Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zlata Đerić

Zlata Đerić

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, neću istrošiti svoje vreme, biću vrlo kratka. Imam potrebu samo da objasnim javnosti Srbije, upravo zato što je ovde mnogo polemisano oko amandmana koji se odnosi na termin pismeno ili pisano, pa je sada to u ovoj plenarnoj raspravi dobilo na posebnoj težini
Da podsetim, u prethodnom sazivu pri donošenju zakona, takođe sam bila poslanik u istoj poslaničkoj grupi NS i upravo sam ja taj poslanik koji je podnosio stalno amandmane u svim zakonskim predlozima na termin pisano i pismeno, govoreći da nije isti sadržaj pojma pisano i pismeno. Svi listom su te amandmane odbijali, do gospodina Dejana Šoškića, ako se sećate te rasprave kada su bili zakoni o Narodnoj banci Srbije i on je imao hrabrosti, tek posle konsultacija svojih lektora, da kaže da je to ispravno i da prihvati te amandmane.
Dakle, nije to neka novina. Bitno je da zakoni budu pismeni. Oni se pred nas donose i nama predstavljaju u pisanom obliku. To jeste sadržaj pojma i to je ono što je bitno da se kaže.
Zašto na tome insistiramo, na tačnosti, ispravnosti, jezičkog ispravnosti zakona? Na tome uvek insistiram lično, kao poslanik, kao građanin, kao profesor jezika i književnosti, i sa te stručne strane, zato što očekujem da naši zakoni, kao nekada, budu uzor nekom svetskom zakonodavstvu. Kada se prevode, veoma je bitno da taj integralni tekst bude u potpunosti jezički tačan i ispravan.
Znajući izuzetnu retoričku veštinu gospodina ministra, znam da će on to razumeti i ispoštovati. Dopada mi se to što je, jednostavno, bez sujete, imao hrabrosti da svaki zakonski predlog koji nam predstavi i donese i brani ovde, kaže da li ga je, kažem bez sujete, prihvatio od prethodne vlade. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana javnosti Srbije, cilj svakog društva je da dokaže svoj napredak kroz dobro organizovano i primenjenu socijalnu politiku i da na taj način postigne savršenu socijalnu pravdu.
Mi smo u pokušaju da učinimo samo bolju i prihvatljiviju svoju socijalnu politiku i da težimo toj savršenoj socijalnoj pravdi. Kao jedna od država proisteklih iz komunističke zajednice imamo još uvek u nacionalnoj svesti jasne i vrlo žive impresije o socijalnoj pravdi i humanom društvu. Mentalitetski smo odnegovani tako da prepoznajemo i reagujemo u svakoj situaciji kada možemo i moramo da pomognemo onima kojima je ta pomoć neophodna.
Upravo oko ovog problema dugo se u društvu tražilo i dugo se u legislativi tražio način i tražio način kako da se reši pitanje zapošljavanja invalidnih lica, čak i terminološki smo dugo tražili pažljive odabrane reči kojima ćemo se odnositi u zakonodavnim rešenjima.
Godine 2009. je donet Zakon o rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom. On je naravno, u praksi pokazao da ima nedostatke i mi upravo zbog toga imamo pred sobom izmene i dopune ovog zakona u želji da ga učinimo boljim, jer praksa najbolje pokaže šta je u jednom zakonu manjkavo, odnosno kao u ovom slučaju da se taj zakon mora uskladiti sa Zakonom o statistici i Zakonom o državnoj pomoći.
Dakle, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u Srbiji donet je 2009. godine i bez obzira na manjkavosti solidnim se pokazao u praktičnoj primeni. Izmene i dopune ovog zakona koje su pred nama su iznudice tih drugih okolnosti, potrebe da se prati sve ono što drugi zakoni nameću, sve ono što mora u praksi da se sprovede. Disbalans koji nastaje na tržištu rada, inflacija i finansijska sigurnost su ono čime se, slobodno procenjujemo, rukovodilo ministarstvo zaduženo za sprovođenje ovog zakona u Predlogu o izmenama i dopunama istog.
Cilj postojanja svakog zakona je veća sigurnost onih na koje se on odnosi. Takav je slučaj sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Pošto Zakon predviđa stimulaciju i finansiranje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, ali ne može da se menja onom brzinom kojom se menjaju finansijske zakonomernosti samim tim ugrožavaju, da ne kažem obesmišljavaju neke važne odrednice sprovođenja zakona predložene su izmene koje to dovode u smislene okvire. Dakle, zakonom je predviđeno da poslodavac može biti oslobođen obaveza da uposli osobe sa invaliditetom, ali da je dužan da uplaćuje sredstva koja bi se i dalje usmeravala upravo u svrhu profesionalne rehabilitacije ovih osoba.
Činjenica je da je praksa pokazala u veoma kratkom periodu, jer zakon je rekoh donet 2009. godine, da ukoliko se ove tehničke promene ne unesu u zakon, a ostanu na snazi postojećeg, ta svrha zakona gubi na svojoj benevalentnosti. Dakle, zakonski dopustiva docnja poslodavca su se pokazala kao životno nedopustiva, jer je stvarala probleme u praksi koji svima otežavaju ovako teške životne okolnosti, a osobama sa invaliditetom umanjuju šansu da ostvare ono najvažnije ljudsko pravo, pravo na rad, pravo da žive od sopstvenog rada.
Uvek naglašavam da svaki zakon, svaki član zakona i svaki amandman koji se usvoji u ovom visokom Domu menja nečiji život, vrlo često, ponekad i veoma korenit. Ove izmene i dopune zakona će menjati život osoba sa invaliditetom, mi se nadamo kvalitativno na bolje i naša je namera da zaista posle usvajanja ovog predloga njihov život postane, svakako bolji i sigurniji.
Članovi 1, 2, 3, 4. i 5. Predloga koji je pred nama sada vrlo jasno određuju finansijske obaveze svih subjekata koji učestvuju u sprovođenju ovog zakona i garantuje blagovremeni priliv sredstava za namenu, rehabilitaciju i zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Član 6 kojim se menja član 32. postojećeg zakona jasno i dosta efikasno stimuliše zapošljavanje osoba sa invaliditetom bez radnom iskustva.
Radno iskustvo se u praksi pokazalo kao otežavajuća okolnost i za one ljude koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema. poslodavci, posebno privatni uobičajeno insistiraju na radnom iskustvu, a kako ga i gde steći ako se jednom neko ne umilostivi da vas primi bez radnog iskustva da ga steknete i da sa njim krenete sa svojevrsnim kapitalom u kasnije zapošljavanje.
Bilo je nekoliko pokušaja i mislim da su još uvek aktuelni pokušaji Nacionalne službe za zapošljavanje da se kroz projekte raznim stimulativnim merama pomogne da se ovaj problem prevaziđe, ali ma koliko tih mera bilo i ma koliko da su efektne uvek su nedostatne i uvek ih treba poboljšavati i treba ih imati više, jer osobe sa invaliditetom su u posebno teškom položaju po pitanju sticanja prethodnog radnog iskustva. Već je neko od govornika pomenuo da je tu posebna teškoća i njihov obrazovni profil i smatramo da će ponuđena promena postojećeg člana dati bolje rezultate.
Član 7 se odnosi na postojeći član 40, na dodelu horizontalne državne pomoći preduzećima koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom i smatramo da je dobro precizirao ove uslove i omogućio ne dvosmisleno učešće države u obezbeđivanju sredstava za ovu namenu.
Član 8 se odnosi na član 41 postojećeg zakona i precizira horizontalnu pomoć države za dodatne troškove i primenu propisa kojima se finansira zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Član 10 koji se odnosi na član 47 otklanja nedoumicu oko uplate penala odnosno precizira obavezu plaćanja sredstava pošto predlogom zakona, član kojim se propisuje naplata penala, briše se.
Poslanička grupa Nove Srbije nema dilemu da su za nas prihvatljive ponuđene izmene i dopune ovog zakona. predložili smo samo jednu jedinu amandmansku promenu i to gotovo lektorsku promenu koja se tiče obaveza da se nešto sprovede. Smatrali smo da je u zakonu imperativni glagolski oblik uvek prihvatljiviji i rezultira rešenjem u odnosu na nešto što može da bude relativizirajuće. Znači smatramo da u zakonskom rešenju treba umesto glagola može, da stoji glagol mora ili treba, jer to obavezuje da se nešto izvršava. Kod nas u životnoj praksi, a jezička praksa je ogledalo životne prakse, ono što može, to često puta i ne može, odnosno ono što može i ne mora da se realizuje.
U svakom slučaju podržavajući ovaj zakonski predlog i videvši da imate gospodine ministre, podršku većine poslaničkih grupa za ove izmene i dopune, mogu da vam kažem da smo vrlo odgovorno pogledali i one predloge amandmana koje su podnele kolege, a koje ste već čuli su u korelaciji i saradnji sa organizacijama koje se bave ovim pitanjima. Molim vas sve da ih pogledate i da usvojite ono što je prihvatljivo a mi ćemo u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona. hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada u ovaj visoki dom dođe bilo koji predlog zakona, izmena i dopuna zakona ili kada predlažemo naše amandmane, moramo biti svesni da mi time bitno utičemo na menjanje svesti i na menjanje odnosa prema određenim problemima koji se tiču svih nas. Dakle, mi bitno menjamo nečije živote i to je ono što nas obavezuje da o svakom ovakvom predlogu zaista odgovorno, onako kako to dugujemo građanima koji su nas birali, odlučujemo i raspravljamo.
Obzirom da su deca naše sutrašnje sudije, mi treba da o predlogu zakona koji je pred nama, odnosno o izmenama i dopunama Zakona o radu koji je pred nama zaista vrlo humano i vrlo pozitivno raspravljamo. Ono što je ohrabrujuće, to je da su svi prijavljeni govornici na spisku rekli da su za ovaj predlog zakona. Izneli smo nešto kritičkih opaski, izneli smo i bojazan da će biti teško primeniti i sprovesti ovaj zakon u praksi, ali koji zakon do sada nije imao problema da bude sproveden u praksi? Koji zakon do sada ljudi nisu pokušali da izigraju u onom našem čuvenom maniru da nađemo rupe u zakonu, kroz koje ćemo provući neke naše lične interese? Ali, zakoni postoje, naravno, da nas kanališu i da društvo funkcioniše bolje i u korist svih građana podjednako.
Dakle, ono što smo shvatili, ovo je prvi korak na jednom dugom putu da se nešto u odnosu društva, u svesti svih nas promeni prema našoj budućnosti i prema natalitetu. Konstatujemo probleme u natalitetu, konstatujemo da nam svake godine jedan grad od 35.000 stanovnika nestane, konstatujemo da imamo manje dece u školama, konstatujemo da Srbija odumire, da Srbija nestaje u svojim selima, ali još se sa tim problemom nismo do kraja uhvatili u koštac. Ovo je jedan korak na putu od 1.000 milja, ali jedan je korak ipak skratio taj put da se taj problem počne rešavati.
Lično smatram da ova vlada, da neka sledeća vlada mora da sedne i da napravi jednu dugoročnu politiku o tome kako da sačuva živu Srbiju. Ništa mi nemamo od toga, ništa građani Srbije nemaju od toga da mi samo konstatujemo koliko nas godišnje umire, koliko nas godišnje oboleva od neizlečivih bolesti, koliko nam se dece manje rađa. Ništa nemamo baš ni od tih pokušaja da sporadično rešimo probleme nataliteta. Videćemo koji će efekti tog zakona biti, jer imaćemo otpor poslodavaca, čak i nemogućnost poslodavaca u mnogo slučajeva da izađu u susret. Imaćemo i zloupotrebe od strane poslodavaca. Upravo dok traje ova rasprava dobila sam informaciju da je jedna mlada žena, zaposlena pet godina na crno kod poslodavca, inspekcije ne znamo da li rade, kada je primljena tri meseca na određeno, kada je saopštila da je trudna, ona je otpuštena.
Dakle, ima puno toga što će biti zloupotrebljeno, jer ljudski faktor je takav faktor. Kažu da su ljudi najlakše kvarljiva roba i to se upravo u ovakvim slučajevima vidi. Nije samo profit u pitanju, mnogo toga mora u društvu da se uredi da bi se poboljšala upravo ta slika i taj odnos naše svesti, naše odgovornosti prema tome kakvo društvo mi želimo. Već rekoh, deca su naše sutrašnje sudije i to je ono čime moramo da se rukovodimo u ovom zakonu, kao i u svim zakonima koji se tiču nataliteta.
Raspravljali smo o "Marijinom zakonu". Da li mi želimo zdravo društvo, to je ono što je pitanje koje mi postavljamo. Dojenje, koje treba da bude u stvari imperativ ovog zakona, jeste kontakt majke i deteta. Dojenje je ne samo biološka hrana, dojenje je pre svega emotivni kontakt i garancija jednog budućeg zdravog čoveka. Dakle, dojenje je višestruko važno za svaku jedinku. To je ono što u ovom predlogu zakona treba da ispoštujemo. Sve konvencije i sve ostalo jeste ono što to podstiče, ali dojenje je nezamenjivo u životu deteta i treba ga na svaki način pokušati realizovati, pa čak i nekoga naterati da omogući da dete ima taj bliski kontakt sa majkom. Dakle, ono ima višestruku ulogu. Pre svega, ako govorimo o imunom sistemu, nezamenjivo je. Ako govorimo o emotivnom odnosu sigurnosti deteta koje ono stiče u tom periodu, nezamenjivo je.
Dakle, vidim taj predlog zakona kao rešenje, odnosno pokušaj rešenja jednog problema i mogućnosti jednog koraka da idemo ka tome da društvo bude zdravije u svakom pogledu. To je ono što su pokušale i neke lokalne samouprave, o tome je danas govoreno, da reše na načine na koje su mogle u okviru sredstava koje imaju. Siromašna je Srbija i ne može se to uvek rešiti na najbolji način i na željen i potreban način, jer uvek su potrebe daleko veće od naših mogućnosti, ali je svakako dobra namera i treba je pozdraviti. Svaku dobru i pozitivnu nameru lokalne politike treba podržati, prepisati ako je to moguće i primeniti na drugom mestu. Treba zaštiti maksimalno prava svih. Uz to uvek idu i zaštite nečijih interesa.
Ovde će se malo sukobiti prava i interesi, ali zaista se nadam da ćemo, vodeći jednu socijalnu politiku, naći način da prevaziđemo i to, ili da pomirimo te dve krajnosti i da u periodu koji je pred nama, kada budemo primenjivali ova slova zakona i kada se bude preuređivao Zakon o radu, koji će biti jako teško preurediti i dovesti u neku ravan da bude opet najveći broj građana njime zadovoljan, o tome se isto mnogo govorilo, to je jedan od najosetljivijih zakona, da ovaj segment o kojem danas na ovaj način raspravljamo i koji ćemo sada urediti bude, ostane, zaživi na zadovoljstvo svih nas. Jer, mi smo u ranijoj praksi, ja sam jedna od majki koja to pamti, imali vrlo pozitivan odnos prema materinstvu u društvu. Majke su bile zaštićene zaista. Imali smo mi na treće dete dve godine boravka sa njim. To je nezamenjivo.
Društvo je osiromašilo i našli su se razni načini, privatizovalo se dosta toga. Zaštićene su još jedino žene u državnim institucijama. Možda je i to jedan od razloga zašto je takva navala na državne institucije, kada je u pitanju zapošljavanje u državnim institucijama, a nemoguće je. Ono što svakako apelujem, a opet je ohrabrujuće da smo svi za ovaj zakon, jeste da njegovu primenu pratimo vrlo pomno i da vidimo nedostatke koji možda u praksi nestanu, da ga samo usavršimo do kraja u našem životu, jer to zaslužuje naša budućnost, a budućnost su naša deca. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana javnosti Srbije, danas imamo pred sobom pet zakona iz domena pravosuđa, ali svakako nas najviše interesuje i javnost Srbije najviše interesuje donošenje tzv. "Marijinog zakona", upravo zbog toga što je proistekao iz nemilog događaja i događaja koji nas je kao društvo i dirnuo i pokazao brzinom kojom smo reagovali da je naša svest i savest još uvek prisutna.
Zahvaljujem gospodinu ministru što je pre svega juče rekao da je zakon donet u prošloj Vladi, znači neposredno posle samog događaja, znači da su društvo i država reagovali u pravom trenutku i to je ohrabrenje za sve nas. Naravno, ovaj široki front podrške koji taj zakon ima, gospodinu ministru daje jedan veliki kompliment za hrabrost što je zakon pred nama i daje mu veliku obavezu da se zakon sprovodi.
Svi imamo svoje mišljenje o tom zakonu, o blagosti kazne, o ovoj pojavi kojoj trebamo da se kao društvo suprotstavimo. Samo bih vas podsetila da postoji još jedna pojava o kojoj ćemo verovatno ubrzo morati da govorimo na ovaj način, legislativno, znači, to je pojava zlostavljanja dece. To je u našem društvu takođe prisutno, ne samo pojava pedofilije, nego zlostavljanja dece od strane roditelja, staratelja i onih kojima su oni neposredno povereni ili su njihovi. Znači, to je fizičko kažnjavanje dece koje vrlo često ima smrtni ishod. Znamo da smo imali takve slučajeve isto u neposrednoj prošlosti. Sa time se moramo suočiti jer to jeste naša svakodnevnica. Naša država treba da bude sigurno mesto gde ćemo živeti mi i gde ćemo podizati našu decu, jer to jeste naša budućnost.
Samo bih vas podsetila na nešto što je svojevremeno rekao Bora Pekić: "Između prava i pravde postoji razlika od koje često zavisi i ljudski život. Ona nije u tome što pravo često nije u pravu, a pravda to uvek jeste, nego u tome što je pravo uvek samo i jedino ljudsko, a pravda je nešto iznad, nešto što je čak božansko". Ta potreba da se pravda uvek i u svemu vaspostavi jeste potreba svih nas i zato stalno unapređujemo prava.
Svojevremeno je posle ovog nemilog događaja otac Marije Jovanović, zbog toga smo mu svi kao društvo posebno zahvalni, smogao snage da svoju ličnu bol pretoči na način i u predlog jednog zakonodavnog rešenja. Integralni tekst tog zakona koji je on predložio stoji na internetu. Ministarstvo je u 19 tačaka jasno, vrlo konkretno, predložilo kako da se sa ovom pojavom izborimo zakonodavno, kako da je u društvu obeležimo i sankcionišemo i tu zaista nema mnogo razlike u političkim stavovima, gotovo da je nema uopšte, jer to su ljudski stavovi. Polemišemo samo oko toga kakve treba da budu kazne, a definitivno smo svi na stanovištu da kazne moraju da postoje i da nikako nismo dovoljno strogi u tim kaznama. Pojava je tu i mi je moramo rešavati.
Ono što jeste pozitivno, posebno u zakonu, što se uočila još jedna bolest svakodnevnice i današnjice savremenog društva i prepoznata je u članu 2, to je pogubni uticaj interneta na decu. Ograničiti upotrebu interneta, jer vrlo često deca u savremenom dobu nemaju toliku pažnju porodice, porodica je pritisnuta egzistencionalnim problemima, nemaju vremena za decu i smatraju da je dovoljno da im obezbede kompjuter i da ih kompjuter često čuva umesto njih. Kompjuter pokrije njihovo vreme i često su upravo te internet mreže prave klopke za decu. Dakle, i ta pojava je ovde zakonom regulisana.
Ono što takođe smatramo dobrim rešenjem, to je upravo ta baza podataka koja će se stvoriti, da takva lica budu praćena, da takva lica postoje i šire uočena i njihovi podaci dostupni, da oni nikada više posle jednog uočenog takvog istupa, ne budu slobodni i ne budu građani, da kažem, bez obzira na ljudska prava, istog reda. Priznaćete, to jeste devijantna pojava, to jeste bolest koju treba dugo i konstantno lečiti, sa neizvesnim krajem, vrlo često mislim da je i nelečiva.
Poznavajući psihologiju ličnosti, mislim da se takvi oblici ponašanja vrlo retko mogu promeniti i zbog toga društvo mora biti strogo, jedinstveno i spremno, mobilno da u svakom trenutku na ovakvu pojavu odreaguje blagovremeno, da ne bismo bili među onim državama koje moraju po imenima svojih država da nazivaju svoja zakonska rešenja.
Drugi zakon koji takođe posebno izaziva pažnju građana Srbije u ovom trenutku jeste Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Mi smo već doneli u prethodnom sazivu ovaj zakon. Ministar je objasnio da je ovo novo zakonsko rešenje u odnosu na prethodni zakon, dakle, nije se pristupilo samo izmenama i dopunama zakona i smatramo da je i ovo rešenje svakako napredak, jer građani Srbije, osiromašene Srbije, osiromašeni građani, svakako vrlo pažljivo prate šta se događa sa onima koji su se kriminalom u njihovom neposrednom okruženju bogatili enormno, nesrazmerno i beskrupulozno. To je pojava takođe koju moramo žigosati i vrlo strogo kažnjavati.
Smatramo da je ovo zakonsko rešenje koje je pred nama dobro. Mi smo kao poslanička grupa NS, podneli nekoliko amandmana, ali u prethodnom slučaju kada je zakon bio pred poslanicima i tada smo reagovali i tada smo smatrali da je iznos od milion i 500 hiljada dinara suviše visok prag. Smatrali smo da ga treba spustiti na 500 hiljada dinara, jer 500 hiljada dinara je, gospodine ministre, godišnja plata profesora u Srbiji. Nije to mali iznos koji neko može nezakonito da prisvoji. Svakako treba ono što na taj način prisvoji, oduzeti mu.
Svakako se nadam da ćete sva amandmanska rešenja i predloge, znajući vaš pristup, vrlo pažljivo pogledati i najbolje usvojiti. Smatramo da ćemo posle ove plenarne sednice imati u zakonodavnoj praksi Srbije između ovih pet zakona, ova dva sigurno vrlo efikasna i brza, jer građani Srbije u savremenom društvu više ne očekuju samo to da pravda bude spora ali dostižna.
Mi želimo brzu i efikasnu pravdu. Samo brza i efikasna pravda je zaista pravda. Sve ono što mora da čeka neko drugo rešenje, za građane više nije pravda. Tako da, upravo u ova dva zakonska rešenja koja su pred nama i koja očekujemo, zaista vrlo brzo, njihov efekat u svakodnevnom životu, mislimo da ćete ispuniti očekivanja građana. Hvala.
Pošto je gospodin Milivojević pomenuo Novu Srbiju, kao stranku koja je promenila svoj politički odnos prema donošenju Zakona o oduzimanju imovine, samo da napomenem, zbog javnosti i zbog građana Republike Srbije – mi nismo promenili svoj stav i apsolutno se zalažemo da imovina stečena krivičnim delom, odnosno kriminalom, ima biti oduzeta i sa njome raspolagati upravo po zakonu koji je donet i 2008. i ovaj novi zakon koji donosimo sada. Ono sa čime mi nismo bili saglasni ni 2008. godine, kada se zakon donosio, a saglasni smo da se zakon donese i da se, kako rekoh, ta imovina ima oduzimati, jeste visina od koje počinje oduzimanje imovine stečene proistekle iz krivičnog dela. Dakle, to je ono na čemu Nova Srbija insistira. Da li ćemo imati sluha kod ovog ministra, pa da prihvati naše amandmane, videćemo, ali ćemo svakako poštovati zakon koji bude donet.
Zaista smatramo da je osiromašenoj Srbiji, u kojoj se samo obogatio broj krivičnih dela po kojima su se neki bogatili, svota od 1.500.000 dinara u odnosu 500.000 dinara, koliko mi zagovaramo, je u stvari previsok prag. To je ono na čemu mi i dalje stojimo. I dalje insistiramo, i dalje podržavamo upravo zakonsko rešenje da se imovina stečena krivičnim delom ima oduzimati i da se njome u Republici Srbiji treba transparentno upravljati.
Građani Srbije su oštećeni i nije tačna konstatacija da je oštećen budžet Republike Srbije. Budžet Republike Srbije u stvari su sredstva građana Republike Srbije. Vlada nije firma, Vlada ne proizvodi sredstva, to su sredstva građana Republike Srbije koja oni poveravaju Vladi na raspolaganje. Uvek su oštećeni i opljačkani građani Republike Srbije i na tome insistiramo. Mi i dalje stojimo na tom stanovištu, kao politička stranka. Dakle, Nova Srbija se zalaže da se imovina proistekla iz krivičnih dela ima oduzimati i to je pravda, kako rekoh, brza i efikasna, koju građani Republike Srbije očekuju na delu. Hvala lepo.
Zahvaljujem se kolegi što je upravo citirao ono što je moj kolega tada govorio, Srđan Spasojević. Dakle, niste osporili ono što sam rekla, a to je samo jedan u nizu citata onoga što smo zastupali kao politička stranka, a i dalje zastupamo ekonomično trošenje budžetskih sredstava. I dalje smo protiv osnivanja velikog broja direkcija, agencija i svega ostalog što opterećuje budžetska sredstva. I dalje smatramo da Vlada ne može da bude najveći poslodavac u Srbiji, jer najveći poslodavac u Srbiji mora da bude privreda Srbije da bi nam budžet bio bogat i da bi građani ove Srbije napokon mogli da progledaju. Zahvaljujem vam se zaista što ste citirali nešto što nam samo ide u prilog kao političkoj stranci.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospodo ministri, poštovana javnosti Srbije, ono što smo danas, postavljajući pitanja ministrima po pitanju bezbednosti hrane, zajednički mogli da uočimo, to je da hrana pre svega nije nigde bezbedna, a da to jeste jedna intencija svih nas, jer se nas ovde tiče naše mesto pod suncem, a to je Srbija.
Dobro je da je ministar izneo neke podatke koje će javnost Srbije danas sigurno na drugi način primiti upravo zato što dolazi iz ovog visokog doma, pre svega, čiji su interesi bili da se podigne jedna ovakva afera. Svaki problem koji nastane u poljoprivredi, nastaje duže nego što je karenca i otklanja se mnogo duže nego što je karenca. Oni koji se bave poljoprivredom znaju tačno o kom tajmingu govorim.
Međutim, ono što želim da postavim kao pitanje i ministru poljoprivrede i gospođi ministru zdravlja, to je da je upravo u toku izrada jednog pravilnika na kome rade Uprava za veterinu i veterinarski naučni instituti, a to je pravilnik o programu mera o zdravstvenoj zaštiti životinja. Obzirom na upotrebu hormona i antibiotika u zdravstvenoj zaštiti životinja, mislim da bi bilo vrlo dobro, odnosno nadam se da je Ministarstvo zdravlja spremno svojim naučnim kapacitetima da se uključi u izradu jednog ovakvog pravilnika, jer zdravlje životinja se direktno odražava na zdravlje ljudi, kažem opet, upravo zbog upotrebe antibiotika i upotrebe hormona.
Nadam se da postoji volja oba ministarstva da se pri jednom ovako važnom problemu uključe svi naučni kapaciteti koji stoje na raspolaganju u ovom trenutku Vladi i nadam se da ćemo o tome dobiti neku pravu informaciju, u ovom trenutku, da javnost Srbije bude obaveštena o tome koliko je ta saradnja moguća.
Drugo što bih pitala gospodina ministra, upravo je otvorio jedno pitanje, a to je rekonstrukcija inspekcijskih službi. Dakle, da li postoje neki rokovi u kojima vidi mogućnost realizacije, reorganizacije inspekcijskih službi koje su veoma važne, jer jačanje kapaciteta službene kontrole je veoma važno u ovom trenutku Srbiji? Ono što smatram je da u Srbiji treba od ovog trenutka, u saradnji sa medijima o kojima smo već mnogo govorili, pokrenuti kao važno pitanje, to jeste upravo jačanje svesti, podizanje svesti građana o bezbednosti hrane.
Dakle, bezbednost hrane je globalni problem, ona postoji i da se ne bi manipulisalo sa podacima, sa brojkama kod neinformisanih građana, kod građana koji nemaju dovoljno izraženu svest o tome šta jeste bitno, a šta je nebitno, odnosno šta nije bitno, potrebno je podizanje svesti i to upravo iz ovih najreferentnijih kuća – Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja, koji su pozvani da o ovom problemu brinu. Hvala.
Zahvaljujem se na odgovorima ministara. Mislim da je javnost Srbije upravo želela da čuje nešto ovako konkretno i nešto što može da bude obećavajuće u periodu koji je pred nama. Svakako, apelujem na medije da se više bave onim što će biti zaista informativno za građane a ne samo senzacionalističkim natpisima.
Osvrnula bih se na jednu kratku konstataciju koju je rekao ministar Knežević, za mene kao narodnog poslanika i kao građanina je to bio interesantan podatak, čak ne mora ni da ga prokomentariše, ali je rekao – otvaramo referentne nacionalne laboratorije i sigurno da će u ovom periodu, svakako u mandatu ove Vlade očekujem da se to realizuje.
Jedan zanimljiv podatak, dva puta je ranije otvarana laboratorija nacionalna referentna, koja nikada nije počela da radi. To je zanimljiv podatak za građane, i to treba da se zna. Havla vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, postavljam pitanje, odnosno obraćam se pre svega, Ministarstvu zdravlja direktno ministru Slavici Đukić Dejanović, očekujući da preduzme određene zakonske promene i promene Zakona po pitanju obolelih od raka dojke.
Pitanje je inicirano od više udruženja obolelih od raka dojke, kao i bivših lečenih pacijenata ove teške maligne bolesti. Naime, u Srbiji svake godine dijagnostikuje se oko 4.500 hiljade novih slučajeva žena obolelih od raka dojke. Smrtnost je takođe u visokom procentu, negde oko 6.000 na godišnjem nivou. Žene koje se bore sa ovom teškom malignom bolešću su pre svega, u teškoj psihološkoj situaciji, prolaze svoju ličnu i medicinsku dramu, ali ono što kao društvo imamo obavezu da učinimo, to je da im olakšamo na svakom mestu i na svakom koraku tu njihovu borbu.
Materijalni izdaci koje prate obolele od ove teške bolesti su zaista veliki. Oni često prevazilaze njihove mogućnosti i mi moramo biti svesni da su žene koje se bore sa ovom bolešću ili u penziji, prevremenoj ili redovnoj, ili su izdržavana lica. Svaki izdatak je za njih u ovom trenutku poseban stres.
Razumevanje i podrška celog društva su veoma važni, ali podrška, pomoć, razumevanje i konkretni koraci Ministarstva su neophodni. Pre svega, ono što jeste upućeno Ministarstvu zdravlja i što jeste zahtev i molba, to je da se izmeni član 30. Pravilnika o medicinsko-tehničkim pomagalima.
U članu 30. pomenutog pravilnika, bilo bi nužno iza stava 1. dodati stav 2, kojim bi se osiguranom licu ženskog pola kome pripada pravo na spoljnu protezu na dojku, dodao još jedan stav i uvećalo to pravo na pripadanje jednog ortopedskog grudnjaka godišnje.
Konkretno u listi pomagala uveo bi se pod šifrom 023a naziv pomagala ortopedski grdunjak, spoljna proteza za dojku, indikacija, osigurano lice ženskog pola kome je izvršena potpuna amputacija dojke. Propisivao bi ga izabrani lekar, na osnovu otpusne liste, a obrazac za propisivanje bio bi isti kao onaj kojim se propisuje spoljna proteza za dojku.
Cena ovog pomagala je na tržištu oko 3.000 dinara i samim tim što su već sam to napomenula žene koje se bore sa ovom teškom bolešću, ili penzionerke ili izdržavana lica, za njih je ta stavka velika, jer je ona samo jedna od stavki koje prate njihove svakodnevne izdatke.
Dakle, socijalno osiguranje i osiguranice bi ovim, zaista, imali u finansijskom smislu mali iskorak, a veliku pomoć i podršku ovoj grupi bolesnika. Da bi bilo jasnije i da bismo, Ministarstvu, možda ovaj problem učinili bližim, napomenuću da je situacije u okruženju po ove pacijente daleko povoljnija. U Hrvatskoj, u Sloveniji, u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji je omogućeno ženama, da dobiju osim ortopedskog grudnjaka i kompresivni rukav i periku i još neka pomagala.
Dakle, to su države u okruženju koje imaju sličnu socijalnu situaciju kao mi, ako ne i goru. To nisu bogatija društva od nas, ali očigledne da u nekom smislu su iznašli načina da budu bar donekle sa više razumevanja za ove bolesnike. Tako da je naš predlog da svakako pokušamo da im se približimo u tom pogledu.
Takođe, postoji još jedna nepravda koja se čini ovim pacijentima. Naime vojne osiguranice u Srbiji imaju pravo i na ortopedski grudnjak i na kompresivni rukav i na periku. Dakle, ono što jesu, jesu moja dva pitanja Ministarstvu zdravlja i ministarki zdravlja – da li i kada Ministarstvo zdravlja može da pristupi izmeni ovog člana, člana 30. u Pravilniku ortopedskim pomagalima na predloženi način i zašto Ministarstvo zdravlja ne pokuša da izjednači civilne i vojne osiguranice u ovom pravu? Očekujemo da Ministarstvo zdravlja učini nešto konkretno i to vrlo brzo. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, evo da malo relaksiramo celu atmosferu i priču o razrešenju predsednika Vrhovnog kasacionog suda.
Mi ćemo ispred poslaničke grupe NS da se obratimo javnosti Srbije, po pitanju odluke o utvrđivanju sastava komisije za praćenje sprovođenja akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN.
Pre svega, obaveza mi je i čast da u ovom trenutku javnosti Srbije skrenem pažnju na ovaj važan dokumenat, i ovaj važan iskorak Srbije da se napravi nacionalni akcioni plan za primenu Rezolucije 1325 Saveza bezbednosti, koji se bavi pitanjem "žene, bezbednost i mir".
Vrlo se malo i vrlo retko govori upravo o učešću žena u konfliktnim situacijama i kao pregovaračima i kao onima koje mogu bitno da svojim kapacitetima doprinesu razrešenju konfliktnih situacija i u sprovođenju kasnije, reforme društva.
Pre nego što budem govorila o samoj Rezoluciji, reći ću i podsetiću vas na ono što je o ženama u konfliktnim situacijama, u ranim situacijama, rekao naš književnik, Borislav Mihajlović Mihiz, u autobiografiji o drugima, govoreći o svojoj majci Vukosavi, koja je za vreme rata odlazila iz okupiranog Beograda u sela, odnosila svoju devojačku spremu, menjala je za nešto hrane koju je usput davala svakom naoružanom stražaru da je propusti i sa vrlo malo toga se vraćala u Beograd, da bi prehranila svoju decu.
Borislav Mihajlović kaže sa punim poštovanjem, da je njegova majka samo jedna iz armije bezimenih junaka, koji su se na svoj način borili u ratu i održali život. Onda je rekao jednu rečenicu, nad kojom se svi možemo duboko zamisliti. Istina je da spomenike posle rata nikada ne dobijaju ti bezimeni junaci. Spomenice se podižu onima koji ratove započinju, a nikada onima koji moraju da ih izdrže. Sve ratne konflikte i sva ratna žarišta su uglavnom u najvećem broju pogađala žensku populaciju i žene su u principu u svetu bile uvek nebezbedne.
Jedanaesti septembar je terorističkim napadom na "Kule bliznakinje" u Njujorku, definitivno promenio svest sveta i potrebu sveta da se razmišlja o bezbednosti na jedan drugačiji način.
Ujedinjene nacije i Savet bezbednosti, telo u okviru UN, je 31. oktobra 2000. godine, doneo Rezoluciju 1325, koja se bavi upravo pitanjem mira, bezbednosti žena u konfliktnim situacijama. Ona je pravno neobavezujuća, ali politički, moralno, ona je sugerisana svim zemljama, članicama UN, da se ovim problemom ozbiljnije i detaljnije pozabave. Pošto je sama ta sugestija poprilično sporo išla, 2004. godine je sekretar UN tražio od zemalja članica da pristupe izradi nacionalnih akcionih planova "žene, bezbednost i mir".
Možemo sa ponosom da kažemo da smo zemlja koja je tu poruku razumela, zato što smo zemlja koja je po svom geopolitičkom položaju takva da smo vrlo često bili zahvaćeni i konfliktnim situacijama i ratnim požarima i prošli smo težak i traumatičan raspad prethodne Jugoslavije.
U Srbiji je formirano telo u koje su ušli članovi parlamenta, u koje su ušli predstavnici ministarstava, znači Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva spoljnih poslova, Ministarstva finansija, Ministarstva za regionalni razvoj, Ministarstva odbrane i svih nevladinih organizacija i predstavnici akademske javnosti kao i novinari.
Formirane su četiri radne grupe. Te četiri radne grupe, od kojih se prva bavila ulogom žena u donošenju odluka, radna grupa o učešću žena u konfliktima i rešavanju konflikata u postkonfliktnom periodu i operacijama podrške miru, radna grupa o instrumentima pravne zaštite žena i radna grupa u obrazovanju ženskih i muških pripadnika sektora bezbednosti. Te četiri radne grupe su napravile nacionalni akcioni plan, čiju implementaciju ćemo pratiti u životu Srbije.
Srbija je zemlja koja je uvek imala u svojoj tradiciji duboko human odnos i duboko osetljiv odnos prema ratnim stradanjima. To je zbog naše istorije, to je zbog našeg nacionalnog senzibiliteta. Prethodni saziv parlamenta pristupio je promeni zakonskih akata i Srbija je u rekordnom roku, na kom mogu da nam pozavide i mnoge članice EU koje pričaju o svojoj legistativi, donela nekoliko važnih zakona, pre svega Zakon o ravnopravnosti polova, zatim Zakon o sprečavanju diskriminacije, Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, izmenjen je Krivični zakon, Zakon o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom, izmenjen je i prilagođen Zakon o odbrani i bezbednosti.
Uspostavljen je i strategijski okvir za donošenje nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325. Donete su mnoge značajne nacionalne strategije, pre svega Nacionalna strategija za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti za period od 2009. godine do 2015. godine, Strategija integrisanog upravljanja granicom u Republici Srbiji, Strategiju borbe protiv trgovine ljudima u Republici Srbiji, Strategiju suprotstavljanja ilegalnim migracijama u Republici Srbiji, Strategija za smanjenje siromaštva, Strategija nacionalne bezbednosti Republike Srbije i Strategija odbrane Republike Srbije. Sve te strategije su značajno mesto ostavile upravo za žensku populaciju.
Republika Srbija je stvorila institucionalne mehanizme za primenu nacionalnog akcionog plana. Pored odbora na lokalnom, pokrajinskom i republičkom nivou, koji se bave pitanjem rodne ravnopravnosti, institucionalizovani su i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, Zaštitnik prava građana i Uprava za rodnu ravnopravnost.
Nismo učinili mali korak i doprineli malom, upravo u građenju svetskog mira. Nije mnogo zemalja, nažalost, išlo sličnim putem i možemo u ovom trenutku da budemo primer mnogima u UN i nadam se da hoćemo, jer sporo se primenjuje Rezolucija 1325, svest se najsporije menja kod ljudi predrasude se najsporije uklanjaju i prevazilaze.
Posle donošenja ove rezolucije, posle preporuke sekretara UN, UN su donele još tri rezolucije koje su se bavile istom temom. Rezoluciju 1820, Rezoluciju 1888 i Rezoluciju 1889, u kojima su još detaljnije upozorile na probleme koje imaju žene, i stradanja, koje imaju žene u ratnim konfliktima. Posebno su skrenuli pažnju na seksualno zlostavljanje žena u ratnim konfliktima i zloupotrebu upravo toga, kao obračun i ponižavanje suprotstavljenih strana.
Bivša ministarka Avganistana Sima Samar, je znajući kroz šta je prošla njena zemlja i kroz kakvu traumu je prošla zemlja, je rekla – samo bezbedan čovek je istinski slobodan i to je zaista prava istina. Žene su one koje treba da budu vidljive na mestima odlučivanja, žene su one koje treba da dobiju značajan deo političke moći na svim prostorima, jer da su žene odlučivale o sudbini sveta ovoliko ratova i ovoliko mrtvih sigurno nikada ne bi bilo.
Pozdravljam ono što je Srbija uradila do sada i nadam se da ćemo zajedno i nadalje mnogo činiti i biti pravi primer upravo u UN i EU. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani potpredsedniče Vlade, poštovani članovi ministarstva, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa NS podržava učešće naših vojnika u mirovnim misijama UN. Posebno smo zadovoljni zbog toga što smo na početku godine dobili plan učešća naših vojnika u snagama UN u ulozi mirovnih formacija. Smatramo da se tu stiče pre svega ogromno vojno iskustvo, a svakako se afirmiše i naše vojno znanje i sposobnosti i afirmiše se Srbija kao značajan činilac koja afirmiše svoj doprinos miru u svetu.
Predlog izmena i dopuna Zakona o VBA i VOA, koji je pred nama, došao je po hitnom postupku, jer je prethodno donet zakon, ne tako davno, 2009. godine, imao pravne nedoslednosti i neusklađenosti sa Ustavom, a samim tim službama čiji je rad trebao da uredi, neuskladivši ga sa Ustavom i nekim drugim zakonima koji čuvaju prava i slobode građana, koji su proistekli iz Ustava, otežao je funkcionisanje i smanjio operativnost i njihovu efikasnost. Nacionalna bezbednost je javno dobro. Definiše se kao zaštićenost temeljnih vrednosti društva i državnih institucija, kao i zaštita vitalnih nacionalnih interesa i integritet državnog područja.
Strateška opredeljenost RS za članstvo u EU takođe je nešto što nas obavezuje da nacionalnu bezbednost ne samo unapređujemo nego je posmatramo i u kontekstu doprinosa bezbednosti miru i sigurnosti regiona jugoistočne Evrope i Evrope uopšte. Raskrsnica puteva najrazličitijih političkih i ekonomskih interesa, koji se nalaze baš na Balkanu, tera nas da tajne službe RS budu kooperativne međusobno i sposobne da odgovore svim modernim izazovima, pretnjama i rizicima koji ugrožavaju bezbednost države u novom vojnom i tehnološkom dobu. Mi smo mala zemlja i nalazimo se pred ozbiljnim iskušenjima, vrlo smo ranjivi, vrlo atraktivni za razne loše namere, loše apetite i separatističke, secesionističke ideje i zbog toga su ove službe veoma važne da bi očuvale ovakvu zemlju i njenu bezbednost.
Službe koje se bave zaštitom nacionalne bezbednosti, BIA, VBA i VOA su uspešne i efikasne samo onda kada se njihov rad ne primećuje golim okom u običnom životu građana. Njihov rad je pre svega u prevenciji svake opasnosti, pretnje, rizika po nacionalnu bezbednost. Kontraobaveštajna i obaveštajna delatnost su nužni i sastavni deo uspešnog funkcionisanja države i temelj njene bezbednosti i sigurnost i garancija mirne budućnosti.
Kontrolna uloga Narodne skupštine ne treba da izgubi na svom značaju. Napredna tehnologija unapređuje sve segmente društva, pa i potrebu da se tzv. tajne službe države i vojske stalno usavršavaju i osavremenjuju i znanjem i tehnološki, kako bi zaista bile efikasne u onom delu života društva zbog koga i postoje, a to je nacionalna bezbednost. Henri Ford je svojevremeno rekao - jednu pravnu sigurnost u svetu čoveku mogu pružiti znanje, iskustvo i sposobnost. To su ključne reči na kojima se temelji i rad ove službe.
Pošto smo svesni globalizacije militarizma i svesni smo da postoje stalne opasnosti po nacionalnu bezbednost, pogotovo u geopolitčikom području u kome se nalazi Srbija, velika je odgovornost Srbije za sopstvenu nacionalnu bezbednost, ali i za čuvanje bezbednosti regiona. Samim tim Srbija ima lidersku ulogu u očuvanju mira i stabilnosti jugoistočne Evrope.
Pobrojaću kratko šta sve mogu biti rizici koje preventivno treba da spreče tajne službe, službe koje se bave očuvanjem nacionalne bezbednosti – oružani napad, agresija druge zemlje, unutrašnja oružana pobuna, terorizam, diverzija, špijunaža, politički motivisano nasilje, nasilno izdvajanje državnog područja ili slični oblici separatizma, podrivanje nacionalne i vojne moći, podrivanje ekonomske moći, kao i dela zabranjena međunarodnim pravom – nedozvoljena trgovina oružjem, drogama i ljudima. Spisak je impresivan i nije konačan.
Bezbedonosne kapacitete tajnih službi države država mora unapređivati na sve načine, a svakako zakonom i podzakonskim aktima jasno urediti njihovo delovanje. Time se službama daju jasni i garantovani instrumenti operativnog i efikasnog delovanja, a da se nikako ne ugrožava i da se ne zadire u prava građana zbog čijeg interesa i bezbednosti postoje ove službe, štiteći ih u okviru države kojoj pripadaju.
Čl. 1, 6. i 13. Predloga zakona, odnosno izmene i dopune Zakona, došlo je do terminološkog preciziranja i usklađivanja koji su uvek važni u zakonskoj regulativi. Čl. 9, 10, 11. i 12. su rešenja koja su veoma važna za zakonsko delovanje države, posebno u slučajevima terorizma ili separatizma koji je vrlo prisutan u raznim oblicima i koji je međunarodni problem, koji vrlo često deluje protiv nacionalne bezbednosti i službe su one koje preventivno treba da ga uoče i spreče. Poslanička grupa NS je ovde posebno uočila personalizovanje odgovornosti rukovodilaca službi. To je ono što smatramo značajnim i kvalitativnim unapređenjem postojećeg zakona. Čl. 7. i 8. su usklađeni sa Ustavom prema odluci Ustavnog suda. Čl. 2, 3. i 4. i član 14. garantuju zaštitu tajnosti podataka, sprečavaju njihove zloupotrebe, odnosno uspostavljaju kontrolu nad mogućom zloupotrebom stečenih, otkrivenih ili osvojenih informacija. Implementacija predloženih izmena i dopuna u postojeći zakon o VBA i VOA je svakako ove važne državne i vojne službe učinio efikasnijim, operativnijim, a njihov operativni rad manje vidljivim, a samim tim i kvalitetnijim, što shvatam kao da će sveukupna bezbednost građana i države biti na višem nivou.
Donošenje podzakonskih akata koji su bitni za njihovo stalno delovanje na ovaj način će biti pojednostavljeno i operativno. Samim tim, ako budu nevidljivi, neprimetni u svakodnevnom životu, to znači da svoj posao rade odgovorno, predano i efikasno. Tada su na visokom nivou profesionalizma i njihovi napori su opravdani.
Svakako predlažemo da se razmisli o budućnosti ove dve službe i da se objedine u nekoj budućnosti. Analizirajući predlog i obrazloženje za donošenje po hitnom postupku ovog predloga izmene i dopune Zakona, smatram da ga u Danu za glasanje mogu podržati. Očekujem da će i cela poslanička grupa NS da podrži ovaj predlog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana predsedavajuća, poštovana javnosti Srbije, složila bih se sa kolegama koji su pre mene govorili, da je ovo jedan od najvažnijih zakona koji može da se raspravlja u ovom visokom domu i jedan od najvažnijih problema o kome ovaj visoki dom treba da raspravlja i da donese zakon kojim će biti uređeno pitanje poljoprivrede i pitanje podsticanja u poljoprivredi.
Do sada smo uglavnom bili svedoci da u izbornim kampanjama da se političari zalete među seljake, na oranice, u štale i sve tamo gde se ljudi bave poljoprivrednom proizvodnjom i posle toga, do sledećih izbora, ništa više tu ne ostane, osim onih obećanja koje niko ne ispuni.
Kao poslanička grupa smatramo da je ovo jako dobar korak Vlade u uređenju i stvaranja atmosfere stabilnosti i sigurnosti pre svega poljoprivrednim proizvođačima u Srbiji.
Oblast podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju je do sada bio uglavnom bio regulisan uredbama Vlade ili drugim podzakonskim aktima, što je za posledicu imalo ne konzistentnost u primenama i samim tim nesigurnost i nepredvidljivost planiranja poljoprivredne proizvodnje. Bez ozbiljnog planiranja poljoprivredne proizvodnje nema ni ozbiljne proizvodnje ni ozbiljnih rezultata. To devastira svaku vrstu proizvodnje. Samim tim, neiskorišćenost dobrog dela srpskog poljoprivrednog potencijala je bila vrlo uočljiva i mi danas imamo devastiranu poljoprivredu proizvodnju.
Ovim zakonom se konačno na sistemski način propisuje i definišu sve vrste podsticaja u poljoprivredi, bez kojih poljoprivreda ne može da opstane kao i uslovi za ostvarivanje prava na podsticaj i korišćenje istih.
Uređivanje ove oblasti apsolutno je neophodno kako bi poljoprivredni proizvođači na vreme bili upoznati sa mogućnošću subvencionisanja svoje proizvodnje od strane države, što bi u krajnoj liniji moralo da dovede do povećanja obima poljoprivredne proizvodnje, kao i poboljšanje kvaliteta poljoprivrednih proizvoda, naravno, jer odnos države i poljoprivrednih proizvođača ovim zakonom će biti vrlo jasan, prava i obaveze međusobno uređeni, jer poljoprivredna proizvodnja se mora dalekosežno planirati i u nju se ulaže na daleke staze.
Moram ponovo reći da je neshvatljivo da ova vrlo izuzetno važna oblast nije u prethodnom tranzicionom periodu, recimo od 2000. godine, regulisana zakonom, već, rekoh, do sada su uglavnom bile na snazi razne uredbe. One su se brzo donosile i isto tako brzo prestajalo njihovo važenje i samim tim stvarale su atmosferu nesigurnosti u poljoprivrednu proizvodnju. Ovo posebno ističem, jer se imaju u vidu sledeći podaci, koji manifestuju ogromnu disproporciju između sredstava uloženih u poljoprivredu i na novostvorene vrednosti u ovoj poljoprivrednoj grani. Učešće ukupnog agrarnog budžeta u budžetu Republike Srbije u proteklih 10 godina u proseku iznosi samo 4,21%. S druge strane, agrobiznis u celini učestvuje u stvaranju društvenog proizvoda sa preko 20%.
Još je upečatljiviji podatak da poljoprivreda sa prehrambenom industrijom predstavlja jedinu granu srpske privrede koje od 2005. godine na ovamo u kontinuitetu ostvaruje suficit u spoljno-trgovinskoj razmeni, jer učešće poljoprivrede sa prehrambenom industrijom u ukupnom izvozu Republike Srbije 21%, a ukupnom uvozu manje od 7%. Pri tom, u strukturi ovakvog izvoza i dalje dominiraju primarni poljoprivredni proizvodi u odnosu na one sa višim stepenom prerade što ostavlja ogroman prostor za dalje unapređenje u ovoj oblasti. Naravno, i svakako podsticaj da se razviju nove industrijske grane.
Iz napred navedenog jasno je da država konačno na ovakav način morala da se pozabavi uređenjem oblasti podsticaju u poljoprivredi kako bi u narednom periodu agrarna politika Republike Srbije dobila karakteristike predvidivosti, stabilnosti i konzistentnosti. Da ne naglašavam posebno činjenice da ovaj zakon predstavlja iskorak ka usklađivanju agrarne politike Republike Srbije sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, što treba da na duži rok gledano pripremi naše poljoprivredne proizvođače za pravni okvir koji će u punoj meri postati aktuelan na ovom prostoru sticanjem punopravnog članstva u EU.
Takođe, na ovaj način i država može da u narednom periodu dugoročno preciznije planira budžetska sredstva potrebna za realizaciju mera agrarne politike. Samim tim, ugovori su omogućeni da budu planirani na duže staze, obaveze, ugovorne obaveze, isporuke su takođe na taj način predviđene da se mogu planirati na duže staze. U registar poljoprivrednih gazdinstava upisano je oko 450 hiljada gazdinstava, što je nešto više od polovine ukupnog broja gazdinstava u Republici Srbiji. Uzimajući u obzir ovaj impozantan broj smatram da je jako dobro što je u članu 6. ovog zakona definisana razlika između komercijalnog i nekomercijalnog porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, što je opet rezultat sugestija, koliko sam shvatila u iznetoj opsežnoj raspravi, i ovakvo rešenje treba da doprinese pravednom i nediskriminatorskom tretmanu svih poljoprivrednih gazdinstava.
U tom smislu, izjednačavanje fizičkih sa pravnim licima, odnosno preduzetnicima, treba napomenuti i da zakon propisuje da ministar bliže određuje vrste podsticaja koje mogu ostvariti nekomercijalna porodična poljoprivredna gazdinstva. Mislim da bi na ovaj način u stvari, bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom i mogućnost ozbiljnog i stabilnog prihoda u poljoprivrednoj proizvodnji bilo prava stimulativna mera za otvaranje i novih radnih mesta. Neko će videti svoju budućnost i budućnost svoje porodice upravo u ovoj vrsti posla. U članu 4. precizira se da Vlada ima rok od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o budžetu da propiše obim sredstava kao i vrste i maksimalne iznose po vrsti podsticaja što apsolutno doprinosi predvidivosti i mogućnosti blagovremenog planiranja proizvodnje u poljoprivredi.
Član 9. predviđa da sredstva ostvarena po osnovu podsticaja ne mogu biti predmet prirodnog izvršenja, što je takođe dobro rešenje, koje ide u pravcu unapređenja proizvodnje, dok član 10. precizira da je korisnik podsticaja dužan da ova sredstva koristi isključivo u svrhu u koju su i dodeljena. Dakle, strogo namenski u sankcionisanju drugačijih postupanja, na ovaj način i jedna i druga strana su zaštićene. Jedna i druga strana će imati uzajamno poslovno poštovanje.
Član 12. propisuje da Ministarstvo poljoprivrede u okviru godišnjih izveštaja o radu, Vladi podnosi godišnji izveštaj o stanju u poljoprivredi u prethodnoj kalendarskoj godini, tzv. "Zelenu knjigu". To je takođe jedna od novina koju pozdravljamo i smatramo da će na ovaj način poljoprivreda i poljoprivredni proizvođači doći u žižu interesa javnosti, preko medija, na onaj način na koji to zaslužuju i na onaj način koji će poljoprivredu favorizovati, u ovom trenutku kao jednu od naših osnovnih privrednih grana.
Članom 13. razgraničene su nadležnosti organa AP, odnosno jedinica lokalne samouprave i republičkih organa po pitanju utvrđivanja mera podrške za sprovođenje poljoprivredne politike. Pri tom, zakon propisuje da ovaj program na lokalu ne može biti u suprotnosti sa nacionalnim programima.
Članom 16. propisano je da je pravno lice, odnosno preduzetnik dužan da u roku od tri dana, od dana uplate sredstava, transformiše korisniku premije za mleko, tj. primarnom proizvođaču koji ovo pravo ostvaruje preko tog pravnog lica, odnosno preduzetnika, a u kaznenim odredbama predviđena je i sankcija za nepoštovanje ovog roka. Ova vrsta oročenja novčanih obaveza je vrlo stimulativna za proizvođače.
Član 22. odredbom u stavu 3. predviđa zloupotrebe kada su u pitanju podsticaji za krave dojilje. Član 31. propisuje procentualno umanjenje isplate direktnih plaćanja ukoliko se po više različitih osnova stekne pravo na podsticaj u apsolutnom iznosu, koji prelazi zakonom definisane granične vrednosti i na taj način amortizuje pritisak na budžet i doprinosi ravnomernijoj ukupnoj raspodeli isplate podsticaja.
Posebna novina su članovi od 32. do 38. Definisani su podsticaji za mere ruralnog razvoja, čiji je osnovni cilj unapređenje kvaliteta života celokupne ruralne zajednice, koja bez obzira na dramatična migraciona kretanja, još uvek čini oko 44% ukupne populacije u Republici Srbiji. Posebno bih naglasila član 35. stav 1. tačka 4), koji predviđa sredstva koja treba da nadoknade propuštenu dobit kao posledicu sprovođenja dobre poljoprivredne prakse, dobrobiti životinja i ukupnog očuvanja životne sredine. Kao posledica usvojenih inicijativa, u toku javne rasprave o nacrtu zakona i rešenju u članu 33, koji uvažava specifičnosti poljoprivredne proizvodnje u određenim područjima i regijama sa otežanim uslovima rada, kao i odredbe člana 15. stav 3, kojem je uslov za ostvarivanje prava za premiju za mleko na tim područjima dvostruko ublaženo na ostatak države.
Ove članove treba još detaljnije razraditi u toku prihvatanja, podnošenja i razlaganja amandmana, dopuniti ih i ovaj zakon učiniti još kvalitetnijim u odnosu na tekst koji je pred nama.
Sve u svemu, kao što sam napomenula, ovakav zakon bi bio apsolutno neophodan, smatram da je kvalitetno urađen, što ne znači da ne treba prihvatiti jedan broj izuzetno kvalitetnih amandmana i da će doprineti podizanju obima i kvaliteta poljoprivredne proizvodnje.
Poslanička grupa NS će kao stranka koja po svom programskom opredeljenju izuzetno uvažava srpsko selo i srpskog domaćina, kao osnovnu i nažalost u velikoj meri nagriženu supstancu ove države, u danu za glasanje podržati ovaj zakonski predlog. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče, poštovana gospođo ministarko, poštovani predsedniče AP Vojvodine, danas smo se suočili sa izmenama i dopunama Zakona o energetici.
Ono što ću ukratko reći o ovom zakonu, odnosno o izmenama i dopunama koje su pred nama, jeste da je energetika jedan od značajnijih resursa i jedan od skupljih resursa koje Srbija u ovom trenutku ima. To je jedan od resursa koji svakako može doprineti da Srbija ovu krizu podnese lakše i iz nje izađe brže i uspešnije.
Energetika je nešto na čemu baziramo značajan izvoz. Ona pre svega ovim izmenama i dopunama zakona treba da omogući i uštede u proizvodnji i uštede u potrošnji, da se doprinese očuvanju životne sredine i da se otvori mogućnost izvoza, da se svakako uozbilji investiranje u ovu oblast, da se oročenost dozvola u ovom slučaju učini nečim što je prestižno na polju investicija i polju interesovanja za investiranje u Srbiju.
Čuli smo od gospođe ministar da su već postignuti dogovori da ćemo mi prilično skupo u ovom trenutku izvesti električnu energiju kao jedan od resursa. Svakako da se očekuje investiranje u ostale obnovljive izvore energije kao što su vetar, sunce i sve ono što je Srbija u mogućnosti da potencira, osim vode. Srbija je u ovom trenutku zemlja koja ne može da ne razmišlja o energiji, pre svega o uštedi energije, a onda i o proizvodnji energije.
Potrošnja električne energije se iz godine u godinu povećava, poskupljuje i spada u vrlo skupu investiciju za svakog građanina Srbije. Vrlo skup proizvod koji troši. Sada je najavljeno još jedno poskupljenje električne energije jednostavno zato što je to deo naše svakodnevnice. Srbija koja ima takvu klimu da preko šest meseci, uobičajenih i prosečnih, imamo grejnu sezonu, Srbija koja još uvek nije rešila u svojoj stanogradnji pitanje izolacije, zaista mora ozbiljno da razmisli i da reši pitanje proizvodnje električne energije.
Ovih devet članova koji su pred nama i koji se menjaju ovaj zakon čine boljim. Prepoznali smo to i u Danu za glasanje ćemo ga podržati zbog toga što smo videli da će se put u investiranje u električnu energiju, odnosno u proizvodnju, davanje saglasnosti, učiniti kraćim, bržim i efikasnijim, a država će imati veću kontrolu, jer energetski resursi ne treba nikada da budu van kontrole države. To je nešto što svaka ozbiljna država uređuje do kraja i nadgleda do kraja.
To je ono što mi u ovom trenutku pozdravljamo. Smatramo da se ovim izmenama i dopunama zakon svakako čini boljim. Praksa će to uskoro i pokazati. Smatramo da će se možda kroz izvesno dogledno vreme učiniti neke izmene i dopune ovog istog zakona, ali za sada najbitnije stvari se ovim izmenama prevazilaze, rešavaju i Srbija će vrlo brzo imati modernu eksploataciju električne energije. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da smo završili ovu diskusiju o utvrđivanju odgovornosti i utvrđivanju odgovornosti za ono što se događalo ranije treba prepustiti organima koji su za to zaduženi. Nas javnost Srbije gleda i čeka da vidi šta ćemo reći po pitanju ovih zakona za koji je zainteresovan svaki građanin Srbije.
Zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već psihičko, fizičko i društveno blagostanje i kao takvo, zdravlje je tesno povezano sa ekonomskim razvojem i održivim razvojem i opstankom.
Ono što o zdravlju možemo reći u ovom trenutku, u ovim zakonima koji su pred nama, zdravlje je naš opšti interes.
Naravno, izmene i dopune koje su pred nama neće odjednom rešiti probleme koje imamo, a koji su nastali u budžetu. Nema besplatnog lečenja, nema besplatnog zdravstvenog sistema i to smo utvrdili. Zdravlje je veoma skupa investicija u svakoj državi ako želimo da ono bude kvalitetno. Naš cilj 2012. godine je svakako da imamo kvalitetan zdravstveni sistem i da zdravstveni sistem i usluge budu dostupne u najkvalitetnijem obliku svakom građaninu. Tako smo mi u NS shvatili ove izmene i dopune koje su se danas našle pred nama i u tom smislu smatramo da treba da ih podržimo u danu za glasanje.
Zašto? Pre svega zato što je pokušaj da se prevaziđe u postojećim uslovima sa postojećim stanjem u budžetu, sa postojećim teškoćama u privredi, ona dubioza od 13 miliona evra koja je nastala u budžetu po pitanju već datih usluga ili dugovanja veledrogerijama. To je ono što jeste iskorišćeno i to je ono što su građani Srbije po ovom ili onom osnovu upotrebili.
Naravno, plaćanja kasne, plaćanja zaostaju, fondovi su uglavnom manje-više osiromašeni i prazni, ali svakom građaninu Srbije treba pružiti u određenom momentu određenu i vrlo kvalitetnu zdravstvenu uslugu.
Za to se zalažu svi i to je nešto što mi svi u političkom životu govorimo građanima da ćemo se zalagati za to. U tom smislu je nastala ona floskula o besplatnom zdravstvenom sistemu. Ne postoji besplatni zdravstveni sistem, kao što ne postoji ni besplatan školski sistem, pogotovu ne kvalitetan, a mi hoćemo kvalitetan, dakle, i jedno i drugo i oni su vrlo tesno povezani.
Dakle, ono za šta ćemo se zalagati i zbog čega ćemo podržati u danu za glasanje ove zakone jeste to što mislimo da će se jedan značajan problem u zdravstvu na ovaj način rešiti.
Neće se trajno i konačno rešiti, ovo je samo jedan korak da se bude bliže njegovom rešenju. Drugo, zato što smatramo da će neke ugrožene kategorije stanovništva imati priliku da dobiju kvalitetniju zdravstvenu uslugu, i to im treba omogućiti, to je solidarnost koja nas sve obavezuje i to je ono što kao društvo treba da negujemo. Naravno da će to platiti neki drugi budžetski obveznici, ali na svu sreću, mi treba da pokrenemo privredu da bi mogli svi jednako da budemo zdravi, jer zdravo društvo ima i zdravu privredu, zdravo društvo može da radi i zdravo društvo treba da teži, u stvari, da zdravstveni sistem ne bude maksimalno eksploatisan.
Nažalost, prošli smo kroz težak period, prošli smo kroz jednu tešku društvenu traumu i frustraciju raspada države, ratova u okruženju. Dolazim iz grada gde je bila bolnica koja je imala status ratne bolnice i znam koliko je iscrpljena kadrovski kroz medicinska sredstva, kroz sve usluge koje su se tada pružale. Smatram da upravo ova tri zakona, odnosno izmene i dopune zakona koje su pred nama, treba podržati, jer ćemo jedan problem učiniti manjim i učiniti rešivim.
Što se tiče odgovornosti, ko, šta, jeste učinio, to nije problem da se utvrdi. Puteve novca je najlakše pratiti i nadam se, kada pričamo o korupciji koja je zahvatila sve segmente društva i koju vrlo rado opet eksploatišemo kao reč, to nije na ministru zdravlja, time se bave neka druga ministarstva. Apsolutno pozdravljamo da se, kada je korupcija u pitanju, posebno u zdravstvu, sve ono što je vezano za takve radnje, prozove imenom i prezimenom, čak ni fondovima, čak ni nekim institucionalnim nazivima. Ime i prezime, ko je u tome učestvovao, ko je to činio, pa neka zato imenom i prezimenom odgovara zbog institucije koja mu je dala poverenje da može da je zloupotrebi. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine ministre i poštovani građani Srbije, posle tri godine su pred nama izmene i dopune Zakona o autorskim i srodnim pravima. Na prvi pogled deluje da je javnost Srbije nezainteresovana za ove izmene i dopune, ali verujte, obzirom da je u pitanju muzički dinar, kako mi to kažemo, a taj muzički dinar ima specifičnu težinu od nekoliko miliona evra u Srbiji, ovako siromašnoj, onda je interes za ovu temu zaista veliki. Nisu to samo mali radio emiteri. Svako ko smatra da ima prava da brine o intelektualnoj svojini i o autorskim i srodnim pravima, danas prati zasedanje Skupštine.
Dakle, svaki zakon o autorskim i srodnim pravima je po značaju materije koju uređuje tzv. sistemski zakon. Njime su uređena prava na književnim, naučnim, stručnim, umetničkim delima, interpretacijama, zvučnim i video snimcima, filmovima, TV i radio emisijama, bazama podataka i slično, kao i načini ostvarivanja svih prava i njihova sudska zaštita. Drugačije rečeno, ovaj zakon više utiče na kulturu nego Zakon o kulturi i na medije, više nego Zakon o radio difuziji. Vrlo verovatno je to razlog što se praktične posledice njegovih rešenja baš ne vide mnogo u javnosti i ne prezentuju mnogi u javnosti.
Naravno, svaki zakon koji se donese, pa i izmene i dopune zakona, tog trenutka kada se usvoje u ovom visokom domu, izmene život nekome u Srbiji. To je odgovornost od koje moramo poći.
Mnogo je polemike oko nekoliko članova ovog zakona. Sklona sam da verujem da ministar zaista ima dobru volju da izađe u susret sugestijama koje dolaze i danas je i to rekao. Mislim da ćemo na Odboru za kulturu moći da napravimo neke korekcije koje će ići u korist onih kojih će se ovaj zakon najviše ticati, a to je upravo naknada koja se naplaćuje.
Inače, imali smo nekih posebnih primedbi što se tiče ovih izmena i dopuna. Verovatno kada zakon počne da živi u praksi, a transparentnost sprovođenja zakona je stvarno ono što se svih nas najviše tiče i onih na koje se on primenjuje, onda ćemo doći do nekih rešenja. Kada se zakon donosio, ovde smo ceo dan raspravljali i pokušavali da se izborimo za svoje amandmane, za neke jesmo, za neke nismo i imamo zakon kakav jeste na delu, a danas imamo pred sobom i njegove izmene i dopune.
Intelektualna svojina je svakako širok pojam i to je ono što treba da bude jedan od značajnijih resursa jednog naroda i jedne države i kao takav treba i da ga posmatramo. Pravda je ono što očekuju svi oni kojih se to tiče. Pravo i zakon su instrumenti pravde na koje svi imamo pravo u ovoj državi.
Ono što bih samo stavila kao jednu malu primedbu, između ostalog, što ćemo izneti i na Odboru za kulturu i informisanje, kada budemo sa ministrom dogovarali oko mogućnosti da se amandmanski još deluje, je pitanje komisije koji se ovde članom 9. menja, odnosno od davanja mišljenja se prelazi na to da komisija daje saglasnost. U prethodnom sazivu je bio problem upravo u radu ove komisije, jer ova komisija je potrošila tri godine bez vidljivih rezultata. Imala je vrlo problematičan sastav, da ne kažemo da se taj sastav stalno menjao, a na kraju je tu komisiju napustio i sam predsednik. Da nas ne bi koštala vremena, novaca, a vreme je vrlo skupo i novca nemamo dovoljno, mora se obratiti pažnja upravo na to ko će i kako sprovoditi ovaj zakon.
Sprovođenje Zakona o autorskim i srodnim pravima mora biti zaista vrlo transparentno, jer rekoh već, intelektualna svojina je nešto što je naš, možda, najznačajniji resurs. Dakle, sva ova prava koja treba da budu zaštićena i svi oni koji treba da plaćaju određene naknade zbog upotrebe i korišćenja autorskih određenih prava, žele da ovaj zakon bude jednak, pravičan za sve, pre svega, pravedan i imajući u vidu ono što je neko od govornika rekao, a mislim da je to bio baš ministar, nije isto imati pogotovo u Srbiji, u ovom trenutku, jednu radnju ili jednu radio stanicu negde u Apatinu, negde u Žitorađi ili u Beogradu. Moramo zaštiti te ljude koji, ipak, svakog dana žive i kroz ovaj muzički dinar i od ovog muzičkog dinara.
Očekujem, zaista, znajući gospodina ministra da je uvek bio vrlo dobar saradnik sa poslanicima, bez obzira da li su sa pozicije ili opozicije, da će imati široko razumevanje kada budemo dogovarali još neke amandmanske izmene u ovom zakonu. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.