Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7158">Jorgovanka Tabaković</a>

Jorgovanka Tabaković

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 7. definiše kako će se sredstva prikupljena u ovom fondu ulagati. Sad glumite odgovornost pa kažete – prvo će biti prioritet da ta sredstva budu plasirana, tako da se održi likvidnost i da to bude prednost kad se plasiraju sredstva, a onda će se voditi računa da se donosi odgovarajući prihod na ta sredstva.
Da li nam je neko rekao šta je urađeno sa kusurom od 130 miliona? Kako su to i gde plasirane, koji su prihod donela i da li su likvidno raspoloživa kod agencija koje to već čini? Da li vi mislite da zaista nikome ne dugujete ni jednu reč obrazloženja?
Evo onaj član koji sam u načelnoj raspravi o amandmanima navela po članu 8. menja se član 9. važećeg zakona, gde se Agenciji daje pravo, čak i za vas koje bankarstvo ne zanima ovo moram da naglasim, Agencija može da utvrdi premiju osiguranja u skladu sa ukupnim stanjem rizika i može mimo Narodne banke da svojim ljudima obezbedi ulazak, proveru dokumentacije i izveštaje koje dostavlja ta banka na osnovu kojih treba utvrditi premiju.
Da li me čujete, gospođo ministre? Znači, Agencija ne veruje NB, ne veruje da su verodostojni izveštaji da bi naplatila premiju, a verovalo se u privatizaciji kada su prikazivani objekti fabrika bez mašina, kada su u zgradama u centru Beograda zaboravljane hiljade kvadrata i vršila se nezakonita privatizacija, a ovde hoćete sistem duplog ključa, da i Agencija proverava izveštaje da bi utvrdila naplatu premiju i to izveštaje koji se NB dostavljaju. Čija je to nemoć ili dovitljivost ili čija je ovo namera?
Na član 10. kojim se menja član 15. zakona podneli smo amandman zato što je po ovom rešenju predviđeno da, ukoliko sredstva koja ima ova agencija nisu dovoljna, treba da se obezbede dopunska.
Reći ću vam da trenutno ta agencija u svom fondu za osiguranje ima 140 miliona evra, pa kažu ako tih 140 miliona evra nije dovoljno da oni mogu da obezbede dopunska sredstva i evo sada onaj izvor na koji imamo najviše primedbi, da se to obezbedi iz budžeta RS ili zaduživanje uz garanciju u inostranstvu i to RS da bi mogli da to oni učine, a da li znate kako – Vlada donosi odobrenje za to, a na zahtev Agencije. Ko je ovde Vlada i ko kome izdaje naloge – Agencija i njen upravni odbor Vladi ili bi trebalo da bude obrnuto?
Kod člana 1. tražili smo brisanje. Neki logički sled bi bio da se upravo krenulo od ovog zakona, jer je u njemu suština toga da se osniva banka za posebne namene, da ona obavlja funkciju administratora banke kojim se uređuje stečaj i likvidacija banaka i društava za osiguranje i da se obezbeđuje finansijska podrška bankama u skladu sa ovim zakonom, kao i odobravanje kredita.
Znači, prave i suštinske novine su upravo u nadležnosti agencije, iako je ovo zamisao, okvir, krov, kako ste vi rekli, ovo je egzekutor ove fantastične ideje po kojoj agencija dobija pravo da odobrava kredite, a sve sa ciljem da poboljša stabilnost finansijskog sistema.
Znate li šta je zanimljivo? Da je u obrazloženju za donošenje ovog zakona napisano da postojeća rešenja obuhvataju one aktivnosti koje se čine u ime i za račun RS. Čija je ta RS? Da li onih koji su trenutno u vlasti ili građana Srbije na čiju su se štetu ili na čiji se teret pokušava da sanira potencijalni gubitak neke banke? Zar ovo nije vrhunsko licemerje i zar vam davno nije rečeno da ne postoji savršena pljačka.
Sistem kako je od Agencije za mala i srednja preduzeća napravljena Agencija za regionalni razvoj ne znači da nije otvorena afera start-ap kredita i nije tačno da će i jedna vrsta krađe uz donošenje ovog zakona o sprečavanju pranja novca moći da zaštiti autore i počinioce.
Zaista smatram da ako je postojalo i nešto dobro što je moglo da posluži ovoj vladi na čast, neke od zakona koje je donela, ovi zakoni, ovako predviđeni pod navodnim diktatom za garanciju od nekih 300 miliona evra od Svetske banke zaista nisu ne dobar izgovor, nego su najgora moguća preporuka onima koji vode ovu vladu trenutno.
Ovo su zakoni koji se prepliću i jesu realizacija onoga što je zamišljeno u prethodnim zakonima i čak nije ni čudo da se član 8. iz jednog zakona podudara sa rešenjem iz člana 8. drugog zakona, samo se agencija pojavljuje kao izvršilac tih stvari.
Član 8. menja važeći član 14. zakona po kojem se prihod za rad agencija obezbeđuje iz budžeta RS i ta se sredstva mogu voditi i na računima kod banaka uz prethodnu saglasnost ministarstva nadležnog za poslove finansija. Znači, gospođo Dragutinović, ipak ste znali. Ako ste vi ti koji donose saglasnost, a morali ste biti, nisu baš mogli ove predloge bez vašeg znanja da ovde donesu pred poslanike i da ovako žestoko reagujemo, bez obzira što nas je tako malo, ali argumenti su zaista ne na našoj strani nego su protiv svih nas.
Možete da me mrzite svi što vas zadržavam, ali moram da vam kažem ovako – kada napišete da je to banka koja ugrožava stabilnost i stavljate u istu ravan banku kojoj je oduzeta dozvola, pitam one koji imalo slušaju značenje reči u srpskom jeziku – da li se između te dve stvari može staviti znak jednakosti ili ne može?
Kada učinite verovatnim da će neko ugroziti finansijski sistem, odnosno njegovu stabilnost i oduzmete dozvolu nekoj banci i prema njima postupate jednako, kakva ste vi država, kakva je to NBS, kakvom ćete ovu skupštinu napraviti večeras, odnosno onog dana kada budete izglasali ovaj zakon.
I to kada nisu dovoljna sredstva uzećete tamo gde ih najmanje ima, nije mi dovoljno da ponovim po stotinu puta, kao što mi nije dovoljno da neko večeras spominje da neko ne može da uči jer više nema struje, spava sa sestrom u sobi u mraku. To livenje krokodilskih suza i ovi zakoni ne idu jedno sa drugim.
Gospođo Dragutinović, zaista me zanima da li ste čitali obrazloženje na član 9. prethodni gde sam rekla, ovo što je i kolega ponovio, da u Skupštinu dolazite kad vam fali para, da bez Zakona o javnim nabavkama, a u skladu sa Zakonom o javnom dugu, a hitno je nepredviđeno i neodložno i citirala sam vam čitavo obrazloženje člana 14, da li ste to uopšte videli? Da li vam je zaparalo uši i dozvolili ste nekom da odgovori na to da je sve to u cilju efikasnijeg reagovanja o očuvanju finansijske stabilnosti.
Članom 10. nastavljate da menjate član 17. važećeg zakona time što proširujete krug poslova upravnog odbora agencije, što on odlučuje o raspolaganju tim sredstvima. Skupština da odobri, Vlada da obezbedi, a ekipa koju vam celo veče citiram iz agencije, može da radi šta hoće. Da li smo mi Gana ili Fidži, ili Čad, procenite sada sami.
Član 11. govori o onoj famoznoj neodgovornosti onih kojima ne možemo da dokažemo zlu nameru ili štetu, koji nikada neće odgovarati za ovo što rade. Budžet će plaćati greške NBS koja neće obavljati kontrolu.
Svi se zaklanjaju iza interesa Republike Srbije, a pitam vas – šta je određenje Republike Srbije? Vlast, građani, radnici, gladni, nezaposleni, stariji ili deca? Time ću da završim "pohvalu" ovog zakona i odluka ove Vlade.
Iako su mnogi uvereni da se sve tajne mogu lako otkriti, očigledno da se otkrivaju samo tajne koje žele da se otkriju.
Kritika koju ste dobili od nadležne organizacije koja se bavi sprečavanjem pranja novca, da niste postupili po uredbi broj 1771 iz 2006. godine i da niste dozvolili da se pojednostave radnje praćenja i mere praćenja i poznavanje stranke za lica koja poznajete kao obveznik, a da ste propuštali da prolaze, što bi deca rekla, kamioni, avioni i vozovi, govori ovaj zakon.
Najveća kritika ove vlasti je obrazloženje Zakona o sprečavanju pranja novca i 40 plus 9 preporuka koje su vam date.
Amandman na član 1. koji sam podnela upravo govori o tome, da nije dovoljno reći da treba da postoji, da je dostojna isprava na osnovu čega procenjujte neku stranku, mora da bude precizirana onako kako to član 7. stav 1. zakona kaže, jer i tamo gde stoje potpisi i gde stoje slike, desilo se da u ovoj zemlji budemo obrukani ogromnim količinama pranja novca i da budemo uvučeni u aferu sa švercovanjem droge.
Da je postojao ovaj zakon, i da je on bio u ovakvom obliku, da li bi bilo moguće da se to desi, gospođo Dragutinović? Na vaš obraz, i na obraz gospođe Snežane Malović, stoji najsramnija kritika države Srbije na putu pristupanja EU.
Danas ste slušali vesti, kako su značajni ljudi iz Amerike uhvaćeni u pranju novca, u finansiranju nekih kampanja. Da, na takve se države ne ugledate, kada treba da sprečite puteve prljavog novca. Želite da se ugledate samo onda, kada treba pomagati stabilnost finansijskog sistema.
Mislim da kada god čovek pomisli da ne možete više da nas iznenadite, procedurom, načinom organizovanja ove rasprave, vi pokažete svoju inovativnost. Ona se ovog puta ogleda u tome da je uz rebalans pridruženo i pet zakona koji govore o osiguranju depozita i bankama, Agenciji za osiguranje depozita, stečaju i likvidaciji. Pošto to nije bilo dovoljno za 20 minuta, na primer, jednoj poslaničkoj grupi za ovlašćenog predstavnika, dodali ste jedan Predlog zakona o davanju garancije.
Da to sada ne bude ljutnja opozicije, kojoj nikad nije dovoljno vremena da izloži protest, neslaganje ili predloge sa onim što radi vlast, kao uvod za priču o budžetu ću izneti ono što je međunarodna organizacija za budžet iz Vašingtona dostavila i vama kao vlasti, primedbe u smislu otvorenosti budžeta, gde smo kao Srbija, zahvaljujući vlasti koja nas vodi, svrstani na listi od 94 zemlje na 36. mesto sa Ganom.
Otvorenost budžeta, a to znači da su građani upoznati sa načinom trošenja, sistemom nadzora kontrole, načinom pripreme, isto onako kao što je jedna Gana, ali da su iza nas samo Čad, Irak, Ekvatorijalna Gvineja i Fidži. Ispred nas su Rumunija, Hrvatska, Bugarska, Makedonija, BiH i Albanija. Toliko o transparentnosti i jasnosti ovog budžeta.
To mesto ste dobili, gospodo iz vlasti, neću da okrivim samo ministra, jer sigurno nije njena krivica, zahvaljujući tome što je parlamentarni nadzor ocenjen kao osrednji, naglašavam, zbog nedovoljno vremena koje predstavničko telo ima na raspolaganju za raspravu o budžetu. Znači, nije lični utisak ocena kredibilne institucije koju ste imali prilike da vidite. Još slabiju ocenu ste dobili zato što ne postoji nezavisni nadzor budžeta od strane DRI. Resursi kojima ona raspolaže nisu srazmerni zadacima koje ima.
Još uvek nije izvršena potpuna revizija završnog računa budžeta. Ovog puta čekate da dobijete primedbe od DRI, pa da nam onda dostavite nacrt završnog računa. Još uvek u tim izveštajima DRI koja kontroliše trošenje budžeta koje ste ovde podneli kao dokument na overu, a ne na odobravanje, nije mu poklonjena dovoljna pažnja u Skupštini. Imali smo proceduralne razloge, odnosno smetnje da to uradimo i da nadležne državne institucije nisu preduzele mere radi otklanjanja pojedinih nedostataka na koje DRI ukazuje.
Izneću smo još dve rečenice u vezi sa tim, da je Srbiji takođe potrebno daleko ozbiljnije razmatranje efekata, a na ovome insistiram, koje za budžet imaju međunarodni sporazumi koje ovde usvajamo, pretračavajući ih ovako u nedoba, nevreme i u najkraćem mogućem roku, ali i da proverimo i da diskutujemo, koji su efekti zakona koje ovde usvajamo, uredaba o kojima samo možemo da čitamo u Službenim glasnicima, ali i pravilnicima koje takođe vrlo retko nemamo priliku ni da vidimo ili da se povremeno samo upoznamo kada one stvore neke određene probleme.
Sve ovo što vam na teret stavlja nezavisna međunarodna organizacija koja vodi računa o budžetu i ima iste kriterijume za sve zemlje, znači, ne mrze Srbiju, ne mrze ovu vlast, nije da žele da joj postavljaju klečke, što bi rekla deca, kažu da to stvara pravnu nesigurnost, nepotrebne troškove privredi i stanovništvu i ono o čemu želim posebno da govorim je stvaranje prostora za neopravdano privilegovanje uskih interesnih grupa koje utiču na sadržaj propisa.
To je ocena jedne međunarodne nezavisne institucije o tome kakav nam budžet pravite. To dokazuje i Zakon o sprečavanju pranja novca, za koji rekoste juče, gospođo ministre, da postoje male primedbe samo, i to u elektronskom transferu, gde nalogodavac mora da se identifikuje precizno.
Kada budemo o detaljima govorili u raspravi u pojedinostima, izneću onih 40 plus devet preporuka koje ova vlast nije uvažila, niti je uradila neophodno da spreči pranje novca, i to - 2006. doneti okviri koji su morali biti poštovani kada je taj zakon rađen, nisu uvaženi. Taj zakon smo drugi put menjali, o sprečavanju pranja novca, u avgustu 2009. godine, a vi nama u novembru 2010. godine, po hitnom postupku, dajete na usvajanje zakon koji se vrlo bitno menja, precizira, iako ste sve te preporuke imali već 2006. godine napisane u osnovnim smernicama.
Samo zato što se radi provera napredovanja u primeni Zakona o sprečavanju novca, vi ga nama dajete danas na usvajanje po hitnom postupku. O tome ćemo govoriti u pojedinostima. Ali, zato ste odredbu po kojoj obveznik, znači neko ko radi u banci, na primer, pa poznaje stranku koja mu dolazi svaki dan, poznaje čime se bavi, da ima nekog rođaka u inostranstvu i da može da ima minimum provere za tog nekog s kim sarađuje svakodnevno, to nije pisalo u ovom zakonu, iako je i to bila upućujuća smernica. Ni to nije slučajno.
Vi ste namerno kod običnih građana stvarali otpor prema jednom ovakvom zakonu, jer je tu proceduru o sprečavanju pranja novca morao da prolazi baš svako, a nije morao. Ali je zato zakon kakav ste doneli vi, zajedno sa Ministarstvom pravosuđa, omogućio da novine pišu mesecima o aferama u kojima je bilo moguće da do ovakvog pranja novca dođe, jer vi niste poštovali procedure međunarodnih organizacija, koje govore o ovoj delatnosti i može sva opozicija da umukne i da reč ne progovori na vaš teret.
Ovaj zakon, ove preporuke i ono što morate sada da menjate hitno vas diskvalifikuje kao snagu koja ovu državu može da uvede u EU i onu koja sme da upotrebi parolu da Evropa jeste u Srbiji, po standardima i kriterijumima koje primenjujemo.
O tome šta u ovom budžetu piše, reći ću da je laž da je on socijalni i laž je da su plate smanjene, jer prevara koja je u ovom budžetu načinjena, time što su plate zaposlenih na jednoj poziciji, na primer, u oblasti turizma smanjene za 15,6 miliona, a socijalna davanja zaposlenima povećana za 13,6 miliona, mi to zovemo, vi to zovete, svako pametan to zove prepakivanjem.
Ali, deficit koji je povećan i ne onoliko koliko stvarno jeste, jeste nešto gde pokazujete da je ovaj budžet posledica koalicionog ugovora Vlade stvorene na budžetu koji to nije mogao da izdrži, na privredi koja ne može da podnese ovakve i ovolike poreze, jer milion ljudi koji proizvode, iako imamo broj zaposlenih od milion i po, ali milion ljudi koji proizvode ne mogu da zarade za sve ono što jeste državna nadležnost, ali i za jednu vlast koja je neodmerena.
Ona je svoje neodmereno trošenje navikla na prolaznim povećanim prihodima koji su bili privatizacija, donacije i ona zlatna kiša o kojoj smo govorili u periodu do 2006. godine. Onaj ko je navikao da troši mnogo od toga ne može da se odvikne lako, a vi kao ministar finansija niste u stanju da to sprečite jer im niste odredili okvire za potrošnju.
Ovaj budžet ne sadrži uštede nikakve i to dokazuje povećani deficit, ali je deficit veći od onog koji ste nam ovde prikazali. Znate čime ste ga umanjili? Dozvolom da inflacija bude veća nego što jeste. Znači, jedini u ovoj državi i na kugli zemaljskoj u bilo kojoj zemlji, od Amerike, gde su federalne rezerve, do Srbije, koji imaju koristi od inflacije, jeste republički budžet.
Da se ne bi, kao pre neku noć, i na teoriji prepucavali da li je to istina, evo, ja ću za vas, kao profesora univerziteta, citirati iz udžbenika o uticaju poreza na privredne tokove, gde se kaže – Važna povezanost u vezi međusobnog uticaja inflacije i poreza je sledeća: visoka stopa inflacije, odnosno njene promene, utiču na preraspodelu poreskih tereta. Inflacija je u stanju da kao kosačica trave erodira rashodnu stranu državnog budžeta, znači, smanji u javnosti rashode države, samo naizgled, dok preovlađujuće i nepromenjene poreske stope automatski crpe i isisavaju dohodak privrednih subjekata.
Jedini "dobitnik" inflacije jeste budžet. Primenjeno na primeru Srbije, to izgleda ovako. Jedan procenat povećane inflacije na 1.200 milijardi ukupnih javnih prihoda znači da inflacija donosi budžetu 12 milijardi. Dva procenta probijanja inflacije znači 24 milijarde povećanih poreskih prihoda. Molim vas da se ne usuđujete da ove podatke demantujete jer su plod rada vrsnih stručnjaka ekonomskog tima, profesora i onih koji imaju evidentne podatke na osnovu kojih ovo izlažem.
Znači, inflacija zbog koje trpimo svi, imajući realno manje prihode, samo je donela lepšu sliku u ogledalu MMF-a Srbije, koja sa MMF-om pregovara i koji je jedini naš pouzdani izvor informacija šta se u ovom budžetu sve nalazi.
Sa par reči, koliko mi vreme dozvoljava, uspeću da se na to osvrnem, ali ću reći da problem ove države jeste da ona zakone koje je donela ne poštuje, ne samo u ovom formalnom smislu, rokovi za budžetski kalendar itd, nego da je procenat naplate poreza prosečan, vi to znate, kao i ja, gospođo ministre, doduše, iz različitih izvora, da je procenat naplate poreza svega 33%.
Šta se dešava sa nama građanima, koji moramo da platimo svoje poreske obaveze u roku jer nam idu zatezne kamate, a ko se sve nalazi na onim listama softverski izuzetim obveznicima poreza, čije poreske obaveze stoje u fiokama ili uopšte nisu evidentirane, ali se nalaze u ove dve trećine nenaplaćenih poreza? Nismo mi tužili MMF-u da se to u ovoj Srbiji dešava, uspeli su da i sami vide. Mislim da je i to jedan od razloga što su odloženi dogovori o tome.
Ono što jeste još veći problem je što kršenje Ustava znači da vi nama donosite budžet u kojem, na primer, kažete da je uvećana poreska stavka za prihod nekoga ko uopšte nije figurisao u budžetu. Na primer, postoji par pozicija koje uopšte nisu bile navedene. Poreska akademija ima budžet od 33,7 miliona dinara i vi na strani 130. konstatujete da je došlo do povećanja za isplatu plata od 2,1 milion dinara.
Hoćete li reći da ste zakonom predvideli budžetsku rezervu, a s druge strane ćete optužiti opoziciju koja otežava raspravu o budžetu, pa vam onemogućava da pomognete ugroženima u Kraljevu jer ste budžetsku rezervu istrošili možda na ovakve stvari?
Kako objašnjavate činjenicu, gospođo ministre, da se čudnim čudom izgubila pozicija 511 građevinski objekti, baš na poziciji Ministarstva finansija? Dakle, u vašem razdelu, milijardu dinara, pretpostavljam da je greška u obrazloženjima gde ste napisali da je 100 miliona, ali ne milijarda dinara se netragom izgubila iz Ministarstva finansija.
Da li ste vi kao država nekome dugovali da sa te pozicije isplatite izgradnju neke zgrade? Znam da jeste, ali ste vi tu poziciju izbrisali i jedino što u ovom budžetu mora da stoji i da ima rezervu za isplatu su dugovi, odnosno prispele kamate.
Za mene nije mnogo važno da li je to 34 bilo, pa ste 30 milijardi odvojili za kamatu koliko je važno, ali s jedne strane, gde su otišli krediti, da li imaju efekat ulaganja kada znamo za šta plaćamo ovu kamatu, a još važnije za građane Srbije je sledeće, da li samo ugovori o kreditima jesu oni koje poštuje ova država, i to sa domaćim bankama, bilo da su im centrale u inostranstvu, komercijalnim bankama, međunarodnim finansijskim institucijama ili bilo kim drugim, a da se ne poštuju ugovori o izgradnji, ugovori o prenosu sredstava po drugim osnovama, da ne kažem, ugovori o komunalnim uslugama koje imate sa preduzećima koja su delom državna, a neka su i u mešovitom vlasništvu.
O kakvoj pravnoj državi govorite ako poštujemo samo neke ugovore, odnosno samo one koji omogućavaju preživljavanje ovoj koaliciji. Ovaj budžet jeste iz duga u dug, iz hartija od vrednosti sa oročenošću od tri meseca, pa u oročenost od šest meseci, pa iz oročenosti od šest meseci na godinu dana i samo čekamo koja će sledeća nova ročnost da bude, a to za građane znači, kredit koji im je bio dat na mesec dana produžavamo na rok od tri meseca, a sa tri meseca na šest meseci, a sa šest meseci na godinu dana.
Kamate koje ova država već ima pojele bi mnogo zdraviji i održivi rast bilo koje druge privrede, a kamoli ove srpske koja nema izvoz, a dve godine govorimo da je prioritet izvoz i da cilj mora da bude puna zaposlenost.
Šta ste vi ovim budžetom uradili? Samo ste poziciju kod gospodina Dinkića, Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj, gde rekoh da je on primenio opet neku inovaciju tipa skidam sa plata, a stavljam u socijalna davanja ili neke druge naknade, kod tog gospodina koji vodi polovinu privrede imamo sledeću stavku. Dakle, specijalizovane usluge porasle za 280 miliona dinara, od toga će deo otići Agenciji za strana ulaganja i povećanje izvoza.
Da li su to porodilje, deca, nemoćni i ono što vi nama zameriste, gospođo ministre, jer lično sam se kao žena i majka osetila strašno uvređenom u prošloj raspravi, gde ste rekli, kada od vas zahtevamo štednju da tražimo da ne isplaćujete penzije nemoćnima, ženama koje treba da rađaju. Ne, nije tačno, to je obaveza države prva i prioritet.
Ali, vi ste u ovoj skupštini rekli da poslodavci namerno povećavaju trudnicama plate, pa kada pređu na jasle države, onda im se isplaćuje nešto neopravdano više, pa država trpi, samo što još ne proglasiste da postoji porodiljska mafija.
Znam da ste majka koja vrlo drži do svoje dece, do budućnosti naše dece i zato me je posebno povredilo da onda kada vam se kaže da ima neopravdanih penzionera, nezakonito penzionisanih, vi kažete, moram zatečena prava da poštujem.
Nije tačno. Posao države je da proverava prava svih koji ih ostvaruju na teret poreskih obveznika. Znači, zašto niste sa ovih pozicija skinuli gde idu subvencije privatnim preduzećima dve milijarde i 214 miliona povećano za 814 miliona dinara. Nabavka domaće finansijske imovine iz koje idu start-ap krediti, gde policija ima posla, preko Agencije za osiguranje izvoza i gde će takođe policija imati posla, 3,1 milijarda više je dato po rebalansu. Nisu to oni nemoćni, ni deca, ni stariji, ni penzioneri.
Radite na zaposlenosti, jer kada ima pune zaposlenosti, puniće se Fond, i to će se puniti doprinosima i porezima, pa će biti više i za penzionere i za plate prosvetara, policajaca i njihova bolja i pristojnija odela, za uniforme, za prekovremene sate.
Vi ne smete da dirnete u ovo što čini koalicionu Vladu i po priznanju retkih učesnika te vlade, ovaj budžet jeste budžet kojim se čuva aktuelna vlast, a ne gotovo nijednom pozicijom da se čuva standard ili odgovara na krizu, ili se ide na neke infrastrukturne projekte.
Gospodine Mrkonjiću, dali ste mi  izuzetan šlagvort da započnem svoju diskusiju makar o tri značajne teme, zašto su inženjeri van građevinskih firmi i u nekim finansijskim institucijama, a to jeste tema zakona o kome ću govoriti i šta je sve to uništeno u zadnje vreme.
Pre svega ću o tome da kredite za infrastrukturu, mora da podrži svako dobronameran, svako ko se iole razume u privredni razvoj i rast. Mogu samo još jednom da ponovim da jedino opravdano zaduživanje bilo koje zemlje jeste zaduživanje za izgradnju infrastrukture.
Međutim, ta načelna saglasnost mora da podrazumeva ono što ste vi nazvali fisibiliti studijom ili ono što bih ja rekla da mi poslanici moramo da raspolažemo podacima o makar načelnim efektima koji će se postići za kredit, a govorim o jednoj garanciji zajma Evropske investicione banke za obilaznicu oko Beograda, koji će biti vredan 40 miliona evra i za koji će država bezuslovno garantovati.
Kad kažem da moramo da imamo procenu efekata, to znači da ću da ponovim primedbu koju sam imala i kad je kretala priča pre nekoliko godina o auto-putu Horgoš-Beograd. Ne smemo da lažemo sebe, koja je to frekvencija vozila koja prolazi na nekoj saobraćajnici da bi ulaganja u taj put bila isplativa, da bi mi usvajajući izmene Zakona o budžetskom sistemu i fiskalnu odgovornost zaista preuzeli obavezu da svojim budućim generacijama ko ima sreću da svojoj deci ne prenese trošak nego i ratu, ali i dobit. Znači i korist i da ta korist bude veća od troška.
Kad kažem da mi ne raspolažemo tim podacima, potvrdiću vam to činjenicom i priči o ceni struje. Svi se, na primer, slažemo da struja nema ekonomsku cenu, ali država ne može da pušta da o tome idu priče, treba da pustimo da ta cena bude tržišna, jer gubi elektroprivreda, raubuje se, dobijaju neki izvoznici kao na primer Sartid, a da kao ozbiljni ljudi ne uđemo u analizu troškova proizvodnje struje.
Prevedeno na običan život, kao žena, kad idem da kupujem nešto, neću ući u ekskluzivni butik gde ću plaćati zakupninu i mito za dobijanje lokala na ekskluzivnoj lokaciji ni parfem zgodne prodavačice koja nosi mini suknju, mene će zanimati proizvod, njegov kvalitet i da ga kupim po što jeftinijoj ceni. Otići ću da ga kupim za vikend sa popustom od 10% ili čekati sezonsko sniženje, jer moram da vodim računa o budžetu, ne što nekom polažem račun, sama sebi moram da položim račun u smislu protegni se koliko ti je dugačak jorgan, rekao bi naš narod.
Da li mi kao država imamo takvu analizu koja je pouzdana onima koji će je dostaviti vama, kao ministrima, ta druga linija profesionalaca koja radi na primer u Ministarstvu za energetiku i da li ćemo se sa analizom koju vi dostavite nama, kao potpunom, složiti da je cena struje baš ta i da moramo da napravimo socijalnu kartu i da građani koji nemaju para da je plate mogu da je plate.
Ne možemo samo načelno da se složimo da treba da gradimo infrastrukturu, jer vi, gospodine Mrkonjiću znate, kao i ja, da je Alpinu napravila država Srbija u periodu 2000-2001. pa do nedavnih dana, da je to bio jedan mali kamenolom, Alas internacional, koji su vodili tata i sin, Kurt Asamer i da ne pominjem dalje. Ovo nisu moja tajna saznanja, to su ljudi sa kojima sam pregovarala oko Beočinske fabrike cementa u svojstvu ministra koji je, znate i vi, u vreme sankcija ispregovarao za 50 miliona maraka, tada, veću cenu za tu Beočinsku fabriku cementa nego što je ona prodata kasnije posle skidanja sankcija.
Znači, stvorili smo te i takve velike firme parama ovih poreskih obveznika, a boga mi i kredita koji su se ovde nakupili i koji su nama ostali kao teret, a neki su sada velike firme i na tenderima prolaze, jer imaju mehanizaciju, imaju veze u svim tim velikim finansijskim institucijama. Mi smo danas u situaciji da imamo u budžetu Republike Srbije stavku za dečiju zaštitu od 34 milijarde, a imamo kamate, ne glavnicu, kamate po kreditima od 30 milijardi dinara. Koliko izdvajamo za celu dečiju zaštitu, mi toliko plaćamo i kamate bez glavnica.
Da li će neko iz Uprave za javni dug da nam kaže tih 30 milijardi kamate se efektuiralo, jedna trećina u period 2002. do 2008. godine, a druga biće efektuirana i doneće prihod kroz deset godina. Mi taj projekat, planiranje, programiranje, budžetiranje kroz efekat onog što danas tražite od nas da se saglasimo kao garanciju ili zaduženje nemamo još uvek.
Ono što je nekad bilo, vraćam se na ključnu stvar koju ste rekli, mnogo toga je razrušeno, kao firme u privatizaciji, građevinskoj i ostalima, a bez plana koje će nove na njihovom mestu doći, a gde će se zaposliti ljudi koji su odavde ostali bez posla u tim novim firmama, nemamo zato što nemamo mi kuću, poput Službe društvenog knjigovodstva, koja je radila reviziju i budžeta, pa gospođa ministar danas reče, ali revizija je počela nedavno, kao da je istorija počela od prekjuče, a nije tačno.
SDK je radio reviziju svakog računa, svakog državnog organa, ali nijedno preduzeće tvrdim odgovorno, a moji će vršnjaci moći da se sete, a neki hoće da zaborave, da nije mogao proći u SDK nalog za platu, isplatu radnicima, ako niste imali nalog za plaćanje doprinosa i svih ostalih poreskih obaveza. Mogli ste biti direktor EPS, mogli ste biti direktor banke, kontrolor na šalteru SDK je bio bog koji nije dozvoljavao da se prekrši zakon.
Danas, po ugledu na SDK, neke moderne države u EU grade žiro banke, pokušavajući da sačuvaju stabilnost platnog prometa, stabilnost poreskog sistema, pranje novca da spreče i da sve to imaju na jednom mestu, onako kako smo mi imali nekada.
Nisam konzervativna u tom smislu da treba da ostanemo sa lampom – fitilj i gas, ali ne možemo ni da kažemo da od trenutka kada je neka vlast počela da funkcioniše, od tada počinje svet.
Sve što je bilo dobro trebalo je zadržati, sve probleme nalaženja novca u kanalima platnog prometa, što je bio problem SDK, mogao se rešiti, a ne rasprodati najsavremeniji softver Nacionalnoj štedionici, ne rasprodati poslovne prostore i dati u bescenje bankama i da danas pričamo o garanciji, jer nemamo sopstvenih para za razvoj.
I nije priča nevezana. Upravo dolazim na priču o tome - zašto danas dajemo garanciju za kredit koji smo već uzeli? Zašto nemamo ljude koji rade, koji zarađuju, pa im ponešto i preostane da uštede, pa da iz te štednje položene u bankama, bilo kojim, našim ili stranim, možemo da finansiramo infrastrukturu po najnižoj ceni?
Znate li zašto nemamo? Zato što i danas u ovom dnevnom redu imamo zakon o osiguranju depozita. Mislite da tražim jezičko značenje o osiguranju depozita? Ne, čuva se samo zatečeno stanje. Ne stvaramo uslove da ljudi rade, pa da štede, pa da čuvamo štednju kao štednju, da je forsiramo, nego samo čuvamo ono što već postoji.
Znate zašto? Zato što piše u obrazloženju jednog od tih zakona – naložila nam Svetska banka zbog kredita, ne znam kojeg, ne znam za koje namene, u iznosu od 300 miliona u vezi sa realizacijom projekta PFDPL3 (PBG) po kome je ovo jedan od preduslova.
Gospodine Mrkonjiću, vama se, kao predstavniku Vlade, žalim da sam dobila zakon o osiguranju depozita, stečaju, likvidaciji banaka, Agenciji za osiguranje itd, po kojem je uslov da osiguramo depozite neki uslov Narodne banke, dat u nekoliko latiničnih slova, za koje nisam mogla da nađem podlogu ni na koji način, pretražujući, guglujući i radeći sve ostalo. Vama kao ministru se žalim što uz ovu garanciju nije nam ugovor o kreditu, pa ne znam šta znači da će mi pasti na teret garancija po događaju iz člana 10. tačka 01a CDG ili J, Ugovora o finansiranju.
Zašto je ova primedba osnovana? Prisustvovali ste, kao i ja, odboru na kojem je jedna ovakva garancija bila predmet, kada smo imali u javnosti spor da li treba raseljavati Rome ispod Gazele u naselja kontejnerskog tipa ili od tvrdog materijala. Da smo imali jedan takav ugovor, ne bi došli do spora, a vi od nas tražite ovde pravo da se ova garancija unese u budžet, ima i bogami plativih, ovde ću ih prozvati, koje su već pale na teret, možda će i ova, neću da tvrdim, ali verovatno, ali ne znamo pod kojim uslovima.
Zašto je to moguće? Zato što imamo pred ovu sednicu objavljen jedan intervju u časopisu "Ekonomist", gde nam gospodin Džambić, koji je direktor Agencije za sada osiguranje depozita, to je bilo za likvidaciju banaka, daje izjavu da mrtve banke troše kao žive, ali ne daju kredite i ne daju garancije, a troše kao žive i ne zapošljavaju ljude kao da su živi, da je stečaj koji traje osam godina i za koji odgovorni gospodin tvrdi da će trajati još osam godina završen, imali bi sopstvenu razvojnu banku, sa sopstvenim sredstvima, gde bi država držala svoje depozite od lokalnih samouprava Republike, a ne po belom svetu, pod nepoznatim uslovima, a ne kod komercijalnih banaka za sopstvene privilegije, pa bi imali jeftine izvore za infrastrukturu, oko čije se izgradnje svi slažemo.
Poštovani moj gospodine Mrkonjiću, ovo primite samo kao član Vlade, a ne lično, kada treba staviti ruku u džep budžeta, dolazi se u Skupštinu, ali kasa iz koje se samo uzima, a koja se ne puni, brzo presuši.
Efekti o ulaganju u infrastrukturu, nemojte da nam budu kao efekti za seču propisa, pa iz rukava kažu – giljotina propisa će uštedeti privredi 60 miliona dinara, a ne kažu da ovaj budžet ima po uredbama i pravilnicima vrlo netransparentno subvencionisanje privatnih preduzeća i raznih projekata u vrednosti od pre rebalansa 17 milijardi i 900 miliona, posle rebalansa 19,4 milijarde dinara.
Tvrdimo po seči propisa da uništavamo propise koji nisu na nivou zakona, dostupni i javni svima i od toga je ušteda 60 miliona, ali uredbama koje nisu dostupne svima, pravilnicima agencija koje finansiraju i privlače stane investicije, to što ne vidimo svi i što bi moralo da bude predmet seče propisa, jer ona to podrazumeva, da je sve regulisano zakonom koji je jasan svima, imate trošenje koje je nesrazmerno veće, 20 milijardi po uredbi, nižem zakonskom projektu, a ovamo se hvalite efektima uštede od 60 miliona. Izvinite, molim vas, ako je i u budžetu, odnosno rebalansu, dostavljenom za noć i po, koji je trebalo pročitati, te su stvari vidljive i te su stvari nedopustive.
Da bi mogli da imate kredibilitet ne možete da kažete, kao što reče ministarka – to stanje sam nasledila i sada ne mogu za to da odgovaram. Ovo nije caristička zemlja, nije carska, vlade se smenjuju, nasleđuju se stanja, ali se menjaju nabolje i ne može niko da mi se pravda sitnim izmenama nabolje, gde ne vidi suštinu koju ste rekli. U ovoj državi je najprofitabilnije ulaganje u virtualne finansije, u bankarstvo, u investicione fondove, a ne u proizvodnju koja je jedina osnov održivog razvoja, jedini stvaralac novostvorene vrednosti.
Molim vas da shvatite da oni koji se ne čuju kroz nas koji imamo priliku da vam to saopštimo jesu mnogobrojni. Ovde uopšte nije važno naše neslaganje u političkim ciljevima i nijansama kako ko gleda na budućnost svoje dece. Ovo je suština koju mora da zastupa svako, jer ono do čega smo danas došli, da imamo i deficit i da nas strašno brine devizno zaduživanje, gde nam i MMF kaže ovako – vrlo ste ranjivi, devizno zaduživanje u evrima, francima, pa čak i japanskim jenima, ponegde u svetu, jeste bilo jeftino za servisiranje i bilo je sa nižim kamatnim stopama, ali kada dođe do depresijacije kursa, troškovi servisiranja skaču veoma naglo, osim ako to kreditiranje nije kod dužnika, koji istovremeno ima i devizni prihod. To znači – samo za pravna lica koja izvoze. U ovim situacija je to podnošljivo.
Građani koji primaju platu u dinarima ovu depresijaciju osećaju strašno. Ovaj budžet koji je projektovao vraćanje kredita kao najvažniji uslov nad uslovima projektovan je na 85 dinara za evro, on je danas blizu 110.
Moramo da razmišljamo ne do sledećeg izbornog ciklusa, nego ako smo ljudi ozbiljni i analitični, a bili smo, jesmo i hoćemo da budemo, makar neki od nas, molim vas da ovakve analize uzmete u obzir i od onih u čije ime dođete da ovde zastupate zakonske projekte tražite da vam daju analizu efekata koja će biti prihvatljiva građanima Srbije, jer svi mi ovde jesmo da radimo u interesu građana Srbije. Hvala.
Iskoristiću pravo da u ime poslaničke grupe u najkraćem mogućem vremenu dam dve primedbe na ono što je izneto kao protivljenje diskusiji mog kolege Zorana Babića.
Da li se nešto naziva strateškim partnerstvom ili privatizacijom, gospođo Kalanović, nije u suštini važno kako nešto nazivate nego koje posledice ima. Privatizacija je bila dobar proces kao zamišljena i mnogi su je zamišljali kao "rušimo da bi izgradili". To jesu dobri projekti i dobro namereni. Pokazalo se od bankarstva do mnogih procesa privatizacije da se rušilo do mržnje, ali se nije gradilo novo.
Koliko je radnih mesta ostalo neotvoreno novih govori da nije bilo građenja. Koliko je bilo zatvorenih radnih mesta i koliko je zloupotreba govori to da vi kada prepisujete primere ne umete da prepisujete kako valja.
Sada govorite da ćete prepisati model Češke oko banja, ali da li ćete ga prepisati kao slovački model subvencija i podsticaja u kojem niste uradili reforme, pa se dobar projekat "start-ap" preprodaja pretvorio u zloupotrebu preko 200 miliona dinara i tvrdite da ih je prijavio gospodin Dinkić na isti način kao što je prijavio zloupotrebe u delu nadležnosti Direkcije za mere i dragocene metale, gde su potkradani građani na benzinskim pumpama.
Da li mislite da smo mi, građani Srbije, naivni? Da pustite da se nešto desi, dešavanje traje i neko od toga gubi, a neko dobija, a onda se dosetite da to prekinete u jednom trenutku da bi nas danas uveravali da je najvažnije ko iz kog mesta dolazi, ja juče iz Novog Sada, danas je bitno što je Babić iz Vrnjačke Banje. Svi smo mi iz Srbije i svima nam je stalo da se u procesima reformi ne zatvaraju nego otvaraju nova radna mesta.
Za "Fijat", gospodine, neću da se obraćam lično, da ne kršim Poslovnik, za "Fijat" je ova država dala već 700 miliona evra (Predsednik: Gospođo Tabaković, ovo je bilo vreme replike, dva minuta.), na njemu ste formirali Vladu.
Koristim i ovaj institut omogućen Poslovnikom da postavim jedno pitanje i da tražim obaveštenje od Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, da pitam gospodina Milana Markovića – kako je moguće da državni organ, ministarstvo na čijem je on čelu, ima različito postupanje u zavisnosti od toga ko čini skupštinsku većinu u određenoj opštini na teritoriji RS?
Naime, novostvorena većina u Skupštini opštine Kosovska Mitrovica i posle urgencije ne može od nadležnog ministra da dobije saglasnost za izradu pečata, na šta je to ministarstvo zakonom obavezno, a zaključak, jedini koji mogu da donesem, iz neodgovaranja i nedavanja saglasnosti je da novostvorena većina u kojoj je SNS odlučujući činilac nije po volji ministra.
Da li je moguće da u državi Srbiji, koja pretenduje na evropski put i postizanje evropskih standarda, mi imamo takvu različitost postupanja u kojem ono što je ministar dužan da u roku od tri dana da kao pisani odgovor na zahtev za izdavanje saglasnosti za sadržinu i izgled pečata, a bio je to dužan da uradi do 4. novembra ove godine.
Kao poslanik SNS poslaničkog kluba "Napred Srbijo" 9. novembra moram da intervenišem u skladu sa institutom koji Poslovnik omogućava, da se skupštinskoj većini u Kosovskoj Mitrovici omogući zakonito poslovanje i postupanje?
Da postoje dvostruki aršini dokazuje materijal koji ću vama, gospođo predsedavajuća, predati nakon ovog pitanja, sa molbom da prosledite gospodinu Markoviću, jer se možda na putu do njega ovaj materijal i zaturio od "Službenog lista" opštine Kosovska Mitrovica, preko "Službenog glasnika" u kojem je zakonito objavljen prethodni pečat nevažećim, do dopisa kojima je dostavljen zapisnik sa Druge redovne sednice SO Kosovska Mitrovica i svih ostalih dokumenata kojima su nadležni organi koje je zakon ove države i ova skupština usvojila propisao, a skupštinska većina Kosovske Mitrovice primenila i uredno napisala dopise svim ovih organima.
Da postoji različito postupanje govori i dokumenat da je to isto ministarstvo, na čijem je čelu gospodin Milan Marković, dalo saglasnost, i evo pokazujem srpskoj javnosti rešenje kojim je prethodnoj skupštinskoj većini, koja je bila po volji ministra o kome govorim, izdata takva saglasnost i omogućeno postupanje, a danas kada su predstavnici te većine legalno smenjeni, odneli sa sobom pečate, jednostavno se ne omogućava da rade samim činom neizdavanja tog rešenja.
Da sramota bude još veća, postoji neko usmeno obaveštenje kojim se ovlašćena lica upućuju na Ministarstvo za KiM. Gospodo iz vladajuće većine, građani Srbije se dovoljno osećaju kao pingpong loptice koje šetate između dva šaltera podeljenih nadležnosti, u kojima se osećaju utamničeni u nezakonitosti koja se sprovodi u ovoj državi.
Možda tamničar ima zadovoljstvo da vlada nad onima nad kojima je glavni. Možda vrhovni vladar u ovoj državi ima zadovoljstvo da na ovakav način vlada građanima, ali da bi vlast trajala – zadovoljstvo mora da bude obostrano i mora da bude čovečno.
U ovom slučaju ministarstvo je dužno da postupa ne samo čovečno i pravedno, nego pre svega zakonito i na to apelujem sa ovog mesta.
Poštovani građani Srbije, poštovane kolege, gospođo ministre, zaista nema nijednog dnevnog reda, koliko god tačaka da jeste na njemu, da makar dve nisu zaduživanje, što od komercijalnih banaka, što od međunarodnih finansijskih institucija.
Zaista se pitam čemu Zakon o fiskalnoj odgovornosti, odnosno čemu izmene i dopune Zakona o budžetskom sistemu gde smo uvodili neke nove elemente koji u osnovi je trebalo da ima neuvođenje fiskalnog saveta i zapošljavanje nekih novih eksperata koji će bolje od samog ministarstva, u šta sumnjam, procenjivati da li se možemo i koliko zadužiti, već je valjda bila svrha proceniti da li se uopšte treba zaduživati, da ne bi prevaljivali dug ove potrošnje na leđa budućih generacija.
Znači, kakav je smisao insistiranja MMF na fiskalnoj odgovornosti, ako mi danas razgovaramo o tri nova kredita, od kojih je jedan 250 miliona evra, drugi 51 milion evra, ali ono što ih spaja jeste zajednička crta, jeste da za ovu vladu oni nisu teret, zato što se grejs period, period mirovanja, poklapa sa vlašću aktuelne koalicije, a vraćanje tih kredita ide na teret buduće vlade koja sa ovakvim rezultatima, spremna sam, ne da predvidim, nego da osnovano tvrdim, neće biti u ovom sastavu.
Otkud pravo ovoj vladi da nameće obaveze sledećoj, da ostavlja obaveze sledećim generacijama, zato što su krediti sa pet i šest godina otplate, a da u stvari pokrivamo deficite ili dugove javnog preduzeća JAT koje u stvari ne funkcioniše na način da ostvaruje profit da je isplativo.
Smisao svakog ljudskog života jeste da ostvari neki vid iole srećnog života. Svaki smisao neke vlade jeste da zadovolji ne samo svoje apetite, nego da učini koliko je to moguće srećnim i građane gde ta vlada upravlja javnim poslovima.
Kada kažem sreća, ne mislim o nekoj nematerijalnoj stvari koju ćemo procenjivati šta je granica onoga što imamo, odnosno ono što možemo materijalno ili duhovno sebi da pružimo, već kao strah da li možemo da dočekamo sutrašnji dan, a da ne razmišljamo da li imamo posao ili ćemo ga izgubiti, koliko zbog loše vođene monetarne politike imamo veće rate za kredit, koliko zbog loše vođene ekonomske politike imamo problem sa nepokrivenim uvozom, sa lažno prikazanim BDP, odnosno koliko će naše dece reći – u ovoj državi ne želim da živim, jer se u njoj ne poštuje ni fakultet, ni znanje, ni rad.
Ovi zakoni o kojima danas raspravljamo su, mislila sam, vrhunac neodgovorne vlade, da juče nisam čula izjavu gde je predsednik saznao da računi organa na čijem je on čelu, države koju predstavlja, nisu plaćeni, a da je makar samo jednom pogledao Republičku skupštinu, imao bi prilike da čuje da vas mi poslanici opozicije i poslanici SNS upozoravamo da država mora da izmiri svoje dugove prema dobavljačima, izvođačima radova, ne sanjajući ni mi sami da živimo u državi koja ne plaća ni svoje mesečne prohteve, u smislu onoga što je električna energija, grejanje, telefoni itd.
Verujte mi da sam mislila da živim u državi gde me ništa ne može iznenaditi, ali juče sam baš bila iznenađena, ali sam u stvari svesna da pred izbore koji se odlažu, ali koji se u redovnom roku ne mogu odložiti, pokušava pripremiti javnost na to da je država najveći dužnik i najnesolidniji dužnik.
Znači, izlizaće se priča u novinama, svi će biti puni čuđenja, ali će ovaj narod biti naviknut do izbora, na kojima bi morao da kazni takvu neodgovornu vlast, naviknut na to da država koja od građana traži da joj plate sve obaveze, a kada zakasni da plati i kamatu, da sama u stvari ne plaća ni svoj dug prema preduzećima za ono što potroši, ali ne plaća ni onima od kojih naruči po pojedinačnim ugovorima da joj izvedu neke radove za nju. Upravo to jeste objašnjenje zašto ste kao država dobili gore uslove za ove kredite od poslovnih banaka, od javnog preduzeća za koje garantujete za uzet kredit.
JAT se zadužuje pod uslovima gde je fiksna marža 3,95 plus tromesečni euribor, pa plus jednokratni troškovi od 0,20, pa plus kazna 0,50 za prevremeno vraćanje kredita, ali država za koju mi do juče izgleda nismo znali dobija kredit pod uslovima, fiksna kamatna marža 4,25 od jedne banke, od druge 5, od treće 5,20, od četvrte 5,30%.
Da li možete da mi objasnite kakva je to država, kakav je to ugled države koja ne uspe da ispregovara povoljnije uslove, a ima šapu nad budžetom i ima pravo da od građana traži da plate sve obaveze i da iz tog budžeta prvo potroši za ono što njoj treba, da jednoj od članica koalicije omogući pravljenje nove stranke, da donosi zakone koji su politički motivisani opstankom određenih stranaka u političkom životu, a ne interesom građana.
Evo, mi smo dobili dokaz kakav je ugled države u bankarskom sistemu. Ove kredite ne treba uzimati i u govoru mog kolege Veroljuba Arsića imali ste priliku da vidite da ono za šta se zadužujete, jeste u stvari izneto preko granica ove zemlje, a bez osnovane dokumentacije. Nismo za ono da profit koji se zaradi može i da se iznese, kao i što nismo za to da se privlače strani investitori.
Džaba davati stranim investitorima 2000 po radnom mestu i 10.000 po radnom mestu kada kanalima mita i korupcije, a zna se na kojim vratima i kod kojih ljudi, izvinite, molim vas, nemojte ovo lično da shvatite, govorim da kao država, kao korumpirana vlast, uzmete na nekim vratima 100 hiljada evra, jer se zna ko odlučuje, ko pita.
Jer, obezbediti negde dokumentaciju i uslove koji su propisani, to i mala deca znaju da to više nije dovoljno, nego treba znati na koja se vrata kuca i koliko se na tim vratima plaća da bi se dobilo pravo da se nešto radi i izgradi.
Građani ne znaju na koja vrata treba da zakucaju da bi dobili posao. Dve godine smo, gospođo Dragutinović i dragi građani, izgubili na zaboravljenu priču koju priča SNS da je prioritet izvoz i da je osnovi cilj ove države, odnosno mora biti zaposlenost i budžetske politike i ekonomske politike i svake politike i strategije koju donosite.
Vi nam danas izlazite sa još jednim zahtevom za kredit, gde treba finansirati JAT. Kažete da je od toga 40 miliona za revitalizaciju aviokompanije, gde se za revitalizaciju kao pojam ne dodaje nikakvo bliže objašnjenje. Kažete nam da je za osposobljavanje motora devet i po miliona evra i da je za najam dva aviona nove generacije potrebno obezbediti dva miliona evra.
Zaista ne mogu da shvatim da neko izlazi pred javnost, makar ovde sedelo samo 30-ak ljudi, makar ovu skupštinu gledalo samo desetoro ljudi, pa zaista pitam one koji su ovo napisali i ostavili vas da ovo branite – gde im je ljudskost?
JAT koji je po izjavi glavnog i odgovornog čoveka 20 miliona evra u gubitku, prošle godine je bio 23,5 miliona evra, JAT čiji izveštaj revizor nije hteo da potpiše jer nije mogao da ustanovi šta duguje, a šta potražuje, za vas je kompanija koja zaslužuje da za nju garantuje država.
Dajte da to prevedemo. Država garantuje budžetom koji puni iz džepa svakog građanina koji kupuje samo hleb i mleko. Lako je garantovati tuđim novcem. Lako je garantovati tuđom sirotinjom i tuđim budućim prihodom. Kako možete da uzimate kredit za jednog gubitaša koji nam u obrazloženju daje da je njegova namena za upotrebu kredita revitalizacija avio kompanije?
Gospođo Dragutinović, možda je ovo pre trebao da brani gospodin Mrkonjić. Ja bih volela da je on danas ovde, jer imam šta da ga podsetim u smislu one naknade za Direktorat civilnog vazduhoplovstva, ali dovoljno je da ste i vi tu, pa ću to na kraju reći.
JAT je potpuno izgubio svaku vrednost onog trenutka kada je potpisan ugovor o tzv. otvorenom nebu, našta nismo bili obavezni u tom trenutku i od čega nismo dobili ništa. U trenutku kada je ruska kompanija htela za 600 miliona evra da privatizuje JAT, a pre potpisivanja ovog ugovora o otvorenom nebu, nekome se to politički nije dopadalo, ali je šteta izgubljena dobit svih građana Srbije. Evo jedan novi kredit kojim treba da oživimo mrtvaka, odnosno da odložimo odlazak u stečaj. Odgovorno tvrdim, da odložimo odlazak u stečaj.
Ono što je strašno, strašno je da JAT nema više onu osnovnu vrednost, a to je to otvoreno nebo i linije letenja. JAT više nema vrednost ni u pilotima koji bi bili ono što je suština vrednosti te kompanije. U šta mi ulažemo? Po koji put ćemo nekih 51 milion baciti u nešto što ne zaslužuje?
Da li će neko u ovoj državi snositi odgovornost što je nezakonitim postupcima Direktorata civilnog vazduhoplovstva krajem 2007. godine onemogućeno svim avio kompanijama u stranom vlasništvu da posluju? Bezuspešno su se obraćale i Ministarstvu za infrastrukturu, koje apsolutno ništa nije preduzelo od tada, i ono što je najstrašnije, vi u strategiji, koja treba da nas uveri da je ovaj kredit isplativ i da vredi ulagati u JAT, pišete da mi imamo kargo saobraćaj i mogućnosti da ga razvijamo. Godine 2007. je ugašeno to što je od kargo saobraćaja postojalo.
Vi mislite da baš niko ne čita vaše strategije i da niko ne prati ono što se dešava u ovom delu privrede, onom što se zove vazduhoplovstvo, odnosno saobraćaj u vazduhu?
Te kompanije imale su kapacitet koji je bio preko tri puta veći od kapaciteta JAT, a vi ste dozvolili i da strane investitore oterate sa ovog tržišta, time što se njihove žalbe na nezakonito ukidanje i dana danas ne rešavaju, i time što ste dozvolili da JAT bude uništen, ali su zato u tom JAT isplaćene, taj JAT za koga mi treba da odobrimo kredit i da država garantuje, naknade upravnom odboru od 100 hiljada evra za samo godinu dana. Da li je to malo?
Da li je malo ono što je ovde gospodin Mrkonjić tvrdio, da nije dobio naknadu za rad u Savetu Direktorata civilnog vazduhoplovstva? Mi po odgovoru nadležnog čoveka iz tog direktorata imamo da je ukupna neto naknada za 2009. godinu isplaćena u iznosu od 900 hiljada dinara. Ukupna neto naknada po članu saveta isplaćena je za 2010. godinu u iznosu od 452.882,42 dinara. Reč je samo o prvoj polovini godine.
Za 2008. godinu, kada je Vlada, ova o kojoj govorimo, formirana, nemamo podatke, zato što je to od početka jula formirano. Da li ste se odmah svi po funkcijama udomili tamo, ne znam, ali to se isplaćuje, a da li se plaćaju komunalije i ko će vraćati ove kredite građanima je jasno.