Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6971">Nemanja Šarović</a>

Govori

Pre svega, gospodine Markoviću, zaista još jedanput moram izraziti nadu da ćete promeniti dosadašnji stav i da ćete početi aktivno da učestvujete u raspravi. Kao što gospođa Čomić voli da kaže, nije neophodno prisustvo ministra, to je nekakva dobra praksa, kako ona to tumači, ali je to prisustvo ministra pre svega neophodno kako biste otklonili neke dileme koje poslanici imaju.

Koliko je interesovanje narodnih poslanika iz vladajućih stranaka, a bogami i iz ovih drugih, može se videti po tome što u sali sedi možda jedno dva poslanika vladajuće koalicije i gospodin Novaković koji je predsedavajući, ali on je tu zato što je to neophodno, zato što mora i svakako neće učestvovati u raspravi. To pokazuje do kog ste nivoa doveli demokratiju u Srbiji i koliko ste obesmislili rad Narodne skupštine Republike Srbije i poslovnicima koje ste doneli, tim drakonskim kaznama koje primenjujete prema poslanicima. Ako sada kada se donosi jedan zakon koji je ovoliko važan, nekoliko meseci pred izbore koji nas očekuju, ako je svega dvoje ili troje poslanika vladajuće koalicije u sali to je svakako pokazatelj koliko ćete vi ovom zakonu pridati značaja u javnosti. Mnogo besmislenije stvari, zakoni koji će mnogo manje uticati na budućnost svih građana Srbije nego što je ovaj Zakon o jedinstvenom biračkom spisku dobijaju znatno veći medijski prostor, međutim vi ste ti koji kontrolišu medije i koji mogu to da rade kako god hoće.

Amandmanom na član 2. smo tražili da se izmeni član 10. tako što će nakon stava 2. biti dodat stav 3. koji glasi – rešenje na kojima se zasnivaju promene u biračkom spisku, koje se odnose na birača koji ima boravište u inostranstvu i koje podnese zahtev za promenu u biračkom spisku neposrednoj opštinskoj odnosno gradskoj upravi, donosi opštinska odnosno gradska uprava po mestu njegovog prebivališta u zemlji. Nakon toga dodaje se stav 4. koji glasi da će rešenje predviđeno ovim Zakonom za upis u birački spisak za interno raseljena lica do zaključenja biračkog spiska doneti opštinska odnosno gradska uprava prema mestu u kome je prijavljeno kao interno raseljeno lice, a da dosadašnji stav 3. postane stav 5.

Iz istog razloga koji sam naveo maločas mislim da je neuporedivo efikasnije da Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje je po zakonu nadležno da vodi jedinstveni birački spisak, komunicira sa diplomatsko konzularnim predstavništvima u svetu kojih ima 93, nego da svih 198 lokalnih samouprava u Srbiji čini to pojedinačno sa svakim diplomatsko konzularnim predstavništvima.

Na taj način, ako ne budete prihvatili, a još uvek nije kasno, amandman SRS doći ćete u situaciju da svako komunicira sa svakim. Vi znate da većina opština nema tu mogućnost, da će to biti izuzetno teško i to je upravo nešto što može izazvati konfuziju. Na taj način, vi stvarate 18.414 pojedinačnih veza, umesto da ih bude 93. Dakle, 198 puta, matematički iskazano, efikasnije i ekonomičnije rešenje koje je predložila SRS.

Suštinski, amandman na član 2. ide istim onim putem i utire isti taj princip koji smo pokušali da ostvarimo amandmanom na član 1. Nažalost, vi to niste prihvatili, ali ono što je zanimljivije, da kažem, to što je obrazloženje vaše zašto odbijate amandman na stav 2. drugačije od onog obrazloženja za član 1. Vi tu kažete – amandman se ne prihvata. Rešenje prema kome sve promene u biračkom spisku za birača koji ima boravište u inostranstvu sprovodi opštinska, odnosno gradska uprava po mestu njegovog prebivališta u zemlji, znatno će doprineti tačnosti i ažurnosti evidencije birača.

Ja bih vas molio, gospodine Markoviću, pošto ja ovo ne razumem, ovo vaše obrazloženje da mi vi i meni, ali i građanima Srbije, date neki jednostavan primer, što jednostavniji mogući to bolje, kako bismo mi razumeli kako će to biti efikasnije, ažurnije i tačnije, ukoliko ovaj posao budu radile opštinske i gradske uprave, umesto da to radi ministarstvo nadležno za državnu upravu koje svakako treba da vodi taj jedinstveni birački spisak, ukoliko nekim slučajem, on ikada za vašeg mandata bude napravljen.

Drugu stvar koju tvrdite, vi kažete da će vaše rešenje omogućiti da se svi eventualni nedostaci u biračkom spisku budu uočljiiji. Dakle, kada 198 opštinskih i gradskih uprava vodi biračke spiskove samo za svoj grad, odnosno svoju opštinu, vi tvrdite da će tada biti lakše uočljive greške, nego ukoliko taj posao obavlja Ministarstvo državne uprave i ukoliko postoje jedinstveni birački spisak. Ne znam zaista da li i koji je to argument? Zdrav razum, jednostavno, bilo koja zdrava logika, nameće činjenicu da će se lakše uočiti nedostaci, ukoliko to buce radilo Ministarstvo za državnu upravu i ako je birački spisak jedinstven, nego ukoliko svaka opština pojedinačno za sebe vodi taj birački spisak.

Kako će neko iz opštine Tutin znati ko je upisan u birački spisak, na primer, u Malom Iđošu? To su opštine u kojima je najveći broj ljudi bez jedinstvenog matičnog broja, odnosno u opštini Mali Iđoš, na izborima u 2008. godini, ni jedan jedini birač nije imao upisan JMBG, iako je to nešto što zakon propisuje, iako je to jedini način da se ostvari bilo kakva kontrola. Naravno, vi ste uprkos tome što je to očigledno kršenje zakona, omogućili svim tim ljudima da glasaju.

Ne kažem da bilo kome ko ima pravo, treba uskratiti pravo da glasa, ali jasno je da vi morate izabrati između dve opcije. Jedna je da zakone koje ste doneli, poštujete. Druga opcija je, ukoliko ne želite da ih poštujete onda ih promenite, pa nam lepo recite, ono što smo pričali 2009. godine da je evropski standard, sada više nije, pošto je valjda Srbija uznapredovala, ili smo odustali, ako Bog da, od te kandidature za EU. Ali, morate se odlučiti.

Ono što je najgora moguća situacija i šta je pravo gledano najgore moguće rešenje, to je da imate određene zakonske odredbe, da imate propisane određene uslove, a da se oni ne primenjuju, ili da se primenjuju selektivno. To znači, na primer, da ja u Beogradu ukoliko nemam upisan matičan broj u birački spisak neću moći da ostvarim biračko pravo, ali da ću to moći u Tutinu, moći ću u Sjenici, moći ću u Novom Pazaru, moći ću u Malom Iđošu, pre svega, u mestima u kojima živi veliki broj pripadnika nacionalnih manjina.

Konačno, ovaj poslednji argument koji ste naveli je to, da kako kažete, da se eventualni nedostaci u biračkom spisku, lakše mogu otkloniti zakonom predviđenom roku, ukoliko opštinske i gradske uprave pojedinačno budu vodili te biračke spiskove. Gospodine Markoviću, zar nije lakše da to učini jedan organ, odnosno da to učini Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, nego da to samo sve radi neko za sebe?

Ono što je možda i najveća moja zamerka je, što mi se čini da vi ovim zakonom pravite praktično odstupnicu i što ovim zakonom, izokola, poručujete građanima Srbije da ni na narednim izborima neće biti jedinstvenog biračkog spiska. Vi ste, i to dobro znate, obećali da će taj posao biti urađen. Da li će i kada će, zaista nisam sklon da dajem prognoze. Gospodine Markoviću, bilo bi krajnje vreme da se i vi umesto što ćaskate sa svojim saradnicima i na taj način ometate narodne poslanike koji diskutuju o zakonu, da se konačno i vi malo uključite u ovu raspravu.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 15. Zakona o jedinstvenom biračkom spisku glasi: "Dan posle raspisivanja izbora opštinska, odnosno gradska uprava koja ažurira birački spisak obaveštava građane da nadležnoj opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, mogu najkasnije pet dana pre dana zaključenja biračkog spiska podneti zahtev da se u birački spisak upiše da će birač na predstojećim izborima glasati prema mestu boravišta u zemlji.".

Stav 2. tog člana glasi – uz zahtev iz stava 1. ovog člana podnosi se dokaz o mestu boravišta birača u zemlji. Drugim rečima, Zakon o jedinstvenom biračkom spisku omogućava građanima Srbije koji na dan izbora ne budu u mestu svog stalnog prebivališta da glasaju u mestu u kome borave. Međutim, Zakon isto tako propisuje obavezu da se dostavi dokaz o boravištu. Dakle, ne možete na osnovu reči, na osnovu ne znam ni ja čega, na osnovu slobodne volje doći u bilo koju opštinu i reći – ja ovde imam boravište, upišite me u birački spisak. Vašim predlogom za izmenu i dopunu Zakona vi brišete ovu obavezu.

Srpska radikalna stranka insistira da ova zakonska odredba ostane u postojećem zakonu. Zašto? Zato što vi na ovaj način zapravo sistemski stvarate uslove za sutra za izbornu krađu. Ovim vi stvarate uslove da jedan birač bude upisan u pet, deset ili 150 opština. Jedino je pitanje koliko će biti vredan od dana raspisivanja izbora pa sve do pet dana pred održavanje izbora, kada je poslednji rok da može prijaviti svoju želju da glasa i u nekom drugom mestu, odnosno u mestu u kome nema prijavljeno prebivalište, već u mestu gde ima boravište.

Vi ste, naravno, odbili zakon SRS. Obrazloženje koje ste dali je potpuno besmisleno. Vi kažete ovde - amandman se ne prihvata. Onda kažete – smisao odredbe člana 3. Predloga zakona je u tome da se biraču omogući da glasa u mestu u kojem će se nalaziti na dan sprovođenja izbora. Ovo, gospodine Markoviću, nije tačno. Odredbe člana 15. stav 1. omogućavaju biraču da glasa u mestu u kojem ima boravište. Vi ne možete tako što ćete izbrisati drugi stav to omogućiti. Time što to brišete vi samo suštinski vršite, praktično omogućavate da neko glasa van mesta prebivališta a bez podnošenja dokaza o mestu boravišta.

Da sam ja, gospodine, u pravu, a niste vi, svedoči čak i to obrazloženje koje ste dali uz Predlog zakona. Vi u Predlogu zakona, to vam je, da biste mogli ukoliko želite da proverite, na strani 3. obrazloženja – obrazloženje pojedinačnih rešenja u zakonu, gde kažete – u okviru razrade zakonskog rešenja kojim se biračima koji se na dan izbora ne nalaze u mestu prebivališta olakšava da ostvare biračko pravo Predlogom zakona omogućava biraču da podnese zahtev za upis u birački spisak prema mestu boravišta u zemlji, bez obaveze da uz zahtev podnese dokaz o mestu boravišta. To je suština. To ste i sami rekli u obrazloženju zakona. Dakle, da se nekome omogući upis u birački spisak, citiraću još jednom vaše obrazloženje, bez obaveze da uz zahtev podnese dokaz o mestu boravišta u zemlji.

Ovo rešenje je potpuno suludo. Ovo je potpuno iracionalno i ovo se ničim ne može opravdati, osim vašom željom da napravite nekakvu izbornu krađu na predstojećim izborima. Da biste pogledali koliko je ovo rešenje, odnosno da biste sagledali koliko je ovo rešenje loše, koliko je nekonzistentno i koliko nije u skladu sa drugim zakonskim propisima koji važe u Republici Srbiji, podsetiću vas na činjenicu da je ovo suprotno Zakonu o prebivalištu i boravištu građana.

Podsetiću vas i da smo nedavno raspravljali i doneli taj zakon. Nažalost, taj zakon je izglasan, ali tim zakonom ste policijskom službeniku u policijskim upravama dali ovlašćenje da ljudima, građanima Republike Srbije koji dođu u policijsku upravu, donesu zakonom predviđena dokumenta i zatraže da im bude prijavljeno, požele da prijave prebivalište ili boravište, vi ste policijskom službeniku dali ovlašćenje da odbije taj zahtev, ukoliko po njegovoj proceni onaj koji je došao da prijavi prebivalište ili boravište nema nameru da se tu trajno naseli ili da tu privremeno boravi.

Kako je moguće, gospodine Markoviću, da jednim zakonom predviđate da onaj ko donese dokument izdat od državnog organa, da to policijski službenik ne prizna, da zakonom propisan dokument nije dovoljan dokaz, a u drugom zakonu vi ukidate obavezu donošenja bilo kakvog dokaza, pa kažete – slobodna izjava volje? Dakle, ja dođem u opštinu i kažem – upišite me u birački spisak, i to je sada dovoljno. Ne postoji način, gospodine Markoviću, da ovo opravdate i da objasnite ovu razliku.

Kažete dalje u obrazloženju zašto ne prihvatate ovaj amandman – metodologijom vođenja jedinstvenog biračkog spiska obezbediće se da podnošenje svakog novog zahteva za glasanje prema mestu boravišta u zemlji od strane jednog birača istovremeno briše njegov prethodno podneti zahtev za glasanje prema mestu boravišta. Gospodine Markoviću, a šta ako ne bude jedinstvenog biračkog spiska? Zakon ne predviđa u ovom članu tu mogućnost. Vi na kraju kažete da će se primeniti postojeći birački spisak. Dakle, ukoliko bude jedinstvenog biračkog spiska, onda će to biti u redu. Ali, ako ne bude jedinstvenog biračkog spiska, što je u ovom trenutku, priznaćete, verovatnije, jer ako niste uspeli da ga napravite za prethodnih 11 godina, pretpostavljam osnovano da nećete uspeti da ga napravite ni za narednih šest meseci. Dakle, šta ako ne bude jedinstvenog biračkog spiska? Šta ako ta vaša metodologija, za koju, kako kažete, je neophodno korišćenje novih informacionih tehnologija, ako to ne bude funkcionisalo?

Vi ste nam pričali pre nekoliko dana kako ste ne znam koliko puta dobili odlaganje završetka tog posla, da je to trebalo biti u maju, pa su vam rekli – biće u junu, pa biće u septembru, pa u oktobru, pa u novembru. Evo, ističe polako i decembar, ističe i 2011. godina, a tog rešenja nema. Na osnovu čega vi tvrdite da ćete taj posao, koji niste završili 11 godina, završiti u naredna tri ili četiri meseca?

Treća stvar, gospodine Markoviću, na osnovu čega ćete i kako ćete vi to znati gde se neko prijavio? Vi ćete znati na osnovu baze MUP Republike Srbije, na osnovu baze koja postoji u skladu sa Zakonom o prebivalištu i boravištu, a ta baza podataka je znatno šira od one baze koja se odnosi na jedinstveni birački spisak. U jedinstvenom biračkom spisku imate matični broj, imate ime jednog roditelja, a u bazi MUP imate oba roditelja, imate matične brojeve oba roditelja i imate prebivalište i boravište oba roditelja. Znači, imate sve, imate znatno širu bazu.

Vi morate da se odlučite da li ta baza postoji i da li ta baza funkcioniše ili ne. Ako funkcioniše baza MUP, onda mi praktično imamo jedinstveni birački spisak. Ukoliko baza MUP ne funkcioniše, onda mi jedinstveni birački spisak nemamo. To je suština ovoga, gospodine Markoviću. Dakle, da biste došli do jedinstvenog biračkog spiska, nisu vam trebali tenderi, nije vam trebalo tri godine, trebalo je praktično samo ograničiti se i izvući podatke iz baze MUP Republike Srbije koji su potrebni i koji su propisani Zakonom o jedinstvenom biračkom spisku.

Ovako dolazimo u situaciju da vi ni sami ne znate šta je tačno. Jedno ste napisali u obrazloženju zašto ne prihvatate amandman, a drugo, suprotno od toga, ste napisali u obrazloženju Predloga zakona. Jednu priču nam pričate kada govorite o Zakonu o jedinstvenom biračkom spisku, a drugu priču pričate kada govorite o Zakonu o prebivalištu i boravištu građana. Onda, gospodine Markoviću, sedite tu, čačkate taj mobilni telefon i ne pada vam napamet da se uključite u raspravu i da narodnim poslanicima objasnite ono što vas pitaju, a sve naše primedbe su bile striktno u vezi sa primenom zakona. Ni jednog trenutka vam se niko nije obratio lično. Ni jednog trenutka vas niko nije uvredio.

Zaista vas molim, u ime građana, da konačno izađete i da date bilo kakvo obrazloženje za ovako besmislene zakonske odredbe, koje predviđate da sutra ili prekosutra, odnosno u ponedeljak Skupština usvoji.
Naravno da želi, gospodine Novaković. Razlog zbog koga sam ja zastao je bio taj što sam se nadao da će se gospodin Marković probuditi iz tog zimskog sna.

SRS je podnela amandman na član 4. i taj amandman je u skladu sa amandmanima koje smo podneli na čl. 1. i 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku. Mogu i po treći put ponoviti na šta se to obrazloženje odnosi. Dakle, stav SRS je da imajući u vidu činjenicu da postoji 198 jedinica lokalnih samouprava u Srbiji, da Republika Srbija ima, kako rekosmo, 63 ambasade širom sveta, da imamo sedam misija i 23 konzularna predstavništva, dakle, ukupno 93, da je neuporedivo celishodnije i efikasnije rešenje da komuniciraju, sa jedne strane, ta 93 diplomatsko-konzularna predstavništva, a sa druge strane da imaju jednu adresu na koju će se obraćati, da ta adresa bude Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, a sve kako bismo omogućili biračima da svoje pravo ostvare na što je moguće jednostavniji i efikasniji način.

Mi smo predvideli i to da onaj birač koji se neposredno obrati gradskoj ili opštinskoj upravi u zemlji, da u tom slučaju da opštinska ili gradska uprava, prema mestu njegovog prebivališta, odnosno boravišta, sprovodi taj upis u jedinstveni birački spisak. Vi niste, nažalost, uspeli bilo kakav raacionalan razlog da iznesete zašto je vaš predlog bolji nego naš. Vi uporno ćutite. Sa druge strane, na ovaj način formiraće se, kao što smo rekli, neposredna komunikacija između 198 opština i gradova i 93 predstavništva Srbije u svetu, a to je ukupno 18. 414 veza. Mi nudimo rešenje koje je efikasnije 198 puta, prema kome će birači komunicirati odnosno ako podnesu zahtev diplomatsko-konzularnom predstavništvu u inostranstvu, prema kome će ta diplomatsko-konzularna predstavništva komunicirati isključivo sa Ministarstvom državne uprave koje je, u skladu sa zakonom, jedino ovlašćeno da vodi jedinstveni birački spisak. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista smatram da skoro nismo imali u proceduri lošiji zakon. Vi ste videli sami da je SRS na sve osim na jedan član podnela amandmane. Videli ste da niko iz vladajuće koalicije, da li ministar ili bilo ko od narodnih poslanika, nije ponudio u današnjoj raspravi ni jedan jedini kontra argument, ili barem, argument u prilog onome što ste predložili u  zakonu, u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku. N

Nažalost, može se očekivati da će ta glasačka mašina koju imate, bez obzira na to što nemate argumente, da ćete se vi opet voditi onom devizom, da 126 ljudi sa ovim glasačkim karticama mogu da urade sve i da je u pravu onaj ko ima 126 ljudi za sebe, 126 glasova, ne onaj koji ima realne i iracionalne argumente koji razumeju svi građani Srbije.

Rešenje koje ste predvideli članom 6. ovoga zakona, pokušaću da osporim i ubeđen sam da ću uspeti još jedanputa sa logičke strane. Naime, vi ste članom 6. predvideli da se praktično odlaže formiranje jedinstvenog biračkog spiska i vi kažete da će, izuzetno od obaveze propisane zakonom da mora postojati jedinstveni birački spisak, kaže - izuzetno od toga ako se u toku 2011. godine, odnosno 2012. godine, pre raspisivanja redovnih, raspišu vanredni, onda će se koristiti postojeći birački spiskovi, u suprotnom primeniće se zakon.

Treba pre svega razmisliti o datumima. Gospodin Marković, kao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, prethodno kada smo raspravljali u načelu i kada smo mi postavili pitanje - do kog trenutka će biti vanredni izbori, a od kog trenutka održavanja će biti redovni izbori? On se okrenuo ka predsedavajućem, odnosno ka pomoćniku sekretara, uzeo Ustav, pročitao neke odredbe, javio se za reč i dao nama tumačenje. On je tada rekao da su, po njegovom tumačenju, redovni izbori oni koji se drže u periodu od 90 dana do održavanja, odnosno, u odnosu na onaj prethodni period, a to je 11. maj, kada su održani prethodni izbori. Period od 90 dana u odnosu na 11. maj, to je bio dan kada su održani prethodni izbori, tri meseca, to je neki 11. februar. Je li tako, oko toga se slažemo?

Ako uzmemo sada u obzir zakonske odredbe da mora minimum proći 45 dana od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora, to znači da bi bili vanredni izbori, praktično, vi morali njih raspisati pre Nove godine, odnosno još 45 dana u nazad od 11. februara, pa u nazad 45 dana.

Dame i gospodo narodni poslanici, danas je 21. decembar. O ovom zakonu, odnosno Predlogu o izmenama i dopunama zakona će se glasati u ponedeljak 26. decembra. Ukoliko, ne daj Bože, čak i bude usvojen taj zakon, pa ukoliko čak bude usvojen ovaj amandman, a koliko vidim, usvojen je, da zakon ne stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku", već da stupa na snagu narednog dana, to znači da je najraniji datum kada ovaj zakon može stupiti na snagu 27. decembar. Ako stupi na snagu 27. decembra, imate možda dva dana do 29. decembra da raspišete izbore, da bi oni bili održani pre tog 11. februara.

Šta to znači? To znači da vi, praktično, pravite istorijsku jednu odredbu, jer čim je izuzetak to je istorijska odredba, tako se naziva u pravnoj nauci, koja će biti primenjena samo jedan put. Ja sam vam istovremeno, prostim računanjem broja dana koji su preostali do održavanja izbora, pokazao da će rok važenja te istorijske odredbe možda biti dva dana, od 27. decembra do 29. decembra. Već 29. decembra, ako Boris Tadić raspiše izbore, oni se ne mogu održati pre 11. februara, što znači da su po tumačenju ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, ministra Markovića, svi izbori koji se održe nakon 11. februara i redovni izbori.

Ako su to redovni izbori, onda se opet vraćamo na ono što traži SRS, a to je da morate imati jedinstveni birački spisak. Ako morate jedinstveni birački spisak, zašto onda uopšte maltretirate narodne poslanike, Narodnu skupštinu i o čemu uopšte raspravljamo? Zašto za samo dva dana odlažemo primenu ovog zakona? Da li je to bilo neophodno? Da li bilo kakve pozitivne posledice iz ovoga mogu da proisteknu?

U obrazloženju zakona ste napisali, odnosno u ovome gde ste obrazložili zašto se zakon donosi po hitnom postupku, rekli, kako postoji nekakva opasnost za rad organa i organizacija u Srbiji, pa vi zbog toga morate po hitnom postupku, van one redovne procedure, da donesete ovaj zakon.

Tada sam pitao, a pitam još jedanput, a gospođa Kolundžija za razliku od ministra sluša pažljivo, i zaista bih vam bio zahvalan ako vi možete da odgovorite – koje su to moguće posledice, moguće štetne posledice po rad organa i organizacija u Srbiji? Koje su moguće štetne posledice?

Jedina štetna posledica je ako nemamo jedinstveni birački spisak, onda su moguće štetne posledice. Ne može štetna posledica da se ogleda u tome što ćemo imati u 198 lokalnih samouprava u Srbiji 198 biračkih spiskova i što će i dalje veliki broj ljudi moći da bude upisan po dva puta, što će biti upisani ljudi bez matičnog broja, što će biti upisan veliki broj umrlih ljudi i ko zna kakve još nepravilnosti postoje.

Podsetiću vas da je sam ministar rekao u obrazloženju, da se u Srbiji vodi da postoji devet miliona punoletnih građana, a da imamo šest, sedam miliona ljudi u biračkom spisku. Znači, dva, tri miliona ljudi visi. To je praktično 25% i to je jedna četvrtina biračkog spiska. Onda nas dovodite ponovo u poziciju da raspravljamo da li je birački spisak potreban ili nije. Odnosno, da li ćemo ga imati za ove izbore ili ga nećemo imati. Dva, tri miliona ljudi se ne zna gde su, ne zna da li su preminuli ili nisu preminuli, da li su upisani na više mesta, da li su upisani više puta. To je suština.

Gospodin Marković je sada izašao i nema ga da nam odgovori. Ne znam ko vam piše ove zakone. U nekim zakonima se direktno videlo da je posledica loših tih odredbi koje predlažete, da je očigledno, po mom mišljenju, da je to zato što je to prevođeno sa nekih stranih jezika, pa ste bukvalno prevodili značenje koje ima drugačiji smisao u srpskom jeziku i onda ste upadali u te probleme.

Koji je genije, a pitao sam vas to i prošli put, da li se možda gospodin Balinovac povampirio ponovo? Da li je on taj koji je pisao ovaj predlog zakona? Ko je? Da li je Mirko Cvetković koji je potpisao mišljenje Vlade o amandmanima? Da li je ministar Marković koji je resorni ministar, a koji odbija da komunicira sa narodnim poslanicima na ovu temu? Ko je tvorac ovih genijalnih predloga za izmenu i dopunu zakona? Kako je moguće i kako se vi sami ne zapitate ako nemate ni jedan jedini argument da ćete moći da glasate kada dođe dan za glasanje, ponedeljak, da glasate za ovaj zakon?

Čuli smo i to, da je jedna ponuda, ponuda koja je prihvaćena za izradu ovog jedinstvenog biračkog spiska bila šest miliona dinara. Druga ponuda je bila preko sto miliona dinara. Možda je razlog i u tome, zaista ne znam. Ali, možda je ovo sve nekakva farsa, kako biste vi rekli – ova ponuda nije dobra, nije završen posao, hajde sada da prihvatimo tu ponudu koja je 20 puta veća od one najmanje koju smo imali.

Zaista ne znam šta je vaš cilj? Ono što ministar Marković nije odgovorio je sledeće – zašto je vama trebalo sedam meseci da raspišete tender? Zašto to niste uradili u roku od 15 dana od stupanja zakona na snagu? Onda biste samim tim imali šest ili sedam meseci više da radite na primeni ovoga i na formiranju jedinstvenog biračkog spiska. Imali biste šest meseci više da isprobate te moderne tehnologije, kako kažete ovde i ponavljate to pet puta. Šta bi bilo da je trebalo nešto konkretnije da uradi Vlada Republike Srbije? Šalju ljude na mesec, a vi niste u stanju da formirate jedinstveni birački spisak. To ste onda morali reći građanima koji su vas birali, koje su i kakve su vaše sposobnosti.

Prema tome, ovo što ste predložili zaista nema apsolutno nikakvog smisla. Ja sam uveren i mislim da je potpuno izvesno da Boris Tadić neće raspisati izbore do Nove godine. Ako ih ne raspiše, onda je ovo besmisleno i ovaj zakon je bespotreban. Dakle, uozbiljite se. Ako ne planirate da u narednih nedelju dana raspisujete izbore, odustanite od ovoga zakona. Ako je to vaš plan, onda ne znam zašto čekate ponedeljak kao dan za glasanje? Mogli ste se okupiti, malo potruditi pa umesto što pratite tu praksu da se jednom otvorite i da glasate i otvorite novu sednicu, ako je već to zakon od tolike važnosti i od tolike hitnosti, onda ste se morali okupiti i ranije.

Potpuno je neprihvatljivo i ponižavanje je parlamenta da vi zakon šaljete po hitnom postupku, da mi imamo dan ili dva da ga razmotrimo i da podnesemo amandmane, da predviđate da zakon stupi na snagu dan nakon objavljivanja u "Službenom listu" a da mi čekamo, danas je sreda, kad će biti završena rasprava u pojedinostima, a vi ćete tek pet dana kasnije glasati o ovom zakonu. Šta to znači? To znači da ste vi mogli, ne praveći bilo kakve kalkulacije što se tiče kalendara i broja dana koji će proteći, vi ste mogli za danas zakazati glasanje i ispuniti onu ustavnu formu koja kaže da zakoni stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu". Samo izuzetno, ukoliko postoje izuzetne okolnosti, ukoliko se radi o ratu, o elementarnim nepogodama, o nekim štetnim posledicama koje se ne mogu sprečiti, to je jedini izuzetak koji predviđa Ustav. Može li neko da nam ovde kaže koje su to posledice koje niste mogli unapred predvideti se dogoditi ako ne bude zakon stupio na snagu ranije od onoga što kao generalno pravilo predviđa Ustav? Naravno da toga nema. Vi ste mogli mirne duše tako da uradite. Znali ste kad počinje primena zakona, da počinje 24. decembra i mogli ste pre dva meseca da pustite ovaj zakon u proceduru.

Poslednje pitanje je logično: Ako 24. decembra 2011. godine, i to smo čuli pet puta iz usta ministra, a uostalom čak i da on to nije rekao, to je činjenica, ističe rok koji je postavljen ovim zakonom, odnosno počinje zakon da se primenjuje, vi pre 27. decembra ne možete doneti novi zakon, odnosno najranije možete 26. decembra, a ako on isti dan bude i objavljen, znači da će važiti od 27. Vi 27. decembra odlažete primenu zakona koji je počeo da se primenjuje od 24. Kako je to moguće? Dakle, prvo ćete zakon primenjivati dva ili tri dana, od 24. do 27, a onda od 27. kao da ništa nije bilo, vi brišete gumicom i kažete da se taj zakon sad ne primenjuje, a koliko se neće primenjivati, pa, opet se neće primenjivati naredna dva dana, jer ako do 29. decembra ne budu raspisani izbori, onda opet ističe taj minimalni rok od 45 dana nakon kog roka izbori, po tvrdnji gospodina Markovića, postaju redovni. Evo, konačno se sa mnom slaže i gospođa Čomić. Zašto, gospodo draga iz vladajuće koalicije, donosite ovaj zakon? To je krajnje pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa ovim što smo do sada diskutovali, SRS podnela je amandman po kome se poštuje ona ustavna odredba koja kaže da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS". Nažalost, čak ni ovaj amandman vladajuća koalicija i ministar nisu prihvatili.

Da stvar bude još čudnija, pogledajte obrazloženje, kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je prihvatanjem amandmana 2. predviđeno stupanje na snagu ovog zakona narednog dana od dana objavljivanja". U obrazloženju ne treba da stoji ovo. Ne prihvatamo zato što smo mi predložili nešto drugo, nego u obrazloženju zašto se ne prihvata amandman treba da stoji zašto je to rešenje koje ste prihvatili bolje od rešenja koje je predloženo amandmanom, naravno, pod uslovom da je to obrazloženje uopšte i predviđeno, odnosno da takav argument postoji.

Mi smo vama pokazali danas nebrojeno puta da oni ljudi koji ovo pišu, ne da nisu pravni stručnjaci, nego kao da nisu ni prošli pored pravnog fakulteta. U prilog tome govori i ovo što ste vi predvideli. Pogledajte šta je vaš predlog. U vašem predlogu vi kažete: "Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku RS". E koji je pravni genije ovo napisao?

Dakle, do sada u pravnom sistemu Republike Srbije postoji ustavno rešenje, generalno pravilo da zakon na snagu stupa osam dana od dana objavljivanja, postoji mogućnost da stupi dan nakon objavljivanja, a vi ste onda pokušali da uvedete u pravni sistem i treće rešenje po kome zakon može da stupiti na snagu danom objavljivanja, ali tu onda ulazite u problem. Ako se "Službeni glasnik" objavi u 11 sati uveče, hoće li taj zakon stupiti na snagu i da li on stupa od ranih jutarnjih sati, od podne, od ponoći, od kog trenutka stupa na snagu? Naravno, stupanje na snagu danom objavljivanja nije moguće i to je jasno svakome, čak i onim ljudima koji su pravne analfabete, ali je pitanje kako je moguće u uređenoj zemlji, možda je u tome odgovor, možda su to ti evropski standardi.

Vi tvrdite da poštujete evropske standarde. Srbija je do sada donela 700 evropskih zakona i što više poštujemo te evropske standarde, to nam je gore. Ovo se nije moglo desiti čak ni pre pet godina, pre deset godina, a da ne pominjem ona zlatna vremena kada je SRS bila u Vladi Republike Srbije. Pamtite gospođo Kolundžija, ali iz neke druge perspektive jer niste ni tad bili u DS.

Ali, sada zaista postavljam ozbiljno pitanje: kako je moguće da ovakav, da kažem previd, da ovakvu besmislicu niko ne primeti da to prođe Odbor za zakonodavstvo, da to prođe? Valjda je i ministar pročitao zakon, pa je taj zakon prošao Vladu, pa tek onda kada smo mi ukazali amandmanom na to da tu postoji problem, tek naknadno član vladajuće koalicije, jer narodni poslanik podnosi amandman, pa ovo menjaj.

Ovo još jedanput govori o neozbiljnosti sa kojim vi pristupate ovim važnim državnim poslovima a onda se posle čudite zašto Srbija ne napreduje. Evo, ja ću poput gospodina Krasića, ovih nekoliko sekundi vam ostaviti, kako biste imali više vremena da žurite i stremite ka EU u koju, naravno, nikada nećemo ući.
Dame i gospodo narodni poslanici, po ko zna koji put ću ponovi pitanja Vladi Republike Srbije – kada će konačno Narodna skupština Republike Srbije raspravljati o najbitnijem nacionalnom pitanju, o najbitnijem državnom pitanju, a to je svakako u ovom trenutku Kosovo i Metohija?
Srpska radikalna stranka je još 28. jula podnela interpelaciju Vladi Republike Srbije po pitanju stanja u južnoj srpskoj Pokrajini. Ustavni rok je 30 dana da se Narodna skupština izjasni, odnosno da diskutuje i da se izjasni o toj interpelaciji. Od 28. jula do danas prošlo je četiri meseca. Još uvek nemamo bilo kakav odgovor od Vlade Republike Srbije, iako smo i ja i drugi poslanici nekoliko puta čak i na ovaj način postavljali pitanje kada ćemo o tome razgovarati.
Neshvatljivo je da i Evropski parlament i Evropska komisija i Savet Evrope i Savet bezbednosti raspravljaju o KiM, a da je Narodna skupština jedino mesto gde se o tome ne može raspravljati. Vama je, pretpostavljam poznato, da i Odbor za KiM takođe trpi žestoke opstrukcije, da se sednice Odbora odlažu iz dana u dan, iz nedelje u nedelju i da pregovarački tim uporno odbija da dostavi Narodnoj skupštini, narodnim poslanicima, a time i građanima Srbije, jer praktično su ti sporazumi tajni za građane Srbije, odbija da dostavi te sporazume koji su postignuti.
Do sada je postignuto šest sporazuma, mi smo dobili do sada tekst četiri sporazuma, iz njih je jasno da je Vlada Republike Srbije u potpunosti priznala šiptarske kvazi institucije. Podsetiću vas samo na neke delove sporazuma. Tim sporazumima koje je dogovorio Borko Stefanović mi priznajemo katastarsku agenciju Kosova, priznajemo vrhovni sud Kosova, priznaju se lične karte, priznaju se saobraćajne dozvole, priznaju se vozačke dozvole, priznaju se registarske tablice, matične knjige, državljanstva, i praktično, na taj način, sve ostale institucije.
Istovremeno, Vlada Republike Srbije se postignutim sporazumima odrekla prava da za vozila čiji vlasnici imaju prebivalište na teritoriji KiM, izdaje registarske oznake sa gradovima srpskim poput Prištine, Gnjilana, Peći i drugih. To je nešto što mi zaista ne možemo prihvatiti, ali imajući u vidu stanje u Vladi Republike Srbije i činjenicu da je sada potpuno ogoljena ta izdaja od strane EU, odnosno da je Srbiji jasno poručeno da se mora odreći KiM, da mora poštovati teritorijalni integritet Kosova, imajući u vidu činjenicu da čak i potpredsednik Vlade ili privi potpredsednik Vlade, kako ga nazivate, Ivica Dačić, javno poziva i kaže da je pametnije odmah priznati nezavisnost KiM, kako bi se prekinulo to mrcvarenje koje će se nastaviti. Mi zaista mislimo da je krajnje vreme da se i u Narodnoj skupštini o tome raspravlja.
Naravno, Boris Tadić nastavlja da obmanjuje građane Srbije, navodeći kako to, naravno, nije uslov i kako ta ucena EU za koju smo mi znali još ranije, mi to tvrdimo i godinama, da to nije postavljeno na takav način. Ako nije postavljeno dobro bi bilo da čujemo na koji način jeste postavljeno. Uostalom, veoma bitno pitanje je pitanje - kako se te evropske vrednosti primenjuju u Srbiji? Evropska vrednost je, vi tvrdite, brisanje granica. Kada se radi o Srbiji, EU postavlja nove granice na teritoriji naše zemlje. Evropska vrednost je humanitarna pomoć i pomoć ugroženom stanovništvu u Republici Srbiji, odnosno na teritoriji KiM. Ta evropska vrednost se primenjuje tako što se blokira ruski humanitarni konvoj od 27 kamiona i skoro 300 tona pomoći, a maltene, iako se i o tom problemu oglasila i Maja Kocijančić i svi ostali, najviši državni ograni ostali su nemi po tom pitanju, što nas upućuje na to, da su se oni praktično odrekli KiM.
Moje pitanje Vladi Republike Srbije je – kada će se raspravljati u Narodnoj skupštini o najvažnijem nacionalnom i državnom pitanju, a to pitanje je stanje u južnoj srpskoj pokrojini, odnosno KiM:
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista sam sa velikim nestrpljenjem očekivao raspravu o ovom zakonu i očekivao sam šta će to gospodin Marković reći, kako će to pokušati da odbrani, ono što je ovde predloženo.
Moram priznati da sam očekivao da će se vaše obrazloženje, gospodine Markoviću, temeljiti pre svega na činjenicama i na nekim stručnim odgovorima. Umesto toga, mi smo ovde bili prinuđeni da slušamo vašu kuknjavu o tome kako je mnogo teško, kako je izuzetno teško, kako se malo - malo pojavi još neki problem, kao je život toliko nepravedan prema vama, ali ste vi ipak mnogo veliki čovek, jer ste vi pristali nakon 20 godina da se uhvatite u koštac sa tim problemom i, kako kažete, citiraću vas, jedina odgovornost ministarstva je što je konačno pokušalo da reši ovaj problem.
Ja ću vas, gospodine Markoviću, podsetiti na to da istorija ne počinje od ovog mandata, kao što ni istorija vašeg ministrovanja ne počinje od ovoga mandata. Vi pričate o nekim bivšim ministrima, koji su u prethodnom periodu odbijali da bilo šta urade, a vi ste, gospodine Markoviću, jedan od tih ministara. Vi ste i u prethodnoj Koštuničinoj vladi bili ministar, pa vam nije padalo na pamet da bilo šta uradite kako biste ovaj problem rešili. Dakle, ako ni u čemu drugom, u tome se mora ogledati vaša odgovornost.
To što vi kažete – nisam ja inženjer, ne radim ja taj program. Pa, ne možete vi da znate hoće li biti ili neće. Možda bidne, ali ne mora da znači. To je vaš odgovor. Vi ste ministar, vi ste odgovorni za to. Pobogu, ko će biti odgovoran, ako ne vi? Zamislite, gospodine Markoviću, da je za one izbore pre 2000. godine neko rekao – najveći uspeh je to što će ovo biti poslednji izbori bez jedinstvenog biračkog spiska. Vaš najveći uspeh se ogleda u neuspehu. Vi tvrdite da je vaš najveći uspeh to što nije napravljen jedinstveni birački spisak, ali će ovo biti poslednji izbori. Čime vi to garantujete da će ovo biti poslednji izbori koji će biti bez jedinstvenog biračkog spiska?
Krajem 2009. godine vi ste kritikovani i nama je bilo i tada neshvatljivo da se daje toliki rok za početak primene zakona, čitave dve godine, pune dve godine. Znate li šta se sve može uraditi za dve godine? I vi nakon dve godine dolazite i kažete – rok je bio prekratak. Vaša jedina krivica je to što ste previše dobri i što ste previše energije uložili i previše živaca i za malo ste nas naterali u plač, ali ovo su ipak važne državne stvari.
Podsetiću vas na to da su se pre onih izbora u septembru 2000. godine predstavnici DOS režima zaključavali u toalete po Narodnoj skupštini Republike Srbije, kada su prethodno uzimali one diskove na kojima su bili birački spiskovi, i to je bio jedan od osnovnih razloga zbog kojih, po vašem mišljenju, ti izbori nisu bili regularni. Vi danas, više od 11 godina nakon toga, nama tvrdite kako za taj problem nepostojanja jedinstvenog biračkog spiska su zainteresovani samo gubitnici izbora, odnosno nakon izbora time mašu oni koji su nezadovoljni rezultatima. To je do 2000. godine bio jedan od osnovnih demokratskih postulata. To je bio jedan od osnovnih uslova za fer i demokratske izbore. Kako je moguće da se nakon 11 godina demokratije i sprovođenja tih evropskih principa i vrednosti to promenilo? Vi sami kažete da u EU ne postoji propis sa kojim biste ovaj zakon usklađivali. To nije jedan od evropskih zahteva. Zahtev je da se odreknemo KiM. Zahtev je da se izvinjavamo za nepostojeći genocid u Srebrenici. Zahteva ima milion, ali ovo nije zahtev. Onda kažete – radimo to zbog nas. Zašto ovo niste uradili zbog nas? Zašto ovo niste uradili zbog građana?
Zakon o jedinstvenom biračkom spisku se treba sistemski smanjiti mogućnost za izbornu krađu. Vi ovim zakonom, gospodine Markoviću, radite upravo suprotno. Vi kažete – smanjujete rizik da dođe do problema sa biračkim spiskovima. Ovo više nije zakon o jedinstvenom biračkom spisku, ovo je zakon o nepostojanju jedinstvenog biračkog spiska. Vi ovim zakonom stvarate sistemske uslove za izbornu krađu. Pričate o nekakvim problemima. Znate da na prethodnim izborima 2008. godine u pojedinim opštinama, npr. Opština Mali Iđoš, ni jedan matični broj nije bio u biračkom spisku, ni jedan jedini birač nije imao matični broj. U opštinama Tutin i Novi Pazar veliki broj ljudi je bio upisan duplo, a to smo utvrdili na osnovu matičnih brojeva. Šta sa onima koji nemaju matične brojeve, nego su upisana samo imena i prezimena? Na osnovu čega ćete utvrđivati kod njih o čemu se radi?
Kažete da se vodi da imamo devet miliona punoletnih građana, a da mi u stvari imamo 6,7 miliona birača. Šta to znači, gospodine Markoviću? Gde je nestalo 2,3 miliona punoletnih građana Srbije, koji po vašem mišljenju nisu birači? Da li to govorite o građanima Srbije na teritoriji KiM? Da li ste se vi to, gospodine Markoviću, odrekli AP KiM? Ko je vama dao za pravo i po kom ustavu kažete da ti građani punoletni nisu birači? Vi ste maločas, kada vam je gospodin Đurić ukazao na taj datum iz Ustava, koji će biti smatran za redovne, a koji za vanredne izbore, vi ste tada zatražili od gospodina koji je, pretpostavljam, pomoćnik sekretara da vam da Ustav. Pa, po Ustavu tražim. Zar ne mislite da ste kao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu bili u obavezi da to pogledate malo ranije, da pročitate Ustav pre nego što ste došli u salu, a ne da za vreme rasprave tražite ustavne odredbe koje se na to odnose? Onda kažete – tako ja tumačim. Šta nas briga kako vi tumačite. Kako će tumačiti RIK? Kako će tumačiti predsednik Republike koji bude raspisivao ove izbore? Koga obavezuje vaše tumačenje? Nikog. Tumačenje može dati na taj način bilo ko.
Rekli ste – ako budu redovni izbori, nadate se da ćete imati jedinstveni birački spisak, a ako ne budu, onda nećete. To je nešto što mi zaista ne možemo da prihvatimo. Kažete i da ste pokušali da rešite ovaj problem, a drugi mogu da budu samo ljubomorni. To su vaše reči. Na šta da budemo ljubomorni? Na vaš neuspeh? Da ste to uradili na kvalitetan način, u kraćem roku, pa da i neko bude ljubomoran. Vi, gospodine Markoviću, kažete nakon toga, i to je nešto potpuno drugačije, kažete – jedinstveni birački spisak realno postoji, samo ga nismo još testirali. To ste rekli u odgovoru na repliku. Recite nam sada konačno da li jedinstveni birački spisak postoji ili ne? Nije to uopšte toliki problem kako vi to predstavljate.
Pričate o nekakvom korišćenju naprednih inovacionih tehnologija i ne znam ni ja čega. Pa, nije problem objediniti te podatke. Vi po Zakonu o prebivalištu i boravištu u MUP vodite bazu podataka koja je znatno šira od ove baze koja postoji i koja je potrebna za jedinstveni birački spisak. Vi praktično iz te baze MUP Republike Srbije možete izvući sve podatke koji su vam potrebni i formirati taj jedinstveni birački spisak. Vi na ovaj način ovim zakonom derogirate i delove tog zakona, suštinski stavljate van važnosti.
Što se samih rešenja tiče, sedam članova ima ovaj zakon, SRS je podnela amandmane na šest članova. Jedino nismo na član 5. kojim je promenjen rok za štampanje biračkih spiskova sa 24 na 48 časova. Dakle, mi se ponašamo krajnje korektno. Videli ste da su svi amandmani smisleni i dobro obrazloženi. Na taj način smo to hteli da to pokažemo, ali se sa drugim rešenjima ne slažemo. Razlozi za donošenje zakona, kako vi kažete, prvi razlog je da se omogući efikasan upis u birački spisak birača koji imaju boravište u inostranstvu. Da li se to ovim izmenama omogućava? Ne, gospodine Markoviću, ne omogućava se. Vi ste dali sada predlog da birači koji se prijave za upis u birački spisak u diplomatsko-konzularnom predstavništvu, po sada postojećim zakonom, koji je stupio na snagu pre dve godine, to radi ministarstvo nadležno za poslove uprave, a vi sada menjate da to radi lokalna samouprava, opštinska, odnosno gradska uprava. Da li vi mislite da je bolje rešenje da diplomatsko-konzularna predstavništva kontaktiraju sa 160, ili koliko ih već ima, jedinica lokalne samouprave u Srbiji ili je bolje da kontaktiraju sa Ministarstvom za državnu upravu i lokalnu samoupravu?
Da li možete da zamislite komunikaciju našeg konzulata iz Južnoafričke Republike sa opštinom Trgovište ili Crna Trava, kako će se oni dobro sporazumeti i kakva će to komunikacija biti, kako će to biti ažurno? Zar ne mislite da je bolje da tu komunikaciju obavlja Ministarstvo državne uprave sa konzularnim predstavništvima? Zar nije bolje da jedna institucija obavlja nego da komunikaciju obavlja svako sa svakim? Zamislite do kakvog će to haosa dovesti.
Ovaj član koji do sada nije bio toliko u žiži ove rasprave, svakako je član 3. kojim predviđate brisanje člana 15. stav 2. osnovnog zakona. SRS je podnela amandman kojim to onemogućava. Vi ni na koji način niste objasnili ovo obrazloženje koje ste dali ovde, potpuno šturo, ali je, po mom mišljenju, to jedan od najvažnijih članova. Zašto? Ako se usvoji ono što ste predložili, sistemski se omogućava izborna krađa na izborima.
Ovaj zakon omogućava građanima koji se na dan izbora ne nalaze i neće se nalaziti u mestu svog prebivališta, da glasaju u mestu boravišta. Do sada je postojala zakonska obaveza, da biste se upisali u mestu boravište u birački spisak, da donesete potvrdu o boravištu. Vi ovim brišete tu zakonsku obavezu. Šta to znači? To znači da će se u taj birački spisak građani upisivati na osnovu lepe reči, dođu i kažu – dobar dan, želeo bih da se upišem u birački spisak u ovoj opštini. Oni uzmu ličnu kartu i kažu – nema problema, sada ćemo vas upisati.
Šta sprečava nekoga ko želi da napravi izbornu krađu da ide od opštine do opštine, dakle da ode u opštini Stari Grad, Savski Venac, pa Vračar, pa Voždovac, pa Rakovicu, pa Čukaricu itd, da obiđe sve beogradske opštine ili pola opština po Srbiji, da se upiše u birački spisak i da onda na dan izbora porani, krene od sedam ujutru, ide od biračkog mesta do biračkog mesta i glasa? Ne sprečava ga ništa.
Ono što je nekakav pravni princip, što podrazumeva zdrav razum, što podrazumeva elementarna logika, to je da ako želite da ostvarite neko pravo, da ga ostvarite na osnovu zakonom propisanih dokumenata, da ga ostvarite na osnovu zakonskog dokumenta koji izdaje državni organ. Kako ćete vi nekome verovati na reč da ima boravište u nekom gradu ili nekoj opštini? To je nešto što je potpuno neshvatljivo.
Dakle, ako želite predizbornu krađu, onda nemojte odustati od ovoga. Ako ne želite predizbornu krađu, onda prihvatite amandman SRS. Ako ne postoji jedinstveni birački spisak, a to je uslov koji bi rešio sve ove probleme, onda se to pitanje boravišta ne bi ni postavljalo, jer u jedinstvenom biračkom spisku ne bi mogao da bude niko upisan na dva mesta. Međutim, gospodine Markoviću, vi u ovom zakonu radite dve stvari: eliminišete potrebu da se dostavi dokaz o boravištu i, sa druge strane, eliminišete jedinstveni birački spisak za neke naredne izbore.
Treći razlog koji ste naveli, kažete da je osnovni razlog da se utvrdi odgovarajući rok za početak primene ovog zakona, koji će omogućiti da se do početka primene zakon, podaci koji se vode u biračkim spiskovima objedine u jedinstveni birački spisak. Gospodine Markoviću, da li ste utvrdili taj rok, pošto je to osnovni zakon? Ako jeste, molim vas recite mi u kom članu, pošto u ovom zakonu ni jedan jedini rok nije utvrđen. Jedini rok koji je utvrđen, to je da će izmena zakona stupiti danom donošenja na snagu. Vi nemate precizno utvrđen rok. Ako ste želeli da utvrdite rok, sama reč kaže, onda se utvrđuje i vezuje za određeni datum. To bi rešilo sve nedoumice.
Ovako mi valjda treba da verujemo vama. Zašto da vam verujemo ako ste nas obmanuli toliko puta u prošlosti? Obmanuli ste nas da će biti dovoljno dve godine, što je predugačak rok, a vi ste bili ministar i u mandatu pre toga. To je više nego dovoljan rok da se formira jedinstveni birački spisak. Vi ste nas obmanuli. Danas kažete da će možda biti u januaru, možda u februaru, možda u martu, ali to je sve možda. Suštinski, ovo će zavisiti od političke volje. Ako DS i Boris Tadić, kao osnovni tumači Ustava kažu da će to biti taj rok, 6. maja mogu biti i vanredni izbori. Možete ih proglasiti za vanredne, jer će to biti nečije tumačenje. Možete vi skinuti odgovornost i sa sebe i reći da tumačenje da RIK. RIK, koja sve radi samo ne postupa po zakonu. Vi to veoma dobro znate, bili ste član RIK. Tamo odlučuje isključivo politička volja i odlučuje to koliko koja politička stranka ima predstavnika u RIK, kao i u Narodnoj skupštini. Nije bitno šta je život, šta je realnost. Ako imate većinu, možete uraditi bilo šta.
Razlog za stupanje na snagu danom objavljivanja je, kaže "kako bi se omogućilo da se do početka primene zakona podaci koji se vode u postojećim biračkim spiskovima objedine u birački spisak". Zakon stupa na snagu 24. decembra. Na koji će način ovaj zakon omogućiti da se objedine do 24. decembra postojeći birački spiskovi u jedinstveni. Gospodine Markoviću, ovo nije tačno. Vi na ovaj način omogućavate odlaganje primene zakona i odlaganje formiranja jedinstvenog biračkog spiska, a ne objedinjavanje.
Sledeće kaže: razlog za donošenje zakona po hitnom postupku. Radi se o izuzetno složenom aktivnom poslu, koji iziskuje korišćenje savremenih informacionih tehnologija itd. čime bi se otklonile štetne posledice po rad organa i organizacija. Koje su to štetne posledice po rad organa i organizacija? Štetne posledice mogu biti samo po građane. Štetne posledice mogu biti samo po slobodnu izraženu volju građana Republike Srbije na predstojećim izborima. Štetne posledice se mogu ogledati u možda nekoj novoj vladi koju će formirati DS. Nema nikakve štete za rad organa i organizacija. Recite konkretno koja je to šteta?
Gospodine Markoviću, mogu da vam dam ovde spisak za opštine Tutin, Novi Pazar i Sjednica – 987 ljudi koji su duplo upisani. SRS je podnosila krivične prijave, vodili smo sudske postupke za brojne nepravilnosti koje su bile u ove tri opštine na izborima. Čak sam bio svedok na tim izborima. Da li mislite da je neko osuđen? Nije. Ovo su konkretni podaci koji su na osnovu biračkih spiskova, ali je stvar daleko gora, jer u biračkom spisku za ove opštine postoji veliki broj ljudi koji nemaju matični broj. Mi smo mogli utvrditi da su duplikati samo oni koji imaju matični broj. Ako nema matičnog broja, nemate šta da upoređujete. Dakle, situacija je čak i gora od ovih 987, koji smo na nedvosmislen način utvrdili.
Kažete da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja, počinje da se primenjuje dve godine od dana stupanja na snagu, a onda kažete: izuzetno od ovog člana, ako budu redovni izbori, koristiće se jedinstveni birački spisak. Ako budu vanredni, onda neće biti jedinstvenog biračkog spiska. I dalje nam niste dali odgovor, gospodine Markoviću, ko je taj ko ovo tumači.
Ostaviću ovaj jedan minut da imam za kasnije. Hvala.
Na žalost gospodin Marković je izašao iz sale što smatram krajnje nekorektnim u sred rasprave da napusti salu. To pokazuje njegovo nepoštovanje i prema Narodnoj skupštini…
Dakle, gospodin Marković, je naveo kako ga ne čudi to što nije ganuo mene, jer Bože moj kako je on rekao ni teške sudbine ljudi u prethodnom periodu i teška stradanja nisu ganula nikoga iz SRS. To što je rekao je sramno, to što je rekao je netačno i to samo govori o gospodinu Markoviću, a nikako o meni i SRS.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas da pravo na repliku koristite u skladu sa Poslovnikom. Ako vi smatrate da imate pravo da procenjujete ko je koga ganuo, to ima i drugi učesnik na sednici. Tako da vas molim da ako smatrate da imate pravo da kažete šta hoćete, da se setite da imate i obavezu da saslušate ono što vam se ne sviđa, ili ćete koristiti repliku u skladu sa Poslovnikom, ili nećete imati pravo na repliku, na vama je da odlučite.)
Mogu li da nastavim?
(Predsedavajuća: Naravno u skladu sa Poslovnikom.)
Hvala gospođo Čomić, vrlo ste ljubazni.
Druga stvar koju je rekao gospodin ministar jeste da on nije ministar samo za birački spisak. To niko u raspravi nije ni tvrdio ali isto tako gospodinu Markoviću opravdanje za očiglednu njegovu nesposobnost da za tri godine od kako je ministar, formira birački spisak, okrivi nekoga iz SRS. Kakav je to argument da on kaže, pre 13 godina je neko iz vaše stranke bio pomoćnik ministra pravde, odnosno zamenik ministra pravde, pa vi pre 13 godina to niste uradili i zašto sad tražite od mene u 2011. godini, na kraju da to utvrdim.
Dakle, ministar Marković ni jednoga trenutka nije našao za shodno da kaže da je odgovoran. Odgovoran sam za ovo što je očigledan neuspeh već je pokušao da to proglasi uspehom. On kaže da nije ministar samo za to i pita kakve veze ima Kosovo, kakve veze ima boravište? Nigde u zakonu ne piše da se odredbe člana 15. stav 2. neće primenjivati ukoliko budu vanredni izbori. Gde to piše u zakonu? Da li i tu treba da verujemo ministru Markoviću na reč? Ako ste već imali nekakvu nameru, to ne piše u obrazloženju.
Druga stvar to ne piše ni u zakonu, a što je najbitnije. I treća stvar koja se tiče RIK-a. Srpska radikalna stranka nije dala podršku predlogu da se formira DRI, zato što bi ti ljudi koji budu sedeli u toj, takođe bili politički određeni, kao što su politički određeni i ovi koji sede u RIK. Ali RIK nije problem već je problem to što u sudovima rade ljudi koji su određeni po političkoj osnovi i to što sudovi donose politički motivisane odluke, a ne odluke zasnovane na zakonu. hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista mislim da sam jedan od narodnih poslanika koji je možda i najviše koristio pogodnosti date ovim Zakonom o dostupnosti informacija od javnog značaja. Međutim, današnja rasprava je specifična zbog toga što veliki broj predmeta koje ima Poverenik i veliki broj zahteva, u skladu sa zakonom, da Poverenik bude taj koji će omogućiti građanima da dobiju određenu informaciju, zapravo, znači to da institucije Republike Srbije rade sve lošije i lošije iz godinu u godinu.
U skladu sa zakonom, svaki građanin ima pravo da od nadležnog organa zatraži određenu informaciju, a Povereniku se obraća tek onog trenutka kada, u skladu sa zakonom, državni organ ne odgovori i ne dostavi traženu informaciju o onome koju je nju tražio. Imali smo priliku da čujemo i predstavnici vladajuće koalicije se ponose time što se broj tih neispunjenih zahteva državnim organima ne povećava iz godinu u godinu.
Koliko suštinski ova vladajuća koalicija želi sprovođenje zakona, koliko želite te demokratske institucije, bolje od tog vašeg formalnog zalaganja za njih govori činjenica koliko ste stavili novca na raspolaganje Povereniku za informaciju o javnog značaja. Onaj ko zaista želi da se u tom smislu ta situacija popravi, da je to vama zaista cilj, onda biste kancelariji Poverenika omogućili idealne uslove za rad. Podsetiću vas da se tu ne radi o stotinama, milionima dinara ili evra, već o znatno nižim platama i znatno nižim iznosima. Ako može Republika Srbija da izdvoji stotine miliona dinara za bezbroj agencija koje ste formirali, praktično, nema novog zakona koji se donosi, a da se ne bira nova agencija, kako je onda moguće da vama suštinski nije stalo do toga da ovoj instituciji, da kažem čiju vrednost prepoznaju građani, bez obzira na političku opredeljenost, omogućite normalan rad?
Imali smo priliku da, da kažem sarađujemo sa gospodinom Šabićem, uslovno rečeno da sarađujemo, je do te saradnje dolazi onda kada drugi državni organi ne ispoštuju svoje zakonske obaveze. Praktično nas vi danas stavljate u položaj da mi treba da se zahvalimo Rodoljubu Šabiću zbog toga što je on taj koji poštuje zakon.
Naravno, mi nemamo bilo kakav razlog, posebno razlog da napadamo Rodoljuba Šabića, ali u normalnoj državi, u demokratskoj državi, poštovanje zakona je normalno. Nije normalno da se vi dičite time što postoji ta kancelarija i Rodoljub Šabić, da ta kancelarija ima sve veći broj predmeta, jer to suštinski znači da državne institucije ne funkcionišu.
Govoriću o dve grupe zahteva koje sam podnosio. Dakle, govoriću samo na osnovu činjenica. Da bih ilustrovao kao primer, jedan deo su zahtevi koje sam podneo, na koje još uvek nisam dobio odgovor, a jedan deo su zahtevi na koje jesam, uz pomoć kancelarije Poverenika, dobio odgovor. Mislim da je to u prethodnom periodu bilo veoma važno za građane.
Jedna od informacija, koja je svakako bila propraćena u medijima, je informacija o tome kako je SNS finansirala svoje najviše funkcionere preko preduzeća "Profajler tim", a novcem iz budžeta opština Zemun i Voždovac. Naime, u dve opštine u Beogradu su na vlasti predstavnici SNS i, odmah nakon što su došli na vlast, oni su zaključili nekakve fantomske ugovore do kojih, moram reći još uvek, i pored toga što smo ih tražili i tražimo već duže od godinu dana, nismo došli, ali smo, preko zahteva o dostupnosti informacija o javnog značaja, koji smo uputili Trezoru NBS, došli do konkretnih novčanih iznosa koji su iz budžeta opština Zemun i Voždovac prebačeni na račun preduzeća "Profajler tim", da bi, zatim, preduzeće "Profajler tim" isplaćivalo platu Aleksandru Vučiću, zameniku predsednika SNS i drugim funkcionerima SNS.
Samo za godinu dana je prebačeno, ni manje ni više, nego 11.038.900 dinara. I sam Aleksandar Vučić je, u emisijama u kojima je gostovao, potvrdio, npr. 4. novembra u emisiji "Raspakivanje" kako radi u preduzeću "Profajler tim", do duše nije znao kako se to preduzeće zove, ali je rekao kako vredno zarađuje svoju platu, iako, navodno, kako tvrdi nije na grbači građana, on se time ponosio, kao što vidite, jeste. On je tada tvrdio kako oni sprovode nekakve privredne kampanje, a mi smo, kroz Agenciju za privredne registre, utvrdili da se 80% prihoda ovog preduzeća odnosi na prihode upravo od ove dve opštine. Kada se tome doda još nekih 600 hiljada, 700 hiljada koje su dobili za prelom opštinskih novina, onda se vidi da je taj procenat i veći od 80%.
Mi postavljamo pitanje: koje je to privredne kampanje za koja preduzeća osmišljavao Aleksandar Vučić, ako se vidi da možda za godinu dana svega dva miliona dinara otpada na prihode koje mi u ovom trenutku ne možemo identifikovati, ali ćete se saglasiti da bilo koja ozbiljna privredna kampanja zahteva neuporedivo više novca?
Naravno, to nije prestalo u trenutku kada smo mi izašli sa tim u javnost. I dan – danas, saopštiću to na nekoj od narednih sednica, opštine Zemun i Voždovac iz svog budžeta, iz onoga što ovako osiromašeni građani uplaćuju u budžet, finansira najviše funkcionere SNS.
Podaci koje smo, takođe, dobili od Trezora NBS, su podaci koji se odnose na finansiranje, praktično stranačkog lista SNS, preduzeća koja su u vlasništvu, takođe funkcionera i bliskih krvnih srodnika i uopšte bliskih srodnika najviših funkcionera tih stranke jer, verovali ili ne, od onog trenutka, u septembru 2008. godine, kada je ova izdajnička grupa pokušala da napravi prevrat u SRS i kada su ukrali mandate SRS, kreće izdašno finansiranje, praktično stranačkog lista "Pravda", od budžeta grada Beograda i, između ostalog, od nekih javnih preduzeća.
Mi nismo uspeli da dođemo do podataka od svih, ali smo došli, npr. do podatka o tome koliko su dobili od "Telekoma Srbija". Za kraj 2008. godine, odmah nakon izdaje, radi se o novembru i decembru, "Pravda", koja dotle nije dobijala ni dinar iz gradskog budžeta, dobija za ta dva ili tri meseca iznos od 1.669.464 dinara. Odmah nakon izdaje Đilas, koji je nalogodavac budžeta i koji samostalno odlučuje koliko će kom listu dati, kreće to da isplaćuje "Pravdi". U 2009. godini dobijaju znatno veći iznos, tj. 9.859.254 dinara, pa u 2010. godini dobijaju iznos od 7.088.498 dinara. Ukupno u 2008. godini, kraj 2009. i 2010. godine iznos je 18.661.889 dinara.
Koliki je iznos iz budžeta grada dobili za 2011. godinu još nismo saznali, ali pošto se približava kraj budite sigurni da ćemo i to znati već početkom sledeće kalendarske godine.
Ono što je zanimljivo, to je da je to preduzeće koje je formalni izdavač Pravde, skoro dve godine u blokadi. Verovali ili ne, oni su u blokadi od januara meseca 2010. godine, što znači da su oni skoro dve godine u neprekidnoj blokadi. Iznos za koji su bili u blokadi bio je 60 miliona i 660 hiljada dinara, u međuvremenu, od mog poslednjeg obraćanja i provere, taj iznos je porastao na 61 milion četristo i nešto hiljada dinara.
Istovremeno kako bi praktično prevarili dužnike oni su osnovali novo preduzeće, inače istine radi, dakle, direktor preduzeća Pravda pres i zastupnik preduzeća Pravda pres je supruga Nebojše Stefanovića, visokog funkcionera SNS, a kada je ovo preduzeće palo u blokadu oni su osnovali novo preduzeće pod nazivom Pravda plasman, u kome je većinski vlasnik ista ta Ana Stefanović, supruga Nebojše Stefanovića, visokog funkcionera SNS.
Oni su na preduzeće Pravda pres koje je u blokadi ostavili dugove, a novoosnovano preduzeće je to koje ubira prihode i preko koga oni praktično i dalje funkcionišu, pretpostavljam isplaćuju plate ili šta god drugo.
Ono što je takođe zanimljivo je to koliki iznos je to preduzeće dobilo od "Telekoma Srbije", koje je javno preduzeće, praktično koristi javno dobro, a nekada i monopolski položaj i na osnovu toga veoma dobro zarađuje. Videli ste kako su oni histerični bili kada se govorilo o prodaji JP "Telekom Srbija". Mi najpre nismo znali o čemu se radi, ali kada smo utvrdili kako ih izdašno finansiraju i koliko su desetina miliona dinara dobili, onda su stvari mnogo jasnije.
Za 2008. godinu preduzeće Pravda je dobila 20 miliona 257 hiljada i 300 dinara od JP "Telekoma Srbije", za 2009. godinu – 18. 786.600 dinara. Za 2010. godinu iznos od 23 miliona dinara, što znači da su takozvane opozicione novine. Za tri godine od javnog preduzeća u većinskom vlasništvu Republike Srbije je dobila, ni manje ni više, nego 76.430.600 dinara. Kada se na taj iznos doda iznos koji su dobili od grada Beograda, odnosno iz budžeta grada Beograda, ukupan iznos koji je Pravda dobila je 94.705.779 dinara, praktično milion evra u osiromašenoj Srbiji za opozicioni list stranke koje deli vrednosti zadnje dve godine koje promoviše DS prethodnih 20 godina.
Postavljam pitanje – kako je moguće da vi iz vladajuće koalicije ovako terorišete jednu opozicionu novinu? Zašto ne počnete na isti taj način terorišete stranački list SRS "Velika Srbija", pa da i nama isplatite, možete retroaktivno za taj prethodni period od tri godine, iznos od 120, 130 miliona dinara, pa da i mi malo kukamo kako smo ugroženi. Gospodin Jugović je maločas govorio o policijskim dosijeima, o tome kako oni nisu dostupni javnosti. Policijski dosije dr Vojislava Šešelja dostupan je javnosti. To isto da je želeo mogao je učiniti i Vuk Drašković.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas, Zakon o otvaranju dosijea nije na dnevnom redu, pa vas molim, o dnevnom redu.)
Gospođo Čomić slažem se. Jedan od poslednjih dokumenata koji sam dobio preko poverenika za informacije od javnog značaja, odnosno od gospođe Gordane Šunjevarić, pomoćnika generalnog sekretara, pre nekoliko dana sam obavešten, dakle konačno sam dobio, od opštine Voždovac smo zahtevali da saznamo kolika je nadoknada za članove i predsednika upravnog odbora. To je nešto na čemu smo insistirali skoro godinu dana, jer su predstavnici SNS bili zgroženi kako se u gradu Beogradu u javnim preduzećima čiji su budžeti i po 5,6 ili 10 milijardi dinara, nadoknade članova upravnih i nadzornih odbora po 10, 20 hiljada dinara. Oni su naravno krili tu informaciju kao zmija noge, ali smo došli do podataka. Odmah nakon što su formirali vlast, jedna od prvih odluka na Skupštini gradske opštine Voždovac, 27. januara 2010. godine naprednjaci su imenovali Snežanu Žugić za direktora SC "Šumice". Oni su imenovali predsednike i članove upravnog odbora, itd, Novak Stanišić je bio predsednik upravnog odbora.
U to vreme nadoknada je bila 10 hiljada dinara. Nadoknada za predsednika Upravnog odbora. Druga odluka koju su doneli je odluka o isplati naknade po rešenju skupštine gradske opštine Voždovac – odobreno je povećanje nadoknade za predsednika Upravnog odbora, gospodina Novaka Stanišića, na iznos sa 10 hiljada dinara povećava se na, ni manje ni više, 70 hiljada dinara, koji će se isplaćivati u dva dela po 35 hiljada dinara. Pogledajte kako licemerje vlada kod poslanika SNS. kada je opština njihova, kada su na vlasti, u pitanju ona za preduzeće čiji je godišnji budžet možda 50 miliona dinara, 70 hiljada mesečno je adekvatna nadoknada. To je na godišnjem nivou nekih 840 hiljada dinara, 840 hiljada u odnosu na budžet od 50 miliona dinara, a u gradu Beogradu gde su preduzeća, npr. GSP ima planirani gubitak u budžetu od 6 milijardi dinara, nadoknada za predsednika upravnog odbora je 25 hiljada dinara i oni kažu kako je to ogromna nadoknada.
Ovakvih primera ima još koliko hoćete, ali sada da se povežemo, jedno od važnijih pitanja, da se povežemo na ono što nismo dobili. Imajući uvidu da su neki sporazumi između pregovaračkog tima, kako kažu Prištine, odnosno tih privremenih institucija i srpskog pregovaračkog tima postignuti još u julu mesecu, onda sam ja, kao i drugi članovi Odbora za KiM, ostali smo uskraćeni da dobijemo informacije. Još u avgustu mesecu sam podneo, pročitaću, pošto je gospođa Trivan maločas pitala kako se koristi, zarad građana ću pročitati kako zvuči zahtev: "Zahtev za pristup informaciji od javnog značaja – Obraćam vam se shodno članu 15. stav 1. u vezi sa članom 5. Zakona o slobodnim informacija od javnog značaja i zahtevam da mi u propisanom roku iz člana 16. dostavite informaciji o sadržaju sporazuma, dakle sa privremenim institucijama samoupravi u Prištini, koji su se odnose na katastarske knjige." Pokušavali smo i kroz institucije sistema, to je ono što je posebno loše, pokušavali smo kao narodni poslanici da dođemo do te informacije. Apsurdno je da mi kao narodni poslanici, kao predstavnici Narodne skupštine Republike Srbije koja je najviši organ u Republici Srbiji, da smo mi prinuđeni da preko Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja dobijamo informacije koje su relevantne za naš rad. Tu informaciju smo dobili, nisam dobio u skladu sa zakonom, nego sam dobio redovno kao poslanik, o sporazumima postignutim u oblasti carinskih pečata, o Sporazumu u oblasti slobode kretanja, matičnih knjiga i katastra, ali tek, kao što se vidi, 11. novembra 2011. godine, sa nekoliko meseci zakašnjenja.
Radi se o tome da mi ovde nismo imali, mora proći određeni rok da bi smo podneli zahtev povereniku, da bi poverenik mogao nešto da učini, ali je to nešto što je potpuno skandalozno. Ono što je još gore to je da u tom odgovoru pregovarački tim za dijalog sa privremenim institucijama kaže i sledeće – da su određeni narodni poslanici, oni mole.
Evo da pročitam sve. Želeo bih da iskoristim priliku da se obratim sa molbom da se svi izveštaji pregovaračkog tima dostave svim narodnim poslanicima, pošto su određeni narodni poslanici protestvovali zato što nisu upoznati ni sa jednim izveštajem pregovaračkog tima. Ti određeni poslanici, kako ovde kažu, to su poslanici SRS, među kojima sam ja i gospodin Kragović i gospodin Božidar Delić i svi drugi koji su prisustvovali sednicama Odbora za Kosovo i Metohiju, bez obzira na to da li su članovi ovog odbora ili ne.
Zaista se trudim gospođo Čomić sve vreme da govorim o tome, evo govoriću još o poslednjem zahtevu koji sam podneo danas na današnji dan i to je opet, mogu pročitati kaže – zahtev za pristupu informacija od javnog značaja, obratio sam se pregovaračkom timu za dijalog sa privremenim institucijama ...
Gospođo Čomić, još nekoliko rečenica, ali zaista ne znam zašto me prekidate. Pokušao sam iz svog ugla...
(Predsedavajuća): Zato što kršite odredbe Poslovnika Narodne skupštine.
... da iz svog ugla kažem koliko je gospodin Šabić doprineo da se ova zakonska prava koja mi imamo ostvaruju i u praksi. Ništa drugo. Dakle, ne govorim apstraktno, govorim o konkretnim, evo mogu da vam donesem da vam pokažem zahtev koji sam podneo ...
Dame i gospodo narodni poslanici, juče je na veliki šiptarski praznik, tzv. dan zastave, KFOR nasilno uklonio barikade koje su postavili Srbi u Jagnjenici i tom prilikom povređen je veliki broj ljudi. Brojka o kojoj se govori u javnosti ide od 65 do više od stotinu, koliko tvrdi da je povređeno ministar Bogdanović. Čak je i strašnije od svih tih povreda to što je režim u Beogradu praktično ćutke prihvatio nasilnu akciju KFOR-a, ne iskazujući svoj stav, samo apelovao preko predsednika Borisa Tadića i ministra za KiM, apelovao na obe strane da se uzdrže od nasilja i pozvao na nastavak dijaloga.
Moram da obavestim, pre svega, Borisa Tadića da na obustavu nasilja treba da pozove svoje partnere iz EU, svoje partnere iz NATO pakta. Ne radi se ovde o bilo kakvog obostranom nasilju, već se radi o nasilju predstavnika sve više okupacionih snaga KFOR-a protiv nenaoružanih Srba. Izveštavanje medija je, takođe, bilo pod očiglednom kontrolom režima i bilo je usmereno na umanjivanje značaja svega što se dogodilo dole, na minimizovanje nasilja koje se primenjuje prema Srbima, na smanjenje broja povređenih. Niko nije izveštavao o povredama i o vrstama povreda. Ono što je takođe veoma strašno, niste na adekvatan način prezentovali otvorenu pretnju pripadnika KFOR-a, kojom su jasno stavili do znanja da će sledeći put reagovati mnogo gore, mnogo agresivnije. Oni tvrde da imaju pravo da primenjuju bojevu municiju protiv nenaoružanih Srba. Praktično je pitanje trenutka ili dana kada će biti mnogo veći broj žrtava i kada će doći do znatno većeg broja smrtno stradalih.
Ono što mediji nisu preneli, a što smo pouzdano saznali, to je da je pored gumenih metaka na Srbe ispaljivana i sačma. Dakle, opredeljenost predstavnika KFOR-a, nemačkog KFOR-a u ovom trenutku bila je ne da ima veći broj mrtvih Srba, već samo da ih povredi i onemogući u daljem održavanju tih barikada. Šatori u kojima su Srbi boravili zapaljeni su signalnim raketama. Sve to ukazuje da će u danima koji dolaze aktivnosti koje KFOR preduzima biti znatno nasilnije i, ne daj Bože, mislim da je sve očiglednije da će doći i do oduzimanja života predstavnicima Srba i ljudima koji na miran način protestuju na barikadama.
Vlada Republike Srbije u izveštaju koji je dostavljeni narodnim poslanicima je rekla da je nakon nasilja od 27. septembra, koje su počinili pripadnici američkog KFOR-a, došlo do odlaganja sedme runde dijaloga između Beograda i Prištine, koje je bila zakazana u Briselu, i da je naša strana istakla spremnost da se dijalog nastavi, ali uz prethodno iznalaženje rešenja za aktuelnu krizu na terenu. Ako je nasilje danas i juče još gore nego što je bilo 27. septembra, ako je broj povređenih veći, ako je rešenost predstavnika zemalja EU i KFOR-a da rasturi nasilno te barikade još veća, kako je moguće da onda Borislav Stefanović danas putuje u Brisel i da nastavlja nekakve pregovore?
Mi smo već nekoliko puta postavili u Skupštini pitanje o ovim temama, a nijedan odgovor nismo dobili. Dana 27. jula, davanog 27. jula SRS je podnela interpelaciju po pitanju stanja na KiM. Prošlo je više meseci, rok je 30 dana da Skupština o tome raspravlja, a još uvek nismo dobili nikakav odgovor. Juče je na sednici Odbora za KiM jedna od tema trebao biti izveštaj pregovaračkog tima o sporazumima koji su postignuti povodom priznavanja univerzitetskih diploma. Iako je prošlo 10 dana od postizanja tzv. dogovora, u Narodnu skupštinu Republike Srbije pregovarački tim to još uvek nije dostavio. Juče su narodni poslanici četiri sata čekali Borislava Stefanovića. Tri puta je odlagan sastanak, iako je sva tri puta zakazivan u terminu koji je upravo on sam određivao. Onda je vest na državnoj radio televiziji kako nije održana sednica jer Borislavu Stevanoviću nije dozvoljeno da usmeno iznese izveštaj. Zar mislite da ćete do kraja ponižavati poslanike? Njegova je obaveza bila da dostavi pisani izveštaj, sam se na to obavezao. Trebali poslanici da hvataju stenografske beleške?
Gospodine Novakoviću, povređen je član 27. odnosno povredili ste ga vi u delu koji kaže – predsednik Narodne skupštine stara se o primeni ovog poslovnika. Vi ste maločas dozvolili gospođi Nadi Kolundžiji da ovo vreme na koje ste joj dali pravo, odnosno dali reč u skladu sa članom 286. iskoristi ne onako kako član 286. kaže da traži obaveštenje i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, ministara, itd, o pitanjima iz okvira prava i nadležnosti i dužnosti ovih funkcionera, već ste joj dozvolili da ona to pravo zloupotrebi i da iznosi neke neistine o radu Odbora za KiM i njenog predsednika, gospodina Ljubomira Kragovića.
U skladu sa članom 82. na tok sednice skupštinskih odbora shodno se primenjuju odredbe ovog poslovnika o sednici Narodne skupštine ako ovim poslovnikom nije drugačije određeno.
Dakle, kao što i vi, gospodine Novakoviću, u skladu sa članom 27. i drugim članovima koji regulišu vaša prava vodite tu sednicu, određujete tok, zakazujete, prekidate, itd, isto tako ta ovlašćenja ima i gospodin Ljubomir Kragović. Dakle, vaša tvrdnja, gospođo Kolundžija, da Odbor treba da se izjasni da li će biti prekinuta ili ne sednica Odbora je apsolutno besmislena. Ona nije u skladu sa Poslovnikom koji ste vi doneli. Menjali ste ga pet puta. Svaki naredni je rigidniji od prethodnog, ali čak ni to ne predviđa ovaj poslovnik. Dakle, radi se samo o samovolji vladajuće koalicije i o tome što se vama ne sviđa da se raspravlja o situaciji na KiM.
Sednica Odbora za KiM je prekinuta zato što pregovarački tim, u skladu sa obavezama koje ima i koje je sam prihvatio, u roku od 10 dana, koliko je imao od postizanja Sporazuma, nije Narodnoj skupštini dostavio pisani tekst Sporazuma. Narodni poslanici ne mogu hvatati stenografske beleške, niti je Narodna skupština mesto na kome možemo raspravljati na osnovu nečijih usmenih reči.
Dame i gospodo narodni poslanici, još 2. septembra, pre skoro tri meseca, postignut je prvi od tih dogovora u tim pregovorima koji se vode pod okriljem Brisela. To su bili dogovori koji se odnose na oblast katastarskih knjiga i carinskog pečata.
U međuvremenu, znate i sami, došlo je do postizanja do još dva dogovora, a to su dogovor u oblasti matične knjige i dogovor u oblasti slobode kretanja. Koliko čujemo, danas je postignut još jedan sporazum koji se odnosi na univerzitetske diplome.
Članovi Odbora za KiM dobili su te tzv. sporazume i ako su to neformalna dokumenta, kako piše u njima i tu postoji nekoliko problema. Prvi problem je to što čak ni u ovim sporazumima ne piše sve. Dakle, u svakom sporazumu stoji da EU preuzima davanje političke garancije za one delove sporazuma koji zbog stavova bilo koje od strana nisu mogli biti uneti u tekst.
Istovremeno, u izveštaju koji je Vlada Republike Srbije dostavila Narodnoj skupštini kaže se da je viće prilikom početka primene aranžmana u oblasti carinskog pečata došlo do krajnje pristrasnog tumačenja aranžmana u korist Prištine, a od strane EU.
Dakle, veliki je problem to što niko, pa čak ni ministri u Vladi Republike Srbije, ne zna šta je sve potpisano, ali je potpuno nedopustivo da čak ni narodni poslanici u Narodnoj skupštini ne znaju bilo šta o tim postignutim sporazumima, iako je Vlada prethodnom deklaracijom obavezana da svaka tri meseca izveštava Skupštinu o toku pregovora.
Izveštaji o toku pregovora podrazumevaju i raspravu u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Do danas do te rasprave nije došlo. Pregovori su prekinuti 27. septembra i to ih je prekinula srpska strana. Tada je rečeno da neće biti nastavka pregovora dok se ne reši situacija na administrativnim prelazima. Međutim, iako se situacija na administrativnim prelazima nije promenila došlo je do promene stave Vlade Republike Srbije, do promene stava pregovaračkog tima. Juče su pregovori nastavljeni. Po ovim sporazumima koji su do sada prihvaćeni, brutalno se gazi ustavni poredak Republike Srbije, krši se veliki broj zakona i potpuno je jasno da ovim sporazumima pregovarački tim i Vlada Republike Srbije, koja je stala iza tih sporazuma, otvoreno i neskriveno priznaju nezavisnost KiM, odnosno priznaju tu šiptarsku kvazi državu.
Više ću zarad građana, nego zbog vas, reći šta ste sve prihvatili.
U oblasti carinskog pečata prihvaćen je pečat koji je prethodne tri godine Vlada Republike Srbije osporavala. Dakle, ništa se nije promenilo. Pečat koji nije bio dobar sada je odjedanput dobar.
U oblasti katastarskih knjiga prihvatili ste da kompletne katastarske knjige, skenirane originale prosledite šiptarskoj strani i obavezali se da ćete raditi na uspostavljanju potpuno pouzdanog katastra na Kosovu. slično je i sa matičnim knjigama, gde ćete takođe dati kompletne matične knjige i uspostaviti katastar Kosova.
Što se tiče nadležnosti institucija šiptarskih ne bilo kakvih privremenih institucija samouprave, već institucija koje su formirane na osnovu ustava tzv. Kosova i zakona Kosova, vi ste prihvatili nadležnost Vrhovnog suda Kosova.
Borislav Stefanović je to u nekoliko navrata dematntovao i ako svi mogu u sporazumu pročitati da to piše.
Što se sporazuma u oblasti slobode kretanja, prihvatili ste šiptarske lične karte, prihvatili ste registarske tablice, prihvatili ste šiptarske vozačke dozvole, odrekli se srpskih tablica na području KiM i pristali da svi vlasnici automobila koji žive na KiM imaju RKS ili KS table. Na taj način da bi uzeli te vozačke dozvole moraju uzeti lične karte, moraju uzeti državljanstvo Kosova, moraju platiti porez šiptarskoj kvazi državi. Dakle, direktno priznajete sve njihove institucije.
Još jednu stvar ću reći. Navodno je danas postignut još jedan sporazum u vezi univerzitetskih diploma. Znajući Borislava Stefanovića, verovatno ste ukinuli ili Beogradski univerzitet ili možda pristali da Azem Vlasi bude novi rektor. U međuvremenu je završen konkurs za opremanje osnovnih škola računarskom opremom.
Kako kaže Jasna Matić, državni sekretar, 2802 škole u Srbiji su dobile kompletnu računarsku opremu. Iz ovog projekta izostavljeno je KiM.
(Predsednik: Vreme.)
Tražim objašnjenje od Vlade Republike Srbije, prvo, kada će doći do rasprave u Narodnoj skupštini o ovim temama koje su od najveće moguće važnosti. To nije nadležnost četiri predsednika lokalne samouprave sa severa Kosova.
(Predsednik: Vreme. Potpuno je jasno vaše pitanje.)
Završavam. Drugo pitanje je šta će Vlada Republike Srbije da se spreči nastajanje... (Isključen mikrofon.)