Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Poštovane kolege, lepo je što smo se danas našli malo da ćaskamo, s obzirom da nemamo uredno sazvanu sednicu Narodne skupštine, ali iskoristiću priliku da govorim o onome što je kao stavljeno na dnevni red, s obzirom da nema sednice, nema ni dnevnog reda, ali šta je tu je.
Pravosuđe u Srbiji, dame i gospodo, nikada nije bilo potpuno samostalno i potpuno nezavisno. Vrhunac zavisnosti sudske vlasti od izvršne vlasti, odnosno uticaja izvršne vlasti na sudsku vlast, dostignut je u periodu od 2001. godine i traje sve do dana današnjeg, odnosno od kad je svoj uticaj na pravosuđe zloupotrebila DS.
Vlada Srbije Vojislava Koštunice i ministar u toj vladi, ministar pravde, gospodin Zoran Stojković, obećavali su i za ovom govornicom i u javnosti, u medijima, da će stanje u pravosuđu značajno da se poboljša, da će se izvršiti depolitizacija u pravosuđu, da će se ojačati institucije sistema, pre svega pravosudne, i neću da kažem da oni nisu imali iskrenu nameru kada su to govorili, ali je činjenica da od tog posla još uvek nema ništa.
Kako bi moglo i da bude kada još uvek u beogradskim sudovima sude sudije poput Danka Lauševića, Zorice Jovanović, Željka Šćepanovića, Ljiljane Mihajlović, Gorana Kljajevića, Snežane Nastić, sve su to sudije koje umesto u ime naroda, već četiri godine sude u ime DS. Ta Snežana Nastić je sudija Četvrtog opštinskog suda, sudila je tri godine smetanje poseda, a svi znamo da je tu neophodan hitan postupak.
Ta Snežana Nastić je pre mesec i po, dva naprasno okončala jednu parnicu, radi se o parnici između opštine Zemun i Ljiljane Mihajlović.
Ta Snežana Nastić je odustala od sprovođenja dokaza koje je sama svojevremeno prihvatila, neznano iz kog razloga isključila je iz postupka uknjiženog vlasnika na nepokretnosti i postoje samo dva razloga koja bi mogla da rukovode Snežanu Nastić da radi tako nezakonito, da zloupotrebljava sudijsku funkciju: ta gospođa je ili ucenjena, ili je kupljena. Šta je u pitanju, saznaće se u krivičnom postupku, koji će svakako biti pokrenut protiv te Snežane Nastić.
Ostale sudije, koje sam ovde pomenula, nisu ništa bolji, zato sam ih upravo i naglasila i pomenula. Ne samo u beogradskim sudovima, svuda u Srbiji, nažalost, u ovom poslednjem četvorogodišnjem periodu cveta nepotizam, nestručnost, neažurnost, sve je počelo Batićevom čistkom sudija 2001. godine i dan-danas traje strah među časnim i profesionalnim sudijama, koji još uvek imaju nad glavom nekog ko im preti svojom stranačkom moći i kome još uvek oni u sudovima ne mogu i ne smeju da se odupru, a očigledno je da još uvek ni institucije sistema nemaju nameru da se ozbiljno uhvate u koštac sa ovim problemom.
Visoki savet pravosuđa, kada je govoreno o zakonu koji je to regulisao, mi smo tvrdili ovde da je to neustavna kategorija, tvrdimo i danas da je neustavna kategorija, u međuvremenu se Visoki savet pravosuđa pretvorio u jedno privatno preduzeće, potpuno su privatizovali stanje u pravosuđu. Oni su ti koji procenjuju i ocenjuju ko treba da bude sudija, u kojem sudu treba da se popunjava upražnjeno mesto, u kojem ne treba, potpuno bez ikakvih kriterijuma, jednostavno, dozvolili su da sve bude prepušteno njima na volju.
Ne mislim, i ne mislimo mi u SRS, da su sve sudije ili da je većina sudija u Srbiji loša. Naprotiv, ubeđeni smo i znamo da većina sudija u Srbiji su časni i čestiti ljudi, da profesionalno rade svoj posao, ali nažalost, kao što sam rekla, ne mogu da dođu do izražaja, ne smeju da rade onako kako znaju da treba, te sudije sude po zakonu, te sudije znaju da je zakon jednak za sve i na taj način ga i primenjuju, ali te sudije sede u svom kabinetu ili u sudnici, jedva čekaju da se završi kraj radnog dana i da idu kući, srećni što im niko tog dana nije rekao da je to njihov poslednji dan u sudu i da im zapreti razrešenjem zbog uticaja, isključivo političkog uticaja, i to još uvek političkog uticaja DS – Boris Tadić.
Zato se postavlja pitanje – zašto se na ovaj način rešavaju problemi u pravosuđu. Ovo što pokušavate, gospodine ministre, da rešavate ad hok neke probleme, ovo je gašenje sitnih požara, a vatra se razbuktava. Neprihvatljivo je da se na ovaj način popunjavaju sudijska mesta, jer mi mislimo da je trebalo ovom poslu da se pristupi krajnje ozbiljno.
Potrebno je da se utvrde kriterijumi da se zna koliko je sudija u Srbiji zaista potrebno, krajnje ozbiljno, da se zna koliko je sudija u kojem sudu potrebno.
Ali da to ne bude ničija volja, već jasno utvrđeni kriterijumi, prema evropskim standardima. Na svakom koraku pričamo o integraciji sa Evropom, pa evo primera gde smo mogli da uradimo nešto što bi odgovaralo evropskim standardima, a ne da imamo u nekim gradovima, i uopšte u Srbiji, mnogo više sudija nego zemlje koje su pet do šest puta veće od Srbije.
Takođe smo mi u Srpskoj radikalnoj stranci ubeđeni da loše stanje u pravosuđu ne potiče samo od toga da nemamo dovoljno sudija, kako je ovde predstavljeno, pa onda moramo neke sudijske funkcije da popunjavamo po hitnom postupku na nepostojećoj sednici. Problem je druge vrste i on mora da se reši sistemski, na nivou države, ministarstva, Vlade.
Mnogo je problema u pravosuđu, i onih koji nisu vezani za sudije, već su vezani za položaj sudija, za položaj zaposlenih. To je onaj problem koji prevashodno mora da reši Vlada Republike Srbije.
Nejasni su takođe i kriterijumi na osnovu kojih se predlažu i biraju sudije, pa na primer imamo Odluku koju je doneo Visoki savet pravosuđa o merilima i kriterijumima za predlaganje kandidata za izbor sudija i predsednika suda, gde se u članu 1. kaže: ocena stručnosti rada prijavljenih kandidata vrši se na osnovu postignutog kvaliteta, ažurnosti u radu u trogodišnjem periodu koji prethodi podnošenju prijave na oglas za izbor sudije ili predsednika, a u stavu 2. da se kao dopunsko merilo za ocenu stručnosti uzima u obzir dužina studiranja i postignuti uspeh na studijama za kandidate koji se prvi put biraju, stečena akademska znanja i objavljeni naučni radovi.
Svi mi narodni poslanici dobili smo Predlog odluke o izboru sudija i imamo samo osnovne biografske podatke, kada se neko rodio, koje godine, koje godine je završio fakultet, koje godine je položio pravosudni ispit. Od ovoga što je predviđeno u stavu 2. člana 1. Odluke o merilima i kriterijumima za predlaganje kandidata za izbor sudija i predsednika suda nema ni traga.
Dalje, u članu 6. iste odluke se kaže: merilo za ocenu kvaliteta rada kandidata iz reda sudija za izbor u više pravosudne instance su broj meritorno rešenih predmeta iz osnovne materije, procenat ukinutih, potvrđenih i preinačenih odluka u odnosu na broj razmatranih meritornih odluka po redovnim i vanrednim pravnim lekovima, pa pitam sve da li neko zna neke od ovih podataka za nekog od predloženih sudija? Sigurno ne zna - to nismo dobili.
U članu 14. iste odluke se kaže: pod dostojnošću za obavljanje sudijske funkcije smatra se ugled koji kandidat uživa u sredini iz koje potiče, pokazana tolerantnost u stručnim raspravama, spremnost za uvažavanje tuđeg mišljenja i argumenata u postupku kolektivnog odlučivanja.
Ovakva opšta odredba, verujte, ne znači ništa.
Da li neko uživa ugled u mojim očima, ili u očima nekoga od vas, to je potpuno individualno i nije nikakav kriterijum, bar regulisan na ovaj način kako stoji u odluci, čak ni ovako kako je napisano, nema nigde izveštaja o svakom konkretnom predlogu vezano za ovaj član odluke.
Znamo dobro šta se radi po sudovima u Srbiji, znamo kakav je uticaj manjine. Te loše sudije su brojčano u manjini u odnosu na one časne i poštene sudije, ali nažalost većina i predsednika sudova spadaju u te loše sudije, i evo koliko je meseci prošlo od formiranja nove Vlade ništa se nije uradilo, a trebalo je prevashodno to da se uradi, pogotovo što znamo da su svi predsednici sudova u Srbiji birani posle 5. oktobra 2000. godine, da su oni koji su bili predsednici, bez ikakvog valjanog obrazloženja, bez ikakvog kriterijuma sklonjeni, samo zato što nisu bili predstavnici Demokratske stranke.
U međuvremenu su postavljeni upravo takvi predsednici sudova, oni se revanšistički ponašaju i prema građanima u mestu gde sude, a i prema kolegama sudijama koji su zaista profesionalci. Takve sudije ne smeju da se jave ni na jedan konkurs zato što im se preti da ako se jave na konkurs biće razrešeni, pa onda sede u nekom ćošku i ćute, ne smeju da reaguju.
Ovo sigurno znaju i članovi Vlade, to znaju i u Vrhovnom sudu Srbije, ali niko ništa konkretno ne preduzima da bi se taj problem razrešio.
Takođe, rešavaju se drastične stvari tamo gde postoji uredna "koordinacija" između opštinsko i okružnog suda, pa ako je neki sudija na zubu svom pretpostavljenom starešini, onda se sve njegove presude koje stignu po žalbi okružnog suda na toj teritoriji ukidaju, da bi taj sudija imao što lošiji rezultat. A, onaj koji treba da se forsira, sve njegove presude se potvrđuju, da bi imao dobar rezultat.
Šta to znači? Em je to nekorektan odnos prema tim sudijama o kojima se radi, em je još gore i crnje i to što se u tim odlukama ljudi sa tog terena, ljudi koji su učesnici u tom postupku, stranke u postupku, i preko tih naših građana odvijaju se prepucavanja između predsednika sudova i određenih sudija u određenim gradovima u Srbiji.
Znači, mnogo je problema, svi znamo za te probleme, pričamo o njima, a niko konkretno ništa ne preduzima, gde prevashodno mislim na Ministarstvo pravde, na Vrhovni sud Srbije, a o Visokom savetu pravosuđa neću ni da govorim, jer ponavljam, mi u Srpskoj radikalnoj stranci tvrdimo da je to neustavna kategorija, i u celoj ovoj priči ne bi trebalo ni da budu bitni, mada su nažalost najbitniji, jer i ovi predlozi potiču upravo od njih.
Konkretno ću da kažem nekoliko stvari vezano za predloge koje smo dobili u ovoj odluci, naravno tamo gde mi u Srpskoj radikalnoj stranci imamo primedbe. Naime, imamo primedbu i osporavala sam na sednici Odbora predlog za Stanisavljević Ljubinku, koja je predložena za sudiju Opštinskog suda u Boljevcu. Radi se o ženi koja je sekretar Tehničkog fakulteta u Boru, koja je potpuno nesposobna za obavljanje ove funkcije i mi iz Srpske radikalne stranke ističemo da se ona primenom člana 14. smatra nedostojnom za obavljanje sudijske funkcije.
Imamo područje Okružnog suda u Jagodini. Sada ćete da čujete kako funkcioniše Visoki savet pravosuđa u saradnji sa određenim sudijama i određenim predsednicima sudija.
Kolegijum Okružnog suda u Jagodini predložio je Visokom savetu pravosuđa da se za sudije Okružnog suda u Jagodini biraju Simić Radoslav, sudija i predsednik Opštinskog suda u Paraćinu, i Velisavljević Jasminka, sudija Opštinskog suda u Paraćinu.
Iz nepoznatih razloga Visoki savet pravosuđa je procenio da gospođa Velisavljević Jasminka ne treba da bude birana za sudiju Okružnog suda u Jagodini, nego su procenili da to treba da bude Vojinović Mirjana, sudija Opštinskog suda u Jagodini.
Šta se sada dešava?
Ono što sam čitala na početku svoje diskusije, a odnosi se na ovaj trogodišnji period ocenjivanja kandidata, a merilo za ocenu kvaliteta rada kandidata iz reda sudija za izbor u više pravosudne instance su: broj meritorno rešenih predmeta iz osnovne materije, procenat ukinutih, potvrđenih, preinačenih odluka.
Ta Vojinović Mirjana 2001. godine imala je ukinutih 20,83% odluka; 2002. godine je imala 27,03% ukinutih odluka, a 2003. godine je to povećano na 34,38%. Znači, trogodišnji period koji je posmatran govori da je ova gospođa iz godine u godinu imala povećanje procenta ukinutih presuda; ni kriterijum, kako je postavljen, nije poštovan.
Radi se o samovolji. O čijoj se samovolji radi? Predsednik Okružnog suda u Jagodini, izvesni Tomić, i predsednik Okružnog suda u Kragujevcu, članovi su Visokog saveta pravosuđa, pa im je obojici veoma bilo stalo da Vojinović Mirjana bude sudija Okružnog suda u Jagodini zato što je njen suprug funkcioner Demokratske stranke, pa su neki dug morali ovako da mu plate. Nama su to dostavili da mi za to glasamo, mimo volje kolegijuma Okružnog suda u Jagodini.
Za Opštinski sud u Leskovcu imamo predlog da se biraju Dimitrijević Predrag, Mitić Nevena i Mitrović Suzana.
Dimitrijević Predrag i Mitić Nevena su predlozi koje sam osporila na sednici Odbora za pravosuđe i upravu.
Razlog osporavanja je taj što i jedno i drugo izražavaju stranačku pripadnost u javnosti i, što još gore, u radu. Oboje su vezani za Demokratsku stranku. Oboje svoj posao koriste u interesu Demokratske stranke.
Za tog Dimitrijević Predraga stoji da je supervizor u "Zdravlju" Leskovac, a u "Zdravlju" Leskovac kažu da svako ko bude priman na posao podleže psihotestu, a taj Dimitrijević Predrag, koga nam Visoki savet pravosuđa predlaže za sudiju, nije položio psihotest. Zamislite to!
Mitić Nevena je sekretar Centra za socijalni rad u Leskovcu. Ne ispunjava uslove iz člana 14. koji govori o dostojnosti za obavljanje sudijske funkcije. Radi se o nekome ko je loš čovek i koja je, iako je sekretar Centra za socijalni rad, a suprug joj je takođe aktivista Demokratske stranke, uticala na socijalne radnike preteći im da će dobiti otkaz, pa su morali da rade onako kako im je ona govorila. Naravno, to svi u Leskovcu znaju.
Za Okružni sud u Novom Sadu predloženi su Drecun Zoran, Jamušakov Zora i Tomić - Jokić Svetlana.
Osporila sam predlog za Jamušakov Zoru, kao što su to učinile i ostale moje kolege iz Srpske radikalne stranke. Jamušakov Zora je vezana za Demokratsku stranku i za delovanje Demokratske stranke na teritoriji Novog Sada, odnosno sudova na teritoriji Novog Sada. Osim toga, Odbor za pravosuđe i upravu dobio je nekoliko pritužbi na rad ove gospođe, mislim da je čak bila neka krivična prijava. Iz Odbora za pravosuđe Visokom savetu pravosuđa i Vrhovnom sudu, kao i Ministarstvu pravde, 17. juna smo poslali zahtev da preispitaju sve te primedbe koje smo dobili na rad gospođe Jamušakov Zore. Umesto da oni to zaista preispitaju i da Odbor obaveste o tome, kako smo to tražili, predlažu Jamušakov Zoru za sudiju Okružnog suda u Novom Sadu.
Za Opštinski sud u Somboru predložene su Krstić Mirjana i Vrsajkov Snežana. Kao i moje kolege iz Srpske radikalne stranke, osporila sam predlog za Vrsajkov Snežanu, zato što je nedostojna za obavljanje ove funkcije, zato što je loš čovek i zato što u javnosti i u radu suviše izražava svoju stranačku pripadnost Demokratskoj stranci.
U Smederevskoj Palanci ima nešto vrlo interesantno. Predlog za sudiju Đorđević Dejana u Smederevskoj Palanci nismo osporavali zato što nismo imali razloga. Tu postoji nešto drugo. Već duže vreme postoje dva upražnjena mesta za sudije u Smederevskoj Palanci. Predsednik Suda uporno, preko Visokog saveta pravosuđa, gura da se popuni samo jedno mesto zato što to drugo čuva za sebe, jer zna da neće dugo biti predsednik Suda, jer je svestan da ne ispunjava osnovne uslove za obavljanje te funkcije.
Ni za područje Okružnog suda u Užicu nismo imali primedbe vezane za predložena imena. Postoji nešto što nije prisutno samo u Užicu, već i u drugim mestima u drugim sudovima. Konkurišu čak i mnogo bolji kandidati nego što su ovi. Na primer, za Kosjerić je konkurisala gospođa Milka Rosić, koja je bila zamenik javnog tužioca i koju je Vladan Batić "počistio" u onoj "sudijskoj sablji" 2001. godine. Ta gospođa uporno konkuriše i, naravno, nikome ne pada napamet da je vrati na posao, iako je trenutno bez posla, a nikakvih primedbi nije bilo na njen rad u vreme dok je obavljala funkciju zamenika javnog tužioca u Kosjeriću.
Sada dolazimo do jednog vrlo interesantnog područja, a to je područje Okružnog suda u Šapcu. Kada smo prošli put, što je bilo pre mesec i po ili dva, govorili i kada smo ovde birali javne tužioce i njihove zamenike, tada je predstavnik Visokog saveta pravosuđa - tužilac, na sednici Odbora za pravosuđe i upravu, rekao da je stanje u pravosuđu na teritoriji opštine Šabac katastrofalno, jer kako on kaže: tamo neki Petrović žari i pali, čuda pravi, privatizovao je sud, tamo nema suda, tamo se sve radi kako radi taj neki Petrović. Ovo je rekao predstavnik Visokog saveta pravosuđa.
Tada sam rekla, ali to kažem i sada, taj Petrović je predsednik Skupštine opštine Šabac, potpredsednik je Demokratske stranke i narodni poslanik je u ovom parlamentu. Sada nam taj gospodin, preko Visokog saveta pravosuđa, dostavlja predloge za Okružni sud u Šapcu i za Opštinski sud u Šapcu. Njegovi predlozi su: Arlov Vesna, Dražić Radenka i Janjetović Aleksandra. Niko od njih ne ispunjava ovaj uslov iz člana 14. Odluke. Zbog toga sam, kao i moje kolege iz Srpske radikalne stranke, osporila ove predloge.
Obzirom na činjenicu na koji način je ova nazovisednica sazvana, u stvari radimo mimo Poslovnika, a obzirom i na činjenicu teškog stanja u pravosuđu Srbije u svakom pogledu, počev od materijalnog pa do kadrovskog, predlažem Narodnoj skupštini da ne glasamo o Predlogu ove odluke, da ministar, Visoki savet pravosuđa, kao i Vrhovni sud, još jednom prečešljaju, da nam više ne nude ovakva pojedinačna rešenja, nego da nam ponude dugotrajno, sveobuhvatno rešenje.
Tako da konačno znamo: koliko sudija u Srbiji imamo, koliko sudija u Srbiji treba da ima, ko ispunjava uslove, ko ne ispunjava uslove, da se pročešljaju malo sudije sa krivičnim prijavama, postoji protiv Gorana Kljajevića, da se malo pozabave krivičnom prijavom protiv Danka Lauševića, koja stoji kod svih tih institucija oko 2,5 godine, da se pozabave malo primedbama na rad ovih sudija, koje sam pomenula na početku svoje današnje diskusije - i Željka Šćepanovića, i Ljiljane Mihajlović, i Zorice Jovanović, i Snežane Nastić.
Tih režimskih sudija koji su zaista, što sve njihove kolege znaju i o čemu priča beogradsko pravosuđe, radili po nalogu Demokratske stranke.
Recimo, taj Željko Šćepanović je u jednom krivičnom predmetu naglo okončao predmet, odustao od saslušanja 11 svedoka, presudio, a pre toga je postojala informacija da mu je rečeno, završi ovaj predmet, ideš u Okružni sud, sigurno. Zapamtite to, biće vam predlog Visokog saveta pravosuđa za Okružni sud za ovog gospodina.
Znači, mi iz Srpske radikalne stranke, ponavljam i naglašavam, nećemo glasati za ove sudije iz razloga o kojima sam govorila. Preporučujem i vama, poštovane kolege, da ne glasate zato što na ovaj način ne rešavamo probleme u pravosuđu, a država koja ne vodi računa o pravosuđu nikad neće biti pravna država.
Pravosuđe je jedan od osnovnih stubova svake pravno uređene države. Nadam se da svi težimo takvoj državi. Ali, izdržala je Srbija mnogo toga, izdržaće još par meseci, posle narednih parlamentarnih izbora uspostavićemo nezavisno pravosuđe mi iz Srpske radikalne stranke.
Ova diskusija me mnogo podsetila na diskusiju od pre, možda, dve godine koalicionog partnera gospodina Petrovića i Vladana Batića, kada je njemu govoreno da je uticao na neke sudije u Beogradu, pa je pozvao javno sve sudije na koje je on uticao, koje je on zvao telefonom, pa im rekao uradite ovako ili onako, neka te sudije izađu pa neka kažu kako je to uticao na njih. To je prosto neverovatno.
Tada sam rekla i Vladanu Batiću, da li on očekuje da će sudija Četvrtog opštinskog suda, Ljiljana Mihajlović, to je ona čuvena iz slučaja "Magistrat", čije je odluke Vrhovni sud poništio, da kaže: "Da, Vladan Batić je mene zvao da dođem u njegov kabinet i da se ta presuda radi u njegovom kabinetu". Naravno, gospodine Petroviću, da ne očekujemo ni da će neko od sudija da kaže: "Da, mene je zvao gospodin Petrović i ja sam njega poslušao."
Vi ste pričali dok sam govorila za ovom govornicom, pa samo kad ste čuli vaše ime, onda ste se uključili da čujete dalje. Na početku sam rekla da je predstavnik Visokog saveta pravosuđa rekao na Odboru za pravosuđe i upravu da neki Petrović u Šapcu "žari i pali", da je u Šapcu najkatastrofalnije stanje u pravosuđu, zato što taj neki Petrović poziva sudije, pravi privatni sud i da oni rade onako kako neki Petrović kaže.
To su čule i vaše kolege Boško Ristić i ne znam ko je još bio, ali znam sigurno da je Boško bio na sednici tog odbora. Evo, i Zoran Krasić je čuo, čuli su i ostali koji su bili prisutni i apsolutno stojim iza ovog što sam rekla, stoji i poslanička grupa Srpske radikalne stranke iza svega ovoga što sam rekla.
Da li su poslanici Srpske radikalne stranke u pravu ili ste u pravu vi, kad kažete da mi nismo u pravu, strpimo se još samo mesec dana, reći će nam građani Šapca ko je u pravu, da li smo mi iz Srpske radikalne stranke ili vi iz Demokratske stranke. Hvala.
Javljam se na osnovu člana na osnovu kog je sazvana današnja sednica. Javljam se da kažem gospodinu Petroviću da on nema razloga da se brine za moju čast.
Malopre sam ovde govorila i rekla da sam pogrešno protumačena. Vi vodite računa i o vašoj časti, i o časti i ugledu vaše stranke i u Šapcu i u Srbiji, i o svemu onome što ste radili i sa Batićem i bez Batića. Nemojte da se odričete onih sa kojima ste radili, gospodine Petroviću, a sve to konkretno što tražite od mene, to će biti predmet nekog drugog postupka. Znaće javni tužilac u Šapcu, ali onda kada to ne bude vaš javni tužilac, šta znači sve ovo što sam rekla za ovom govornicom.
(Dušan Petrović: Povreda Poslovnika.)
Dame i gospodo, član 9. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća je zaista jedan, prema mišljenju Srpske radikalne stranke, veoma loš član i daje jednu lošu sliku celog zakon, čak i onog dela koji bi i za poslanike Srpske radikalne stranke bio prihvatljiv.
Zato smo mi predložili, kolege narodni poslanici naše poslaničke grupe, njih troje, različite amandmane, sa namerom da vas ubedimo, pošto predstavnik predlagača nije tu, a mnogo nam i ne nedostaje, pogotovu posle one jučerašnje njegove završnice, pošto mu je predsednik dozvolio da govori posle radnog vremena, da iznese svoj stav, kako se divi poslanici skupštinske većine koji mogu da slušaju poslanike Srpske radikalne stranke; on očigledno to ne može i ne treba.
Znači, mi smo podneli tri različita amandmana, sa namerom da vas ubedimo da prihvatite bilo koji od ova tri amandmana. Oni mogu da se posmatraju alternativno i bilo bi dobro da neki od njih prihvatite.
Amandman koji je podneo kolega Igor Mirović odnosi se na stav 1. i 2. člana 15. osnovnog zakona, jer se na to odnosi i član 9. izmene zakona, a u članu 15. osnovnog zakona stoji da se izdaci za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske, zaštitu čovekove sredine i sportske namene priznaju kao rashod u iznosu najviše do 3,5% od ukupnog prihoda.
Mi u SRS smatramo da ovaj procenat treba da bude pet, jer se radi o delatnostima koje su od izuzetnog značaja za državu, odnosno da je neophodno da država stimuliše donacije upravo za zdravstvo, obrazovne, naučne, verske, kulturne oblasti i ostalo. Ovde smo čuli u nekoliko navrata ministra kako kaže da ove oblasti ne zarađuju, a finansiraju se iz budžeta.
Mi srpski radikalni smatramo da zarađuju. Da zarađuju mnogo više nego što zaista dobijaju kao platu i na svaki način država treba da povede računa da se obezbedi što više sredstava za ove oblasti, jer ako nećemo voditi računa o zdravstvu, obrazovanju, naučnoj, verskoj i kulturnoj oblasti, onda zaista ne vidim ni koji je smisao države, ni o čemu ćemo da vodimo računa. Nećemo valjda samo voditi računa o bankarskim lobijima.
Naravno, ne mislim ništa loše o bankama, nego samo o finansijsko-bankarskim lobijima koji haraju Srbijom.
U 3. stavu člana 15. osnovnog zakona na koji se odnosi amandman kolege Mirovića kaže se – izdaci za ulaganja u oblast kulture priznaju se najviše do 1,5% od ukupnog prihoda. Ovde mislimo da je potrebno da se procenat poveća i da bude 3%.
Naravno, u okviru trošenja ovih sredstava, mi iz SRS imamo drugačiji stav od vladajuće većine, ali u svakom slučaju je neophodno da se za ove oblasti obezbedi što je moguće više sredstava, da država pokaže da joj je stalo do razvoja ovih oblasti, a ne samo da ako neko iz bilo koje od ovih oblasti štrajkuje, na žalost mnogi već štrajkuju, mnogi najavljuju štrajk, nije dovoljno da ministar samo izađe i da kaže – štrajkujte koliko god hoćete, više para nema.
Bez obzira na tešku situaciju u zemlji, na činjenicu da privreda u Srbiji ne radi, da se rasprodaje sve što može da se rasproda, da se ništa nije promenilo u odnosu na funkcionisanje vlade DOS-a, znači, bez obzira na sve te činjenice koje jesu evidentne u Srbiji, ne smemo da zapostavimo ono što nam je zaista veoma važno, ako ni zbog čega drugog, onda zbog mladih generacija, o kojima posebno vode računa ljudi zaposleni u oblastima za čije finansiranje, mi smatramo, treba da se izdvoji više sredstava.
Član 10. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća odnosi se na član 16. osnovnog zakona. Predlagač je menjao ovaj član 16. osnovnog zakona i ova izmena bi mogla da ostane, pod uslovom da se prihvati amandman koji je na ovaj član uložio predstavnik poslaničke grupe SRS, gospodin Branislav Rankić.
Predlog je da se u stavu 1. ovog člana briše tačka 3), koja kaže da se na teret rashoda priznaje otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona. Ta tačka 3) kaže - "da poreski obveznik pruži dokaze o neuspeloj naplati tih potraživanja sudskim putem."
Mi u SRS smatramo da je ovo potpuno besmislena odredba, da je nepotrebno da poreske obveznike upućujemo na sud pod uslovima koji ih čekaju na sudu, pre svega sudske takse su previsoke i govorili smo o tome kada ste povećavali sudske takse, govorili smo šta to znači za sve ljude koji su zainteresovani da neko pravo traže kod suda.
Tada nam je objašnjeno da se sudske takse povećavaju da bi se povećale plate zaposlenima u sudskoj upravi. U međuvremenu se to nije desilo, pa smo onda imali već štrajk upozorenja sudske uprave, a najavljuje se generalni štrajk, upravo iz razloga što su im plate male, a zaista jesu.
U sudskoj upravi se radi za platu od 7-11.000 dinara, a takođe ti ljudi znaju, zaposleni u sudskoj upravi, da su sudske takse povećane da bi se njima povećale plate i onda oni imaju problema sa onima koji plaćaju takse zato što ne mogu da plate takse, pa onda moraju da se šalju opomene, pa onda taj posao košta više nego što bi bila ta taksa da nije povećana, što je bio predlog poslaničke grupe SRS.
Ovo je jedan od dokaza da sve ono što vam mi predložimo je zaista smisleno i da zaista treba da se prihvati, jer sami kasnije imate problema, to se dešavalo i sa ovima pre vas, to se dešava i vama, kad god ne prihvatite neki naš amandman, to vam se obije o glavu.
Drugi razlog zašto mislimo da treba usvojiti ovaj amandman jeste dužina sudskog postupka. Zaista gubi smisao ova odredba ako bi se koristio sudski postupak onoliko koliko taj postupak inače traje.
Ovde su najavljivane neke drastične promene u pravosuđu, depolitizacija, dekriminalizacija. Šta je posledica toga? Veliko personalno veće Vrhovnog suda Srbije juče je obradovalo javnost Srbije da je Goran Kljajević ponovo predsednik Trgovinskog suda u Beogradu. To je zaista nešto što je neprihvatljivo.
Sigurno da bi i ovaj parlament, nadležni odbor i nadležno ministarstvo hitno morali da se pozabave Velikim personalnim većem, jer ako se vraća Goran Kljajević, sa svim onim što mu se stavlja na teret, da ponovo bude predsednik Trgovinskog suda i da se smeje javnosti Srbije juče iz Medija centra, onda je to zaista katastrofa.
Imali smo ovde priliku da čujemo i ministra pravde, koji je član Visokog saveta pravosuđa, da se slaže sa svim onim što su poslanici SRS govorili o tom Goranu Kljajeviću, a vidim da se juče nije oglasio na ovu zaista tragičnu odluku Velikog personalnog veća Vrhovnog suda Srbije.
Sada imam jedan problem – ako predstavnik Vlade nije prihvatio, očigledno da njega više ne interesuju amandmani, s obzirom da dolaze od poslanika SRS, on je svoje mišljenje o tome juče rekao po završetku radnog vremena ove skupštine, ali bi bilo zaista dobro, ono što je i poslovnička obaveza, da imamo ovde mišljenje Vlade o našim amandmanima.
Kada bih znala iz kojeg razloga Vlada odbija ovaj naš amandman, verovatno bih mogla da polemišem na tu temu, jer ne mogu da verujem da je Vlada odbila amandman, a kakvo god obrazloženje da je dala, to mora biti neko nesuvislo obrazloženje, s obzirom da je ovo jedan vrlo smislen i vrlo konstruktivan amandman. Drage kolege, očekujem da ćete bar vi o tome da razmislite i u danu za glasanje da glasate za ovaj amandman.
Dame i gospodo, član 38. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća odnosi se na član 64. osnovnog zakona. Taj član 64. se prema Vladinom predlogu menja i glasi: "Obveznik poreza koji u toku godine otpočne sa obavljanjem delatnosti dužan je da podnese poresku prijavu u roku od 15 dana od dana upisa u registar nadležnog organa." To je u redu i to tako treba da ostane.

Međutim, ovde imamo stav 2. koji kaže: "U poreskoj prijavi iz stava 1. ovog člana, obveznik daje procenu prihoda, rashoda i dobiti za tu godinu". Poslanička grupa SRS smatra da ovaj stav 2. mora da se briše i u tom smislu je naš kolega Petar Jojić podneo amandman na ovaj član, jer je nerealno, rekla bih čak i nemoguće, očekivati da poreski obveznik da procenu prihoda, rashoda i dobiti na početku obavljanja delatnosti.

To bi bilo nemoguće i u nekoj stabilnoj privredi i u nekoj stabilnoj državi, a u Srbiji, u stanju u kakvom je sada, to je jednostavno nemoguće i potpuno je besmisleno i suludo obveznika obavezivati na ovaj način da uradi nešto što je u suprotnosti sa zdravom pameću. Može da napiše neko svoje viđenje, neke svoje želje, ali to potpuno nema svrhe, jer je nemoguće da to bude nešto što je realno.

Opet moram da se vratim na moju primedbu, koju sam imala kada sam govorila o prethodnom amandmanu, da ovde nedostaje mišljenje Vlade. Nedostaje zato što očekujem da bi nas Vlada nekim argumentom ubedila da mi nismo u pravu. U ovom slučaju to čak, i verovatno, ne bi bilo tako i očigledno je da Vlada misli isto ovo što smo mi svojim amandmanom predložili.

Jer, imate na strani 8. obrazloženje. Vlada kaže da član 38. propisuje novi rok u kome poreski obveznik, kome istekne pravo na poresko oslobađanje, podnosi poresku prijavu i poreski bilans – 15 dana od dana isteka poreskog oslobođenja, s obzirom da rokovi u postojećem zakonu koji se vezuju za podnošenje poslovnog računa, posebno u toku godine, nisu primenjivani zbog izmene računovodstvenih propisa.

Ko je čitao Predlog zakona i obrazloženje, ko je video amandman gospodina Jojića, onda je očigledno video da je Vlada u svom obrazloženju obrazložila samo stav 1. člana 38, odnosno člana 64. na koji se odnosi član 38. To je upravo ono što mi u poslaničkoj grupi SRS kažemo, da taj stav 1. treba da ostane i mora da ostane.

Stav 2. mora da se briše, a da je Vlada imala neko suvislo obrazloženje zašto je neko napisao ovaj stav 2, onda bismo to svakako mogli da pročitamo u obrazloženju Vladinog predloga. Vlada uopšte nije spomenula u svom obrazloženju ovaj stav 2. člana 38, pa se stiče utisak kao da je greškom došlo do toga da ovaj stav 2. bude uopšte u Predlogu ovog zakona.

Zato vam predlažemo da upravo na način kako sam obrazložila razmišljate, odnosno da pogledate, da se uverite da je tačno sve ovo što sam navela vezano za ovaj član i da prihvatite amandman na član 38. da se briše stav 2, da prvi stav ostane zato što mora da ostane. I dajte zaista da uozbiljimo ovaj rad, dajte da zaista zakoni koji izlaze iz ovog parlamenta budu smisleni, ozbiljni, primenjivi.

Nemojte da sledite put prethodne Vlade, koja nam je uporno predlagala zakone koji su neprimenjivi. Mi smo govorili da su neprimenjivi, pa tek kada počnu da se primenjuju svi shvate da su neprimenjivi.

Ovaj stav 2. čije brisanje tražimo je neprimenjiv. Zato vas molim da glasate u danu za glasanje da se ovaj amandman prihvati.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 47. koji je podneo kolega Igor Mirović, u stvari, odnosi se na član 112. osnovnog zakona, s obzirom da mi već drugi dan raspravljamo o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća.
Verovatno je jedan od problema zašto moramo amandmanski da intervenišemo na ovaj zakon upravo i to što se radi o izmenama i dopunama zakona, pa Vlada, kao predlagač, nije dovoljno dobro sagledala ovu kompletnu materiju. Pretpostavljamo da bi to bilo bolje urađeno da se Vlada opredelila za jedan potpuno nov tekst zakona.
Član 112. osnovnog zakona odnosi se na kaznenu politiku. Na to se odnosi i član 47. izmena i dopuna zakona, čije je brisanje kolega Mirović svojim amandmanom tražio. Dva su osnovna razloga zbog čega smatramo mi iz SRS da je potrebno, odnosno neophodno da se ovaj član briše.
Prvi što je kaznena politika već regulisana Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Zaista, ne postoji nijedan razlog, niti smo čuli ni od predstavnika predlagača, niti od kolega, da se isto lice, isti obveznik za isti prekršaj kažnjava dva puta. To je neprimereno.
Mislim da bi čak i Ustavni sud Srbije imao o čemu da raspravlja, kada bi se postavilo pitanje ustavnosti ove i ovakvih odredbi koje su postale manir nove Koštuničine vlade.
Drugi razlog zbog čega treba brisati ovaj član jeste neprimerno povećanje kazni. Prvo što je bitno, zakon čije izmene i dopune se predlažu ovim zakonom, donet je 2001. godine. Doneo ga je Dosov režim. Menjan je 2002. i 2003. godine. Kazne koje su bile predviđene u osnovnom zakonu: najniža kazna za jedan prekršaj je 2.000 dinara, a najveća 200 hiljada dinara. Ovim izmenama zakona predlažete najnižu kaznu 100 hiljada dinara, a najvišu 600 hiljada dinara.
Postavlja se jedno zaista logično pitanje – da li vi ovim predlogom potvrđujete ono što srpski radikali već četiri godine pričaju za ovom govornicom, a to je da je došlo i da svakodnevno dolazi do drastičnih poskupljenja robe široke potrošnje, do drastičnih poskupljenja usluga i da vi kaznenom politikom pratite ta poskupljenja, sa kojima se svakodnevno susreću građani Srbije.
Šta je još ovde interesantno? Minimalnu kaznu od 2.000 dinara povećali ste na 100 hiljada dinara, a to znači da ste je povećali 50 puta. Maksimalnu kaznu od 200 hiljada dinara povećali ste na 600 hiljada dinara, a to znači tri puta. Bilo bi zaista dobro da nam se ovde objasni koja je motivacija u pitanju. Ako je povećavana kazna, onda je valjda bilo logično da se bar približno poveća i ta najniža i ta najviša kazna, ili je u pitanju nešto drugo.
Koga Vlada Srbije, u stvari, štiti? Da li štiti male preduzetnike? Male privrednike sa manje sredstava - očigledno ne. Ili štiti one koji imaju mnogo para, pošto je logično da onaj ko ima više para, po logici poslovanja, on će načiniti veći prekršaj, pa će on da plati veću kaznu. Znači, Vlada štiti te koji imaju mnogo para, pa njima kaznenu politiku povećava samo tri puta, a onima koji imaju mnogo manje, njima kaznenu politiku povećava 50 puta. To nije dobar put, to nije dobar način i to je ono što će se vrlo brzo obiti o glavu aktuelnoj vladi.
 Dame i gospodo, već treći put danas iznosim stav i naglašavam da je bilo potrebno, čak obavezno, da Vlada Srbije Narodnoj skupštini o svim ovim amandmanima dostavi pismeno obrazloženje, odnosno pismeni stav da li prihvata ili ne prihvata podnete amandmane i, naravno, ako ne prihvata, sa obrazloženjem zbog čega neki amandman Vlada nije mogla da prihvati.
Pogotovo je to neophodno s obzirom na činjenicu da je Vlada pred Narodnu skupštinu poslala neadekvatnog predstavnika podnosioca ovog zakona, koji je juče posle radnog vremena izvređao narodne poslanike i čudom se čudio kako to ova vladajuća većina, doduše tada je bilo njih svega 30-tak, kako mogu da slušaju obrazloženja poslanika SRS. Na tako skandaloznu izjavu nije reagovao predsednik Skupštine, valjda ne sme da dira svog stranačkog potpredsednika.
Na član 51. kolega Veroljub Arsić je podneo amandman i predložio da se taj član briše. U obrazloženju stoji principijelan i načelan stav SRS da ova materija mora biti regulisana zakonom i ne samo ova. Naš načelan stav je da nije dobro vladanje uredbama, da nije dobro vladanje preporukama, zaključcima, uputstvima Vlade itd. Imamo loše iskustvo, takav način vladanja uvek je izvor niza zloupotreba.
U ovoj vladi Vojislava Koštunice to je posebno i očigledno došlo do izražaja. Svakodnevno smo svedoci zloupotreba članova Vlade po raznim pitanjima i o tome ne mora da govori opozicija. O tome govore članovi Vlade međusobno. Optužuju se svakodnevno i zato nije dobro, dame i gospodo, da im mi narodni poslanici, odnosno vi koji ste vladajuća većina i koji podržavate Vladu, stvarate zakonske uslove za zloupotrebu.
Vladajuća većina valjda bi trebalo da štiti Vladu Srbije, ali ne samo na taj način što se za ovom govornicom replicira nekakvim uglavnom neprimerenim i nebuloznim replikama poslanicima SRS, s obzirom da smo mi jedina opozicija u ovoj skupštini i državi Srbiji, nego bi bilo dobro da poslanici vladajuće većine vode računa o svojoj Vladi tako što će da im sugerišu da donose zakone koji su zaista u pravom smislu reči zakoni.
Jer odredba člana 51. ovog zakona je pravnički neozbiljna i zakonska norma, to svaki pravnik, čak i student prava zna, mora da bude decidna i jasna, i ne sme da otvara mogućnost zloupotrebe, i nekakvog širokog i mnogo slobodnog tumačenja. To pogotovo nije dobro kada je u pitanju ova i ovakva vlada, jer je ova vlada u mnogo čemu kontinuitet one prethodne DOS-ovske Vlade, a pogotovo u činjenici da članovi Vlade sebi dozvoljavaju direktno mešanje u sudsku granu vlasti, tako što u medijima komentarišu sudske presude, optužnice, tužbe itd. Nikako da nauče šta je to posao Vlade.
Posao Vlade Republike Srbije jeste briga o državi i briga o građanima Republike Srbije. Kada bi to ova vlada znala, ona nam sigurno ne bi predložila ovaj član 51. ovog zakona, koji kaže da će Vlada Republike Srbije urediti način utvrđivanja i plaćanja mesečnih akontacija poreza na dobit za 2004. godinu posle stupanja na snagu ovog zakona.
Ovo je izgleda poruka poreskim obveznicima da se što pre na adekvatan način povežu sa određenim članovima Vlade, oni koji to do sada nisu radili, i da onda imaju šansu da budu tretirani na drugačiji način u odnosu na one koji ne budu imali takvu blisku vezu sa nekim od članova Vlade. Dame i gospodo, predlažem vam da ovaj amandman usvojite kao krajnje dobronameran i kao amandman koji će zaista zaštiti članove Vlade i Vladu Republike Srbije od nekih daljih zloupotreba, bar u ovoj oblasti.
 Dame i gospodo, do danas sam bila ubeđena da Narodna skupština ima Poslovnik o radu, doduše nedemokratski, restriktivan, loš, ali Poslovnik. Međutim, od danas vidim da tog poslovnika više nema, samo ne znamo ko ga je dekretom očigledno ukinuo.
Zašto to tvrdim? Zato što je danas najpre povređeno dostojanstvo Narodne skupštine kada je ovde rečeno da je poslanik Dragiša Đoković tražio od Nebojše Čovića za kupovinu stana šest miliona dinara. To nije tačno, tražio je 5,5 miliona. Dalje, ministar finansija Mlađan Dinkić je ovde danas govorio pred 69 narodnih poslanika, znači bez kvoruma, i predsednik Skupštine mu je omogućio da iznosi laži o narodnim poslanicima u ovom parlamentu i nije reagovao.
Na kraju bez kvoruma, na predlog Ksenije Milivojević, narodnog poslanika, ovde je doneta odluka da se radi do fajronta, ne znam do kada i nije bitno, i gospođa Milivojević to predloži, izglasa se, znači nije bilo kvoruma, nije resetovan sistem i ona lepo stavi ruksak na rame i u 16,30 časova napusti ovu salu.
Posle toga kolega iz njene stranke kaže za ovom govornicom kako treba da se prepoznaju neki narodni poslanici kojima je stalo da se odugovlači rad u ovom parlamentu, a on i njegova stranka su za neki efikasniji i brži rad.
Znamo mi da su on i njegova stranka za rad preko kolena, ali mi srpski radikali smo za ozbiljan rad i upravo tako pristupamo radu u ovom parlamentu.
Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, koji nam je Vlada ponudila na razmatranje i usvajanje, činjenica je da jeste bolji od onog Đelićevog, ali je takođe činjenica da mnogo liči na onaj zakon koji je bio na snazi pre dolaska DOS-a na vlast.
U vreme kada je donošen ovaj zakon koji je donela ona prethodna Skupština, na predlog one prethodne Vlade i onog prethodnog ministra, poslanici SRS su ukazivali na dve ključne stvari za koje smo tvrdili da su neprimenjive, za koje smo tvrdili da su apsolutno na štetu građana Srbije i na štetu privrede u Srbiji, i evo posle nepune četiri godini u situaciji smo da sadašnji ministar i sadašnja Vlada prećutno priznaju da je poslanička grupa SRS tada bila u pravu.
Tada smo govorili da osam osnovica ne može da se primenjuje, da je to neprihvatljivo, i tada smo govorili da se ne mogu isplaćivati doprinosi pre nego što se zaposlenima isplate plate. Tada nas poslanička većina nije slušala i tada nas tadašnja Vlada nije slušala. Mogu da tvrdim da je to razlog zbog čega sada popunjavaju samo dva poslednja reda pored onih vrata za izlaz iz ovog parlamenta.
Pored toga što ovaj predlog zakona u stvari nije nešto preterano loš, ali u svakom slučaju je mnogo bolji od ovog koji je do danas na snazi, ipak postoji par stvari na koje je neophodno da se skrene pažnja. Nadam se da ćete, poučeni iskustvom o kojem sam upravo malopre govorila, prihvatiti naše primedbe i da konačno donesemo u ovoj oblasti propis koji će zaista služiti svojoj svrsi.
Već u članu 5. kažete: "Ako su doprinosi koji su uređeni ovim zakonom na drugačiji način uređeni drugim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona." Ovo svakako treba brisati, jer ne postoji drugi zakon. Koji je to drugi zakon? Nije valjda Zakon o energetici?
Dalje, u članu 7. govorite o obveznicima doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i u prvom stavu tačka 3) predvideli ste da su to lica koja obavljaju privremene i povremene poslove po ugovoru zaključenom neposredno sa poslodavcem itd. Mi iz SRS mislimo da ovo ne treba da stoji, jer dobro svi iz iskustva znamo da su to privremeni i povremeni poslovi koji traju dva dana, pet dana, 14 dana, da se rade preko studentskih ili sličnih zadruga i jednostavno mislimo da ne bi bilo u redu da se na ove poslove plaćaju ti doprinosi.
Kada su u pitanju poljoprivrednici, mi iz SRS smo apsolutno protiv da oni imaju obavezu uplaćivanja ovih doprinosa. Smatramo da je potrebno da se poljoprivrednicima dozvoli dobrovoljno osiguranje. Ko može taj će sigurno da uplaćuje ove doprinose, ali nažalost kako im ova vlada plaća poljoprivredne proizvode nisam sigurna da će imati da kupe hranu, a kamoli da plaćaju doprinose.
U sledećem članu 8. govori se o doprinosima za zdravstveno osiguranje. Tu takođe mislimo da treba brisati lica koja obavljaju privremene i povremene poslove iz istog razloga, poljoprivrednike iz istog razloga i još ovde stoji - poljoprivrednici, odnosno zemljoradnici. Prosto je nepotrebno razdvajanje.
U tački 11) obavezne doprinose za zdravstveno osiguranje predviđate za monahe i monahinje. Dame i gospodo, poštovane kolege, ovo je potpuno neprimereno. Svi mi dobro znamo da zbog tradicije i načina života monaha i monahinja oni uglavnom ne koriste zdravstvene usluge. Oni se leče tradicionalnom medicinom. Ima ih svega između 180 i 200 u Srbiji.
Naravno, ako se ne leče, gospodine Aligrudiću, tradicionalnom medicinom, treba im dozvoliti, ako hoće, da uplaćuju doprinos, ali da im to ne bude obaveza. Njih u Srbiji ima između 180 i 200, i ne verujem da to nešto znači za budžet Srbije, bez obzira na činjenicu da ovaj ministar sve čini samo da što više sredstava pribavi u budžet, a baš ga briga koliko će to da košta građane Srbije.
Takođe, obveznici doprinosa su poslodavci za zaposlene za vreme neplaćenog odsustva. Mislim da ovo nema svrhe i nepotrebno je da stoji u ovom zakonu, jer ovo je upravo ono što podseća na ovaj zakon koji je prethodio ovom, koji je doneo prošli saziv Narodne skupštine, da se uplaćuje doprinos, pa makar se plata ne plaćala. Ako nema plate, logično je i normalno da nema ni doprinosa.
Dalje, u članu 12. kažete: "Kada osiguranik ostvaruje prihode od više različitih osnova, doprinosi se obračunavaju i plaćaju po svim tim osnovama, do iznosa najviše godišnje osnovice doprinosa, u skladu sa ovim zakonom." Mi mislimo da ovo nije dobro rešenje, da treba da se uplaćuje samo po jednom osnovu i da to bude onaj koji je najviši osnov.
"Osnovica doprinosa (iz člana 13.) za zaposlene i za poslodavce je zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa." Ovo ne može da stoji. Ovo je regulisano zakonom i nema tu dalje nikakvih ugovora, nikakvih rešenja itd.
U članu 25. osnovicu doprinosa za samostalne umetnike, način utvrđivanja i plaćanja doprinosa sporazumno uređuju ministri.
Nemojte ministri, ko boga vas molim. Dajte, regulišimo ove stvari zakonom i da ne može niko da manipuliše, da ne može niko da zloupotrebljava svoju funkciju. U članu 26. kažete: "Osnovica doprinosa za sveštenike i verske službenike je prosečna mesečna zarada u Republici isplaćena u četvrtom kvartalu prethodne godine..." A zašto ne zarada? Zato što znate da im je zarada manja od tog proseka.
Mi mislimo da to nije u redu i da to treba na drugačiji način da se reguliše.
Iznos najniže mesečne zarade iz člana 38. stav 2. treba da se briše zato što je to već regulisano u stavu 1. ovog istog člana, kao što treba da se briše i stav 2. člana 43, gde se kaže da nominalni iznos najviše godišnje osnovice, u skladu sa stavom 2. ovog člana, objavljuje ministar nadležan za poslove finansija.
Prosto se naježim od silnih ovlašćenja koja dajete ministru Dinkiću, a ono što se zna o njegovom radu je toliko da je očigledno već spreman da ne bude ni ministar, a kamoli da mu se još proširuju ovlašćenja uz ova koja do sada ima.
Poslednji stav člana 45. je potpuno nepotreban, jer je to već uređeno, a govori o načinu i postupku primene odredaba ovog člana sporazumno, da opet uređuje ministar nadležan za poslove finansija i ministar nadležan za poslove rada i zapošljavanja.
Obračunavanje i utvrđivanje plaćanja doprinosa, što je regulisano članom 51, i tu imamo određene primedbe na lica koja obavljaju privremene i povremene poslove, tj. na ugovorene naknade za privremene poslove. A u članu 54. kažete: "Obračun i uplata doprinosa za zaposlenog na neplaćenom odsustvu, poslodavac je dužan da izvrši prilikom isplate zarada drugim zaposlenim." Ovo je, već sam govorila, vezano za član 51. i to ne može tako da ostane, jer nije pravično.
U članu 62. stav 2. nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije, jer predviđa da obrazovna ustanova kod koje se strani državljani nalaze na školovanju ili stručnom usavršavanju ne može izvršiti upis tih lica na školovanje, na overu semestra, odnosno odobriti drugi oblik stručnog usavršavanja, ukoliko ne dokaže da su uplatili doprinos, jer država ima druge mehanizme. Ovo kršenje ustava kroz zakon je nedopustivo.
Ovo što ste predvideli članom 68. vezano za nadležnost ministra mora da bude isključivo nadležnost predviđena zakonom, kao i odredba člana 70. gde kaže da, saglasno propisima koji uređuju obavezno socijalno osiguranje, obveznik plaćanja doprinosa je dužan da o plaćenim doprinosima obaveštava poresku upravu. To je regulisano ovim zakonom i nema potrebe da se proširuje.
U članu 72. su kaznene odredbe i to je manir ove vlade, očigledno i ove Narodne skupštine. Dakle, "novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako kao poslodavac ili drugi isplatilac prihoda istovremeno sa isplatom zarade" ne isplati i ove doprinose. A naravno da mora da ih isplaćuje, mora da poštuje zakon, ali kazna od 100.000 dinara do 1.000.000 dinara, smejali se vi ili ne koliko god hoćete, svi zakoni koji su vam na dnevnom redu samo su novi lanci i katanci za srpsku privredu.
Član 76. predviđa retroaktivnost. Kolege pravnici dobro znaju da zakon ne može da se primenjuje retroaktivno, a u članu 76. je predviđeno da "poslodavci koji su do dana stupanja na snagu ovog zakona izvršili isplatu dela zarade za prethodni mesec, a posle stupanja na snagu ovog zakona vrše isplatu drugog dela ili konačnu isplatu zarade za taj mesec, dužni su da obračun i plaćanje doprinosa kod te isplate izvrše u skladu sa ovim zakonom." Nisu sa ovim, nego sa onim koji je bio na snazi u vreme kada su izvršili tu uplatu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici poslaničke grupe SRS su u načelnoj raspravi o ovom zakonu svi skoro isticali neophodnost da se poljoprivrednici izostave iz obaveznog socijalnog osiguranja.
Mi mislimo i apsolutno podržavamo ovaj amandman. Mislimo da su kolege koje su govorile o amandmanu zaista u pravu i ništa poljoprivrednici nemaju od demagoške priče ministra Dinkića da je agrarni budžet povećan tri puta. Ko je to primetio i gde se to vidi?
Da slučajno nije tri puta plaćao skuplje maline, da nije slučajno tri puta skuplje plaćao kajsije, da nije slučajno tri puta skuplje plaćao pšenicu, jer ništa od toga nije plaćao ni onoliko koliko je bilo prošle godine, a kamoli tri puta skuplje.
Prema tome, ova vlada, bar ova skupština, a danas sam rekla i moje kolege su govorile da je očigledno da Vlada ne vodi računa o građanima Srbije, ali ova Narodna skupština su ljudi koji su u ovom parlamentu zato što ih je neko tamo birao i zato što su nas građani doveli u ovaj parlament, a ovde smo zato da bismo zastupali građane Srbije.
Potpuno sam sigurna da svi narodni poslanici podržavaju ovaj amandman, bez obzira kojoj stranci pripadaju, jer u svim strankama ima veliki broj seljaka, veliki broj poljopriverdnika i svako od nas je dužan da štiti njihove interese.
Upravo ono što smo govorili u načelnoj raspravi naglašavamo sada i podržavamo ovaj amandman. Pošto se ministar izjasnio i rekao da on nema nameru da pomogne seljacima, da je on predvideo da seljaci moraju da plaćaju doprinose, pozivam Narodnu skupštinu da u danu za glasanje bude ozbiljnija nego što je ministar danas i da Narodna skupština prihvati ovaj amandman.
Ministrova priča malopre za ovom govornicom da sada moraju poljoprivrednici da plaćaju obavezno osiguranje, a on će jednog dana da predložio neobavezno osiguranje. Čekajte, izostavite ih onda sada iz ovog obaveznog, pa kada budete predlagali to drugo, onda napišite da su tu poljoprivrednici. Šta vam to znači, jednog dana, šta je to, ne crkni magarče do zelene trave.
Mi moramo sad, ovog momenta da pomognemo poljoprivrednicima. Nama je, dame i gospodo, poljoprivreda jedino što je u Srbiji ostalo, što još kako-tako živi, što još kako-tako funkcioniše. Sve drugo ste zatvorili. Sve drugo ste uništili. Danas sam govorila - ne da poljoprivrednici ne mogu da plaćaju ove doprinose, neće moći uskoro zahvaljujući politici ove vlade, neće moći ni da kupe hranu, ni da se najedu, osim onog što sami proizvedu.
Još jednom apelujem na sve narodne poslanike, mada mi se čini da nas ovde, u ovom momentu nema dovoljno da uopšte možemo da raspravljamo o amandmanu, ali vi koji ste ovde, budite dovoljno svesni, budite svesni činjenice da većinu stanovništva u Srbiji čine seljaci, da smo svi mi ovde u ovoj sali upravo zahvaljujući glasovima naših seljaka, neko manje, neko više.
Zbog toga nemojte samo da im se obraćate u predizbornoj kampanji, nemojte samo u predizbornoj kampanji da pričate, glasajte za nas, glasajte sa ministrovu partiju, pa ćete dobiti tri puta veći budžet. Ništa od tog tri puta uvećanog budžeta seljaci nemaju. Učinimo nešto da zaista naši seljaci primete da mi, koje su poslali u ovu Narodnu skupštinu, vodimo računa o njima, o njihovim životima, o njihovim porodicama.
Ne možemo da im povećamo penzije, onima koji su već uplaćivali doprinose. Ne možemo ništa da uradimo da se smanji taj rok od dve godine ili dve i po, koliko čekaju penzije. Nemojmo onda da ih teramo da uplaćuju tamo gde oni moraju da uplaćuju, a ono što država mora njima da da, to ne može, nije ministar predvideo u zakonu.
Svi poslanici SRS glasaće za ovaj amandman, da se poljoprivrednici izostave iz obaveznih doprinosa za socijalno i penziono osiguranje.
Gospodine predsedniče, ovaj put nemate nešto da ćaskate sa nekim iz klupe, kao malopre dok je govornik stajao za ovom govornicom.
Dame i gospodo, igre na sreću su kocka i svi to znamo. Takođe znamo da je kocka najveća ili jedno od najvećih zala svake države i svakog društva. Neophodno je da ova materija bude regulisana zakonom, ali to mora da se reguliše na jedan ozbiljan, sistematski način i potreban je izuzetan oprez. Zakon nikako ne sme da bude na štetu države, a pogotovo ne sme da bude na štetu građana, i mora maksimalno ovaj i ovakvi zakoni da štite društvo od ovog zla koje se zove kocka.
Najvažnije je ono što ne vidimo u ovom zakonu, da kockarnice ne smeju da budu na dohvat ruke školskoj omladini, da ne smeju da budu u centru gradova, ali to nije problem kojim se ova vlada, kroz ovaj predlog zakona pozabavila. Čini se da to i nije cilj Vlade, nego da je cilj Vlade da uvede kontrolu rada, odnosno da vrši direktan uticaj na rad državne lutrije i ostalih lutrijskih organizacija.
Centar ovog zakona trebalo bi da bude građanin, a ne punjenje državnog budžeta, bez obzira na činjenicu što ministar ovde govori koliko će se sredstava napuniti u budžetu primenom ovog zakona, bilo je i drugih prioriteta koje je zakon morao da tretira.
Nije mi bilo jasno kada je ministar rekao, nije tu kad god govorim, da je u sadašnjim uslovima od igara na sreću fiskalni prinos bio oko 600 miliona dinara, a posle toga ministar kaže da u ovom poslu država ima gubitak. Nisam shvatila, ali čini mi se da nije ni ministar, pošto je očigledno da on nije pisao ni ovaj zakon i zato dovodi ovde saradnike, maltretira ljude da ovde sede satima, da bi mogli da mu šapnu na koji način da odgovori na neku od primedbi nekog poslanika, pod uslovom da je raspoložen da uopšte komunicira sa poslanicima.
Imali smo mi iz SRS i imamo primedbi na ovaj zakon, i kada smo se u poslaničkoj grupi dogovarali, vezano za Predlog ovog zakona, zaključili smo da ne podnosimo amandmane iz dva razloga. Prvi razlog je što ministar očigledno ignoriše narodne poslanike, ako ih ne ignoriše, onda ih vređa i mi smo na ovaj način ignorisali ministra. Drugi razlog je što smo imali danas zakon pre ovoga, u koji su ugrađeni amandmani SRS od pre tri godine.
Nećemo više da dajemo povoda vladama da ugrađuju naše amandmane kroz izmene i dopune zakona, nego ćemo da čekamo neke buduće, prevremene parlamentarne izbore, pa ćemo sami da regulišemo svaku materiju, na način kako to SRS vidi, a sigurno onako kako to odgovara građanima Srbije.
Kazaću nešto o ponekom od članova ovog zakona, ono što je najkarakterističnije. U članu 11. Vlada kaže: "Obrazuje se Uprava za igre na sreću, kao organ uprave u sastavu Ministarstva, za obavljanje poslova državne uprave u oblasti igara na sreću." Zabrinula sam se, završili smo malopre raspravu o jednom zakonu, niste predvideli ni jednu agenciju, ni jednu upravu, kada evo, imamo upravu za igre na sreću.
Naravno, gde bi ova vlada bez tih paraorganizacija. Jer da nema ovih paraorganizacija, gde bi se pozapošljavali aktivisti stranaka, onda bi i Vlada morala nešto da radi. Ovako to nameste nekom drugom, ima se, može se, kaže kolega.
U članu 19. pravo na priređivanje klasičnih igara na sreću ima državna lutrija Srbije. To piše u Predlogu zakona i kaže - državna lutrija Srbije može da za prodaju srećki angažuje pravna lica, preduzetnike ili fizička lica-agente. Nije baš jasno kako pravno lice može biti agent, ali izgleda da se ovde radi o nekom lošem prevodu.
Vlada će, kaže Predlog zakona, urediti način i uslove angažovanja operatera i agenata iz ovog člana. Valjda će Vlada nekako da smisli kako pravno lice može da bude agent, ali mi mislimo da Vlada ne sme na ovaj način da se meša u ovu oblast. Vlada treba da ima mnogo prečih i važnijih poslova od interesa za građane Srbije, ali to se ne odnosi na ovu vladu.
U članu 50. uslove za ulazak u prostorije igračnice određuje priređivač. Kaže - priređivač može zabraniti ulazak pojedinim licima ili grupama lica, a da ne navede razloge za to. E pa, ne može.
Ovo je zaista još jedno kršenje Ustava, jedno od osnovnih ustavnih prava, prava na slobodu kretanja. Kako može priređivač, bez posebnog obrazloženja i bez valjanih razloga, nekom da zabrani ulazak u ove prostorije.
Da ovde stoji – pod određenim uslovima, odnosno tačno kojim uslovima, koji bi imali smisla, to bi moglo da se prihvati. Dalje, u istom članu se kaže: „Ako se osnovano veruje da određenom licu prihodi, odnosno imovinske prilike ne dopuštaju ili dopuštaju u ograničenoj meri učestvovanje u igrama na sreću, priređivač može trajno ili na određeno vreme zabraniti ulazak u igračnicu ili ograničiti broj poseta tom licu“. Teško ovo može na ovaj način da se reguliše. Činjenica je da treba zaštiti građane od uništavanja imovine na kocki, ali nažalost, nemoguće je to učiniti i ovim ili bilo kojim zakonom, osim da ukinemo uopšte takve ustanove, odnosno igraonici u Republici Srbiji.
Na ovaj način da neko „osnovano veruje“, zaista, niti znamo ko, ni šta mu znači to osnovano verovanje, bez obzira na dobru nameru predlagača, nedopustivo je da donosimo zakone kojima se direktno krši Ustav.
Za obavljanje određenih poslova u igračnicama, koje propiše ministar finansija, mora se imati licenca. Ovo kaže član 51. I još kaže: „Licencu iz stava 1. ovog člana izdaje odnosno prihvata Uprava“. Ne bi ovo bila ova vlada da nema još i licencu. Te uprava, te licenca. Nemojte da pravite od ovoga nauku.
Uopšte je nerazumljivo šta znači ta licenca i šta treba neko da polaže da dobije tu licencu. Ova novina, koja nije karakteristična samo za ovaj zakon, jeste nešto po čemu će ostati upamćena ova vlada.
Kod postupka davanja odobrenja u članu 75. u poslednjem stavu se kaže: „Ministar finansija bliže uređuje način utvrđivanja ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana“. Zamislite, u stavu 1. ovog člana stoji decidno deset uslova koji moraju da se ispune, koji moraju da se prilože uz zahtev za dobijanje odobrenja. Šta sad mimo toga treba ministar da određuje? Da li treba da određuje proviziju? Drugog ničeg nema, jer je sve regulisano zakonom i ministar nema potrebe, ni razloga da se meša u ovaj posao.
U članu 96. govori se: „Radi priređivanja klasičnih igara na sreću i igara na sreću putem interneta, telefona ili na drugi način putem telekomunikacionih veza, Republika osniva Državnu lutriju Srbije“. To zaista jeste monopol i to zaista jeste neustavna kategorija, kao što je neustavno da se zakonom reguliše da će biti dato deset dozvola za kazina. Slučajno se to izgleda poklapa sa postojećim lutrijskim organizacijama, koje već postoje u Srbiji. Ne može niko pojedinačno, a pogotovo ne može zakon da ograniči bilo koju delatnost u Srbiji.
Ovaj slučaj već imamo na nivou grada Beograda, gde je ograničen broj izdavanja dozvola za taksi vozače. To je takođe neustavno, a ovo na isti način, samo što ovo na nivou Skupštine grada Beograda radi Bogdanović, onako, jer se njemu radi, a mi ovde u ovom zakonu to čak predlažemo kao zakonsko rešenje i nekoga teramo, ko ovo bude primenjivao, da mora da radi nešto protivustavno.
O prekršajima u članu 98. kažete: „Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 dinara do milion dinara kazniće se za prekršaj Državna lutrija Srbije i pravno lice koje", pa je onda nabrojano 52, već koliko različitih slučajeva kada će se naplaćivati te kazne. Mi iz SRS smatramo da je ovo prevelik raspon. Znate, ako imate za kaznu raspon od 10.000 dinara do milion dinara, onda se zaista otvara put raznim zloupotrebama.
U članu 101. prelaznim i završnim odredbama govorite: „Dospele, a neizmirene obaveze Društvenog preduzeća za priređivanje igara na sreću, Lutrija Srbije, Beograd, Društvenog preduzeća za priređivanje igara na sreću – Lutrija Beograda sa potpunom odgovornošću, preduzeća „Narodna lutrija“ itd. da ne čitam, preuzima ova novoformirana uprava, preuzima sve obaveze ovih postojećih lutrijskih organizacija.
Sada se postavlja jedno logično pitanje – što država ne preuzme obaveze velikih preduzeća po Srbiji, pa da počne da radi i „Zastava“, „Magnohrom“, „Zmaj“, „Rekord“ itd. pošto ne rade. Ovde država pokazuje da je u stanju da to uradi. Tamo gde država ima interesa, tu će da preuzme te obaveze, koje će joj se višestruko vrlo brzo isplatiti ili nekom pojedinačno, to je posebno pitanje, a tamo gde je interes građana Srbije, tu država kaže da nema mogućnosti za tako nešto.
Na kraju, poslednji član 106. kaže: „Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“." Ovo je još jedan od neustavnih članova. Neverovatno. Ne razumem zašto je Vlada imala potrebu da ovoliko neustavnih odredbi unese u ovaj zakon.
Naime, član 120. Ustava Republike Srbije kaže: „Zakon, drugi propis ili opšti akt stupa na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupi na snagu“. Koji su to naročito opravdani razlozi, ako ih uopšte ima, to nismo čuli od ministra u njegovoj uvodnoj reči.
U obrazloženju zakona kaže: „Razlozi za stupanje na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“ sadržani su u činjenici da se rešenja predložena ovim zakonom što hitnije sprovedu i kako bi se sprečile moguće spekulacije u prelaznom periodu, što čini naročito opravdan razlog u smislu člana 120. Ustava Republike Srbije“.
Poslanici Narodne skupštine dobili su ovaj predlog zakona 18. juna, a zakon je pre toga bio na Vladi.
Prema tome, sve eventualne negativne posledice koje bi mogle da se proizvedu zbog neke eventualne zloupotrebe u prelaznom periodu, mogle su i još uvek mogu da budu sprovedene.
Nema zaista nikakvog razloga da se toliko žuri sa primenom ovog zakona, naravno, ukoliko se iza svega ne krije nešto što ne piše u ovom zakonu, nešto što je interes pojedinaca, bilo da su oni u Vladi, bilo da su vlasnici raznih kockarnica u Srbiji.
Novine danima pišu o tome. Gde ima dima ima i vatre. Očigledno je da je samo to u pitanju i da je zato ovaj zakon trebalo donositi i u ovom periodu kada bi Skupština trebalo da je na odmoru, u vanrednom zasedanju.
Zbog toga se danas produžava radno vreme, da se noćas donese ovaj zakon. Verovatno je već otkucan i čeka u „Službenom glasniku“, samo sutra ujutru da se pojavi, da što pre počne da se primenjuje. A kakve će posledice imati primena ovog zakona? Bogami, nimalo prijatne ni za građane Srbije, a ni za Lutriju Srbije.
Dame i gospodo, odavno smo mi ovde raspravljali o tome da li treba uvoditi fiskalne kase, na koji način treba regulisati tu materiju. Već četiri godine raspravljamo o tome na koji način treba uvesti red u sve oblasti u državi Srbiji. Četiri godine vam pričamo, dame i gospodo, da ni oni pre vas, a ni vi niste u stanju to da uradite. Dokaz tome je i ovaj predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o porezu na promet.
Vlada Republike Srbije i ministar Dinkić su verovatno mislili da poture narodnim poslanicima ovaj zakon od samo dva člana i da to može da prođe nezapaženo, kao da je to nešto potpuno nebitno. Čak sam juče slušala i komentare kolega poslanika iz stranaka koje su na vlasti, kao, nećete valjda raspravljati o zakonu koji ima samo dva člana. Kao diplomirani pravnik, do juče nisam znala da se važnost zakona ocenjuje po tome koliko ima članova. Vidite, ova dva člana su vrlo značajna.
Naime, neprihvatljivo je predloženo rešenje iz ovog zakona, koje u trećem stavu člana 1. kaže: „Vlada Republike Srbije, na zajednički predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija i ministarstva nadležnog za poslove trgovine, turizma i usluga, utvrdiće kojim licima je, u smislu stava 4. ovog člana, usled specifičnosti delatnosti koje obavljaju, onemogućeno kreiranje aplikativnog programa u skladu sa tehničkim i funkcionalnim karakteristikama fiskalne kase“.
Dame i gospodo, ne može ovo ovako da se reguliše. Ovo je materija koja se reguliše zakonom. Ako je nešto regulisano zakonom, onda ne mogu ministri u Vladi i ne može Vlada da pravi diskriminaciju na koga se zakon odnosi, a na koga se ne odnosi.
To jeste problem i DOS-a, onog bivšeg i ovog sadašnjeg, što zakoni nisu jednaki za sve građane. Očigledno je da to nameravate i sa ovim, da ostavite na slobodnu volju ministrima, da ministri predlože Vladi i da se odlukom Vlade reguliše ko je to u obavezi da nabavi fiskalnu kasu, a ko nije u obavezi da nabavi fiskalnu kasu. Ko je dobar sa nekim od ministara, taj će moći za celu svoju grupaciju da obezbedi da ne koriste fiskalnu kasu.
Doduše, verovatno će Vlada vrlo skoro imati značajnih problema u donošenju odluka na predlog ministara, s obzirom na sve ovo što se dešava u poslednje vreme. Vama očigledno i ne treba opozicija, dok imate ministre koji se svakodnevno napadaju na način kako se napadaju u medijima. Naravno, to je vaš problem. Vrlo brzo će taj problem biti regulisan.
Iznenađena sam da u ovom zakonu niste predvideli agenciju, pošto je to vaš manir, pa da agencija određuje ko će da koristi fiskalne kase, ko neće da koristi fiskalne kase. Taman ste mogli da iskoristite da i u tu agenciju zaposlite nekoliko desetina tzv. eksperata, koji studiraju desetak i više godina i jedva završe fakultet, jer to su vaši eksperti, već znamo iz dosadašnje prakse.
U obrazloženju ovog zakona, razlozi za donošenje zakona, u drugom stavu stoji nešto što je vrlo interesantno. Kažete: „Polazeći od prakse zemalja koje su izvršile fiskalizaciju, kao i znatnih inicijativa asocijacija i udruženja raznih delatnosti i komore da se od obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih kasa izuzmu pojedine delatnosti, a navodeći kao razlog nemogućnost iznalaženja adekvatnog softverskog rešenja za evidentiranje tog prometa usled specifičnosti njihove delatnosti, predlaže se da ta lica budu izuzeta od obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih kasa itd."
Da li je ikome jasno šta je ovde napisano? Koga je u ovoj sali briga da li je neko u stanju da obezbedi taj softverski sistem ili nije? Na koji način će se regulisati te specifične delatnosti? Juče je ministar ovde rekao u obrazloženju, u uvodnoj reči vezanoj za ovaj zakon, između ostalog, da je predmet ovog zakona da se čini usluga poljoprivrednim proizvođačima. Jednostavno, to nije tačno.
Poljoprivredni proizvođači su oslobođeni korišćenja fiskalnih kasa i po postojećem zakonu. Dalje, upravo ovo što stoji u ovom obrazloženju, i ministar je naglasio da se ovo odnosi samo na specifične delatnosti, pa bi zaista morao da nam kaže koje su to specifične delatnosti.
Ako te specifične delatnosti i mi, narodni poslanici, ocenimo kao specifične, onda ćemo da ih evidentiramo, tačno da ih nabrojimo u zakonu i onda će zakon biti osnov za korišćenje ili nekorišćenje fiskalnih kasa, a nikako dobra volja ministra, jednog ili drugog, ili Vlade Srbije.
Meni zaista nije jasno ko će od narodnih poslanika moći da glasa za ovaj zakon, u kome jednostavno ništa konkretno nije zapisano, i onaj ko bude glasao za ovo, evo tvrdim, ne zna za šta glasa. Ne znamo ko će biti oslobođen korišćenja fiskalnih kasa, ko neće, da li ćete osloboditi 7.500 beogradskih taksista korišćenja fiskalnih kasa.
Mi iz Srpske radikalne stranke smatramo da je to potrebno, ali je potrebno da se to reguliše zakonom, a ne da ostavljamo na volju ministru i onom Armušu, iz Udruženja taksista, koji uredno sarađuje sa vlašću pa ne dozvoljava gradskoj upravi da izda taksistima dozvole, jer je on zacrtao da u Beogradu treba da ima samo 7.000 taksista, pa njih još 1.000 čeka taksi dozvole.
Ovaj predlog zakona je, u stvari, dokaz kontinuiteta prethodne DOS-ovske Vlade, još od Đinđića, Živkovića, sa ovom Koštuničinom Vladom.
Jer, Đelić je akciju sprovođenja fiskalizacije započeo tako što je objašnjavao pred Narodnom skupštinom da se fiskalizacija sprovodi u dogovoru sa Privrednom komorom Srbije. Juče je ministar Dinkić, ovde, takođe rekao da se fiskalizacija sprovodi u dogovoru sa Privrednom komorom Srbije, odnosno da su promene usaglašene.
E, i Đelić tada i Dinkić sada nisu rekli pravu istinu. A, prava istina je da je fiskalizacija uvedena i da se sprovodi u dogovoru sa Veselinovićem, predsednikom Privredne komore Srbije, vlasnikom „Galeb-grupa“, koji je jedini, odnosno najveći proizvođač i uvoznik fiskalnih kasa.
E, to je taj dogovor, i on zajedno sa ovim Veselinovićem i Jevrosimovićem, iz „Komtrejda“, jedino njih dvojica uvoze fiskalne kase, proizvode ih, i sada smo mi, kao Skupština, i kao građani Srbije, u problemu što taj Veselinović nije u stanju da napravi ili uveze određeni softverski program, pa mi moramo zbog njega, zamislite, da menjamo zakon. E, to je prava istina, dame i gospodo. Ne radi se o Privrednoj komori nego se radi o predsedniku Privredne komore, koji je u dogovoru sa Đelićem i Dinkićem uzeo ogromne pare od građana Srbije. Uvele su se fiskalne kase tamo gde su se uvele. Činjenica je da one i danas ništa ne znače. Da je kontrola, onako kako ste je vi predvideli, nemoguća. Jeste. Ljudi su kupili te kase, muče se sa njima, ne znaju na koji način ni da ih primenjuju, ni da rade sa njima, i nikakve kontrole nema.
Otišli ste samo u jednu kontrolu, obišli ste i videli ko nema fiskalnu kasu, da ga naterate da je kupi, uzeli pare i dalje - baš vas briga. E sad, neko od tih vaših vrlih prijatelja nije spreman, a koji verovatno ima neki lanac, da li prodavnica ili nečeg drugog, i njemu se ne isplati da kupuje te kase, i sada hajde - dajte, mi narodni poslanici, da menjamo zakon, da udovoljimo nekome.
E pa, dame i gospodo, Narodna skupština ili bar poslanici SRS hoće da donose zakone, mi smo za to tu, ali mi hoćemo da donosimo zakone koji će se primenjivati jednako za sve građane, i koji će biti u korist građana Srbije.
Vi ste naterali ljude da kupe te fiskalne kase, a juče, kada smo govorili o zakonu o porezu na dodatu vrednost, izostavili ste da kažete jednu činjenicu - da prema sadašnjoj zakonskoj regulativi, kada usvojite ovaj zakon o kome smo juče raspravljali, onda fiskalne kase ne treba da postoje, onda ovo znači da se fiskalne kase ukidaju 1. januara 2005. godine.
Kako ćete onda objasniti građanima Srbije, onima koji su kupili fiskalne kase, zašto su ih kupovali ako su im trajale samo nekoliko meseci. Da li je bilo dovoljno da daju samo pare Jevrosimoviću i Veselinoviću, i da ih oni podele, verovatno sa onim ko je insistirao da baš oni budu uvoznici tih kasa.
Šta kaže član 67. zakona o porezu na dodatu vrednost? Kaže: "1. januara 2005. godine prestaje da važi Zakon o porezu na promet (a taj zakon reguliše postojanje fiskalnih kasa) i propisi doneti na osnovu tog zakona, s tim što će se Uredba o načinu evidentiranja prometa preko registar kasa sa fiskalnom memorijom i o dinamici uvođenja tih kasa i propisi doneti na osnovu te uredbe primenjivati do početka primene zakona kojim će se urediti uvođenje i evidentiranje prometa preko fiskalnih kasa“.
Gospodine ministre, vi ste bili u obavezi, Vlada je bila u obavezi da juče, zajedno sa ovim zakonom o porezu na dodatu vrednost, predloži Narodnoj skupštini i ovaj zakon koji se najavljuje kroz ove završne odredbe. Dokle god nema tog zakona neće biti moguće ni potrebno korišćenje fiskalnih kasa. Znači, koristiće se još nekoliko meseci.
Početkom iduće godine, poštovani građani Srbije, vi koji ste kupili fiskalne kase, koji ste dali pare predsedniku Privredne komore za te kase, prevario vas je ministar Dinkić, prevario vas je ministar Đelić. Džabe ste dali pare. Te kase vam neće trebati, jer ova vlada verovatno neće biti u prilici da predloži taj zakon, neće imati vremena, jer je očigledno u fazi raspadanja.
Dame i gospodo, član 77. stav 2. Ustava Republike Srbije kaže: „Narodni poslanik ne može biti pozvan na krivičnu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili davanje glasa u Narodnoj skupštini“. Danas se u ovoj Narodnoj skupštini desilo nešto što je neprimereno i suprotno ovom članu Ustava.
Ministar finansija, Mlađan Dinkić, posle mog izlaganja okrenuo se prema našim poslanicima, prema meni, vređao me je i pretio. Rekao je da se pamti sve ono što sam rekla i pripretio prstom. Predsednik Skupštine nije reagovao. Nisu reagovale ni kolege iz poslaničke većine, koji su sve to čuli i videli.
Predsedniče Skupštine, sada vas pitam - da li mi vi garantujete da mogu za ovom govornicom da koristim ustavom zagarantovana prava. Da li mogu da govorim, da iznosim svoje mišljenje i stavove SRS?
Hvala.
Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća, dame i gospodo, ništa epohalno se ne postiže usvajanjem ovog zakona. Vi se mučite sa ovim zakonom još od 2001. godine, kada ste usvojili prvi tekst, pa ste ga menjali 2002. godine, pa 2003. godine, a evo i 2004. godine. Izgleda da je vreme da neko ozbiljan sedne i da napravi nov tekst ovog zakona, pa da narodni poslanici počnu zaista da rade ono što im je posao i da donose zakone, a ne da se svakog časa menjaju postojeći zakonski tekstovi onako kako to odgovara pojedinim ministrima.
U prepodnevnom delu, kada je govorio o ovom zakonu, Mlađan Dinkić je bio pun hvalospeva, ali je suština ovih izmena to da se puni budžet, da bi se, kako reče Mlađan Dinkić, iz budžeta mogli isplaćivati oni koji ne zarađuju. To je juče rekao i pitala sam ga juče, a danas nije ovde, zaista me interesuje - kome se to iz budžeta plaćaju neka sredstva a da taj neko ta sredstva ne zarađuje.
Da li to Mlađan Dinkić misli da prosvetni radnici, zdravstveni radnici, sudije, državna uprava, sudska uprava ne zarađuju taj novac koji dobijaju iz budžeta. Mi iz SRS mislimo da zarađuju mnogo više nego što dobijaju iz budžeta i da bi to trebalo da bude tema za razmišljanje Mlađana Dinkića, bar dok je na funkciji ministra finansija.
Hvalite se ovde smanjenjem poreske stope. Činjenica jeste da se smanjuje poreska stopa, ali bi trebalo da se kaže ono što je stvarna istina - ko se najviše raduje smanjenju ovih poreskih stopa. To su of šor kompanije i Dinkićevi kumovi, Hamović, Lazarević i slični, i naravno Dinkićev bankarski lobi. On za njih radi uredno i preko poslaničke većine u ovoj skupštini donosi zakone koji su u interesu tog mafijaško-bankarskog lobija koji hara Srbijom. (Glasovi - žari i pali.)
Žari i pali, nažalost, ali neće dugo, budite sigurni.
U članu 3. ovog zakona predvideli ste da se na teret rashoda ne priznaju, između ostalog, kamate zbog neblagovremeno plaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih dažbina i novčane kazne i penali. Mi iz SRS smo predložili da se ovo briše zato što poreska uprava još uvek obračunava zelenaške kamate i niko o tome ne govori, a na zakasnela poreska dugovanja ova vlada uvodi drakonsku kaznenu politiku, na prijavljene a neblagovremeno izmirene poreske obaveze.
Mi mislimo da to nije u redu i da bi bilo dobro da se prihvati amandman SRS, uostalom kao i ostali amandmani, kojima smo pokušali krajnje dobronamerno da skrenemo pažnju i da uredimo ovaj zakon, da se zaista već jednom u ovom parlamentu donese zakon koji će biti koristan građanima Srbije.
U članu 8. Predloga zakona takođe smo predvideli određene izmene. U predlogu Vlade stoji da se izdaci za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske, za zaštitu čovekove sredine i sportske namene priznaju kao rashod u iznosu do najviše 3,5% od ukupnog prihoda. Mi mislimo da je potrebno da se ovaj iznos od 3,5% poveća na 5% zato što država treba i mora da stimuliše donacije za zdravstvo, obrazovanje, nauku, verske i slične delatnosti.
Takođe smo predložili da se izdaci za ulaganja u oblasti kulture priznaju kao rashod, u ovom Vladinom predlogu stoji 1,5%, od ukupnog prihoda, a mi iz Srpske radikalne stranke mislimo da treba da bude 3%.
U poslednjem stavu ovog člana stoji da bliže propise o tome šta se u smislu ovog zakona smatra ulaganjem u oblasti kulture donosi ministar nadležan za poslove kulture, po pribavljenom mišljenju ministra finansija i ekonomije.
Kada smo o prethodnom zakonu govorili izneli smo i načelan stav SRS da je zaista krajnje vreme da se nadležnosti Vlade Srbije ne diraju. Te nadležnosti prenosite na neke agencije i direkcije ili dajete preširoka ovlašćenja resornim ministrima.
To, prema mišljenju SRS, ne bi trebalo da ostane u ovom predlogu zakona i verujem da ćete, kada budemo govorili o amandmanima, razmisliti i prihvatiti naš predlog kao krajnje razuman.
U članu 10. Predloga zakona u stavu 1. tačka 3) kažete - na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinih potraživanja, pod uslovom da poreski obveznik pruži dokaz o neuspeloj naplati tih potraživanja sudskim putem. Mi iz SRS smatramo da je ovo potpuno nepotrebna, čak i besmislena odredba, jer dobro znate da su sudske takse suviše visoke, da sudski postupci predugo traju, da ne bi bilo dobro da i ovo vezujemo za te sudske postupke.
Pogotovo što smo sinoć u sredstvima informisanja saznali da su zaista u pravosuđu počele ponovo da se dešavaju drastične stvari; da je Visoki savet pravosuđa vratio Gorana Kljajevića, opštepoznatog i priznatog kriminalca u sferi pravosuđa; ponovo su ga vratili u Trgovinski sud, za predsednika Trgovinskog suda. E pa, ako ćemo sa takvim sudovima da sprovodimo zakone, teško nama, teško Srbiji, a ne trebaju nam ni zakoni.
U članu 47. govorite o kaznenoj politici. Ovo su zaista drastični iznosi, koje ste predvideli. Poseban problem je što vam se u svim zakonima iz finansijske oblasti pojavljuje ono što je već regulisano kaznenom politikom Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, a ponovo predviđate da se kažnjava i po ovim posebnim zakonima.
Bez obzira koliko je neophodno, a zaista jeste da se zakoni poštuju, i jeste potrebno da zakoni imaju kaznene odredbe, ali ovako drastično kažnjavati, a pogotovu kažnjavati duplo za isti prekršaj, mi u SRS mislimo da je nedopustivo i mislimo zaista da Vlada Srbije i Narodna skupština moraju da vode računa o ekonomsko-socijalnom statusu građana i privrede Srbije.
Jer ako ćemo sve da im uzmemo kroz kojekakve poreze, kazne i dažbine, onda stvarno ne znamo ko će više ostati da radi u Srbiji. Uništili ste velika preduzeća, a sada ne dozvoljavate ni malim, ni srednjim preduzećima i privatnim preduzetnicima da funkcionišu i da rade. Zaista se postavlja realno pitanje: koja je krajnja namera ove vlade i ove skupštinske većine.
Mi u SRS mislimo da vam namere nisu dobre i da ono što vi radite i ono što predviđate kroz ove zakone ne donosi ništa dobro ni građanima pojedinačno, ni privredi, i krajnje je vreme da se prizovete pameti i počnete da radite ono za šta su vas građani birali, i naravno Vlada da počne da radi ono zbog čega ste je valjda u Skupštini izglasali.
U članu 51. kažete da će Vlada Republike Srbije urediti način utvrđivanja i plaćanja mesečnih akontacija poreza na dobit za 2004. godinu posle stupanja na snagu ovog zakona. Takođe mislimo da ovo ne može da bude u nadležnosti Vlade Republike Srbije.
Ovo treba da se reguliše zakonom i, opet ponavljam naš principijelni i načelni stav, okanite se agencija, okanite se preširokih ovlašćenja Vlade, preširokih ovlašćenja ministara.
Nažalost, suviše je zloupotreba funkcija i moramo što više da donosimo zakone koji su decidni, sa jasnim odredbama, koji ne mogu preširoko da se tumače. Uostalom, sami ste svedoci šta vam se dešava u Vladi. Ne moramo mi iz opozicije ništa da vam govorimo, ne moramo da vas podsećamo na to. Gledajte samo televiziju, čitajte novine, čitajte i gledajte prepucavanja vaših ministara, pa vidite da li zaslužuju ovakva ovlašćenja kakva im predviđate ovim predlogom zakona. Mi mislimo da ne zaslužuju.
Dame i gospodo narodni poslanici, razumljivo je da narodni poslanici koji pripadaju vladajućoj koaliciji podržavaju Vladu Srbije, ali dozvolite onda i nama iz opozicije da možemo da kažemo da je Vlada Srbije loša, da je Vlada Srbije nesposobna i da Vlada Srbije ne vlada u interesu građana Srbije.
Kategorisanje narodnih poslanika po tome na koji način obrazlažu amandmane ili na koji način načelno govore o predlozima vladinih zakona, jednostavno, nije dopustivo.
Ne postoje nikakve primedbe kada narodni poslanici govore o Vladinim predlozima, ali je činjenica da postoje kozmetičke promene Vladinih zakona koji se dostavljaju narodnim poslanicima. Neshvatljivo je da poslanici koji brane lik i delo Mlađana Dinkića dozvoljavaju sebi da zameraju nama, narodnim poslanicima iz SRS....