju za tačnost i dobru nameru, da bi se po njoj moglo postupiti, u skladu s međunarodnim ugovorom.
Zašto Amerika nije potpisala Međunarodni statut o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda, a taj statut je potpisalo 198 država, 1998. godine? Amerikanci ga nisu potpisali kako njihovi teroristi i kriminalci ne bi odgovarali za krivična dela koja počine na teritoriji druge države.
Čuli ste šta je ovih dana poručila i Hilari Klinton. Ona je poručila i nama i svim poštenim građanima da nije završila svoju priču s Balkanom, pa u to ime predlažem da Ministarstvo inostranih poslova razmotri ovu poruku koja je upućena i nama, kao poslanicima.
Zašto Amerikanci, širom sveta, mogu da ubijaju, siluju, pale, žare, a da nikom ne odgovaraju? To pitanje je vezano za ovaj član 98. zakona, za koji smatramo da nije u skladu s tradicijom i paritetom našeg pravosudnog sistema. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, pozivam se na čl. 225. i 226. i tražim određena obaveštenja, odnosno imam želju da vas i javnost obavestim da su nastali određeni problemi vezani za funkcionisanje zemljoradničkih zadruga. Dolazim iz Srema, u Sremu ima dosta zemljoradničkih zadruga, odnosno ZZ zadruga koje funkcionišu na određeni, da li zakonit, da li nezakonit, način.
Želim da ministar za poljoprivredu, odnosno da Zadružni savez Srbije i Zadružni savez Vojvodine daju odgovore na postavljeno pitanje. Konkretno, Zadruga "Poljokop" u Vašici, to je malo mesto u opštini Šid, funkcioniše po sistemu zadrugarstva i ti zadrugari su svojim učešćem od 100.000 dinara stekli pravo da budu zadrugari. Njih ima 11.
Vrednost te zadruge je oko 1,5 miliona evra. Jedna grupa iz te zadruge u ovom trenutku vrši pregovore sa određenim advokatom koji zastupa agrarnu mafiju i žele da kupe akcije, odnosno da kupe pravo tih zadrugara po ceni od 5.000 evra.
Znači, ako se njih šest-sedam udruže i prodaju svoje zadrugarsko pravo, a to pravo bi koštalo oko 35.000-40.000 evra, ti novi, koji ulaze u sastav te zadruge, stiču neko pravo, odnosno obezbeđuju sebi pravo da raspolažu onom vrednošću o kojoj sam ovde govorio, a to je 1,5 miliona evra.
Tražim obaveštenje o ovom problemu koji se odigrava u opštini Šid, odnosno u naseljenom mestu Vašica, i zahtevam da nadležni organi preduzmu sve mere kako se ne bi i dalje ovakve pojave dešavale, da li u Vašici ili u nekom drugom mestu.
Dame i gospodo narodni poslanici, tražim obaveštenje i postavljam poslaničko pitanje, pozivam se na čl. 225. i 226. Mnogo puta do sada su moje kolege iz Srpske radikalne stranke, a posebno gospodin Petar Jojić, postavljali pitanja o poljoprivredi, odnosno zakupu državnog zemljišta i korišćenju tog državnog zemljišta, da li se to namenski ili nenamenski koristi.
Koristim priliku da uputim ovo pitanje i Državnom revizoru i Ministarstvu za poljoprivredu i šumarstvo, kako bih dobio određeni odgovor.
Pod jedan – koliko je Ministarstvo poljoprivrede Srbije zaključilo ugovora o davanju državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup?
Pod dva – tražim primerak ugovora o davanju u zakup državnog zemljišta za svakog zakupca iz dotične lokalne samouprave, kao što su: Šid, Sremska Mitrovica, Pećinci, Irig, Ruma, Stara Pazova i Inđija.
Tri – ko je od zakupaca zapao u docnju i ne plaća zakupninu?
Četiri – da li je nadležni organ Ministarstva poljoprivrede raskinulo ugovore o zakupu sa zakupcima koji ne ispunjavaju i koji nisu ispunili obaveze iz ugovora (poimenično)?
Pet – da li je pokrenut postupak naplate glavnice sa zakonskom zateznom kamatom za neodgovorne zakupce, po Zakonu o obligacionim odnosima?
Šest – kada je dospela naplata po svakom ugovoru?
Sedam – koliko se po svim ugovorima u opštinama Šid, Sremska Mitrovica, Pećinci, Irig, Ruma, Stara Pazova i Inđija naplatilo zakupnine za svaki ugovor i ukupno koliko zakupnine nije plaćeno po ugovoru za svaku ekonomsku godinu?
Osam – ukupno hektara naplaćeno i ukupno nenaplaćeno, koliki je dug svakog zakupca na današnji dan?
Devet – zašto je Ministarstvo poljoprivrede zaključivalo štetne ugovore? Jer, zakupci su morali zakupninu da uplate unapred, kao što to rade naši seljaci, odnosno makar da avansiraju određenu sumu kao garanciju da će do kraja isplatiti ugovorenu sumu, po Zakonu o licitaciji, a to nije rađeno.
Vlada Republike Srbije ovim poklanja i nagrađuje svoje prijatelje preko političkih stranaka, kumove, rođake, a pošteni seljaci ne mogu, ako ne plate unapred, lako dobiti zemlju u arendu. Vlada na ovaj način pomaže bogataše, moćnike i članove političkih stranaka, a država Srbija i njen budžet tako trpi štetu (Predsedavajući: Vreme.) koja se ceni na više desetina milijardi dinara, čime... Zahvaljujem, nastaviću posle, da dokrajčim ovo pitanje.
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću da nastavim moje pitanje, koje je vrlo delikatno i obimno, i da ga završim.        
Vlada na ovaj način, vezano za zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, pomaže bogataše, moćnike i članove nekih političkih stranaka, a država Srbija i njen budžet tako trpe štetu koja se procenjuje na više desetina milijardi dinara, čime se čini direktna šteta u budžetu Republike Srbije i šire, građanima Republike Srbije.
Ovo pitanje niko ne pokreće osim poslanika Srpske radikalne stranke. Tražimo da Državni revizor izvrši reviziju svih ugovora o zakupu državnog zemljišta i da o tome podnese izveštaj Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ne može više narodno dobro da bude alajbegova slama za Vladu Republike Srbije.
Do sada je više puta narodni poslanik Petar Jojić postavio pitanje Vladi Republike Srbije koliko je hrvatskih kompanija kupilo u vlasništvo i uzelo u zakup poljoprivredno zemljište u Srbiji, posebno kompanija "Agrokor", vlasništvo gospodina Todorića, a i ja se pridružujem ovom zahtevu gospodina Petra Jojića. I ja sam nezadovoljan zašto Ministarstvo poljoprivrede do sada nije dalo odgovor i ponovo tražim da se najzad odgovori poslanicima na poslaničko pitanje.
Tražim odgovor na pitanje vezano za zakup poljoprivrednog, odnosno državnog zemljišta – ima li neka srpska kompanija firmu u Hrvatskoj, i koju?
Ovo je paritetno pitanje, zbog tržišta i zbog svih međudržavnih odnosa koje treba da se putem ove delatnosti nivelišu na isti nivo. Treba pod jednakim uslovima da se omogući da i većina individualnih poljoprivrednih proizvođača dobije u zakup da obrađuje npr. 10, 20, 30, 40, 50, i do 100 hektara, koje će platiti uredno. Tako se seljacima može pomoći da proizvode za sebe i za potrebe države, pa čak i izvoz poljoprivrednih i stočarskih proizvoda.
To se može postići tako što bi se izvršila parcelizacija većih površina poljoprivrednog zemljišta i tako manje parcele učinile dostupnim svim poljoprivrednim proizvođačima, koji mogu uzeti u zakup manje površine i koji će arendu da plate na vreme i u ugovorenom roku.
Međutim, u praksi, velike površine poljoprivrednih dobara i kombinata Ministarstvo poljoprivrede daje u zakup tajkunima, profiterima i stranim kompanijama koje, po pravilu, zakup skoro i ne plaćaju i tako se bogate na štetu građana Srbije. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, misija Euleksa je stigla i rasporedila se na Kosovu i Metohiji baš danas, na Svetog Alimpija; uvek nam ti vaši prijatelji pošalju poruku baš na neki naš praznik, nešto što nas potire i nešto što nam čini zlo. Okupacija je izvršena na perfidan način, uz blagoslov naš, vaš i političara, kao što je predsednik države, kao što je predsednik Skupštine, zbog toga što rezolucija o Kosovu nije dobila javnu raspravu ovde u ovom domu, što ste vešto izbegli, na vama svojstven način.
Niko od vas danas ni prstom da mrdne. Javila se ova mlada dama sa Kosova i Metohije, u redu je, jer taj Euleks nije ono što ste proklamovali. Govorili ste da će to da bude svetski priznato. Zar vam treba veće svetsko čudo od tih Amerikanaca koji nas prvo izbombarduju, pobiju, a posle toga demokratski se kaju?
Znate da ste na Vidovdan isporučili gospodina Miloševića. Tada ste se ponašali isto kao i danas kada Euleks obavlja ovaj najprljaviji posao za Martija Ahtisarija, za Tačija, za Solanu. Znate da ste na Ognjenu Mariju, 17. jula 2008. godine, uhapsili Radovana Karadžića. Koriste nam svece da bi nas rana još više bolela.
Lako je gospodinu Mićunoviću da izađe i uteruje Skupštinu u njegov zamišljeni put. Mi taj put znamo. O patriotizmu ne bih da govorim i njega da poredim sa tom rečju. Zna se za koga je gospodin Mićunović, za koga radi i šta radi. Izdali ste Kosovo i Metohiju na evropski način. Oni žele da se Kosovo otcepi od Srbije, a vi to samo podržavate i činite sve kako bi Šiptari završili započetu misiju. Euleks je razrešio UNMIK, sada je srpski narod tamo ostavljen na milost, kome? Naš narod na Kosovu i Metohiji u ovom trenutku je zbunjen. Na prelazima više nema zastava UN, nema obeležja, a ovi političari iz Beograda, šta njih vezuje za Kosovo? Baš ništa.
Komentarišete da je Euleks priznala i Rusija, Evropa, svi su saglasni, čak i opozicija se ućutala. Šta mi to radimo, kažu ljudi sa Kosova i Metohije. Vi danas ovih dana raspravljate o setu nebitnih, neprihvatljivih zakona. Setite se malo tih mladih i starijih. Setite se svih časnih i poštenih ljudi koji tamo žive u getima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 10. zakona o sudijama.
Stanje u našem sudstvu je vrlo teško, vi znate da je tako, ali, dobili ste aber iz te Evrope da izvršite harmonizaciju sudstva i ovih zakona s Evropskom unijom. Ali, ta harmonizacija je jednosmerna. Vi ste krenuli putem Evrope, a naše iskustvo i tradiciju rušite nemilice, ne obazirući se na posledice.
Ovaj zakon o sudijama ima zadatak da izvrši lustraciju. Mi iz Srpske radikalne stranke smo protiv te lustracije, kada znamo da sudije treba da sude po zakonu i zakonskim aktima. Treba sve sudije da se privedu nameni, a to je partijski zadatak vas koji vladate. Šta će biti sutra, kad siđete sa vlasti?
Ovaj zakon o sudijama treba uskladiti s Ustavom. Mi smatramo da je zakon o sudijama loš koncept, da gura pravosuđe u stanje totalne blokade. Praksa kod nas je pokazala da su sudije, bez provere njihovog rada u praksi, postale isuviše komotne, neodgovorne, neuredne u radu, 4.300 je zaostalih predmeta, a kod mnogih se presude ukidaju i preinačuju od strane viših sudova. Bez neprekidne i češće provere, nema pune celishodnosti, efikasnosti i ekonomičnosti. Zbog takvog odnosa, naši građani trpe veliku štetu, jer se neki postupci vode i po 20 godina, a troškove plaćaju nedužni građani. Dakle, nema suđenja u razumnom roku, i to što kraćem, što sve može da dovede u pitanje pravično suđenje.
Nezavisnost sudija, nepristrasnost sudija. Kako to mislite da realizujete?
Uglavnom, načelna rasprava, koja je prošla, može dovesti do zaključka: opozicija smatra da ovaj i ostali zakoni iz ove branše nisu dobri, a pozicija hvali i diže ove zakone do grebena Evropske unije. Vi ćete sa 126 glasova prihvatiti ovaj zakon. Šta će biti sa sudijama, a oni su sada vrlo nezadovoljni, čak su i javno izrazili svoje stavove o ovom zakonu? Ali, oni to samo foliraju. Oni su na istom zadatku, pro forme se bore, navodno je i Vida Petrović-Škero kritikovala Vladu. Ma, to je kritika samo zbog javnosti, da se neki ne dosete.
Podobna grupa sudija mora i treba da izabere novu grupu podobnih sudija i oni će tada nositi žuti ogrtač, sa sedom perikom, koja će podsećati na poznate haške sudije, a vidite iz tog sudskog procesa kako oni to čine: čine šta hoće, kako hoće, ali ne zadugo.
Mi iz Srpske radikalne stranke smo predložili da uredimo član 10. ovog zakona, tako što smo podneli amandman, koji glasi: ''U članu 10. stav 4. reči: "pet godina" zamenjuju se rečima: "tri godine".
''Sudiju i predsednika suda bira i o prestanku njihove funkcije odlučuje Skupština, odnosno Visoki savet sudstva, u skladu s ovim zakonom. Broj sudija i sudija porotnika za svaki sud određuje Visoki savet sudstva.
Broj sudija prekršajnih, Višeg prekršajnog i Upravnog suda određuje se i za svako odeljenje izvan sedišta suda. Visoki savet sudstva preispituje potreban broj sudija i sudija porotnika u svakom sudu na pet godina.
Po sopstvenoj inicijativi ili na predlog predsednika suda, predsednika neposredno višeg suda, predsednika Vrhovnog kasacionog suda i ministra nadležnog za pravosuđe, a na osnovu godišnjeg priliva predmeta, Visoki savet sudstva može preispitati potreban broj sudija i sudija porotnika i pre isteka roka od pet godina.''
Vlada je dala mišljenje i predložila da se amandman ne prihvati, iz razloga što je procenjeno da je rok od pet godina primereniji za preispitivanje broja sudija i sudija porotnika u svakom sudu, budući da će se to pitanje celovitije sagledati u dužem vremenskom periodu.
Naš predlog je – tri godine, jer to omogućava da se negativna selekcija, koje ima, što pre zameni pozitivnom selekcijom sudijskih kadrova i prekine se s takvim sudijama. Mi se borimo da sudije ne dođu u stanje da gube posao zbog političkog delovanja vlasti, već da rade po zakonu i sudijskom naučnom iskustvu, da nam se ne dogodi da u sistemu pravosuđa ostanu samo poslušnici iz negativne selekcije političkih stranaka, a ovo datira od 2000. godine.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram 225. i 226, a sve je u vezi sa ovom tačkom dnevnog reda na kojoj se nalazimo. Tražim određene odgovore. Nisam zadovoljan izveštajem ministarstva i ministra policije za događaj koji su se odigrao 29. jula, tako da tražim odgovore od ministra i nadležnih organa, a vezano je za ovaj izveštaj.
Ovom prilikom obraćam se i građanima Srbije da oni znaju i čuju, odnosno da dođu do određenih informacija koje su bitne i relevantne za istinu koja se desila i odigrala tog dana u Beogradu i Srbiji.
Jedan sam od učesnika tog mitinga SRS koji je održan 29.07.2008. u Beogradu. I mi smo iz Srema došli na taj miting da ga podržimo i uveličamo, da svojim prisustvom damo podršku gospodinu Radovanu Karadžiću, ali ta naša podrška je razbijena za tili čas rukom nevidljivih i nepoznatih ljudi koji rukovode Srbijom.
To je pitanje na koje tražim odgovor. Ko to rukovodi Srbijom? Koji su to nevidljivi ljudi i gde su oni bili u tom trenutku i na kom mestu kada su rukovodili i davali određene komentare? Pucali su na nas, bacali bojne otrove i činili neviđena čuda prema učesnicima tog skupa. To treba da se zaustavi, to treba da se kaže, a izveštaj koji smo dobili ne daje odgovore na postavljeno pitanje svih građana Srbije: šta je to bilo toga dana?
Ko je dao nalog da se upotrebi sila? Iz izveštaja se to ne vidi. Izveštaj je bogat konstatacijama da su uglavnom sve nepoznata lica učestvovala u tom nemilom događaju, od strane službenih lica koji su imali zadatak da spreče nemire. Koje nemire?
Ko su ti što su izazvali nemire? Ni ovim izveštajem, a sumnjam da će to policija ikad saznati, kako da sazna kad gospodin ministar ne zna pravu istinu. Istina je čitljiva iz svih dešavanja koja su nastala kasnije, a to je da SRS oslabi na političkom i opozicionom polju. Ali, mi nismo oslabili, mi smo sada još više ojačali. Tog trenutka na tom prostoru su bili smešteni belosvetski majstori za izazivanje nemira i kriznog stanja. Tražili smo odmah posle mitinga da se otvore sve karte istine, da građani Srbije dobije istinu koja će ih zaštiti od narednog delovanja policije i tih nepoznatih ljudi na takvim i sličnim skupovima.
U izveštaju se pominju ekstremni učesnici koji su razoružali komandanta policijske brigade.
Dobro, nastaviću. Hvala.