Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zdravko Topalović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, gospodine predsedavajući, krajnje je nedopustivo da sednici ne prisustvuje niko od ministara, a juče su se ovde menjali kao na hokejaškim izmenama. Nema ni gospodina Bubala, ni gospodina Dinkića, ni gospodina Đelića.
U ime SRS podneo sam amandman da se u članu 4. stav 3. briše, jer zakonopisac predlaže suviše kruta pravila za pokretanje likvidacije subjekata privatizacije, a trebalo bi da omogući bolje uslove za privatizaciju društvenog, tj. državnog kapitala.
Amandman ste odbili uz obrazloženje da ako subjekt nije prodat ni posle treće sprovedene aukcije, taj subjekt nije atraktivan i treba pristupiti likvidaciji. Dalje objašnjavate odbijanje amandmana da ako subjekt nije dve godine za redom podneo godišnji finansijski izveštaj, takođe, bude predmet likvidacije.
Da li je moguće da u Srbiji, pored ovakve poreske uprave, za koju vi kažete da je efikasna, neki privredni subjekt ne podnese zvanične finansijske izveštaje Narodnoj banci Srbije. Znači da ne valja ni Narodna banka Srbije, tj. rukovodstvo Narodne banke Srbije, kao ni poreska uprava, koja ne može da prati donošenje seta poreskih zakona.
Zašto se postupak aukcije ne bi sproveo i posle 31. 12. 2008. godine? Normalno, samo za one subjekte koji do tada nisu privatizovani. Za radnike tih preduzeća sve je bolje nego postupak likvidacije. Moram da se vratim na član 3, kojim ste predložili da se krug lica koji ne mogu biti kupci, normalno je da kupci ne mogu biti osuđivani za počinjena razna teška krivična dela, ali najgore što vi sada pred aukciju ili javni tender možete podneti krivičnu prijavu protiv konkurenta i time ga eliminisati iz daljeg toga privatizacije.
Tu će se javiti niz zloupotreba ili nepreciznosti ili manjkavosti koje proizilaze iz ovog člana. Kada već hoćete, po vama, da sprečite da novac od kriminala i opran novac bude u službi kupovine subjekata privatizacije, zašto niste predvideli još jedno krivično delo, a to je izdaja zemlje i dobijena novčana nagrada od pojedinih zapadnih zemalja za izvedeni petooktobarski puč. To najbolje znaju otporaši koji su dobili novac iz inostranstva i svakako ne bi trebalo da učestvuju u procesu privatizacije, bar po vašem predlogu.
Onda krivično delo za uvođenje protivustavnog vanrednog stanja 2003. godine u Srbiji i aktivnog učešća u sprovođenju tog vanrednog stanja.
Vi ste amandmane mojih kolega Buhe i Martinovića odbili uz objašnjenje da član 346. Krivičnog zakonika definiše tzv. zločinačko udruživanje. Imam član 346. Krivičnog zakonika i u njemu ni reči o zločinačkom udruživanju.
Možda u taj član 346. treba dodati 6. stav u kome bi stajalo – zločinačko udruživanje radi razbijanja srpskog finansijskog sistema i privrede od 5. 10. 2001. godine.
Da li prepoznajete eventualno i kandidate za zatvorske sankcije za to počinjeno krivično delo? Ja svakako: Milosavljevića, Dinkića, Cvetkovića, ali o tom-potom. Ovim članom dajete mogućnosti da se krokodili u maloj bari međusobno pokrve, ali to je vaš problem.
Evo primera, Božidar Đelić je preko svoje firme „Altis konsalting“ naplatio preko 400 hiljada evra za usluge uvođenja informacionih tehnologija u Energoprojektu. Sve ovo ne bi bilo interesantno da Energoprojekt nema svoje preduzeće Energodatu, koja se bavi tim poslovima, ali ne i u matičnoj firmi Energoprojektu.
Zamislite sada nesretnog Božu, ne daj bože, krivičnu prijavu pokrene protiv njega gospodin Vlahović i „Eki investment“ i eliminiše ga iz privatizacije Energoprojekta, a Boža ostane kratak za još par miliona evra akcija u Energoprojektu. Slažete se, bilo bi nedopustivo, ali to je vaš problem.
Juče je ministar Mlađan Dinkić, u pokušaju da odgovori na pitanja moje uvažene koleginice Nataše Jovanović o raspisivanju međunarodnog tendera o privatizaciji „Zastave“ iz Kragujevca, izgovorio je nešto neverovatno, ili je bar promenio program, a da to njegova stranka, G17, još uvek ne zna. Evo šta je rekao, parafraziraću.
Da će drugoplasirani na tenderu dobiti mogućnost da u Srbiji otvori grinfild fabriku iz oblasti auto-industrije, uz objašnjenje da je auto-industrija proizvodna delatnost koja upošljava veliki broj radnika i da je profitabilna. Do sada je, bar do juče, ministar Dinkić stalno pričao da u Srbiji ne treba ništa proizvoditi, da treba forsirati usluge. Sada odjednom menja program.
Mislim da je i gospodin Dinkić počeo predizbornu kampanju, ali kako gospodin Dinkić predvodi jednu malu stranku G17, pa i nemaju svog kandidata za predsedničke izbore, najgore od toga je što otvoreno podržava Borisa Tadića. Neće ni to dugo trajati. G17 će biti razočarana, po njima, izbornim rezultatima, kada će 20. januara u Srbiji pobediti Tomislav Nikolić.
Dame i gospodo, građani Srbije, pošto je rasprava o amandmanima na privatizaciju, Udruženje radnika i penzionera "Beolota" zamolilo me da pročitam deo krivične prijave koju je podnelo protiv rukovodilaca Državne lutrije Srbije.
Predmet: Krivična prijava protiv poslovodstva "Beolota" DOO Beograd, "Srbijalota" Beograd i Državne lutrije Srbije. "Podnosimo krivičnu prijavu protiv Bojana Krišta, generalnog direktora Državne lutrije Srbije, Branimira Božovića, izvršnog direktora Državne lutrije Srbije, Ljiljane Simonović, finansijskog direktora Državne lutrije Srbije, Olivere Marković, direktora za pravne poslove, Slobodana Bojića, v.d. direktora u "Srbijalotu", v.d. direktora u "Beolotu" i v.d. direktora u Državnoj lutriji Srbije, Franca Žerjava, do aprila 2007. v.d. direktora "Beolota", Tomislava Ivkovića, šefa u "Srbijalotu", predsednika Samostalnog sindikata i još nekoliko fizičkih lica".
O čemu se radi? Radnici su se obratili, zamolili su da se to pročita baš kada je rasprava o privatizaciji, a zbog čega, čućete. "Podnosimo krivičnu prijavu, izražavamo osnovanu sumnju da su gore navedeni zloupotrebili svoj položaj prekoračivši ovlašćenja u mnogo slučajeva i u mnogim segmentima, pa tako smišljeno i sa namerom, a radi ličnog bogaćenja, naneli neprocenjivu štetu društvu u periodu od jula 2004. godine, odmah po donošenju Zakona o igrama na sreću. Juni 2004. godine, Zakon o igrama na sreću, tri subjekta: Lutrija Srbije, Uskočka 4-6, Beograd; Lutrija Beograd, Njegoševa 13, Beograd; Narodna lutrija, Bulevar oslobođenja, Novi Sad.
Bojan Krišto je 23. septembra imenovan u "Službenom glasniku" za direktora Državne lutrije Srbije. Gospodin Mlađan Dinkić, tadašnji ministar finansija, dolazi do netačnog proračuna dugovanja lutrijskih preduzeća prema državi.
Zahtevamo reviziju primene zakona i objašnjenje Uprave za igre na sreću na čelu sa Vladimirom Ilićem. Utvrđeno je tada: "Srbijalot" 63% državnog kapitala, 37% lutrijski; "Beolot" 75% državnog kapitala, 25% lutrijski; "Panonija" proglašava se stečaj i rasprodaja imovine.
Od juna 2004. godine do 23. septembra 2004. godine ispitati koliko je novca uzeo Bojan Krišto od "Beolota", uz odobrenje direktora Franca Žerjava i finansijske direktorke Ljiljane Simonović, na ime marketinga.
Do januara 2005. godine Bojan Krišto, kao direktor Državne lutrije, sa sedištem u prostorijama "Beolota", u Svetozara Markovića, organizuje reorganizaciju, uz zdušnu pomoć finansijskog direktora Ljiljane Simonović, direktora Franca Žerjava i pravnika Olivere Marković, troši sredstva "Beolota" za neprestane građevinske radove, nabavke, putovanja, naduvane račune preko spornih marketing agencija, kao npr. "Srebrntuš".
U januaru Bojan Krišto sa svitom dolazi u poslovnu zgradu "Srbijalota", Uskočka 4-6, i pravi vakuum u izvlačenju lotoa od 18. 1. 2007. godine, zapravo, ukida do tada igre kao što su "Sportska prognoza", "Dva izvlačenja lotoa 7 od 39", nezakonito rasprodaje fondove od drugih igara u fond za sedmicu, za "Loto 7 od 39" i sklapa ugovor sa "Pink" televizijom za izvlačenje lotoa, a taj ugovor do današnjeg dana predstavlja poslovnu tajnu". Javiću se ponovo.
Dame i gospodo, građani Srbije, nastaviću sa čitanjem krivične prijave protiv Bojana Krišta, Branimira Božovića, Ljiljane Simonović, Olivere Marković, Slobodana Bojića, Franca Žerjava, Tomislava Ivkovića, Ljiljane Marinković, Miodraga Marinkovića, Stanimira Miljkovića, Nikole Carevića, Mališe  Hristolua i Darka Nikolića. Udruženje radnika i penzionera "Beolota" je uputilo tu krivičnu priču. Žao mi je što tu nije gospodin Dinkić, jer je Bojan Krišto njegov đak, njegov pulen.
Nastavićemo sa prijavom. Znači, kako smo već pročitali, Bojan Krišto ulazi u zgradu "Srbijalota" Uskočka 4-6. Bojan Krišto je zloupotrebama i sebi pribavio stan od 208 metara kvadratnih u ulici Internacionalnih brigada br. 7.
(Predsedavajući: Molim vas da vodimo računa o podacima.)
Čitam krivičnu prijavu za koju su me radnici zamolili.
(Predsedavajući: Ne mora značiti da je istina.)
Ne mora, nisam rekao da je istinito.
Bojan Krišto kupuje 3.000 mašina za uplatu lotoa bez tendera, nadovezujući se na prethodni tender direktora "Srbijalota" Ive Lubarde. Nabavka automobila "škoda oktavija" skuplja za pet hiljada evra, a to je regularna cena po Francu Žerjavu koji je to potpisao. Korišćenje Pink avio-taksija Dubai dva puta nedeljno London-Dubrovnik. Trenutno u lutriji ima 80 automobila i voze odabrano zaposleni, na raspolaganju su 24 časa, čak idu na odmor u inostranstvo i dobijaju bonove za benzin na račun lutrije.
Na svim tenderima pobeđuje firma Stanimira Miljkovića, ili njegov brat, ako se javi neko povoljniji - tender se poništava. Za te usluge da pravno upakuje nezakonite radnje zadužena je pravnik, direktor za pravne poslove, Olivera Marković. Kupuje se sve i svašta i tu treba proveriti knjigu ulaznih faktura.
Jedino ko ima pravo priređivanja igara na sreću je državna lutrija Srbije, a "Beolot" i "Srbijalot" su agenti. Prvo su dobili pet posto od ukupnog prometa, a kasnije Bojan Krišto donosi odluku koliko udeli od trošenja i rasipanja udeli i naduvene račune potpisuje tadašnji direktor "Beolot" Franc Žerjav, i tadašnji direktor "Srbijalot" Branimir Božović.
Ima još interesantnih detalja oko nabavke softvera. Npr. za jedan softver potpisuje v.d. direktora "Srbijalota" Slobodan Bojić, za jedan softver potpisuje v.d. direktora "Beolota" Franc Žerjav, iako nemaju pravo priređivanja igara, pa samim tim ni obavezu plaćanja. Godine 2006. Franc Žerjav potpisuje prodaju poslovne zgrade u ulici Svetozara Markovića br. 40, prizemlje i sprat, vlasništvo "Beolota", obzirom da je tu i kapital države 75,5%, ne traže saglasnost za imovinu Republike Srbije i bez traženja saglasnosti i dobijanja dozvole prodaju poslovnu zgradu "Metals banci", a sredstva se prebacuju na račun Državne lutrije Srbije. Ljiljana Simonović finansijski direktor i Olivera Marković, pravnik i direktor, učestvuju u tome.
Na koji način, kada su "Beolot" i Državna lutrija Srbije dva različita subjekta? Godine 2006. svi poslovni objekti "Beolota" sa teritorije grada Beograda prelaze u vlasništvo "Srbijalota", sa zaposlenima koji su preživeli čistku Bojana Krišta i Ljiljane Simonović.
Inventar, stolovi, stolice se rasipaju, a najveći kupac je jedna od prijateljica Branimira Božovića. Finansijski direktor "Srbijalota" Jelena Radusina je dobila sporazumni raskid ili tehnološki višak, zato što nije htela da potpiše na zahtev Bojana Krišta amortizaciju poslovne zgrade u Uskočkoj 4-6 za 30 posto, jer Krišto ima naviku da prodaje tuđe, a on uzima novac.
Šef voznog parka i magacina Miodrag Marinković, automehaničar, magacin je prostorija gde se skladište instant srećke "ogrebi i blago tebi" sa nagradama robnim, kao što su "mercedesi" i novčani, kao što je 50.000 evra i druge sitnije nagrade. Jedna serija je 10 miliona komada. Postoji osnovana sumnja da se štampa više po pravilima utvrđene količine.
Šta je još interesantno? Ljiljana Marinković je šef računovodstva u "Državnoj lutriji Srbije", pa samim tim i računi imaju prohodnost.
Listiće za loto štampa firma "Intergraf" Kotež, Krnjača, vlasništvo sestre Predraga Markovića iz G17 plus i bivšeg predsednika Skupštine Srbije. Listići su lošeg kvaliteta, iskrivljen bar-kod, pa se često bacaju u većoj količini.
Servisiranje novih uplatnih mašina za loto, firma Stanimira Miljkovića ili brata, 12 komada mašina za 10.000 evra. Udruženje radnika i penzionera Beolota je primorano da podigne krivične prijave protiv gore navedenih lica iz razloga što imovina u subjektu privatizacije je uništena i pokradena, a zaposleni su otpušteni i proglašeni su tehnološkim viškom, dok su na njihova mesta primljeni zaposleni preko omladinske zadruge, uglavnom deca direktora i ostalog rukovodećeg kadra, što je protivzakonito.
Udruženje radnika i penzionera smatra da poslovodstvo preduzeća namerno priprema stečaj "Beolota" i da kada uvedu stečaj, nakon toga primoraju stečaj i "Srbijalot"-a, kako bi na taj način sprečili radnike i penzionere da upišu akcije u subjektu privatizacije. Udruženje radnika i penzionera smatra da se namerno vrši uništavanje preduzeća koje su kadrovski stručne i pripremljene za organizovanje igara na sreću iz osnovnog razloga da se taj posao preuzme u privatnoj režiji i da se preproda nekom trećem operateru za koji bi se uzela provizija.
Moram da kažem nešto o liku i nedelu Bojana Krišta. Gospodin Bojan Krišto je nagrađen mestom direktora Aerodroma "Nikola Tesla", a ovde nam je juče gospodin Dinkić ili neko od ministara objašnjavao član 3. ovog predloga zakona, znači krivična dela po osnovu kojih ne mogu neka lica ili privredni subjekti da budu u procesu privatizacije, da učestvuju u procesu. Napomenuo je da neko ko ima krivičnu prijavu za ovakva krivična dela ne može da obavlja ni neke funkcije u državnim preduzećima.
Postavljam pitanje, prvo ministru pravosuđa - da li je krenuo sa istragom, sa krivičnim radnjama; i za ministra unutrašnjih poslova - da li je preduzeo neophodne mere da se lica iz ove krivične prijave liše slobode i da se pokrene istraga protiv njih.
Dame i gospodo, građani Srbije, član 226. Poslovnika, ne znam da li je potrebno da ga citiram, gospodine Albijaniću?
(Predsedavajući: Ne.)
Ne. Hvala.
Prvo, da dam jedno objašnjenje. Znači, nije bilo ko podneo krivičnu prijavu protiv zaposlenih tj. odgovornih u Državnoj lutriji Srbije, Beolotu i Srbijalotu, već Udruženje radnika i penzionera Beolot, Novopazarska 10, Beograd.
Imam jedno pitanje za gospodina Dinkića, trenutno nije u sali, ali neka njegovi saradnici zabeleže, jer očekujem odgovor od njega.
Članom 3. ovog zakona o privatizaciji predviđeno je ko sve ne može da bude subjekt privatizacije, ko sve ne može da učestvuje u privatizaciji kupovinom subjekta privatizacije.
Moje pitanje je, pošto je juče gospodin Dinkić objašnjavao i ko sve ne može da radi u organima državne uprave i u javnim preduzećima, po kom osnovu je Bojan Krišto direktor Aerodroma "Nikola Tesla" kada protiv njega postoji krivična prijava i postoje osnovane sumnje za neviđenu krađu Državne lutrije Srbije, što je pročitano u navodima ove krivične prijave. To je prvo.
Postavio sam pitanje, nikako da dobijem odgovor da nije nadležan ovaj ili onaj ministar, to je pitanje za ministra pravosuđa - kada će ova krivična prijava biti u redovnoj proceduri?
Drugo pitanje ministru policije, kakva su saznanja MUP i da li je bilo istražnih radnji u Državnoj lutriji Srbije na utvrđene brojne nepravilnosti u radu?
Znači, očekujem odgovore, bez obzira što je Bojan Krišto iz G17 plus i pulen Mlađana Dinkića.
Još jednom, ako se stvarno utvrdi da je Božidar Đelić francuski državljanin, očekujemo da on bude ministar u vladi gospodina Sarkozija, a ne u Vladi Republike Srbije.
Dame i gospodo, građani Srbije, gospodine Dinkiću, moram da kažem da me je u raspravi u načelu iznenadio vaš kolega, gospodin Đelić, tako vas je fanatično branio.
Znam da baš niste bili u nekim super odnosima, ali moram da priznam – vi ste danas dosta smireni i mirno reagujete. On vas je fanatično branio, što je, možda, za vašu pohvalu.
Imam težak zadatak, trenutno je predsedavajući gospodin koji vaš lik i ''nedelo'' brani do granica fanatizma. Ali, da se vratimo na amandman.
Moj uvaženi kolega, gospodin Krasić, podneo je amandman da se član 2. briše. Zbog čega?
Evo, u članu 2, pročitaću nadležnosti Agencije: "Agencija za privatizaciju jeste pravno lice, koje prodaje kapital, odnosno imovinu i promoviše i inicira, sprovodi i kontroliše postupak privatizacije u skladu sa zakonom". Vi dodajete ovde još jednu nadležnost, a to je: "kao i poslove likvidacionog upravnika, neposredno ili preko ovlašćenog lica (poverenik Agencije), u skladu sa ovim zakonom".
Nije dobro, gospodine Dinkiću, da Agencija ima apsolutnu i jedinu kontrolu u celom procesu privatizacije. Tu se otvaraju mogućnosti mnogih malverzacija. Znate, postoji kontrola samo od jedne strane, a, drugo, vi ste se toliko zalagali za transparentnost svojevremeno, sa gospodinom Milivojevićem i ostalim Otporašima. Najgore je rešenje što Agencija sada ima mogućnost da ovlasti neko lice kao likvidacionog upravnika. Znači, po svom nahođenju i po svom izboru.
Priznaćete da je krajnje nelogično da likvidacija, za razliku od stečaja, ne mora da se sprovede sudskim postupkom. Čemu onda Trgovinski sud?
Dobro pročitajte ovaj amandman, razmotrite ga, on se odnosi na brisanje člana 2. Moram da kažem da i ceo član 5, stari, koji je predviđen ovim članom 2, nije dobro napisan i trebalo je da radite mnogo više na njemu, da se neke odredbe iz njega, konkretno, neke nadležnosti Agencije prebace i na Trgovinski sud i Ministarstvo.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, vladajuća koalicija ne samo što ne prihvata amandmane, već ih uopšte i ne razmatra. Jednostavno ih, izgleda, i ne čita. Odgovorili ste mi da amandman nije u skladu sa članom 10. Zakona o budžetskom sistemu kojim je utvrđeno da se budžet sastoji iz opšteg i posebnog dela, koji su međusobno usaglašeni prema vrstama rashoda. Ja jesam podneo amandman koji se odnosi na opšti deo budžeta, gde su rashodi iskazani zbirno, ali sve moje kolege iz SRS-a koje su podnele amandmane na član 5. su pojedinačno podnele amandmane koji se pojedinačno odnose na budžetske korisnike. Zato se moj amandman odnosi na opšti deo rashoda. Gospodo iz vladajuće koalicije, gospodine ministre, izgleda da vas amandmani podneti od strane SRS uopšte ne interesuju; vi ste predvideli rashode kako ste ih predvideli.
Dame i gospodo, deficit će u 2008. godini iznositi 14,8 milijardi dinara. Rekao sam u načelnoj raspravi da je budžet prevelik za nivo bruto društvenog proizvoda koji imamo. Time će se stvarati nova zaduženja, a vi javnu potrošnju ne smanjujete.
Deficit ćete pokriti od privatizacije, a od novca dobijenog od privatizacije vraćaćete i nepovoljne kredite koje ste uzimali od 2001. godine. Javni dug za zemlju, bilo je reči o javnom dugu, trenutne ekonomske nemoći kakva je Srbija zabrinjava, 9.044.000.000 evra, sa zaduženjima fizičkih lica tj. građana Srbije po osnovu kredita iz poslovnih banaka iznosi čak 14 milijardi evra. U jeku štrajkova prosvetnih, pravosudnih i drugih radnika, kada su male plate u Vojsci Srbije, kao i mnogih drugih zaposlenih u Srbiji, vi novac poreskih obveznika nekontrolisano trošite.
Mi smo podneli veliki broj amandmana na član 5. Ovaj moj amandman je jednostavno zbir svih tih predloga mojih kolega.
Kancelarija Nacionalnog saveta za saradnju sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od '91. godine - 53.404.000 dinara. Tužilaštvo za ratne zločine - 86.940.000 dinara. Agencija za strana ulaganja u promociju izvoza - 199.386.000 dinara, a efekat rada Agencije nikakav.
Ostale agencije vam služe za nekontrolisano i neopravdano trošenje sredstava poreskih obveznika, a u cilju da vladajuća koalicija visokim platama i ostalim davanjima zadovolji svoje borce petooktobarskog puča.
Još drastičnije primere imate za izdvajanje iz budžeta: Kancelarija za saradnju sa medijima, pomenuo je moj kolega Vlado Sekulić, kojoj pripada 76.152.000 dinara, a tim sredstvima će raspolagati jedan čovek, Dragan Đilas, za koga važi da je tvorac medijskog mraka u Srbiji.
U ovom budžetu nabrojaćemo još neke loše primere trošenja novca poreskih obveznika Srbije, poput Kancelarije za pridruživanje EU u iznosu od 78.947.000 dinara. Kako stvari stoje, ta kancelarija može postojati narednih 20 - 30 godina dok, po vama, Srbija ne uđe u EU. Novac za rad Kancelarija sigurno koristi za podmićivanje trećerazrednih službenika EU koji vam čine sitne ustupke.
Budžet Republike Srbije niste zasnovali na ostvarenim makroekonomskim i fiskalnim rezultatima u periodu januar - avgust 2007. godine. Istina je da je enormno porastao uvoz, a da su zarade porasle nerealno. Činjenica je da se siromaštvo i beda povećavaju u Srbiji. Moram da napomenem još jednom da ste nas gurnuli u sporazum CEFTA, a Slovenija i Hrvatska raspolažu sa 40% kapitala privrednih subjekata u Srbiji.
Novac koji ste predvideli da potrošite na hapšenje haških optuženika, Tužilaštvo za ratne zločine, stvaranje još goreg medijskog mraka, usmerite na pametnije strane, pogotovo na bezbednosni sistem zemlje u ovom trenutku kada će sigurno pokušati da nam otmu teritoriju Kosova i Metohije.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, gospodin Đelić je danas pokazao sve svoje nevaspitanje napuštanjem Skupštine pre nego što je završena ova rasprava.
Demokratska stranka će, očigledno, morati mnogo više da ga politički edukuje, pošto je danas, svojim estradnim nastupom, mogao ovde da izazove pad Vlade time što je iritirao narodne poslanike svojim izbornim mitingom. Samim tim je rizikovao blokadu rada parlamenta, neusvajanje budžeta i pad Vlade.
Da se razumemo, SRS se iskreno nada da će ova vlada što pre pasti i otići na smetlište istorije, zapravo u neki nepovrat. Ovu govornicu je Božidar Đelić zloupotrebio. Izneo je jednu neviđenu glupost, da će 20. januara, ako na izborima pobedi Tomislav Nikolić, Srbija krenuti putem neizvesnosti. Većina građana Srbije zna da to nije istina, jer će pobedom Tomislava Nikolića 20. januara na predsedničkim izborima Srbija krenuti ka boljitku u svim domenima, od privrednih, bezbednosnih, saradnje da prijateljima u svetu poput Rusije itd.
Moram ponovo nešto o ministru. On kaže da ćemo se 2010. godine videti u ovom parlamentu i prokomentarisati efekte ovog zakona. I juče sam napomenuo, 2010. godine ću rado pročitati memoare gospodina Đelića koje će napisati u nekom od kazneno-popravnih zavoda Srbije. Subjekat i ove privatizacije putem besplatne podele akcija svakako bi mogao da bude i sam Božidar Đelić kada bi svoje akcije, stečene po principu leva ruka - desni džep, stavio u promet i podelio narodu.
Da ne bi bilo nekih spekulacija u javnosti, SRS nema ništa protiv da građani Srbije dobiju po 1.000 evra u besplatnim akcijama. Ono što nije dobro je što je ovaj zakon stvarno izborni. Trebalo je temeljno da se pripremi zakon i verovatno bi građani Srbije dobili i više od tih 1.000 evra u akcijama. Izrazili smo bojazan da Vlada nekim spekulativnim merama, u sadejstvu sa svojim tajkunima, može te akcije, ne daj bože, da obezvredi, tako da građani, kada stave te akcije u promet, na berzu, dožive jedno neprijatno iznenađenje, da te akcije ne vrede 1.000 evra.
Što se tiče samog zakona o privatizaciji, videli ste, ovde su to čak priznali i poslanici pozicije, da je SRS uputila dosta amandmana da ovaj zakon, koji je loš, ne bude još lošiji. Pažljivo ih razmotrite i pročitajte.
Protiv toga smo da Agencija ima sva ovlašćenja u postupku privatizacije. Nije dobro posegnuti odmah za likvidacijom privrednih subjekata ako se oni ne privatizuju, mislim na privredne subjekte u vlasništvu sa državnim i društvenim kapitalom. Predvideli ste rok 31.12.2008. godine, ali ako se do tada ne privatizuje državni i društveni kapital, ne treba odmah posegnuti za likvidacijom i treba aukciju i javni tender raspisivati dokle god se ta preduzeća ne privatizuju, jer će tu sigurno biti reč o nekom manjem broju privrednih subjekta, ne o većim.
Danas me je, kao poslanika, vrlo neprijatno iznenadio Program monetarne politike Narodne banke Srbije u 2008. godini. Pogledajte kako gospodin Jelašić dostavlja Program monetarne politike za 2008. godinu. Krajnje neozbiljno i uvredljivo, u nekih 30 tačaka na A4 formatu – to je njemu dovoljno za ovako ozbiljnu raspravu.
Još jednom da ponovim, razmotrite dobro amandmane SRS-a u želji da ovaj zakon ne bude još lošiji, da se malo poboljša. Da ponovim, SRS nema ništa protiv i zalaže se da građani Srbije dobiju besplatne akcije, ali da ih dobiju u većem broju od onih 1.000 evra.
Dame i gospodo, građani Srbije, moram da izrazim svoj protest. Ministar je sigurno računao s tim da je ovlašćeni predstavnik SRS do sada završio sa svojim govorom, ali to se nije desilo. Strpljivo smo sačekali ministra jer smatramo da je osnovni red da ministar bude tu kad se raspravlja o zakonu.
Iznenadili ste me, gospodine Cvetkoviću, bar ste vi od svih ministara, iako vrlo često kuđeni i napadani s moje strane, ali uvek ste bili tu i branili svoju opciju, za razliku od vojvode Miki Mausa koji je pobegao iz ove Skupštine brže nego što je došao u nju.
Što se tiče izmena i dopuna Zakona o porezu na dobit preduzeća i Zakona o porezu na dohodak građana, imam samo jedan komentar – kasno Marko na Kosovo stiže. Zbog čega? Sa određenim izmenama i dopunama ste zakasnili.
Obrazlažete da će usvajanjem ovog seta zakona doći do značajnog rasterećenja u samoj privredi. To jeste činjenica. Normalno je da s nižom stopom poreza dolazi do rasterećenja privrednih subjekata, ali privreda je toliko osiromašena da na prste jedne ruke možete izbrojati preduzeća koja danas u Srbiji ostvaruju dobit.
Što se tiče ovog seta zakona, SRS je uputila dosta amandmana, kako i sami kažemo, u cilju da se ovi zakoni poboljšaju i da njihova primena u praksi bude bolja.
Što se tiče izdataka koje uzimate u priznavanju u poreskom bilansu za poreske olakšice, ovim zakonom niste korigovali te izdatke za zdravstvene, obrazovne, humanitarne, verske, naučne, zaštitu čovekove sredine i to je ostalo na 3,5%. Mislim da ste taj procenat mogli da korigujete, da bi pravna lica imala poreske olakšice ne samo tri posto u odnosu na bruto dobit, već neki značajniji procenat, što bi bilo u redu.
Verovatno znate za takav pozitivan primer, ne zemalja u okruženju, nemojte više nikada njih da uzimamo za primer jer nikada ne bih voleo da budemo ni poput Hrvatske ni poput BiH banana država. Mi, Srbija, težimo da budemo ozbiljna država. Uzmite za primer neke razvijene zemlje.
Što se tiče prebijanja kapitalne dobiti sa kapitalnim gubitkom, to je sasvim u redu, ali ne treba ga ograničavati. Ovim zakonom ste pokušali to da ograničite na pet godina. Ranije je bilo deset godina. Sasvim je u redu bilo da prebijanje treba da traje dok god postoji disparitet, odnosno razlika između kapitalne dobiti i kapitalnog gubitka. Ne bi trebalo to ograničavati na neki vremenski rok, mada je deset godina, koliko je bilo predviđeno po starom zakonu, sasvim dovoljno da se dobit prebije sa kapitalnim gubitkom.
Što se tiče zakona o taksama, SRS je stava, to znate, da sve uvek može da bude jevtinije, pa samim tim i administrativne takse, dakle da budu niže. Jedan deo nadležnosti nad taksama je bio na državnoj zajednici SCG. Sada te takse prelaze u nadležnost Republike Srbije. Samim tim što Srbija preuzima nadležnost nad tim taksama, one mogu da budu niže i to se sigurno neće drastično odraziti na punjenje budžeta što se tiče administrativnih taksi.
Predlažete izglasavanje poreskih zakona, a moram ponovo da kažem da Poreska uprava nije dorasla tom zadatku. Zbog čega? Znate za brojne probleme, pre svega sporost, neefikasnost, često dugo čekate rešenja, dobijate vrlo neažurne podatke u poreskim upravama.
Koliko god se ljutile kolege iz G17 plus, Poreska uprava je trenutno na nivou nekog njihovog političkog odbora. Sva rukovodeća načelnička mesta zauzimaju ljudi iz G17 plus.
Evo konkretnog primera. U članu 53. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća kažete:''Uz poresku prijavu i poreski bilans, poreski obveznik je dužan da nadležnom poreskom organu dostavi i one finansijske izveštaje koje je dužan da podnese Narodnoj banci'', što je sasvim u redu, znači - bilans stanja, bilans uspeha, izveštaj o tokovima gotovine.
Ali, u nastavku kažete: ''drugu dokumentaciju propisanu ovim zakonom, kao i dokumentaciju koju nadležni poreski organ zatraži u skladu sa propisima''. Tu dajete prostora poreskom službeniku da vam bude vrhovni sudija, bukvalno da vam traži svakakva dokumenta ako hoće da vam predmet vrati i da vam ne prihvati prijavu. Pogotovo ako mu niste simpatični.
Ovo su sve primeri iz prakse. Znate i sami, umesto da pravimo podsticaj poreskim obveznicima, da budu toliko disciplinovani da bukvalno veseli uđu u Poresku upravu, znate kako naš čovek ulazi u Poresku upravu, pogotovo kad treba da podnese neku poresku prijavu – preplašen, zastrašen, neraspoložen, jer zna da ga uvek čeka neki službenik koji će mu ili tražiti dodatnu dokumentaciju ili mu neće pomoći da popuni poresku prijavu ili će ga neljubazno vratiti.
Svi ovi zakoni koji se donose, koliko god imaju neke dobre aspekte, toliko padaju u primeni na takvim primerima.
U analizi efekta ovog zakona kažete da generalno predložene mere treba da stimulativno deluju na osnivanje novih privrednih subjekata. Da, ali samo ako se to odnosi konkretno i na smanjenje taksi ostalih opterećenja privrednih subjekata.
Znate da svaki poreski zakon bukvalno padne u primeni zbog tih drugih opterećenja, pre svega zbog previsokih taksi, od otvaranja preduzeća pa nadalje, pogotovo lokalnih taksi, koje uzima lokalna samouprava, bez obzira ko je na vlasti. Pogledajte primer grada Beograda, od prve do pete-šeste zone, takse za isticanje firmi jesu visoke.
Pored ovih zakona, za koje kažete da treba da budu podsticaj za otvaranje novih privrednih subjekata, imate s druge strane i takse koje su vrlo opterećujuće na sve te druge zakone.
Što se tiče samog poreza na dohodak građana, smatramo da i dalje sva izdvajanja po osnovu zarada jesu visoka. Ovde nije bilo priča, nije bilo izmena i dopuna zakona o drugim izdvajanjima iz zarada. Što se tiče poreza na dohodak, sa 14% na 10% jeste korektno, s tim što ste napravili možda jedan propust kod zaposlenih. Moramo biti principijelni.
Kod lica koja ostvaruju godišnji dohodak na nivou od milion dinara, pazite, tu se uzima fiksna osnovica 100.000 dinara, koliko ste predvideli članom ovog zakona, pa još jedan procenat. Znači da je daleko povlašćeniji ko ima prihod od pet miliona dinara nego milion dinara. Videćete u samoj primeni, treba to da objasnite, biće jedna kategorija ljudi koja ostvaruje taj dohodak oštećena.
U svakom slučaju, vidimo da ste predvideli i podsticaje za nerazvijena područja u Srbiji. Tu treba pokazati maksimalnu doslednost i ne ulagati u neka privredna područja koja smatraju da su oštećena malim izdvajanjima u budžetu. Tu se otvara niz mogućnosti zloupotreba oko ulaganja. Dajete poreski podsticaj da se ne plaća porez na dobit, a s druge strane to pravno lice obavezujete da zaposli 100 radnika.
Normalno, mi se zalažemo za veću zaposlenost, ali zamislite koliko će to pravno lice raditi ako svakog meseca, znate i sami, za 100 radnika, kako-tako, bez obzira na uslove privređivanja, mora da obezbedi zaradu, što i treba.
Pažljivo razmotrite sve ove amandmane. Urađeni su vrlo studiozno u nameri da poboljšaju set poreskih zakona, da se određene takse snize da bi stanovništvo moglo da podnese i ovako visoke takse, jer znate da je najširi sloj građana i ovim taksama opterećen.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, kao ovlašćeni predstavnik SRS veći deo svog izlaganja sam danas posvetio zakonu o porezu na dohodak građana, zakonu o porezu na
dobit, zakonu o administrativnim taksama, a sada bih nešto rekao i o Predlogu zakona o budžetskom sistemu.
Neprihvatljivo je da je u ovakvoj ekonomskoj i političkoj situaciji članom 2. zakona predviđeno donošenje zakona i odluka budžeta na period od tri godine. Od 5. oktobra 2000. godine do danas svi budžeti su se menjali ponekad samo iz političkih razloga. Izuzetak je ova 2007. godina, ali ne zato što je gospodin Cvetković, ministar u vladi DOS-a, izuzetno sposoban, već zato što je budžet usvojen polovinom godine. Ali, evo, ministre, ući ćete u istoriju.
Javne prihode zakonom iskazujete kao sopstvene, što izvršnoj vlasti daje mogućnost nekontrolisanog i prikrivenog načina trošenja novca poreskih obveznika Srbije. U zakonu ste, u članu 2. stav 1. tačka 34, samo Evropsku uniju naznačili kao darodavca razvojne pomoći, što je namenski bespovratan prihod.
Mi znamo da je vaše čvrsto opredeljenje ulazak u EU i u trenutku kad nam oni otimaju deo teritorije. Zašto niste predvideli i da neko od darodavaca bude neka prijateljska zemlja? Znate naš stav, prvo Ruska Federacija, ali ima sigurno još prijateljskih zemalja koje bi nam pomogle.
U delu ''Javni prihodi i primanja i javni rashodi i izdaci'' treba uraditi neke korekcije koje smo mi napisali u amandmanima. Recimo, porez na upotrebu, držanje i nošenje određenih dobara – porez na ova dobra već platite kad ih stavite u promet i ona se ne mogu beskonačno i bezbroj puta oporezivati.
Neke stavove člana 21. i 24. treba brisati jer konačno treba stati sa daljim zaduživanjem zemlje u trenutku opšte zaduženosti države. Bolje je redukovati zaposlene u državnom aparatu nego, što je predviđeno članom 25, zaduživanjem obezbediti funkcionisanje tog aparata. To je cena koju svi građani Srbije plaćaju jer ste vi iz vladajuće koalicije posle 5. oktobra 2000. godine u državnom aparatu zaposlili sve svoje rođake, tetke, ujne, strine, poznanike i simpatizere vaših stranaka.
U članu 89, koji se odnosi na eksternu reviziju, drugi stav morate da promenite, a on trenutno glasi: ''Lokalna vlast može da angažuje revizora sa odgovarajućim kvalifikacijama za obavljanje eksterne revizije završnog računa budžeta lokalne vlasti, o čemu odlučuje skupština lokalne vlasti, u skladu sa zakonom''.
Po ovome lokalna vlast nema obavezu eksterne revizije, što je nedopustivo. To predlažete da biste prikrili sve marifetluke u lokalnim samoupravama jer većinu lokalnih samouprava vi držite. Evo, to vam je pošlo za rukom posle ukazivanja SRS na niz nepravilnosti u lokalnim samoupravama.
Za ovom skupštinskom govornicom sam izneo primer JP Poslovni prostor Čukarica, što je bilo predmet rasprave i na sednici Skupštine grada Beograda, a u tom primeru je oličen lik i nedelo Zorana Alimpića, upravnog odbora koji je tada držao kolega iz DSS, pa onda direktor iz Čovićeve stranke - fina družina. Taj Poslovni prostor je ostvario gubitak od 53 miliona dinara, što je utvrdila revizorska kuća, a 39 su prikazali. Zbog toga do dana-današnjeg niko nije odgovarao.
Poučeni tim primerom, verujem da, gde god ste vi na vlasti, nikom neće pasti na pamet da angažuje revizora. Sigurno. To se i na Čukarici desilo u trenutku kada je bila obaveza da se angažuje revizor ali državnog revizora nije bilo. Došao je novi direktor, istina iz DS, ali on verovatno, jadan, nije hteo prvi da ide u zatvor, sačeka svoj odlazak posle ostalih, pa je angažovao revizorsku kuću da bi se utvrdile te neprijatnosti.
Obratite pažnju i na naše amandmane na članove 86. i 87. koji se odnose na budžetsku inspekciju. Pažljivo razmotrite sve naše amandmane jer ćete u njima naći bolja rešenja od vaših.
Za kraj, gospodine Đeliću, niste bili prisutni, uputio sam vam kritike za današnje neprisustvovanje našoj raspravi. Ranije ste izašli, niste imali živaca da saslušate našu priču do kraja. Ja sam čak rešenja i da vaše akcije u Meridijan banci budu predmet besplatne podele građanima Srbije. Sigurno bi dosta ljudi bilo zadovoljno.
Dame i gospodo, građani Srbije, gospodin Đelić nije u sali, baš mi je žao. Po osnovu njegovog ranijeg nadimka, koji je njemu bio simpatičan, po Diznijevom junaku Miki Mausu, današnja priča je kao iz Diznilenda.
Čuli ste, građani Srbije će dobiti po 1.000 evra, svi će biti srećni i zadovoljni, a privatizacija će konačno biti sprovedena kako treba. U to ne mogu da verujem, jer na ovim prostorima tranzicija je dobila pravi sinonim - krađa, i to teška krađa.
Gospodin Đelić je u analizi, to jest grupa ministra, grupa autora, kako kaže moj uvaženi kolega Krasić, dala i neko objašnjenje efekta ovog zakona, pa kaže: ''Donošenjem zakona o privatizaciji omogućava se privatizacija društvenog i državnog kapitala, priliv inostranog kapitala, stvaranje efikasnog privrednog ambijenta'' i ostalo.
Prava poenta priče je da se ovde sprema jedna velika, nezabeležena krađa svetskih razmera, to je privatizacija javnih preduzeća i preostalog državnog i društvenog kapitala. Normalno da to sve dolazi u jeku izborne kampanje zajedničkog im kandidat DS za predsednika i treba narodu ispričati ovakvu neku priču iz Diznilenda.
Vidim da ovim zakonom niste popravili to da se privatizuje samo 49% kapitala, a ne 70%, za šta se zalažete i dovodite u pitanje da se privatizacija izvrši od strane nekog od tajkuna naklonjenog vašoj vlasti. Trudili ste se da ovim zakonom maksimalno onesposobite i konkurenciju.
Konkretno, u članu 3. naveli ste ko sve ne može da učestvuje u privatizaciji. Pomenuli ste fizičko lice koje je osuđivano ili protiv koga se vodi postupak za sledeća krivična dela, slažemo se: razbojništva, ubistva, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sve; ali, evo npr. zločinačko udruživanje.
Više puta sam za ovom govornicom, imali ste prilike da čujete, baš vas gospodine ministre, gospodina Dinkića, Cvetkovića, Milosavljevića, Bubala optuživao za zločinačko udruživanje protiv finansijskog i privrednog sistema Srbije, ali to je još uvek optužba za ovom govornicom.
Tako u ovom Predlogu zakona stoji: zločinačko udruživanje. Vi bez neke pravosnažne odluke, dovoljno je da optužite nekog iz redova konkurencije, pokrenete krivičnu prijavu pred samu aukciju ili javni tender, postupak krene i isključite ga iz procesa privatizacije.
Šta znači neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću? Znate dobro u kakvom je okruženju Srbija privređivala i radila 90-ih godina, u sankcijama. Veći broj pravnih lica normalno da je radio na ivici sive ekonomije, da bi mogao da obezbedi bilo kakve zarade za svoje radnike, da te radnike ne bi prepustio ulici.
Kad smo kod neovlašćenog bavljenja određenom delatnošću, bukvalno otvarate mogućnost da čak ne date nekome ko se bavio prodajom nekog multilevela ili Avon kozmetike. Vrlo neprecizno i vrlo neodređeno.
Vratimo se ovom zločinačkom udruživanju. Spomenuo sam vas. Normalno, ovim ne mogu da vas isključim iz procesa privatizacije, a optužuje nas. Verujte, jednog dana, kada SRS bude na vlasti, vi ćete sigurno biti sudski procesuirani, odgovaraćete za ovo zločinačko udruživanje i dobićete pravu kaznu, jer tada će ministar biti, normalno, srpski radikal, ministar pravosuđa, pravosuđe neće biti opterećeno korupcijom i lepo ćete imati vremena da u miru zatvorske ćelije pišete memoare i kako ste uspeli da uništite finansijski sistem ove države.
Što se tiče člana 2, dajete prevelika ovlašćenja Agenciji za privatizaciju. Bukvalno, ceo postupak privatizacije sada sprovodi Agencija. Kako će biti kontrolisana? Od strane direktora Agencije. On će biti odgovoran, on će i kontrolisati. Kadija te tuži, kadija ti sudi. Odlično. Čak predviđate da on bude i likvidacioni upravnik. Divno. Sve ćete na jednom mestu, biće i nama lakše da utvrdimo odgovornost ljudi koji će raditi ovako nečasne radnje.
U članu 4. kažete da privatizaciju treba sprovesti najkasnije do 31. decembra 2008. godine, a likvidaciju ste predvideli ''ako društveni kapital, odnosno imovina subjekta privatizacije nije prodata ni posle trećeg sprovedenog javnog tendera ili subjekat privatizacije nije podneo godišnji finansijski izveštaj Agenciji nadležnoj za vođenje registra privrednih subjekata dve godine uzastopno''. Molim vas, dve godine uzastopno? Šta radi onda finansijska policija, NBS, poreska uprava? Znači, ne rade ništa.
Ono o čemu smo pričali juče o budžetu, vrlo tromo reaguje, ne sprovodi adekvatne kaznene odredbe i još da nekog isključite i uputite pod likvidacioni postupak zato što dve godine nije dostavio dokumentaciju. To zaista ne razumem, voleo bih da čujem da mi se obrazloži da li je u pitanju kašnjenje poreske uprave, mada smo imali ovde neverovatnih primera.
Dok je Dinkić bio ministar finansija, čak je poreski dug Lutrije Srbije tretirao kao dokapitalizaciju državne lutrije. Neverovatno. Imam to rešenje, pa ću vam iskopirati i doneću da vidite. To je idealno za zatvor posle uspešnog obavljanja njegove ministarske funkcije.
Izmene i dopune Zakona o privatizaciji su loše, normalno, u svrhu vaše, pre svega medijske promocije, vas i pomenutih ministara, pune neodređenosti, a praksa je sasvim drugačija od one priče koju ste nam vi izneli, to jest od one Diznilend priče.
SRS ne učestvuje u radu skupštinskog Odbora za privatizaciju zbog principijelnih razloga. To moramo da napomenemo zbog javnosti. Predsednik Odbora gospodin Novaković je iz iste partije kao i resorni ministar Dinkić. Ne želimo da dajemo kvorum i učestvujemo u glasanju kada predsednik Odbora izvršava uskostranačke zadatke ministra Dinkića i time onemogućava neke intervencije Odbora u utvrđenim brojnim nepravilnostima u procesu privatizacije društvenog i državnog kapitala.
Ovo je gospodinu Novakoviću drugi mandat. On je izgleda umislio da je ''drug Tito'' tog odbora i da će doživotno biti, dogod se ne završi privatizacija. Vidite kako gospoda iz G 17, uz pomoć gospodina Đelića i drugih ministara, sprovode ovu privatizaciju ''transparentno'', ne dajući mogućnost bilo kakvog učešća opozicije u odlučivanju, a znate da na sve privatizacije u Srbiji koje su do sada sprovedene ima brojnih burnih reakcija i javnosti i zaposlenih, i to, moramo da kažemo, opravdanih.
Danas su ispred skupštinskih vrata bili prisutni radnici ''Posavine'', čekali su zdušno da se pojavi gospodin Dinkić. Verovatno su bili razočarani. Žao mi je što su ranije odustali od svojih namera, pa su otišli kućama, nisu dočekali gospodina Đelića, imali su štošta da ga pitaju.
SRS nije tražila mesto predsednika u ovom odboru, već da resorni ministar i predsednik skupštinskog odbora nisu iz iste političke partije. Mi, srpski radikali, pažljivo pratimo sve šta se dešava sa privatizacijom u Srbiji, obećavamo da ćemo dolaskom na vlast sve one ministre iz DOS-ovih vlada koji su razbili naš privredni i finansijski sistem procesuirati, onako kako smo i pričali i omogućiti im pisanje memoara iz zatvorskih ćelija.
Postavili ste direktore javnih preduzeća, znači Vlada Srbije, završavam, prema podeli plena, tj. plana privatizacije. Znači, na čelu EPS-a neko iz DSS-a, na čelu NIS-a DS.
Aerodrom "Nikola Tesla" je strašno interesantna priča, na čelo Aerodroma je došao čuveni gospodin Bojan Krišto, koji je učestvovao u finansijskom srozavanju lutrijskog sistema u Srbiji.
Videli ste da Lutrija Srbije, tj. igre na sreću pune budžet sa svega tri milijarde dinara. Ko je odgovoran za to?
SRS se zalaže da građani Srbije dobiju i više od 1.000 evra u akcijama, ali da država onda preko berze ne pokrene neke špekulativne radnje, cene tih akcija obori, otkupi ih po bezvrednim i beznačajnim iznosima, a primer u okruženju, pošto toliko hvalite okruženje, jeste primer Telekoma Hrvatske.
Prema tome, vrlo je nečasno da o besplatnim akcijama u iznosu od 1.000 evra pričaju direktori javnih preduzeća i ljudi iz Vlade koji imaju primanja u tim javnim preduzećima po osnovu upravnih odbora i mesta direktora od pet do sedam hiljada evra.
Dame i gospodo, građani Srbije, predlogom ovog budžeta je predviđeno da budžet za 2008. godinu bude veći za 10% od budžeta za 2007. godinu, uz deficit, tj. manjak, od 14,8 milijardi dinara. To znači da će u 2008. godini država više trošiti nego zarađivati.
Vlast je predvidela da će bruto društveni proizvod biti veći za 6,5% u odnosu na prethodnu godinu, ali za plate budžetskih korisnika predvideli ste 16% povećanja, a da ukupnu javnu potrošnju smanjite za svega 1%, nepunih 1%.
Budžet je preveliki za nivo bruto društvenog proizvoda koji imamo, čime će se stvarati nova zaduženja, a smanjenje javne potrošnje nema. Najgore od svega je što finansiranje budžetskog deficita i izdatke poslovnog duga nameravate da obezbedite od privatizacionih primanja i kredita.
Budžet nije ni afirmativan ni razvojni, a sredstva od privatizacija umesto da se ulože u profitabilne proizvodne delatnosti i otvaranje novih radnih mesta, što bi u narednim godinama dovelo do makroekonomske stabilnosti, vi ste sredstva od privatizacije namenili javnoj potrošnji, kao i vraćanju nepovoljnih kredita, koje ste uzimali prethodnih godina, tačnije od 2001. godine, od kada ste na vlasti, pa niste znali da ih iskoristite ili ste ih iskoristili za punjenje privatnih džepova.
Javni dug, za zemlju trenutne ekonomske moći, nažalost, moram da kažem nemoći, jeste zastrašujući - 9.044.193.797 evra, a sa zaduženjima fizičkih lica tj. građana Srbije, po osnovu kredita iz poslovnih banaka iznosi ukupno 14 milijardi evra.
Srpska radikalna stranka je podnela veći broj amandmana u želji da se nešto poboljša u ovako loše projektovanom i urađenom budžetu. U jeku štrajkova prosvetnih, pravosudnih i drugih radnika, malim platama u vojsci Srbije, kao i mnogi drugih zaposlenih u Srbiji, vi novac poreskih obveznika nekontrolisano trošite.
Evo nekih konkretnih primera. Kancelarija Nacionalnog saveta za saradnju sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine u iznosu od 53 miliona 404 hiljade dinara. Rogobatan naziv i kancelarije, a i bogami prilična sredstva za rad te kancelarije.
Tužilaštvo za ratne zločine, 86 miliona 940 hiljada dinara. Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza, 199 miliona 386 hiljada dinara, a efekat rada agencije nikakav. Ostale agencije služe za nekontrolisano i neopravdano davanje sredstava poreskih obveznika u cilju da vladajuća koalicija, visokim platama i ostalim davanjima, zadovolji svoje borce petooktobarskog puča.
Još drastičniji primer je izdvajanje iz budžeta za Kancelariju za saradnju sa medijima, kojoj pripada 76 miliona 152 hiljade dinara, a tim sredstvima će raspolagati samo jedan čovek, Dragan Đilas, tvorac medijskog mraka u Srbiji.
Ima u ovom budžetu još loših primera trošenja novca poreskih obveznika Srbije, poput Kancelarije za pridruživanje EU u iznosu od 78 miliona 947 hiljada dinara, a kako stvari stoje ta kancelarija može postojati i narednih 20 do 30 godina dok, po vama, Srbija ne uđe u EU. Novac za rad Kancelarije sigurno koristite i za podmićivanje trećerazrednih službenika EU koji vam čine sitne ustupke.
Vi ste u vašem izveštaju naveli da su za ostvarivanje projekcije makroekonomskih pokazatelja u 2008. godini neophodne neke pretpostavke koje ste naveli. Teorijski one jesu dobre, ali u praksi vi to sigurno ne ostvarujete i do sada ništa ostvareno od toga nije. Čvrsta fiskalna i monetarna politika. Znate i sami da smo ovde imali puno polemike oko veštačkog kursa dinara, o čemu su čak i neke kolege iz pozicije polemisale.
Jačanje privatnog sektora koji će kreirati nove investicije, izvoz i nova radna mesta. O čemu pričate? Gurnuli ste nas u CEFTU, gurnuli ste nas u propast, pričate ovde o promociji izvoza, a što se tiče jačanja privatnog sektora Srbija je država monopolista. Jednostavno, nemoguće je na ovaj način razviti privatni sektor. Umesto da su vam uzor bili Grčka i Portugal koje su ušle u UN sitnosopstveništvom, vi ovde forsirate očigledno veliki kapital multinacionalnih kompanija. Znači, i ovo ne stoji.
Jačanje finansijske discipline sa ovakvom poreskom upravom, Narodnom bankom, to je nemoguće uraditi, sa jednom tromom i krajnje neefikasnom poreskom upravom, a službenike tih službi ste zaštitili kao polarne medvede. Jednostavno za svoje greške nikome ne odgovaraju. Iz tog razloga budžet Republike Srbije niste zasnovali, kako vi kažete, na ostvarenim makroekonomskim i fiskalnim rezultatima u periodu januar-avgust 2007. godine. Nije tačno da su u tom periodu ostvarena ta povoljna makroekonomska kretanja, poput visokog rasta privredne aktivnosti, izvoza i zarada.
Istina je da je enormno porastao uvoz, a da su zarade porasle nominalno, ali ne i realno, a činjenica je da se siromaštvo i beda povećavaju u Srbiji. Gurnuli ste nas u CEFTU, a Slovenija i Hrvatska raspolažu sa 40 posto kapitala privrednih subjekata u Srbiji.
Gospodine ministre, pažljivo pročitajte i razmotrite amandmane SRS. Novac koji ste predvideli da potrošite na hapšenje haških optuženika, tužilaštvo za ratne zločine, stvaranje još gušćeg medijskog mraka, usmerite na neke pametnije strane, pogotovo na bezbednosni sistem zemlje, u trenutku kada hoće da nam otmu deo naše teritorije. Za kraj, još jednom vas pozivam da prestanete u sadejstvu sa Milosavljevićem, Dinkićem, Jelašićem, Đelićem i ostalim vajnim finansijskim ekspertima, sa finansijskim i privrednim demoliranjem Srbije.
Gospodine Albijaniću, koristim pravo na repliku, pomenut sam od kolege Vujadinovića. Moram priznati ne u tako negativnom kontekstu, ali moramo da razjasnimo samo  neke podatke o kojima smo diskutovali.
Evo, moram da ponovim, zarad javnosti, da su podaci korišćeni iz vaših izvora, iz Vlade i iz onoga što ste vi publikovali. Znači, činjenica je da će se zabeležiti rast bruto društvenog proizvoda za 6,5 posto i morate priznati da je ovaj budžet stvarno preveliki za taj nivo bruto društvenog proizvoda.
I ono što moramo još jednom da napomenemo, najstrašnije je što će se taj deficit, manjak u budžetu od 14,8 milijardi dinara nadoknaditi od privatizacije. Razgovarali smo o tome. Evo, dao sam konkretan primer - umesto sredstva od privatizacije da se ulože u proizvodnju, otvaranje novih radnih mesta, time se širi i broj poreskih obveznika Srbije - znači ljudi koji će puniti taj budžet. Ne, vi jednokratno zbog izbora gasite požar.
Pričaćemo ovde i o Zakonu o privatizaciji. Stavili ste ga po hitnom postupku na dnevni red i mnogo vam se žuri da pokrijete taj deficit u narednoj godini. Vi ste izneli tu neke uzroke ekonomske krize, mada moram da vam kažem da su neuporedivi podaci iz 2000. godine i sada. Znate kako se budžet punio, da je bilo ratno okruženje i da su bile sankcije, tako da bi bili neki nerealni pokazatelji da o njima sada raspravljamo.
Sve ste rekli, ali niste imenovali glavnog krivca i verovatno gospodin Albijanić sat vremena ne želi da mi da reč, a to je očigledno jedan od ministara Mlađan Dinkić. On je do mnogih stvari doveo, do ovako nepovoljnog ekonomskog okruženja u samoj Srbiji. Razumem vas, vama je teško kao profesionalcu, čoveku iz struke, da glasate i da branite ovakav budžet.
Pričali smo o jačanju finansijske discipline, što ste i vi pomenuli, i o čvrstoj fiskalnoj monetarnoj politici. Složili ste se sa mnom da je kurs nerealan. Niste hteli samo da se složite sa mnom da nas je CEFTA gurnula još u dublju agoniju. Umesto forsiranja izvoza, forsiramo ponovo uvozni lobi. Znači, ta sredstva i od privatizacije da sada uložimo u proizvodnju vrlo je teško stvoriti zdravu konkurenciju u odnosu na one strane firme koje ulaze.
Što sam ja pomenuo da su još, odnosno evo jedan interesantan podatak - rezultati u periodu januar-avgust 2007. godine, što se tiče makroekonomskih i fiskalnih pokazatelja.
Pa evo, kada je Tomislav Nikolić izabran za predsednika Narodne skupštine ovde je bila povika - krah Beogradske berze, čak Vol strita, Njujorške... (zvono), završavam ...berze, a stvarna istina je da je pre par dana Beogradska berza zamalo doživela krah. Objasnite mi zbog čega?
Pošto imam, evo završiću, meni je samo žao što niste imenovali pravog krivca, vašeg koalicionog partnera Mlađana Dinkića, zbog koga svi ispaštamo, zbog koga ova država ide u siromaštvo, i normalno Božidara Đelića, gospodina Milosavljevića, sve pomenute ministre iz mog izlaganja.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, evo, zbog javnosti, moram još jednom da pročitam član 140. Ustava, koji kaže: "Vojska Srbije se može upotrebiti van granica Republike Srbije samo po odluci Narodne skupštine Republike Srbije".
Gospodine ministre, sada od vas očekujem vrlo iskren odgovor. Naime, o tome što ne prihvatate ovaj amandmanom i što ne uvažavate ovaj treći stav zakona, reći ću konkretno na šta mislim.
Srbija je garant mira, po Dejtonskom sporazumu, u Bosni i Hercegovini.
Da li time što ne prihvatate amandman, hoćete, eventualno, da sprečite mogućnost da se donese odluka u Parlamentu da naša vojska, ako bude potrebno, reaguje u Republici Srpskoj, ako su ugrožena prava srpskog naroda, mislim na biološki opstanak? Isto važi i za Republiku Srpsku Krajinu, koja je trenutno okupirana, ako bi se opet, ne daj bože, desio pogrom Srba.
Mislim da vi to svesno hoćete da uradite – da nadležnost iz Parlamenta prebacite isključivo u svoju nadležnost. Možda je to vama smešno i neozbiljno. Ceo dan ste se branili ćutanjem, ili ste vidno neraspoloženi što vam nije tu koalicioni partner u hulahopkama.
Dame i gospodo, građani Srbije, u Predlogu ovog zakona u većini članova se Vlada poziva na Ustav, što bi trebalo da bude tako, ali u praksi bezbednosnih službi se ne libe da prekrše članove Ustava koji se odnose na osnovna ljudska prava i slobode zagarantovane Ustavom. Najčešće se krše članovi 39. Ustava Srbije, sloboda kretanja, nepovredivost stana, član 40, član 41. tajnost pisama i drugih sredstava opštenja. Ta kršenja Ustava od strane bezbednosnih službi su najizraženija u slučajevima kada se privode, prisluškuju, prate porodice i prijatelji srpskih junaka, haških optuženika. Ovim zakonom nisu predviđene nikakve kaznene odredbe za pripadnike službi bezbednosti koji prekrše svoja ovlašćenja kršenjem Ustava.
Kažete da BIA, VBA i VOA predstavljaju jedinstven deo bezbednosno-obaveštajnog sistema Republike Srbije. To nije tačno. Vladajuća koalicija je rukovodeća mesta u službama i u savetu za nacionalnu bezbednost podelila prema stranačkoj pripadnosti i prema saradnji sa stranim obaveštajnim službama.
Sada zamislite sastanke saveta za nacionalnu bezbednost: predsednik Republike Srbije iz DS-a, simpatizer, a možda i saradnik nemačke obaveštajne službe BND; predsednik Vlade, koji se još nije obavestio kojoj obaveštajnoj službi je naklonjen; ministar odbrane iz Demokratske stranke, koji ima završen obaveštajni i špijunski kurs u Garmišu od strane BND; ministar pravde iz DS-a; načelnik Generalštaba Vojske Srbije, koji je u rođačkim vezama sa predsednikom Srbije i oficir Nacionalne garde iz Ohaja; ministar policije iz DSS-a. To je sastav nacionalnog saveta za bezbednost. Kako stvari stoje, savetom predsedava ambasada SAD, potpomognuta od strane CIA, BND, MI 5, MI 6.
U delu zakona koji se odnosi na nadzor nad radom službi bezbednosti kažete da se posebno uređuje sadržina nadzora od strane Skupštine.
Kao poslanik imam utisak da skupštinski Odbor za bezbednost nije uvek obavešten o radu naših bezbednosnih službi kao što su obaveštene strane obaveštajne službe koje vršljaju po Srbiji.
Evo kakva je kontrola Skupštine nad službama. Na jednoj od prethodnih sednica postavio sam pitanje ministru policije da li je tačno da u Bezbednosno-informativnoj agenciji posle petooktobarskog puča postoji odeljenje koje se bavi opozicionim strankama i organizacijama patriotske orijentacije i da li se poslanici iz te opcije prisluškuju i prate. Znate li kakav sam odgovor dobio? Da ministar policije nije nadležan za to, a zamislite, član je saveta za nacionalnu bezbednost. Da li nije hteo da mi odgovori ili je neobavešten kao i njegov predsednik Vlade?
Gospodo iz bezbednosnih službi, nemojte se baviti srpskim herojima koji izmiču haškoj inkviziciji, ostavite na miru njihove porodice i prijatelje. Bavite se bezbednošću građana Srbije, očistite svoje redove od stranih obaveštajnih službi i maksimalno neutrališite njihovo dejstvo u Srbiji. Pustite političke stranke patriotske orijentacije i antihaškog opredeljenja, a svoj rad fokusirajte na nevladine organizacije kojima rukovode Kandićka, Biserko i Liht, koje predstavljaju CIA, BND, MI 6 i otvoreno prizivaju totalnu okupaciju u Srbiji. Neka vam uzor budu ruske bezbednosne službe koje se uspešno suprotstavljaju takvim pojavama u Rusiji.
Ako donosite ovakav zakon, onda ga bar poštujte, a pogotovo Ustav, iznad koga ni vi ne možete i ne smete da delujete.