Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Kao i što smo prošli neka vremena koja su, hvala Bogu, iza nas jer smo se delili na podobne i nepodobne gde su pravljeni spiskovi, gde je i u Narodnu banku ulaženo sa kalašnjikovima i fantomkama, tako da mislim da je prošlo vreme naredbi i toga mora ili ne mora da se uradi.
Političko opredeljenje SNS je jasno pokazano i ovim predlogom zakona ali i komunikacijom i dijalogom i ponoviću komunikacijom i dijalog koji imamo sa svim predstavnicima nacionalnih manjina.
Ponoviću, dok neki ljudi u ovoj sali ne budu skinuli čepove za uši, ne budu jasno čuli opredeljenje ove vlade koja se jasno zasniva na dijalogu i među pripadnicima nacionalnih manjina, ali njihovom dijalogu sa društvom kojem pripadaju, treba biti obazriv u definiciji lojalnosti, slažem se.
Da li je lojalan građanin onaj koji ne plaća porez, a ima ih? Da li treba braniti takve ljude? Ne treba. To je obaveza svakog građana.
Da li u tom dodvoravanju političkom dodvoravanju prihvatamo sve i svašta? Ne. Mislim da je to pogrešan put.
Možda je to put za nekoga ko ima dva člana i oba u parlamentu, i dva glasa i oba u parlamentu, ali nije put i nije sistem pravih vrednosti.
Još jednom ću reći. Stvar lojalnosti i šta znači biti lojalan državi kojoj pripadaš je raditi u skladu sa zakonom, poštovati državu, plaćati porez, raditi pošteno i korektno svoj posao.
Da li ima nešto strašno u tome? Izaći ću na popis. Da li ima nešto strašno u tome? Da li je na taj način neko omalovažen? Ne, nije omalovažen ni pojedinac, nije omalovažena ni država.
To je država koju želimo da izgradimo. Država jednakih šansi, jednakih prilika, poštovanja različitosti između nas, evropske perspektive i perspektive normalnog života. To je država koju želimo da izgradimo.
Gospodine predsedavajući, jedna sugestija.
Kao što meni merite sekunde posle dva minuta, merite i direktno obraćanje drugih narodnih poslanika čime ste prekršili Poslovnik, ali ga neću reklamirati što ne znači daneće druge kolege iz poslaničke grupe SNS, to uraditi u budućnosti.
Sa druge strane, pošto sam tražio pravo na repliku i prihvatam izvinjenje, mislim da je to džentlmenski i dobar stav kada neko pogreši da javno ustane i da kaže – izvinite na reč – morati, na interpretaciju same reči morati.
Međutim, ono što definitivno provejava kod ovog amandmana, ne kod predlagača već kod nekih narodnih poslanika koji su se uključili u debatu o tom amandmanu je potreba da se neko sa nekim svađa u našem društvu, da se gaje različitosti, da se na tome poentira.
To je neodgovorna politika. To je neodgovornost i prema našem društvu, neodgovornost i prema predlagaču amandmana, neodgovornost i prema Vladi Republike Srbije, neodgovornost prema državi. Ne znam zbog čega nekome odgovara i u ovoj sali ili uopšte, bilo gde u Srbiji što će se neko sa nekim u Srbiji svađati.
Mi ne želimo takvu politiku. Još jednom ću reći da želimo politiku dijaloga. Ta politika dijaloga, kada se suoče stavovi i predlagača amandmana, ali i predlagača zakona, su doveli do toga da se ovaj amandman ne prihvati.
Idemo dalje. Komuniciraćemo, radićemo. Zar je ovo poslednji zakon i da li stavljamo tačku na izmene i dopune Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina? Naravno da ne. Naravno da svaki zakon, pa i ovaj zakon, mora da doživi brušenja, mora da doživi dorade, da će te dorade i brušenja formirati vreme, ali nemojte da se iko neodgovorno ponaša i prema ljudima koji su glasali da bi svako od nas bio predstavnik građana i da bi ušli u ovu salu, neodgovornosti prema njima, neodgovornosti prema svim ostalim građanima tako što ćemo voditi politiku svađa umesto politiku približavanja. U tome se razlikuje poslanička grupa od 136 poslanika u odnosu na nezavisne narodne poslanike.
Povreda Poslovnika, čl. 106, 104, bez prava direktnog obraćanja drugom narodnom poslaniku i govor o tački dnevnog reda. Ako se neko javi da govori po amandmanu, onda govori po amandmanu, a ne za repliku. Zbog toga bih vas zamolio, gospodine predsedavajući, tražiću da se o ovoj povredi Poslovnika izjasnimo, zato što očekujem isti način, isti reper, isti odnos prema svim narodnim poslanicima.
Nisam razumeo taj stil i te godine i po dana, ovakve ili onakve. Nisam poljoprivrednik, cenim da ne razumem taj jezik, iako veoma poštujem poljoprivrednike, tako da ću zamoliti mog kolegu Marijana Rističevića, takođe kolegu poljoprivrednika, ne sa Vračara, već iz jednog drugog dela, iz Novih Karlovaca, da mi sve te stvari prevede, tako da ako bude i za repliku, javiću se drugi put, kada mi prevede kolega poljoprivrednik.
Predsedavajući, da li imam pravo na repliku pošto sam direktno pomenut?
Ako nemam pravo na repliku, onda ću koristiti povredu Poslovnika, član 107. i 108.
U jednom dobrom delu bih se složio sa metaforama i da je to deo političkog izražaja i da je naš jezik i naše političko izražavanje puno takvih termina i mislim da takav postupak svi treba da gajimo. Međutim, ja nisam advokat ni van ove sale, ni u ovoj sali, niti mislim da predsednici parlamenta je potreban advokat, ali ako znamo da povredu Poslovnika može da učini samo predsednik ili predsedavajući Narodne skupštine, onda je degradirajuće, omalovažavajuće i za ovaj Poslovnik i za Narodnu skupštinu koristiti povredu Poslovnika i to protiv predsednika Skupštine koji nije predsedavao Skupštinom u tom trenutku.
Unutrašnji kolegijum? Iako ću sada jednom rečenicom samo zadrti i krenuti u repliku, iako ne želim da bude replika, ne postoji unutrašnji kolegijum. Postoji Kolegijum Narodne skupštine čiji su članovi predsednici poslaničkih grupa, predsednik parlamenta i potredsednici parlamenta, tako da ne postoji nikakav unutrašnji kolegijum i mislim da je povreda Poslovnika učinjena na taj način što niste prethodnog govornika opomenuli da ne može da povredi Poslovnik predsednik parlamenta, odnosno predsednica parlamenta koja u tom trenutku nije vodila sednicu i nije bila u sali.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ovo je deseti saziv Narodne skupštine Republike Srbije i za sve ove godine, decenije koje su iza nas bilo je stvari kojih ne bi trebalo baš sa ponosom da se sećamo, polivanja vodom i gađanja cipelama, glasanje iz Bodruma. Nadam se da svakim novim sazivom unosimo novi kvalitet u demokratski dijalog i u međusobno poštovanje.
Kada se u govoru kolege čuje, pažljivo sam slušao i zapisao, da je to nešto loše koje danas dolazilo i bilo upućeno prema ministru, zamislite čak nije došlo od naprednjaka, je u najmanju ruku omalovažavanje, a ja sam ponosan što sam jedan od 136 članova poslaničke grupe SNS. Ponosan sam što sam jedan od 136 ljudi koji nisu ni jednim gestom, ni jednom rečju, sve ovo vreme odapeli, ni jednu ružnu reč, ni jednu omalovažavajuću reč prema nekima koji su u prošlosti bili veliki, moćni i silni, a sada su došli na ivicu cenzusa. Cenimo sve ljude u Srbiji, cenimo i one ljude koji nisu glasali za nas ili uopšte nisu izašli na izbore ili su glasali za neke druge političke opcije, zbog toga i od vas, gospodine predsedavajući, očekujem da u budućnosti, ma ko se lati takvog omalovažavanja bilo koga u ovoj sali, bilo koje političke opcije, u najmanju ruku bi morali da opomenete.
Stilska figura jeste „naprednjačko more“. Neki su u ovim mesecima nakon izbora koristili neke teže stilske figure tipa „cunami“, što je elementarna nepogoda. Međutim, i ti koji su koristili reč „cunami“, i ti koji kažu „naprednjačko more“ moraju da znaju da su i to more i taj cunami na političku scenu Srbije doveli i u ovu salu uneli građani Republike Srbije, a svako ko je protiv izborne volje građana Srbije, on je protiv svojih građana i mislim da nema šta da traži na političkoj sceni Srbije.
Bio sam veoma pažljiv kada sam maločas govorio o odgovornosti. Bio sam pažljiv i nisam pomenuo nijednu političku opciju, nijednu političku stranku zato što u tom poslu nažalost, u prošlosti nema nevinih, kao što smatram da je posao svih nas, bili u vlasti ili u opoziciji, da radimo na podizanju ugleda Narodne skupštine RS.
Indikativno što se kolega našao prozvanim kada sam pominjao glasanje iz Bodruma prebacujući odgovornost na nekog drugog, na nekoga na kome ta odgovornost nije zato što se u tim lošim danima po parlament, u lošem danu za našu državu glasalo gotovo interparlamentarno. Goran Novaković iz Soluna, Neda Arnerić iz Bodruma. Znamo da su neki ljudi imali i sudski epilog takvog glasanja i više se ne bave politikom poput gospodina Alena Selimovića, a da su neki poput tadašnjeg šefa poslaničke grupe, koje možda i najodgovorniji imali dalju političku karijeru.
Smatram i još jednom ću ponoviti, posao svih nas je da radimo na podizanju ugleda Narodne skupštine ne zbog nas, već zbog institucije, države, najvišeg zakonodavnog tela u državi Srbiji i zbog toga zapara uši loša reč, lažna reč i nepreuzimanje odgovornosti.
Zahvaljujem se gospođo predsednice. Za SNS, kao što su kolege elaborirale, nije prihvatljiv ovaj amandman zato što obesmišljava i amputira samu svrhu i poentu zakona. Ali, probaću da govorim normalnim jezikom, jezikom koji će razumeti 57, 58 hiljada ljudi koji rade u preduzećima u restrukturiranju, ali i u ostalim kompanijama i firmama u Srbiji.
Šta nudi koncept ako aproksimativno posmatramo da bi ovaj amandman bio prihvaćen i uvršten u sam zakon? Šta bi to značilo za firme u restrukturiranju, šta bi to značilo za državu Srbiju? Svih 164 firme u restrukturiranju bi u narednih nekoliko dana ušlo u stečaj.
Po ovakvom Zakonu o stečaju koji je još uvek važeći, a nadam se da neće važiti već za dve, tri nedelje kada ova Narodna skupština bude usvojila novi Zakon o stečaju koji će ograničiti rokove svakog koraka u procesu stečaja, po sadašnjem Zakonu o stečaju taj postupak traje dve do tri godine. Da li će se u tom vremenu poverioci firmi u restrukturiranju naplatiti? Da li će doći do svojih sredstava? Neće. Čak i kada se završi proces stečaja sa vremenskim ograničenjima do kojih sredstava i kada će doći? Šta ćemo s druge strane dobiti? Anarhiju. Ljude na ulici, ljude bez posla. Dodatnu armiju ljudi preko onih 400 hiljada ljudi koliko je ostalo bez posla za vreme vlade Mirka Cvetkovića od 2008-2012. godine, dobijamo još jednu armiju ljudi gde okrećemo glavu na drugu stranu.
Ako smo iz Ekspozea premijera Vučića videli da našu državu, firme u restrukturiranju kada na njih dodamo i „Železaru u Smederevu“, „Simpo“, vidimo da je trošak za firme u restrukturiranju za našu državu 750 miliona dolara. Zar ne mislite da je najlakše okrenuti glavu na drugu stranu? Ne tiče nas se. Prihvatićemo ovaj amandman, ne tiče nas se šta će biti sa ljudima, ne tiče nas se koliki će postupak i proces stečaja da traje, ne tiče nas se kada će i koliko će biti naplaćen. Da li je to put kojim naše društvo treba da ide? Mislim da je to put neodgovornosti. Mislim da je to put anarhije. Mislim da je to put stavljanja glave u pesak.
Na ovaj način, ovim zakonom o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, Vlada Republike Srbije i SNS šalje jasnu poruku, ne samo ljudima koji rade u tim firmama, nego i ostalim građanima Srbije – da, zainteresovani smo za vašu sudbinu iako direktno nismo odgovorni za stanje u kojem su se te firme našle. Nismo odgovorni za stanje zbog kojeg su morali da odu u restrukturiranje. Ali želimo da vam pomognemo. Želimo da sa jasnim koracima u narednih 30, pa 90, pa još 30 dana se zna koje odgovornosti, koji posao moraju da obave i poverioci i Agencija za privatizaciju. Na taj način dobijamo jedan uređen, koliko toliko uređen sistem.
U pravu je gospodin Selaković koji je rekao da je ovo jedan tehnički zakon, ne politički, tehnički zakon kojim ćemo nakon 150 dana bar znati koje su to firme, sa kojim brojem zaposlenih, sa kojim poveriocima. Zašto unapred da odustanemo od ideje da će nekim poveriocima plan otplate koji im bude ponudila Agencija za privatizaciju nakon 150 dana da im ne bude prihvatljiv. Možda hoće.
Sa ponosom govorimo i o „FAP-u“ koji je bio nažalost, rupa bez dna, u kojem, kao što su kolege rekle, nekada nije izlazila ni prikolica godišnje, a kamo li kamion. Sa ponosom govorimo o „Ikarbusu“, iako su mnogi želeli da obesmisle, valjda iz neke političke bahatosti, iz neke političke mržnje zasmetao im je onaj znak „Mercedesa“ koji je premijer Vučić postavio na prvi autobus. Umesto ponosa, umesto uzdignute glave, neki su iz mržnje prema svojoj državi, nažalost probali da obesmisle i taj postupak. Neki okreću glavu na drugu stranu i kada je AIR Srbija u pitanju, iako sam vrlo egzaktno govorio o poslovnim rezultatima koje je AIR Srbija pokazala u prvom kvartalu ove godine.
Opet iz neke mržnje prema svojim građanima, prema svojoj državi nekome ni to ne odgovara. Možda je bio bolji koncept kada je taj isti JAT gutao 55 miliona evra godišnje. To su razlike između politika SNS, premijera Vučića, ove Vlade, politike odgovornosti, politike rešavanja problema, politike iskrenog odnosa prema svim građanima Republike Srbije. Ni u jednom trenutku nismo obećali, nismo rekli – da, svih 164 firmi će biti rešeno, ali oni koji imaju potencijal, koji imaju taj menadžerski duh i želju da se postupak privatizacije završi u razumnim rokovima i na transparentan način imaće šansi u tržišnoj utakmici.
Velika je razlika između koncepta prebacivanja odgovornosti na nekog drugog, stavljanja glave u pesak, neodgovornosti i želje da zbog neodgovornosti se ne preuzima teret rešavanja problema u firmama u restrukturiranju i ovog koncepta Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, kojim u narednih 150 dana dajemo šansu za 164 firme, dajemo šansu za 58 hiljada ljudi koji rade u tim firmama, dajemo šansu da bar jedna oblast u našem društvu bude uređena. Zbog toga je ovakav amandman za SNS neprihvatljiv.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Tražio sam reč po osnovu replike, jer sam tražio reč i želeo sam da govorim i po amandmanu, ako mi dozvolite, nakon replike.
Prvo, koliko vremena ima koja poslanička grupa ne određuje predsednica parlamenta, već veličina poslaničke grupe, a veličinu poslaničke grupe određuju građani Republike Srbije na izborima, a oni su rekli da poslanička grupa koju predstavlja prethodni govornik ima 6% podrške, što znači 20 minuta. Za to nije kriva ni predsednica parlamenta, a nisu krivi ni građani Republike Srbije, zato što se na ovaj način i tim vremenom poštuje izborna volja, a više bi trebali da vode računa o tome da li će u sledećem sazivu imati i toliko vremena.
Što se tiče rešavanja problema, možda mogu da se složim sa brzinom, da je potrebno brže, da je potrebno agilnije. Vlada Republike Srbije, SNS, stalno traga za novim kvalitetom i za novom snagom u sebi, ali i u ljudima koji su van SNS, koje smo angažovali i u Vladi i koje ćemo i u budućnosti angažovati, jer ne robujemo partijskim interesima, već sa interesima Republike Srbije.
Možda ta brzina nije dovoljna, ali brzina kojom je prethodni režim pravio probleme, e, u tome su bili šampioni, zaista. E, tu im skidam kapu. Tu su neprikosnoveni u pravljenju problema. Zbog toga su različiti koncepti ove Vlade i prethodnih vlada, u tome što su prethodne pravile probleme, ova Vlada rešava probleme i rešava izazove.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Ovaj amandman nije prihvatljiv za SNS iz dva razloga. Jedan razlog je taj što on zaista ne definiše šta je obaveza države jasno da uradi do kraja ove godine.
Želeo bih, a siguran sam da i predlagač amandmana sa svojim dugogodišnjim parlamentarnim iskustvom, sa poznavanjem parlamenta, da konačno ovaj parlament preuzme ne samo zakonodavnu, već i kontrolnu ulogu, koju mu baš ovakav zakon o izmenama i dopunama zakona, bez ikakvih korekcija, bez ikakvih usvojenih amandmana, predviđa, a to je da ovaj parlament za mesec dana, za 30 dana ili za 90, za 150 dana svako od nas narodnih poslanika može da postavi da li poslaničko pitanje, da li pitanje Vladi – šta ste uradili za ovih 30 dana, šta ste uradili 15. juna? Da li su 15. juna svi poverioci predali svoje račune, predali dokumentaciju kojom, potvrđuju da im preduzeća u restrukturiranju duguju?
Za 90 dana ćemo moći da pitamo – šta ste, gospodo iz Agencije za privatizaciju, uradili i kakve predloge ste dali za namirenje tih dugova? To je efikasnost kojoj teži ova Vlada Republike Srbije i SNS, ne da čekamo rok do kraja godine, pa da se na kraju godine pitamo da li je nešto moglo da se uradi brže ili sporije ili drugačije, a sa druge strane možemo da konzumiramo kontrolnu ulogu koju ovaj parlament, i siguran sam da će predlagač amandmana da se saglasi sa mnom, jer smo o tome nekoliko puta debatovali i ovde, ali i na različitim organima i saglasili se da kao narodni poslanici, kao Skupština, ono što izglasamo, a glasamo o zakonima, a zakoni su kao deca, i da ih nije dovoljno samo roditi i pustiti, moramo ih malo kontrolisati, malo vaspitavati, malo brusiti, uređivati, dok ne zažive u onom obliku u kojem želimo da zažive.
S druge strane, mislim da je ovakvo rešenje više stvar jednog sistemskog zakona o kojem ćemo govoriti u ovom domu već u narednim nedeljama, da će ovakvo rešenje možda biti sastavni deo zakona o privatizaciji, ali taj zakon o privatizaciji, osim rokova o kojima raspravljamo danas po amandmanima, mislim da mora da redefiniše postupak privatizacije i uslove za privatizaciju, mora da ograniči rok u kome privatizacija mora da bude završena. Taj zakon o privatizaciji mora i neophodno je da smanji diskrecije i diskreciona prava u donošenju odluka na minimum i da precizno definiše ulogu države i ulogu Agencije za privatizaciju.
Ovde su se postavila neka pitanja koja mogu da budu veoma zbunjujuća za investitore u Srbiji, bilo oni domaći, bilo da su strani investitori i Srbija i država i Vlada ne prave razliku. Dve nedoumice su se pojavile. Prva nedoumica i pitanje koje su postavile kolege iz opozicije – da li se ovde forsira tržišna ili dirigovana ekonomija?
Ono što želi Vlada Republike Srbije, ono što želi SNS, je da napravimo dobar poslovni ambijent i da pobedi najbolji, a ne najskuplji, kao što se to dešavalo u mnogim procesima javnih nabavki u Gradu Beogradu, ali i širom Srbije.
Zbog toga je SNS u prethodnom sazivu predložila i Zakon o javnim nabavkama, koji je ponos SNS i ponos prethodne Vlade, zato što smo na taj način mnoge nepravilnosti u našem društvu ispravili, ali i mnogo sredstava ostavili u budžetu Republike Srbije.
Druga nedoumica, koja je ne manje opterećujuća, to je zamena teza da je privatizacija grozan proces. Privatizacija je proces koji je neophodno uraditi, koji je neophodno završiti. Bilo ko od političkih opcija da je bio na vlasti u trenutku početka privatizacije je morao taj postupak da sprovede do kraja, ali ono što budi taj grozan osećaj kod ljudi u Srbiji i o čemu su moje kolege iz poslaničke grupe SNS u pojedinačnim slučajevima, po njihovim opštinama i gradovima govorili je zagađen sam postupak. Ko ga je zagadio? Zagadili su ga oni koji su sproveli postupak privatizacije. Zagadili su ga oni koji su sproveli one 24 sporne privatizacije. Zagadili su ga oni koji su dozvolili da se bez ikakve kontrole pere novac narko dilera i da postaju vlasnici desetina, stotina i hiljada hektara oranica po Vojvodini. Ogađuju taj proces oni ljudi koji su deo nekih sudskih postupaka i procesa baš zbog takvih procesa privatizacije.
Zagađuju ga svi oni koji su dozvolili da se bez ikakve kontrole, u jednom krajnje netransparentnom postupku privatizacije, dolazi lako do građevinskog zemljišta, do hala, a da ljudi ostaju bez posla, da proizvodnja staje. Zbog toga je moj kolega Martinović, u subotnjoj raspravi, jako lepo definisao tu uslovno uspešnu privatizaciju, zato što je u tih 28 uslovno uspešnih privatizacija nastavljen proces proizvodnje. Bez proizvodnje, bez posla nema ni budućnosti nijedne države, pa ni Srbije.
Srpska napredna stranka, ova Vlada Republike Srbije insistira na ekonomičnosti. Zbog toga nam ne smeta da se budimo, da ustajemo i da radimo od pola osam. Zbog toga nam ne smeta da dolazimo svojim privatnim automobila, a ne i da pomoćnice sekretarica u ministarstvima imaju svoje automobile i svoje vozače. Izvinjavam se što je neko eto toliko pogođen zbog te mere. Izvinjavam se što sada ministri u Vladi Republike Srbije dolaze na posao svojim automobilom. Izvinjavam se zato što štedimo sredstva građana Republike Srbije, ne samo što ih nema dovoljno, nego zato što prema sredstvima građana Republike Srbije …
(Predsednik: Molim narodnog poslanika da govori o amandmanu.)
… moramo da se ophodimo domaćinski. O razlozima zbog kojih je ovaj amandman neprihvatljiv za Srpsku naprednu stranku, zbog tih razloga glasaćemo protiv ovog amandmana.
Zahvaljujem se, gospođo predsednice.
Zaista smatram da živim u zemlji gde su snažne institucije, gde svako radi svoj posao, gde optužnicu ne podižu političari, već optužnicu podižu tužioci. Verujem da živim u zemlji gde se zna čija su koja ovlašćenja, tako da je bila malo trapava interpretacija prethodnog govornika da neko ne može da bude član RIK, jer je u nekom trenutku optužen od strane sadašnjeg predsednika države i predsednika Vlade. Optužnice podižu tužioci, u istragama učestvuju istražni i policijski organi i verujem da samo na taj način možemo da budemo uređena, pristojna i normalna država.
Ne bih želeo da i jednim gestom, u ovoj sali, ili bilo gde, opteretim bilo koji sudski postupak koji je u toku. Mnogo puta smo do sada bili svedoci kada su politika i političari, tajkuni i biznismeni naručivali hapšenja, naručivali optužnice, obračunavali se, preko države se obračunavali sa neistomišljenicima ili onima koji su im zasmetali u ostvarivanju interesa.
Sećajući se nekih godina u koje nas je kolega vratio, mislim da posle nekih kampanja i posle stvari koje su izrečene i o Tomislavu Nikoliću, i o Aleksandru Vučiću, neke ljude u Srbiji bi zaista trebalo da bude stid. Neke koji su formirali takvu kampanju. Neke koje su takve reči upućivali. Neki koji su javnost ubeđivali u nešto to nema nikakve veze sa istinom, a sve zarad ostanka na vlasti, bahaćenje u toj istoj vlasti. Zarad toga što su vlast smatrali kao sudbinu.
Što se tiče još jedne kritike, koja je ovde upućena za SNS, Srbija jeste jedna šarena i lepa bašta. Srbija neguje i gaji i ponosi se različitostima i nacionalnim, i verskim, i svakim drugim različitostima. Mislim da je to kvalitet i potencijal našeg društva. Da smo u budućnosti bili svedoci mnogih ružnih stvari u onim rovovima koje smo kopali između nas, dokazujući se ne znam kome, različitosti našeg društva i nacionalne, i verske, i svakakve druge su vrednost, potencijal i nešto čime se kao država, kao društvo, kao narod ponosimo.
Ne prihvatam to što je provejavalo iz govora uvaženog kolege da neko ima pravo na tapiju na nacionalne manjine. SNS je u jednom dijalogu, koji vodi sa svim predstavnicima političkih stranaka, i taj dijalog je neophodan i obavljaće se i u budućnosti, došli smo do rešenja. Sastavni deo RIK, kao član RIK, su i predstavnici SVM, koji su predstavnici nacionalnih manjina.
Zbog toga ne mogu da prihvatim generalizaciju tog odnosa države prema nacionalnim manjinama, a mislim da ćemo već u popodnevnim satima govoriti o Zakonu o nacionalnim savetima nacionalnim manjina. Zakon koji je zaista jedan dobar, kvalitetan zakon, i to ne govori samo Vlada, kao predlagač, već i predstavnici nacionalnih manjina.
Samo ljudi, koji su nekada u prošlosti posegnuli možda za remećenjem i možda za korigovanjem izbornih rezultata, mogu na taj način gledati u budućnost. Za SNS su izborni rezultati svetinja, i onda kada su dobri, i onda kada su za političku opciju možda manji od očekivanog, ali su svetinja zato što su glas naroda, zato što pokazuju volju građana Srbije, a mi smo ovde baš zbog tih istih građana Srbije, a ne samo zbog nas.
Zbog toga ovaj sastav RIK oslikava izbornu volju, oslikava poštovanje i zakona i Ustava, a nikako ne predstavlja pripremu za neke nove argumente i za neke nove alibije za loše izborne rezultate ili za ne prihvatanje politike koju kandidujete pred građane Srbije, a onda će biti možda kriva RIK, što apsolutno ne stoji.
Rad RIK je do sada bio krajnje transparentan, krajnje javan i pozivam ih dana taj način i u budućnosti rade.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Bitna je razlika između političkih opcija kojima pripadamo. Jedna politička opcija koja pripada bivšem režimu za sve nije odgovorna zato što je delila odgovornost i koalicije i kvote i kontigente i funkcije, a sada su samo odgovorni neki drugi.
U ovoj državi za proteklih 12 godina, odnosno za proteklih 14 godina kao da smo prespavali, kao da smo u danima mrmota i uvek je odgovoran neko drugi i neko fiktivan i neko sa kojim kada se igra basket i kada se igra košarka, tada je dobar i kada sluša, tada je dobar, a kada razmišlja svojom glavom, tada više nije dobar.
Srpska napredna stranka koja je rekla da ne beži od odgovornosti, kao što ne bežim od odgovornosti, ni za prethodnu Vladu i za vladavinu od 18 meseci i za sve promene koje smo ovoj državi doneli. Za onoga ko ne želi, ko zatvara oči pred istinom i pred realnošću u Srbiji, da se u Srbiji teško živi, da je velika stopa nezaposlenosti, da privreda gotovo da i ne postoji i da se lavovski borimo kroz mere koje preuzimamo i koje je najavio gospodin Vučić, premijer Vlade Republike Srbije i koje će startovati od naredne nedelje.
Izvinite, molim vas, imali ste priliku pa niste uradili, ali ćete videti od ponedeljka kako će se u privredu upumpati milijardu i dve stotine miliona evra kredita pod okolnostima i pod kamatama koje su bukvalno poklonjene, jer će država Srbija te kamate subvencionisati sa 60 miliona evra. Kome će otići ta sredstva? Otići će u privredu, otići će za podsticaj proizvodnje, otići će za nova radna mesta.
Zašto niste, a mogli ste, da podstičete zapošljavanje, a u periodu od 2008. do 2012. godine je dupliran broj ljudi u Srbiji koji je ostao bez posla? Sada je odgovornost na Srpskoj naprednoj stranci zašto to za šest meseci ili za godinu dana ili za sedam dana ove Vlade nije vratila to unazad. Imamo meru i za to. Tu meru ćete videti u ponedeljak, jer sve one obaveze koje idu na teret poslodavca, odnosno koje su išle na teret poslodavca sada će ići 30% na teret poslodavca, 70% na teret države. Ta mera će sa većim brojem zaposlenja ići na veći teret države, na manji teret poslodavca i na taj način želimo da ljude u sivoj, u crnoj zoni, nezaposlene, one kojima ste vi oduzeli budućnost, vratiti u legalne, normalne tokove i zaposliti ljude. To su mere za koje zna Srbija...
(Predsedavajući: Molim vas, vreme. Zahvaljujem.)
…Osim nekih ljudi koji drže oči zatvorene.
Ko je koga podržavao u Srbiji, u koje vreme i koji je ministar u zatvoru, mislim da je to toliko klizava tema za vas, gospodine Šutanovac, da bih je na vašem mestu izbegao.
Ne želim da govorim o ljudima iz prethodnih vlada, koji su u nekim sudskim sporovima i u nekim sudskim procesima i stalni pacijenti specijalnog suda za organizovani kriminal, jer na taj način ne želim da se politika upliće u pravosuđe, za šta apsolutno nemamo pravo i ne želim te procese da bilo kakvim komentarom opterećujem, ali i vas molim da se držite tog pravca, jer mislim da je on jako klizav za vašu političku opciju.
Na pitanja koja ste postavili, postavili ste ih tu i sa tim podacima ste izlazili kada je predsednik Vlade bio tu, a kada je izneo prave podatke za zaduženja, mislim da ste vrlo nevešto izašli iz sale, gospodine Šutanovac i odustali od tih podataka koji mogu da se komentarišu na jedan ili na drugi način, ali na isti takav način ja mogu da vas pitam, a izvukao sam ovde podatke za tih 1% uspešnih privatizacija ili od 2266 ovih 28 uspešnih, država je prihodovala i bila tako uspešna Vlada koja se i pored takvih prihoda kada prodajete deo po deo, prodajte nameštaj iz kuće, prodajte nakit koji su vam generacije ostavljale i pravile pre toga, i prodali ste i za tih 28 uspešnih, prihodovali 120 miliona dolara ,465 miliona evra, 1.512.000.000 dinara, ali ste za isti taj novac ostavili 10.000 ljudi van istih firmi, ostalo je bez posla.
Koje su n ove vrednosti dobijene za taj novac? Da li je izgrađena infrastruktura? Da li su dovedene nove investicije? Da li su ti ljudi zaposleni negde drugde? Šta je napravljeno od svega toga?
Gospodine Šutanovac, ja živim normalnije, a vi ste u vreme ministrovanja počeli da živite nemerljivo bolje od građana Srbije.
Prekršen je Poslovnik član 107. jer u obraćanju narodni poslanik ima pravo da se obrati ne drugom narodnom poslaniku, ne nekoj fikciji i imaginaciji, nego predsedniku ili predsedavajućem.
Zbog čega ste vi prihvatili da vam drugi narodni poslanik govori da ste uništili, upropastili FAP ili ne znam koliko firmi u kojima je bio? Meni zaista to nije jasno od vas, ali sam spreman da i vas i gospodina koji vam je uputio takvu vrstu kritike, povedem u „Magnohrom“, u fabriku vagona, da pokažem isečene mašine, isečene hale koje su prazne, u „Vitojevac“ u Vrnjačkoj Banji, u RAD, likvidirane, nepostojeće, u „Prvu petoletku“, u „14. oktobar“, u „Elektronsku industriju“ iz Niša.
Spreman sam da povedem u te fabrike. Spreman sam da pogledate tu prazne hale. Uostalom, mi ovde ne donosimo sud. Sud o dobroj ili lošoj politici donose građani na izborima i doneli su 16. marta. Građani su rekli – ne više nikada pogubna politika koju je vodila Demokratska stranka, koja je sada jedva prešla cenzus. Ti koji su po mišljenju Demokratske stranke upropastili sve ovo, dobili su natpolovičnu podršku građana Republike Srbije. To je sud koji se meri. To je sud do kojeg nam je stalo, a ne mišljenje ili ekskurzije pojedinih bivših ministara koji žale za beneficijama koje su imali u vreme kada su bili ministri.
Prikrivanje krivičnog dela je krivično delo. Ukoliko neko saznanja da je neko, da je bilo ko izvršio neko krivično delo, a ne prijavljuje, je takođe u postupku i u krivičnom je delu.
Srpska napredna stranka je između ostalih novina i osveženja i u ekonomskom i u političkom životu Srbije unela i meru nulte tolerancije za kriminal i korupciju, ne samo što ćemo govoriti o tome, ne što ćemo se zalagati, nego smo to i primenili. Niste nam verovali ne pre dve godine kada smo rekli da u borbi protiv kriminala i korupcije zaštićenih nema i da ćemo prvo krenuti od onih generatora korupcije i kriminala, od onih najjačih, ma kako rizikovali porodicu i našu budućnost, pa kada su oni zauzeli sudnice i mesta gde treba da budu, onda ste rekli – nećete na vaše koalicione partnere, pa kada je procesuirana „Galenika“, rekli ste – nećete na svoje, pa smo u jednom teškom danu za SNS u ovoj sali skinuli imunitet narodnom poslaniku SNS i pokazali da ne postoji članska karta koja će zaštiti bilo koga ko se ogrešio o zakone RS.
Zbog toga ne prihvatam bilo kakvu sumnju, bilo kakvo spočitavanje da je neki član SNS uradio bilo šta loše. Ako jeste uradio, a neko ima saznanja, treba da prijavi i treba da se procesuira. Inače je taj neko ko sve to prikriva u krivičnom delu.
Slažem se u jednoj stvari, ova sala nije sudnica, nismo advokati, nismo sudije, nismo tužioci. Nikoga ne branimo i nikoga ne optužujemo, ali spočitavanje u smislu da bilo koga SNS štiti ne želim i ne dozvoljavam, jer smo u protekle dve godine to i dokazali.