Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vidoje Jovanović

Govori

Gospodine potpredsedniče, gospodine pomoćniče ministra, dame i gospodo narodni poslanici, u ime SPS-a, na osnovu članova 145. i 163, podneo sam amandman na član 56. Član 56. stav 1. glasi: "Načelnika opštinske uprave, odnosno uprave za pojedine oblasti, postavlja opštinsko veće, na osnovu javnog oglasa, na pet godina."
Moj predlog za izmenu ovog člana 56. stav 1. je sledeći – posle reči "postavlja opštinsko veće" dodaju se reči "na predlog predsednika opštine, uz saglasnost skupštine opštine", a reči "na osnovu javnog oglasa" brišu se, i reč "pet" zamenjuje se rečju "četiri".
Obrazloženje Vlade je da ne prihvata ovaj amandman zbog profesionalizacije i depolitizacije načelnika opštinske uprave. Mislim da je ovo obrazloženje Vlade na neki način neprihvatljivo. Načelnik uprave je veoma važna ličnost koja u najvećoj meri, u odnosu na ingerencije koje ovaj zakon daje predsedniku opštine, jeste prvi saradnik, neposredni saradnik koji vrši poslove iz nadležnosti opštinske uprave.
Mislim da ima logike da predsednik opštine predloži to rešenje. Zašto ne mogu da prihvatim da iz razloga depolitizacije i profesionalizacije to bude putem javnog oglasa? Ako je predsednik opštine predsednik opštinskog veća, ako imamo zamenika i predlaže ga predsednik, s jedne strane članove opštinskog veća predlaže predsednik opštine a bira skupština, znači, logično je da predloži i načelnika uprave. Iz tih razloga, i ako bude načelnik uprave postavljen na osnovu javnog konkursa, normalno je da će predsednik imati odlučujuću reč u smislu odabiranja načelnika uprave.
Iz tih razloga smatram da je neprihvatljivo ovo obrazloženje Vlade. Mislim da je Vlada mogla da prihvati, odnosno ministar je mogao da prihvati ovaj amandman. No, o tom potom, videćemo. Ovo je posebno problem u malim sredinama. Videćete da će male sredine, pored ovog načina postavljanja načelnika uprave putem javnog konkursa, sigurno imati problema, jer male sredine nemaju dovoljno kadrova. Imaće, a i ovako su imale, problema oko postavljanja načelnika uprave. Za načelnika uprave može se postaviti lice koje je završilo pravni fakultet, ima položen stručni ispit i najmanje pet godina iskustva. Mislim da je praksa pokazala da male sredine nemaju dovoljno kadrova; čak je bilo načelnika uprava koji su postavljani, a nisu završili pravni fakultet.
Koristim priliku, s obzirom na ovaj Zakon o lokalnoj samoupravi, na nadležnosti koje ima opština, odnosno skupštine opština, i s obzirom na to da smo povukli jedan broj diskusija o amandmanima, kada je u pitanju besplatna podela akcija, odnosno kada je u pitanju Zakon o privatizaciji, da pomenem pismo Opštinskog odbora SPS-a iz Malog Zvornika i jednog dela građana Malog Zvornika, koje se odnosi na privatizaciju UTP "Putnik". Želim da postavim par pitanja, jer ti građani traže odgovor, odnosno traži Opštinski odbor SPS-a.
UTP "Putnik" je privatizovano. Nakon privatizacije, zbog neispunjenih obaveza od strane onoga ko je kupio ovo preduzeće, došlo je do raskida ugovora i "Putnik" je vraćen u Akcioni fond. U međuvremenu, kako se to preduzeće vratilo u nadležnost Akcionog fonda, došlo je do nekog formiranja upravnog odbora od osam članova i u tom sastavu ostalo je negde oko 45 radnika. Isti ti članovi upravnog odbora angažovali su advokata i tužili UTP "Podrinje" za vreme koje su proveli u svojstvu članova i predsednika upravnog odbora, a ništa nisu radili i ostvarili su naknadu u visini od 3.143.033 dinara, sa kamatom, računajući i troškove advokata; 45 radnika je dobilo 4.569.783 dinara. Građani se pitaju čemu ovo vodi, šta je preduzeo Akcioni fond zbog krčmljenja društvene imovine u smislu da osam ljudi u upravnom odboru, koji su tužili sopstveno preduzeće, a neko ih je postavio u upravni odbor, uzmu 3.143.000, a 45 radnika da uzme 4.569.783 dinara.
Sve ovo je u režiji Sekulić Stojimira koji je predsednik upravnog odbora; bio je u Demohrišćanskoj stranci, pa u Seljačkoj stranci, a ovu politiku prodaje UTP "Putnik" podržavala je i ranija politika. Sada, ovakav način i odnos se podržava, Grupa građana "Za Mali Zvornik", iz čijih redova je predsednik skupštine. Zato ovi ljudi traže od mene, kao od poslanika, da postavim nekoliko pitanja i da tražim odgovor od Vlade i Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj. Ko je imenovano upravni odbor UTP "Putnik" kada je on već u nadležnosti Akcionog fonda? Koji je pravni osnov, kao drugo pitanje, za toliko visoke naknade? Da li je na ovo krčmljenje društvene imovine reagovao ili će reagovati Akcioni fond? Četvrto pitanje - da li će sama Skupština Malog Zvornika pokrenuti kod Akcionog fonda ovo pitanje zbog ovakvog odnosa i ovakvog krčmljenja društvene imovine? Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, veoma je čudno da potpredsednik Narodne skupštine Republike Srbije ovako priča. Prvo, priča uz jedno apsolutno neznanje. To je elementarno pravno pitanje koje sa predsednikom opštine nema veze. Ja sam ovde podneo amandman na član 56, Vlada ga je odbila, dala pravno obrazloženje zbog čega. Verujte da najbolji saradnici u opštini treba da budu načelnik uprave i predsednik opštine po novom zakonu koji predviđa organe u opštini, skupštinu opštine, predsednika kao izvršni organ, opštinsko veće. To valjda treba da čini jednu celinu, u smislu odvijanja svih poslova, zadataka i nadležnosti koje su date lokalnoj samoupravi.
Dao sam ovde predlog i rekao sam da ništa ne menja da li će to biti javni konkurs ako već o tome odlučuje opštinsko veće, a predsednik opštinskog veća je predsednik opštine i članove opštinskog veća predlaže predsednik opštine. Još sam rekao, uz saglasnost skupštine opštine, znači jednog širokog kruga ljudi. Pa, ko će izabrati tog načelnika uprave – buduća koalicija, normalno da će predložiti. Hoćete da kažete, potpredsedniče, da to neće biti političko pitanje? Sigurno će biti političko pitanje. Isto to vi radite, i mnogo gore nego što smo mi ranije radili. Nemojte tako da se ponašate. Neke elementarne stvari ne znate. Možda matematiku poznajete, ali pravo ne poznajete. Niste bili i nemojte da me napadate.
Zašto? Kada je u pitanju imovina koja je predmet prodaje, vi treba da pitate Agenciju za privatizaciju i Centar za stečaj, idite u Novi Beograd u objekat Skloništa i pitajte ko je prodao tu imovinu. Mi smo stavili zabranu i ta imovina je prodata, pare su blokirane na računu i radnici zadruge ne mogu da dobiju te pare. Ovde iznosite gnusne laži, ne poznajete stvari. Zato otiđite, odgovor na to pitanje ćete dobiti u Agenciji za privatizaciju, u Centru za stečaj, koji je postavio stečajnog upravnika koji je prodao tu imovinu u kafani, možda, neću da tvrdim, a možda je tako. Opština je, dođite da proverite, uložila žalbu i stavila zabranu prodaje društvene imovine i u katastru to ne može da se sprovede upravo iz razloga što smo mi to tražili.
To što vi smatrate da neko privatno... I ja želim svakom čoveku da ima svoj mir ... Molio bih da završim.
(Predsedavajući: Izvolite.)
Predsednik opštine s tim nema ništa; javni pravobranilac je reagovao, republički pravobranilac je reagovao i prodaja te imovine je još uvek pod znakom pitanja. Iznosite laži, na neki način, i nepotpune informacije u ovoj skupštini.
Drugo, imovina mesne zajednice je predmet licitacije. Na licitaciji su se javila tri zainteresovana lica kada je u pitanju Dom kulture. Dom kulture je razdvojen od objekta o kojem vi govorite 15-20 metara. Između ta dva objekta prolazi magistralni put M19. O čemu vi govorite? Sprovedena je pravna procedura. Vi ovde iznosite neke laži.
Odgovorno tvrdim da sve aktivnosti kada je u pitanju prodaja imovine koja je predmet zakona koji će biti usvojen, kada je u pitanju Zakon o denacionalizaciji... Ali, to nije učinila opština, ona je stavila zabranu. Drugo, sproveden je postupak i onaj ko je ponudio najbolju cenu dobio je taj prostor.
Mislim da nemate razloga da zbog nečijeg mira osporavate nešto što je pravno, legitimno, urađeno onako kako treba.
Gospodine potpredsedniče Albijaniću, pitam se da li potpredsednik Skupštine Republike Srbije treba na ovakav način da izađe za govornicu i da, u skladu sa elementarnim pravima, postavlja pitanje o  kojem u dovoljnoj meri ne zna.
Neću se više javljati. Što se tiče, još jedanput ponavljam, predsednika opštine, da li to bilo moje ili nečije drugo ime, da li je to Ljubovija ili neka druga sredina, vi vrlo dobro znate da društvenom svojinom, odnosno zemljištem koje je nacionalizovano raspolaže za sada država, a ne opština. Ni do danas nismo dobili imovinu i ne znamo o čemu vi pričate.
Što se tiče toga što je prodato tim ljudima koji eksploatišu šljunak, otiđite, još jednom vam govorim, u Agenciju (ako ne znate, ja ću vas odvesti da vam pokažem gde se nalazi objekat) i u Centar za stečaj, kod čoveka koji je stečajni upravnik i postavljen je od strane vladine agencije. Nemojte ovde da izvitoperujete neke stvari.
S druge strane, kada je u pitanju Dom kulture, čovek je na licitaciji dobio kao najpovoljniji ponuđač kada je u pitanju cena, o tome postoji verodostojna dokumentacija.
Gospodine Albijaniću, ja sam predsednik osam godina. Dođite vi u Ljuboviju da agitujete politički, pa ćete videti kako ćete proći; vaš G17 plus u Ljuboviji nema nijednog odbornika i neće ga nikad ni imati. Vi ga predstavljate ovako kako ga predstavljate za ovom govornicom.
Što se tiče sukoba interesa, moram da vam kažem još jednu stvar. Dobio sam uverenje od Republičke izborne komisije koju je imenovala Skupština i objavila u "Službenom glasniku" u decembru 2006. godine da to nije sukob interesa. Onog momenta kad sud bude odlučio da je to sukob interesa, ja ću se opredeliti šta ću biti, da li ću biti poslanik ili presednik opštine. Hvala lepo.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u skladu sa članom 145. i članom 163. Poslovnika, na član 18. stav 1. podneo sam amandman.
U prvobitnom tekstu član 18. Predloga zakona o lokalnim izborima, ja ću ga pročitati, glasi: "Kandidate za odbornike mogu predlagati, posebno ili zajedno, političke stranke, koalicije i druge političke organizacije, kao i grupe građana čije izborne liste svojim potpisima podrži najmanje 30 birača po predlogu za svakog kandidata na izbornoj listi. Predlagač mora na izbornoj listi imati najmanje jednu trećinu kandidata od ukupnog broja odbornika koji se bira."
Amandmanom koji sam podneo na ovaj član predložio sam da se u stavu 1. broj "30" zameni brojem "20". Zašto sam se rukovodio tim principom? Ovde se u stavu 2. kaže da se u jedinicama lokalne samouprave koje imaju manje od 20.000 birača (i to je u redu, mislim da je logično) lista može potvrditi sa 200 birača. Recimo, ako neka od lokalnih sredina ima 21.000 birača, na izborima učestvuje osam ili devet političkih partija, što realno možemo da očekujemo, i da imamo 35 ili 40 odbornika, kako se otprilike i kreće broj odbornika u lokalnim skupštinama, desiće se da političke partije moraju obići više od jedne trećine ukupnog broja birača da bi prikupile potpise i potvrdile svoje liste.
Zato sam umesto broja "30" predložio broj "20", što je racionalnije, sa jedne strane, u smislu prikupljanja potpisa, ako već moramo da obiđemo jednu trećinu ukupnog biračkog tela, čak možda i više, ali to će se pokazati u praksi.
Druga stvar, što je praktičnije, u članu 23. stav 4. utvrdiće se visina naknade, time se smanjuje visina naknade za političke partije koje treba da potvrde svoju listu. Zato sam upravo predložio ovaj amandman.
Hoću još jednom da se zahvalim i Vladi i ministru u ime poslanika SPS-a čiji su amandmani prihvaćeni i u svoje ime – podneo sam šest, a tri su mi prihvaćena. Hoću da kažem da sam aktivno učestvovao, a potpredsednik je reagovao onako kako to nije primereno za potpredsednika Narodne skupštine.
Hvala, gospodine potpredsedniče. Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 20. stav 3. U prvobitnom tekstu piše da na izbornoj listi ukupno mora biti najmanje 30% kandidata manje zastupljenog pola na listi. Amandmanom predlažem da to bude 20%.
Evo kratkog obrazloženja: ne želim nijednog momenta da umanjim političku aktivnost pripadnica lepšeg pola, ali ovde se u amandmanu kaže "najmanje 20%"; ako političke partije i grupe imaju mogućnost političkog angažovanja pripadnica lepšeg pola, to ne znači da one ne mogu angažovati i više od 20 posto njih na svojoj listi. Ali, postoji problem koji se odnosi pre svega na sredine koje imaju manji broj stanovnika. Istina je, u takvim sredinama lepši pol se ređe odlučuje za političko učešće i dolazi do situacije da je teško obezbediti ovaj potreban broj na listi.
Ako je predlagač želeo na neki način da ih uvrsti u političko delovanje, zašto onda, s druge strane, nije omogućio da prilikom raspodele mandata pripadnice lepšeg pola budu uvršćene. Znači, politička lista, nezavisno od toga koliko dobije mandata, nije obavezna da prilikom dodeljivanja mandata uvrsti i pripadnice lepšeg pola. Dolazimo sada u koliziju – na jednoj strani namećemo obavezu, procentualnu obavezu, a na drugoj strani ne dajemo mogućnost, odnosno dajemo mogućnost političkoj stranci da pripadnice lepšeg pola ne uvrsti na listu, odnosno ne dodeljuje mandate. Još jednom pozivam ministra da razmisli, jer je to procenat koji ograničava donju skalu, najmanje 20 posto, što omogućava manjim sredinama da lakše formiraju liste. Hvala.
Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na današnjem zasedanju imamo set zakona koji se odnosi na lokalnu samoupravu.
Moram da kažem da su o ovom setu zakona politički faktori počeli raspravljati pre jedno tri meseca. Međutim, Vlada je nama dostavila ovaj set zakona, odnosno predlog dnevnog reda, sinoć, a oni koji su bili upućeniji, članovi odbora ili radnih grupa, mogli su da vide tu radnu verziju svih ovih zakona. Ali, nisu bili svi poslanici u mogućnosti da ove zakone u dovoljnoj meri razrade i da aktivno učestvuju, kako u načelu, tako i u podnošenju amandmana.
Iz svega ovoga, iz cele diskusije, može se zaključiti da postoji jedan opšte politički konsenzus da ispoštujemo ovaj ustavni zakon o sprovođenju Ustava, jer je rok, mislim, subota do 24 časova, kada mi treba da usvojimo ovaj set zakona. Sve političke partije idu u tom pravcu da se omogući donošenje ovih zakona, kako bi se omogućilo i raspisivanje lokalnih izbora.
Ali, ima nešto što moram da istaknem ovde. Čujemo od pojedinih poslanika kritike kako smo slabo radili, ali je činjenica da smo imali mnogo tačaka dnevnog reda na koje smo izgubili mnogo vremena, a na ovako važnim pitanjima ostajemo uskraćeni za to vreme.
Nadam se da će ovi zakoni i amandmani koje su poslaničke grupe podnele biti dobro sagledani, možda, i prihvaćeni. Jedan broj je podnela i Socijalistička partija Srbije. Nadam se da će u tom broju biti razmatrani i neki od njih i prihvaćeni.
Vlada je bila prinuđena da povuče jedan set zakona, o budžetskom sistemu, porezu na dohodak građana, porezu na dobit preduzeća, administrativnim taksama, da bismo stavili ove zakone na dnevni red. Ja to na neki način razumem, ali niko nema pravo, neću da ih pominjem, od ministara da kaže da mi nismo u ovom periodu radili. Evo, vidite, u poslednje vreme radimo, čak, non-stop. Večeras ćemo, pretpostavljam, raditi i do 22 časa. Normalno da je to potreba.
Kada je u pitanju prvi zakon – o teritorijalnoj organizaciji, ne bih se posebno zadržavao. Svi prethodnici su, uglavnom, isticali da je osnovni teritorijalni oblik – opština. Zatim, imamo gradove, odnosno grad, imamo grad Beograd i autonomne pokrajine.
Ono na šta želim da se posebno osvrnem kada je u pitanju zakon o teritorijalnoj organizaciji, jeste što raniji zakon nije regulisao pitanje nadležnosti, ni propisivanje načina obeležavanja naseljenih mesta, ulica i trgova. Sada je to povereno Vladi i mislim da je to pitanje, koje je regulisano ovim zakonom, u principu, dobro.
Posebno želim da istaknem da su ovde promenjeni nazivi nekih naseljenih mesta, da ste udovoljili zahtevu da se promeni naziv opštine Petrovac u Petrovac na Mlavi. Kao član Odbora za lokalnu samoupravu, tu je i naš poslanik iz Petrovca na Mlavi, upravo sam na tome insistirao.
Jedno od pitanja koje se reguliše ovim zakonom jeste osnivanje novih jedinica lokalne samouprave, njihovo spajanje, ukidanje i promena teritorije postojećih lokalnih samouprava. Predviđena je procedura. Tu mora da se pokrene inicijativa od strane skupštine opštine ili 10% potpisa birača, s tim da Narodna skupština raspisuje referendum, ali se kaže da referendum nije obavezujući.
Mislim da tu treba, na neki način, proceniti da li ići u tu aktivnost referenduma ako on nije obavezujući. Znači, treba napraviti jednu sponu i dobru procenu, da li postoji razlog i osnov za jednu takvu aktivnost, da se ne bi izgubila sredstva, da se ne bi izgubila energija i, pre svega, vreme.
Što se tiče gradova, moram da kažem da su napravljeni određeni kriterijumi koji regulišu pitanje statusa gradova. To su gradovi preko 100.000 stanovnika, gradovi koji imaju manje od 100.000 stanovnika, ali su različiti kriterijumi. To su ekonomski, geografski, kulturni itd.
Moram da istaknem da Vlada Republike Srbije, prilikom utvrđivanja razvijenosti opština, ima jedne kriterijume, a, koliko vidim, prilikom donošenja ovog zakona o teritorijalnoj organizaciji, vi ste imali druge kriterijume. Ne želim da pominjem opštine, meni je drago što određene opštine, a njih ima 24, uključujući i grad Beograd, imaju status grada, ali neke od njih su svrstane u kategoriju nerazvijenih opština, u marginalna područja, a vi ste ih sada svrstali u status gradova.
Mislim da treba da pokrenete inicijativu kod Vlade za utvrđivanje kriterijuma o razvijenosti opština. Mislim da sadašnji kriterijumi nisu realni i da sadašnja procena i raspored opština po stepenu razvijenosti nije u redu. To treba promeniti, pre svega, da bi se omogućilo pojedinim opštinama da konkurišu kod Fonda za razvoj Republike Srbije za određene pogodnosti, a pogodnosti se odnose, pre svega, na kamatu.
Ono što je posebno ovde istaknuto, jeste regionalni razvoj. Ne smemo jednu stvar zaboraviti, a to je, ako mislite da razvijamo samo gradove, odnosno sredine koje imaju status grada, morate voditi računa i o opštinama koje imaju manji broj stanovnika i o celovitom regionalnom razvoju Srbije.
Kada je u pitanju zakon o lokalnoj samoupravi, posebno želim da se osvrnem na organe opštine, a to su skupštine opštine, predsednik opštine, opštinsko veće i opštinska uprava.
Ranije smo imali sasvim drugačiji način izbora predsednika opštine, to je bio neposredan izbor. Podeljena su mišljenja, neposredni izbor predsednika ima svoje prednosti, sigurno ima i slabosti. Ne delim izneta mišljenja.
Bilo je problema i od strane predsednika opštine, u onim lokalnim sredinama gde je došlo do krize, ali, takođe, bilo je i problema koji su proizašli od strane skupštine, tako da ne treba prebacivati odgovornost samo na predsednike opština, nego je bilo, sigurno, obostrane odgovornosti.
Što se tiče svih ovih organa, želim da kažem da je namera Vlade u ovom predlogu da, na neki način, opštinama omogući prijem kvalitetnih kadrova.
Kada je u pitanju skupština, imamo predsednika skupštine i njegovog zamenika. Kada je u pitanju predsednik, imamo njegovog zamenika. Imamo sekretara, sekretara skupštine i njegovog zamenika. Imamo načelnika uprave i njegovog zamenika. Ja to podržavam, ali, s druge strane, mi smo ograničeni finansijskim sredstvima. Doneli smo budžet i u članu 24. smo rekli da je obim sredstava za isplatu 12 plata u 2008. godini oivičen visinom od 10% na masu sredstava isplaćenu u novembru 2007. godine.
Postavlja se pitanje, kako ćemo nakon sprovedenih izbora, ako ne dođe do promene stava Ministarstva finansija o omogućavanju prostora u finansijskim sredstvima za plate i zarade, primiti ove ljude, a prilikom konstituisanja lokalnih samouprava imaćemo potrebe, u smislu dogovaranja, da primimo određeni broj ovih ljudi?
Ono što želim da kažem kada su u pitanju opštine, jeste da, iako smo imali ovde jedan duel, niko ne želi da kaže da je došlo do decentralizacije nadležnosti prema lokalnim samoupravama. Ja tvrdim da jeste, ali ovu decentralizaciju mora da prati i decentralizacija u smislu prenošenja imovine na opštine. Ona nije potpuna. Tvrdim da finansijska decentralizacija nije potpuna, nije adekvatna i da nema pravih kriterijuma.
Ne želim da ulazim u dubinu, to sam govorio ministru finansija i kada je u pitanju povraćaj PDV-a, ranije je to bilo uređeno posebnim zakonom, nedovoljno se vraća, nekima više, a nekima manje. Neću da govorim da je to politički, ali bih vas molio da utičete, jer ste i član Vlade, u smislu te finansijske decentralizacije.
S obzirom na vreme, želeo bih da kažem da imam samo jednu određenu primedbu. Ne želim da umanjim značaj dama u smislu njihovog političkog angažovanja. Mislim da ste u članu 20. zakona o lokalnim izborima rekli da 30 posto pripadnica lepšeg pola treba da učestvuje u političkom životu. Ne želim da kažem da u većim gradovima nema takvog učešća lepšeg pola, međutim, u manjim sredinama ima takvih problema.
Mi smo uložili jedan amandman u tom smislu, da, umesto 30 posto, bude 20 posto, što ne znači da ćemo angažovati samo toliko, možda ćemo i 40 posto, ako ima mogućnosti.
Što se tiče cenzusa, bilo je podele na okruglim stolovima da li ići na četiri ili pet posto. Mislim da je pet posto politička realnost, jer ćemo dobiti stabilniju skupštinu, jedan broj političkih partija koje ozbiljno mogu da pretenduju.
Podržavam ovaj član 60, kada su u pitanju rokovi za raspisivanje izbora od 120 do 180 dana.
Mi smo podneli određeni broj amandmana i nadam se da ćete ih razmotriti i, bar, određeni deo prihvatiti.
Poštovani predsedavajući, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo set poreskih zakona - zakon o budžetskom sistemu, zatim zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana, Zakona o porezu na dobit preduzeća, Zakona o administrativnim taksama, zakon o izmeni Zakona o javnim putevima.  
Kada je u pitanju zakon o budžetskom sistemu, on ima za cilj unapređenje budžetskog sistema, posebno u delu planiranja, pripreme, donošenja i izvršenja, kao i kontrole donošenja budžeta. Znamo da budžetski sistem čine budžet Republike Srbije, budžet lokalne vlasti i finansijski planovi, u stvari organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Osnovni budžetski cilj koji je postavljen u zakonu o budžetu Republike Srbije jeste makroekonomska stabilnost, niska inflacija i ekonomski razvoj.
Kada je u pitanju zakon o budžetu Republike Srbije, bilo je ovde ovih dana reči i da je to razvojni budžet. Bilo je tu i suprotnih stavova i mišljenja. Nadam se da će jedan određen broj amandmana koji su podneti na zakon o budžetu Republike Srbije sigurno biti i usvojen, sve u smislu i u pravcu da određeni korisnici budžetskih sredstava budu adekvatno planirani za izvršenje svojih aktivnosti i zadataka.
Ovim zakonom o budžetskom sistemu utvrđena je kalendarska godina. Moram da istaknem da rok za donošenje republičkog budžeta teče od 1. aprila do 15. decembra. Mi smo u obavezi da do 15. decembra donesemo republički budžet. Iskreno rečeno, sumnjam da ćemo uspeti da ga donesemo, s obzirom da predstoji razmatranje amandmana na zakon o budžetu Republike Srbije, dok obaveze lokalnih samouprava jesu da svoje lokalne budžete donesu od 15. juna do 25. decembra. Iskustva su nam dobro poznata. Mi smo budžet Republike Srbije za 2007. godinu doneli u junu mesecu. Imali smo zakon o budžetskom sistemu i jednostavno smo ga prekršili.
Moram da postavim pitanje da li će ovaj zakon, koji će sigurno biti donet u ovom najvišem domu, biti poštovan od svih subjekata. Ja izražavam sumnju. Sigurno će ga poštovati lokalne samouprave i drugi korisnici, ali to sigurno neće činiti Vlada, odnosno ministarstva, jer to su pokazali upravo na donošenju budžeta za 2007. godinu, kada smo izgubili korak pre svega u mnogim investicijama, izgubili smo građevinsku sezonu i izgubili smo što se tiče ekonomskog razvoja Srbije koja se nalazi u veoma teškoj situaciji.
Posebno želim da ukažem, kada je u pitanju zakon o budžetskom sistemu, na član 25. On se pre svega odnosi na finansiranje nadležnosti jedinica lokalne samouprave. U tom članu su nabrojane nadležnosti jedinica lokalne samouprave i to pre svega porez na dohodak građana, porez na imovinu, porez na nasleđe i poklon, neću da nabrajam sve, donacije i transferi.
Moram da istaknem i jedno neslaganje i jednu primedbu u delu poveravanja nadležnosti kada su u pitanju prihodi lokalne samouprave. Postavlja se pitanje razvijenosti lokalnih samouprava. Nisu sve opštine istog broja stanovnika, ekonomske moći, pa se postavlja pitanje i poreza na dohodak, da li iz tog dela koji pripada opštinama mogu da se obezbede dovoljna sredstva.
Drugo, što želim posebno da apelujem na Ministarstvo finansija i na ministra, to su transferi sredstava, koji se mesečno prebacuju lokalnim samoupravama. Postavlja se pitanje kriterijuma po kojima je Ministarstvo odredilo visinu transfera prema lokalnim samoupravama. Moram da istaknem da su manje opštine lokalne samouprave, odnosno opštine do 30.000 stanovnika, sigurno oštećene u odnosu na druge. Morate to imati u vidu prilikom transfera takvih sredstava jer su dva najveća izvora prihoda, porez na dohodak građana i transferi, jedini ozbiljniji prihodi kada su u pitanju lokalne samouprave, odnosno opštine ispod 30.000 stanovnika.
Što se tiče računovodstva i izveštavanja, u Predlogu zakona se kaže da predlog zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije utvrđuje Vlada do 1. novembra. Kada sam izrazio sumnju u to da će Vlada poštovati i ovaj zakon o budžetskom sistemu, želim, pre svega, da vas podsetim i da pitam sve prisutne da li smo od 2001. godine imali razmatranje završnog računa Republike Srbije. Nismo imali ni reviziju, nismo nijedan završni račun usvojili i zato sam izrazio sumnju, rekao sam da Vlada i resorna ministarstva sigurno neće poštovati ovaj zakon.
Kada je u pitanju budžetska kontrola, budžetska inspekcija, nismo svi ravnopravni u tom delu. Ona treba da postoji i činjenica je da ona vrši kontrolu, ali mislim da su lokalne samouprave u najvećem delu oštećene, pre svega i Predlogom zakona o budžetu Republike Srbije, u članu 24, kada su u pitanju plate odnosno zarade i doprinosi, kada se masa za 12 plata u 2008. godini planira na povećanje od 10% na osnovicu u novembru.
Želim da pitam Ministarstvo još jednom da li su svi poštovali zakon od onog momenta kada su osnovice uzimane kao neka polazna osnova, septembar ili novembar iz prethodnih godina. Sigurno nisu svi. One opštine koje su realno planirale sredstva za plate i zarade sada su oštećene ovakvim načinom i predlogom ovog člana 24. za povećanje 10%, dok su one opštine koje to nisu poštovale nagrađene.
Oni koji poštuju zakon se kažnjavaju, a oni koji ga nisu poštovali se nagrađuju. Ima primera gde Ministarstvo za finansije na podnete zahteve, gde realno postoji osnov da se poveća taj obim sredstava u 2007. godini, daje negativan odgovor.
Kada su u pitanju republički organi, imali smo prilikom razmatranja budžeta za 2007. godinu, a i sada za 2008. godinu, i prilikom utvrđivanja Zakona o Vladi, povećanje broja ministarstava, povećanje broja posebnih organizacija, a u okviru svega toga i povećanje broja zaposlenih.
Lokalne samouprave nemaju mogućnost da prime kvalitetne i stručne kadrove, niti imaju mogućnost da zadrže postojeće stručne kadrove sa ovim platama koje imaju, a to je od 12.000 do 22.000. Visoka stručna sprema ima 22.000 dinara. Sada pitam ministarstvo da li iste takve plate imaju, sa visokom stručnom spremom, i u drugim sredinama.
Zato postoji budžetska inspekcija koja je mogla da iskontroliše primenu zakona. Slažem se da svi moramo da vodimo računa o kontroli javne potrošnje, ali mora to ravnopravno da se prenosi na sve sredine. Da budu kažnjeni oni koji ne poštuju postojeće zakone, a takvih ima, ne želim da ih prozivam, ali prozivam Ministarstvo i budžetsku kontrolu, neka utvrdi takve koji su, a onima koji su poštovali zakon da dozvoli one okvire koje Vlada i sama nameće.
Članom 99. i članom 24. zakona o budžetskom sistemu ministru se daje pravo da, ako određeni korisnici budžetskih sredstava i lokalne samouprave u određenom vremenskom roku ne dostave određenu dokumentaciju, obustavi povraćaj PDV-a ili davanje određenih sredstava.
Slažem se potpuno, ali treba iskontrolisati ono o čemu sam malopre govorio. Koji su to kriterijumi bili primenjivani, ko krši propise, ko sada mora svesno da krši propis jer nema dovoljno sredstava, finansijski prostor da isplati polovinu od dvanaeste plate u 2007. godini?
Recimo, znam opštine u Mačvanskom okrugu koje će morati da traže od vas da date saglasnost da iz budžetske rezerve isplatimo polovinu plate. Ako to učinimo bez vas, a vi ćete dati negativan odgovor, onda ćemo u sledećoj godini imati obustavljanje PDV-a.
Daje se sloboda ministru, a da ne govorim da ministar može i politički da odrađuje, ne želim da prozivam da je negde po političkoj liniji možda i dao tu saglasnost i pravo na povećanje obima sredstava, a druge sredine ne mogu to da dobiju.
Što se tiče ostalih zakona - o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana, zatim o porezu na dobit preduzeća, o republičkim administrativnim taksama - to su prateći zakoni prilikom donošenja budžeta. Mislim da je ovde i naš kolega iz SPS, Milan Nikolić, kratko i decidirano rekao sve prednosti ovih zakona.
Moram samo da kažem, kada je u pitanju zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, kada je u pitanju smanjenje na katastarski dohodak, oslobađanje poljoprivrednika na prihode od katastarskog dohotka, lično mislim da je to bacanje prašine poljoprivrednicima. To je izuzetno malo.
Imao bih predlog da mi nagradimo poljoprivrednike kroz veći agrarni budžet koji će, što je govorio Milan Nikolić, dati i stimulacije, koji će dati jeftine kredite, koji će dati subvencije, regresiranje repromaterijala i tako dalje.
Zakon o republičkim taksama je tehnički zakon i mislim da je usaglašavanje između nadležnosti spisa koji su bili nekada u saveznim organima, odnosno u Srbiji i Crnoj Gori, sada je to preneto na republičke organe, to je po njihovom predlogu i mislim da su ovi zakoni uglavnom zakoni koji regulišu pitanje prihoda budžeta.
Koristim priliku, nema ministra gospodina Velimira Ilića, da kada je u pitanju Predlog zakona o izmeni Zakona o javnim putevima, jasno je i dobro je što je Vlada ovo predložila. Tvrdi se da nema opterećenja. Nije istina da nema opterećenja, ali ima jedna druga stvar – zašto Vlada do danas nije rešila problem Javnog preduzeća Putevi Srbije.
Evo gospodina potpredsednika Vlade, koji mora da kaže, onog momenta kad se došlo do transformacije Direkcije za puteve u Javno preduzeće Putevi Srbija dug je bio deset milijardi. Danas je dug Javnog preduzeća između 25 i 30, ne smem da kažem da je više, a to možete da kažete vi.
Šta ste čekali? Kad je došlo do transformacije? Došlo je u 2006. godini, a moram da kažem i da su krajem 2006. godine obustavljeni svi radovi iz realnih izvora Direkcije za puteve, odnosno sada Javnog preduzeća Putevi Srbije. Svi nalozi koji su dati da se regionalni magistralni putevi održavaju i rekonstruišu su obustavljeni do dan-danas. Jedino se radilo iz kreditnih sredstava iz Svetske banke, određeni putni pravci.
Iz sredstava Javnog preduzeća Putevi Srbije u ovoj godini, lično smatram, ni dinar u neke veće investicije nije uložen niti se mogao uložiti, a čuli smo ovde da je postojala čak i opstrukcija od strane Vlade kada je u pitanju taj dug koji je prenet sa Direkcije na Javno preduzeće.
Podržavam potrebu da rekonstruišemo i održavamo regionalne magistralne puteve. Još je jedna istina da će ovo biti opterećenje za građane, ali ako želimo magistralne regionalne puteve ipak na neki način moramo prihvatiti i povećanje ovih akciza.
Pitao bih ministra za klizište na magistralnom putu M19.1 između Zvornika i Ljubovije. Godinu dana nije ništa urađeno na tom planu. Rizik je da vozila slete s magistralnog puta u Drinu.
Regionalni pravac F113, takođe klizište, Ljubovija-Valjevo.
Želim da pitam ministra još jednom: Kad će biti potpisan sporazum između Srbije i Bosne i Hercegovine oko mosta koji je on obećao na reci Drini, između Ljubovije i Bratunca? Hvala.
Predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici,  javljam se povodom amandmana koji je podneo gospodin Miletić Mihajlović – da se iza člana 37. dodaje novi član 37a.
Potpuno podržavam ovaj amandman, a vidim da i Vlada u svom obrazloženju nije decidno osporila mogućnost uvažavanja ovog amandmana, pa pozivam ministra, ako je u mogućnosti, da ga prihvati.
Cilj ovog amandmana, koji je podnela SPS, jeste da se produbi saradnja između Vojske i civilnih struktura, odnosno opština i građana, jer je to, u principu, narodna vojska.
Ne želim da ponavljam amandman koji je predložen od strane Miletića, to je član 37a. Osnovni smisao amandmana jeste ta veća saradnja s Vojskom, i to, pre svega, u izvršavanju određenih poslova, ugovornih poslova u opštinama, a to se manifestovalo i ranije od strane Vojske Jugoslavije, Vojske Srbije, kada je u pitanju angažovanje inžinjerijskih jedinica.
Znamo za mnoge aktivnosti Vojske, pogotovo u onim ruralnim sredinama, gde je mnogo teško doći do naseljenih mesta. Imali smo angažovanje inžinjerijskih jedinica i veliki doprinos Vojske u izgradnji tih puteva.
Meni se čini da je, možda, smisao odbijanja ovog amandmana od strane Vlade u tome da se angažovanje Vojske, kada su u pitanju civilne strukture, smanji.
U obrazloženju Vlade se kaže da postojeći zakon ne sprečava mogućnost angažovanja Vojske za šire društvene interese. Vidim da se u članu 48. zakona daje ta mogućnost. Ali, ako se već daje mogućnost i Vlada to ne spori, nije zgoreg bilo ni da Vlada prihvati ovaj amandman, odnosno član 37a.
Želim da istaknem da organizaciju i formaciju Vojske donosi ministar, na predlog načelnika Generalštaba i po nekim utvrđenim principima i proceni predsednika Republike.
Ranije smo u okviru Generalštaba imali Upravu inžinjerije, imali smo samostalne inžinjerijske jedinice i veću aktivnost tih inžinjerijskih jedinica. Sada, mislim da u novoj organizaciji i formaciji imamo, recimo, u Obrenovcu takvu jedinicu, u Šapcu. Mi više takvih samostalnih jedinica nemamo. Imamo ih, verovatno, kao niži sastav u okviru jedinica, što ne znači da imamo inžinjerijske jedinice i tu mogućnost njihovog angažovanja.
Zato vas, ministre, u tom smislu pozivam, s obzirom na to da nije problem i da obrazloženje Vlade nije suprotno, nego i sama kaže da zakon to ne sprečava, da prihvatite ovaj član 37a gospodina Miletića, jer je namera predlagača, SPS-a, njenog narodnog poslanika i mene koji podržavam ovaj amandman – da se ta saradnja i dalje produbi. Hvala.
Poštovani gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Stvarno se izvinjavam što to možda nije tema, ali je veoma važno pitanje, koje ne trpi odlaganje.
Na osnovu informacija koje su od predstavnika opština iz Zlatiborskog i Mačvanskog okruga i drugih sredina dobili poslanici Socijalističke partije Srbije, a imam informaciju da su i drugi poslanici iz pozicije bili pozivani i zamoljeni od strane sindikata i radnika u organima državne uprave da postave pitanje hitnog rešavanja odnosa Vlade prema organima uprave kada su u pitanju plate i kada je u pitanju dogovor sa prosvetarima.
Činjenica je da u ovom momentu imamo prekid razgovora između Vlade i sindikata u organima uprave, pravosuđa, u društvenim organizacijama i prosveti, što predstavlja problem jer još uvek imamo prekid rada u jednočasovnom trajanju u organima uprave, a prosveta radi skraćeno, 30 minuta traje čas.
Zamolili su nas, evo, pozive su dobijali poslanici iz Zaječara - Ninoslav Dimitrijević, Miletić Mihajlović iz Petrovca na Mlavi, Bojan Dimitrijević iz Raške, mene su zvali iz Zlatiborskog okruga itd., 85% opština podržava stav da su plate u organima uprave male; 15% ne, iz razloga što te opštine verovatno ne primenjuju postojeći zakon, odnosno uredbu.
Ja ću na kraju postaviti pitanje Vladi i resornim ministarstvima, šta će učiniti u tom delu. Istina je da je došlo do prekida dijaloga, da se plate u državnim organima kreću od 12.000 do 22.000 i da se novim predlogom zakona o budžetu za 2008. godinu predviđa povećanje od svega 10% za 12 plata predviđenih za radnike u organima uprave. S obzirom na visinu plata koje oni sada imaju, to je izuzetno malo, i teško je zadržati kadrove u organima uprave.
Želim da vas obavestim da su zahtevi sindikata bili: socijalni dijalog, povećanje zarada i potpisivanje kolektivnog ugovora. Vlada u ovom momentu ne želi da potpiše kolektivni ugovor, odlaže ovo potpisivanje do 31. decembra. Čujemo da će budžet biti razmatran po hitnom postupku. Ako bude usvojen član 24, sa 10% povećanja, od toga nema ništa. Nema dijaloga i nema dogovora. Građani će imati probleme kada je u pitanju rad državnih organa, moguć je štrajk od 10. decembra, prosveta će raditi sa 30 minuta a štetu imaju deca.
Postavljam konkretna pitanja: šta će Vlada uraditi, da li će potpisati kolektivni ugovor pre 10. da ne bi došlo do štrajka, da li će potpisati kolektivni ugovor sa organima lokalne samouprave pre donošenja budžeta da bismo član 24. uspeli da promenimo, umesto 10% povećanja da bude veći procenat, i da li će uspostaviti dijalog i dogovor sa prosvetarima da izbegnemo ovu agoniju što se tiče skraćenih časova, jer tu trpe deca. Hvala vam lepo.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u skladu sa članom 226. Poslovnika o radu Skupštine imam gospodina ministra da pitam konkretno dva pitanja, a pre svega odnose se na materiju usvajanja ovog zakona.
Želim samo da kažem da ovaj zakon ima svoje određene manjkavosti i slabosti, u smislu što mnoge oblasti koje on uređuje, data je mogućnost da Vlada u roku od 90 dana ili resorno ministarstvo, te oblasti koje se pominju u ovom zakonu, reše novim zakonima. Želim ministra da pitam, od 2000. godine naovamo dosta je teško stanje u Ministarstvu odbrane.
(Dragan Šutanovac: Koliko je ranije bilo dobro?)
Ne kažem da je bilo dobro, želim da istaknem da je 2004. godine došlo preko noći do narušavanja jednog sistema i unutrašnje organizacije Ministarstva odbrane. Preko noći ostalo je 2.000 radnika bez posla, ostale su opštine bez izvršilaca, u smislu primene zakona kada je u pitanju vojna obaveza.
Sada, recimo, u okviru jednog okruga građanin mora iz Ljubovije da ide u Valjevo da bi rešio pitanje vojne obaveze. U tom smislu, želim da vas pitam, da li ćete vi, s obzirom da u prelaznim odredbama imate rok od 90 dana da utvrdite organizaciju i sistematizaciju radnih mesta, a načela utvrđuje Vlada, s obzirom da se vojna obaveza vraća sada u nadležnost Ministarstva, imati mogućnost da opštine, odnosno građani u opštinama mogu ostvariti svoja prava i kroz vojnu obavezu, radnu obavezu, materijalnu obavezu.
Da li ćemo mi dobiti izvršioce u manjim sredinama, da ne budem oštećeni, kako smo to bili oštećeni 2004. godine. To je moj apel, ministre, prema vama, jer učinićete sigurno građanima jednu široku mogućnost da ostvaruju svoja prava. Ako to ne učinite i ne utvrdite takvu sistematizaciju, imaćemo sigurno mnogo problema
Drugo pitanje, kada je u pitanju vojska, u skladu sa članom 226. želim da vas pitam, dosta je teško stanje oficira. Kada su u pitanju plate vi imate podneto 20.000 tužbi. Sada postoji određeni broj izvršnih tužbi kada su u pitanju primanja profesionalnih oficira. Neki drug, prema mom saznanju, negde je oko jedne milijarde evra. S obzirom na stanje koje je sada u oblasti finansija, šta ćete učiniti u delu isplata zaostalih zarada i presuda koje su izvršne od strane suda, a na osnovu tužbi profesionalnih oficira? Dug je negde oko jedne milijarde evra.
Znam da je teško stanje u vojsci i podržavam, ovde je bilo reči da smanjimo sredstva kada je u pitanju budžet vojske. Podržavam da sredstva ostanu u onom obimu u kojem jesu.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, Miletić Mihajlović je podneo, u ime SPS i u svoje ime, amandman na član 16. stav 3. Čuli ste njegovo obrazloženje, koje i ja, kao narodni poslanik, u celini podržavam.
Čuo sam i ovde iznete stavove kada je u pitanju član 16. koji reguliše produžetak mandata predsednika Republike. Istina, ako pogledamo Ustav, član 116, jasno se u stavu 2. kaže: "Ako mandat predsednika Republike ističe za vreme ratnog ili vanrednog stanja, produžava se, tako da traje do isteka tri meseca od dana prestanka ratnog, odnosno vanrednog stanja".
Smatram da, ako već ovaj član ostane u Predlogu zakona, predlog Miletića Mihajlovića, kada je u pitanju stav 3, a on se odnosi na brisanje ostavke a da predsednik Republike može biti razrešen, ima logike. Ako mu se u vreme vanrednog, odnosno ratnog stanja produžava mandat, mislim da nema logike da predsednik u to vreme može da podnese ostavku, jer to ima negativne psihološke i sve druge konotacije na građane, a pre svega zato što je predsednik Republike vrhovni komandant i on komanduje Vojskom.
Hoću da istaknem i to da je Predlog zakona o predsedniku Republike jasno i decidirano uredio sva pitanja, počev od izbora, nadležnosti, uslova rada, finansiranja, prava na platu, prinadležnosti posle prestanka mandata... Istina je da je ovaj zakon možda pravljen prema određenoj ličnosti.
Poslaničke grupe i sami poslanici uložili su oko 56 amandmana. Vlada je prihvatila pet. Šta se time želelo postići? Poslanici su želeli da ovaj zakon u načelu i sa amandmanima iz same Skupštine do njegovog usvajanja izađe što kvalitetniji. Vidimo da je bilo dosta kvalitetnih amandmana, ali nije bilo volje ministra da ih prihvati.
Čini mi se da poslanici ovakav zakon, iz mnogo razloga, i prinadležnosti koje su date predsedniku, i prava i dužnosti koje on ima (istina, to mu daje Ustav), jednostavno – a svako ima svoje mišljenje, SPS iznosi svoje – sigurno neće prihvatiti.
Vlada je u svom obrazloženju rekla da amandman Miletića ne prihvata iz razloga što se njime uskraćuje ustavno pravo predsednika da može da podnese ostavku. Član 117. Ustava daje to pravo predsedniku.
Član 117. kaže: "Kad predsednik Republike podnese ostavku, on o tome obaveštava javnost i predsednika Narodne skupštine. Danom podnošenja ostavke, predsedniku Republike prestaje mandat". To znači da ni član 117. Ustava nije jasno i decidirano rekao. On reguliše to pitanje ostavke i zato mi podržavamo ovaj amandman Miletića Mihajlovića.
Što se tiče člana 226. Poslovnika, želim konkretno da postavim pitanje ministru. Sada ministra nema, ali tu je državni sekretar Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu.
Želim da pitam, radi obaveštenja, da li im je poznato da su danas sindikati zaposlenih u upravi, pravosuđu i državnim organizacijama imali sastanak u sindikatu, da je predsedništvo sindikata zauzelo stav da oni stupaju u proteste: 28.11. sa jednočasovnom obustavom rada od 10.00 do 11.00, 29.11. od 10.00 do 12.00 i 30.11. od 10.00 do 14.00 časova, sa najavom da 3. decembra stupaju u štrajk i da predsedništvo republičkog odbora predstavlja štrajkački odbor.
Oni to obrazlažu na način da nije došlo do socijalnog dijaloga između Vlade i Sindikata uprave, pravosuđa i društvenih organizacija. Zato i postavljam pitanje: da li će doći do tog socijalnog dijaloga, u smislu rešavanja zahteva sindikata? A oni se, pre svega, odnose na: 1. uspostavljanje socijalnog dijaloga; 2. povećanje zarada zaposlenih u državnim organima i organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave; 3. potpisivanje posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u državnim organima i posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u organima teritorijalne autonomije i organima jedinica lokalne samouprave; 4. izmenu Zakona o državnim službenicima i Zakona o platama državnih službenika i nameštenika.
Imam informaciju da je učinjen jedan pomak, da je došlo do tog socijalnog dijaloga, da je namera da se 10% uveća masa sredstava za novembar, ali da je ostalo nerešeno pitanje potpisivanja opšteg kolektivnog ugovora i da su oni produžili rok do 10. decembra, kada postoji mogućnost da dođe do štrajka u lokalnim samoupravama.
Zato koristim priliku da pitam ministra i da ministar sam utiče, s obzirom da resor pripada njemu, da u Vladi i Ministarstvu finansija učini napor da do ovoga ne dođe, s obzirom da su plate male, od 12.000 do 21.000 dinara. Iskoristite priliku da omogućite da građani po opštinama ne budu kažnjeni iz razloga što su zakonski propisi takvi kakvi jesu. I Zakon o budžetu, koji je ograničio prostor za plate zaposlenih u državnim upravama, nije bio racionalan za sve. On je kaznio one koji su poštovali uredbu i Zakon o platama od ranije, a nagradio je one koji to nisu činili. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, želim da postavim direktno pitanje Vladi Republike Srbije i ministru gospodinu Velimiru Iliću. Daću kratko uvodno obrazloženje.
Predstavnici Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Srpske dogovorili su se oko izgradnje mosta na reci Drini između Republike Srbije i Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, i to između opštine Ljubovija i Bratunca. Konkretne dogovore vodili su gospodin Velimir Ilić, ministar za infrastrukturu, i Nedeljko Čubrilović, ministar za saobraćaj i veze Republike Srpske.
Od tog momenta do dan-danas snimljena je situacija, zatim je izvršena geologija, hidraulični proračun i, od strane CIP-a, zajedno sa Ministarstvom za infrastrukturu, sklopljen je ugovor o izradi projekta. Do sada je urađen generalni projekat i on je prosleđen Republičkoj revizionoj komisiji na ocenu.
Međutim, ocena će za sada biti negativna iz jednog razloga, što Republika Srbija nije potpisala međudržavni sporazum sa Republikom Srpskom, ali tu će verovatno biti potrebna i saglasnost Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da su opštine imale svoj deo obaveza, izradu generalnog plana, odnosno izmene i dopune, opština Ljubovija je pristupila izmenama i dopunama generalnog plana i plana detaljne regulacije za mesto gde će se graditi most.
Da bismo izbegli neke političke manipulacije kakve sada kruže - da je razlog taj što opštine Bratunac i Ljubovija kasne sa nekom dokumentacijom - želim ovde konkretno da postavim pitanje Vladi Republike Srbije i resornom ministru.
S obzirom na to da smo već jednom zvanično pisali, a uputili i urgenciju, sada konkretno pitam: Kada će Vlada, odnosno resorno ministarstvo, odnosno država Srbija potpisati međudržavni sporazum o izgradnji mosta na reci Drini između Ljubovije i Bratunca, da bi se pristupilo izradi urbanističkog akta, davanju odobrenja i izradi idejnog i glavnog projekta?
Drugo pitanje se odnosi na Ministarstvo zdravlja. Uredbom broj 42 iz 2006. godine Ministarstvo zdravlja je predvidelo plan mreže zdravstvenih ustanova. U 2007. godini bilo je najave da će ova uredba pretrpeti određene izmene. Po toj uredbi, u Mačvanskom okrugu, znači po planu, Dom zdravlja Ljubovija je uvršćen sa stacionarom. Direktor, odnosno Upravni odbor našeg doma zdravlja, uputio je Ministarstvu zdravlja dopis sa molbom da se, s obzirom na to da smo imali porodilište, da imamo i tehničke i kadrovske uslove, postojeća uredba izmeni u delu kada je u pitanju mreža zdravstvenih ustanova Mačvanskog okruga, da umesto "Doma zdravlja Ljubovija sa stacionarom" stoji "Dom zdravlja Ljubovija sa stacionarom i porodilištem kapaciteta 30 mesta". Da li je ova izmena moguća? Hvala.
Gospodine predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja se pridružujem svom kolegi, narodnom poslaniku Petronijeviću, i gospodinu Krasiću koji je podneo amandman na član 93. stav 4.
Mislim da obrazloženje Vlade koje je dato prilikom podnošenja izveštaja, da iz formalnih razloga Ustavni sud odlučuje o tome da li je pokrenuti postupak u skladu sa Ustavom i zakonom, nije dobro i zato će SPS podržati amandman gospodina Krasića i glasaće za njega.
Želim, takođe, da istaknem da sam i ja, u ime SPS-a, podneo amandman na član 93. stav 1, koji govori o povredi Ustava od strane predsednika Republike, i Vlada Republike Srbije ga je usvojila. Pre svega, to se odnosi na to da postupak odlučivanja o povredi Ustava od strane predsednika Republike pokreće Narodna skupština. Samo sam dodao - na predlog jedne trećine narodnih poslanika, što je Vlada uvažila.
Hoću da kažem da su narodni poslanici SPS-a podneli na desetine amandmana na Predlog ustavnog zakona, kao i ostali poslanici, a da je Vlada našla za shodno da, od nekih između 70 i 90 podnetih amandmana, prihvati šest.
Ministar ovde učestvuje u raspravi i čini mi se da u svojstvu ministra i predlagača nije prihvatio nijedan amandman za vreme rasprave o podnetim amandmanima. Mislim da je naš zadatak da Predlog zakona dobro razmotrimo. Hoću i da istaknem da su na pojedine članove ustavnog zakona poslanici različitih poslaničkih grupa, čak, davali ista rešenja, što znači da poslanici savesno vrše svoj deo posla, čitaju zakone i daju amandmane, a sve u smislu dobijanja što kvalitetnijeg i sadržajnijeg zakona.
Želim, takođe, da istaknem da je članom 9. Ustavnog zakona preciziran rok, to je kraj prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine, da se oformi Ustavni sud. Mi smo zakasnili s tim. Sa mnogo stvari se kasnilo, u smislu formiranja Skupštine, konstituisanja Vlade, donošenja budžeta, imali smo probleme u društveno-ekonomskom i ukupnom političkom smislu.
Sada želim da istaknem još jednu činjenicu, da smo od Vlade ovih dana dobili jedan veći set zakona, počev od zakona o predsedniku Republike, o izboru predsednika Republike, o budžetu, o odbrani, o Vojsci, inostranim poslovima, a očekujemo da, u skladu s Ustavnim zakonom, imamo i set zakona o lokalnim samoupravama.
Pitanje je da li ova skupština, polazeći od svega ovoga što nam se dešava, razmene oštrih reči i dešavanja u Srbiji, da li mi možemo usvojiti ove zakone?
SPS je do sada učestvovala aktivno u raspravi o svim ovim pitanjima, ukazivala je na rokove i potrebu donošenja ovih zakona, pa će i u narednom periodu aktivno učestvovati, ponašaće se državotvorno i podržati sve zakone koji nisu u nekim posebnim suprotnostima sa njenim stavovima, a sve u smislu bržeg razvoja ove zemlje. Samo se plašim da li ćemo imati dovoljno vremena da usvojimo ove zakone, a za to najveći deo krivice mora da snosi koaliciona većina, odnosno aktuelna vlast u koaliciji DS-a, DSS-a, G17 plus i Nove Srbije.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na član 82. zakona podneo sam amandman. On reguliše pitanje ustavne žalbe koja se može podneti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa, i to je u stavu 1.
Stav 2, na koji sam podneo amandman, glasi: ''Ustavna žalba može se izjaviti i ako nisu iscrpena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku''.
Amandman glasi - ustavna žalba se može izjaviti i ako nisu iscrpena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje, pa se stavlja tačka, a reči "u razumnom roku" se brišu.
Vlada, prilikom podnošenja izveštaja, nije usvojila ovaj amandman, s obrazloženjem da je u članu 32. Ustava regulisano to pitanje, znači, pravično suđenje u razumnom roku. Isto tako, obrazlažem da je u članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, takođe, u okviru prava na suđenje utvrđena pravičnost suđenja u razumnom roku.
Ja ostajem i dalje pri ovom amandmanu i molim ministra, ako može, da ga prihvati, s obzirom na to da se ostavlja pravo Ustavnom sudu da on odlučuje o tome da li je nekome prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Dakle, što se tiče stava 2, on se odnosi na brisanje reči: "u razumnom roku", jer to stvara određenu nedoumicu i daje pravo Ustavnom sudu da on o tome odlučuje.
Poštovani predsedniče, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici,  pre nego što se konkretno izjasnim kada je u pitanju član 15. i amandman podnet od strane gospodina Batića, želim da dam par uvodnih napomena, da je članom 166. Ustava Republike Srbije uređeno pitanje Ustavnog suda, gde je on samostalan i nezavisan državni organ koji se, pre svega, stara o zaštiti ustavnosti i zakonitosti, ljudskih i manjinskih prava i sloboda.
U članu 172. Ustava Republike Srbije propisan je sastav, izbor i imenovanje sudija Ustavnog suda, gde pet od predloženih deset bira Narodna skupština, pet imenuje predsednik Republike, takođe od predloženih deset, a pet imenuje, na svojoj sednici, Vrhovni kasacioni sud.
U članu 9. Ustavnog zakona o sprovođenju Ustava Republike Srbije tačno je preciziran rok i vreme donošenja zakona o Ustavnom sudu. To je do kraja prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine. Ovde želim da ukažem da su ti rokovi prošli, iz prostog razloga što u vladajućoj koaliciji nije došlo do tog dogovora, vezanog za sam zakon, a, pre svega, o predlogu mogućih kandidata za sudije Ustavnog suda, pa jedan od razloga sigurno jeste i političke prirode, odnosno tiče se opredeljenosti samih kandidata, o čemu smo govorili ovde u Skupštini. Upravo, i član 15. zakona i predloga ovog amandmana se odnosi na to da sudijama Ustavnog suda prestaje mandat onog momenta kad oni postanu članovi političkih stranaka.
Želim da kažem da razlog zbog čega je ovaj amandman odbačen jeste član 55. stav 5. Ustava Republike Srbije, koji jasno i decidno kaže da sudije Ustavnog suda, sudije, tužioci, Zaštitnik građana, pripadnici Vojske, pripadnici policije, ne mogu biti članovi, odnosno pripadnici političkih partija. Zato prihvatam ovaj predlog i obrazloženje Vlade Republike Srbije kada je u pitanju ovaj član.
SPS je, kada su u pitanju predlozi mogućih kandidata za sudije Ustavnog suda, u svojim predlozima polazila, pre svega, od određenih kriterijuma, a to su stručnost, kvalitet rada, dosadašnje angažovanje mogućeg kandidata, ispunjenost svih uslova.
Isto tako, želim da kažem da sigurno nije bilo moguće izbeći ovaj politički faktor i od drugih predlagača; ne mora da znači da su kandidati stvarni članovi političkih partija, ali, sigurno je bila u pitanju i njihova opredeljenost, odnosno naklonjenost određenoj političkoj partiji.
Zato želim da istaknem da je SPS podnela, na Predlog zakona o Ustavnom sudu, desetine amandmana, sa ciljem da usvojeni zakon bude što kvalitetniji i sadržajniji.
Vlada Republike Srbije je prihvatila amandman SPS-a, odnosno moj, na član 93, koji sam podneo kao narodni poslanik, ali želim da istaknem da od podnetih oko 90 amandmana svih političkih partija, pa i SPS-a i drugih opozicionih partija, u cilju da dobijemo što kvalitetnije i sadržajnije zakone, nije prihvatila u dovoljnoj meri dobre namere poslanika da ovaj predlog zakona o Ustavnom sudu bude kvalitetniji i sadržajniji.
Zahvaljujem što je, pre svega, Vlada prihvatila amandman na član 93. koji je podnela SPS.
Isto tako, želim da naglasim da je pred nama izbor, posle ovih sprovedenih procedura, odnosno amandmana, sudija Ustavnog suda. SPS i svi narodni poslanici koji ovde sede trebalo bi, prilikom izbora kandidata, da imaju u vidu stručnost, osposobljenost, ispunjenost uslova ko može biti sudija Ustavnog suda.
Smatram da se u izboru sudija neće zaobići ni ovaj politički faktor, opredeljenost mogućih kandidata, ali apelujem da u najvećoj meri, ipak, dođe do izražaja ta stručnost.