Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zlata Đerić

Zlata Đerić

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministar, poštovani predsedniče i poštovani građani Srbije, zaista smo pokazali da smo jedan strastan narod ovim replikama, a najjača strast u svakom ljudskom biću jeste strast prema moći i vlasti i to smo upravo demonstrirali građanima Srbije, ali vas molim da se vratimo na temu, jer završavamo ovu sednicu i ja neću zloupotrebiti vreme poslaničke grupe, nego ću iskoristiti da u što kraćem vremenu kažem neke bitne stvari koje su nas opredelile da podržimo ovaj set zakona koji je danas pred poslanicima u ovom visokom domu, smatrajući da je donošenje ovih zakona iznuđeno trenutno teškom situacijom i pokušajem da se na mudar način premoste problemi u kojima se Srbija nalazi, pre svega, ekonomski problemi. U tom svetlu smo posmatrali zakone koji su došli pred nas, pa ću samo kratko da se osvrnem na Zakon o uslovnom otpisu kamata i mirovanju poreskog duga, jer u ovom trenutku, u budžetu Republike Srbije dug iznosi 517,5 milijardi po osnovu kamata koje su nastale na osnovu osnovnog poreskog duga.
Ako znamo da je u osnovi svakog poreza, pre svega, jedna prinuda koja podrazumeva prinudnu naplatu, onda znamo zašto se javlja otpor, ne samo kod Srba, nego kod svakog naroda kada je u pitanju plaćanje poreza. Dodatno, imali smo jednu tešku tranziciju, u kome su danak platila mala i srednja preduzeća, a mnoga su se u međuvremenu, upravo zahvaljujući kamatama koje su rasle i koje nisu mogle da se postignu na osnovni dug i ugasila. Ovo je pokušaj da se nešto premosti i da se jedan deo privrednih subjekata spase, da se na taj način spasi i broj radnih mesta i da se spasi jedan deo Srbije koji živi i radi.
Takođe bih rekla nešto o Zakonu o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama. To je zakon koji je nastao i iznuđen upravo onim što se govori da u Srbiji posla ima, ali naplate nema. Naplata je glavni problem. Ovakvo zakonsko rešenje će donekle disciplinovati sve u ovom krugu da naplata bude izvodljiva i da se u stvari novac pokrene u smislu povećanja proizvodnje.
Što se tiče Predloga zakona o javnim preduzećima, naravno da je težak i spor proces departizacije, to je najsporiji proces u Srbiji i biće ga najteže prevazići. To je sigurno, to je dosadašnja praksa pokazala i sa tim se trenutna sadašnja praksa teško nosi i upravo kada smo govorili o Zakonu o budžetu, mislim da sam spomenula da u ovom trenutku u Srbiji većina ljudi želi da se zaposli upravo u firmama koje se finansiraju iz budžeta. Malo je onih koji žele da idu u privredu, makar koliko bili zdravi privredni subjekti, zato što smatraju da je na budžetu sigurna plata. To je onaj, kako bi rekao kolega, sleng koji vlada u narodu. Međutim, budžet ne može da bude najveći poslodavac, najveći poslodavac mora da bude privreda. Da bi budžet bio bogat, moćan i da ne bi morali da se donose zakoni koji će prinudno i u nekom kratkom periodu rešavati probleme građana i funkcionisanja države.
Mi znamo da budžet pre svega nastaje i da je porez u stvari derivativni prihod kojim se ostvaruje budžet.
Ono što smatramo u ovom zakonu o javnim preduzećima bitnom izmenom, to su oni članovi koji se odnose na izbor direktora, to je jedna novina koja se odnosi na odgovornost upravnih odbora i nadzornih odbora i do sada je bila popularna praksa da se bude u članstvu nekog upravnog odbora, to vam je dolazilo kao nagrada, ispred političke stranke za određeno delovanje, jer ste imali apanažu, a niste imali nikakvu odgovornost.
Međutim, ovim se ta praksa menja i zaista se nadam da će ovaj zakon zaživeti u praksi.
Već sam rekla, i lično smatram, poznavajući i privredni milje Srbije i politički milje Srbije da neće biti lako, ali da je ovo iskorak da do toga dođemo i da dobijemo javna preduzeća koja će biti odgovorna, čiji će rad biti transparentan i zaista javan, jer ona stoje u službi građana i treba da postoje jedino zbog građana.
Osvrnuću se ukratko i na Zakon o zateznoj kamati, to je pojam koji je u Srbiji poznati, a ja bih volela da sretnem građane Srbije koji u ovom momentu može da izračuna svoju zateznu kamatu ako je došao negde u neki dug, takav ne postoji.
Dakle, Ustav je oborio dosadašnji način obračunavanja zateznih kamata i dobro je donošenje ovog zakona, jer mnogi građani su zbog ovakvog obračunavanja zateznih kamata došli, ne samo u težak položaj, ja ću reći u neku vrstu dužničkog ropstva po različitim osnovama, a nema građana u Srbiji koji nije morao u poslednje dve decenije da se zadužuje po raznim osnovama da bi rešio svoja egzistencijalna pitanja.
Dakle, Nova Srbija je našla u ovim zakonima razloge zašto ih treba podržati u danu za glasanje. Slušaćemo pažljivo sve ono što kolege budu imale da kažu kroz amandmane, jer smatramo da ima dobrih amandmana i mislim da je gospodin Dinkić upravo rekao da će neke usvojiti, da se ovi zakoni mogu učiniti još boljim, ali ovo je samo jedan korak do savršenijeg i boljeg uređenja ovog javnog sektora kome svi pripadamo. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana gospodo iz Pokrajine, u ime grada iz kog dolazim, u ime Sombora, neću da se bavim visokom matematikom, mi u Somboru imamo samo jedan problem. Sagledavajući i slušajući celo ovu raspravu, vrlo sam pažljivo ispratila ono što je gospodin ministar rekao i što je za mene nešto što je pozitivno u ovoj celoj priči i nadmudrivanju između Pokrajine i Republike. Oduvek sam zagovornik da nam ne trebaju dve vlade. Mi u Vojvodini, odnosno mi u Somboru, za nas su i Novi Sad i Beograd jednaki u jednoj stvari – mnogo su zabačeni u odnosu na Sombor. Za nas je Sombor centar sveta.
Apropo toga, sa jučerašnjim danom, Fond za kapitalna ulaganja mom gradu je ostao dužan iz prethodnog perioda 135 miliona za izvedena poslove u gradu, koji se mogu videti, koji nama služe na ponos, pa me interesuje kada ćemo mi u Somboru te naše novce videti, jer to čekaju izvođači, a to je nešto što je već urađeno? Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine predsedniče AP Vojvodine, poštovane kolege poslanici i poštovani građani Srbije, mi smo danas ponovo pred jednom temom koja uvek raspiruje mnogo strasti, a kao narodni poslanik koji dolazi iz Sombora, grada u Vojvodini, grada koji kulturna matrica ne samo u Srbiji, nego i u Evropi, grada koji je mnogo toga ustanovio u organizaciji i načinu organizovanja svih društvenih oblika života, imam potrebu da podsetim sve nas, pošto smo se dodirnuli već nekih istorijskih momenata, kako je u opšte došlo do tog problema da se mi po ovom pitanju delimo i da nije ova podela samo još jedna, biću toliko metaforična, Brozova podvala.
Znate, svojevremeno su dve autonomne pokrajine stvorene kada je bila ona Jugoslavija koju još uvek ja pamtim, u kojoj sam rođena i vi mnogi, mnogi od vas, dakle, gde je bila deviza da Srbija treba da bude slaba i da se naprave dve pokrajine i tako će Jugoslavija biti jaka. To je bila ista ona logika kojom bi neko ko pravi kuću rekao da će kuća biti jača ako pretesterišete noseću gredu. Posledice toga mi baštinimo i danas.
Zato imamo danas ovu i ovakvu ostrašćenu raspravu koja je samo rasprava, a konkretnog neće biti mnogo iza toga. Mi imamo deficit poverenja kako je rekao predsednik i sa njim se slažem. Ali, mi pre svega imamo gospodo deficit novca. To je pitanje koje treba da nas zabrine, zašto mi imamo deficit novca, jer znamo kada se u jednoj kući svađaju ukućani, to je kada nema para. Prebacuje se krivica na ovu ili na onu stranu. Političke elite su zagovarale ovo ili ono, svi su za građani koji žive u Vojvodini.
Gospodo, dolazim iz Vojvodine, dolazim iz Sombora, dakle u Vojvodini uglavnom ne radi ništa. Poljoprivrednike koji su resursu kome se svi zaklinju, ako ne opljačkaju nakupci, opljačka suša, ili neka druga elementarna nepogoda. Dakle, u Vojvodini stižu jedine sigurne plate, to su one koje stižu iz budžeta Republike Srbije, to su plate prosvetnih radnika, plate zdravstva, plate policije i one se tu u Vojvodini troše. Ne zaboravite taj deo kolača.
Dakle, mi smo došli do toga da kažemo da je Vojvodina nedovoljno razvijena. To je tačno, sve je nedovoljno razvijeno, zar su neki drugi krajevi dovoljno razvijeni u Srbiji. Mi želimo da Vojvodina bude ekstremno razvijena, i ja to želim. Želim da moj grad koji je primer lepote i nadalje, uspeli smo to velikom ljubavlju svih nas, pozicije i opozicije svih ovih godina živeći i radeći u njemu, velikim naporom da sačuvamo taj imidž, dakle želim da bude i dalje na onoj ideji da bude evropski Holivud. Ali, činjenica je da bez privrede ni Srbije ni Vojvodine neće biti u budućnosti, u onoj meri i na onaj način na koji mi želimo.
Dakle mi smo došli u jednu fazu da svi žele da rade na budžetu i nemojte mi reći, kolege, jer to je istina, da vas ne zovu svakodnevno prijatelji, poznanici, nepoznati, članovi stranaka, njihovi poznanici, da im zaposlite nekoga u nekom javnom preduzeću i u nekoj instituciji.
Svako želi svoje dete da tamo zaposli. Zašto? To je sigurna plata.
Gospodo, ne moramo biti ekonomisti da znamo da ne može budžet biti najveći poslodavac, poslodavac mora biti privreda da bi budžet bio bogat.
Mi danas imamo problem oko 7% koji pripadaju ili ne pripadaju Vojvodini, oko te ustavne kategorije, nemam dilemu sa Ustavom, apsolutno sam za to da Ustav poštuje i apsolutno se slažem sa onim što je malopre rekao kolega iz DSS, kako to, kada je gospodin predsednik Skupštine AP Vojvodine rekao da i ranije nije bilo novca i da je Vojvodini u prethodna četiri budžeta zakinuto, da sada najviše, upravo u ovoj raspravi napadaju oni koji su glasali za te budžete.
To je nešto što je zanimljivo i to je nešto što će građani da ocene na svoj način.
Dakle, ne treba ovo da nam bude samo politička platforma, mada smo mi ovde svi politički i mi smi ovde govorimo politički, nije to finansijsko pitanje, jeste ovo političko pitanje, da se ne lažemo, mi smo tu zarad politike, zarad rešavanja političkih pitanja.
Dakle, ono što jeste problem i što mi moramo sagledati, da li se mi ovde rvemo, da bismo opslužili i izfinansirali još jednu paralelnu administraciju koju imamo u Vojvodini, setite se, imali smo i na Kosovu, imamo sada problem koji imamo, a svi ćutimo, tu ga i tamo pominjemo, paralelni sistem košta administraciju u Vojvodini i košta građane Vojvodine i mi to u Somboru znamo. Mi znamo i sve jedno nam je ko će da nam uzme, upravo kako su neki rekli.
Mi želimo da imamo u svom gradu i želimo da živimo od svoje privrede, a nemamo je, nestalo je, tu i tamo dođe neki strani robovlasnik, zaposli žene za manje od 200 evra, koje onda zovu nas, ako nas znaju, da ih prebacimo kako znamo i umemo za spremačicu, čistačicu, za kafe kuvaricu u neko javno preduzeće itd. i to je priča bez kraja i konca.
Dakle, ono što jeste interes svih nas koji sedimo u ovom visokom domu, to je jaka i stabilna država, i bogata država, a mi to u ovom trenutku nismo. Moramo svoju snagu i stabilnost da nađemo na nekom drugom mestu, moramo da se oslonimo na neke druge resurse, ali moramo da se stabilizujemo. Nećemo nigde otići deleći se, jer ja nikada nisam želela da se delimo, jer kao neko ko ima paorski mentalitet, ponosno to kažem, znam da od usitnjavanja imanja nema dobrobiti, nego od uvećanja. Mislim da je svima drugima dalje od nas u interesu da budemo što sitniji, jer ćemo tako biti i jeftiniji, normalno.
Nama je u interesu da budemo što veći, što jači, što sigurniji u sebe.
Budžet je toliki koliki je, ono što je gospodin predsednik Skupštine AP rekao, znači, toliko ima, kada je uporedio one dve čaše i to možemo deliti.
Iz prazne šubare, kažu, moji salašari, niko ništa podelio nije, pa nećemo ni mi.
Dakle, mi moramo ovde naći kompromis, dogovor, naći onaj deficit poštovanja i solidarnosti koji smo možda negde izgubili, njega moramo pronaći, a za pare, za novac moramo da se dogovorimo i da se odgovara za sve ono što je nenamenski ili na neki drugi način potrošeno i u Vojvodini, u Srbiji.
Uvek sam to govorila, kada god je rasprava o budžetu, nije vlasništvo ni jedne vlade, ni one u Novom Sadu, ni ove u Beogradu. Budžetska sredstva su vlasništvo građana Srbije i oni imaju pravo u svakom momentu da vide način na koji se ona troše i da li se troše u njihovo ime ili njihov interes.
Dakle, to je ono što smo mi dužni da položimo kao račun pred građane Srbije u ovom trenutku.
Očekujem da posle ove rasprave svi izađemo svesniji, da samo jaka Srbija, a neki dan smo se suočili sa našim rejtingom u svetu, ima šansu da bude budućnost.
Dakle, u jednom parlamentu u Poljskoj, narod koji zaboravi svoju prošlost, ne zaslužuje budućnost, moramo se sećati svakog momenta šta i zašto nam se desilo u prošlosti, koje posledice imamo sada, da bismo mogli da imamo sigurnu budućnost i to samo zajedno, Vojvodina sigurno u Srbiji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, očigledno da ćemo se danas malo više baviti u poslaničkim pitanjima medijima, a mediji su jedan od najvažnijih resursa koje imamo i ne smemo nikako zanemariti njihov uticaj i njihovu moć na oblikovanje javnog mnjenja, zato su oni uvek aktuelni, atraktivni i zato se i sami mediji bore za svoj opstanak.
Moje pitanje je vezano za to. Pre svega obraćam se Ministarstvu kulture i informisanja koje je dužno da sprovodi Zakon o radio difuziji. Pitam, posle sastanka sa vlasnicima malih radio kuća, radio emitera, da li se razmišlja o izmenama i dopunama ovog zakona pre svega u članovima koji se odnose na naknadu koju oni plaćaju, a koju plaćaju na tri adrese za emitovanje muzičkog programa, SOKOJ, pravu izvođača i OFPS? Sveukupno iznosi preko 10% njihovog ukupnog prihoda i zarade. U izmenama i dopunama bi se ministarstvo moglo rukovoditi odličnim primerom koji ima recimo Nemačka, u kojoj se to plaća u iznosu od 3,5% i to samo na jednu adresu firme koja je pod patronatom države.
Ono što emiteri još žele da znaju je – koliko je otkada je ovo uvedeno do sada naplaćeno sredstava, kako se ta sredstva distribuiraju, kako isplaćuju izvođači i da li su oni zaista adekvatno isplaćeni prema tome koliko su slušani i kako su emitovani i koliko emiteri dostavljaju izveštaje o tome? Ono što ih interesuje je – da li je tačno da strani emiteri ne plaćaju ovu naknadu, jer na ovaj način kada pogledate kako ostvaruju prihod radio-kuće po Srbiji nije isto zaraditi 100.000 u Beogradu i jednom Somboru, Apatinu ili Babušnici gde su male radio-kuće, gde je mala privreda koja plaća svoju reklamu i izdržavati one ljude koji su zaposleni, isplaćivati njihove lične dohotke i sve ostale dažbine?
Obzirom da smo se našli u ozbiljnoj ekonomskoj krizi, očekujemo razumevanje ministarstva. Imajući u vidu značaj ovog programa i uticaj ovog programa pre svega na građane Srbije, očekujemo jedno razumevanje i pomoć u prevladavanju ove teškoće. Oni su tražili nekoliko puta da se ovi članovi zakona izmene, da se ispoštuje njihov interes, da im se pomogne da i oni mogu da prežive. Možda se na ovaj način namerno ili nenamerno i gase mediji neki u Srbiji ili se omogućava njihova privatizacija, koje je u ovom trenutku moguće da kupi samo neki stranac. U interesu Srbije je sigurno da što više medija, i to treba da bude neki naš zajednički interes, ostane u našim rukama. To jeste ono što treba da sačuvamo.
Očekujem odgovor od nadležnog ministarstva i od ove tri adrese na koje oni uplaćuju naknade – kako se troše sredstva koja oni uplaćuju, da li je to transparentno, da li je moguće da ovaj parlament to dobije kao izveštaj i da li se uopšte kontrola uspostavlja na način koji to zakon predviđa?
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, poštovana predsedavajuća i građani Srbije u ime poslaničke grupe NS, želim da pohvalim nameru predlagača da se konačno u Republici Srbiji donese zakon o upravljanju migracijama.
Kao neophodan pravni okvir za sistematsko i koordinisano praćenje migracionih tokova i rešavanje problema koji u društvu nastaju usled migracija. Migracija, imigracija, readmisija i repartrijacija su posebno osetljivi procesi u svakom narodu, traumatični. Zato što su najčešće izazvani istorijskim traumama. Samim tim predstavljaju kolektivni bol i državni problem sa dubokim posledicama po sudbinu svakog pojedinca koji se u ovom problemu nađe.
S toga, Srbija mora biti uključena u svojoj legislativi u svetske tokove rešavanja migracionih procesa. Migracije uvek menjaju ekonomski, socijalni, etnološki, demografski pa i mentalitetski profil društva kojem se događaju.
Mi smo zemlja koja je oduvek na takvom geostrateškom i geopolitičkom položaju da su migracije bile deo naše istorije, deo našeg razvoja, ma čime bile podstaknute, voljne ili nevoljne.
Donošenje ovog zakona i za Srbiju u tranziciji, koja je još uvek u muci otklanjanja posledice raspada prethodne države, jedno od važnih pitanja koje će dati okvir da se zakonski efikasnije, a samim tim i pravednije, rešava pitanje i problem migracije. Do ovog predloga zakona koji je pred nama nije postojao jedinstven sistem propisa kojim su regulisani osnovni bitni elementi upravljanja migracijama. Trenutno je pravni i institucionalni okvir za upravljanje migracijama u Srbiji podeljen. Problemi su zato i vidljivi i teški i brojni.
Uviđajući potrebu objedinjavanja podataka neophodnih za upravljanje migracijama pokazalo se nužnim određivanje tela koje bi objedinjavalo i analiziralo podatke relevantne za oblast migracija. Vrlo je važno da se predlogom ovog zakona određuje stručni organ nadležan za uspostavljanje jedinstvenog sistema prikupljanja, organizovanja i razmene za ovu oblast značajnih podatka i informacija. Time se rešava problem koji proizilazi iz nedovoljno sinhronizovane i koordinirane akcije organa državne uprave uključenih u sistem upravljanja migracijama. Samim tim, smatramo da je to i dobar put u rešavanju upravo onog akutnog problema kome je svako društvo izloženo kada nešto upotrebljava, to je i da ga zloupotrebljava. Mislim da će se na ovaj način smanjiti mogućnost zloupotreba svih onih prava koja proističu iz ovakvog društvenog statusa.
Jedan od uslova koji Republika Srbija mora da ispuni u cilju liberalizacije viznog režima jeste uspostavljanje i otpočinjanje sa primenom mehanizama za nadzor migracionih tokova, uz definisanje i redovno ažuriranje migracionih profila Republike Srbije i obrazovanje tela nadležnog za prikupljanje i analizu podataka o poreklu i tokovima migracije. Jedno od najvažnijih rešenja koje ovaj zakon predviđa je utvrđivanje novih nadležnosti Komesarijata za izbeglice u članu 8. stav 2. i definisanje delokruga poslova Komesarijata za izbeglice koji će se preimenovati u Komesarijat za izbeglice i migracije, a koji se odnosi na poboljšavanje uslova interno raseljenih lica dok su u raseljeništvu.
Posebno smatramo da je važna saradnja po pitanju ovako bolnog društvenog problema sa svim relevantnim institucijama, ali i međunarodna saradnja, a sa modernom obradom podataka, razmenom elektronskim putem, ta saradnja koju propisuje član 9. Predloga zakona koji je pred nama, trebalo bi da bude vrlo efikasna.
Pošto je u pitanju društveni problem i društvena pojava u kojoj Srbija nije izuzetak, a kao pojava je veoma kompleksna, kako u svom nastajanju, tako i u rešavanju, smatramo da je jako dobro što je zakonom predviđena obuka za ovu vrstu poslova i da je ona definisana članom 11. Predloga zakona koji je pred nama. Obuka će uključiti posebno motivisane kadrove, koji će onda uz primenu stečenog znanja i sticanog iskustva moći da se izbore sa problemima na koje nailaze.
Takođe, osnovna četiri načela ovog zakona, kojim će se rukovoditi svi oni koji ga sprovode, a na dobrobit onih za koje se on donosi, dakle migranata, ali pre svega i građana Srbije, moraju biti garant da će se u realizaciji poštovati sve uspostavljene etičke norme. Tu pre svega mislim na prvo načelo koje se tiče jedinstva porodice, a gde svakako treba voditi računa o svim interesima porodice, iznad svega dece. Naravno, ne treba zanemariti i mogućnost uključenja nekih novih načela, o čemu su kolege danas govorile.
Uslovi života u kolektivnim centrima su izuzetno loši, vrlo često neuslovni, nehumani, gotovo ponižavajući. Zato smo uverni da je poslednji trenutak da država preduzme konkretne korake u smislu popravljanja teške, bezmalo haotične situacije. Spremni smo da podržimo napor Vlade za donošenje ovog zakona, kao i sve dobre predloge koje budu poslanici stavili u svoje amandmanske predloge.
Kada govorimo o ovom predlogu zakona, bilo bi nepravedno ne pomenuti neke teške primere u Srbiji, koji sa nestrljenjem iščekuju celishodno zakonsko rešenje. Ne mogu a da ne podsetim kako žive štićenici u Centru za azil u Bogovođi, izražavajući nadu da će postavljanje čvršćeg pravnog okvira u kome će delovati Komesarijat za izbeglice doprineti popravljanju uslova za život azilanata i da će se ubuduće sprečiti zloupotrebe sredstava namenjenih za finansiranje ovakvih centara.
Takođe, podsećam građane na nedavna dešavanja u Banji Koviljači. Veoma često smo preko medija informisani, pa svi zajedno bili više nego uznemiravani i zabrinuti onim što se događalo u ovoj opštini zapadne Srbije. Trpeljivost lokalnog stanovništva je toliko istrošena da je došlo maltene do tačke da se samoorganizauje spram azilanata smeštenih u tamošnjem prihvatnom centru, jer su nezadovoljni načinom na koji država reguliše njihov boravak tamo, a videvši u njihovom boravku neku nesigurnost ili nebezbednost za sopstveni svakodnevni život.
Srbiji je svakako cilj da bude sigurna zemlja, pre svega za svoje građane, a onda da se migranti osećaju sigurno ovde.
Drugo važno rešenje predloženo u ovom zakonu je da se Komesarijatu poveri obavljanje stručnih i administrativno-tehničkih poslova za potrebe Komisije za nestala lica, jedno od naših akutnih i vrlo bolnih pitanja i tema. Dobro rešenje vidimo u članu 16. i 17. Predloga zakona kojim se predviđa uspostavljanje jedinstvenog sistema prikupljanja, organizovanja i razmene podataka, kao neophodnog preduslova za kvalitetno praćenje i analliziranje migracionih tokova, čime se u velikoj meri olakšava obavljanje poslova organima državne uprave i čime bi se prevazišla trenutna situacija da se podaci često nepotrebno dupliraju, gomilaju i ne mogu da se iskoriste na adekvatan i efikasan način.
U obrazloženju predlagača ovog zakona kaže se da on predstavlja odgovor na dosadašnji nedostatak propisa jedinstva i koordinacije unutar sistema, upravljanje migracijama u Republici Srbiji i da će kroz sagledavanje celokupne migracione slike Republike Srbije obezbediti sveobuhvatno i kontinuirano upravljanje migracijama. Smatramo da će praktična primena ovog zakona sigurno doneti potrebu da on bude još usavršen. Važno je da život zakona u praksi započne, a onda ćemo videti kako možemo ovu situaciju, koja je u Srbiji vrlo teška, učiniti najboljom za sve nas.
Imajući u vidu ozbiljnost problema, ceneći spremnost Vlade da napokon odgovorno reši teškoće koje proizilaze iz svake vrste voljne ili bilo čime podstaknute migracije na teritoriji Srbije, NS će u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, poslanička grupa Nove Srbije, gospodine ministre, i u ovom sazivu namerava da kooperativno, ali i kritički pristupi svim zakonskim predlozima koji u ovaj visoki dom stignu.
Poslaničku grupu Nove Srbije prepoznajete po odličnoj saradnji koju smo imali u prethodnom mandatu, bez obzira što je poslanička grupa Nove Srbije tada bila u opoziciji. Imamo zaista krajnje poštovanje za sve sugestije naše poslaničke grupe koje ste tada uvažili i primenili u zakonskim rešenjima. Mislim da smo uradili mnogo dobrog posla u obrazovanju.
Dakle, prosvetni savet Nove Srbije, u saradnji sa poslaničkim klubom, bavio se modernim i nadasve poželjnim pristupom prosveti i obrazovanju u Srbiji kao jedno od temeljenih resursa budućnosti i tako smo veoma brižljivo sagledali predložene izmene Zakona o visokom obrazovanju koje su danas pred nama. Svesni smo pri tome da bila kakav zahvat i promena u zakonima koji se bave prosvetom donose dalekosežne posledice i odgovorno smo predložene članove uporedili sa onima koje menjate u osnovnom zakonu o visokom obrazovanju donetom 2005. godine, pri tome uzimajući u obzir i društveno ekonomske odnose koji su bili prisutni u Srbiji 2005. godine, kada je zakon donet i sve promene u društveno ekonomskim odnosima koje su nastale do 2012. godine, u kojoj smo sada i kada treba da izmenimo nekoliko ključnih članova.
Upoređujući iskustva od 2005. godine do danas, smatramo da je bilo potrebno napraviti izmene u još nekoliko članova zakona.
Na primer, u članu 3, gde bi se ciljevi visokog obrazovanja svakako mogli doneti i značajnim etničkim ciljevima, pa članovi koji se tiču Nacionalnog saveta bi mogli precizniji po pitanju transparentnosti rada ovog tela. Pregledom sajta Nacionalnog saveta uverićemo da su informacije o radu više nego skromne i nedovoljne da bi se to moglo smatrati transparentnošću, koja se od te institucije očekuje.
Članovi koji se tiču Nacionalnog saveta bi mogli biti precizniji po pitanju transparentnosti ovog rada ovog tela, jer pregledom sajta Nacionalnog saveta uverićemo se da su informacije o radu više nego skromne i nedovoljne da bi se to moglo smatrati transparentnošću koja se od te institucije očekuje.
Takođe, rad Komisije za akreditacije, same akreditacije koje uređuju članovi 13. i 16. Zakona o visokom obrazovanju mogao bi se posle iskustava koje ste kao ministar stekli u prethodnom mandatu jasnije i drugačije urediti. Mislim da smo po tom pitanju takođe sarađivali. Postoji ozbiljno nezadovoljstvo institucijama visokog obrazovanja vezano za ovo telo. Uopšte, zakon bi morao ova dva tela veoma važna u uređenju našeg visokog školstva više privoleti transparentnosti. Šuma visokoškolskih ustanova sa problematičnim rejtingom i diplomama u Srbiji na taj način bi se značajno raskrčila. Inače će devalviranje prosvete i obrazovanja dospeti u nezadrživo stanje propadanja.
Zato smo smatrali da bi član 41. postojećeg zakona morao biti preuređen i prilagođen onome što nam je iskustvo propisalo i nametnulo, a on se baš tiče izdavanja dozvola za rad visokoškolskim ustanovama. Jer nije dobro da tržište znanja postane tržište papira. Znanje se ceni svuda u svetu ono je traženo, ono je konkurentna i veoma skupa roba, ako ne i najskuplja, a papir sa problematičnim rejtingom jedino vredi u Srbiji i to kratkoročno.
Kontrola rada je nešto što je u ovakvom sistemu visokog obrazovanja, od presudne važnosti za očuvanje kvaliteta visokog obrazovanja, a samim time i njegovog ugleda i priznanja van Srbije. Ovaj zakona nije menjan u prethodnih sedam godina, od kada je na snazi i smatramo da je ovo bila prilika da se posle iskustava koje su sada iza nas, a iskustva nas najbolje poduče svemu, učini još boljim.
Od 2003. godine, od kada je Srbija potpisala primenu Bolonjske deklaracije, stvorena su oprečna mišljenja i iskustva po pitanju novog pristupa visokom obrazovanju. Nije Srbija izuzetak u tome što ima mišljenja za i protiv, glas za i glas protiv postoje svuda. Tako je u svih četrdesetak zemalja koje primenjuju isti koncept. Pretpostavljam gospodine ministre da se sećate, jer ste bili učesnik ministarske konferencije u Budimpešti i u Beču 2010. godine u martu mesecu, kada su tu konferenciju pratili studenski protesti upravo protiv Bolonjske deklaracije.
Svaka zemlja je pre usvajanja ovog koncepta imala već neki ustanovljen vid visokog obrazovanja i na tu matricu trebalo je primeniti novi sistem, ili poništiti već postojeću matricu da bi se primenio novi sistem i nije lako reformisati ovaj sistem ni u jednoj zemlji, pa ni u Srbiji. Istorija je pokazala da otpor uvek neminovan i prirodan, ona je prva reakcija na nepoznato i novo, možda je delom i opravdana.
U svakom slučaju reforma je proces koji zahteva predanost, strpljenje i doslednost. Rezultati se sporo uočavaju, sabiraju pozitivni i negativni, zato u svakoj izmeni zakona koja uređuje ovako osetljivu oblast i ovako značajnu oblast kao što je obrazovanje, treba biti vrlo oprezan, gotovo vidovit da se ne bi napravile greške koje se mnogo sporije ispravljaju ili se čak i ne mogu ispraviti, a posledice ostavljaju duboke tragove, često nepopravljive.
Citiraću gospođu Srbijanku Turajlić, koja je konstatovala, ali vrlo tačno, problemi ne potiču od toga kako smo Bolonju zamislili, već od toga da se po običaju iskrivili zamišljeno kako ne bismo morali ništa da radimo. Napravili smo na kraju ni ribu ni devojku. Ovo nije ni Bolonja, ni naš stari sistem, koji je proizvodio vrhunske naučnike. Priznaćete, posebno mi se dopao ovaj deo kada je rekla da je stari sistem proizvodio vrhunske naučnike, jer Srbija jeste imala sistem visokog obrazovanja na koji možemo biti ponosni u svetu.
Mi koji smo završili taj sistem obrazovanja znamo koliko smo i gde bili priznavani i koliko je naše znanje u svetu vredelo i bilo primenjivano. Možda je on bio prevaziđen na neki način, možda ga je trebalo modernizovati, ali vreme će pokazati da li je pravi put Bolonja ili smo mogli uraditi nešto na postojećem dobrom sistemu obrazovanja koji smo imali.
Cenimo napore Ministarstva da pravi ustupke studentima, upravo u ovom predlogu koji je pred nama, u skladu sa onim što je u Srbiji u ovom trenutku realno, prihvatljivo i nužno. Tako smo ocenili pozitivno, promenu koju ste ponudili u članu 7. koji se tiče praga potrebnih bodova, mada mislim da ćete tu za dve godine imati opet nužnu korekciju, kao što je bilo i sa ocenom iz vladanja, ako se gospodin ministar seća. U prethodnom mandatu bila sam u pravu da ćemo morati korigovati zakon već u toku istog mandata. Naravno da će se time studentima omogućiti da veći broj dece u ovako teškom trenutku u Srbiji, ostane finansirano iz budžeta.
Član 4. i 6. smatramo na neki način izmenama koje će trpeti takođe, u dogledno vreme, potrebnu korekciju i mislim da bi u tom smislu trebalo da razmotrite amandman koji je uložila poslanička grupa DSS, koji nalazi kompromisno rešenje i omogućava jednu fleksibilnost visokim ustanovama da studentima izađu u susret, da im pomognu ukoliko je to opravdano. Dakle, time bi se pomoglo da ne bude rigidan stav koji studentima uskraćuje ispitne rokove koji su njima veoma bitni, na koje su i navikli.
Donošenjem izmena, članom 1. i3. smatramo da će biti rešene brojne teškoće koje su do sada pratile svršene studente u pokušaju da sa stečenom diplomom visokoškolske ustanove dođu do željenog zaposlenja. Ovde je mnogo problema i čini mi se da do sada nije bilo dovoljno sluha da se oni rešavaju ili nije bilo dovoljno uloženog napora u institucijama ili u samom ministarstvu da se ovaj problem prevaziđe. Svi smo svesni da su postojali smerovi, čak i na državnim fakultetima koji upisuju studente, oni te studije završavaju, a onda nigde nisu predviđeni da sa tim svojim diplomama rade, npr. to je slučaj na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde imate studente komparativne književnosti, koji polažu isti broj ispita i iste ispite kao i studenti jugoslovenske opšte književnosti, odnosno srpske književnosti sada. Posle toga oni ne postoje predviđeni u službenom glasniku da ih škole mogu zaposliti na poslovima profesora ili nastavnika u obrazovnom sistemu.
Uglavnom se ti problemi tiču onih visoko školskih ustanova koje obrazuju prosvetne kadrove. Pošto zahtevi da se ovakvi problemi otklone postoje u ministarstvu već nekoliko godina, i do sada se na njih nije baš adekvatno reagovalo, obično su studenti koji su se obraćali sa tim problemima, bili u situaciji da se šetaju kako se u narodu kaže, od vuka do Novaka. Upravo od člana 1. i 3. očekujemo da ovaj problem efikasno reši i smatram da je zbog toga i predviđena ova izmena zakona koji ste nam ponudili gospodine ministre.
Poštovani ministre, kada je Edmondo De Amičis pre više od veka i po rekao – škola je stalno kretanje čovečanstva, nadamo se da ćete biti češće u ovom domu sa željom da zajedničkim naporima otklonimo što više teškoća sa kojima se naša prosveta i obrazovanje suočavaju svakodnevno u životu i u praksi. prosveta i obrazovanje su naš intelektualni ljudski resurs koji je jedini dovoljno moćan da sačuva, unapredi i iskoristi sve druge resurse koje imamo i koji su ostali naši. Dakle jedino dobro koje imamo i koje sigurno nećemo prodati to su naše mlade generacije, a jedino dobro što mi možemo da učini za njih i ono što je najbolje, to je da im donesemo dobre i kvalitetne zakone u kojima će oni moći steći najbolje moguće obrazovanje, kojim će unaprediti sve ovo što ostaje iza nas.
Poslanik sam i profesor po obrazovanju, po opredeljenju, prosvetar po pripadanju u dolazim iz grada koji je iznedrio klicu učitevanja u Srbiji i razvio moćnu instituciju. Iz Sombora, u kome je plemeniti Avram, sin prote Georgija, po ugledu na Adelungovu nemačku školu, začeo još daleke 1778. godine prvu učiteljsku normu. Takođe kao učenik te najčuvenije, najstarije učiteljske škole u delu Evrope, očekujem da svi zajedno, ne samo nužnim izmenama u Zakonu o visokom obrazovanju, već stalnim delovanjem u svim zakonima koji uređuju obrazovanje u Srbiji, učinimo Srbiju jakom. Istina je da ako nam nisu udareni dobri i zdravi temelji u osnovnom obrazovanju, ako nismo dobro zidali zidove srednjeg obrazovanja, onda će krov visokog školstva biti sklon padu.
Uvek sam govorila u ovom visokom domu, kada sam govorila o prosveti i obrazovanju, da to nije posao, to je misija.
Dobar učitelj je onaj koji učenika učini boljim od sebe, kao nekad davno Sokrat – Platona, a Platon – Aristotela ili Aleksandra Makedonskog ili u našoj istoriji Dositej – Simu Milatinovića Sarajliju, a on vladiku Njegoša. Za dobre učitelje potrebni su dobri uslovi. Za dobro školstvo, osim visokih standarda, potrebni su dobri i kvalitetni zakoni koji će jasno urediti odnose i vratiti dostojanstvo i vrline misionarskom pozivu prosvetnih radnika, na bilo kojem nivou oni svoju misiju obavljali, učeći prvake slova ili učeći studente osvajanju znanja iz naučnih dostignuća.
Ono što pokušavamo da vam, gospodine ministre, ukažemo jeste značaj stručnog usavršavanja i obrazovanja onih koji obrazuju našu budućnost. Mnogo manje nesporazuma ima društvo koje ima jasan odnos prema svojim učiteljima i profesorima, koji paze na njih, omogućavajući im da žive razvijajući se u skladu sa razvojem svoga društva. Ni slučajno nije izrečena istina koja najbolje objašnjava ono čemu učitelji pripadaju. Učitelj podučava dok i sam uči, onda kada prestane da uči, umire u njemu učitelj. S time ide i napredovanje društva.
Rekla bih, ono što sam videla u poljskom Sejmu, misao Pape Vojtile, kojim on stalno Poljake podseća na njihovu istoriju i kaže – narod koji zaboravi svoju istoriju nema budućnost. Ja bih to rekla, u ovom slučaju, da mi možemo da kažemo ovako – narod koji zaboravi svoje učitelje nema perspektivu budućnosti. Njih ne smemo zaboraviti i njih moramo unapređivati i to je zaista prava reforma prosvete u Srbiji.
Poslanička grupa Nove Srbije će podržati izmenu Zakona koji ste nam predložili, pozivajući vas da u praksi uočeno iskustvo na svim nivoima što pre zakonski popravite, a mi ćemo kao poslanička grupa svojim Predlogom zakona o vežbaonicama, pokušati da sa vama zajedno rešimo jedan zaista veliki problem koji muči onaj deo prosvete u ovom sistemu visokog obrazovanja, koji se bavi pripremanjem kadrova da obrazuje naše najmlađe. Već sam rekla, to je temelj ovog društva i temelj obrazovanja.
U misionarskom zadatku prosvetnih radnika ipak postoji nešto što jeste zanatski deo posla i od čega, kao i u svakom majstorskom poslu, koji treba uzneti do virtuoznosti i savršenstva, zavisi uspeh obrazovanja i prosvećenosti nacije i naravno, zavisi upravo ovo visoko obrazovanje.
Opet kažem da za nekoga ko dolazi iz grada i iz škole koji je kolevka učiteljevanja u Srbiji, osećam sramotu što u ovom trenutku Srbija broji četvrt miliona onih koji se potpisuju palcem, skoro milion i po onih koji nikada ne završe osnovnu školu i samim tim spadamo u najnepismenije narode u regionu, mada nam je već više od pola veka osnovno obrazovanje obavezno. Mislim da je ovo bilans koji nam Vuk Karadžić nikada ne bi oprostio.
Gospodine ministre, na čelu ste ministarstva koje se manje-više tiče svakog doma u Srbiji, direktno ili indirektno. Znam da sam vam u istom ovom visokom domu pre dve godine rekla da imate šansu da ostanete zapamćeni kao ministar prosvete, jer smo mi narod koji pamti ministre finansija i ministre prosvete, ali zaista samo onda kada se izdignu iznad trenutka i ostave u poslu takvo delo koje će ih nadživeti. Potrudite se da budete upamćeni. Imate zaista šansu da to i ostvarite, jer nema strašnije smrti od ljudskog zaborava. Potrudite se da ga pobedite, jer znate kako je Euripid rekao – nikada se nemoj zamoriti u davanju otadžbini. Smatramo da baš na polju prosvetiteljstva i obrazovanja najviše možemo dati, najviše će nam se i vratiti jer je najvažniji resurs i možda i jedini koji nećemo rasprodati, bez obzira kako nas kriza bude snašla, jeste upravo resurs obrazovanja.
U poslanicima Nove Srbije imaćete odgovorne kritičare i bezrezervne saradnike i mi očekujemo da zajednički u interesu prosvetu, u interesu budućnosti, odlučimo upravi i ovim izmenama Zakona koje su pred nama, kada dođe dan da analiziramo i amandmane. Zato vas molim da pošteno i objektivno sagledate svaki amandman svake poslaničke grupe, jer postoje rešenja koja će nas učiniti zadovoljnijim i biti korisniji u ovom trenutku i generaciji koje se ovo tiče i nama koji od njih mnogo očekujemo. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća trudiću se da ono što imam da iznesem uklopim u to vreme koje je preostalo poslaničkoj grupi Nove Srbije.
Dakle, mnogo smo toga danas čuli o rebalansu budžeta, nije lako doneti rebalans budžeta u godini kada je jedna Vlada taj isti budžet uglavnom potrošila, a druga Vlada mora sada da se vatrogasno odnosi prema situaciji u zemlji i da pokuša rebalansom budžeta, pre svega, da one najakutnije stvari i najteže stvari, socijalne stvari u jednoj državi smiri.
Dakle ono što je predmet koji iskreno brine poslaničku grupu Nove Srbije to je informacija koja je ovih dana odjeknula u javnosti, a to je istina da je sakriven ogroman dug u budžet u Republike Srbije.
Dodatno je uznemiravajuća jedna informacija koju ste danas, gospođo Kalanović i vi izneli, a to je da su ministarstva prethodne Vlade značajna sredstva potrošili kao diskreciona sredstva. Dopustite, ali ministarstva nemaju prava da troše diskreciono pare građana Republike Srbije. Budžet nije vlasništvo Vlade, budžet nije profit Vlade, budžet su sredstva građana Srbije i njihovo vlasništvo i u svakom trenutku građani Srbije treba da imaju uvid u sredstva koja se troše u njihovo ime, i za njihov račun.
Dakle, mi pre svega kao poslanička grupa očekujemo, a mislim da to očekuju i svi poslanici u ovom parlamentu kao predstavnici građana Srbije, i iznad svega građani Srbije očekuju da im se odgovori kako je moguće i ko će odgovarati, imenom i prezimenom, za sakrivena sredstva, koja su potrošena i tek sada objavljeno da je to takvog minusa došlo. Dakle, 56% javnog duga nije mala stavka i nije mala cifra, taj odgovor građani Srbije očekuju vrlo brzo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine Jankoviću i poštovani građani Srbije. Zaista je velika šteta da ovaj prenos građani nisu mogli da vide u neko primerenije vreme u vreme kada oni zaista u mnogo većem broju prate sednice Narodne skupštine, jer ono što se dogodilo u Srbiji, danas na ovoj tački dnevnog reda je ravna alhemiji. Gospodin Saša Janković, je uspeo, narodskim jezikom rečeno da pomiri rogove u vreći i da svi budemo jedinstveni oko Predloga zaštitnika građana u sledećem mandatu. Nova Srbija se pridružila podršci gospodina Saše Jankovića i svakako da ćemo u danu za glasanje podržati njegov izbor. To je možda i jedina tačka dnevnog reda, jedino glasanje koje će imati nepodeljenu ovu skupštinu i to je nada za Srbiju da ovde može i pozicija i opozicija da se ujedine oko nečega što zaista vredi.
Ja se gospodinu Saši Jankoviću zahvaljujem pre svega što smo imali priliku da prepoznamo i njegovu iskrenost i samopregor u radu i kada smo govorili o njegovom godišnjem izveštaju koji je on zaista u jednom kvalifikovanom i vrlo kvalitetnom obliku predao ovoj narodnoj skupštini, sećam se da sam i tada rekla da želimo svi, pre svega gospodin Saša Janković, da bude jedini državni činovnik koji nije zaradio svoju platu, i da njegov izveštaj bude vrlo tanak, jer to će značiti da on u Srbiji nema posla i da je Srbija poslala zemlja kakvu svi želimo i kakvoj svi težimo. Naravno, dug je put do toga i mi ne treba da odustanemo od tog puta, ne treba da odustanemo od toga da Zaštitnik građana u ovoj zemlji ima što manje posla.
Dakle, njegov izveštaj koji je bio kvalitetan, nažalost i vrlo obiman, govori da je u Srbiji mnogo toga moralo da se radi u pravo u kancelariji Zaštitnika za prava građana. Osim toga, on je podneo i blizu 30 posebnih izveštaja, osim toga, zaista je podneo i mnogo raznih inicijativa i ovom Domu oko svakog zakonskog predloga maksimalno se angažovao da nam ukaže na one članove koji bi mogli da budu sporni i da na neki način oštete nečija prava.
Mi smo mu zbog toga zahvalni. Ponekad nije bilo dovoljno sluha, ali njegov trud je svakako prepoznat. Ono što je vredno spomenuti u radu zaštitnika građana, ono zbog čega će Nova Srbija podržati izbor gospodina Saše Jankovića da bude ponovo u sledećem mandatu sledećih pet godina Zaštitnik građana je svakako to da je svojim radom očuvao poverenje u instituciju koju predstavlja, samim tim obavezao sve nas da vratimo poverenje institucijama. Ovim današnjim ovakvim jedinstvenim nastupom i pozicije i opozicije, učinio nas upravo na ovako važnoj temi da se bar u jednom trenutku svi osećamo kao pobednici. Njegov posao u sledećem mandatu zbog toga neće biti lak, mislim da će mu čak biti mnogo teže da opravda ovako ogromno poverenje. Mislim da će on to kao i do sada činiti sa iskrenošću i samopregorom koji je do sada činio. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, zakoni koji su pred nama treba da donesu ne samo promenu Vlade, promenu politike koja građanima kao i svakodnevni život, oni treba da donesu već od sutra Srbiji nadu da je najomiljenija reč predizbornih kampanja "promena", zaista moguća i u svakodnevnom životu, napokon.

Juče smo se naslušali, doduše, van dnevnog reda i van teme dnevnog reda, demagoških lamentirajućih priča onih koji su uradili malo ili nisu uradili ništa u prethodnom periodu i sada su duboko zabrinuti, da oni drugi koji su dobili poverenje onih od kojih su ga oni izgubili, a to su građani Srbije, sada neće biti dorasli zadatku koji su im građani svojom izbornom voljom poverili.

Verbalna briga za dobrobit građana je odavno postala u Srbiji jedno od profitabilnijih zanimanja, a pri tome odgovornost pred istima nije uspela ni malo da se unapredi ili poskupi, čak da se skromno približi kursu evra, nego je devalvirala kao i dinar.

Juče su bile aktuelne uspomene tipa - šta je ko rekao, pa uradio. Mnogo su me podsetile na Branka Ćopića, koji je znao da prokomentariše takve reči sa "ja vidim da će se odsve i gaće drešiti". Međutim, niste došli do toga, sve se zadržalo na dosta neprijatnih reči i iznošenja prljavog veša dojučerašnjih koalicionih partnera.

Jučerašnji dan, takav kakav je bio, sa tačke gledišta današnjeg dana je samo uspomena. Nas, kao i ovu vladu, čeka ozbiljan posao, čekaju ozbiljni problemi i građani čekaju bar nagoveštaj dobre volje da će se neko uhvatiti u koštac sa korupcijom, kriminalom i pokretanjem privrede.

Jedno je više nego jasno – Srbija više nema vremena da čeka. Srbija ne može da čeka priliku da živi. Život je sada i ovde. Prepoznaćemo one koji su zamlate vremena i nade građana Srbije, baš po tome što će da se sećaju svih onih koji su nekada tamo na nekim televizijama rekli ovo i ono, i na nekim tribinama i nekim novinama rekli ovo i ono, kao da oni nisu rekli ovo i ono tima istima, i kao da je to manja osuda za neke verbalno izrečene reči.

Sve je to podložno sudu vremena, sudu kritike, građanima trebaju konkretna dela. Pri tome, odsustvo samokritičnosti, spremnosti na ličnu odgovornost, pa i odsustvo elementarnog stida, juče je bilo više nego frustrirajuće.

Ne mogu oni sada, danas da razumeju kako su građani pri tome na izborima vrednovali nečiji rad, pa su podelili svoje glasove na one koji su nekada imali poverenje, sada su im ga uzeli, na neke koji su isto bili u Vladi imali su poverenje, oni su ga udvostručili, a bili su zajedno u Vladi i okrenuli se nekima novima kojima žele da daju poverenje i žele da ih vide na delu. To, oni koji gube, ne mogu da podnesu, ali imaju pravo i da se ljute.

Novom premijeru sigurno neće biti lako, pa su krenuli da ga plaše svojom ličnom skepsom i defetizmom, mada su do juče imali poverenja i u njegove sposobnosti, i u njegove koalicione kapacitete. Sada treba da se suočimo jedni sa drugima, ali, pre svega, da se suočimo svi sa građanima Srbije. Njima ćemo svi morati da položimo račun, jer oni zaista gube strpljenje pred svakom nesposobnošću, pred svakom uzaludnošću i pred svakom verbalnom brigom za njihov standard i život.

Znate, u jednoj prethodnoj kampanji, bio je jedan vrlo zanimljiv slogan - život ne može da čeka. Taj slogan nije dao rezultat koji je obećavao i, zaista, sada Srbija više nema vremena za bacanje. Mi očekujemo od ove vlade da bude, kako je rekao gospodin budući premijer, da bude zaista efikasna, da je sa 17 predviđenih ministarstava takva da može u svakom trenutku da odgovori svim zadacima. Nova Srbija će dati poverenje i ovom parlamentu. Svaka kritika nije uvek loša i svaka pohvala nije uvek dobra namera, ali bićemo sigurno tu da pomognemo i Vladi i građanima Republike Srbije, kao što smo to i do sada činili, konstruktivno i odgovorno.

Dakle, ono što mi očekujemo od ove vlade, to je da se mudro, hrabro, efikasno i odgovorno obračuna sa onim problemima koje je zatekla, da se uhvati u koštac sa novim, da građanima Srbije vrati nadu koju sigurno u poslednjih nekoliko godina vrlo mnogo gubili. Srbija koja u ovom trenutku ima polovinu nezaposlenog stanovništva, polovinu skromno zaposlenog stanovništva ili problematično zaposlenog, u stvari je Srbija koja je klinički mrtva. Od ove vlade se očekuje jedna ozbiljna reanimacija i vraćanje života Srbiji.

Nova Srbija će sigurno dati poverenje ovoj vladi i pozivati uvek da čuje rezultate i odgovornost svih članova Vlade koji budu dolazili pred ovaj parlament. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, mi smo na kraju mandata ove vlade na sreću građana Srbije. Mi smo pred izborima i mi smo pred usvajanjem budžeta koji smo dobili u jednom takvom kratkom vremenskom intervalu da je to gotovo uvredljivo za građane Republike Srbije.
Juče u nemuštoj raspravi i pokušajima da se takav budžet brani, u kom očigledno ima dosta toga što je nejasno i što čak ni gospodin premijer, odnosno ministar finansija nije uspeo da odbrani pred ovim parlamentom i pred građanima Republike Srbije. Čuli smo i jednu floskulu koja se zaista kosi sa zdravim razumom, otprilike parafraziraću da je bolje imati budžetski deficit od 140 milijardi nego od 40, gotovo zdravije, odnosno prevedeno narodski, to bi značilo da je bolje biti dužan 140 milijardi, nego 40. Ne verujem da to baš iko u Srbiji može da prihvati, ali šta je tu je.
Međutim, u tom budžetu ima mnogo pitanja, mnogo spornih tema, mnogo stvari koje nisu jasne i koje treba građanima Srbije, zaista transparentno razjasniti. Međutim, naša poslanička grupa dobila je brojne sugestije da postavi jedno pitanje ministru finansija i ministru ekonomije i regionalnog razvoja. Mislim da su oba ta ministarstva dovoljno kompetentna da odgovore građanima Republike Srbije.
Naime, u mnogim preduzećima, oni građani koji još negde rade u mnogim institucijama, u mnogim državnim ustanovama, su deljena sredstva iz budžeta, isplaćivana sredstva iz budžeta po pitanju tehnološkog viška. Opšta praksa u Srbiji je pokazala da oni koji uzmu sredstva iz budžeta po toj osnovi, vrate se, ili u isto preduzeće, u istu instituciju, u istu ustanovu po ugovoru o delu, ili u neko drugo javno preduzeće. Svi mi znamo šta to znači. Svi građani Republike Srbije znaju kakva je to zloupotreba, ko bi za to trebao ozbiljno da odgovara i u današnje vreme kada se povećava broj nezaposlenih, isto tako drastično povećava broj korisnika narodne kuhinje, što nam nikako ne služi na čast, što je naša najveća sramota kojom ova vlada treba da se ozbiljno pozabavi.
Dakle, imamo jasno pitanje – koliko sredstava iz budžeta je izdvojeno, isplaćeno po osnovu tehnoloških viškova širom Srbije? Kakva je kontrola vršena po pitanju zapošljavanja onih koji su ta sredstva uzeli? Ko će sve biti odgovoran kada se utvrdi da je do ogromne zloupotrebe po pitanju isplate tehnološkog viška u Srbiji došlo?
Dakle, postoje jasna preduzeća, imena, prezimena ljudi koji su ova sredstva zloupotrebili. Molimo odgovor na ovo pitanje i to vrlo urgentno, ne posle izbora, pre izbora. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, poslanička grupa NS podnela je amandman na član 6. koji je, koliko vidim, u istovetnom tekstu kao prethodni amandmani. Znači, traži se da se član 6, koji se odnosi na član 30. postojećeg zakona, briše. Odnosno, manipulacija biračkim spiskom je evidentna ili potreba da se njime manipuliše je u političkom životu Srbije već dugo vremena prisutna i ono što je ministar u svom obrazloženju rekao, da mora da se uredi birački spisak ovim izmenama i dopunama zakona, baš zbog toga što postoji ogroman broj birača koji su negde van spiska ili su problematični ili su, kako se to kaže u žargonu – vise.

Dakle, ako imamo takav kapital i takvu mogućnost manipulacije, onda nam je jasno zašto zakon koji smo doneli pre dve godine moramo sada, uoči samih izbora, da ispravljamo sa ovih sedam članova, od kojih smo videli ovaj član 6. kao jedan od najakutnijih u ovim izmenama i dopunama osnovnog zakona. Čim smo videli u ova dva predložena stava kojima zakonodavac predlaže da se zakon izmeni, prvu reč – u članu 30. dodaju se stav 2. i stav 3. koji glase: "Izuzetno iz stava 1. ovog člana", itd, kad imate nešto što je izuzetno, što se izuzima, onda to ruši pravilo i onda pravilo više ne postoji. Dakle, traži se izuzetak, traži se prolongiranje već zakonom propisanog roka u slučaju da se vanredni izbori raspišu 2011. ili 2012. godine. Ako ministarstvo za ove dve godine nije uspelo da sredi birački spisak da oni na dan izbora, 2011. ili 2012. godine budu stvarno stanje i stvarni broj postojećih birača u Srbiji, onda sumnjam da će to u ovom kratkom periodu da se uradi, uz najbolju volju i čak i uz najbolje informacione tehnologije. Jednostavno, to ne želi da uradi i nema potrebu da uradi.

Birački spisak je veoma važan u Srbiji jer su izbori pitanje demokratske volje građana. Izbori su pitanje, naravno, sledeće četiri godine života građana i obzirom kako se ove četiri godine vlast odnosila prema svim resursima građana, politici i državi, mislim da će ovi izbori biti ne samo pitanje ko će vladati Srbijom, da su građani ove izbore koji su pred nama shvatili kao pitanje života i smrti. Vrlo su ih ozbiljno shvatili i vrlo ih ozbiljno i odgovorno iščekuju. Zbog toga imamo pred sobom ovih sedam članova koji, bojimo se, osnovni zakon više zamagljuju, a ostavljaju malu mogućnost da se birači malo drugačije preliju od stvarne volje građana. Na to smo vam svi ukazivali u dosadašnjoj raspravi.

Mislimo da ministar zaista o ovim amandmanima koji su podneti, zahvaljujem što je od naših amandmana usvojio jedan, ali smatramo da je ovaj amandman koji smo svi podneli u istovetnom tekstu i gde smo svi ukazali na iste stvari, zaista amandman koji ceo zakon čini pomalo bezvrednim i besmislenim i ostavlja mogućnost svakako jedne ozbiljne zloupotrebe ako ovaj predloženi član 6. bude ugrađen u član 30. osnovnog zakona.

Dakle, mi očekujemo, ono što sam rekla i u načelnoj raspravi, da tog dana kada budu izbori, redovni ili vanredni, a oni su tu, pitanje je vrlo kratkog vremena, građani zaista znaju da su oni ti koji su izabrali svoju sudbinu u naredne četiri godine. Nikada im u poslednjih dvadesetak godina to nije bilo važno kao ovaj put. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, vođeni istom onom željom i težnjom kojom su se rukovodili i poslanici poslaničke grupe SNS, da se zakon, u svakom slučaju, dovede u sklad sa normativima našeg jezika, predložili smo da se reč "produkcija" zameni rečju "proizvodnja". Isto bi se to odnosilo i na reč "distribucija", pošto srpski jezik već ima svoje reči za to, bez obzira što smo u obrazloženju ministra za odbijanje amandmana dobili obrazloženje da su ovo uobičajeni izrazi koji su opšte prihvaćeni.

U članu 8. Predloga zakona se navodi – delatnosti proizvodnje, distribucija javnog prikazivanja. Dakle, već zamenjujete taj izraz "produkcija" "proizvodnjom". On postoji. Izraz "proizvodnja" je takođe opšte prihvaćen naš izraz i treba zakon čistiti od svih mogućih tuđica, ako je moguće, a ovde je to moguće.

Zakon ne bi ništa izgubio od svog značaja i svoje težine. Mislim da će ovim više izgubiti, bez obzira što je to opšte prihvaćeno, pa ću samo da napravim jednu malu digresiju. Gospodine ministre, složićete se, ima mnogo toga što je opšte prihvaćeno u jeziku, ali nije dopušteno da bude i upotrebljeno. Na primer, svi znamo jednu sintagmu koja zamenjuje brojne prideve i brojne priloge, priloške odredbe, brojne atribute i glasi, vrlo je često čujemo "vrh brate". Ne možemo je nigde ugraditi u zakon samo zato što je ona opšte prihvaćena, moderna i zaista česta u upotrebi. Samo sam toliko htela.

Zaista bi bilo dobro da zamenite, jer zakon ne bi izgubio mnogo, reč "produkcija" rečju "proizvodnjom". Reč "prodakšn" kao anglosaksonska reč je već termin koji je, kao i mnogi sada moderni termini, kada govorimo o dignitetu, kada govorimo o glamuru, o glamuroznosti, kada govorimo o tome da nešto "lajkujemo". Znate, imate i onu šalu, kaže dvoje se venčavaju preko "fejsbuka" i kažu – da li menjate svoj status? Da. Da li žena menja svoj status? Da, prihvata. Da li kumovi "lajkuju" novi status. Dakle, došli smo već do vrlo smešnih situacija.

Zaista mislim da izraz "proizvodnja", ovde može i "promet" da stoji u punom smislu reči i da zakon time zaista čuva osnovno svoje značenje i čuva, pre svega, naš jezik, a to nam je obaveza i nas ovde da o tome vodimo računa, jer smo najviše zakonodavno telo. Nemojte zaboraviti, jezik je čoveku prva otadžbina.
Poslanička grupa Nove Srbije je podnela amandman na član 7. tražeći da se on briše, jer je ovim članom predviđeno da se podsticajna sredstva iz budžeta Republike Srbije daju stranim producentima koji snimaju kinematografska dela na teritoriji Republike Srbije.

Mišljenja smo da u ovom trenutku Republika Srbija nije ekonomski dovoljno jaka da bi se u njenom budžetu predviđao rashod po ovom osnovu. Plašimo se da je ovo imitacija projekata tipa "Fijat", "Jura" i njima sličnih, samo u sferi kulture.

Plašimo se da bi ovo bio još jedan osnov za neracionalno trošenje novca poreskih obveznika. Obzirom da znamo da je strana produkcija vrlo profitabilna produkcija u zemljama gde nas postoji, znamo otprilike koje bi se produkcije mogle u ovom slučaju, kojih zemalja produkcije se pojaviti u Srbiji, zainteresovane za ovu vrstu delatnosti. Smatramo da bi Srbija svakako mogla da profitira iz toga, a nikako da ona rashoduje svoj ionako skromni budžet po pitanju snimanja filmova na teritoriji Republike Srbije. Znamo da se i u svetu takva dela i takvi projekti finansiraju i služe za reklamne kampanje velikih korporacija. Znamo da su producenti zapadnih kinematografija ekonomski vrlo jaki i stabilni, pa ako žele da snime ovde ne moramo ih sa tako skromnim sredstvima na taj način privlačiti.

Evo, Ral Fajns je u ovoj zgradi našao interes da snimi svog "Koriolana". Dakle, nismo morali to da mu platimo, na svu sreću, i mislim da je to u stvari pravi način da oni dođu, da ih privučemo svim onim kvalitetima koje Srbija ima, a imamo zavidne kvalitete u ovoj sferi kulture i imamo izuzetne svetski priznate umetnike u ovoj sferi kulture. Imamo mi i te kako čime njih da zainteresujemo, osim svojim novcem, koji zaista nemamo načina i potrebe da bacamo na ovaj način.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, ovaj amandman se odnosi na član kojim se uređuje podsticanje domaće kinematografije.

Dakle, u tački 2) mi smo tražili da se procenat "1,5%" zameni procentom "2,5%", odnosno to je onaj deo koji se odnosi na zahvatanje iz sredstava koja RTS ostvaruje po pitanju pretplate građana Republike Srbije.

Obzirom da značajan deo programa RTS-a predstavlja svakako domaća kinematografija, odnosno prikazivanjem filmova domaće kinematografije, smatramo da je procenat od 1,5% vrlo skroman, a da RTS koji treba da bude javni servis svih građana Republike Srbije i čiji glavni prihod ipak dolazi upravo od građana Republike Srbije, treba da ima interes da izdvoji od tog skromnog procenta od 1,5%, ipak jedan malo veći procenat to je 2,5% sredstava.

Dakle, svi se slažemo da u Srbiji nema dovoljno sredstava za domaću kinematografiju, svi se slažemo da ona mogu tu negde da se nađu i da budu podsticajna i da rad svih naših umetnika u domaćoj kinematografiji učine lakšim, e ovo je jedan od amandmana koji zaista omogućava da domaća kinematografija ostvari deo sredstava upravo od onih kojima se ona prvima obraća, to su gledaoci, to je publika, to su građani Republike Srbije. Mislim da bi građani Republike Srbije svakako želeli da jedan deo od njihovog novca na ovaj način bude upućen filmskim radnicima u srpskoj kinematografiji.
Poštovani gospodine ministre, imala sam tremu da li ćete se vratiti u salu, pošto znam da ćete ovaj amandman prihvatiti u toku diskusije, jer ste prihvatili amandman na član 27. i na član 34, gde smo u jezičkom smislu popravili tekst zakona, tako da nema razloga da prihvatite i ovaj naš amandman.

Naime, na član 21. smo podneli amandman kojim tražimo da posle reči: "pravno lice i preduzetnik koji obavljaju" reči: "kinematografskih delatnosti" menjaju se rečima: "kinematografsku delatnost".

Pošto se definitivno slažemo i vi i ja, tu spora nema, da se u srpskom jeziku u rečenici reči moraju slagati u rodu, broju i padežu, samo tražim da ovaj genitiv koji ovde ne stoji i ne može da stoji, bude zamenjen akuzativom. Dakle, sada član 21. glasi ovako: "Pravno lice i preduzetnik koji obavljaju kinematografskih delatnosti dužni su da redovno dostavljaju odgovarajuće podatke za potrebe vođenja evidencije". Mora da stoji u akuzativu: " kinematografsku delatnost", tako da vas molim da ovaj amandman prihvatite sada.