Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vlado Sekulić

Govori

Amandman na član 22. podneo je moj kolega Nebojša Stefanović i pokušao je da reguliše član 22, da se u stavovima 2. i 3. godina 2011. zameni godinom 2015. Obrazloženje je bilo da je amandman u skladu sa podnetim amandmanom na član 13. Predloga zakona.
Da bi građanima bilo jasnije, pročitaću član 13. i ovaj amandman, koji je podneo gospodin Nebojša Stefanović, a usko je vezan za amandman koji je podnela gospođa Vjerica Radeta, koja ga je izuzetno dobro i obrazložila.
Član 13. Rok za prodaju akcija i udela: ''Akcijski fond je dužan da akcije i udele proda do 31. decembra 2008. godine, odnosno najkasnije u roku od šest meseci od dana prenosa akcija, odnosno udela, u Privatizacioni registar, ako su akcije, odnosno udeli, preneti u Privatizacioni registar posle 30. juna 2008. godine.''
Ovaj rok, kako je predviđeno Predlogom zakona, suviše je kratak. Prodajom akcija u tako kratkom roku smanjiće se njihova kurentnost na tržištu, pa će, samim tim, i cena po kojoj mogu biti prodate, biti niža od realne. Moj kolega Nebojša Stefanović je želeo da se produži ovaj rok na 2015. godinu da bi svi bili u ravnopravnom položaju.
Obrazloženje zašto se ne prihvata amandman je: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je period od tri godine dovoljan da nosioci prava odluče da li će da zadrže akcije ili će da ih prodaju. Prolongiranje roka bi značajno uvećalo troškove i otežalo tehničku sprovodljivost ovog člana, i stvorilo dugoročni trošak, odnosno obavezu za budžet Republike Srbije koju bi bilo nemoguće kvantifikovati. Ne ukazuje se na potrebe i celishodnost da Republika Srbija snosi troškove prodaje akcija za one građane koji odluče da dobijene besplatne akcije drže na duži rok u svom posedu".
Stvarno mi je žao što ministar Dinkić nije tu, pa da nešto raspravimo. Ostao je dužan da mi odgovori, ne samo meni nego i javnosti Srbije, po kom osnovu je gospodin Đelić bio oslobođen plaćanja, da li kao strani državljanin Francuske ili bilo koje zemlje gde je bio - Ukrajina, Rusija, Poljska. Iz Poljske su ga izbacili, pa su mu zabranili ulazak. Tu sigurno nije državljanin, ali da se sazna gde je on državljanin.
Hteo bih da pitam gospodina Dinkića - zašto u ovom zakonu plasirate lepu priču o besplatnoj podeli akcija, a onda ograničavate građane Srbije koji će dobiti te besplatne akcije? Na koji način – to su obrazlagale moje kolege, posebno gospodin Stupar. I statistički i analitički je dokazao da vi tu, faktički, ništa ne poklanjate, nego deca dobijaju ono što su zaradili očevi, čak i dede, nešto što je bukvalno nasledno pravo.
Ovde se bukvalno vrši pritisak na akcionare da u što kraćem roku prodaju svoje akcije i sada se dozvoljava, po vama, da ćete vi platiti brokerske usluge, otvaranje računa i svega ostalog. Do sada u praksi, svako ko je želeo da izađe na berzu, morao je da preda zahtev za berzu, za akcije, da da najveću ponudu, najnižu ponudu do koje hoće da ide, da otvori račun koji je on plaćao i da plati sve transakcije na berzi.
Sve transakcije su plaćane preko brokera. U ovom zakonu je predviđeno da će Vlada Republike Srbije neći tenderom najpovoljnijeg brokera koji će da zastupa sve ove akcionare.
Zašto će Vlada da nađe najpovoljnijeg brokera i po kom to tenderu? Zašto se ne dozvoli zdrava konkurencija, pa će svaki građanin koji dobije besplatne akcije da izabere svog brokera, otići će tamo gde mu se nude uslovi, gde su najmanji manipulativni troškovi i gde smatra da je taj broker dobar, da će zastupati njegove interese i da će prodati po najvišoj ceni, jer kada vi dajete akcije, da bi svi građani znali, vi dajete i onu donju granicu akcija do koje hoćete da idete.
Red veličina, ako su akcije trenutno 12.000 tržišne, vi možete da napišete da je najniža cena 10.000. Broker koji nije savestan i koji može iz nekog interesa da radi za neku drugu stranu, on može da proda po toj najnižoj ceni od 10.000, a da je mogao da proda i po 11.900. Ovde se otvara sumnja, čim vi navodite građane na jednog brokera, navodite građane da moraju da prodaju u roku od tri godine, jer posle toga će biti trošak za državu i onda će se stvoriti nešto što će štetiti državi. Neće ništa štetiti državi. Zašto se vrši pritisak na građane da prodaju što pre?
Sistem berze je bukvalno strogo regulisan ponudom i tražnjom. Što je veća ponuda, akcije će da padnu. Što je veća potražnja za akcijama, akcije skaču. Kada vi njima sugerišete da prodaju što pre akcije, vi onda njih dovodite u stanje zablude, da oni izađu na tržište, da svi daju. Ono što sam objašnjavao, mi smo takav narod - bolje vrabac u ruci nego golub na grani, pa svi potrče da prodaju. Garantujem, preko ovoga sada neće akcije koje vi podelite vredeti hiljadu, ako sugerišete građanima da moraju u tom roku da prodaju.
Šta ako neko od građana ne želi da proda, želi da zadrži? Objasniću zašto svaki građanin treba da zadrži akcije i da namerno ne izađe na tržište. Zato da bi, ako se prodaju i privatizuju uspešna preduzeća, gospodin Dinkić je pričao o "Galenici", a nas dvojica smo pričali mnogo o "Galenici" i tek ćemo da nastavimo priču i dalje, svaka uspešna firma kad iskaže završni račun, znači akcionarsko društvo, ona iz svojih sredstava dobiti daje, odvaja sredstva u dobit akcionarima i to je tzv. dividenda.
Svaki akcionar koji zadrži svoje akcije po broju akcija će dobiti dividendu. Interes akcionara koji veruju u to preduzeće, a kako je rekao gospodin Dinkić izuzetno su jaka preduzeća koja ćemo privatizovati, pa zašto bi sada neko prodavao ako zna da će samo na osnovu dividende moći da dobije mnogo veće pare nego što je vrednost akcija.
Ovde se namerno vrši sugestija da se prodaju što pre akcije, da bi neko kupio te akcije i da bi došao u položaj da on može da diktira i uslove na tržištu i sve ostalo. Žao mi je što ministar nije tu, vratiće se on.
Pokazaću vam da ova, kako je jedan moj kolega rekao "traljava" privatizacija vaša, mislim da je gospodin Buha to odlično rekao, ovaj naziv je najbolji naziv za ovu privatizaciju koju vi nama predlažete.
Da bi se to potkrepilo činjenicama, neću vam navesti ni jedan primer gde mi možemo da pričamo o nekim firmama koje mi znamo ili bilo šta, nego da vam dokažem kako vi sprovodite traljavo privatizaciju i vaši direktori ne znaju sami šta će sa vama da rade.
Konkretno, gospodin Bulat, koji je direktor "Internacionala CG" Beograd, firma u restrukturiranju, on se obraća Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, gospodinu Nebojši Ćiriću, pomoćniku ministra, Agenciji za privatizaciju, gospođici Vesni Džinić, direktoru i
gospodinu Branislavu Zecu, izvršnom direktoru, 3.12.2007. godine.
Kada se vaši direktori, koje ste vi postavili da rade za vas, kada se oni žale na vas i oni vam ukazuju na malverzacije, zloupotrebe i krađe, što ću vam pročitati ovde, ona možete tek da zamislite kako ostali koji su, da kažem nezavisni direktori ili, ne daj bože, po vama, iz neke druge stranke, ali vi to odmah poskidate.
Sada ću vam pročitati. Kaže: "Dostavljamo vam primedbe i sugestije na Nacrt programa restrukturiranja u kojima je sadržan i stav Kompanije ICG, na dopis BDOBC Ekcel, od 20.11.2007. godine". Inače, BDOBC Ekcel je firma koja vrši procenu, ona radi konsalting, ne znam čija je to trenutno firma, ali od nekoga iz vlasti je sigurno.
Oni stavljaju suštinsku primedbu, Kompanija ICG, a to je da dostavljeni nacrt ne sadrži sve elemente iz člana 13. Uredbe o postupku i načinu restrukturiranja subjekta privatizacije, "Službeni glasnik RS", broj 52/05, od 21.6.2005.godine, što ćemo konkretizovati u daljem tekstu naših primedbi.
Da ne bih čitao sve, pročitaću samo ono što je najbitnije. Kažu: "Delatnost društva i poslovanje, na strani 10, kod profitnog centra CG Trejd i profitnog centra CG Spoljna trgovina, brisati logo "Geneks". Kod CG Trejda je izostavljeno da se u sastavu ovog profitnog centra nalazi i prodavnica na graničnim prelazima, kao i magacinski prostori". Znači, to ste sklonili i to neće ići u privatizacioni deo. Ko će da kupi to, to će da se raspravi.
Kaže: "U skladu u navedenim, u delu gde se pojedinačno govori o povezanim stranim licima, strane 10. i 11, treba dati podatke za Internacional Forte trejding DOO, Beograd, prema sledećem: Forte trejding DOO osnovan je ugovorom 2.12.1999. godine između kompanija Internacional CG - 51% i Forte trejding spols SRO, Prag, Republika Češka - 49%, upisano u sudski registar 22. februara 2000. godine, pod brojem 8FI1108. Pretežna delatnost je posredovanje u prodaji goriva, ruda, metala".
Pa kaže: "prevedeno u registar privrednih subjekata rešenjem od 3. juna .2005. godine. Nema zaposlenih. Poslove iz registrovanih delatnosti obavljali su zaposleni Poslovnog centra "Spoljna trgovina" Kompanije Internacional CG.
Na strani 11. netačni su i pravno neutemeljeni navodi da je CG Budva DOO, nakon što je povukla svoj novčani ulog, prestala da postoji kao pravno lice. Povlačenje nenovčanog uloga nije uslov gašenja firme...
Gospodine Albijaniću, da li mogu da pričam, a da mi vi ne pričate iza leđa? Znam da vama nije interes ovo što čitam, ali sada preterujete.
"Na strani 17, u okviru datih cena za hotel "Kontinental", treba navesti da date cene važe za standardne sobe i apartmane, a da su cene de luks i jednokrevetnih soba 205 evra, za apartmane 390 eura". I tu su hteli da ukradu.''
Sada dolazimo do mnogo boljih stvari. "Na strani 20. pogrešno je dat naziv CG apartmani - Mala kula. Treba da stoji CG apartmani - biznis prostori i navedeno treba da stoji u celokupnom tekstu nacrta. Na strani 25. u odeljku - Jugoturs, netačno je konstatovano da Jugoturs plaća proviziju u iznosu od 12%. Upravo je suprotno, Jugoturs naplaćuje navedenu proviziju po svakom ugovoru o alotmanu".
Pogledajte šta se sad izbacuje, da bi se smanjila vrednost firme. "Tačka 4. Aviogeneks, dat netačan podatak sedišta, Poslovni centar Aviogeneks, Narodnih heroja 43, sedište Kompanije ICG, u čijem sastavu je i poslovni centar Aviogeneksa, Vladimira Popovića 8. U okviru materijalnih sredstava kojima Aviogeneks raspolaže treba uvrstiti i jedrilice sa vitlom, kao i radionice sa pripadajućom opremom i alatima.
Takođe treba napomenuti da knjigovodstvena vrednost data u tabeli za avioagenciju iz 2005. godine, čak smo i te avione malo sklonili da umanjimo i to.
Imovina preduzeća na strani 31. u odeljku 1.1.1, hotel Kontinental Beograd, pogrešno je utvrđena spratnost. Da li se to sad namerno umanjuje broj spratova da bi bila manja vrednost hotela? U skladu sa prepisom izvoda lista nepokretnosti br. 31-37 treba da stoji - pored 10 spratova, i jedno prizemlje i jedan podrum. Bukvalno je eliminisano. To je velika vrednost, naročito na toj lokaciji.
U odeljku 1. tačka 1. tačka 2. CG apartmani i Poslovni centar Mala kula, pogrešno je utvrđena spratnost. Kod apartmana u skladu sa prepisom izvoda iz lista nepokretnosti br. 31-37 treba da stoji spratova osam, prizemlje jedan, potkrovlje jedan. Kod Male kule treba da stoji - spratova sedam, prizemlje dva i jedno potkrovlje.
U odeljku 1. tačka 1. tačka 3. teniska hala, osim površine objekta treba dodati površinu zemljišta pod zgradom, koja iznosi 26 ari 51 metar kvadratni, na kome kompanija ima pravo korišćenja. Ovo posebno ističemo imajući u vidu izuzetnu vrednost koje je ovo zemljište na toj lokaciji, a koje u funkciji objekta može imati uticaj u postupku prodaje.
Nabraja se dalje, treba dodati i odeljak Energana. Uopšte nije uračunat kompleks Energana, nije ni stavljen u procenu firme i onda se kaže da treba precizirati tačan broj objekata i stambenih jedinica koji se u obliku službenih stanova koriste na Kopaoniku i u Raškoj. Na Kopaoniku 102 stambene jedinice i četiri u Raškoj. Ko koristi te službene stanove u Raškoj i čije je to vlasništvo?
Šta je tu sve izostavljeno? Kaže - u delu nabrajanja ugostiteljskih objekata brisati ''Ski-bajf čilere'' i dodati ''Ski-bajf krs'', ''Ski-bajf jaram'', restoran Bonđorno i restoran Hani-bani, kao i kafe lokali Žice i Barton. Dodate su sledeće nepobrojane nekretnine, košarkaški tereni, teren za bič-volej, teniski tereni i tereni za male sportove. To je jedan čitav niz hronoloških stvari koje su preskočene, i na kraju se vezuje i za Geneks prebijanje dugova i svega ostalog.
Sad kad taj direktor koji pripada vašoj stranci, ne može da izađe na kraj sa Ministarstvom za ekonomiju i Agencijom za privatizaciju, šta ostale firme da gledaju, još je ova firma u restrukturiranju. Odmah da kažem da su skijališta Srbije pod ovim patronatom internacionala CG, ali da kažem da su zvali invalidi Srbije, koji su uputili redovan dopis da im se smanje cene žičara, ski liftova i ostalog i da su dobili negativan odgovor, da ne može da im se smanji cena.
Ako su ljudi hendikepirani, država je u obavezi da im pomogne. Ako će država da se obogati što će udruženje invalida da ode na zimovanje, na oporavak i rekreaciju i da mora da plaća punu cenu, ako će država tu izgubiti, onda neka vam služi na čast. Ako će ova država i na invalidima da zarađuje, onda je to najveća sramota.
Apelujem na sve građane, kad dobiju ove akcije, mora da se obrati ministar pre dobijanja, po kom to osnovu ste vi izračunali broj akcija koje ćete podeliti građanima. Znači da vi već sad znate procenu svih ovih firmi koje ćete privatizovati. Ako znate koliki broj građana ima pravo, ako znate koliko ćete akcija da podelite, morate da imate osnove odakle da krećete s matematikom.
Pitanje je kako je procenjena ova vrednost i apelujem na građane - nemojte da prodajete akcije da ne bi neki tajkuni, sumnjivi tipovi kupili vaše akcije. Čuvajte akcije, pa ćemo videti da li će te firme dobro poslovati, a sada sve te firme dobro posluju, polazim od Galenike pa nadalje, možete da vrtite glavom koliko god hoćete, dokažite da Galenika loše posluje. To što ste vi pokrali kad ste došli 2000, to je druga priča.
Čuvajte akcije, videćemo, svaka firma koja bude dobro poslovala, dobićete dividendu i mnogo će vam više vredeti. Ako svi istrčite na berzu, što hoće Dinkić i svi ostali, kupiće vam po mnogo manjoj ceni. Jedno je nominalna vrednost, drugo je tržišna vrednost.
Čuvajte akcije, nemojte se zaletati da prodajete, ionako je to oteto od roditelja, dede, babe, majke, oca, pa sad poklanjamo deci. Svaka čast, svako dete treba da dobije akcije. Ako ste mislili da kupite omladinu da bi glasala za vas i da ih dovedete u neko stanje zablude, teško ćete moći. Zna se za koga će omladina i svi radnici da glasaju, srcem za Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo narodni poslanici, koristim priliku da se obratim po Poslovniku, članovi 225. i 226.
Sinoć se desilo u novobeogradskom naselju Ledine da su građani, nemajući drugi način, pošto su se obraćali Elektrodistribuciji i gradu, sedam dana već nemaju struju, pod ovim temperaturama, minus sedam-osam, sa malom decom, morali su da iskoriste jedinu priliku, a to je da mirnim protestom izađu na ulicu, da zatvore taj deo prema Surčinu.
Niko im se nije obratio, ova informacija iz Elektrodistribucije je bila da trafo ne može da izdrži.
Sada vi vidite koji je to red veličina, to vam je 350 domaćinstava.
Inače, to je početak Ledina, Surčinski put, najveća i najduža ulica, gde su ljudi uredno platili priključke i sve je legalno, već godinama žive tu i uredno plaćaju. Ostali su bez struje, nemajući gde, izašli su na ulicu i zatvorili su put.
Bilo je prisustvo i milicije, moram stvarno da kažem da su se izuzetno korektno poneli pripadnici milicije, gospodin načelnik Puzović sa Bežanijske kose, i sve je proteklo u mirnom toku, ali jednostavno, niko nije želeo da im se obrati, niti da im se uključi struja. Sedam dana po ovim temperaturama je stvarno nešto što je nepodnošljivo i što nije prikladno, kažem, to je Novi Beograd, legalno je naselje, sve je stabilno, sve je plaćeno. Preko puta je Grand kafa i njihovo parkiralište koje svetli kao Las Vegas, a ovde građani Ledina nemaju struje. To je neki problem koji se već dešavao.
Iznosio sam ovde, sa ove govornice, letos nisu imali vodu, a sada zimi nemaju struje i ne znaju više šta da rade. Zakazali su, ako im se ne bude uključila struja i danas, da će nastaviti protest od 18,00 časova. Moram da kažem da su se stvarno korektno građani ponašali i njihov predstavnik gospodin Kovijanić je lepo obrazložio zašto nije bilo moguće da se nekako drugačije dobije struja, nego su morali da izađu na ulicu i da traže svoja prava i ono što su uredno platili da to ostvare.
Oni su platili uredno za sve trafoe, sve dozvole i to je naselje koje tri godine postoji, a oni koji su uzeli pare, trebalo je da razmisle da li će ti trafoi da izdrže tolike potrošače.
U međuvremenu su se drugi pojavili na Ledinama, kažem, Grand kafa i ostali, koji su veliki potrošači na štetu građana. Oni imaju struju, a građani sa malom decom se smrzavaju, jer nemaju drugo alternativno grejanje.
Tamo nije prošao gas da bi imali rezervno grejanje, ljudi su se oslonili na to da imaju struju. Ko ima drva, on će se grejati, ali vi mora da znate da ipak mi živimo u 21. veku i da je to neprikladno u Beogradu, a možemo da zamislimo šta se dešava na drugim mestima. Hvala.
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 12. Kako bi građanima bilo jasno o čemu se radi, ovako glasi član: ''Predmet prodaje je 70 posto kapitala koji se privatizuje, osim ako propisima kojima se uređuje pravni položaj privrednih subjekata, odnosno uslovi i način pojedinih privrednih i drugih delatnosti nije drugačije uređeno. Procenat kapitala koji se prodaje u subjektima privatizacije sa većinskim državnim kapitalom čiji pravni položaj, odnosno uslovi i način obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti nije uređen posebnim propisima, određuje Vlada. U subjektu privatizacije koji se restrukturira u skladu sa ovim zakonom, prodaje se  celokupni kapital ili imovina.''
Sada ću objasniti na šta se moj amandman svodi i, po meni, gde bi tu bile prednosti kada bi se usvojili ovi amandmani i mnogo bi bilo bolje regulisano ne samo ovaj član, nego celokupna privatizacija, naročito ovih javnih preduzeća gde je država većinski vlasnik.
Amandman koji sam podneo na član 12. stav 1, 2. i 3. Predloga zakona glasi - u članu 12. u stavu 1. procenat "70" zamenjuje se procentom: "49". U stavu 2. posle reči "određuje Vlada" tačka se zamenjuje zapetom i dodaju se reči "a najviše do 49 posto". Stav 3. se briše. Moj motiv je bio, ne samo ovo što smo pričali i što su poslanici SRS i ostali poslanici davali amandmane, da bi se popravio ovaj Zakon o privatizaciji, koji je izuzetno bitan, ne samo za građane, nego i za državu Srbiju.
Samim tim kad bi mi ove firme, preduzeća, javna preduzeća, a znamo i sami da je sada priča oko NIS-a, energetski sistem bi se prodavao, Aerodrom, Galenika bi ušla u ovaj deo, to su firme strateški vrlo bitne za Srbiju. Naročito ako krenemo od NIS-a, davali bi mogućnost da neko ko kupi 70% akcija NIS-a bio bi monopolista. Bukvalno bi bio monopolista i mogao bi nam određivati kako cene derivata, tako bi se sve to provlačilo na dalje, a samim tim bi taj vlasnik mogao da utiče na kreiranje kursa dinara zbog povećavanja cene energenata i ostalog.
Kada bi se sada pogledao EPS, mi kada bi ušli u ovu privatizaciju kako je predloženo ovde sa 70%, to bi stvarno bilo pogubno za srpsku privredu. Ako vi nekome prodate 70% EPS-a, to bi stvarno bilo nešto što bi kupac koji bi kupio EPS, on bi mogao da svojim diktiranjem cena bukvalno da nas dovede u takvu apsurdnu situaciju da bi on diktiranjem svojih cena podigao i cene svih ostalih cena na malo.
Jednostavno bi mogao da određuje da li će da izvozi struju. Mogli bi čak da dođemo u situaciju da on svojom odlukom i svojim bordom direktora može da odluči da jednostavno neće sada da snabdeva Srbiju strujom, nego bi mogao jednostavno da izvozi svu tu struju.
Kada se dotaknemo ovoga zašto smo mi išli na 49%, smatramo da je 49% prodaje kapitala nešto što garantuje Republici Srbiji i njenim građanima i akcionarima ovih javnih preduzeća da će država voditi razvojni put ovih firmi. Država će se truditi da socijalni program bude urađen da se sindikati pitaju, da jednostavno sve te firme budu još jače firme, da se dokažu kroz razvojni program, socijalni program prema zaposlenima, kroz zapošljavanje, kroz nešto što će donositi više i para u budžet i sve ostalo.
Drugo, firme koje će se baviti i trudiće se da steknu sve licence ISO kvaliteta, da poboljšanje kontrole kvaliteta bude na maksimalnom nivou, gde bi se moglo odraziti, kada kažem kontrole kvaliteta naročito mislim na Galeniku, koja će biti predmet privatizacije po ko zna koji put u ovom hronološkom nizu, gde je sigurno kontrola kvaliteta na visokom nivou i da će to biti nešto što bi bilo apsurdno da se većinski kapital proda.
Zašto baš tih 70%? Sada ću vam reći, uzeću primer jedne firme koja objašnjava zašto 70% nije poželjno da se proda. Uzeću vam primer firme "Posavina" Obrenovac. Datum prodaje na aukciji je bio 14. 09. 2006. godine. Procenat ukupnog prodajnog kapitala baš tih 70%. Prodajna cena je bila 56 miliona 309 hiljada dinara, početna cena. Investicioni program koji je bio određen tu pet miliona 268 hiljada dinara. Kupac je "Intereksport d.o.o.", društvo ograničene odgovornosti, znači da odgovara sa svojim kapitalom, dva stola, tri stolice i to mu je to.
Kupac je bukvalno za 11 puta kupio firmu jeftinije "Posavina", jer je procenjena vrednost neto kapitala iste firme 11.178.785 evra, po podacima dobijenim iz firme. Manjinski akcionari, a ima ih 675 članova, nisu u organima upravljanja, što je nezamislivo. Po broju akcija oni moraju da imaju glas i moraju da budu u skupštini akcionara.
Ovde je očito kršenje baš tog dela, gde se vidi da većinski vlasnik čini preko 70. Njemu više nije interes ni da otkupljuje taj deo akcija, ali može da manipuliše, da zloupotrebljava sve ove ostale podatke. Reći ću vam kako je to ispalo, kako se zloupotrebilo.
Kupac poseduje veliki broj firmi, a i dalje kupuje preduzeća, čak i na imena članova porodice. Primer, Trgovinsko preduzeće u Šidu vrši preregistraciju firme, uzima kredit, iako postoji zabrana suda za isto. Ako uzme kredit, a zabranjeno je, on daje hipoteku na nešto što bukvalno on još nije ni postao, nije postao vlasnik.
Robne kuće, da bi znali svi to, "Posavina" koja je imala najviše svojih maloprodajnih velikih objekata, a to su Robne kuće u Obrenovcu, sada niko tamo ne radi, oni izdaju sada pod zakup to. Naplate zakupnine za 2006. i 2007. godinu nisu išle preko žiro-računa preduzeća. Kontrola od strane Agencije bila je više radi proforme. Firma je ta ista preregistrovana, velika je veza između Agencije za privatizaciju i rukovodstva te firme. Veliki falsifikat je izvršen u preregistraciji.
Ministre, kada se uvidi takav neki prestup, to bi trebalo odmah raskinuti ugovor i pokrenuti sankcije protiv toga ko je radio. Firma "Posavina" je osnovana 1946. godine, a novi vlasnik je nju preregistrovao i navodi da su je osnovali 2002. godine, a kao direktor se vodi gospodin Velimir Smolić, iako je čovek, isti taj gospodin, došao u Obrenovac tek krajem 2006. godine. Nije mogao ni fizički tu da bude.
Drugo, da ne pričam da je to javna priča da neko iz strukture vlasti je u toj firmi, mogao bih još mnogo primera da ispričam o svim ostalim događajima i firmama. Reći ću i primer Aerodroma "Nikola Tesla", da ne ponavljam šta je rečeno o gospodinu Krištu, ali me interesuje kako to da poslodavac koji je došao, gospodin Krišto, a pre njega gospodin Nedeljković, ima pravo da ukine sindikalnu organizaciju koja ni sada ne postoji, da se bukvalno vrši pritisak na zaposlene na Aerodromu "Nikola Tesla" da odu sami dobrovoljno i da će za to dobiti šest neto plata.
Nije urađen ni socijalni program, niti da se proglase tehnološkim viškom, niti bilo šta drugo. A sada kada bih krenuo od Aerodroma "Nikola Tesla", mi znamo i za VIP salone i pare koliko su otišle, pare koje su otišle generalnim direktorima po povoljnim uslovima i sve ostalo. Planira se da se otpusti 400 radnika.
Imam još podataka, ali evo kada je došao ministar, voleo bih da baš pričamo oko Galenike. Gospodine ministre, tu sam pričao i prošli put, gospodin Đelić je bio tu, ali on nije baš nešto upućen u Galeniku, vi mnogo bolje poznajete situaciju u Galenici.
Znate da je Galenika onim transformacijama koje su bile i vlasničkom strukturom od gospodina Milana Panića, pa nadalje, sve podelom na Galenika lekove i na Galenika holding, menjala već svoju vlasničku strukturu, da je posle došlo i do tužbe, protivtužbe gospodina Panića. Gospodin Panić je dobio na sudu u Parizu, koliko se sećam tri miliona odštetnog zahteva. To su sve radnici Galenike iz svojih sopstvenih prihoda platili.
Gospodine ministre, voleo bih da vi objasnite gde su se te pare izgubile, koje su bukvalno odvajane i radnici Galenike su sami isplatili ono što je neko drugi zabrljao. Oni su morali da ispravljaju krive Drine i da plate odvajajući od svojih ličnih dohodaka, oni su sve to lepo isplatili.
Mi znamo kako je bilo 5. oktobra, šta je bilo. Već su 6. upali sa maskirnim kapama u Galeniku, nisam konkretno mislio na gospodina Dinkića, nije on tada ušao, ali zna problematiku Galenike, uzeli su pare koje su našli u trezoru, dinare i devize, i onda se krenulo na rasparčavanje Galenike.
Konkretno ću vam reći, gospodine Dinkiću, Galenika u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Rusiji ima ogroman svoj kapital, svoja odmarališta, čak i neke procesne delove proizvodnje smo imali, a ništa se nije od toga vratilo imovini Galenike. To se sve dešavalo u periodu vladavine DOS-a, u periodu 2001. godine.
Posle toga je došao onaj period razvojne i pravljenja nove fabrike još za vreme Panića kada je on došao tu. Ta fabrika i dalje stoji nezavršena. Postavio sam gospodinu Đeliću pitanje, a postavljam i vama - čiji je interes da se ta fabrika ne završi ovoliko godina i da se ne uzme kredit, iako su Italijani nudili? Kada sam to spomenuo, onda je gospodin Đelić rekao - da sada ćemo uzeti kredit od Italijana i završićemo tu fabriku i ići će Galenika napred.
Galenika je firma koja je sigurno velika firma, dobra firma, sa tradicijom u Evropi i u svetu. Drugo je problem što je Jugohemija i Habitfarm, firme koje žele da uzmu monopol na ovom našem domaćem tržištu.
Drugo, interesuje me, gospodine ministre, gde su akcije Galenike, koja je imala akcije u Komercijalnoj banci, u Jugohemiji, nema nigde sad da se spominje gde su te akcije, koja je vrednost akcija, nego jednostavno sve što je bilo od Galenike to se sve raščistilo na sve strane, a onda dođe gospođa Slavica Radović, ona pokupi svoja sredstva, gospodin Stripčić pokupi svoja sredstva, ne kažem svoja, nego sredstva od radnika koji su pošteno radili, a to je na pravom mestu ženska populacija koja radi u tri smene.
Pa se planira i ono što sam rekao da se izmesti ampulno odeljenje u Tursku, Portugaliju, tako da bi se Galenika što više osiromašila i da bi Galenika došla, da bi neko kupio te akcije Galenika i onda će nam on određivati.
Šta će se desiti, gospodine ministre, kada se proda 70%, to je većinski kapital, dođe većinski gazda i kaže - sada zabranjujem da se radi, da se proizvodi u Galenici penicilin. Ministra to i ne interesuje, on onako čavrlja.
Šta će se desiti s time, a šta će se desiti sa najpopularnijim lekom kako ste vi došli 2000. na vlast, sa bensedinom? Reći će – nema ni bensedina. Neće ovaj narod nikako moći da se normalizuje, uz ovo sve što im se dešava.
Očito da je princip privatizacije koju vi zagovarate 70% nešto što je vrlo loše.
I sad vam kažem, neko kad kupi 70% akcija i postane 70% vlasnik kapitala, on onda nema ni toliko veliki interes da otkupljuje i onih 30% akcija. Jednostavno, on ima većinu.
Drugo, to što on ima, onda može da vrši pritisak i na zaposlene i na sve ostale strukture kao što su sindikat, da ih ugrožava kroz posao, da nema uopšte razvojnog puta, da jednostavno napravi neki socijalni program, a po zakonu znate svi 10% poslodavac ima pravo da otpusti radnika, da ih pošalje na biro, bez objašnjenja i proglašenja tehnološkim viškom, tek preko 10% vam je nešto što mora da se radi socijalni program i sve ostalo.
Kažem i za EPS, vi ćete da prodate i EPS 70%. Dođu kupci, kupe ovi tajkuni, koji ionako drže taj resor oko elektrodistribucije, i oni odrede cenu struje koju neće moći nijedan građanin koji pošteno radi da plaća. Kažu – sad nećemo da vam damo struju, sad ćemo malo da izvozimo mi struju, a vi ćete da se smrzavate usred grejne sezone.
Drugo je privatizacija JAT-a. Možemo mi da privatizujemo JAT, pa će drugi da lete, ali aerodrom ne može. Ne može da se privatizuje aerodrom, jer će onda nama neko da određuje kontrolu leta i kad će da lete, pa kad će biti aerodromske takse. Ionako su nam sad najveće takse sigurno u svetu.
Galenika, to sam vam rekao, i sve ovo, NIS Jugopetrol, ako njima date više od 70%, ko dođe on će diktirati cenu nafte i naftnih derivata.
Neće se to samo odraziti kroz cenu nafte koju će građani da plaćaju, nego će sve ostale energente da povuče, odmah će skočiti cene na malo, sve će cene da poskupe robe i šta ćemo onda da pričamo, o čemu ćemo da pričamo? Onda ćemo da pričamo – loše smo uradili zakon, tj. vi ste uradili loše zakon, ali će tad biti kasno jer će neko već da uzme.
Dalje, taj koji ima 70% kapitala, da li stvarno mislite da je njemu interes da on toliko ulaže sad u firmu kad ima većinu, niti mu je interes da štampa akcije ili da iz dobiti izdvaja u razvojni plan da firma napreduje, da kupuje osnovna sredstva, mašine, snabdeva nove pogone, da širi proizvodnju, da nove programe uvodi, da deli dobit sa akcionarima, da izdvoji sredstva u dividendu koju će akcionari da dobiju.
Svi ovi akcionari do sada su bili pošteni, pa su plaćali tu dobit, za razliku od gospodina Đelića koji nikada nije platio, a vi kao ministar za ekonomiju, vi bi trebalo da pokrenete prijavu protiv gospodina Đelića i njegovih akcija u Meridijan banci.
I tu ste napravili presedan, pa ste u taj zakon ubacili zakon da neko ko je čuvao akcije tri godine sad neće plaćati porez na dobit. Kako su svi ovi ljudi plaćali porez na dobit? To je direktno napisano zbog gospodina Đelića.
Da vas pitam samo još nešto, ministre. Pošto vidim da mi gospodin Albijanić već suflira da mi vreme polako ističe, naše vreme tek dolazi, da vas samo pitam: po kom to osnovu i zakonu stranci koji kupuju naše akcije ovde, od naših uspešnih firmi, ne plaćaju porez na dobit kad prodaju?
Građani će to prepoznati i 20. januara – Srcem za Tomu - a kad dođe pravi domaćin, gospodin Toma Nikolić, nećete ni vi, gospodine Dinkiću, moći to da radite što radite, a posebno i gospodin Đelić i ostale strukture vlasti koje po ovome sve što rade zloupotrebljavaju vlast. Hvala.
Gospodine ministre, ovo pitanje zadnje što sam postavio da mi objasnite kako da stranci koji kupuju akcije ovde na berzi kada prodaju ne plaćaju kapitalnu dobit, a mi svi ostali građani Srbije plaćamo? Pre toga je bilo potpitanje za gospodina Đelića. Vi bi kao ministar ekonomije morali da znate ako je on prodao te akcije da li je uplatio na opštini gde živi i koliko je to.
Ako je to na 10 miliona, samo da objasnim, 10 miliona je paket akcija, na dividendu je on dobio još milion, to je 11. Ako je prodao sve to, 20% mora da plati, to je dva miliona i 200 hiljada. Dva miliona i 200 hiljada evra je on trebalo da uplati. To bi se primetilo negde da je uplatio, a ovaj jadnik koji proda pet akcija, pa ne uplati nekih pet hiljada, e, njemu odmah kamate, čak i zatvorom se preti, plenjenjem imovine, a njemu ništa. Zaplenite vi njemu onu vilu što je kupio novu, tetkin kauč ćemo da ostavimo, da ne diramo taj kauč da se on ne ljuti.
Evo da vam kažem oko Galenike. Vi ste lepo rekli, znate i sami gde Galenika ima udela. U Komercijalnoj banci, Hemofarmu i Velefarmu. Veliko je ulaganje bilo u Velefarmu.
Ako se sećate, a vidim da ne poznajete mnogo, sad ste ispričali pa sam shvatio da niste povezali dobro Galeniku. Galenika vam je firma preko koje je i osnovan taj Velefarm, i Jugohemija, i Mileusnić, koji je bio direktor Galenike, pa svi što su vredeli, oni su svi, Stipčić i ostalo društvo što sam vam naveo, svi su oni iz ovog režima i svako je ponešto odneo od te Galenike.
Drugo, Galenika je svoje obaveze izmirila. Hoćemo li da pričamo i o Proleku? Gospodine, gde su te pare otišle od prodaje Proleka? Zna se šta je Prolek, u 29. novembru, fabrika Galenike koja je otišla. Radnici Galenike su izmirili obaveze prema Paniću, ali na RZZO-u, kako ste i vi rekli, tu su usmerene bile pare.
Gde su te pare i ko ih je potrošio? To vi nama treba da odgovorite, a ne da kažete da ste vi sad to preuzeli pa ste vi kao izmirili prema Paniću, pa i ono što je bilo Galenikino, vi im opet uzimate ono što je njihovo. Evo, zbog rasprave biću fin, ali ću vam predati ovo što su vam, otvoreno da znate sve, poručili zaposleni Galenike. To jeste većinom ženska populacija.
Ako je nama stalo da 2.000 žena ostane bez posla, da bi neke strane firme ovde uvodili i nama lekove prodavale, a to je sad samo jedan segment, sumnjivog kvaliteta i neispitane lekove, a mi imamo tako dobru firmu ovde.
Drugo je da l' hoćete da napravite monopol u nekim firmama, u nekim firmama koje se bave lekovima. Zna se da je kažu najveća mafija u zdravstvu, da se tu najveće pare okreću u svetu.
Sada ću vam predati ovo ovako i rukom i predaću vam i ovaj materijal, ovde nema šta da se krije. Vi sami procenite i odgovorite da li je to dobro ili nije. Hvala vam.
Zahvaljujem, gospodine Albijaniću, ali moram da uputim protest u svoje ime i u ime SRS i protest gledalaca, vama, vi predstavljate tu predsednika Skupštine, u delu govora, kada sam govorio o "Galenici", ton je bio isključen i niko nije mogao da čuje šta sam, koja sam imena rekao, koja sam pitanja ministru postavio. Imamo svedoke, zvali su iz Vrbasa, Novog Sada, Beograda, Novog Beograda, odakle dolazim. Tada je odjednom nestalo tona.
Ako mi treba da imamo nekoga ovde ko će da prevodi prstima ili da sinhronizira nešto drugo, to je već druga stvar. Ako se neko plaši istine koju sam rekao, evo i ministar, kada je izašao, da li je osporio moje navode?
Proverite slobodno, ne pričam ništa napamet. To je degradacija svih nas, a i degradacija istine, da se istina sazna. Ništa negativno nisam izneo.
Gospodine Vujadinoviću, rekli ste da sam drugačije sročio amandman, naglasio sam u svojim amandmanima, izričit sam na ovih 49 posto. Piše - kada odlučuje i određuje Vlada drugi je princip, dodao sam najviše do 49 posto, da i Vladi kada se dozvoli nešto da odredi da bude 49, a obrazložio sam zašto insistiram na 49. Zato sam rekao da se ovaj stav briše u subjektu privatizacije koji se restrukturira, u skladu sa ovim zakonom, prodaje se celokupni kapital ili imovina, to sam naglasio, jer sam hronološki išao i hteo sam da obrazložim.
Još jednom ću vam reći primer, zašto kažem da je "Galenika" AD, "Lekovi", pa se posle to prebacuje na "Galenika" AD DP, "Galenika" i radnici "Galenike" su sami vratili dug koji je gospodin Panić dobio na arbitraži. Te pare su uplaćivali u RZZO, gde su posle te pare nestale pitao sam ministra Dinkića.
Rekao sam da ta fabrika o kojoj mi sada pričamo, onoga dana kada sam prozvao gospodina Đelića i rekao mu da se namerno "Galenika" vraća stalno unazad, fabrika postoji, radim 23 godine u "Galenici", igrom slučaja sam pripao, srećom, onom delu holdinga i tada je naš ministar bila gospođa Jorgovanka Tabaković, "Galenika holding" se pod posebnim režimom privatizovala, 60 posto akcija su išle besplatno zaposlenima, 30 posto u drugi krug i 10 posto u fond PIO.
Svi koji su dobili tu akcije su profitirali, dobili su na osnovu radnog staža, mogli su u drugom krugu da kupe i svake godine, kažem, akcionari "Galenike", "Fitofarmacije", gde sam od 2000. godine, a pre toga sam bio u "Galenika plastika", dobijaju dividendu, kao uspešna firma, dobra firma, zato što smo privatizovani i sačuvali smo taj naš kapital.
Kada bih se vraćao na sistem Panića kako je ucenjivao ostala deoničarska tadašnja društva, tada su bila deoničarska društva u holdingu i kako je zahtevao da on preuzme celu "Galeniku", ali smo srećom mi imali dobrog direktora, gospodina Nedeljka Puhara, pa je rekao "Galenika Fitofarmacija" je jača nego Panić, pa da ona može njega da kupi, a ne on sve nas da kupi u paketu.
Gospodin Dinkić mora da mi objasni samo jedno pitanje, kada sam postavio pitanje u vezi Đelića i njegovih akcija, a namerno sam postavio pitanje zašto stranci ne plaćaju? Da nam se odgovori da li gospodin Đelić ima dvojno državljanstvo, pa po tom principu ne plaća porez na dobit akcija? Ako ima dvojno državljanstvo, francusko i naše, pa po tom principu ne plaća porez na dobit akcija, ako ima dvojno državljanstvo ili francusko državljanstvo, kako je on potpredsednik vlade, kako je onda strani državljanin?
Neka mi objasni gospodin Dinkić da li je mislio na gospodina Đelića kada je rekao da stranac nije u obavezi zbog reciprociteta da plaća. Da znamo, naši građani Srbije su na drugoj berzi, kupuju tuđa preduzeća. Konkretno, ako je gospodin Đelić francuski državljanin, koji je naš građanin kupio u Francuskoj bilo koju akciju. Hvala.
Hvala, gospodine Albijaniću. Gde se vi žurite? Nova godina će doći 31. u ponoć. Vi bi hteli pre toga ...
(Predsedavajući: Nemate mnogo vremena.)
Kako nemamo? Imamo 15 minuta po ovom amandmanu, naša poslanička grupa.
Dr Ninoslav Dimitrijević je podneo amandman na član 16. i u članu 16. Predloga zakona kojim se menja član 41. važećeg zakona i iznad početne rečenice unosi se sledeći tekst - u članu 41. stav 1. posle reči - pitanja zaposlenih, stavlja se zapeta i dodaju se sledeće reči - poštovanju prava zaposlenih utvrđenih kolektivnim ugovorom, Zakonom o radu i ugovorom o radu, roku za održavanje kontinuiteta proizvodnje.
Obrazloženje je da se amandman ne prihvata zato što je rešavanje pitanja zaposlenih uređeno kroz socijalni program koji čini sastavni deo ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine, a ujedno predstavlja i raskidni uslov iz člana 41a stav 1. tačka 6. Zakona o privatizaciji, prema kome se ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine, smatra raskinutim zbog neizvršavanja odredaba o načinu rešavanja pitanja zaposlenih, pa se kaže - prihvatanje predloženog amandmana značilo bi nepotrebno dopunjavanje postojećih normi, naročito imajući u vidu da je kupac, kao novi poslodavac, po samom zakonu obavezan da poštuje kolektivne ugovore.
Amandman gospodina Ninoslava Dimitrijevića lepo obrazlaže. Ovo što ste vi napisali kao objašnjenje, zašto se ne prihvata amandman, da je sve to tako idealno i dobro kao što tvrdite, ne bi mi imali proteste u Jugoremediji, pa ovo što sam pričao Posavina, pa zahtevi zaposlenih iz Galenike, pa Tamnavac Ub. Sada ću tu firmu da apostrofiram, gde se dokazuje da je relevantno kršenje svih ovih propisa koji su određeni.
Prvo, ovaj amandman lepo reguliše da se nastavi u kontinuitetu proizvodnja. Možda će neko iz DS reći, ili vi, ne znam ko ste vi ovde, ovo je sve idealno, Agencija je prodala, svi poslodavci se pridržavaju, a mi non-stop vidimo da se žale firme, radnici, zaposleni se otpuštaju, da proizvodnja ne ide u kontinuitetu.
Vi možda imate drugu teoriju. Ako bi mi tražili da se nastavi taj kontinuitet, onda vi imate teoriju - što je neko zainteresovan za proizvodnju i da kupi takvu firmu? Zainteresovan je da kupi firmu, taj koji je kupio iz interesa kupuje, ne zato što voli Srbiji i srpska preduzeća i srpske radnike, nego da bi on svoj profit uvećao, da bi njegov kapital bio jači, da bi njegove akcije vredele više na berzi i sutra, ako hoće da proda, može da proda te akcije.
Ovo je amandman koji bi trebalo da pokaže nešto. Cilj svake firme, ovde se bukvalno svodi ovo što je uvaženi kolega Dimitrijević govorio, on je govorio o statusu zaposlenih u zdravstvenom delu, socijalni program, pridržavanje kolektivnog ugovora, pojedinačnog ugovora; uloga sindikata.
Uloga sindikata je minorna u firmama sada u Srbiji. Drugo, imate višak izmišljenih sindikata, pa imate 5-6 sindikata. Reprezentativni sindikat je onaj koji zastupa najviše zaposlenih ispred svoje sindikalne organizacije u firmi. Ali, vi imate više sindikalnih organizacija i onda tu može da dođe do nekog mešetarenja, pa će poslodavac da ponudi drugom sindikatu da bude protiv ovog. Pet posto je minimum prilikom štrajka da se održava proizvodnja, proces proizvodnje mora da se održava i kad traje štrajk sa 5% kapaciteta.
Svaka firma koja želi u proizvodnom delu da ide, kako je gospodin Ninoslav Dimitrijević ovde napisao, vidi se da čovek poznaje zdravstveno stanje svih radnika, jeste da se nastavi zatečeno stanje proizvodnje, da se unapređuje proizvodnja, da se kontrola kvaliteta poboljša, da se Iso standardi usvajaju. Zaštita životne sredine, kako životne sredine, tako i svih zaposlenih u proizvodnim ciklusima i proizvodnim delovima firme.
Ono što je najskuplje u proizvodnim firmama, to je tzv. ''nou hau'', to znaju i stranci kada dođu ovde, a to je znanje i tehnologija koja je ovde. Srpska privreda može da bude i najsiromašnija, ali ima najbolje stručne kadrove za najmanje plaćanje.
Svi stranci koji dođu da kupe ovde, oni kupuju, jer za jednog elektroinžinjera u inostranstvu 200 hiljada evra treba da uložite u jednog dobrog elektroinženjera. Ovde naši elektroinženjeri rade za 200-300 evra. Zato je to interesantno.
Ovi i sledeći amandmani, bez obzira da li će gospodin Albijanić da gleda da se ne javimo, zašto, ako je nešto dobro, uključićemo se da pokažemo, ali primer je ovoga što ste rekli, to već piše u zakonu, tu ne može nešto posebno da se prejudicira, jer poslodavac je obavezan. Gde to piše da je on obavezan?
Malopre sam pričao o firmi Posavina, isti taj Slaviša Purić je kupio i firmu Tamnavac, pa su svi zaposleni, pošto se poslodavac ne pridržava svojih obaveza, pisali gospodinu Dinkiću, 10. avgust 2007, ukazivali mu na propuste, i to je inače ova firma, a cela procena firme vredi manje od ovog jednog ovde Silosa, koji je zbog knjigovodstvene vrednosti, amortizacija je pojela ovo, zato što piše da je Silos od 86, a nije od 86. nego od 98. Silos više vredi nego cela ova fabrika koja je prodata.
Oni imaju i u Valjevu, i u drugim mestima svoja izletnička mesta, gde šalju svoje radnike na oporavak, to zna Ninoslav Dimitrijević, gde se radi pod posebnim uslovima rada, firma i poslodavac su dužni da pošalju radnike na sedam dana oporavka o trošku firme, zato što su to rizični uslovi, navešću primer ''Granika fitofarmacija'' zbog otrova od prve do šeste grupe.
To su neke obaveze koje treba da se ispoštuju. Ovo je egzaktan primer da se nije ispoštovalo, pa su promenili, pa su osnovali dve posestrime firme, pa sad ne znaju koja je starija firma, a koja mlađa, ali sve što je vredelo su prebacili u novu firmu koju su osnovali Tamnavac Slapovi, pa se onda, kao Kanjon Tare, niz slapove krenuli, na kraju će stići do Nijagare.
To je isti čovek koji je uništio Posavinu u Obrenovcu, ali je zato bio nagrađen posetom Šukija Plazme - Šutanovca, kako njemu Vjerica Radeta pravo ime da, gospođa Čomić je čak dobila i sliku od gospodina Purića kada su obilazili tako uspešnu firmu. A tako uspešna firma, kada sam prvi put spomenuo firmu Tamnavac, direktor je prozvao sve članove za koje se zna da su SRS, pa ih postrojava tamo, da vidi ko je odao podatke. Gospodin Dinkić zna, mogao je i on da da, ali nije dao. Šta treba ti radnici, koje vi štitite od poslodavca, koji je preuzeo ulogu da rade od Privredne komore, Agencije, registra, novina.
To je dopis gospodinu Mlađanu Dinkiću i njemu ću da ostavim na stolu, kao što sam ostavio Galeniku i sve ostale predmete, stvoriću mu jednu arhivu ovako dobru, pa ćemo videti da li može da se ospori amandman koji ukazuje na to da se poslodavci ne pridržavaju odredbi koje su zapisane.
Ovo su pojedinačno amandmani koji odlično uređuju ovu problematiku, naročito u ovom kontinuitetu proizvodnje. Kontinuitet proizvodnje je čak interes strateškog partnera, kupca, da nastavi tu kontinuiranu proizvodnju, da uvede čak i nove programe, nove mašine, sa većom produktivnosti, u elektronskoj formi, da su to mašine koje mnogo više rade, da zamenjuju ljude, ali ne u smislu da bi se ljudi otpuštali, nego da olakšaju radnicima koji rade u tako teškim uslovima, da se što više troše.
Vi znate da vek u proizvodnji nije kao u kancelariji, jedno je intelektualno trošenje, drugo je i fizičko. Tako da je ovaj amandman odličan amandman i trebalo bi da se uvrsti, da je gospodin Dinkić tu, on bi tu odgovorio, verovatno bi i prihvatio ovaj amandman. A voleo bih da mi odgovori na moje pitanje ono što je bilo isečeno, da li je gospodin Đelić stranac, sa dvojnim pasošem, pa nije platio porez na kapitalnu dobit za akcije, jer gospodin Đelić meni nije odgovorio. Odgovorio mi je da Vlada ne može da mi odgovori, a potpisao je Božidar Đelić. Nisam pisao onom Oberšalu tamo da mi on odgovori, što ga je prozvao i gospodin Šešelj, pa nije znao da izračuna koren iz dva. (Iz klupa: Koliko je koren iz dva?) To je 1,22.
Prenesite gospodinu Dinkiću, ovo je opaska, gledaoci nisu čuli, ovo je gospodin Srđan Milivojević, svaki srpski radikal i njegovo dete u prvom razredu zna što vaš doktor nauka Oberšal nije znao. To ćemo videti dvadesetog. Srcem za Tomu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Albijaniću, znam da se žurite na proslavu rođendana gospodina Dinkića, ostaviće vama oni tortu.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u vezi sa članom 4. Hteo sam da kažem gospodinu Bubalu da, kada bi prihvatili amandmane gospodina Nikolića, Nebojše Stefanovića i Željka Vasiljevića, videli bi da je to sublimirano i sve lepo odrađeno od strane predlagača.
Koncizno je vaše objašnjenje o privatizaciji neprivatizovanog društvenog kapitala – javni poziv za učešće na javnom tenderu, odnosno na javnoj aukciji, mora da se obavi najkasnije do 31. decembra 2008. godine. Ovde piše da se mora objaviti. U nastavku, drugi stav tog člana kaže – ako se javni poziv ne objavi u roku iz stava 1. ovog člana, Agencija donosi rešenje o pokretanju prinudne likvidacije subjekta privatizacije, u daljem tekstu: likvidacija.
Ako piše da se nešto mora uraditi, zašto dozvoljavate rezervnu varijantu, prostor da neko može da manipuliše?
Likvidacija je u srpskom rečniku vrlo gruba reč. Likvidacija je, bukvalno, ubistvo, streljanje i sve ostalo, gašenje nečega. Ovde se stavlja da ćete vi, automatski, sva preduzeća koja nisu ispunila uslove za privatizaciju, ili koja tri puta izađu na tender i nema zainteresovanih za njih, odmah likvidirati.
Ne pokazujete nimalo želje da se privreda ojača, da privreda krene ili da ta preduzeća, kroz neku injekciju, koja bi bila finansijska ili u nekom drugom smislu, krenu na bolje, pa će biti zainteresovanih. I sami ste rekli da su sve firme koje su bile dobre, solventne, već prodate, a ostale su ove firme koje će teško ići u prodaju.
Predlog gospodina Nikolića ne znači ništa sramno u našoj privredi, da se 30% imovine i akcija podeli. Znate, Zakon o privatizaciji je, možda, bio najbolji zakon kada je SRS participirala u toj vlasti, jer je 60% išlo besplatno radnicima, 30% je išlo u drugi krug prodaje i 10% je išlo u fond. Svi su bili namireni u tom delu. Ovde su vam svi poslanici koji su podneli amandmane pokazali da nije krajnja svrha likvidacija, nego je krajnja svrha da se krene u boljitak privrede.
Gospodine ministre, iskoristiću ovo kratko vreme. Pričali smo o tim uspešnim firmama. ''Elvod'' je bila izuzetno uspešna firma, 2005. godine – 280 miliona dobiti, 2006. godine – 80 miliona i onda je kupio gospodin Zabunović, onaj što se zabunio pa je ušao u Carinu i pokupio sve što je mogao da pokupi. Otvara firmu "Minel general elektrik", radnike pošalje na prinudni godišnji odmor 45 dana, što mu zakon i dozvoljava, a po novom zakonu možete 10% proglasiti tehnološkim viškom, bez objašnjenja. Za sve preko 10% morate da radite socijalni program.
S obzirom na to da mnogi ne razumeju ovo što je naš budući predsednik, Tomislav Nikolić, rekao, mnoge ovde nije udarila fabrička kapija u leđa, pa ne znaju šta je proizvodnja ili proizvodna aktivnost.
Da nastavim, iako nije ispunio obaveze koje je imao prema Agenciji, nije ispunio obaveze 5. decembra, kada je trebalo da ispuni sve svoje obaveze, danas preti radnicima. Danas su radnici ušli u krug Fabrike, to su manjinski akcionari, kojih vrlo malo imamo, a on im preti milicijom. Poznajući njega, ljudi se plaše šta će biti.
Molim vas, proverite tu situaciju. Ali, kad 20. januara dođe pravi čovek na pravo mesto, to je Tomislav Nikolić za predsednika Srbije, čovek koji zna šta je proizvodnja i zna da ceni radnike, intelektualce, omladinu, sve strukture, penzionere, videćemo kako će koja privatizacija doći na videlo.
Imamo još mnogo primera, ali to ćemo sutra.
Pozivam sve građane, radnike, intelektualce, da svim srcem glasaju za Tomislava Nikolića, za budućnost Srbije i pobedu Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo želim da iskoristim priliku da ne samo mom kolegi Zoranu Despotoviću koji je napisao ovaj amandman, nego i svim vernicima čestitam slavu Svetog Nikolu. Obrazložiću amandman koji je moj uvaženi kolega Zoran Despotović podneo na član 19. tražeći da se član 19. briše.
Inače, da bi građani znali o čemu se radi u članu 19, član 19. glasi: "Funkcioner koji rukovodi radom direktnog korisnika budžetskih sredstava može, uz saglasnost Vlade, preneti direktoru Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije ovlašćenje za raspolaganje odobrenim aproprijacijama utvrđenim ovim zakonom, koje se odnose na kapitalne investicije i održavanje objekata u svojini Republike Srbije, osim za kapitalne investicije iz NIP-a."
Ovde se odmah nameće, već u prvoj rečenici, reč - funkcioner. Mene sad stvarno interesuje, a siguran sam i mnoge druge, šta to znači. Da li je to stranački funkcioner, funkcioner DS-a? To može da bude i funkcioner u fudbalskom klubu ili bilo čemu. Konkretno, funkcioner je visoko zvanje ali nema nikakvu konkretnu težinu niti ima baš ovako opisano zvanje, stručnost ili bilo šta. Funkcioner kao funkcioner ne mora da bude niti stručno lice, nego se jednostavno nalazi na toj funkciji.
Znači, po samom položaju, zato što se nalazi tu, jer je funkcioner, njemu se daju toliko velika ovlašćenja i kaže se da funkcioner koji rukovodi radom direktnog korisnika budžetskih sredstava može, uz saglasnost Vlade, preneti direktoru Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije ovlašćenje za raspolaganje odobrenim aproprijacijama utvrđenim ovim zakonom, koje se odnose na kapitalne investicije i održavanje objekata u svojini Republike Srbije.
Sad se ja pitam, šta ovo znači? Ovo znači bukvalno da funkcioner po nalogu Vlade, što bi moglo stvarno izazvati sumnju... I, postavlja se odmah pitanje da li je on poslušnik; taj funkcioner mora da bude poslušnik stranke koja ga je delegirala. Da li će ta sredstva stvarno biti preneta tom direktoru, kako će biti, da li će biti sa nekom pozadinom. Stvara se mogućnost za manipulacije i postoje velike sumnje da ta sredstva neće biti usmerena tamo gde treba i da se neće adekvatno trošiti. Iz ovog se vidi cilj ovog člana, jer će Vlada da manipuliše bukvalno sredstvima budžeta i da to sve naizgled pokrije zakonskim propisima.
Postavlja se pitanje da li su određeni uslovi pod kojima se taj funkcioner, koga vi ovde navodite kao funkcionera koji rukovodi radom direktnih korisnika budžetskih sredstava, može obratiti Vladi za dobijanje saglasnosti radi prenošenja sredstava direktoru Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije. E sad, koji su to kriterijumi, kako će on objasniti Vladi da će Vlada da mu da odobrenje da on usmeri ova sredstva ali da ne sme da dira sredstva NIP-a? To nikako ne sme, to će Đilas sve da pokupi, da podeli, da utroši u kampanju DS-a, Tadića, iako će građani vrlo dobro da prepoznaju i već znaju da je Tomislav Nikolić jedini pravi predstavnik i kandidat za predsednika Srbije; bez obzira na pare koje ćete vi usmeriti na kampanju Tadića, građani već znaju.
Ovde se sad stvarno nameće da je ova konstelacija vaših članova sve po stranačkoj hijerarhiji; Vlada je ovde, funkcioner je iz vaše stranke, on sprovodi na nižu instancu, jednostavno usmerava pare i gde će te pare završiti, videćemo. Obrazložiću ja posle i ovaj vaš koncept gde ćete usmeriti pare.
Na ovaj način se direktoru Republičke direkcije daju ogromna ovlašćenja i odrešene ruke da troši ogromna sredstva, a građani na lokalnom nivou najbolje mogu videti gde se i koliko manipuliše tim sredstvima. To je tačno ono kad se pogledaju opštinski budžeti. Ovo je stvarno perfidan član i omogućava da se sumnja u ispravnost ovih odluka i da se sumnja gde će se pare potrošiti.
Ali, vi ste kroz ovaj član hteli da sve to pokrijete, da to sve tako izgleda pravno i legalno i da se pokrijete kroz legitimitet. Međutim, ako se malo vratimo unazad, to su sredstva koja su se koristila a i koja će se koristiti isključivo u političke svrhe, kada to Vlada proceni da je potrebno radi opstanka na vlasti.
Brisanjem ovog člana bi se sprečila ta vrsta manipulacije sredstvima iz budžeta. Ta sredstva iz budžeta bi bila vidljiva i lakša za proveru od strane nadležnih organa, a i građana Srbije. Na ovaj način Vlada ostavlja mogućnost da se sumnja u način raspolaganja narodnim parama.
Ujedno želim da iskoristim priliku i da ispunim obavezu prema kolegi Despotoviću koji je više puta i u vašem prisustvu, gospodine ministre, ukazivao na problem graničnog prelaza na Jabuci. On je to govorio, ukazao je na problem u više navrata i vama i Ministarstvu poljoprivrede; i policiji se obraćao, zato što je to veliki problem na graničnom prelazu Jabuka između Srbije i Crne Gore. Na graničnom prelazu Jabuka postoji stvarno nelogičnost, a to ću povezati sa ovim sredstvima koja izdvajate iz dela Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije. Vidim da su odvojili 2.900.000 dinara za rekonstrukciju graničnog prelaza Horgoš. SRS nema ništa protiv toga, gospodine ministre, da se popravi stanje na graničnom prelazu Horgoš, daleko od toga, i treba da se sve uredi i popravi, ali moramo da znamo da se Srbija graniči sa Crnom Gorom, pa je taj prelaz Jabuka... Sada ću vam reći konkretno zašto.
Bio sam ovih dana u Prijepolju i obilazio sam to. Postoji jedan veliki apsurd na Jabuci. Imate naš granični prelaz, pa imate pet kilometara, da kažemo, ničije zemlje, pa tek onda dolazi ispostava Crne Gore. Sad vi vidite kako će sad tu građani koji žele da pređu, da dođu pet kilometara, znači idu, a to je većinom prelaz gde ljudi prelaze, nose prehrambene proizvode iako, moram da naglasim, na tom graničnom prelazu Jabuka ne može niko da prenese nijedan poljoprivredni proizvod...
Nijedan poljoprivredni proizvod ne možete preneti preko tog graničnog prelaza, jedino oni koji nekako uspeju da pređu plaćaju 18% PDV na robu koju koriste. Verujte, stvarno se očekivalo da ćete vi uvrstiti i ovaj granični prelaz i da će se on srediti.
Evo, reći ću vam konkretan primer: Žunić Savo je gospodin koga su svi... Pošten, najbolji zemljoradnik i poljoprivrednik tamo, poznat po proizvodnji krompira. On ne može nikada da ode i proda taj krompir u Crnoj Gori zato što, jednostavno, ni fizički ne može to da se uradi, a drugo, zabranjeno je da se prenosi roba. To je nešto što ste stvarno mogli da uradite... Nemamo ništa protiv toga što ste izdvojili sredstva za revitalizaciju objekta na Horgošu, ali ste mogli i ovo. Ovo je problem na koji se dugo ukazivalo.
Reći ću vam da Republička direkcija za imovinu Republike Srbije za plate izdvaja 88 miliona, da ima stalne troškove u visini od 107.500.000. To su stvarno veliki troškovi.
I, ono što se standardno kroz budžet pojavljuje, to su usluge po ugovoru i tekuće popravke i održavanje i onda imamo specifikaciju za šta ste vi dali pare. Zgrade i građevinski objekti - aproprijacija u iznosu od 484 miliona dinara, namenjeno za izgradnju kompletnog emisionog objekta RTS-a na Avali. Niko vam ništa neće reći da se ne uloži, jer Avalski toranj je bio simbol Beograda.
Svi znamo da je taj toranj bio prepoznatljiv, ali morate da kažete, gospodine ministre, da se zna ko je srušio taj toranj, i ne samo ovaj toranj, pa sada srpski narod plaća sve ovo što su vaši prijatelji srušili. Bombardovali su ovu zemlju, pa su izginuli nedužni ljudi kada su nas NATO agresori, njih 18 u koaliciji, bombardovali. Na kraju srpski narod iz budžeta odvaja za ono što su vaši prijatelji ... Kažem, vaši prijatelji, jer oni vas podržavaju i na njihovim krilima ste došli na vlast 5. oktobra. Sada srpski narod plaća ovo.
Avalski toranj treba da postoji, i to je odlično da se pojača signal, ali da bude servis građana, a ne servis jedne ili dve stranke. Građani treba da znaju da su ovolike pare izdvojene zato što su NATO zlotvori srušili ovaj toranj i sada će morati da se plaća.
Za rekonstrukciju i adaptaciju poslovne zgrade Agencije za privredne registre predviđen je iznos od 2.900.000 dinara. Te pare idu tu, ova sredstva će se usmeriti i onda će taj funkcioner moći da usmeri ova sredstva i da se kroz izvođenje radova neko obogati, da uzme pare. A mi dolazimo u apsurdnu situaciju da Srbi iz Pljevalja, Prijepolja, Jabuke ne mogu da pređu granicu prema Crnoj Gori. Objasnite nam, gospodine ministre, kolika su finansijska sredstva bila potrebna da se taj punkt koji je na Jabuci pomeri 5 km prema crnogorskoj granici, da ljudi jednostavno za minut mogu da pređu granicu.
Očito je da vaša vlast ne misli na građane koji žive u perifernim delovima Srbije, u tzv. devastiranim područjima, u prevodu - opustošenim i osiromašenim područjima; e, tu je već sasvim druga situacija. Ako se Srbija svodi na ovo što vi zamišljate - Beograd, Novi Beograd i sva ova gradnja, to nije tačno. To uopšte nije tačno, Srbija je na granicama koje sada postoje. Možemo biti nezadovoljni mi srpski radikali jer mi imamo našu teoriju o velikoj Srbiji.
Kažem vam, gospodine ministre, mogli ste da izdvojite pare i za ovo, ali očita je nebriga Vlade, i ne samo Vlade. Srećom, biće izbori 20. januara pa će građani cele Srbije, a videćete i ovo što sam vam pričao, srpski živalj u ovim opštinama i muslimanski u Raškoj oblasti glasaće za Tomislava Nikolića, jer su prepoznali ko brine o tom narodu i ko će uložiti sredstva. Siguran sam da će 20. da se prepozna ko je pravi predsednik, ko će brinuti o interesima svih građana Srbije, ne samo u Srbiji, već i u dijaspori, i o građanima koji žive dobro, a i o onim najsiromašnijim koje ste vi doveli dotle. Pravi čovek, pravi domaćin je gospodin Tomislav Nikolić, kandidat Srpske radikalne stranke, što ćete videti 20. januara.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj uvaženi kolega Milorad Buha je podneo amandman da se u članu 5. razdeo 22, glava 22.2 i funkcija 810. brišu.
Obrazloženje je da je programski, SRS protiv osnivanja agencija za sve i svašta, zato što je to skup, a malo efikasan deo državnog aparata. Nijedna do sada osnovana agencija nije u svom radu dala očekivane rezultate, pa je nepotrebno izdvajati budžetska sredstva za rad agencije, a time i povećavati troškove državne administracije.
Da bi građani Srbije znali o čemu se priča konkretno, to je Antidoping agencija Republike Srbije, za koju treba izdvojiti 17 miliona dinara, a prevashodno se odnosi na zaposlene u toj agenciji, stalne troškove, troškove putovanja, usluge po ugovoru, specijalističke ugovore itd.
Da bi jasno bilo, mi jesmo za to da se u sportu ne koriste nedozvoljena sredstva, ali smo protiv ovakvih agencija, koje se osnivaju samo da bi se zaposlili kadrovi. Konkretno, u ovim ministarstvima i ovim agencijama koje ministarstvo osniva većinom se zapošljavaju kadrovi iz DS-a koji su bili radnici bivše Savezne Republike Jugoslavije, takođe, i radnici državne zajednice Srbija i Crna Gora, čime se automatski povećava aparat, koji je glomazan za ovu našu državu, za naš budžet.
Da bih to potkrepio, reći ću da se iz republičkog budžeta finansira 266 hiljada radnih mesta, gde je predviđeno 176,7 milijardi dinara, što predstavlja 25% celog budžeta Srbije. Sada vi vidite koliko je to glomazan aparat, veliki aparat, i gde sve idu pare.
Konkretno, kroz ove finansijske aspekte, možemo da vidimo da se koriste usluge, a onda se nameće pitanje da li radnici koji su zaposleni, stručni kadrovi koji su zaposleni u ovakvim agencijama imaju potrebna znanja, da li imaju potrebno radno iskustvo, pa se vidi da nemaju elemente volje za taj posao, da nisu tehnički opremljeni, kako informatički, kroz kompjutere, programe itd, da je slaba sektorska veza, razmena podataka, da je slaba povezanost srodnih državnih institucija.
Kroz ovo što vidimo, s jedne strane se Agencija finansira, a s druge strane, plaćaju se usluge sa strane, putovanja. Sada me interesuje gde će oni to da putuju, da li će oni te laboratorijske analize koje rade za doping kontrolu da nose u inostranstvo, pa će neko tamo da im radi, jer ovde nisu tehnički opremljeni, da to sve potkrepe ovde? Odmah ću vam reći da je to malo simptomatično.
Zakon o sportu će tek doći na red za raspravu, a ja sam sada došao sa Odbora za sport i omladinu, gde se daje izveštaj o tome šta je urađeno u Ministarstvu do sada. Ovaj zakon je bio predložen po hitnom postupku, pa je povučen iz procedure. Sada se nameće pitanje, šta će se desiti ako se ne izglasa zakon o sportu, bukvalno, da se Antidoping agencija Republike Srbije ne predvidi tim zakonom? Kako ćete onda vi opravdati to što ste nekoga zaposlili, uložili ste pare, a Agencija neće moći da postoji zvanično i pravno?
SRS je protiv otvaranja ovakvih agencija, koje ni same ne znaju šta će raditi, šta će kome doneti dobro. Smatramo da je neophodno da se aktivno radi na realizaciji nacionalne strategije razvoja organa uprave, da se racionalizacijom smanji broj ministarstava, da se smanji broj ovakvih agencija i instituta, kao i broj radnika u njima.
Ovo je sada degutantno, stalno se pominju neke agencije za koje niko ne zna šta će doneti dobro građanima, ali se vidi da se troše pare, da su tu zaposleni kadrovi. Kada pogledamo ove troškove, stalno su tu neki putni troškovi, specijalne usluge i sve ostalo.
Kada biste rekli –Antidoping agencija Republike Srbije, mnogi građani ne bi ni znali zašto je to predviđeno u budžetu, jer sredstva nisu baš tako mala, 17 miliona dinara.
Kažem iskreno, bolje da smo ove pare usmerili u revitalizaciju i adaptaciju sportskih terena za decu po školama, obdaništima, po gradovima i selima Srbije, da se opreme sale za fiskulturu, nego ovako, jer su ovo direktno bačena sredstva.
Smatram da treba u ovim agencijama postaviti stvari na pravo mesto, da se razviju različite informatičke strukture u državnim organima, da se integriše povezivanje i razmena strateških podataka, jer bi ova agencija trebalo da razmenjuje iskustva s evropskim agencijama i institutima koji obavljaju antidoping kontrolu.
Znam da još nije bila obavljena nijedna antidoping kontrola u Srbiji, da nemamo nijedan institut koji je ovlašćen za vršenje antidoping kontrole, što se vidi kada su strana takmičenja u pitanju. Mora da se osavremeni rad na novim tehničkim rešenjima, novim savremenim metodama rada. Ova agencija već postoji, a nema ništa usklađeno, niti su usklađena neka pređašnja iskustva ili razmena s inostranstvom, da bi se sredstva koja su uložena opravdala, da bi imala svoju svrhu. I kroz koordinaciju u radnim procesima, vidi se da nije uopšte usklađena.
Vi ste dali objašnjenje zašto ne prihvatate ovaj amandman: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se predlaže u okviru razdela Ministarstva omladine i sporta brisanje glave 22.2 – Antidoping agencija Republike Srbije, koja je obrazovana Zakonom o sprečavanju dopinga u sportu ("Službeni glasnik Republike Srbije" broj 101/05), u cilju iniciranja, sprovođenja i kontrole borbe protiv dopinga u sportu. Shodno zakonu o budžetskom sistemu, neophodno je u budžetu Republike Srbije obezbediti sredstva za funkcionisanje ovog budžetskog korisnika".
Ja sam vam rekao, vi ste dali Predlog ovog zakona za razmatranje po hitnom postupku. On uopšte nije ušao u proceduru. Šta će se desiti ako taj zakon ne prođe?
Vi ćete, znači, i dalje da finansirate nešto za šta nema ni ekonomskog, ni pravnog opravdanja.
Kada se govorilo o Zakonu o sprečavanju nasilja na sportskim manifestacijama, videli ste da je SRS uložila mnogo amandmana i najviše su poslanici SRS-a u tome učestvovali, jer je nama interes da se spreči to nasilje. Ali, konkretno smo vam ukazali na neke pojave koje će se pojaviti u skoro vreme, pa ste videli da se sve ono što smo vam predlagali, a vi niste prihvatili, obistinilo.
Konkretno, pomenuću najdrastičniji primer, a to je bilo u vezi sa zastavom. Mi smo i tada insistirali da se zastave moraju nositi.
Videli ste primer na utakmici "Rad" - "Novi Pazar", da je bilo zabranjeno unositi srpsku zastavu, zato što bi to izazvalo negativne konotacije navijača "Novog Pazara". Ali, zato se u Kragujevcu moglo da skandira protiv Srbije, u korist Džamahirije, skandiralo se "oj Srbijo, plači, plači, dolazi ti Hašim Tači", pa nadalje.
Znači, mi smo ukazali da će se desiti nešto što će biti pogubno po ovo društvo. Tako se stvorio incident na utakmici "Crvene Zvezde". Videli ste do čega je to došlo, kada se snimalo, i tada smo insistirali da ne može redarska služba da to sprovodi, nego milicija. Milicija mora da radi svoj deo posla, ali moraju da se zaštite interesi, kako navijača, tako i organa reda koji to sprovode.
Kad je reč o ovoj antidoping kontroli, sada sam bio na Odboru za sport i omladinu, pričaćemo o tome, pričaćemo o zakonima koji će doći na red, logičnije je bilo da se, prvo, razmatrao zakon o antidoping kontroli, pa tek onda da se osniva ova vaša agencija.
Ove agencije su osnovane kao što su osnovane i neke druge agencije. Konkretan cilj ovih agencija je zapošljavanje vaših kadrova. Siguran sam i govorim vam sada da mi nemamo, bukvalno, zvanična, verifikovana tela, niti organizacije sa licencom, da mogu da vrše ovakvu antidoping kontrolu.
Naši sportisti, od kako je Tadić počeo da ih posećuje, na svim takmičenjima stvarno deluju kao da su dopingovani, gube sve utakmice. Da li on negativno utiče na njih? Očito da utiče na njih. Možda bi onda Tadiću trebalo uraditi tu antidoping kontrolu, a za sportiste u Srbiji, videćemo ko će raditi tu antidoping kontrolu, videćemo kakvi će biti rezultati.
Kažem vam, niste mogli da izdvajate ova sredstva, jer nam taj zakon nije stupio na snagu. Vi ste osnovali Agenciju da biste zaposlili vaše kadrove.
Zatim, ovi putni troškovi. Voleo bih da ministar izađe i obrazloži ove putne troškove. Da li će oni nositi urin iz Srbije u Švajcarsku na analizu, pa se vraćati avionom, onih 247 miliona za avio- kompaniju Vlade, da li će im davati taj avion da bi to odradili, jer je to jedan od vidova ustanovljavanja antidoping kontrole.
Antidoping kontrola služi tome da se pronađe kod sportista da li su uzimali sredstva koja su stimulativna, a koja su po zakonu zabranjena. Mi do sada nismo imali nijedan takav slučaj kod naših takmičara, koji su ovde. Bio je jedan slučaj oko Topića, iako je i to bilo diskutabilno, da li je ili nije koristio sredstva.
Naše zdravstvo, naše ustanove koje se time bave nisu još izdale nijednu publikaciju o tome koja su to antidoping sredstva zabranjena, da bi se naši sportisti tome prilagodili, a i njihovi treneri, da bi znali da se prilagode tome da li smeju da koriste neka sredstva.
U ime SRS-a, tvrdim da ste ovu agenciju osnovali da biste zaposlili vaše kadrove, koji tamo neće ništa raditi, prvo, zato što nisu ni obučeni, a i zato što nismo to imali u dosadašnjoj praksi. Ovo je, strogo namenski, urađeno za vaše lidere, za neke vaše članove ili simpatizere koji će da vas podrže. Možda će Vlade Divac da vam predvodi ovu agenciju, pošto ste njega imali kao eksponenta, ili će se pojaviti neko drugi.
Ako ste već želeli da date sredstva delu sporta, bolje da ste ih odvojili za revitalizaciju igrališta, za mlade sportiste, ili da ste stipendirali mlade, perspektivne sportiste Srbije, koji će nam doneti uspeh sutra i proneti slavu Srbije.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj kolega Nemanja Šarović je uložio amandman da se u članu 4. stav 6. briše. Pročitao bih taj član da biste svi znali o čemu se radi.
Član 4. stav 6. glasi: "Preostali iznos sredstava do najmanje 7% budžeta Republike Srbije preneće se budžetu Autonomne pokrajine Vojvodine preko Razdela 5 - Vlada, Glava 3. 12 - Kancelarija za Nacionalni investicioni plan i kroz ostale projekte Nacionalnog investicionog plana".
Kroz ovo što smo videli opet dolazimo do apsurdne situacije da se ministrima i rukovodećim ljudima iz Demokratske stranke daje i dozvoljava da oni raspolažu nekim sredstvima koja nisu baš tako mala i da oni mogu da imaju monopol i da prigrabe sebi dobit.
Postavlja se pitanje zbog čega je to baš tako određeno. Očigledno je da ministru u Vladi Draganu Đilasu treba omogućiti da nastavi enormno sticanje ličnog bogatstva, koje deli sa Demokratskom strankom. Do sada je to radio iz Narodne kancelarije Borisa Tadića, a od sada će iz Nacionalnog investicionog plana, pogotovo što su tu sredstva građana Srbije mnogo veća. Ovako se dozvoljava da gospodin Đilas... Znamo i sami kako se obogatio i kako ima apsolutna prava i na reklame, na sve, i na TV, gde god se pojavio on je postao monopolista, ali se sada nigde ne potencira njegov monopol na sve što je do sada radio.
Da bi svi građani znali, to baš nisu mala sredstva. Deo sredstava ove aproprijacije namenjen je za prenos budžetu AP Vojvodina za Nacionalni investicioni plan za teritoriju AP Vojvodine u iznosu od 9.800.000.000 dinara.
Za ostale projekte Nacionalnog investicionog plana raspored i korišćenje sredstava ove aproprijacije vršiće se po posebnom aktu Vlade. Po ovom posebnom aktu Vlade, vi ste to namenili za ministra Đilasa. Niti smo mi upućeni, niti će bilo ko ovde znati gde će ta sredstva otići, u koje planove.
Ovde se daju odrešene ruke Đilasu da on sam odredi, da protežira firme ili pojedince, gde će se uložiti ova sredstva, tako da smatram da je amandman mog kolege Nemanje Šarovića pravi amandman i da se ovim smanjuju prava ministara, a takođe njihove mogućnosti za zloupotrebe u budžetu u ovom velikom iznosu od 9 milijardi. Nadam se da ćete prihvatiti ovaj amandman gospodina Nemanje Šarovića.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 5. razdeo 3, glavu 3.5 i funkciju 110 podneo sam amandman da se taj član i razdeo brišu. To je nešto što se bukvalno proteže kroz sve ove zakone koje smo imali, koje ste vi usvajali. Mi smo se borili da to prikažemo s druge strane, da nije sve tako lepo u toj Evropskoj uniji, da nas očito neće Evropska unija i da je to neuzvraćena ljubav sa njihove strane prema vama.
Prema zvaničnim saopštenjima Evropske unije, zahtevi za prijem u članstvo Evropske unije mogući su od 2012. godine. Samim tim država u ovom trenutku bez preke potrebe povećava troškove državne administracije. Da bi građani znali koliko je to troškova, da bi se znalo da će se tek od 2012. godine moći razmišljati uopšte da li će nas priključiti, što ne znači da će biti 2012. godine, može da bude i 2020. godine... Jednostavno, ako ne ispunimo neke uslove oni nas neće prihvatiti. Iako ne vidim zašto mi stalno trčimo i težimo da idemo u Evropsku uniju, a ne dobijamo ništa. Jedino što dobijamo iz te Evropske unije, to je nezaposlenost u Srbiji, veliki krediti koji se stalno otplaćuju; sve više i više Srbija propada, na privatizacije koje se vrše isto imaju uticaj spoljni faktori, gde je sve na štetu srpskih preduzeća i firmi.
Ali, da bi građani znali, moj amandman se konkretno odnosi na Kancelariju za pridruživanje Evropskoj uniji. Podneo sam amandman sledeći hronološki sled stvari i amandman mog kolege Dejana Mirovića, koji je glasio da se Kancelarija za pridruživanje Evropskoj uniji briše, da se naslov menja i glasi - Kancelarija za pridruživanje istočnoevropskim, sveslovenskim i pravoslavnim zemljama. To je bukvalno sled stvari. Ako je gospodin Dejan Mirović ovo zahtevao, ima dobro obrazloženje za sve ovo. Znači, ja sam samo nastavio sled stvari da bi bukvalno trebalo ovo da se briše i da nema potrebe da se izdvaja 78.947.000 za Kancelariju za pridruživanje Evropskoj uniji.
Konkretno, kada bismo pogledali to naše pridruživanje, mi smo svesni i sami, ovaj budžet je dokaz da smo zbog tih težnji za pridruživanjem krenuli sa 14,8 milijardi deficita. Ovaj budžet je preveliki za naš bruto društveni proizvod.
Vi se ponašate, gospodine ministre, ako ste vi glavni za ovaj budžet, kao da smo mi zemlja koja ima izuzetno dobar bruto društveni proizvod, kao da kod nas proizvodnja cveta, kao da su stvarno kod nas uslovi za privređivanje maksimalno dobri. Znamo svi u kakvoj smo situaciji.
Vaše obrazloženje je da ćete vi ovaj deficit u budžetu nadomestiti prevashodno iz privatizacije. Znači, nastavlja se rasprodaja; sada je pitanje po kojim su se cenama ta naša preduzeća prodala i kako će proći ona koja će se tek prodati. Deficit će stvarno pasti na teret privatizacije, uostalom, vraćamo dugove koji su uzimani od stranih banaka pod nepovoljnim kreditima, i to prevashodno 2001. godine.
Kada pogledamo ono što je zabrinjavajuće, a kažem da se odnosi na ovo, to je da je pet milijardi zaduženje fizičkih lica. Fizička lica se zadužuju kod banaka zbog nemaštine, zbog toga što nemaju finansijska sredstva da plaćaju svoje račune, da školuju svoju decu. Ne uzimaju kredite iz hira, nego da bi preživeli i da bi stvorili sebi i svojoj porodici egzistenciju.
Evo kako se država i ova vlada odnosi prema građanima Srbije i odvaja 78.947.000 dinara za Kancelariju za pridruživanje Evropskoj uniji. Koji su rezultati rada te kancelarije, šta je ona doprinela da budemo bliže Evropskoj uniji?
Mi smo sve dalje i dalje od Evropske unije iako ste vi naterali svoje koalicione partnere da glasaju za nepovoljne sporazume kao što je CEFTA, ili za zakon o duvanskoj industriji, sve nešto što ide na štetu naše privrede. Ovde su odvojene pare i jedini koji imaju korist od ove Kancelarije za pridruživanje Evropskoj uniji su oni koji su zaposleni u toj kancelariji. Oni koji rade u toj kancelariji imaju dobre plate, vidim da imaju ovde stalne troškove, troškove putovanja; deset miliona na troškove putovanja. Gde idu, idu do Evropske unije, ili gde idu da ugovaraju nešto? Nikada nismo dobili izveštaj. Kada će se jedanput upoznati javnost sa izveštajem o radu Kancelarije za pridruživanje Evropskoj uniji, da vidimo ko to nas zastupa, šta je doneseno, šta je bolje urađeno, gde smo mi sada u ovom trenutku?
Imamo materijale, poreze, mašine i opremu, usluge po ugovoru. Usluge po ugovoru su 24 miliona. Ako je ova kancelarija toliko stručna, zašto onda da se plaćaju usluge po ugovoru? Da li je to dokaz da su ovi ljudi koji rade tu nestručni, da nemaju stručne kadrove, pa moraju da koriste usluge neke eksterne firme, konsalting agencije, da bi nekome plaćali? Ovako se nameće pitanje da li ovi što rade tu rade radi reda, a da nekome sa strane plaćaju, nekim vašim ključnim ljudima, nekim firmama koje vam daju stručnu pomoć.
Građani Srbije od Kancelarije za pridruživanje EU nemaju ništa. Imaju samo štetu, jer izdvajaju iz svojih plata u budžet 78 miliona.
Vratiću se i pokazaću zašto je bolja ova ideja da se ovo sve briše, a da se osnuje kancelarija za pridruživanje istočnoevropskim, sveslovenskim i pravoslavnim zemljama. Ne samo što je ovde definisan, i geografski i verski, pojam pridruživanja i sve ostalo, već svako ko malo bolje poznaje ovu oblast zna da sa Rusijom imamo najveći promet. To što je naša privreda pala na niske grane i mi imamo najveći deficit sa Rusijom nije zbog toga što nama prijateljska i bratska zemlja Rusija želi da eksploatiše Srbiju, nego zato što je naša privreda toliko loša da nema kontra-robu da bi smanjila taj deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni. Svesni smo svih ulaganja koje Rusi ulažu i kolika je snaga iz privrednih resursa Rusije. Mnogo bi nam bilo bolje da se okrenemo prema ruskom tržištu, da budemo iskreni i da sagledamo pokazatelje.
Samo moskovsko tržište kada bismo pokrivali... Inače, Moskva sa Podmoskovljem, kako ga oni definišu, ima 10 miliona stanovnika. Kada bi naša privreda bukvalno radila za Moskvu, za moskovsko tržište, mi ne bismo mogli da postignemo. Naročito smo interesantni ruskom tržištu u delu prehrane i poljoprivrede. To je nešto što bismo mogli da izvozimo. Inače, u Rusiji se i dalje naša roba stavlja na prvo mesto po kvalitetu, jer ruski kupci najviše veruju proizvodima iz Srbije.
Sa ovim vašim sporazumom CEFTA, i svim ostalim, vi biste sada hteli da i hrvatska roba i slovenačka roba prođu kroz tranzit prema Rusiji, to je bila glavna ideja, pod plaštom da se ne zna da je to proizvod iz Srbije. Kada bi se gledalo koliko na ruskom tržištu poštuju i cene kvalitet slovenačke i hrvatske i naše robe, to je drastično velika razlika; naša roba je na prvom mestu, vrlo bitna, ne samo u oblasti koju mi imamo sa Rusima, u prehrani, velika mogućnost je naš izvoz lekova.
Drugi je problem što ste vi ove firme koje su do sada bile možda najjače u Evropi, na primer, „Galeniku“, koju spremate za privatizaciju... Ja sam i onda objašnjavao vašem, ja sam ga nazvao ministrom, a on je potpredsednik Vlade... Gospodinu Đeliću objasnio sam da, ako hoćemo da pričamo, ja mnogo bolje znam „Galeniku“ od njega, 23 godine radim tamo, znam sve ljude, poštene, vredne. Rekao sam da je ženska populacija tu najvrednija. Mi smo izvozili za Rusiju stalno. I, stojim iza svojih izjava, nisam rekao da će „Galenika“ da se prebaci u Tursku, nego da će pogoni da se prebace u Portugal i u Tursku. Kada mi odeljenje prebacimo u Portugal i Tursku, onda se postavlja pitanje čije ćemo lekove, po kojim kriterijumima, kakvog kvaliteta, da uvozimo iz inostranstva. Naši proizvodi su sada najbolji; naše tržište, a i rusko tržište prvo veruje našim proizvodima u oblasti zdravstva i medicine.
Mogao bih još mnogo da vam pričam i da obrazlažem zašto je ovo dobro. Najkraće što bih mogao da objasnim je to. Ako ukinemo Kancelariju za pridruživanje EU smanjićemo 78.947.000 dinara priliva.
Vi ste odbili moj amandman, kao i amandman mog kolege Dejana Mirovića. U obrazloženju Vlade kaže se – amandman se ne prihvata iz razloga što je Kancelarija za pridruživanje EU, kao stručna služba Vlade, osnovana Uredbom o osnivanju Kancelarije za pridruživanje EU („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 75/05, 63/06 i 65/06) i samim tim ova služba je budžetski korisnik za čiji rad se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije.
Ako nešto nije dalo rezultate i nema nikakvih rezultata, niti mi imamo koristi kao Srbija, vi ćete uvek da naznačavate da mora da im se daju sredstva iz budžeta i da je to po zakonu. Vi morate uvek da dajete njima određena sredstva iz budžeta. Ovo je očito nešto što je loše, što nema nikakvih rezultata; to treba jednostavno odbaciti i uštedećete pare poreskim obveznicima Srbije.
Drugo, sami ste rekli da su to stručne službe. Kada su tako stručne službe, zašto plaćate ovolike usluge po ugovoru? Ako plaćate nekoga za usluge po ugovoru, neka druga fizička ili pravna lica, ovde ste u koliziji sami sa sobom. Ako je tako stručno, što nisu onda sami to odradili sve?
Samo bih da nastavim što se tiče ovog dela i Evropske unije i konkretno pitam gospodina ministra – šta građani Srbije imaju od ove Kancelarije za pridruživanje Evropskoj uniji? Šta građani Srbije konkretno imaju od Evropske unije? Jednu lepu priču koju vi pakujete, propagandnu priču za izbore. Nema Srbija ništa od Evropske unije, niti Evropska unija želi Srbiju. Evropska unija hoće da mi budemo jedna obična kolonija, gde je najjeftinija radna snaga; bićemo bukvalno sirovinska baza; zbog ovih silnih zaduženja upašćemo u dužničku krizu i onda ćemo biti sirovinska baza; eksploatisaće se nešto malo zbog niske cene rada i biće najpovoljnije za sve ostalo što radimo. Od ove kancelarije koristi imaju jedino zaposlena lica, vi iz DSS-a i vaši koalicioni partneri.
Zahvaljujem, gospodine Mrkonjiću. Dame i gospodo narodni poslanici, predlog zakona o privatizaciji očito ima više motiva koji se uklapaju u trenutnu političku situaciju, naročito sada kada se već i zvanično zna da će početi predsednički izbori.
Više razloga ima za sumnje u ovaj zakon. Evo, ja ću navesti neke. Na prvom mestu, u izbornom, propagandnom i komercijalnom delu ovaj predlog zakona je da bi se ministri i pojedine strukture vlasti dodvorili građanima, da bi postigli što bolje rezultate na predstojećim izborima. Kao što se vidi ovde u nastavku, postoji sumnja da će ponovo doći bukvalno do pljačke društvenih i javnih preduzeća koja su još ostala za privatizaciju i da će to biti sve na štetu građana Srbije i zaposlenih u tim preduzećima.
Kada se pogleda ovde, dolazi se do zaključka da u zakonu nisu date mogućnosti da ne može biti privatizovano više od 49%, nego se ide baš na soluciju 70%. Znači, interes je da kupac koji bude došao, koji kupi firmu, bukvalno automatski bude većinski vlasnik i postići će već u startu 70% vrednosti akcija. Onda se nameće pitanje da li će njemu biti interes da otkupi i onih 30% akcija koje će biti emitovane.
Znači, kada on bude imao već u startu 70%, zaposleni koji će po nekom osnovu steći akcije ili će želeti da kupe akcije svog preduzeća neće moći tu nešto specijalno da zarade niti da dobiju dividende zato što taj vlasnik neće imati interesa da kupuje - zašto bi još ulagao pare iznad tog dela kad je i onako postao većinski vlasnik i nema interesa da još više ulaže i da stiče još veći broj akcija.
Očito je da će preostali deo državnog i društvenog kapitala otići u ruke tajkuna bliskih vlastima. Kad bismo sada pogledali sve ove firme koje su privatizovane i koje su ušle u proces privatizacije, uvek se dolazi do toga da su ljudi koji su to kupili strahovito bliski današnjoj vlasti, i uopšte vlasti od 2000. godine, naročito su bliski nekim delovima ministarstava i pojedinim ministrima.
Usput, kroz ove privatizacije koje su bile urađene, sve privatizacije koje će biti odrađene daju nam sumnju da će neko tu na provizijama zaraditi velike pare i da će to biti smišljeno da bi se neki bogatili, a da će radnici ostajati na ulici. Evo, evidentno je, moje kolege iz SRS naveli su i primere privatizacija koje su loše odrađene, a i firmi koje su u stečajnom postupku, da dolaze stečajni upravnici iz vaših redova, firme propadaju i dalje i neće ni otići u privatizaciju jer neće imati šta da ponude.
Vidi se i u ovom zakonu da se nabrajaju krivična dela zbog kojih neće moći neko da konkuriše i da bude u mogućnosti da kupi neku firmu u privatizaciji, ali, s obzirom da su ljudi koji kupuju ove firme bliski vlasti, a da mogu da se smatraju da imaju osnova za nekakva kriminalna dela, što se svakim danom sve pojavljuje i u novinama, evo primer gospodina Caneta Subotića ili "Caneta Žapca", kralja duvanske mafije, firma Futura plus, protiv njega je raspisana i međunarodna poternica, pa, eto, on širi, razgranava svoj biznis ne samo po Beogradu, nego po celoj Srbiji, pa je to sad malo nelogično. Sada se pitam da li će ministar da poništi sve ove privatizacije koje je on uradio, Štampa, Politika, Futura plus, pa će jednostavno radnici koji su imali ugovore, franšize sa Politikom opet dobiti pravo na svoje vlasništvo.
Kroz ove zakone se vidi da konkurenciju možete vrlo lako da suzbijete sami ako želite. Možete da stvorite neku veštačku aferu i da onoga ko je pošten, najbolji ponuđač na tenderu, krivično osudite. Imate poluge vlasti i pravosuđa i onda možete bukvalno da eliminišete svaku konkurenciju.
Agencija za privatizaciju je dobila preveliko ovlašćenje u likvidaciji subjekta privatizacije. U članu 4. obrađujete slučajeve pokretanja likvidacije subjekata. Likvidacioni upravnik ima pravo na nagradu i na naknadu za stvorene troškove. Sad se odmah i ministar tu postavi i kaže - ministar je nadležan za posao i privatizaciju, određuje visinu nagrade i naknade.
Samim tim, znači, ministar može, iz nekih svojih subjektivnih i privatnih razloga, u interesu neke zarade, da postavi likvidacionog upravnika, da im on određuje velike troškove, da mu obrazlaže kako su to troškovi koji su se javili u poslovanju i da jednostavno stiču zajedničku korist.
Još sam hteo da kažem, u ovom obrazloženju, o razlozima donošenja zakona kaže se - dodatno imajući u vidu potrebe da se privredni ambijenti i budžet Republike Srbije zaštite od priliva kapitala koji potiče iz kriminala, korupcije ili pranja novca, uvedena su određena ograničenja u zakonu u pogledu uslova za učešće.
Sad, gospodine ministre, pitam vas, ako tu ima dokazanih činjenica, evo, rekao sam vam konkretno i za Stanka Subotića Caneta, i mnogima je, kad bi pogledali privatizaciju, koji su sad tu postali vlasnici svih firmi, znači sve oprošteno. Ono što su oni radili, to se više ne važi i njima je to sve legalizovano, oni su svi čisti. E, sad ovi novi koji se pojave, a koji vama ne odgovaraju, neće moći nego ćete vi dokazati da je tu bilo pranje novca, na koji način su stekli sredstva po kojima su kupovali i preduzeća i sve ostalo.
Ovde se baš nameće ko je podoban vama, ili ako je stranački dobar, u vašoj je stranci, vi ćete njega zaštiti, ukinućete mu svu konkurenciju i omogućiti mu jednostavno da može da radi šta hoće i da se širi na štetu ostalih preduzeća i sve ostalo.
Evo, nabrojaću vam baš konkretne primere. Pričali smo i o stečaju. Moje kolege su iznele ove podatke koje smo čuli. Juče sam bio u Prijepolju. Stvarno su došli ljudi iz "Limke", koja je bila gigant veliki, koja sada ne radi, tri godine uopšte nisu dobili platu, stečajni upravnik je određen iz Užica, rasprodata su osnovna sredstva, mašine, znači nemaju nikakvu perspektivu. Ljudi su jednostavno na ivici egzistencije. Stvarno je katastrofalno da za tri godine nisu primili platu niti imaju neku perspektivu.
Navešću primer i Obrenovca. Iz svih tih silnih privatizacija se vidi da imamo prava da sumnjamo da je ovo poboljšanje privatizacije. U Obrenovcu je bukvalno deset hiljada trenutno nezaposleno. Tu su sprovedene privatizacije u "Bori Kečiću", ''Našoj školi'', ''Posavini'', ''Komgrapu'', ''Prvoj iskri'' - Barič, PKB-u, tu su ''Dragan Marković strugara'', ''Bora Marković'' i ostale firme.
Znači, svi ljudi iz firmi koje su u Obrenovcu privatizovane su sad na ulici, naročito oni iz ''Posavine''. ''Posavina'' je velika trgovinska kuća koja je imala izuzetno dobre objekte u centru Obrenovca i po drugim mestima, koja je otkupljena zbog poslovnog prostora koji se izdaje Kinezima i svima ostalima.
Videli ste juče slučaj, dolazili su mali akcionari firme ''Posavina''. Gospođa je, od stresa i teškog života, ne primaju nikakva sredstva, jednostavno akcije su im namerno na tržištu smanjene na 500 dinara, pala ovde u nesvest, pružena joj je pomoć. Obraćali su se više puta i Ministarstvu i svemu ostalom.
Ovo što smo pričali o principu podele akcija, SRS stvarno nema ništa protiv toga da se besplatno podele akcije svim građanima Srbije od punoletnih pa nadalje, ali, samo nešto da kažem, sumnjam, gospodine Đeliću, a vi se ovako dosta dobro razumete u akcije, u dividende, kapitalnu dobit, da će građani, svi koji dobiju akcije, ovo što je gospodin pričao o edukaciji svih akcionara, šest meseci će trajati to sve, pokazalo se kroz neku genezu pojave akcija i privatizacije, uopšte brokerske kuće, da su naši građani nepoverljivi pa idu za onom logikom - bolje vrabac u ruci nego golub na grani i prodaju se brzo akcije.
Znamo da i berza počiva na sistemu ponude i tražnje – ako je veća ponuda akcija, biće im smanjena vrednost. Nominalna i tržišna cena akcija su dva totalno suprotna i dijametralno različita pojma. Možete vi da napišete da je vrednost akcija i da ćete podeliti svima po hiljadu evra, ali ne možete da diktirate berzi kako će na tržištu da se određuje cena.
Može se desiti da će na kraju, na tržištu, kada naši građani (a možemo i da sumnjamo da je ovo urađeno u marketinške i izborne svrhe), svi pohrle da prodaju te akcije jer su bukvalno dovedeni do pitanja opstanka i egzistencija im je ugrožena, da bi dobili bilo kakav izvor sredstava, pa će onda za te akcije za koje ste vi rekli kako će svako dobiti po hiljadu evra, dobiti sto evra.
Gospodine Đeliću, mogu da vas pitam, nisu svi građani stručnjaci u oblasti akcija kao vi pa ste u Meridijan banci. Ja sam taj Sekulić koji vam je stalno postavljao pitanje, pa ste vi meni odgovorili da Vlada nije nadležna da mi da odgovor i potpisali Božidar Đelić. Ja sam vama postavio pitanje.
Postavljam pitanje, gospodine Đeliću: Po kom osnovu ste dobili akcije, ili kupili, ili ste dobili za konsalting usluge koje ste pružali? Po kojoj vrednosti? Gospodine ministre, koja je bila vrednost tadašnjih akcija? Pošto ste vi bili u Meridijan banci, sigurno je uspešno poslovala, koliko je iz dobiti odvojeno u dividendu? Ako je na vaših deset miliona akcija odvojeno samo deset posto, vi ste dobili, znači imate vrednost 11.000.000.
Drugo me interesuje, pošto ste vi rekli da niste bili u sukobu i da ste to uredno prijavili, ili se posle pričalo da ste vi to prodali – kad ste prodali, koja brokerska kuća je obavila transakciju, ko je kupio, po kojoj ceni?
I, što je najbitnije za sve građane, za ove akcionare, da vidite kako treba pošteno da se radi, a ne kao ministar Đelić, nego pošteno, čim prodate akcije, odmah morate ići u svoju opštinu gde živite da prijavite da ste prodali pa će se videti da li imate kapitalnu dobit. Znači, pričam o onim akcionarima koji već imaju akcije, ja sam među njima. Mi smo istog momenta kad smo prodali morali da odemo u svoju službu prihoda da prikažemo po kojoj smo ceni nabavili akcije, kupili ili kako smo dobili, po kojoj smo prodali i da platimo 20 % poreza na dobit.
Sad vas pitam, gospodine ministre, vi živite, koliko ja znam, na opštini Zvezdara: U kojoj ste vi to opštini platili? Ako ste prodali akcije, da li ste i u kom roku uplatili porez na dobit tih 20%? Znači, po logici stvari, vi ste morali dva miliona evra protivdinarske vrednosti da uplatite. To bi se znalo i to bi se videlo. Mislim da bi vam predsednik opštine dao ključ, počasni ključ te opštine, da budete počasni građanin.
Nego, nas interesuje kako ćete vi građane da ubedite, mi nemamo ništa protiv toga da se stvarno podele akcije i da građani svi dobiju, ali kako građani da veruju da će to sve da bude pošteno i da to nije u marketinške izborne namene, kad ministar koji je ovde, potpredsednik Vlade, zovem ga ministar, navikao sam nekako da je bio ministar, kad on prvi nije pokazao i dokazao da li je pošteno dobio akcije, kako je stekao akcije, kako je stekao dividendu, po kojoj ceni je kupio, da li je platio porez na dobit kao što ostali građani plaćaju?
Kako bilo ko da veruje da gospodin Đelić, potpredsednik Vlade, stoji iza ovog zakona? On ga obrazlaže ovde prvi, a vidi se da je to čovek koji je konkretno prekršio zakon i meni odgovara da Vlada nije, kaže, nadležna da mi odgovori na ova pitanja i potpisuje Božidar Đelić. Pa, nisam ja pisao tamo nekom iz inostranstva, pa sad jurim neke druge valjda. Vama sam konkretno postavio pitanje i sad vam ponovo postavljam pitanje.
Reći ću vam i što se tiče ovih likvidacija. Evo, Železnička zadruga konkretno, njeno sedište je u Gavrila Principa u Beogradu. Ona ne radi već dve godine, zbog nekih odluka bivših ministara, sadašnjih ministara. Ljudi su tu ulagali svoje depozite. Jednostavno, Železnička zadruga je ugašena, nemaju ljudi nikakva sredstva, nemaju ništa, niti mogu da se nadaju nekoj perspektivi.
Građani se onda pitaju dokle će da se uništava sve što je dobro za građane u ovoj državi, da li će se rešiti slučaj Železničke zadruge u korist građana, tj. klijenata te zadruge, da im se isplate depoziti, ulozi kojima se ova država, odnosno ova vlast, i te kako koristi. Ako i kada se budu isplaćivali depoziti, da li će se isplaćivati sa kamatom na vremenski period za koji je država, odnosno ova vlast koristila? To je isto primer šta je urađeno.
Čujem da ste, izvinjavam se, nisam stvarno bio tu, spomenuli primer "Galenike". "Galenika" je veliki sistem bio, sigurno najjača firma u Jugoslaviji, ne samo u proizvodnji lekova. To je bio veliki gigant, a onda se pojavio onaj čudotvorac Milan Panić, podelio na "Galeniku lekove" i na "Galeniku holding".
Znate i sami kako je sve to bilo sa Panićem, šta su radili. Tu su i neke naše kolege poslanici, koji su ga zastupali pravno. Mislim na gospodina Batića, on ga je pravno zastupao. Zna se i kako su ušli u firmu 2000. godine, posle 5. oktobra, ko je ušao sa Panićem. Nije tajna da su u "Galeniku" tad upali kako gospodin Panić tako i maskirani ljudi. Upali su u "Galeniku", preuzeli "Galeniku", u džakovima su se iznosile pare i sve što su bili našli u trezoru "Galenike" su izneli i niko ni ne zna šta se tamo dešavalo. Otuđena je imovina "Galenike".
Evo, kako će se to smanjiti. Smanjuje se, a samim tim se smanjuje i vrednost svake firme. Otuđena je vrednost "Galenike". Gospodine potpredsedniče, pričali ste o "Galenici". Inače, radim već 23 godine u "Galenici", tako da znam proces, od razdvajanja na holding, gde je bio gospodin Branković i kada je "Galenika", gde je gospodin Panić, pa do svih ostalih problema koji su se dešavali, do suđenja u Parizu, Arbitraže i sve.
Postavljam pitanje: Zašto je otuđena imovina "Galenike" u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Rusiji, od ulaska DOS-a 2001. godine u "Galeniku"?
U 2001. godini, nameštenik DS-a, posle odlaska gospodina Panića i njegove ekipe, gospodin Zvonko Ostojić, uveravao je radnike da se sprema otimačina i pljačka "Galenike". Po njegovim saznanjima radnici imaju pravo na akcije u vrednosti tadašnjih 22.000 nemačkih maraka pre zamene marke u evro. U tom vremenu se sabotira izgradnja nove fabrike za čvrste i tečne oblike, koja je započeta 1995. godine na 50. rođendan "Galenike". Sabotira se i modernizacija našeg giganta pa, gledajući iz ove perspektive, postaje jasno i zašto im gospodin Ostojić ne daje novac, jer imaju profitere i "Jugohemija", "Habitfarm" i sve ostale firme, koje su to bile. Znamo svi da je prodat i "Prolek" u Beogradu, velika zgrada, i tu je bukvalno sve otišlo u neke sumnjive tokove, novac se ne zna gde je.
Sad postavljam pitanje oko "Galenike". Radnici "Galenike" su bili bukvalno, kad bi se sve to sagledalo, obmanuti tri puta za dobijanje akcija. Kako je došlo do transformacije kapitala "Galenike" (zatvoren je sastanak bio i zatvoreni tip akcija), iz a.d. u a.d.d.p., znači iz akcionarskog društva u akcionarsko društvo društvenih preduzeća, tj. akcionarsko društvo državno preduzeće u srazmeri 49%-51%.
Zatvoreni je tip akcija. Znači, dogovor do kojeg se došlo je da akcije ne može da ima više od 100 ljudi.
Postavljam pitanje: Ko su ti ljudi, među tih 100, koji imaju akcije? Ko su ti ljudi koji poseduju akcije ovog giganta? Gde su akcije od udela kapitala u "Hemofarmu", u ''Komercijalnoj banci'' i "Velefarmu"?
To je što se tiče "Galenike", koja će doći na red. Ali, jednostavno "Galenika" je firma koja je sigurno bila najjača sa lekovima, a sada se predviđa, evo, da bi znali ljudi kako će "Galenici" da se smanji dobit, kako će da se umanji vrednost "Galenike", predviđa se da se izmesti proizvodnja dela "Galenike" u Tursku i u Portugal. Sprema se da se proizvodnja ampula izmesti u Tursku, takođe i u Portugal.
Sad mene interesuje i postavljam pitanje svima da li građani Srbije imaju više poverenja u "Galenikine" lekove ili u "Galenike" iz drugih država i zemalja. Ovo je način kako se firme, kao što je "Galenika", srozavaju, smanjuje im se vrednost i jednostavno se otežava rad i život svih zaposlenih.
Evo, navešću primer JP Aerodrom "Nikola Tesla". I ono će doći na red. Znamo mi sve ove afere oko VIP salona i svega ostalog. Sada je završni udarac. Mislim da je, pošto je bio gospodin Nedeljković 2003/04. godine, pa je on nasledio VIP salon aferu, pa idemo dalje.
Sada je generalni direktor ovaj poznati, kako ga zovu ''sedmica loto'', gospodin Krišto, član G17 plus, takođe bivši direktor Narodne lutrije Srbije, koji i dalje nastavlja da se kocka ali se sada kocka sa životima i porodicama zaposlenih u tom preduzeću. Po stupanju na dužnost, posle tek desetak dana, donosi plan racionalizacije radne snage (na osnovu čega, kad ih je i onako malo zaposlenih, 600 njih), nudeći im neki program dobrovoljnog napuštanja firme, što sledi ako zaposleni ne prihvataju da dobrovoljno napuste firmu, a priprema se podela besplatnih akcija građanstvu, sad se vrši pritisak na ljude da uzmu to malo što imaju i odlaze.
Zaboravio sam da kažem, ako se to stvarno ostvari, da se prebaci proizvodnja jednog dela "Galenike" u Tursku i Portugal, ostaće 2.000 ljudi bez posla, posebno ženske populacije, koja je tamo izuzetno zastupljena, vredne su, rade, tako da je ovo baš primer kako se firme koje su dobro poslovale svode na minimum, kako se radnici ostavljaju na ulici. Građanima Srbije će dobro doći te akcije da bi preživeli, ali se plašim da neće biti ta vrednost i neće moći da dobiju tu vrednost.
Gospodine potpredsedniče, voleo bih da izađete i odgovorite na ova pitanja koja sam vam postavio, a ujedno ćete možda ubediti građane, a ne verujem, da se ovo sve iskreno radi, sa željom da se brine o građanima i da je to nešto što će doneti ravnopravnu podelu svima.
Evo, ja ću biti slobodan pa ću vam reći: da li vi znate, gospodine potpredsedniče, za stari sistem privatizacije, na primer, da su neke firme, evo konkretno "Galenika", "Fitofarmacija", imale deo holdinga tadašnjeg, sada je to akcionarsko društvo, da se delilo.
Možda je sad degutantno pričati o nekom periodu, ali zašto ne, treba reći nešto što se pokazalo u praksi kao dobra podela. Šezdeset posto je išlo zaposlenima besplatno, 30% je išlo u drugi krug i 10% je išlo u PIO. Svi ti radnici koji su kupili akcije, ili koji se nisu zatrčali da prodaju, dobijaju uredno dividende, pošto firma posluje dobro, znači odvaja se iz dobiti u dividende, pare se dobijaju.
To je princip privatizacije koji se pokazao i onda je bio dobar. Ne kažem da ga treba sad ponovo vraćati, ali vam samo kažem kako je i ranije bilo, niste vi sad došli pa nama objašnjavate šta je privatizacija i šta je sad nešto novo, kao da smo mi laici toliko. Poštujem to što ste bili u Francuskoj i sve što ste radili, ali niste pokazali na primeru dobrobiti ovoj zemlji nego samo kao dobrobit vama.
Vi ste najveću dobrobit ostvarili sebi u Meridijan banci i sada očekujem da izađete, da odgovorite javno na sva ova pitanja. Mislim da su to stručna pitanja, da nismo toliki laici da ne bismo znali šta su dividende i šta je porez na dobit i sve ostalo. Zahvaljujem.
Javljam se po čl. 225. i 226.
Prvo moram da izrazim protest u ime SRS. O čemu ćemo da pričamo ovde? Spojili smo raspravu o više zakona, a nema nijednog ministra. Gospodin Velimir Ilić je došao, ispričao dve promene, otišao, ostali se ne pojavljuju.
Prevashodno ću da kažem zašto sam izašao. Zvali su me građani da ukažem na zloupotrebe od strane gospodina Đilasa.
Prikazuje se na televiziji jedna reportaža kako su u okolini Babušnice sletela jedna kola u jarak i odjedanput se pojavio gospodin Đilas i njegovo obezbeđenje od 15 telohranitelja, kamere su se odmah stvorile tu, on se naslonio na kola, ovi ostali kao pomažu nešto.
Stvarno protestujem, ovo je već počela kampanja. Gospodin Đilas zloupotrebljava položaj. Zloupotrebljava televiziju da bi propagirao sebe i Demokratsku stranku na nesreći tog čoveka koji je sleteo s kolima. Sad ga kao njih 15 kao izvlače.
Interesuje me odakle su se odjedanput stvorila reportažna kola i kamere da sve to snime? Plašim se, kakav je Đilas i to njegovo obezbeđenje, da su oni nekog namerno gurnuli u taj jarak, pa kao sada pomažu da budu dobročinitelji.
Izvinjavam se, ali moram da ukažem jer ovo je stvarno sramota. Nemamo ministre u Skupštini, vređaju nas, Skupštinu, prevashodno građane Srbije, ali zato se na televiziji uredno prikazuje gospodin Đilas kako kao dobročinitelj pomaže nekome. Kako ste krenuli, verovatno će ga predložiti za humano delo u ovoj godini, ući će u anale. Ovo je stvarno flagrantno kršenje zakona i svega ostalog.
Prvo vi, gospodine predsedavajući, dovedite vaše poslanike iz vladajuće koalicije i ministre koji treba da dođu tu, da saslušaju i kažu nešto, a ne da dođu na minut-dva i sada ćemo da čekamo dok oni kasne. Da nisu i oni otišli u Babušnicu da pomognu da se izvuku ta kola?
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o budžetskom sistemu je predvideo i zamislio da se ovim zakonom na jedinstven način uređuje pitanje sprovođenja finansiranja po Ustavu i zakonu utvrđenih nadležnosti više od 9.500 budžetskih korisnika.
Poslanici SRS imaju puno amandmana na ovaj predlog zakona. Samim tim se i vidi, kroz to, da mi smatramo da je ovaj zakon loš i da nije adekvatno obradio ovu temu.
Javni prihodi i primanja su tema o kojoj se razlikuju stavovi SRS i predlagača. Krajnje je vreme da se prekine sa praksom da se javni prihodi iskazuju kao sopstveni zato što kao takvi umanjuju prihodnu stranu budžeta i daju mogućnost izvršnoj vlasti da na jedan prikriven sumnjiv način troši narodni novac van kontrole izvršne vlasti.
Neophodno je da se konačno definišu obaveze donošenja zakona o subvencijama. Vi još uvek držite praksu subvencija na osnovu uredbi, što je nedopustivo.
Opet nas upućujete u kofinansiranju razvojnog programa na Evropsku uniju. Kada bismo se vratili na taj deo, na EU, sećamo se da smo mi u ovoj godini usvajali zakone - CEFTA, o carinama, o duvanu i duvanskim prerađevinama... i uvek je bilo ono usmeravanje na Evropsku uniju: još samo ovu prepreku da preskočimo, pa ćemo doći do EU.
Kada bismo sagledali sve te zakone koje smo usvojili, tj. usvojili ste ih vi, a mi smo se borili protiv tih zakona i sada stojimo na stanovištu da su oni štetni po Srbiju i njene građane, uvek kada smo to radili mi smo bili upućeni na banke, na projekte, kome treba šta da platimo, koliko treba da platimo i uvek smo mi bili ona strana koja je u tom poslu bila na gubitku, a samim tim i građani Srbije. Bukvalno smo se samo pitali kome ćemo šta da platimo, a šta ćemo na kraju da uradimo i ko će od toga da ima koristi, do čega smo u principu došli, to se ni do sada ne zna.
Budžetske prihode potrebno je iskazati po izvorima, primenom dosadašnje prakse zbirnih prikaza koji omogućavaju uvid u postupak sačinjavanja budžeta, kao i kontrolu njegovog trošenja. Tako bi bilo svakome jasnije i stvarno bi se videlo gde idu sredstva, ko to troši i koliko troši.
Nadležnosti ministra su i u ovom zakonu velike, što se ogleda i u članu 7. Institucija koja treba da obavlja zakonom predviđene aktivnosti morala bi da bude ministarstvo, a ne ministar.
U delu ''Investiranje sredstava'' vidi se kako vi dozvoljavate mogućnosti zloupotrebe. Štetu bi praktično pretrpeli državni organi i lokalna samouprava, a po običaju bi banke imale koristi.
Ovde se stalno usmerava na banke. Ne mislim sada i ne aludiram na vas zbog Meridijan banke, što sam vas pitao u ova zadnja dva-tri meseca i više, nego se jednostavno stvara utisak da u svim ovim zakonima najviše koristi imaju banke. Dobro, banke i jesu osnovane da bi imale koristi, ali ovo je stvarno nešto što je usmereno stalno na banke.
Tako se i naši građani, zbog svoje proste egzistencije, da bi preživeli, stalno usmeravaju na neke banke, na korišćenje kredita sa izuzetno velikim kamatama kakve su ovde u Srbiji. Jednostavno, kao što država upada u dužničku krizu, tako i naši građani polako upadaju u dužničku krizu.
Tako sam i juče objašnjavao, kod budžeta, da vi bukvalno nadomestite budžet time što ćete sve da rasprodate. To bi isto bilo i kad bi građani prodavali deo svog inventara, stan, na kraju bi ostali i bez stana, kao što će, ako se nastavi ovako, ova država ostati bez svih resursa, posebno govorim o ovim firmama koje će doći na privatizaciju.
Ovaj sistem sada što ste ponudili, da svi dobiju akcije, to je nešto što će se tek videti da neće svi tako dobro proći sa akcijama, pa ćete vi verovatno imati objašnjenje da nisu svi građani Srbije eksperti kao vi za akcije i za berzu.
Što se tiče ovog dela gde sam još gledao, sva zahvatanja kroz poreze, u privredi i fizičkih lica, na štetu jednih i drugih, vi ponovo predviđate taj samodoprinos. Svaka normalna lokalna samouprava i normalna država bi mogla sve sama sve isfinansira. Građani moraju, znači, uz sva ovakva zahvatanja, iz poreza, iz dobiti preduzeća i svega ostalog, a sada vi ponovo planirate samodoprinos, još i sami da investiraju u nešto što oni bukvalno kroz svoje plate i sve ostalo investiraju.
A kad bi se pogledalo realno, bilo bi bolje da ste smanjili državni aparat kroz broj zaposlenih a iz tih sredstava nadomestili sredstva koja biste planirali za samodoprinos. Državni aparat je baš glomazan.
Gledao sam baš, gospodine Đeliću, imali ste neku emisiju, predstavili ste vaš stručni ekspertski tim, ubeđivali ste građane Srbije kako ste vi sve te stručne ljude, ne sumnjam sad u stručnost iako je do sada nisu pokazali, ubeđivali dve-tri godine da dođu u Srbiju, da krenu.
Sećam se primera svih, da su ostavili toliko dobre plate u Francuskoj, koliko se sećam vaših savetnika, bili ste u vašem kabinetu, i onda se pojavljuje i Goran Cvijanović. Mile Tranzicija, Mile Čubura, a sad je Mile s Novog Beograda. Ja živim na Novom Beogradu i nije mi jasno. U špici te emisije on zahvaljuje, Mile Tranzicija, onako - puno mnogo hvala gospodinu Željku Ožegoviću.
Tu sada dolazim polako do priče o lokalnoj samoupravi. To je vaš tim savetnika. Gledao sam stvarno kako su se svi odrekli, ponavlja se istovetna priča, kao kad ste vi došli u Srbiju - da ste se vi odrekli dobrog posla tamo, došli se kod tetke da živite, da ćete sve uraditi za Srbiju - e tako su svi vaši saradnici iz stručnog tima na televiziji...
(Božidar Đelić, sa mesta: Ne dirajte tetku.)
Tetku ne diram, diram vas. Govorim o vama konkretno. Tetka, žena, ništa nije kriva, niti ona utiče na to, ali ste vi uvek imali razlog. Vi ste se locirali, gospodine Đeliću, kod tetke. Sada ste locirani u nekoj vili, je l' tako? Sad ste u nekoj vili, a bili ste kod tetke. Ne mogu ja sad da preskočim jedan deo vašeg razvojnog puta u Srbiji.
(Nataša Jovanović, sa mesta: Bore Šnajdera.)
Bore Šnajdera? Hvala gospođice Nataša. Dobro, možda bi to bio i kompliment.
Da nastavim dalje. Nastavlja se sa praksom zaduživanja i rasprodaje finansijske imovine. Videli smo tamo da ste vi planirali kod ovog budžeta - zadužićemo se, krediti, da li su u inostranstvu, da li su u zemlji, pitanje je pod kojim uslovima, kod kojih banaka, da li su opravdani ili neopravdani. U principu tu opet dolazimo do banke i pojedinih ministara koji mogu da usmeravaju ta sredstva i da kroz to spekulanti ili tajkuni, da kažem i ministri, imaju procenat i određene privilegije.
Video sam da ste čak predvideli za lokalnu samoupravu da se i njima daje mogućnost štampanja hartija od vrednosti i prodaje finansijske imovine. Tu sam se sad malo locirao na moj Novi Beograd, pošto se na Novom Beogradu rasprodalo sve što je moglo da se rasproda. Ostao je još neki kvadrat, onako malo trave - malo betona, inače sve je to rasprodato.
Ako lokalne samouprave počnu da štampaju hartije od vrednosti da bi pokrivale neke svoje gubitke, a ima dosta lokalnih samouprava koje bukvalno, i njihova javna preduzeća, posluju s gubitkom - e, to će onda biti stvarno tragično.
Ja znam zašto ste vi ovo napisali - zato što u ovom trenutku vi držite većinu lokalnih samouprava u Srbiji. Normalno je da ćete vi dozvoliti vašim lokalnim samoupravama i vašim predsednicima opština da imaju neku korist od svega toga. Ali, ako i oni krenu da se zadužuju, ko će to otplatiti? Pa, zna se - opet građani. Stalno se vrtimo u krug. Uvek kad se pita ko to mora da plati, to su građani.
U delu prekršajnih postupaka lokalnoj samoupravi bukvalno dajete ingerencije koje njoj ne pripadaju iako znate da inspekcije i nadzor, kada su u pitanju javni prihodi i rashodi i njihovo usklađivanje sa važećim zakonima, isključivo može da vrši republički organ.
U celom zakonu stavlja se akcenat na Evropsku uniju zbog vašeg jasnog stremljenja i opredeljenja ove sadašnje vlasti da ostvari saradnju sa EU, da u nju uđete iako je to neuzvraćena ljubav - vi stalno hoćete, oni stalno neće, i tako se vrtimo u krug na štetu građana Srbije.
Mislim da ste mogli da ugradite jednu stavku, da se ne oslanjamo samo na Evropsku uniju. Zašto se ne bismo oslanjali na zemlje koje su raspoložene, koje žele iskrenu saradnju sa Srbijom i da imamo obostranu korist?
Na prvom mestu mislim na Rusiju. Vi stalno potencirate Evropsku uniju, a mogli ste da stavite i Rusku Federaciju.
Ukratko ću da se osvrnem i na Predlog zakona o izmenama Zakona o javnim putevima. Tu sam želeo da postavim pitanje: Da li će se zahtev za veće izdvajanje od akciza na naftu i naftne derivate za javne puteve odraziti na cene goriva i tako reflektovati i na cene polimera koji se dobijaju iz frakcije nafte, tj. granulata polietilena i polipropilena?
O tome smo već jedanput pričali, ministar Cvetković je tada bio, ali očito čovek nije upućen u polietilene i polipropilene. U stvari, više se pričalo o dozvoljenom uvozu zbog smanjenja kapitala ''HIP-Petrohemije'' i ''Hipol'' Odžaci, izuzetnih firmi u svetskim razmerama, koje su najveći izvoznici, stvarno izvoze i u Nemačku i druge države u Evropi.
Ako bi se to odrazilo na cenu derivata, automatski bi to povuklo i cenu granulata i onda bi se to odrazilo na proizvode široke potrošnje, takođe i na proizvode duvane ambalaže od polietilena i polipropilena, i na kraju bi to uvećavalo i cene proizvoda - a ko bi to na kraju platio? - opet krajnji korisnik.
To je jedno pitanje, da vidimo da li se samo to sprovodi, da će se samo jedan deo uzimati a da se neće ići sa povećanjem, ili je to ipak ova teorija koju sam ja izneo ovde.
Ovaj zakon o porezu na dohodak građana meni strahovito deluje, gospodine Đeliću, da je pisan zbog nastupajućih izbora i naše izborne pobede, SRS i gospodina Tomislava Nikolića, a imam jednu, ovog puta, aluziju.
U delu gde se obrađuje dobit, imam utisak da su morali da uvrste ovo u zakon da bi opravdali vaše ponašanje u vezi s vašim akcijama u Meridijan banci. Evo, citiraću zakon. Vi ćete se možda prepoznati, ali će građani sigurno prepoznati da ste vi ugrađeni u ovaj zakon kao kamen temeljac. Citiram, nemojte da oduzimate posle kolegama vreme: ''Kapitalni dobitak se ne utvrđuje i ne oporezuje na prihod ostvaren po osnovu prenosa hartija od vrednosti koje je pre prodaje obveznik držao u svom portfelju najmanje tri godine''.
Sada vas ponovo otvoreno pitam: Koliki je vremenski period bio da ste vi imali akcije Meridijan banke? Ponovo vas pitam: Da li ste ih prodali, na kojoj opštini ste platili porez na dobit ili ste i dalje...? Kroz ovaj zakon ćete sakriti te pare.
Znamo mi gde vi živite, mi lako proverimo to, uvek smo obavešteni što se tiče vas. Interesuje me sad, gospodine Đeliću, kad smo delili ove besplatne akcije, pa vi da ste podelili od ovih vaših akcija, koliko imate, pa znate li koliko bi tek građani Srbije dobili? Sevap bi bio. A možda bi i ljudi stvarno imali bolje mišljenje o vama.
Ujedno, kad sam pričao o AD Posavina, preduzeću iz Obrenovca, pričao sam o firmi i njenim akcionarima. Ako ste upućeni, ministre, grupa građana koja je juče ovde bila, grupa izgladnelih, umornih, gospođa koja je predstavnik sitnih akcionara ovde je pala u nesvest. Odmah da vam kažem da je ova firma AD Posavina povezana, tj. njen vlasnik koji je kupio ovu firmu i sad izdaje te lokale Kinezima i sve ostalo što radi, to je Slaviša Purić, koji ima u svom arsenalu jedno 30 firmi.
Najbliža firma uz Posavinu Obrenovac vam je Trnavac Ub. To je firma koja ima četiri silosa, 15 objekata, stvarno je velika firma, i fabriku dečije hrane i mlinove i sve ostalo. To je isti čovek koji je kupio ovu firmu i sada se akcionari bore, zbog toga što se prodaju osnovna sredstva, nema nikakve perspektive, ne ide se napred, da se poništi ovaj zakon o privatizaciji i oni su me zamolili da vam predam, da vidite kakav je odnos prema malim akcionarima.
Po zakonu oni imaju više od 10% i moraju da imaju svog predstavnika u skupštini akcionara, moraju da prisustvuju, moraju da budu uredno obavešteni i moraju da učestvuju u odlučivanju. Kao neki bord koji vi imate, tako bi mogli i oni da učestvuju u svemu ovome i zamolili su me da vam predam, ja ću vam, potpredsedniče, predati ovaj papir. Zahvaljujem.