Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Moj amandman na član 3, i na prvi i na drugi stav, gospodine Korać, složićete se, nadam se, zaista je suštinski. Predložila sam da se u prvom stavu člana 3. brišu reči "sa pažnjom primerenom okolnostima, provere njeno poreklo, istinitost i potpunost". Umesto toga, trebalo bi da stoji - "potpuno i pouzdano utvrde poreklo i provere istinitost informacije".
Nisam bila u stanju da sebi objasnim šta je to posebna pažnja primerena okolnostima, da li je pisac, odnosno autor ovog teksta mislio na ovo vanredno stanje ili je to nešto generalno. Predvideli ste, pretpostavljam, da će primenom ovog zakona i primenom paketa pravosudnih zakona koje ste prošle nedelje doneli vanredno stanje biti nastavljeno dokle god ovi zakoni budu na snazi.
Čak sam razmišljala da je moguće da je ovaj član posledica zabrane lista "Nacional". Zaključak sam donela na osnovu izjave ministra Lečića, koji je u jednoj televizijskoj emisiji izjavio da je "Nacional" 12. marta objavio horoskop, gde je za horoskopski znak, čini mi se lav, ali u svakom slučaju horoskopski znak bivšeg premijera Đinđića, pisalo da članovi tog znaka treba da vode računa, da im prete opasnosti, nešto u tom smislu, nešto u svakom slučaju što nije imalo nikakve potpore ni u zakonu, a niste ni imali zakon.
Tada sam se zapitala šta bi se desilo da je toga dana ispred premijerovog automobila pretrčala nečija crna mačka? Da li biste onda, u skladu sa vašim zakonima, uhapsili čoveka koji je vlasnik te mačke?
U drugom stavu člana 3. predložila sam amandmansko rešenje da se na kraju teksta tačka zamenjuje zapetom i doda tekst - "i snose potpunu odgovornost za prenete informacije". Ovaj deo amandmana odnosi se na informacije koje jedna novina objavi iz neke druge novine, a da prethodno ne potvrdi istinitost i tačnost tih informacija. Primera radi, hronika za Zemun, glasilo koje se pojavljuje dva puta mesečno sa tiražom od 2000 primeraka, ako mogu da završim rečenicu, tekst iz hronike za Zemun prenese "Blic nenjs" koji ima mnogo veći tiraž.
Naravno, posledice su, nažalost, nemam vremena da završim; drastičnije je kada se to objavi u ovim novinama bez provere, a nadam se da će to koleginica Pop-Lazić da završi.
Već dve i po godine predstavnici DOS-a kad god govore o neuspesima svoje vlasti, svog funkcionisanja u bilo kojoj oblasti, pričaju da je za to kriv neko iz prošlosti, da je za to kriv bivši režim. E, danas u okviru ove tačke dnevnog reda, u prilici smo da govorimo o uspesima vaših kadrova.
Znam ja i svi mi znamo da u Srbiji nikada nismo do sada imali nezavisno sudstvo, ali otkada je DOS na vlasti u Srbiji, sudstvo je maksimalno politički obojeno. Vi znate dobro kakvu ste ovde odluku doneli, nezakonitu odluku Skupštine, kada ste vratili, na pravosudne funkcije Zorana Ivoševića i Leposavu Karamarković. Pisali ste i pričali ode o njima, kao najboljim sudijama, kao sudijama koje krase svi mogući sudski kvaliteti, puna usta su vam bila hvale kako su ovo dvoje kvalitetne i stručne sudije.
Ja sada zaključujem da mora da su vam otkazali poslušnost, pa ste odlučili da ih razrešite posle dve i po godine sudovanja. Ivošević je, i kada ste ga vratili u pravosuđe, imao uslove za penziju. Ne znam što vam je trebalo da vežbate dve i po godine, i eto, čovek vas razočara.
Takođe ste požurili da unapredite svoje kadrove, poput Radeta Terzića, protiv koga se vodi krivični postupak, pre nego što je podneo ostavku, zbog čega - vi znate, Milana Sarajlića - znate kako je i taj vaš kadar neslavno završio, Đorđa Mirkovića, predsednika Četvrtog opštinskog suda, koga ste vi postavili, vi razrešili, vi krivično gonite; kažu da je sada umesto njega postavljen čovek koji je bio advokat, kolega ministra Batića u Obrenovcu, pa ste njega postavili za predsednika opštinskog suda u Obrenovcu. E, sada je došao da ispravlja greške Đorđa Mirkovića u Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu.
Nisam primetila, a ne verujem da je iko, da je u ovim hapšenjima, u poslednjih mesec dana, bar što se tiče pravosuđa, uhapšen iko koga možete da vezujete za bivšu vlast. Sve su to, gospodo, vaši vajni kadrovi.
Upravo zbog toga se pribojavam i koliki je vek trajanja ovih sudija, koji nam se danas ovde predlažu za Vrhovni sud i za Okružni sud u Beogradu. Gospođa Sonja Brkić, koja nam se danas sama predložila, da je izaberemo, već je ispromovisana i ishvaljena od strane predstavnika Vlade i sama se izreklamirala na televiziji, onog prvog dana kada ste je izabrali za predsednika Vrhovnog suda. Reče da će do kraja te nedelje da se procesuira (nemam pojma šta to znači, ali pretpostavljam da se radi o krivičnom postupku, to je neka nova kovanica), pa kad je prošla ta nedelja reče da će se do kraja iduće nedelje procesuirati svi ovi koji su uhapšeni u ovoj akciji, pa na kraju te nedelje produži još za nedelju dana, da bi sada, pre neki dan, ministar Batić rekao da će to tzv. procesuiranje početi u septembru ove godine, ili možda ko zna koje godine.
Volela bih da znam da li su sve ove sudije koje su predviđene za Okružni sud u Beogradu predviđene za ovo specijalno odeljenje Okružnog suda, na koje se čeka već mesec dana. Verujte, neverovatno mi je da mi do sada u pravosuđu, odnosno u Okružnom sudu u Beogradu, nismo imali dovoljno kadrova da je moglo da se formira to novo, odnosno specijalno odeljenje.
Vi, gospodo, odnosno predstavnici DOS-ovske vlasti, pogotovo kad je u pitanju ministar pravosuđa, već dve i po godine pričate o lustraciji. U poslednjih mesec dana pogotovo pričate da ćete lustrirati sve sudije koje su učestvovale, kako vi kažete, u izbornim krađama, odnosno u izbornim komisijama. Moguće da ste zbog toga sad razrešili, odnosno smenili Đorđa Mirkovića, jer je taj čovek bio u svim izbornim komisijama od kada je izbora u višestranačkom sistemu u Srbiji.
Jedan od sudija sa ove liste, dame i gospodo, jeste sudija koji je učestvovao u radu izborne komisije, i kao što je sada Radoslav Baćović nagrađen prelaskom iz Opštinskog suda u Okružni sud, tako je i jedan od ovih sudija, 1997. godine, posle predsedničkih izbora, nagradu za učestvovanje u radu izborne komisije dobio prelaskom iz jednog opštinskog suda u Okružni sud u Beogradu.
Namerno neću da vam kažem o kome se radi, sekirajte se malo, pokušajte da saznate. Bitno vam je to, verujte, ne uklapa vam se u priču.
Gospodin Radoslav Baćović, koji treba da pređe, odnosno već je prešao u Okružni sud u Beogradu, bio je predsednik Petog opštinskog suda, tog suda u kome je sudija Danko Laušević, o kome je gospodin Zoran Krasić govorio, a ministar Batić potvrdio da zna o kome se radi, jer su svi nadležni dobili krivičnu prijavu protiv tog sudije, i evo, do dana današnjeg se, naravno, nije našao u predlozima za razrešenje.
Ja, kao i moje kolege, želim da mi predlagač obrazloži - prvo, zbog čega je sudija Zoran Tejić predložen za prelazak iz Četvrtog opštinskog suda u Okružni sud u Beogradu, a zatim, pošto ministar Batić reče da su ovi predlozi jednoglasni, koji se to glas u međuvremenu izgubio i zašto je gospodin Zoran Tejić skinut, odnosno zašto je povučen predlog za njegov prelazak u Okružni sud u Beogradu?
Kad je reč o nezavisnom pravosuđu, gospodin ministar kaže na televiziji - neka se javi sudija koga je bilo ko iz vlasti telefonom pozvao i rekao mu da presudi ovako ili onako. Pa nije valjda Batić očekivao da će mu se u TV emisiji javiti Radoslav Baćović, da mu kaže, odnosno da obavesti javnost ko mu je naložio da mora sprovesti izbore bez jedinstvenog biračkog spiska, ili je možda očekivao da će se javiti sudija Ljiljana Mihajlović iz Četvrtog opštinskog suda, da kaže da presudu u predmetu 5 br. 1913/02 nije pisala u zgradi suda, već u zgradi i u kabinetu ministra pravde.
Na kraju, sinoć čujem ministra pravde koji kaže da ćemo do kraja ove godine imati čisto pravosuđe. Ja gospodinu ministru ne verujem, zato što je to isto rekao početkom 2001. godine, pa i početkom 2002. godine. Gospodo, srpsko pravosuđe će biti nezavisno do kraja one godine na početku koje vam to obećanje bude dao ministar pravde srpski radikal.
Amandmanom, kojim sam u ime Srpske radikalne stranke podnela na član 14. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu, predložila sam sledeće - da javne tužioce i zamenike javnih tužilaca bira i imenuje Narodna skupština, na predlog Republičkog javnog tužioca. Ako predloženi kandidat ne bude izabran odnosno imenovan, nadležni odbor Narodne skupštine predložiće Narodnoj skupštini drugog kandidata. Ako i taj kandidat ne bude izabran, odnosno imenovan, ministar nadležan za pravosuđe ponovo će oglasiti izbor, odnosno imenovanje.
Ovim amandmanom se daje ovlašćenje Republičkom javnom tužiocu da predlaže kandidate za okružne i opštinske javne tužioce i za imenovanje svih zamenika javnih tužilaca koje treba da bira Narodna skupština.
Ministar pravde dobija nadležnost da ponovo oglasi izbor javnih tužilaca i imenovanje zamenika, ukoliko kandidat ne bude izabran, odnosno imenovan.
Tužilaštvo je specifičan državni organ i nije moguće praviti razliku između tužilaca i zamenika javnih tužilaca, jer je poznato u praksi da je zamenik javnog tužioca taj koji u stvari obavlja konkretne javnotužilačke funkcije.
Ovaj predlog zakona u tom delu je suprotan Ustavu, i to članovima 103. do 106. Ustava. Stalnost javnotužilačke funkcije je zagarantovana Ustavom koji ne poznaje kategoriju zamenika javnog tužioca, koji je nastao samo iz praktičnih razloga i obima posla u okviru jednog javnog tužilaštva, a javno tužilaštvo je samostalni državni organ koji goni učinioce krivičnih dela, zakonom određenih kažnjivih krivičnih dela, i ulaže pravna sredstva za zaštitu zakonitosti, pa je logično da i tužioca i njegovog zamenika bira Narodna skupština.
Nema pravnog osnova da Vlada preuzme ingerencije Narodne skupštine, a ovo sadašnje stanje je privremeno. Naravno, prilikom predlaganja Narodnoj skupštini kandidata za javne tužioce i zamenike javnih tužilaca, predlagač mora posebno da vodi računa o, kako je zakonska formulacija, dostojnosti lica koja se predlažu.
Jer, ako se o tome ne vodi dovoljno računa, pa se dostojnost obavljanja javnotužilačke funkcije poistoveti sa moralno-političkom podobnošću ili eventualno stranačkom pripadnošću kandidata za tužioca ili njegovog zamenika, desiće vam se ponovo Milan Sarajlić. Ja sam ubeđena i verujem da će i predlagači Milana Sarajlića za vrlo značajnu funkciju zamenika specijalnog tužioca polagati račune nekom dostojnom javnom tužiocu, vezano za taj predlog.
Amandmanom sam predložila brisanje člana 3. Predloga zakona kojim je predviđena konfiskacija imovine učiniocu krivičnog dela, zbog toga što je u postojećem zakonu već regulisana mogućnost oduzimanja svega što je nezakonito stečeno, pa čak i onoga što je osuđeno lice, eventualno, nekim pravnim poslom prenelo na neko drugo lice.
Pojam konfiskacije nije nepoznata kategorija u našem zakonodavstvu. Bio je aktuelan. U zakonu je postojala konfiskacija do 1990. godine, kada je Krivični zakon SRJ usaglašen sa evropskim zakonodavstvom. Konfiskacija se primenjivala do 1953. godine. Imovina koja je oduzeta u konfiskaciji je, između ostalog, ona imovina koju ste vi u izbornoj kampanji obećavali da ćete vratiti bivšim vlasnicima kroz denacionalizaciju, zato što ste procenili da nije bilo osnova da se vlasnicima tada ta imovina oduzme.
Mi iz SRS nemamo ništa protiv oduzimanja imovine stečene u vršenju krivičnog dela. Naprotiv, mi smo apsolutno za primenjivanje člana 84. i 85. postojećeg Krivičnog zakona SRJ. Vi ste i do sada imali mogućnost da ovu meru primenjujete, a zašto niste, to je stvar pravosudnih organa. Prema postojećoj regulativi, moguće je oduzimanje imovinske koristi, ali je bitno da se radi samo o onoj imovini koja je pribavljena krivičnim delom.
Ovo što je danas predloženo podrazumeva oduzimanje pravno stečene imovine. Šta znači ako neko ko je učinio teško krivično delo za koje se podrazumeva i oduzimanje imovine ima, recimo, imovinu koju je pre 10 godina stekao nasleđem, a kriminalac je od pre dve godine? Po ovom predlogu to znači da takva imovina treba da se oduzme. Mislim da to nije u redu, a pre svega nije u skladu sa evropskim zakonodavstvom.
Postojeće rešenje jeste u skladu sa Konvencijom o pranju novca, pretresu, zapleni i konfiskaciji imovinske koristi pribavljene krivičnim delom. Ovom konvencijom predviđeno je samo oduzimanje finansijskih sredstava ili imovinske koristi dobijene izvršenjem krivičnog dela.
Član 16. ove konvencije predviđa da imovinska korist ne sme da pređe iznos pribavljene koristi krivičnim delom. Ova konvencija doneta je 8. novembra 1990. godine i posle toga je savezni Krivični zakon i usklađen sa tom konvencijom, koju su prihvatile sve zemlje članice Saveta Evrope.
U vladinom predlogu stoji da se konfiskacija imovine može izreći kao sporedna kazna. Mislim da ne može da stoji da se kazna oduzimanja imovine može izreći ...
(Predsednik: Peti minut.)
... već se mora izreći. Davanje mogućnosti sudijama da oni ocenjuju da li će ili neće izreći takvu kaznu može svakako da dovede do zloupotrebe. Šta ćete ako vam se pojavi još neki brat Rade Trajković, ovaj sudija Vujačić o kome su ovih dana pisale novine. Takvu mogućnost nikako ne smemo ostaviti sudijama, već je to u isključivoj nadležnosti zakonodavca.
Jedinstvena rasprava o šest predloga zakona, koji samo laiku mogu da se učine na prvi pogled da predstavljaju set, jeste vrhunac nepoštovanja parlamentarne demokratije i degradacija ove Narodne skupštine, a samim tim i građana čijom voljom smo mi ovde gde jesmo.
Zahvaljujući, doduše, dobroj volji predsednika Narodne skupštine i skupštinske većine, omogućeno nam je zagarantovano pravo da na sve ove predloge zakona možemo da ulažemo amandmane. Mi u SRS smo to pravo maksimalno iskoristili, naravno, ne samo zato da bismo predložili amandman radi amandmana, nego da bismo pomogli da se ovi zakonski predlozi urede da budu u skladu sa Ustavom i sa međunarodnim pravom.
Videli ste juče kako je ministar pravde za 10-tak minuta samo pretrčao preko ovih zakonskih predloga, odnosno preko samo četiri zakonska predloga, a Vlada nas nije udostojila da za dva zakonska predloga pošalje svog predstavnika koji bi nam bar u tri rečenice rekao ponešto o predlogu Vlade. Istina je da ni ja u ovoj načelnoj raspravi ne mogu mnogo da se posvetim svim ovim predlozima, jer bi samo nabrajanje naslova ovih zakona oduzelo polovinu vremena koliko mogu da govorim.
Jasno je da je ova najezda predloga zakona marketinški potez Vlade. S jedne strane, predstavnici Vlade se svakodnevno na televizijama hvale da ćemo posle ove sprovedene akcije "Sablja" biti jedina zemlja u Evropi bez organizovanog kriminala, a sa druge strane, uređuju se propisi prema, kako Vlada tvrdi, zaštiti od organizovanog kriminala. Pitam se gde je ovde istina. Možda mislite da ove zakone primenjujete retroaktivno? Mene od ove vlade i od ove skupštinske većine ništa, pa ni ovo, ne bi čudilo.
Ionako ste ovim predlozima zakona zgazili sva ljudska prava, Ustav Srbije i osnovne postulate međunarodnog prava. Uostalom, čuli ste sinoć da, iako još niste usvojili ove predloge zakona, vaši evropski prijatelji, u koje ste se do slučajnog dolaska na vlast kleli, traže od vas da prekinete sa kršenjem ljudskih prava. Čuli ste da zahtevaju da svim uhapšenim licima omogućite kontakt sa advokatom i sa članovima porodica. Naravno, vi to ne možete da uradite dok im ne uklonite posledice policijskog isleđivanja.
Znate li vi, gospodo iz DOS-a, da se, prema Evropskoj konvenciji, lice hapsi da bi se najhitnije predalo nadležnom sudiji da mu se sudi, a ne da se drži u pritvoru 15 dana, pa još 15 dana, pa 30 dana, pa ko god naiđe može da doda još 30 dana, ukupno do 270 dana. Volela bih da ministar, koji nije tu, kaže gde je to u uporednom pravu sreo. Isto bih volela da objasni gde je u uporednom pravu sreo ovo što se dešava ovih dana, da potpredsednici i pojedini ministri Republičke vlade, ne skidajući se sa televizijskih ekrana, obasipaju javnost o detaljima istrage, utrkujući se ko više zna. Oni isleđuju, oni optužuju, oni presuđuju. Zaista ne znam za šta će nam nadležni organi.
Vaša priča da su ovi zakoni u funkciji borbe protiv organizovanog kriminala pada u vodu kada se pogledaju članovi saveznog Krivičnog zakona od 124. do 136, koje ovde niste ni pomenuli. Na njih niste imali nikakvu intervenciju. Gospodo, niste primetili da su i u ovim članovima zaprećene blage kazne. Ja, kao ni bilo ko iz SRS, nemam ništa protiv pooštravanja kazni, ali ne samo da bi se zaštitila ličnost određenih državnih funkcionera. Pre bih pooštrila kazne u članovima od 124. do 136. Krivičnog zakona SRJ, koji se odnose na terorizam, diverziju, sabotažu, špijunažu, odavanje državne tajne, upućivanje i prebacivanje na teritoriju SRJ oružanih grupa, oružja i municije, pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, povredu teritorijalnog suvereniteta. Zar se ovim članovima ne čuvaju najveće vrednosti zemlje?
Nažalost, zbog kratkoće vremena ne mogu više da govorim, mada mnogo toga može da se kaže o ovim zakonima. Biće reči i o amandmanima. Jedino želim da kažem, na kraju, ako usvojite i kada usvojite ove zakone, svejedno je da li ćete ukinuti vanredno stanje ili nećete, jer po ovim zakonima ostaje stanje gore od ovog vanrednog. Samo da znate da će svi ovi zakoni da se primenjuju i posle vas, bar privremeno, dok se ne donesu drugi, usklađeni sa Ustavom i međunarodnim pravom, pa neka mi je Bog u pomoći.
Amandmanom koji sam podnela u ime SRS predložila sam da se u stavu 2. člana 2. ovog zakona umesto reči "je u funkciji organizovanog kriminala" upisuju reči "su u njenoj organizaciji vršena krivična dela iz člana 1. stav 2. ovog zakona".
Šta ovo znači - predloženo zakonsko rešenje, vladino rešenje, besmisleno je. Evo zašto - ne može se neka organizovana grupa svrstati u grupu koja se bavi organizovanim kriminalom, ako je neki član te grupe izvršio krivično delo.
Kada bi to bilo moguće, onda bi, recimo, u ovom momentu srpsko pravosuđe bilo u funkciji organizovanog kriminala, zato što su zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično delo uhapšeni neki javni tužioci i neke sudije.
Ako ne biste usvojili ovaj amandman, onda biste morali da priznate da su sada svi organi u funkciji organizovanog kriminala, zato što svakodnevno čujemo od predstavnika Vlade, pre svega, potpredsednika Vlade i određenih ministara, da su među uhapšenima u ovoj akciji i pripadnici policije i pripadnici vojske, i novinari, i pripadnici Udruženja estradnih umetnika; pa, znači li sada to, a po ovom zakonu bi u stvari moralo da znači, da su sve te grupe u funkciji organizovanog kriminala?
Šta će se desiti kada se u ovoj akciji, u kojoj je uhapšeno više hiljada ljudi, za one koji budu zaista okrivljeni ustanovi se da je neko od njih član, recimo, auto-moto saveza, saveza golubara, udruženja lovaca, Rotari kluba, samostalnog sindikata? Da li to znači da će se sve te organizacije tretirati kao da su u funkciji organizovanog kriminala?
Ovih dana su određeni predstavnici vlasti napadali vladiku Amfilohija zato što im se nije dopao neki njegov govor. Pravo da vam kažem, uplašila sam se da ćete možda i tog čoveka da uhapsite, a onda bi, po ovom zakonu, i Srpska pravoslavna crkva bila u funkciji organizovanog kriminala. Ovim primerima sam želela da pokažem do kog apsurda bi dovela primena ovog člana, bez ove amandmanske intervencije koju sam predložila.
Zato vam predlažem da ovaj amandman usvojite, jer je valjda jasno da neka grupa može da se svrsta u grupu koja se bavi organizovanim kriminalom ili je u funkciji organizovanog kriminala jedino ako se u sudskom postupku dokaže da su u organizaciji te grupe vršena neka krivična dela, odnosno da je neki član druge, kako ovde stoji, organizovane grupe izvršio krivično delo na osnovu akta zvaničnog organa takve organizacije. Sve drugo bi zaista bilo besmisleno.
Da je Vlada slučajno u članu 7. zakona o ministarstvima, u okviru nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i vodoprivrede, između ostalog, predvidela i obeležavanje, samo obeležavanje genetski modifikovanih proizvoda, pohvalila bih Vladu i taj predlog zato što je normalno i logično da Vlada, da vlast vodi računa o zdravlju i životu svojih građana.
Svi se svi dobro sećate kakva je panika u narodu nastala pre, čini mi se, dve godine kada je "Krmivo-produkt" i Dragoljub Marković uvezao ogromne količine genetski modifikovane soje. Da se to ne bi dešavalo, predložila sam da se briše ovaj deo u ovom članu 7.
Što se tiče uvođenja u proces proizvodnje genetski modifikovanih proizvoda, ovo je zaista prava katastrofa. Volela bih da znam ko se usudio da ozakoni trovanje sopstvenog naroda?! Vi očigledno želite da ovako lep, pametan narod pretvorite u degenerisana stvorenja. Gospodo, zar nam nije dosta osiromašenog uranijuma, zar i na ovaj način da se trujemo?
Moj amandman je apel na vašu savest. Ako ne vodite računa i ako ne možete da vodite računa o narodu u celini, onda bi bilo dobro, bar, da vodite računa o sebi i o svojim porodicama, jer ozakonjenjem ovih modifikovanih proizvoda niko od vas neće biti zaštićen na ovaj način.
Što se tiče drugog dela amandmana koji sam podnela na član 7. Zakona o ministarstvima, a koji se odnosi na vraćanje pašnjaka i utrina selima na korišćenje, napisala sam to u obrzaloženju, a i sada vam kažem da znatno kasnite sa ovom regulativom, s obzirom da je zakon o vraćanju utrina i pašnjaka selima na korišćenje postojao u Republici Srbiji pre nekih 10 ili 11 godina. Zakon je bio sa ograničenim rokom primene, mislim da je bilo u pitanju tri godine i za te tri godine vraćene su utrine i pašnjaci svim selima na korišćenje, sve ono što je bilo moguće kako je tada zakon i predvideo, a što je bilo izvan granica građevinskog reona.
Kao što vidite, gospodo, u ovoj zemlji se radilo i pre vas, radiće se i posle vas, a preživećemo nekako i ovaj vaš period kada se u Srbiji ništa ozbiljno ne radi, osim Milke, naravno.
Ovakav Predlog zakona o PIO zaslužuje, naravno sa aspekta DOS-a, da se razmatra u ovoj situaciji, kada niko živi u Srbiji niti vidi niti čuje šta narodni poslanici govore i šta predlažu u parlamentu.
O ovom predlogu zakona svakako ima šta da se kaže. Ovim zakonom, kada ga usvojite, znam naravno da hoćete, ukidate mnoga postojeća prava, a ništa novo, istovremeno pozitivno, niste predložili. Recimo, povodom prava na novčanu naknadu i pomoć ministar je nešto pokušala da objasni. Međutim, gospodo, o ukidanju ovog i ovakvih prava moglo bi da se govori kada bismo mi bili razvijeno društvo, u kome bi građani bili u mogućnosti da sami plaćaju ovakve usluge.
Nažalost, vašom politikom građani su već poodavno ne svedeni na minimum, nego daleko ispod minimuma egzistencije, kada je i kupovina najjeftinijeg leka i te kakav luksuz, a kamoli plaćanje tuđe nege ili pomoći.
S druge strane, usklađivanje penzija predstavili ste kroz neku višu matematiku, kako niko ko čita zakon ne bi primetio da penzije više ne zavise od prosečnih troškova života, a što je jedino pravično rešenje. Očigledan je cilj ovog zakona da se smanji visina starosne i invalidske penzije. Logično pitam, da li se primenom ovakvog zakona želi smanjiti broj penzionera metodom izgladnjivanja. Interesantan vam je i ovaj komplikovani način izračunavanja i bodovanja visine penzija.
Nameravala sam da pitam gospođu ministra da nam objasni, a bilo bi to vrlo interesantno, vrednost ličnog boda i ličnog koeficijenta za desetine hiljada lica koje ste otpustili s posla godinu ili dve godine pred penziju i uputili ih na tržište rada. Hoće li njihove osnovice za bodovanje biti te dve-tri hiljade koje dobijaju na tržištu rada, sa kojima pokušavaju da prežive. Oni manje hrabri i manje snalažljivi, bogami i izvrše samoubistvo, a to vam je svakako poznato.
Brojni su nedostaci ovog zakona. Povucite ovaj zakon iz procedure i sprečite katastrofalne posledice njegove primene. Naravno, znam da to nećete prihvatiti, zato su svi pojedinačni nedostaci zakona obuhvaćeni amandmanima mojih kolega iz SRS. Vama to takođe neće biti prepreka da ovakav zakon usvojite i da kroz medije kratko obavestite javnost Srbije, evo doneli smo nov, reformski zakon; bitno je da zvuči, a kakve su posledice, videće Srbija.
Hvala. Dame i gospodo, kada smo govorili o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o založnom pravu, mi, srpski radikali, stavili smo određene načelne primedbe i naglasili da je suština ovog zakona, ne da se nešto znatno popravi situacija u ovoj oblasti, nego zbog formiranja nekih novih paralelnih organa vlasti, agencije, registratora.

Naravno, pitali smo se ko je taj budući registrator koji dobija sva ova ovlašćenja koja se predviđaju u Predlogu ovog zakona. Nismo dobili adekvatan odgovor. Iznenađuje da i ministar Bubalo, koji je resorno zadužen za ovu oblast i koji je, u ime Vlade, u načelnoj raspravi prisustvovao ovoj sednici, danas nije ovde. Očigledno, zahvaljujući između ostalog ovom poslovniku i ovako nonšalantnom odnosu prema Narodnoj skupštini, da i oni ministri koji su inače ranije udostojavali Narodnu skupštinu svojim prisustvom, više ne osećaju potrebu da učestvuju u radu, odnosno da narodnim poslanicima odgovaraju na eventualna pitanja ili prihvate neke amandmane.

U svim amandmanima poslanika SRS, koji se odnose na ovaj zakon, predlagali smo da se članovi ovog zakona pojedinačno brišu zato što mislimo da nije bilo potrebe da se na ovaj način menja ovaj zakon. Opet, onaj stari, već više puta viđen i čuven problem, jesu izmene i dopune zakona, kao i činjenica da Vlada Srbije ne prilazi ozbiljno rešavanju nijednog problema i nijednog segmenta u životu i u društvu. Jer, da nije tako, sigurno je da ne bismo svaki čas ili svakih nekoliko meseci menjali jedan isti zakon.

Umesto da se Vlada zaista uozbilji, da na ozbiljan način reši svaku oblast i da učestvujemo u raspravi – i poslanici koji podržavaju Vladu i mi koji imamo mnogo zamerki na rad Vlade Srbije, ali sve to uz prisustvo resornih ministara.

Ovde ima mnogo interesantnih rešenja u ovom zakonu i nekih novih članova koji se dodaju postojećim, tako da je ostalo nejasno ko je ove poslove radio, s obzirom da ovako kako je koncipiran ovaj zakon čini se kao da nije bilo nadležnog organa, kao da se niko tim nije bavio. Ako je to tako, onda se zaista pitamo šta se dešavalo sve ovo vreme u primeni ovog zakona.

Član 3. zakona, na koji sam podnela amandman u ime poslaničke grupe SRS, odnosi se na član 57. osnovnog zakona. Radi se o tome da je u osnovnom zakonu stajalo da registar zaloge vodi nadležna organizacija, određena u skladu sa zakonom. Sada se dodaju tri nova stava i kaže se: "Registar zaloge vodi Agencija, preko Registratora.

Registratora imenuje i razrešava Upravni odbor Agencije, uz prethodnu saglasnost Vlade Republike Srbije. Registrator se imenuje na period od četiri godine, s tim što isto lice može biti ponovo imenovano.

Registrator može biti razrešen pre isteka perioda na koji je imenovan, i to: 1) na zahtev Registratora; 2) ako Registrator ne obavlja svoju funkciju u skladu sa zakonom; 3) iz drugih razloga utvrđenih zakonom."

Ova formulacija "iz drugih razloga utvrđenih zakonom" je neprihvatljiva za poslanike SRS. Jer, ako donosimo zakon, onda u zakonu moramo da utvrdimo sve eventualne mogućnosti. Ne može u zakonu da se kaže "iz drugih razloga utvrđenih zakonom". Koji to drugi zakon ovo utvrđuje, ako ne ovaj koji je osnovni za ovu delatnost.

Takođe, drugi stav dopune člana 57. kaže: "Registratora imenuje i razrešava Upravni odbor Agencije, uz prethodnu saglasnost Vlade Republike Srbije". Dakle, očigledno je da će i dalje osnovne stvari u ovom poslu biti u nadležnosti Vlade Republike Srbije i onda je zaista opravdano naše pitanje čemu Agencija, čemu Registrator?

Ovo će biti vrlo značajna funkcija i to će verovatno dobiti neko ko je to zaslužio u nekoj od stranaka koje čine Vladu Republike Srbije, a radiće posao koji bi, inače, trebalo da rade zaposleni u ministarstvu.

Ali, ovo je manir rada ove vlade. Zato smo mi na ovakav način reagovali na ovaj zakon, jer mislimo da je ove poslove moralo da obavlja nadležno ministarstvo, da se u okviru ministarstva formiraju službe i da to može da se reguliše poslovnikom o radu tog ministarstva, a ne posebnim zakonom.

Ovim amandmanom i svim našim amandmanima iskazali smo principijelni stav SRS i zato predlažemo da se naši amandmani prihvate, odnosno da se ne glasa o ovom zakonu zato što ovde nije prisutan ministar sa kojim bismo, eventualno, mogli da razgovaramo na ovu temu.

Vlada kaže da se ovaj amandman ne prihvata, s obzirom da u obrazloženju nisu navedeni razlozi koji upućuju na osnovanost i opravdanost rešenja navedenog u tekstu amandmana.

Zato mi naknadno obrazlažemo ove amandmane da bismo Vladi objasnili šta je suština svih naših amandmana.

U obrazloženju ovog amandmana stoji da je brisanje navedenog člana neophodno da bi Narodna skupština, koja je podaničkim postupanjem njenog predsednika i predstavnika vladajuće koalicije pretvorena u slepog izvršioca naloga Vlade Republike Srbije, sačuvala barem minimum dostojanstva.

Amandmanom se na simboličan način ponovo uspostavlja dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije, pogaženo zakazivanjem sednice sa 45 tačaka dnevnog reda svega tri dana pre dana održavanja, kako bi narodnim poslanicima bila onemogućena adekvatna priprema za raspravu.

Dakle, gde ćete bolje i konkretnije obrazloženje koje iskazuje stav jedne poslaničke grupe – poslaničke grupe Srpske radikalne stranke – i prema ovom parlamentu i prema Vladi Republike Srbije. Više puta smo govorili, kada smo govorili o ovih 45 tačaka dnevnog reda, da se zaista Narodna skupština pretvorila u servis Vlade Republike Srbije: da Vlada predlaže a predsednik Skupštine prihvata sve što ona predloži; da dobijamo po 45 tačaka dnevnog reda tri dana pre zakazivanja sednice, kako bi se osujetili i onemogućili poslanici Srpske radikalne stranke da podnose amandmane na Vladine predloge.

Ali, vidite, mi smo u tako kratkom roku uspeli da uradimo ono što jeste posao narodnih poslanika i zato smo i dali ista obrazloženja za sve ove amandmane, ali smo zato ovde da obrazlažemo pojedinačno svaki amandman, nažalost u odsustvu predstavnika Vlade, tako da ova rasprava i gubi smisao.

Možda je i to jedan od pokušaja da se na neki način spreči da govorimo o vladinim predlozima: kao, nema tu predstavnika Vlade, pa što bismo o tome uopšte govorili!

Mi ovaj posao ipak radimo radi građana Srbije. Radi građana Srbije podnosimo amandmane i ukazujemo na nedostatke, na loše strane Vlade Republike Srbije, a ova vlada zaista nije ništa dobro uradila i zato bi bilo dobro da vi, poslanici koji podržavate Vladu Srbije, koji ste glasali za ministre, za premijera, da im svojim odnosom pokažete da ne mogu da se ponašaju kako im padne na pamet, oni su ipak ti koji treba da odgovaraju ovoj Narodnoj skupštini. Najmanje što možete da tražite jeste da predstavnik Vlade odvoji vreme da sedi ovde kada se raspravlja o zakonima u pojedinostima.
Taman sam malopre kritikovala ministra što ne učestvuje u radu sa nama i čuo me je izgleda ispred, evo došao je, dobrodošao.
Zakon o registraciji privrednih subjekata donet je 2004. godine i sada već imamo izmene ovog zakona i to je ono što principijelno nije dobro u radu ove vlade. Jer, kada se radi o ovako ozbiljnim temama, a ovo zaista treba da bude ozbiljan zakon, materija mora da se reguliše celovito odjedanput, koordinisano sa drugim propisima, jer sve ovo što radimo naknadno je uzaludno potrošeno vreme, jer ono što raspravljamo danas i što smo raspravljali u načelu, mogli smo, naravno, da raspravimo kada je zakon donet, pod uslovom da je sve ovo što se danas predviđa u zakonu bilo predviđeno i u tom osnovnom tekstu.
Član 17. ovog zakona se odnosi na član 46. osnovnog zakona i kaže "nadležni organ koji je doneo odluku", zamenjuje se rečima "zainteresovano lice". Ove izmene zakona su više neke kozmetičke, nisu suštinske. Mnogo toga što je predviđeno u ovim izmenama zakona, a govorili smo o tome u načelnoj raspravi, regulisano je i Zakonom o privrednom sporu i Zakonom o opštem upravnom postupku, i nije bilo potrebe da se menja zakon i dopunjuje u nekim delovima koji se usklađuje sa Zakonom o privrednim društvima.
Nije bilo potrebe, da bi zakon imao veći obim i da bi izgledao značajniji, da se prepisuje ono što je predviđeno u Zakonu o opštem upravnom postupku i u Zakonu o privrednim sporovima, zato što principijelno nije dobro opterećivati zakone nepotrebnim normama.
Mi, srpski radikali, stalno se zalažemo za jasne, koncizne zakone, za pravne norme koje mogu da se primenjuju bez mnogo zloupotreba, bez mnogo pozivanja na neke druge zakone, a suprotno od toga, sve što je do sada ova vlada predložila, pa i ovo ministarstvo, ima suprotne stavove, suprotnu koncepciju.
I upravo iz koncepcijskih i principijelnih razloga, predložili smo da se i o ovom zakonu na ovaj način ne raspravlja, da vlada prekine više sa praksom izmene i dopune zakona; pokušavamo našim amandmanima, kojim tražimo da se brišu pojedini članovi zakona, da iskažemo svoj stav prema neozbiljnom radu Vlade.
Da nateramo Vladu da zaista angažuje službe da se dobro uradi ne samo ovaj, nego svaki zakon; i da zaista kada izađe predsednik Skupštine ili neko od vas ko predstavlja ili podržava Vladu može da kaže – doneli smo ovoliko ili onoliko zakona, ovo je najefikasnija skupština, a da ne skriva od javnosti Srbije da su kod više od pola zakona u pitanju samo izmene i dopune, ponekad samo sa jednim ili dva člana.
Kada budete doneli, a juče sam o tome govorila, veliki broj zakona, koji će da traju bez izmena i dopuna, bar onoliko koliko traje vlada, onda ćete moći da kažete da ozbiljno pristupate rešavanju neke materije. Ne možete parcijalno da radite ovaj zakon, a posle nekoliko meseci shvatite da pet zakona nije u skladu sa tim zakonom koji ste predložili i koji je Skupština usvojila, pa onda menjate jedan, pa posle mesec dana shvatite da još jedan nije usklađen, pa onda menjate i taj. To je gubljenje vremena za Vladu, to je zloupotreba narodnih poslanika.
Zato pozivam Vas, ministre, bar što se tiče vašeg resora da u tom smislu uozbiljite rad kada nama ovde predlažete propise i da to bude jedinstveno, sveobuhvatno, i kada vam ovde usvojimo jedan zakon, da vas po tom pitanju više ne vidimo, a ne da svaka dva meseca menjamo jedan te isti propis. To nije principijelno dobar način, to nije efikasan rad vlade, a sigurno da mora da koči i Vladu u njenom radu u primeni propisa. Jer, ako vi primenjujete propis sa kojim sada usklađujete ovaj, posle nekoliko meseci, mora da ste imali u međuvremenu probleme kod primene tog osnovnog propisa na koji se ovaj naslanja. Morali ste, gospodine, jer zašto onda ovo menjate, ako niste?
Dakle, predlažemo da se ovi članovi brišu, da bismo naterali ministra Bubala i Vladu Republike Srbije da nam dostavi ozbiljan predlog, jer ovo jeste ozbiljna materija, pa da onda razgovaramo o tom zakonu. Hvala.
Predsednik Skupštine vrlo interesantno komentariše narodne poslanike koji govore o Vladinim predlozima, amandmanima. Nije tu, ali moram da primetim, malopre kada je jedan kolega rekao da nema volje da govori o amandmanima zbog odnosa Vlade Republike Srbije prema privredi u Srbiji, zbog lošeg stanja u privredi, naš predsednik, koji inače voli da se malo "komedijaški"  ponaša na ovom mestu gde sedi, kaže: "hvala na doprinosu".
Da li to predsednik misli da je doprinos radu parlamenta i doprinos parlamentarnoj demokratiji kada se ne govori o Vladinim predlozima ili je ako se govori o Vladinim predlozima? Naravno, to nije prvi put.
On je pre neki dan isto rekao, na primedbu jednog kolege da nas ima vrlo malo u sali zahvaljujući izuzetno lošem Poslovniku, da u sali ima poslanika više nego što je potrebno. Dakle, neverovatni komentari. Ali, kakav predsednik – takva Skupština, kakva Skupština – takva Vlada, kakva Vlada – takvi Vladini predlozi.
Kada je ministar Bubalo u načelnoj raspravi govorio o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o registraciji privrednih subjekata, tada je uglavnom pročitao ono što je napisano u obrazloženju Predloga zakona. Sada ću da podsetim na jedan deo tog obrazloženja, jer, između ostalog, u obrazloženju stoji: "Agencija je otpočela sa radom odmah nakon donošenja navedenih zakona", govori se o zakonima o Agenciji za privredne registre. Znači da je Agencija počela sa radom 31. decembra 2004. godine, kako je propisano članom 90. Zakona o registraciji privrednih registara. To nije sporno, to je tačno, važno je da je agencija počela na vreme da radi, važno je da ste ovim predlogom povećali naknade za upise, a sami ste rekli, ministre, da ima, čini mi se, 68.000 zahteva iz sudova koji treba da se prenesu u registar. To je besplatno. Ne znam šta znače ovde svi ovi iznosi koji su predviđeni u ovom zakonu.
Takođe, govorim o obrazloženju, stoji: "Takođe se ukazala potreba za produženjem roka za otpočinjanje registracije preduzetnika u Registar Agencije. Članom 90. Zakona o registraciji privrednih subjekata bilo je predviđeno da se sa registracijom preduzetnika otpočne 1. marta 2001. godine". Međutim, u pregovorima o preduzimanju postojeće dokumentacije od organa lokalne samouprave, čije su službe do sada ovaj posao vršile, načeta je tema međusobne saradnje u daljem postupku registracije preduzetnika. I tada sam pitala ministra da li postoji problem u komunikaciji? Ministar mi je s mesta rekao da ne postoji, a volela bih da znam u čemu je onda problem, zašto je došlo do pomeranja tog roka.
Kada sam malopre govorila o amandmanu na član 17, rekla sam da mora da postoje problemi u primeni ovog zakona bez dopuna, ako sada idemo na dopune. Onda je ministrov saradnik pokazao glavom da ne postoje problemi. Moram da pročitam Vladine razloge za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, pa da vidimo da li postoje ili ne postoje problemi, i ko je odgovoran ako postoje.
Kaže se: "U skladu sa članom 157. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije predlaže se da se ovaj zakon donese po hitnom postupku kako bi se sprečile štetne posledice koje bi odlaganje donošenja ovog zakona imalo". Dakle, odlaganje donošenja ovog zakona bi imalo štetne posledice.
To je napisano 16. februara 2005. godine, odnosno tog dana smo mi primili Predlog zakona u ovoj skupštini. To znači da bar od tog dana, ako ne i ranije, mora da postoje ovi problemi jer zakon nije donet u to vreme. Šta se dešavalo u međuvremenu, koja vrsta problema je nastala, ko je odgovoran za te probleme, očekujem da nam to ministar kaže.
Dalje se kaže "Članom 90. Zakona o registraciji privrednih subjekata predviđeno je da se sa registracijom preduzetnika otpočne 1. marta 2005. godine, (beše li to davno – beše, nije otpočeto) pa bi usvajanje predloženog zakona nakon tog roka izazvalo pravnu nesigurnost u pogledu toga koji organ vodi registar preduzetnika i izdaje potvrde koje su preduzetnicima neophodne u cilju regulisanja njihovog statusa. Takođe, neusklađenost Zakona o registraciji privrednih subjekata sa Zakonom o privrednim društvima stvara zabunu u pogledu uslova pod kojima se vrši registracija privrednih subjekata i registracija promene podataka o već registrovanim privrednim subjektima, pa je ovaj problem neophodno hitno rešiti, što se upravo čini usvajanjem predloženih izmena i dopuna."
Dakle, u ovom obrazloženju stoji da postoji znatna pravna nesigurnost, jer ako bi ta pravna nesigurnost nastala zato što 1. marta 2005. godine nije usvojen ovaj zakon, a nije jer danas je 14. juli, dakle Vlada nam je priznala da postoji pravna nesigurnost, i to Vlada koja se zaklinje u legalizam.
Zaista hoću da nam se objasni, pošto je prethodno rečeno na moju konstataciju da mora da je bilo problema – da problema nije bilo. Da li to znači da se u ovom međuvremenu ništa nije radilo i za to neko treba da odgovara. Ako se radilo, nije se radilo u skladu sa zakonom, i za to neko treba da odgovara.
Ovo što je sama Vlada napisala u ovom obrazloženju govori već nekoliko dana u prilog našim tvrdnjama koje ovde iznosimo, da je Vlada uzela pod svoje ovu skupštinu i misli da može da radi šta god hoće. Može da napiše 16. februara ovako nešto i da joj ne padne na pamet da 14. jula bar promeni ove datume, pa bar da nas slaže da, ako se ne donese 15. jula, jer će sutra da se donese ovaj zakon, da će onda da nastupi pravna nesigurnost.
Ne, nego je Vlada to napisala, prepisala, i baš ih briga da li će narodni poslanici ovo da pročitaju, da li će da reaguju. To niti interesuje Vladu, niti predsednika ovog parlamenta, niti skupštinsku većinu.
I ovo je u prilog činjenici da su srpski radikali potpuno u pravu što na ovakav način reaguju ovim amandmanima da se brišu pojedinačni članovi Predloga zakona, jer je to jedini način da urazumimo Vladu. I sama Vlada je, u ovim razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, objasnila da smo mi u stvari u pravu i da ne mogu da se donose zakoni na kašičicu, da zakon mora da se donese jedan jedinstven, da ova skupština ne radi na normu i da nije bitno da neko izađe i da kaže da smo doneli 100 zakona, nego je bitno da smo doneli 20 dobrih, primenjivih zakona.
Kada tako budemo radili, kada budemo imali takve predloge i ovde ih usvajali, onda ćemo da kažemo da je ovaj parlament postigao određene rezultate i da Vlada u tom delu predlagača zakona vodi ozbiljnu politiku i da se ozbiljno bavi svojim poslom.
Malopre mi je ministar rekao u prolazu, naravno našalio se i prihvatam to, da se dugo nećemo videti, jer neće biti više izmena i dopuna ovog zakona.
Javno sada kažem da očekujem, da bih mogla za dva-tri meseca da podsetim ministra, kako je obećao da se na ovu temu nećemo viđati, da ipak hoćemo, jer i ove izmene i dopune nisu sveobuhvatne, nisu primenljive. Ministre, toplo vam sada preporučujemo, nemojte više ići sa izmenama i dopunama. Čim primetite da imate problem u primeni ovog zakona, a videćete to brzo, kažite svojim saradnicima da lepo sednu i da naprave ozbiljan predlog i da ovde o njemu razgovaramo.
Reklamiram član 146. stav 2. Poslovnika, a odnosi se na rad Zakonodavnog odbora. U Poslovniku stoji da će Zakonodavni odbor neblagovremene, nepotpune i amandmane sa uvredljivom sadržinom odbaciti, o čemu će Narodnoj skupštini podneti izveštaj.
Drage moje kolege, sada ćete da čujete kako je glasio moj amandman na član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, pa da vidimo, nema ovde predsednika Zakonodavnog odbora, za koga je to uvredljiva sadržina. Amandmanom tražim da se u članu 1, novi član 14a, posle stava 2. doda novi stav koji glasi: "U evidenciju javnih glasila neće se upisati javno glasilo koje prenosi notorne laži patološkog lažova Nataše Kandić". U obrazloženju ovog amandmana napisala sam da patološke laži Nataše Kandić štete ugledu i pravnom poretku Srbije i moraju biti sankcionisane.
Zakonodavni odbor, predsednik Zakonodavnog odbora je stao na stanovište da je ovaj amandman svojom sadržinom za nekoga uvredljiv. Zakonodavni odbor je očigledno stao u zaštitu Nataše Kandić, što je strašno, zaista strašno, jer Nataša Kandić je notorni lažov, podržana od strane nekih medija, a pogotovo "B92" i Verana Matića. SRS je podnela krivične prijave, odnosno gospodin Tomislav Nikolić, i protiv Nataše Kandić, i protiv Verana Matića, i Nataša Kandić će da ide u zatvor, naravno, i Veran Matić sa njom, samo neće biti u istoj ćeliji, pretpostavljam. Neshvatljivo i neprihvatljivo je da se ovakvim odnosom prema ovom amandmanu u stvari htelo da se ovde ne govori o toj temi i rekla bih da je to suština, i to je nešto što obeshrabruje i što nije dobro od strane skupštinske većine.
Naravno, ovakav amandman ne može da bude sastavni deo zakona, ali može da bude principijelan stav, može da bude kada su u pitanju mediji poput "B 92", jer taj mediji jeste antisrpski, taj medij jeste plaćenički, taj medij ne zaslužuje da se zove medij, a kamoli da bude upisan u ovaj registar. Ne vidim šta je tu uvredljivo. To jesu činjenice i mi ćemo ovde da govorimo i o tim činjenicama i o drugim činjenicama.
Nataša Kandić svojim svakodnevnim izjavama, u stvari vrši verbalan ratni zločin, ako je to moguće, a naravno nije moguće verbalno izvršiti ratni zločin, ali najveći mogući zločin koji neko trenutno radi na potkopavanju Srbije, na potkopavanju našeg sistema, jeste to što radi Nataša Kandić. Zato će ona u zatvor, pa bez obzira da li vi o ovom amandmanu govorili ili ne govorili. Zato ćemo da iznosimo naš stav i o patološkom lažovu Nataši Kandić i o patološkom lažovu i prenosiocu tih laži Veranu Matiću, i o nazovimediju B 92, i dokle god ne budemo svi otvoreno na taj način govorili o činjenicama koje zaista jesu činjenice neće biti dobro.
Pokušao je taj B 92 i mnogi drugi da zataškaju zločine nad srpskim narodom, da u prvi plan stavljaju zločine iz Srebrenice, ali smo zato mi srpski radikali napravili onaj film, koji je videla cela Srbija i cela Evropa, i pokazali da ima načina da se izborimo i sa B92 i sa ostalim medijima koji pokušavaju da deluju antisrpski. Za razliku od toga, mi srpski radikali delujemo pre svega u interesu Srbije i srpskih nacionalnih interesa, i zbog toga mislimo da Nataši Kandić zaslužuje svaku osudu, čak i takvu da se o njoj i ne piše i ne govori u medijima.
Kada smo govorili u načelnoj raspravi o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, tada smo mi, srpski radikali, iznosili stav da je osnovni Zakon o informisanju veoma loš i da ni ovim izmenama i dopunama, niti amandmanskim izmenama nije moguće da se ispravi.
Takođe smo iznosili činjenicu da je informisanje veoma važan segment društvenog života. Sa tim se i ministar složio. Normalno je da se svako sa tim složi i da je neophodno da se donese potpuno novi zakon o informisanju, jer ovaj zakon, koji je sada aktuelan, toliko je loš da se, između ostalog, zahvaljujući tako lošem zakonu, dešava da Nataša Kandić može da se promoviše kod Verana Matića na B92.
Mnogo toga se dešavalo u međuvremenu. Podsetiću vas kratko. U toku izborne kampanje 2000. godine, predstavnici DOS-a su obećavali da će čim dođu na vlast da stave van snage, kako su govorili, "Vučićev zakon o informisanju". Kao vrhunac demokratije, uradili su to potpuno nezakonito i neustavno, stavili su van snage, bez valjanog obrazloženja, jedan zakon koji je veoma dobar zakon o informisanju. Mnogi predstavnici medija danas dele naše mišljenje. Naravno, bilo je moguće da se izvrše neke ispravke i u tom zakonu, ali je suštinski, mnogo bolji, neuporedivo bolji od onog zakona koji imamo danas.
Šta se dešavalo? Ovo samo radi podsećanja. Kada su nazovidemokrate stavile van snage taj zakon o informisanju, onda je nastao vakuum. Srbija je bila bez jednog zakona, pa se u međuvremenu desila "Sablja", pa je onda "Sablja" sekla medije bez zakona. Povika je bila kako su u vreme primene "Vučićevog zakona o informisanju", kako ste ga vi demokrate vajne nazivali, mediji bili kažnjavani.
Onda je DOS-ov ministar, bez ikakvog zakonskog osnova, u onoj čuvenoj akciji "Sablja" zatvorio Televiziju "Marš", ugasio "Nacional", ugasio "Identitet", kažnjena je Televizija "Jesenjin". Dakle, bez ikakvog zakona, onako kako je ministru u "Sablji" palo na pamet, tako je sekao medije. Posle toga se desilo da se navrat-nanos donese jedan veoma loš zakon o informisanju. Sada ova vlada i ovaj ministar pokušava izmenama da promeni nešto što je toliko loše, što nije moguće da se promeni i da se ispravi.
Zato smo mi podnosili amandmane. Zoran Krasić amandman na član 2, a član 2. Predloga zakona govori o produženju roka. U članu 101. stav 2. u poslednjem redu reči: "dve godine" zamenjuju se rečima: "tri godine". Pročitaću vam stav 101. radi podsećanja: "Osnivači javnih glasila dužni su da svoju organizaciju i opšte akte usklade sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu.
Javna glasila čiji su osnivači država i teritorijalna autonomija ili ustanova, odnosno preduzeće koje je u pretežnom delu u državnoj svojini ili javno glasilo koje se u celini ili pretežnim delom finansira iz javnih prihoda, a na koje se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje oblast radiodifuzije, prestaju sa radom u roku", u osnovnom zakonu je bilo "od dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona", a danas nam Vlada i ministar predlažu da taj rok bude tri godine. Mi smo predložili da se to briše zato što nemamo valjan razlog, nemamo pravi osnov za produženje ovog roka.
Programsko opredeljenje SRS je privatizacija svih medija, osim glavne državne televizije. Naravno, ovaj naš amandman nije suprotstavljen tom našem programskom opredeljenju, nego činjenici da se tim medijima, koje finansiraju lokalne samouprave, bukvalno zloupotrebljava lokalna samouprava tako što izdvaja sredstva, plaća određene radio ili televizijske stanice, a lokalni moćnici ih koriste za promovisanje svojih stranaka, koje su u tim i takvim opštinama na vlasti. Zato mislimo da nema opravdanog razloga da se ovaj rok produži i zato smo tražili da se ovaj član 2. zakona briše.
Rok za privatizaciju je bio 21. april. Formalno, mnogi mediji pod ingerencijom lokalne samouprave nisu privatizovani. Potpuno namerno kažem "formalno", zato što oni, u suštini, deluju kao privatni mediji stranaka i strančica koje vrše vlast u određenoj lokalnoj samoupravi.
Poseban problem kod eventualne privatizacije jesu i izuzetno visoke takse i nešto što se dešava na terenu. Recimo, ako jedan medij plati određenu naknadu za dobijanje frekvencije, bilo bi normalno, zakonom je tako regulisano, da je plaćena ta frekvencija i ko je vlasnik tog medija, uopšte je nebitno. Međutim, bitno je u primeni, zato što se dešava da, recimo, jedna radio stanica promeni pet vlasnika i svaki mora ponovo da plaća frekvenciju, kao da je onaj prvi nije platio i dobio.
Dakle, to je možda bio jedan od razloga zbog čega u ovom roku nije završen posao koji je bio predviđen članom 101. ovog osnovnog zakona.
Još jedanput ponavljam, ministar nije tu, ali ovde su poslanici koji će glasati za ovaj zakon, pozivam da se glasa za naše amandmane. Opet ponavljam, hajde da nateramo Vladu da počne ozbiljno da radi. Ne može povodom Zakona o informisanju da se pojavi sa izmenama i dopunama od tri člana, i da na taj način reguliše pitanje informisanja koje je, svi dobro znate, u Srbiji sa zakonske strane veoma loše, jer nam Zakon o informisanju ne valja i ne može izmenama i dopunama da se ispravi. Kako naš narod kaže: "Što se grbo rodi, vreme ne ispravi". Dajte da donesemo nov zakon.
Kolega Nemanja Šarović u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke predložio je u amandmanu da se u članu 3. Predloga izmena i dopuna Zakona o javnom informisanju broj 30 zameni brojem 15. Šta to znači?
U članu 3. stoji da propis kojim će biti utvrđen obrazac za vođenje evidencije i kojim će se bliže odrediti način vođenja evidencije doneće ministar nadležan za poslove javnog informisanja u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
U drugom stavu se kaže da se prijave za upis u evidenciju mogu podneti počev od 45 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Predložili smo da se ovaj rok, koji se ostavlja ministru za poslove javnog informisanja da utvrdi obrazac evidencije, taj rok od 30 dana smanji na 15 dana, zato što mislimo da je zaista nepotrebno da se ministru za utvrđivanje obrasca ostavi duži rok od roka koji je potreban za prijave za upis u evidenciju.
Jednostavno, mislimo da nema razloga, ako se bude radila i vodila ta evidencija, pretpostavljamo da se prilikom predlaganja i izrade Predloga ovog zakona vodilo računa kakav će obrazac biti i da je nepotrebno da se ostavlja tako dug rok od 30 dana za jednu takvu formalnost.
Ne znam zaista, nije mi jasno kakve veze ima ovaj amandman Nemanje Šarovića sa amandmanom na član 1. kolege Milana Stanimirovića. U obrazloženju Vlade kaže da se amandman Nemanje Šarovića odbija iz istih razloga iz kojih je prihvaćen amandman na član 1. Milana Stanimirovića.
Stvarno ne znam šta se ovde dešava. Svaki dan kada smo govorili o privrednim registrima bilo je toliko zabuna o ovim izveštajima da nisam uspela za onako kratko vreme ni da definišem kakve su se sve greške dešavale. Sada vidim i ovde, zaista, ovo je u najmanju ruku neozbiljno od strane Vlade kao predlagača i kao nekoga ko odgovara zbog čega ne prihvata amandmane narodnih poslanika.
Ali, nešto vezano i za ove prethodne diskusije. Znate, uobičajeno je kada mi iz SRS podnosimo amandmane na neke zakone svaki put vas upozorimo da će ono što predlažemo kroz amandmane biti vrlo brzo uneto u neke buduće izmene i dopune određenih zakona i to se svaki put do sada dešavalo.
Evo danas imamo nešto najnovije, da ono što mi predlažemo u amandmanu već poslanici iz vladajuće koalicije najavljuju da će biti sadržano, da je potrebno prihvatiti naš amandman zbog onoga što se očekuje u predlogu nekog drugog zakona.
Dakle, najavljeno je ovde da smo dobili predlog Zakona o radio-difuziji. Zaista nisam stigla još da ga pogledam. Sigurno da je kolega iz DSS koji je govorio o tome u pravu i da je u tom predlogu zakona produžen rok za još četiri godine za privatizaciju medija.
To je zaista neverovatno i nije logično, možda je zato ministar otišao, bez obzira što ga predsednik Skupštine pravda da je iz nekih drugih razloga otišao iz ove sale.
Neverovatno je da, s jedne strane, u jednom zakonu produžava rok za samo godinu dana, a u predlogu novog zakona govori da se taj rok u stvari produžava za četiri godine.
Nije dobro, i to je samo u prilog onoga što mi ovde govorimo već danima, da zaista mora Vlada da koordinira svoj rad, a ovde se čak radi o istom ministru, što je još neverovatnije, kao da sam sa sobom ne razgovara, da zaista mora Vlada da radi ozbiljno, da nam predlaže ozbiljne, celovite predloge i da se ne dešavaju ovakve stvari.
Danas, odnosno sutra ćete u danu za glasanje, znam, usvojiti ove izmene zakona, evo sad posle ove diskusije kolege potpuno svesni da donosite zakon koji će biti u koliziji sa zakonom koji ćete usvajati možda za mesec ili mesec i po dana, i onda ćete imati izmene ovog zakona. Nije vam dobar način rada, a pogotovo nije dobro što se predviđa da se ovaj rok za privatizaciju medija, koji se finansiraju iz sredstava i budžeta lokalnih samouprava, produži još za četiri godine.
Čuli smo pre neki dan ovde informaciju od koleginice Nataše Jovanović da je Skupština Kragujevca za finansiranje Radio televizije Kragujevac – RTK, kako se zove u lokalu, izdvojila 40 miliona dinara. Zamislite još četiri godine da grad Kragujevac finansira sa tolikim sredstvima lokalnu televiziju, u situaciji u kojoj se nalaze građani Kragujevca, sa onoliko otkaza, sa onoliko zatvorenih fabrika, sa onoliko ljudi koji nemaju šta da jedu. Zaista neverovatno.
Posebno je pitanje koliko će Beograđani morati da izdvoje za Bogdanovićevu televiziju. To je ono što piše u ćošku Studio B, to je Bogdanovićeva televizija. Koliko će, ako četiri godine ne bude, odnosno bude u ovom zakonu predviđeno još četiri godine da se finansira od građana Beograda, to je zaista strašno.
Mnogo toga je prečeg u Beogradu, a pogotovo što Bogdanović zloupotrebljava Studio B, što ga koristi isključivo za promociju svoju i onog svog kriminalca Bojana Stanojevića, kojeg planiraju da regrutuju za budućeg gradonačelnika, pošto Bogdanović više ne može da prođe ni u sopstvenoj stranci.
Dakle, u Analizi efekata zakona, u obrazloženju, kaže Vlada da nije potrebna analiza efekata ovog zakona, s obzirom da se ne stvaraju obaveze za građane i privredu. Ovo je laž, ovo je najveća moguća laž u ovom zakonu.
Kako se ne stvaraju obaveze za građane i privredu, ako se ovim zakonom za još godinu dana produžava finansiranje medija iz lokalnih samouprava, odnosno iz budžeta lokalnih samouprava.
Čije su to pare? To su pare građana Srbije i privrede, to malo što postoji žive privrede Srbije, ako uopšte išta postoji živo.
Dakle, sve ovo govori u prilog našoj tvrdnji da je ovaj osnovni Zakon o javnom informisanju veoma loš i da primena ovog zakona dovodi do zaista katastrofalnog stanja u nekim medijima, pogotovo elektronskim medijima, i to je posebno došlo do izražaja ovih dana, kada pretpostavljam da delite naše mišljenje, jer ne verujem da postoji neko ko može da se suprotstavi tome. Kakvi su nerealni izveštaji bili u pojedinim elektronskim medijima iz Skelana, Srebrenice i Bratunca.
Da li je neko na nekom mediju video da je u Skelanima bila delegacija SRS, koju su predvodili Gordana Pop-Lazić i Dragan Todorović? Sutradan iz Srebrenice imali smo direktne snimke, imali smo onog što je slučajno dotrčao na binu, kao slučajno, rekao šta je rekao za Republiku Srpsku, za Srbe. Imali smo ceo dan na svim medijima. Svaki spiker koji je govorio vesti, imao je sliku iznad sebe gde piše "genocid u Srebrenici", a genocida u Srebrenici nije bilo. Zločina jeste, ali genocida nije.
Dan posle toga bio je parastos u Bratuncu, a koji je elektronski mediji pokazao kakve su ovacije na jednom zaista strašnom i tragičnom mestu doživeli Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, koji su predvodili delegaciju SRS tamo.
Dakle, nije negativan odnos medija prema nekome samo ako iznosi laži o nekome, nego i ako krije istinu o nekome, konkretno o SRS, o onome šta je SRS ovih dana uradila na promovisanju istine o zločinima nad Srbima, o onome što smo učinili ne samo prikazivanjem filma, koji je gledala cela Srbija i cela Evropa u subotu, gde smo prikazali istinu o zločinima nad Srbima, nego smo na taj način pokazali da Srbi nisu genocidan narod, da Srbi nisu zločinci, da osuđujemo sve zločine i ponavljamo to svaki put, osuđujemo sve zločine.
Svaki zločinac ima ime, svaki zločinac mora da odgovara, bez obzira kojem narodu pripada. Ne znam da li ste juče pročitali u "Srpskom nacionalu" priču onog mladića koji danas ima 22 godine, iz Bratunca je, iz jednog sela kod Bratunca. Imao je devet godina kada su mu komšije muslimani pobili celu porodicu. Nikog živog od rodbine taj momak nema, danas momak, tada dečko od devet godina.
Bio je 45 dana kao ratni zarobljenik zatvoren. Za 45 dana devet puta je jeo. Niko do juče to nije znao dok "Srpski nacional" nije objavio. Do sada se nije znalo za tu i nažalost mnogo takvih istina. Zato mi srpski radikali želimo da se istina o svim zločinima sazna, da se kazne svi zločinci, ali naravno posebno želimo da se sazna istina o zločinima nad Srbima, da niko više ne može Srbe da nazove ni genocidnim narodom, ni zločinačkim narodom, da niko Srbiju ne može da nazove genocidnom državom, ni zločinačkom državom, jer mi to nismo.
Da smo to nekim slučajem, ali hvala bogu nismo, da imamo u genima nešto zločinačko, onda budite sigurni da ni Nataša Kandić, ni Sonja Biserko, ni Biljana Vučo, ni Veran Matić ne bi smeli slobodno da se šetaju Beogradom.