Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Prokić

Nenad Prokić

Liberalno demokratska partija

Govori

Ne vidim u čemu je veća demokratija birati između tri kandidata, nego dva, jedino ako je to neki razlog zbog čega se ponavlja procedura.
Poštovana gospođa Čomić, nadam se da će doći dan kada će od vas, u okviru vašeg dociranja, koje po pravilu uvek traje duže nego sama prijava povrede Poslovnika, doći priznanje da je neki put taj poslovnik zaista povređen. Još nisam čuo nikada od vas da ste priznali da je Poslovnik povređen u ovom parlamentu.
Poštovani gospodine ministre, vaš mandat obeležava jedna tragikomična konfuzija. Tragikomedija je jedan žanr koji tragično hoće da objasni kroz komičnu metaforu. Smatram da su vam donekle ruke vezane opštom konfuzijom u koju je ova vlada upala na svim nivoima, ali vi dodajete i svoj doprinos.
Tragikomično je to što nas svađate sa susedima. Nakon deset godina mukotrpnog poboljšanja odnosa sa Hrvatskom, jedna vaša izjava nas vrati nekoliko godina unazad.
Dve godine ne otvarate konzulat u Podgorici, sada otvarate nekoliko u crnogorskom katunima, male države. U Rijeci, u kojoj ima 15.000 Srba, zatvarate konzulat. Još dva puta toliko državljana Srbije dolazi tamo jer imaju tamo svoju imovinu, a još pet puta toliko u Istri letuje, i sve će ih više letovati uprkos naporima da se pokvare odnosi između Hrvatske i Srbije.
Sa tri države imamo trgovinski suficit, samo sa tri države na svetu – sa Bosnom, sa Crnom Gorom i sa Makedonijom. Kakvi su nam diplomatski odnosi sa Makedonijom? Kakvi su nam diplomatski odnosi sa Crnom Gorom? Kakvi su sa Bosnom? Zamrznuti sa Makedonijom, zamrznuti sa Crnom Gorom, a Bosnu, čini mi se, posmatramo isključivo kao poligon za neke buduće sukobe.
Tragikomično je to što glasate protiv rezolucije o ljudskim pravima u Iranu da biste im vratili milo za drago zbog rezolucije o Kosovu, ali vas upozoravam da spoljna diplomatija nije partija pokera. Tragikomičan je podređen i dobrovoljno snishodljivi odnos prema Rusiji, jer izbore ste dobili na osnovu nekih drugih obećanja – kako ćemo u EU, a ne kako ćemo biti lideri trećeg svega ili se okrenuti ka nekoj drugoj strani sveta.
Prihvatam vaše izvinjenje zbog odbijanja pristupnog govora, ali ne mogu da se otmem utisku da je to emitovanje onog istog prezira koji vlast iznosi pred sopstveni parlament i prema njemu, jer je dva meseca vodila kampanju protiv sopstvenog parlamenta. To će ući, verovatno, u anale moderne demokratije, da jedna vlast vodi kampanju protiv sopstvenog parlamenta u svim medijima koje kontroliše.
Tragikomično je, naravno, i to što svesno danas kršite Zakon o državnim službenicima.
Mislim da bi nešto moralo korenito da se izmeni u spoljnoj politici, korenito da se izmeni u odnosu Vlade prema sopstvenoj skupštini, ako hoćemo da vidimo neke bolje dane i izlazak iz ove tragikomične situacije u koju nas je Vlada uvela. Hvala.
Ipak mislim da smo mi jedina evropska zemlja koja je glasala protiv Rezolucije UN o ljudskim pravima u Iranu. Ne može nijedna druga spoljna politika da mi objasni kako to da mi možemo da budemo jedina evropska zemlja koja to čini.
Drugo, tužbu za genocid je podneo Tuđman, a on više nije predsednik države. Mislim da šef diplomatije jedne ozbiljne države koja ima dobrosusedske odnose u regionu mora to da uzme u obzir i da stvara neke nove mostove nakon svih tih teških godina koje smo imali sa svojim susedima.
Sa druge strane, vi tražite podršku muslimana u svetu, a kršite prava muslimana u sopstvenoj državi. Što se tiče Rusije, mislim da razumevanje prvo treba tražiti u Briselu, to je taj redosled na osnovu kojeg ste vi dobili izbore, na osnovu takvih predizbornih obećanja, pa tek onda u Moskvi i na nekim drugim mestima, što ne isključuje Moskvu, naravno, ne znam ni zašto bi.
Ministarstvo za kulturu ima proizvoljnu kulturnu politiku jer nije formulisan državni interes kakvu bi kulturnu politiku trebalo da ima ova država. S te strane, ta proizvoljnost se prenosi u trošenje sredstava.
U rebalansu budžeta postoji proizvoljnost i ta proizvoljnost se prenela i u obrazloženje amandmana koji sam podneo.
To obrazloženje glasi, proizvoljno, da su tu uštedeli već dosta i nema potrebe da štede više, što je čak i bezobrazno, uvredljivo i nekulturno.
Mislim da se ta proizvoljnost prenosi na trošenje sredstava na taj način, da vam dam parametar, reč je o stavci – specijalizovane usluge od 752.000.000, gde oni obrazlažu nama 2.000.000, a 750.000.000 ne obrazlažu.
Da vas podsetim samo da je 750.000.000 ista cifra koliko koštaju poslanici ovog parlamenta državu Srbiju.
Pošto je dva meseca vođena kampanja protiv sopstvenog parlamenta od strane ove države, pa koliko jedu i piju, pa koliko parkiraju, pa koliko spavaju, pa svaki trošak ponaosob, mislim da ova proizvoljnost od 750.000.000, koje obrazlažu da će se vršiti trošenje po posebnom aktu Vlade, jeste jedna proizvoljna bezobraština.
Poštovana predsednice, drage kolege, neću govoriti o ZKP jer je ionako poslednji dan i nema to nekog velikog smisla, ali sam video danas neku atmosferu ovde u kojoj nalazim neki smisao.
Danas u govorima svih vas provejava neka solidarnost, tolerancija, ljubav i prijateljstvo i voleo bih da tako ne bude samo u danima pred Novu godinu, da to kroz celu našu sledeću godinu provejava u ovim skupštinskim redovima, mislim da će to mnogo značiti i za čitavu državu i za naše društvo, ukoliko budemo uspeli da osvojimo takve modele ponašanja i takve odnose među nama.
U ime Čedomira Jovanovića i LDP želim vam srećnu Novu godinu i srećne božićne praznike. Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.
Uvažena predsednice, drage kolege, danas na Odboru za međunarodne odnose je gostovao ministar spoljnih poslova i tamo je konačno pred nekim rekao šta je uradio, glasao je protiv rezolucije o ljudskim pravima u Iranu, kao jedina evropska zemlja koja je to uradila.
Ne znam da li ova vlada i njen ministar žele da postanemo lideri trećeg sveta ili da budemo deo EU? To je bila jedina evropska zemlja koja je glasala protiv te rezolucije.
Ako vidimo koliko je pokvario odnose svojim neumerenim nastupima sa susedima, s kojima smo tako teško poboljšali odnose, i ako sada vidimo da smo u opasnosti da postanemo ruska gubernija i da budemo lider trećeg sveta na neki način, onda je to znak jedne veoma konfuzne spoljne politike.
Mislim da bi Vlada trebalo da u parlamentu objasni kakva je zapravo njena spoljna politika i šta to zapravo radi ministar spoljnih poslova ove države? Mislim da je ona toliko konfuzna da bi morala da bude preispitana na najvišim organima.
Poštovano predsedništvo, poštovani ministre Obradoviću, predstavnici Vlade, poštovane kolege, mislim da vi gospodine Obradoviću ste na najvažnijem mestu za budućnost Srbije i ne sumnjam da ćete to sigurno dobro raditi. Svako uvođenje reda u nešto što propada toliko godina je dobrodošlo i mi ćemo to sigurno podržati.
Mislim da je u socijalizmu naše školstvo bilo veoma dobro, i to je pod Titom bilo zaista dobro, kao što je rekao gospodin Šami verujem da je u Kraljevini Jugoslaviji bilo takođe dobro, ali pošto predajem na dva državna fakulteta znam kako je bilo kada sam bio student i znam kako je sada kada sam profesor, i to su stanja koja su neuporediva i krajnje je vreme da naša država o najvažnijoj oblasti za svoju budućnost uradi ono što najviše može u ovom trenutku.
Bolonjska deklaracija je dobra jer je to uvođenje reda. Na mom fakultetu primećujem da je najveći napor da se ona usvoji, a da sve ostane isto i to je nešto što je očigledno za sada jedan uspešan proces na beogradskim fakultetima.
Mislim da ona uvodi red i kada mi budemo imali fakultete od 700-800 godina, verovatno nećemo moći da pribegavamo nikakvim novotarijama koje se uvoze iz Evrope, ali ovom prilikom još uvek tako nešto ne možemo sebi da priuštimo. Da bismo bili kompatibilni sa svetom moramo to da uvedemo.
Na umetničkim fakultetima ona izgleda još slabije nego što izgleda, ali uvođenje reda je sigurno preko Bolonjske deklaracije veoma dobro. Danas ljudi u Evropi, mladi, govore tri-četiri jezika, imaju moderno obrazovanje, veoma efikasno i to je sigurno nešto što je postao standard. Naši studenti su zaista u zaostatku i ne mogu da se mere sa njima, ne govore toliko jezika, na stranu to što i ne mogu da putuju.
Ono što primećujem, što je moje iskustvo, to je da je od starog zadržano ono što je bilo najlošije, to su preobimni programi. Studenti su jako opterećeni gomilom, hrpom nepotrebnih stvari, a ono što je dobro bilo od tog sistema, jedna sistematičnost, ozbiljnost, to je naravno napušteno i nadam se da ćemo se tome ubrzo vratiti, ne snižavajući kriterijume, nego izbacujući nepotrebne stvari iz onog što danas opterećuje naše školstvo.
Korupcije na mojim fakultetima nema, barem do sada nije pronađena, na drugim je ima, to nije naš specijalitet, toga ima u svim državama u kojima je inače korupcija u većem procentu nego što bi to bilo normalno za jednu evropsku državu u ovom trenutku, u Hrvatskoj i ostalim zemljama, ali ona je opasnija u školstvu nego na bilo kojem drugom mestu, jer se tako virus korupcije prenosi u budućnost.
Automatski ako je tolerišemo danas, taj virus naći ćemo uspavanog za 20-30 godina u glavi nekog pametnog čoveka koji će probuditi taj virus i napraviti u društvu nešto što ne bi trebalo.
Nadam se da je potpuno jasno da ćemo mi podržati izmene i dopune ovog zakona u sistemu obrazovanja i dati svu potrebnu podršku naporima da se popravi stanje u njemu, a samim tim i u našem društvu.
Poštovane kolege, javljam se po Poslovniku, zato što se ponovo uvlači neka lažna emotivnost u ovu raspravu. Deli se svet na surove monetariste i na neku pravoslavnu braću, a ta pravoslavna braća su u ovom trenutku najsuroviji monetaristi na svetu, što se vidi iz ovog ugovora koji potpisujemo s njima.
Dakle, nije dobro da se ovakve rasprave ponovo vode. Nije mi jasno kako neko kome je srce toliko priraslo za suverenitet Srbije može ovako olako da ustupa deo suvereniteta Srbije nekoj drugoj suverenoj državi.
To nije nikad uradila ona tzv. prozapadno orijentisana politička struktura u Srbiji. Nikada nikome nije ustupala suverenitet tako kao što se ustupa ovog trenutka. Ovde će posledice biti strahovite. Moramo da održimo onaj nivo koji su održavale sve ostale zemlje prilikom ovog sporazuma.
Ne možemo toliko podastirati svoja nacionalna bogatstva, svoj nacionalni suverenitet, nešto što će sledećih 30 godina tako bitno uticati na život svakog pojedinca u ovoj državi.
Molim vas da dobro razmislite o onome što ćemo danas ovde uraditi i da se ne govori sa emocijama, da se ne deli svet na dobre i na loše, već da se dobro proračunaju sve posledice koje će iz ovog našeg današnjeg razgovora proisteći. Hvala.
Gospođo predsednice, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani mandataru, čestitam vam izbor nove vlade i nadam se da će ona biti zaista reformistička. To je Srbiji veoma potrebno. Srbija je jedno zastarelo društvo. Ono mora duplo brže da se menja od svih ostalih, kako bi uopšte opstalo u evropskoj igri.
Nakon svih ovih opštih zamerki koji su upućene vašem ekspozeu, želeo bih samo nekoliko pojedinosti koje su meni lično zapale za oko. Nema reči o departizaciji države. To je evropska vrednost bez koje nema ulaska u Evropu, ako niste član neke od partija ne možete biti u upravnim odborima javnih preduzeća. To nije evropska vrednost. To je kod nas i te kako zastupljeno.
Bez transformacije bezbednosnih struktura nijedna država nije ušla u EU. Naše bezbednosne strukture nisu transformisane, one su bile izvor svakojake bede i svakojakog zla u ovoj zemlji. Nadam se da će vaša vlada doprineti njihovoj transformaciji. To je još jedan neophodan uslov o kojem nema reči u vašem ekspozeu.
Žao mi je da SPS nije našao za shodno, jedan od koalicionih partnera u vašoj vladi, da kaže ništa o svojoj prošlosti. Svako ima pravo na promenu. Bilo bi dobro da su oni sami to poželeli ili da su bili primorani, a ne da dobijaju šansu da u vlasti i tokom vršenja ponovno vlasti sebe menjaju. Nadam se da će ovog puta u tome biti uspešni.
Hag je previše važna tema i to je prvi uslov evropskih integracija, i zaslužuje da se pomene svojim imenom, a ne eufemizma i skrivenim porukama koje stoje u vašem ekspozeu.
Suzbijanje huliganstva sam pronašao u ekspozeu i za mene je to značilo obećanje da ova vlada neće, za razliku od prethodne, organizovati više nijedan miting u glavnom radu nakon kog će huligani paliti ambasade stranih zemalja, a između njih i onih koje su glavne zemlje EU.
Veoma je razočaravajuće to što je kultura na poslednjem mestu u vašem ekspozeu. Nakazni kulturni model je izvor svakojakog zla u ovoj zemlji poslednjih 20 godina i promena tog nakaznog kulturnog modela, pogrešnog kulturnog modela u okviru kojeg je ratni zločinac heroj, a pevačica turbofolka heroina, to je nešto što mora da bude zadatak vaše vlade i pre svega kulture, i to ne može da bude na poslednjem mestu, već na prvom mestu.
Još jedanput vam čestitam. Želim vam pun mandat. Želim vam puno uspeha. Imaćete podršku za sve ono za šta već znate da ćemo podržavati. Znate da ćemo biti veoma protiv nekih stvari za koje već sada u vašem ekspozeu možemo da naslutimo da će ih biti. Hvala.
Član 104. Ovih desetak dana jako sam se čudio ćutanju DS i vređalo me je. Neko ko preuzima tako veliku odgovornost na sebe ne bi smeo samo da ćuti, ali sam mislio da iza toga možda nešto stoji. Sada vas i nas optužuju da koristimo Zorana Đinđića kao monetu za potkusurivanje. Molim vas, pošto znam da to nećete dozvoliti, da ne budemo mi sami ovde optuženi da se prebijamo sa vama oko glasova preko mrtvog Zorana, da ustanete i kažete koju reč o Zoranu Đinđiću i na taj način prekinete ove optužbe koje mogu da nazovem osnovanima, koje dolaze sa ove strane zbog vaše ćutnje. Toj ćutnji mora da dođe jedanput kraj i morate da kažete nešto o nečemu pre nego što formirate vladu, možda je ovo dobra prilika za to.
Poštovana predsednice, koleginice i kolege, poštujući vaše vreme pokušaću da budem što kraći i da sažmem naš amandman. Smatram da ne postoje dovoljno ubedljivi finansijski, ekonomski, strateški i drugi razlozi da postoji posebno ministarstvo za dijasporu u okviru Vlade Republike Srbije, jer svi ovi poslovi mogu da se obavljaju u okviru redovnih poslova državne uprave koje obavljaju Ministarstvo spoljnih poslova i, ukoliko je to potrebno, Ministarstvo kulture ili novo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Istovremeno, učinak postojećeg Ministarstva za dijasporu je bio veoma slab i u neskladu sa ozbiljnim finansijskim izdacima budžeta koji su bili namenjeni za rad tog ministarstva. Najubedljiviji primer slabih efekata rada posebnog Ministarstva za dijasporu su statistički pokazatelji učešća građana Srbije iz dijaspore u izbornom procesu na prethodnim izborima kada je zanemarljiv procenat građana sa pravom glasa to pravo i iskoristio na izborima. Iz tih razloga smatramo da treba usvojiti predloženi amandman, kako bismo imali neko ministarstvo manje u toj socijalno odgovornoj vladi i na taj način dozvolili Rusiji ili EU da imaju više ministarstava od Srbije.
Samo jedno generalno mišljenje za kraj: smatram da bi bilo dobro da se nađe snage u skupštinskoj većini da se prekine tradicija odbijanja amandmana, dobro sročenih amandmana, iz redova opozicije, kako bi se u odnosu između vlasti i opozicije uvelo partnerstvo, koje je do sada toliko puta bilo nepostojeće i uskraćivano na štetu Srbije i njenih građana. Barem mi u LDP-u bismo onda osećali nešto manje taj pritisak da se od nas očekuje jednosmerna saradnja u parlamentu onda kada je potrebna neka pomoć oko kvoruma. Mislim da ovde ima dovoljno dobrih amandmana; bilo bi dobro da se promeni ta atmosfera i da se uspostavi neki odnos partnerstva i saradnje između vlasti i opozicije.
Poštovani, o neustavnosti smo već govorili, a sada bih nešto rekao o jednoj drugoj vrsti drskosti ovih dopuna Zakona o Vladi. One su manje-više formalna drskost, ali to ne umanjuje njenu težinu.
Obrazloženje Odeljka V dovodi nas u situaciju koje smo se i bojali. Kaže: "Donošenje ovog zakona po hitnom postupku od naročite je važnosti za funkcionisanje Republike Srbije i njenih institucija, što nije ostvarivo u situaciji kada je još na snazi postojeći Zakon o Vladi u neizmenjenoj verziji.
Stoga je neophodno da se ovaj zakon donese po hitnom postupku i time spreče moguće štetne posledice po rad državnih organa". Meni je ovo dosta nepismeno i pokazuje nepoznavanje maternjeg jezika, mešanje termina, zato što to nije nikakvo obrazloženje.
Obrazloženje u srpskom jeziku je nešto drugo. Koja je to "naročita važnost" i koja je to "neostvarivost u neizmenjenoj verziji" i koja je to "hitnost" koja ne može samu sebe da obrazloži. I, kakvo je to uopšte obrazloženje koje ništa ne objašnjava, nego nam se ruga? Ni iz praznih konstatacija, ništa od obrazloženja.
Zatim, Odeljak IV, kaže: "Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije". Šta to znači? Da zamenik predsednika neće imati platu ili neki dodatak na nju? Ili, da on u obavljanju svojih funkcija neće imati nikakve troškove? To mora preciznije da bude zabeleženo da bi postalo jasno o čemu je reč, ili se promoviše princip: kakav sadržaj takav i trošak.
Dakle, primedba ukratko glasi da ova obrazloženja nisu obrazloženja.
Postavlja se pitanje – šta su onda? Da li su ona tu da nešto obrazlože ili da prikriju jedan aspekt istine?
Mislim da je ovo nepismeno obrazloženje još jedna u nizu sramota koje se iznose pred nas i pred građane Srbije. Žao mi je da uopšte moram o njemu da raspravljam.
Gospodine predsedniče, poštovane kolege, danas u Parlamentu preovladava nekakva flegma i nezainteresovanost o temi koja je na raspravi, a to je zbog toga što je tema tempi passati, Kosovo više nije glavna tema. Kosovo je već godinama van Srbije, a nakon sto godina katastrofalno neuspešne srpske politike.
Posle rezolucije Državnog pregovaračkog tima glavna tema je celokupna budućnost Srbije i oštar antievropski stav Vlade, kroz koji ona bezobzirno instrumentalizuje Kosovo, da bi u još jednom mandatu prodavala maglu. Pregovarački tim se jedino nije setio ''malteškog reda'', jer oni imaju suverenitet bez teritorije. To bi verovatno bilo nešto što bi oni mogli da iskoriste za svoja rešenja.
Bio je potreban jedan patriotski stav veći od Kosova i cele Rusije, a ne izolacionistčka politika u okviru koje su svi građani Srbije taoci Kosova, za koje Srbija nema ni intelektualne ni materijalne snage da ga vrati. Potrebna je zdrava ljudska misao i pojačavanje sveta vrednosti, a ne ona stara i koliko puta već zloupotrebljavana melanholija.
Sistemski pogled na Kosovo glasi: stari svet umire, novi se rađa. U tom rađanju, žao mi je, gospodine predsedniče, učestvuju globalne sile sveta. Jedino dobro rešenje je ono rešenje koje isključuje sebične i nasilne interakcije, a koje uključuje uklapanje u rađanje nove Evrope, nove Srbije, novog Kosova i okruženja koje daje i Srbima i Albancima šansu za neki novi život i da u nekoj puno većoj meri odlučuju o svojoj budućnosti. Sve ostalo je ono isto ratoborno siromaštvo koje nas je sve zajedno i još uvek dalje bacalo u čeljust sebičnih interesnih grupa koje rade samo za sebe i rastežu celo društvo.
I Rusija je globalna sila. Mi visoko cenimo sva dostignuća koja je ona postigla, a najviše poštujemo to što je spasla svet od fašizma, svet, Evropu, Srbiju i Beograd. Ulica kralja Milana, tu odmah dole ispod, bila je u oktobru 1944. godine popločana mrtvim telima neustrašivih ruskih vojnika, koji su oslobađali naš grad. Svi oni su za nas heroji i to će zauvek biti.
Rusija nije politička budućnost Evrope, Rusija nije politička budućnost Srbije. Rusija jeste Evropa, gospodine Mićunoviću, ali i nije Evropa, ni danas, kao što nije nikada bila u prošlosti. Rusija još sto godina neće savladati osnovne lekcije iz demokratije. Zar je to novo stogodišnje čekanje neka cena koju treba Srbija da plati? Oni koji su pisali rezoluciju to su prećutali, o toj ceni ništa nisu rekli, a snishodljiv stav gospodina Koštunice prema Rusiji je sramota za nekoga ko toliko "peva" o suverenitetu.
I letimičan pogled na političku istoriju rusko-srpskih odnosa nedvosmisleno upućuje na zaključak da Rusija nikada Srbiju nije smatrala važnim saveznikom, već je često otvoreno delovala protiv srpskih interesa. Posle Kolubarske bitke insistirala je da se delovi Makedonije ustupe Bugarskoj. Posle Sanstefanskog mira rekla je da će zastupati svoje i bugarske, pa tek ako stigne i srpske interese, te je tada Bizmark zastupao naše interese.
U vreme tursko-ruskog i srpsko-turskog rata Rusija je bila ta koja je vratila srpsku vojsku sa Kosova, sa tvrdnjom da Mitrovica jeste strateški ključ za Bosnu i da Srbija zbog toga ne može da je drži.
Završiću delom pisma o Rusiji Ilije Garašanina, jer svi vi zajedno ovde niste toliko veliki Srbi i nacionalisti kakav je on bio. Dakle, kaže Ilija Garašanin: "A što je mene najposle stalo za to trpeli me ili ne Rusija, ne jedem lebac zubima rusijskim, niti suštastvujem zaslugom Rusije, nego mojom sopstvenom i još više mojih predaka.
Kad se moj otac borio za današnju slobodu mog otečestva, kad je on krv svoju za to prolivao dejstvitelno, nije on ni znao ima li tijeh Rusa na svetu. Ti isti Rusi su pričina, hoćedu da ja budem njihov rob i sluga, no ja to neću biti. Kad ja primetim da Rusija bude mogla mojim otečestvom raspolagati, ja ću ga ondaj samo soželjavati.
Nisu ove misli bez osnova i Rusija neka ih opovrgne, pa ću se ja zastideti. Rusija bi htela uničtožiti sve što teži za napretkom srpstva, te su namere očevidne, ali to i ako učini, ja nisam rad i da se dogodi sa našom pomoći".
Dakle, poslušajte reči Garašaninove i nemojte se lepiti na taj lepak koji nije lepio ni pre 150 godina. Vi koji se u Srbiji okrećete sebičnim ruskim birokratama koji su se obogatili tako što su otimali od gladi svog nesrećnog naroda, po čemu su slični mnogima od vas, poslušajte njegove reči.
Vi koji ste sanjali o savezima sa Rusijom i Belorusijom i vi koji pravite veleizdaju pozivajući se da postanemo ruska gubernija, vi koji činite sve ono za šta ste nas tzv. prozapadnjake lažno optuživali, a zatim bacite jedan istinski patriotski pogled na opet oblačno nebo nad Srbijom i zapitajte se ima li ona više snage da podnosi odjeke vaših zastarelih pogleda na svet. Hvala. Hvala i radikalima na neprestanom dobacivanju. (Aplauz.)
Zahvaljujem poštovane kolege. Član 14. stav 2. tačka 2) – o strategiji nacionalne bezbednosti.
Iskoristiću prisustvo ministra da kažem kako država, osim drugih monopola, ima i monopol na nasilje. Pristojna država se krajnje uzdržava od zloupotrebe takvog monopola, a nepristojna država, čak, i političko nasilje diskredituje time što preuzima ubijanje.
Mi živimo u civilizaciji zastupanja. Hrišćanska civilizacija je civilizacija zastupanja, delegiranja jednog za sve. Na krstu visi jedan za druge i to se često zloupotrebljava.
Suština leži u tome da vi možete da razmišljate o ubistvu. Ako smatrate da je nešto neophodno, imate pravo da to uradite sami. Nemoralno je delegirati nekoga za to.
Ako hoćete rat na Kosovu, ovog puta ne šaljite sinove - to uradite sami. Posle četiri izgubljena rata u kojima Srbija nije učestvovala, ali ih je sve odreda izgubila, došlo je vreme za jedan preokret, za ponašanje koje će biti potpuno drugačije od onoga i u okviru kojeg će se uzdržavati od reči za koje smo videli koliko su nas koštale i na koji način se to završilo.
Ja vas molim da tu vrstu odgovornosti preuzmete i da odgovorite na pitanja koja vam ovde postavljamo o strategiji nacionalne bezbednosti, da nam jasno kažete na koji način će se promeniti politika u odnosu na tu strategiju nacionalne bezbednosti, kad je reč o Kosovu, jer do sada je, očigledno, bilo neuspešno.