Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Jedan narodni poslanik danas je ovde rekao da narodni poslanici paušalno iznose činjenice da je gospođa Nataša Mićić u vršenju predsedničke funkcije predsednika Parlamenta kršila Ustav. Ja ću sada, poštovane kolege, da vas ubedim u suprotno.
Gospođa Nataša Mićić iako diplomirani pravnik dozvolila je sebi da od 22. maja 2002. godine predsedava nelegalnom i nelegitimnom Narodnom skupštinom. Od tog dana u ovoj Narodnoj skupštini pored narodnih poslanika u radu učestvuju i izglasavaju zakone nesavesni građani, grupa nesavesnih građana među kojima je i jedan univerzitetski profesor, Stevan Lilić, koji ima pravosnažnu sudsku presudu da je plagijator, a sada je u pravnoj zabludi podneo ostavku na funkciju narodnog poslanika, a i dalje tu funkciju, zahvaljujući Nataši Mićić, obavlja.
Postoji odluka Ustavnog suda, koju Nataša Mićić očigledno nema nameru da sprovede, a po toj odluci Ustavnog suda bila je u obavezi da omogući da se vrate narodni poslanicima ukradeni mandati. Na ovaj način gospođa Nataša Mićić je učestvovala u izbornoj krađi i prekrajanju izborne volje građana. Još jedan primer izborne krađe, koji je ovde sprovela Nataša Mićić, jeste potpuno nezakonito isključivanje iz rada Narodne skupštine gospodina Tomislava Nikolića, prema njenom tumačenju na neodređeno vreme, odnosno do kraja ovog mandata.
Jasno je da je gospođa Mićić po nalogu politbiroa DOS-a tom odlukom imala nameru da obezglavi poslaničku grupu Srpske radikalne stranke. Hvala Bogu, ni ona, niti bilo ko u tome neće uspeti. Gospodin Tomislav Nikolić je sa nama, iako nije u ovoj sali, kao što je i gospodin prof.dr Vojislav Šešelj sa nama, iako je po odluci politbiroa DOS-a trenutno u Hagu.
Član 87. Ustava Republike Srbije i to stav 5. Ustava kaže: "U slučaju prestanka mandata predsednika Republike pre isteka vremena na koje je biran, izbori za novog predsednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana prestanka mandata predsednika Republike". U stavu 6. kaže se: "Ako je predsednik Republike iz bilo kog razloga privremeno sprečen da vrši svoju funkciju, zamenjuje ga predsednik Narodne skupštine".
Gospođa Nataša Mićić se ogrešila o oba ova stava člana 87. Ustava. Ona je uzurpirala funkciju predsednika Srbije i godinu dana obavlja tu funkciju potpuno protivustavno i potpuno protivzakonito. Takođe je samoproklamovala funkciju "vršilac dužnosti predsednika države", a očigledno je da Ustav ne predviđa takvu funkciju. Obavljajući funkciju predsednika Srbije gospođa Nataša Mićić je i dalje kršila Ustav i dalje činila krivična dela zbog kojih će sigurno jednog dana, kada u Srbiji pravosuđe bude zaista nezavisno, odgovarati u skladu sa propisima koji su doneti u ovoj skupštini, u ovom ili u nekom ranijem mandatu.
Kao predsednik Republike gospođa Nataša Mićić je neustavno i nezakonito uvela vanredno stanje u Srbiji. Posledica tog vanrednog stanja, između ostalog, bila je ta da je 12.000 građana protivpravno bilo lišeno slobode. Svaki od tih 12.000 građana imaju potpuno legitimno pravo da od države Srbije traže naknadu nematerijalne štete zbog bespravnog lišavanja slobode. Da li će, ako neko bude tražio tu naknadu, tim građanima Srbije isplatiti gospođa Nataša Mićić, jer su njenom zaslugom došli u tu situaciju?
Kada je gospođa Nataša Mićić, kako ona kaže "odlučila da donese odluku da raspiše predsedničke izbore" u sredstvima informisanja je objavila da je razgovarala sa svim relevantnim subjektima, vezano za rok, odnosno datum raspisivanja izbora.
Ja se pitam koji su to relevantni subjekti, sa kim je to gospođa Nataša Mićić razgovarala - da li sa Montgomerijem, da li sa Sorošem, znam da nije razgovarala sa SRS, a trebalo bi da zna da je predsedniku Skupštine jedini relevantan subjekat za razgovor, za dogovor samo narodni poslanici i ova Narodna skupština. Gospođa Nataša Mićić na funkciji predsednika Srbije je primila u zvaničnu posetu Džordža Soroša i razgovarala sa njim, on joj je jasno izneo svoj stav o Kosovu, rekao je da je njegov stav samostalno Kosovo i gospođa Nataša Mićić je i posle toga sa njim razgovarala, slikala se sa njim i smeškala mu se pred TV kamerama.
Ja znam da je to lični stav Nataše Mićić i njen lični stav me ne interesuje, ali kao predsednik Parlamenta i predsednik Srbije, to nikako nije smela sebi da dozvli i to joj srpski radikali sigurno nikada neće oprostiti. Ovde se dosta pričalo o postojanju ili nepostojanju kvoruma prilikom odlučivanja u ovoj Narodnoj skupštini. Notorna je činjenica da je ova Narodna skupština više od pola svog vremena radila bez kvoruma i dok se raspravljalo, a kada je u pitanju odlučivanje, to je zaista posebna priča.
Svi smo svedoci na koji način se ovde utvrđivao kvorum. Na predlog predstavnika neke poslaničke grupe da se utvrdi kvorum, gospođa Nataša Mićić je gledala kao i svi mi što smo gledali kako kolege poslanici ubacuju identifikacine kartice, umesto kolega koji nisu tu, nikada nije reagovala, čak se zlurado smeškala kada bi joj se skrenula pažnja da to pogleda i uglavnom komentarisala - pa i vi ne činite kvorum kada nama treba i vi ne dolazite da glasate. Da li je to odgovor predsednika Parlamenta?
Kada je ovde usvajan Zakon o lustraciji, dame i gospodo u ovoj sali je bio 91 narodni poslanik, ostatak su bile poslaničke kartice.
Kada je donet Zakon o finansiranju političkih stranaka, u ovoj sali je bio 81 narodni poslanik, ostalo su bile identifikacione kartice. Sve to i sve ono što ste danas i juče čuli u toku rasprave je sigurno dovoljan razlog narodnim poslanicima da se izjasne u prilog našeg predloga za razrešenje Nataše Mićić sa funkcije predsednika Narodne skupštine. Nadam se da je zaista većini jasno, a to su i pokazali za ovom govornicom da Nataša Mićić nije dostojna ove funkcije.
Verujte mi, čak sam ubeđena da će i ona sama glasati za ovaj predlog, kao što je sama glasala da bude predsednik Parlamenta. Još jedanput pozivam kolege, narodne poslanike, da se izjašnjavanjem u Danu za glasanje izjasne za naš predlog i da shvatimo svi skupa da je ova odluka opredeljenje između Srbije i DOS-a.
Onaj ko je za Srbiju glasaće za razrešenje Nataše Mićić, jer ovaj predlog jeste podnet u ime Srbije da bismo utvrdili koja je alternativa prevashodna u ovoj Narodnoj skupštini i pozivam vas da se glasanjem izjasnite za DOS ili za Srbiju.
 Gospođo Čomić, vi se ceo dan zaklinjete u striktnu primenu Poslovnika, a ja sam sada u prilici da vas demantujem. Danas sam pokušala da se javim, odnosno javila sam se povodom povrede Poslovnika, ali ste vi čuli da moje kolege komentarišu "identifikacione kartice gde nema prisutnih poslanika", pa ste me vi onda preduhitrili i zatražili da skupštinska Služba pokupi te kartice. Vi svojim ponašanjem očigledno štitite neodgovorne poslanike DOS-a, one koji nisu u sali, koji su ostavili svoje kartice.
Molim vas da postupite u skladu sa članom 117. Poslovnika o radu Narodne skupštine, pogledajte treći red.
 Dame i gospodo, imam dva predloga, vezano za član 81. Poslovnika o radu Narodne skupštine:
Prvi predlog da današnji rad nastavimo do okončanja rasprave, s obzirom na to da je ostalo još malo vremena za diskusiju.
Drugi predlog je da se poštuje član 81. odnosno radna nedelja Skupštine, da radimo utorkom, sredom i četvrtkom, da ne skraćujemo radne dane. Ovo iz razloga što poslanička grupa SRS želi da se ova rasprava, kao i rasprava o poverenju Vladi što pre završi, da se završi glasanje, da znamo na čemu smo i da možemo dalje normalno da radimo, a da poslanici DOS-a prestanu sa komentarima da mi koji smo dali ove predloge insistiramo i odugovlačimo rad Skupštine.
Dame i gospodo, skandal koji se desio u Skupštini 14. oktobra sam po sebi je bio dovoljan da predsednik Narodne skupštine podnese neopozivu ostavku. Svaki ozbiljan i odgovoran političar, a kada bih koristila rečnik gospođe predsednika Narodne skupštine rekla bih i normalan, to bi sigurno učinio. Toga dana gospođa Nataša Mićić je dozvolila da je u ovoj sali devet sati čeka 250 narodnih poslanika. Na taj način je predsednik Narodne skupštine omalovažila i ponizila instituciju narodnog poslanika. Što je još gore, omalovažila je i ponizila građane Srbije, birače koji su nas poslali da ih zastupamo i predstavljamo u ovom parlamentu.
Dok smo devet sati čekali da počne sednica koju je zakazala gospođa Nataša Mićić i za koju je dnevni red sama predložila, slušali smo po kuloarima priče novinara šta se dešava na prvom spratu, ko koga kupuje, ko koliko traži, ko koliko daje, ko plače, ko na koga viče, šta je Čeda rekao Orliću, šta je Orlić Čedi. Naravno, sve su to mogući i opravdani politički načini ubeđivanja, ali ne toga dana kada je zakazana Narodna skupština. Poslanici DOS-a su morali o tome da se dogovore prethodnih dana, a ne na dan kada smo ih mi ovde čekali.
Gospođa Nataša Mićić je i 16. oktobra, kada je konačno počela ova sednica, pokazala da smo mi sa našim predlogom za njeno razrešenje potpuno u pravu, jer je i toga dana pokazala različite aršine prema poslanicima različitih poslaničkih grupa. Prilikom utvrđivanja dnevnog reda, prvi predlog je bio gospođe Gordane Pop-Lazić i gospođa Gordana Pop-Lazić je tražila, insistirala da govori, da obrazloži svoj predlog, a gospođa Mićić je reagovala kao da Gordana Pop-Lazić nije u sali. Gordana Pop-Lazić je čak ustajala da joj stavi do znanja da želi da govori, ali, naravno, nije joj pružena prilika. Posle toga je bio predlog gospodina Bojana Pajtića, koji se našao za ovom govornicom, na moje iznenađenje, jer niti sam primetila da je tražio reč, niti da je dobio reč. Gospođa predsednik ga nije upozorila i dozvolila mu je da govori.
Treći predlog je bio gospodina Dejana Mihajlova, koji očigledno nije imao nameru da obrazlaže svoj predlog, nije se javio da govori, a gospođa predsednik je pitala - gospodine Mihajlov, želite li da obrazložite svoj predlog? Znači, svi u ovoj sali mogu da obrazlože svoj predlog, osim predstavnika SRS.
Kada se obratila poslanicima, gospođa predsednik Skupštine je rekla da je spremna da sasluša šta narodni poslanici imaju da kažu o njenom radu kao predsednika Skupštine. Posle tog govora je napustila sednicu sa potpredsednikom Vlade gospodinom Čedomirom Jovanovićem i toga dana se više nije vratila u salu. Tada je, takođe, rekla da joj je žao što se o njenom poverenju raspravlja baš na našu inicijativu, a ja kažem da je meni drago i da smo mi ponosni da smo upravo mi, svojim predlogom za razrešenje Nataše Mićić, skinuli maske sa DOS-a, da ste konačno građanima Srbije pokazali ono što mi odavno tvrdimo - da DOS ne postoji, da DOS nema većinu u ovoj skupštini i da gospođa predsednik neće imati većinu kada se bude glasalo o predlogu za njeno razrešenje.
Predlog grupe poslanika za razrešenje predsednika Narodne skupštine Nataše Mićić zasnovan je isključivo na argumentima i na notornim činjenicama koje se ogledaju u njenim svakodnevnim zloupotrebama funkcije koju obavlja, kršenju osnovnih ljudskih prava i prekoračenju ovlašćenja koja proističu iz Ustava, zakona i Poslovnika o radu Narodne skupštine.
Član 28. Poslovnika o radu Narodne skupštine propisuje da predsednik Narodne skupštine vrši poslove predviđene Ustavom, predsedava sednicama Narodne skupštine, stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine, o blagovremenom i usklađenom radu radnih tela Narodne skupštine, vrši i druge poslove predviđene zakonom i ovim poslovnikom. Od kada je na funkciji predsednika Narodne skupštine, gospođa Nataša Mićić je na najgrublji način svesno kršila ovaj poslovnik koji je inače sam po sebi dovoljno restriktivan i ne omogućava narodnim poslanicima da predstavljaju građane koji su ih izabrali u ovaj parlament. Inače, ovaj poslovnik je donet u vreme jedinstvenog DOS-a, kada je i Demokratska stranka Srbije bila u okviru DOS-a, a njegova primena u realizaciji Nataše Mićić predstavlja grubo kršenje osnovnih principa demokratije i parlamentarizma.
Primena duplih aršina i očigledno nametanje neravnopravnosti između narodnih poslanika je redovan manir predsednika Narodne skupštine. Svi smo svedoci, kada se za govornicom nađe poslanik opozicije, pre svega poslanik Srpske radikalne stranke i kada neko iz sale dobacuje, viče, ometa u radu narodnog poslanika i kada taj ko je za govornicom skrene pažnju gospođi predsedniku da je ometan od strane drugog poslanika, gospođa Nataša Mićić bi odgovarala - pa i vi kršite Poslovnik, i vi ometate druge. Da li je to način primene Poslovnika od strane predsednika Narodne skupštine?
Gospođa Nataša Mićić nikada nije uspela da se kao prva među jednakima za stolom predsedavajućeg ponaša nepristrasno, objektivno i pravično.
U jednoj televizijskoj emisiji pre desetak dana gospođa Nataša Mićić je rekla da će njeno predsednikovanje ostati zapamćeno po tome kako je izbacivala srpske radikale iz skupštinske sale. Zaista, progon poslanika Srpske radikalne stranke u ovoj skupštinskoj sali bio je evidentan sve vreme predsednikovanja gospođe Nataše Mićić. To je bio nezapamćen politički progon političkih neistomišljenika.
Udaljavanje sa sednica inače reguliše član 104. Poslovnika; ja ću pročitati stav 2. ovog člana koji kaže: "Mera udaljenja sa sednice može se izreći narodnom poslaniku i bez prethodno izrečenih mera, u slučaju fizičkog napada, odnosno drugog sličnog postupka kojim se ugrožava fizički ili moralni integritet učesnika sednice, u zgradi Narodne skupštine". Na osnovu ovog člana gospođa Nataša Mićić je isključila sa sednice Stevu Dragišića i Božidara Vučurovića, koji uopšte toga dana nisu bili ne u sali Narodne skupštine, nego nisu bili ni u zgradi Narodne skupštine.
Opomene narodnim poslanicima i kažnjavanje narodnih poslanika su bili svakodnevni sastavni deo rada gospođe predsednika Narodne skupštine. Gospodinu Zoranu Krasiću je izrekla opomenu zato što je govorio dve sekunde duže od dozvoljenog vremena, odnosno samo je izgovorio poslednju reč svoga izlaganja. Na taj način gospođa Nataša Mićić je od narodnih poslanika Srpske radikalne stranke uzela preko dva miliona dinara i, što je interesantno, nikada nismo saznali šta je sa tim novcem, gde je otišlo tih dva miliona dinara koji su uzeti poslanicima Srpske radikalne stranke.
Ne, u sledećem delu ću govoriti o kršenju Ustava gospođe Nataše Mićić, a nadam se da je i ovo bilo dovoljno da građani Srbije shvate da Srbija od Nataše Mićić nikada goreg predsednika Skupštine nije imala.
Gospođo Čomić, gospodin Stanko Kovačević je u svom izlaganju uvredio poslaničku grupu Srpske radikalne stranke i vi niste reagovali na tu uvredu. Da li smo mi politički nekulturni ili nismo, to će pokazati građani na narednim izborima, najpre na ovim 16. novembra kada će se izjasniti; oni kojima je sada bolje glasaće za Dragoljuba Mićunovića, a oni koji žive mnogo lošije nego što su živeli ranije glasaće sigurno za Tomislava Nikolića.
Ja vas pitam da li vi to nama osporavate naše ustavno pravo i naše poslaničko pravo da podnesemo predlog koji smo podneli? Govorite o neprincipijelnoj koaliciji. Pa, zar postoji neprincipijelnija koalicija nego što je DOS? Gospodine Kovačeviću, gospodo iz DOS-a, mi iz Srpske radikalne stranke nismo krivi što je DOS funkcionisao kao rogovi u vreći i što su rogovi počeli da ispadaju iz vreće.
Dame i gospodo, poslanička grupa SRS i u ovom sazivu i u prethodnim sazivima bila je i biće kulturna i vaspitana. To što nas neki nazivaju (evo, već drugi kolega) nekulturnim, posledica je toga što ste vi pokušavali da nas eliminišete iz rada ove skupštine. Vi znate dobro, kada vas je bilo mnogo više nego što vas je sada u ovoj skupštini, kada vam je prof.Vojislav Šešelj, i ostali poslanici SRS, govorio o tome šta je DOS, šta će DOS da uradi Srbiji, kakve će posledice biti vaše vladavine i vaše vlasti, vi niste mogli drugačije da se borite protiv nas, niste mogli da slušate istinu o sebi. Verovatno su neki od vas čak bili ubeđeni da to nije istina. Danas je mnogo manje takvih i među vama. Vi ste pribegavali, odnosno predsednik Skupštine i prethodni i ovaj,  jedinom načinu kojim ste mogli da se borite sa nama, da gospodu iz Skupštine eliminišete tako što ste nas iznosili iz  Skupštine.
Dame i gospodo, to što smo mi danas, po vama, kulturni, moram da vam kažem da se mi nismo promenili, ne tražimo takve komplimente od vas. Mi smo bili i ostali oštri, pravični ljudi koji su svesni zbog čega su ovde, koji su svesni da su nas građani birali da u njihovo ime govorimo u ovoj Narodnoj skupštini, odnosno znamo vašu nameru da nas iz ove rasprave isključite. Nećete biti u prilici. Zbog toga nemojte više da se trudite i da izazivate repliku na tu temu.
Gospođo Mićić, prosto mi je žao kako su vam oslabili živci primenjujući, odnosno ne primenjujući Poslovnik o radu Narodne skupštine. Slušajući vas malopre prosto mi dođe da predložim kolegama da odustanemo od našeg predloga za vaše razrešenje, jer vaši istupi ovde više govore o vama nego ovo što mi pokušavamo na konkretnim primerima da vam dokažemo.
Prema tome, u vašem interesu je svakako da se više ne javljate, zarad onih koji su možda i razmišljali da glasaju za vas. Posle ovoga teško da ćete naći i blizu većine, a građani Srbije zaista kroz ovo vaše izlaganje mogu da vide kakav ste vi predsednik Narodne skupštine bili, koliko ste uvreda malopre u kratkom vremenu izneli na račun poslaničkih grupa, na račun građana Srbije. Neka vam je na čast.
Ovaj takozvani reformski zakon nema ni "r" od reforme, ukoliko pod reformama ne podrazumevate zaštitu najbogatijeg sloja građana i diskreciona prava carinika koja će proizvesti niz zloupotreba.
Vlada kaže za ovaj zakon da je urađen u saradnji sa evropskim ekspertima, omogućava efikasno organizovanje uprave i sprovođenje postupka carinjenja. Ne vidim šta je to ovde novo u odnosu na postojeći zakon, osim što su ovaj predlog radili evropski eksperti, a ovaj postojeći zakon su radili srpski eksperti. Ne razumem zašto vi iz DOS-a stalno pokušavate da nam nešto što je već odavno poznato i priznato prikazujete kao nešto što ste vi izmislili, kao nešto novo, kao sinoć gospođa Čomić što reče da je Skupština sada postala mesto gde se odlučuje. Kao da se do sada odlučivalo u tramvaju.
Kaže Vlada da je ovo ključni zakon za harmonizaciju između Srbije i Crne Gore i sa evropskim standardima. Da li je to ona harmonizacija iz Čedinog akcionog plana? Jadna je vlada i jadna je država kojoj Čeda Jovanović pravi akcioni plan u dogovoru sa aktuelnom vlašću iz Crne Gore, pa na osnovu tog akcionog plana u Crnoj Gori sada ne može da se kupi ni jedan kilogram brašna. Ova harmonizacija, vaša takozvana harmonizacija, dovešće do definitivnog raspada ove tzv. zajednice Srbija i Crna Gora.
Sećate se, dame i gospodo, kada je Zabunović upadao u Carinu sa Batićevim bojovnicima, naoružanim heklerima i škorpionima, i tada je obećavao šta će on sve da uradi, koje kriminalce će da pohvata, da obelodani javnosti. Ništa od toga nije bilo, osim što su se zaista pojavile afere, ali afere u periodu dososvske vlasti.
Mislim na carinske afere. Afera šećera, iz koje ste izvukli MK Komerc, i malo dete u Srbiji zna da je on glavni u toj aferi, i zbog toga je gospodin Begović preko noći nestao iz Carine. Otkrivena je afera Caneta Žapca, šverca cigareta, veze Caneta Žapca sa vrhom srpske i crnogorske vlasti. Kaže ministar Đelić da se više cigarete, švercovane cigarete, ne prodaju na ulici na kartonskim kutijama. Tačno je, sada se prodaju na drvenim gajbama i prodaju se u kioscima i prodavnicama. Neću vam govoriti koje su, jer verovatno ne znate vi, ali znaju neki ljudi iz vrha vaše vlasti, znaju gde je to moguće i u dogovoru s kim se to radi.
Ovih dana ministar Đelić priča da mu Dinkić nije dao kredit radi finansiranja privremene nelikvidnosti budžeta, da su zbog toga izostala socijalna davanja, da je to mnogo naljutilo ministra Gordanu Matković i da je to prelilo čašu zbog koje se Đelić posvađao sa svojim prijateljem Mlađanom Dinkićem.
Da se ne bi desilo da neki budući guverner ucenjuje nekog budućeg ministra finansija, ako ovaj traži kredit radi finansiranja privremene nelikvidnosti budžeta, a neki novi Dinkić mu kaže - može, ali to može da bude samo dugoročni kredit, ovim amandmanom sam pokušala da ispravim jednu nepreciznost i da naglasim da se krediti radi finansiranja privremene nelikvidnosti budžeta mogu davati samo kao kratkoročni. Celim ovim amandmanom se uređuje kratkoročno finansiranje budžeta Republike Srbije.
Pošto sam sinoć čula da ministar Đelić reče da je prihvatao predloge svih znanih i neznanih belosvetskih nazovistručnjaka, da je ovde, mislim da ne bi bilo nikakvog razloga da ne prihvati i ovaj amandman, s obzirom da je zaista i smislen i logičan i da daje neku sigurnost u odnosima između Vlade i Narodne banke Srbije.
Inače, iz onog sinoćnjeg prijateljskog ćaskanja između aktuelnog ministra finansija i samozvanog guvernera Narodne banke, mislim da će se desiti rezultat koji će izgledati tako što će guverner da bude razrešen, ministar će da podnese ostavku, a stvarni guverner, stvarni ministar finansija, stvarni predsednik Vlade Srbije, Vilijam Montgomeri, definitivno i trajno će napustiti Srbiju i Crnu Goru.
Onda to opet znači da više nema razloga da se čeka, da je zaista krajnje vreme da se odlučite na ono što morate, a to je raspisivanje vanrednih izbora i konačno sređivanje stanja u Srbiji, dok to još nije kasno, s obzirom da samo treba da razmišljamo šta ćemo da radimo sa oko 2,5 milijarde kredita koji su protrčali kroz budžet Republike Srbije, od kojeg nije unapređena proizvodnja i koji ne znamo kako ćemo i kada ćemo vraćati.
Suština ovog predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama je u stvari ovaj član 7, a taj član predstavlja potpuno nov odeljak i sastoji se od 11 članova.
Sve je to verovatno tako napisano da bi se izbegli amandmani na sve ove članove pojedinačno, pošto je ceo ovaj član 7. odnosno svi ovi novi članov su potpuno neprihvatljivi, pre svega iz razloga što daju neograničena ovlašćenja guverneru Narodne banke u odnosu na poslovne banke.
Verovatno je predlagač znao da će menjati guvernera Narodne banke, da ovaj dosadašnji samozvani guverner nije uradio sav prljavi posao vezano za likvidacije srpskih banaka i onda će to da nastavi neki drugi, da bismo na svakom ćošku svake ulice videli kako osviću neke nove inostrane banke, ekspoziture tih banaka "žnj" kategorije, kod kojih ste se vi verovatno zadužili i zadužujete, suprotno onom zakonu o kojem smo juče razgovarali.
U članu 57b predviđeno je, između ostalog, ako se utvrde neke nepravilnosti u radu banaka, pa onda kaže da će se banci uputiti nalogodavno pismo. Naravno, upućuje se pismena opomena, izriče se nalog za otklanjanje, uvodi prinudna uprava, oduzima dozvola za rad.
Sve to ima smisla, osim ovog nalogodavnog pisma. Zamislite tu poslovnu komunikaciju da se dopisuje guverner Narodne banke sa nekim direktorom banke, da ga lepo zamoli, da vidi koliko će da košta ta molba, odnosno da se usliši ta molba. Shodno tome, pošto sam predvidela amandmanom da se briše ta tačka 2), briše se i član 57d koji govori o tome šta sve treba da sadrži to ljubavno pismo. U ostalim članovima svuda sam umesto tog pisma naravno predvidela pismenu opomenu, koja je jedino mogući vid komunikacije između guvernera i banaka.
U članu 57z stoji da prinudni upravnik...
Žao mi je, nije moguće 11 članova obrazložiti za tri minuta.
Članom 13. Zakona o finansiranju političkih stranaka koji je donet oktobra 2000. godine i članom 14. se reguliše status imovine koja je pripadala Savezu komunista, Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije i Savezu socijalističke omladine Jugoslavije.
Prema tom članu 13, čije produženje roka trajanja predviđate ovim članom 24, predviđeno je da se ta imovina prenese na tada Saveznu vladu, s tim što će, konkretno piše, najmanje jedna polovina nepokretnosti koje su u svojinu Savezne Republike Jugoslavije prešle primenom stava 1. ovog člana biti dodeljena parlamentarnim strankama na korišćenje za redovan rad. Rok za ovaj posao bio je šest meseci i istekao je maja 2001. godine.
Vi ste na osnovu tog člana 13. uzeli određenu imovinu od SPS-a, naravno, ja nemam nameru ovde da plačem nad sudbinom SPS-a, ali vi niste ispunili onaj drugi deo koji je predviđen stavom 2, niste tu imovinu podelili parlamentarnim strankama. Umesto toga, vodite besmislen spor da SRS iselite iz legalno zakupljenog poslovnog prostora. Takođe niste uradili onaj deo koji ste imali kao obavezu i u odnosu na Novu demokratiju, sada Liberale Srbije, kojima je ostao značajan deo imovine koja je pripadala Savezu socijalističke omladine; to su velike površine u svim gradovima širom Srbije i to, gospodine Mitroviću, nema veze sa Bagdadom, ima veze nelegalan izvoz oružja preko "Lutre".
Iz razloga koje sam navela članove 13. i 14. ne treba dalje primenjivati, s obzirom da su isključivo zakonski određeni rokovi i za član 13. i za član 14. koji govori o eventualnom brisanju uknjižbe imovine ovih bivših organizacija; trebala je ili je već prešla u imovinu tadašnje Savezne vlade, brisanje uknjižbe je regulisano zakonom i brisanje uknjižbe može da se vrši u apsolutnom roku od pet godina. Pošto je taj rok istekao, mislim da je apsolutno opravdano da se ovaj amandman prihvati, jer ako ne bude prihvaćen ovaj amandman, totalno je besmisleno ostaviti na snazi članove 13. i 14. ovog Zakona o finansiranju političkih stranaka, koji se inače stavlja van snage.
To što se vode sporovi nema veze sa ovim članovima zakona. Kako se sporovi budu završili, pravosnažne sudske odluke će se primenjivati, pa i na Liberale Srbije, naravno.
Dame i gospodo, kada ste donosili Zakon o radiodifuziji poslanici Srpske radikalne stranke su vas upozoravali da donosite veoma loš zakon i da donosite zakon koji se neće primenjivati. Nadam se da vam je to danas svima jasno, čak i ako nećete to javno da priznate. Zato vas sada upozoravam da ovo što radite danas proceduralno ništa ne valja i da nije usklađeno ni sa jednim pozitivno-pravnim propisom.
Izbor Radiodifuznog saveta je dokaz da vi iz DOS-a niste u stanju ni jedan posao da uradite bez problema i bez afera. Vama je, gospodo, od devet članova Radiodifuznog saveta šest sporno. Danas se ovde govori o gospodi Nenadu Cekiću, Vladimiru Cvetkoviću i Goranu Radenoviću, a pitam vas šta je sa gospođom Snježanom Milojević ili Milivojević, koja je podnela ostavku, a posle njene ostavke sve novine su pisale da ta gospođa ima neku agenciju, čija je delatnost u vezi sa poslom na koji je ona bila izabrana u ovom savetu za radiodifuziju. Ako je to tačno, znači da je ona izabrana suprotno zakonu. Pitam šta je sa gospodinom Vladimirom Vodinelićem. Takođe posle njegove ostavke svi mediji su objavili da njegova ćerka radi u RTS-u, što je takođe suprotno zakonu.
Nebitno je znači što su ovi ljudi podneli ostavke, bitna je činjenica da ste ih vi izabrali u savet suprotno zakonu koji ste sami doneli. Treći član, ne znam kako se čovek zove, uglavnom čitala sam da je jedan dan podneo ostavku, drugi dan ga predlagač nagovori da se vrati, da ne podnese ostavku, da je povuče i tako u nekoliko navrata, tako da ne znam da li je taj gospodin podneo ostavku ili je još uvek član Radiodifuznog saveta.
Posle svega toga, gospodin Bojan Pajtić danas ovde, a pre dva dana na televiziji kaže: "Današnjom raspravom na Skupštini sve polemike u javnosti biće završene. Primedbe na rok od 30 dana su otklonjene, jer se u javnosti polemiše o gospodi Cekiću i Cvetkoviću 60, pa i 90 dana". Ako je ovo način da se završe sve rasprave i da se ovo na ovaj način završi, onda zaista svaka čast, jer za ovih 60 ili 90 dana smo se zaista naslušali svega i svačega, međusobnih optužbi između članova Saveta koji su podneli ostavke i onih koji su danas na dnevnom redu, između njih međusobno.
Saznali smo za sve crne mrlje iz njihovih biografija i nažalost, ima ih dovoljno da nema mesta da niko od njih bude član Radiodifuznog saveta. Gospodin Radenović kaže, njegova supruga je njega prijavila kao raseljeno lice sa Kosova, kako bi dobila neku humanitarnu pomoć i on je, kada je saznao, posle rasprave ovde u Skupštini da je prijavljen, a bože, nije ni znao, on se odmah odjavio i sada je građanin koji je od početka bio na Kosovu i koji se nikada nije tamo odjavljivao.
Ono što mi je interesantno, jeste činjenica da je ovaj gospodin, Nenad Cekić, postao glavni lik ove drame, a vezano za Radiodifuzni savet. Kolege koje su učestvovale na skupštinskom odboru ovde su govorile o njegovom ponašanju, o njegovom arogantnom ponašanju, o njegovom kritičkom osvrtu prema Narodnoj skupštini, prema narodnim poslanicima.
Deo toga sam videla na televiziji i verujte, bila sam zgranuta, kako je tom čovek dozvoljeno da se na onaj način ponaša u ovoj sali i u odnosu na parlement, odnosno rad parlamenta. Očigledno je da taj gospodin Cekić, po svaku cenu želi da ostane u Radiodifuznom savetu i dok se grčevito bori za tu funkciju, objašnjava u nekoj televizijskoj emisiji, kako, kada bi neko drugi koji je manje pošten nego on bio član tog radiodifuznog saveta, mogao bi da uzme neke stotine hiljada evra za dodele radiodifuznog saveta, a on eto, pošto je pošten, on to neće i zato bi trebalo baš on da bude izabran.
Znam da ćete vi danas doneti odluku, upravo onako kako ste naumili, a pre svega suprotnu zakonu. Upozoravam vas, sa tom odlukom nemate radiodifuzni savet, jer on i dalje ostaje samo sa šest članova.
I ovaj zakon i ovaj član 16, čije brisanje sam u ime poslaničke grupe SRS amandmanom tražila, razlog su više zbog kojeg će ova vlada i ova skupštinska većina ostati crnim slovima upisani u istoriji Srbije. Ceo ovaj član 135. koji se menja članom 16. izmenama ovog zakona, potpuno je neustavan i, naravno, zbog toga, je neustavan i ovaj zakon. Član 135, odnosno sada član 16. kojim se menja ovaj član, predviđa formiranje parapolicijskih snaga.
Žao mi je što ministar Đelić nije tu, pretpostavljam da bi nakon argumentacije koju ću izneti prihvatio ovaj amandman, zato što će on biti taj koji će biti odgovoran pred nekim od haških sudova, zato što formira parapolicijske snage u Srbiji. Ovo je već praksa, ovo je drugi zakon gde vi izglasavate da poslove policije obavljaju neovlašćena lica. Uradili ste to i kada su u pitanju organizovanja sportskih priredbi, kao i sada, kada je u pitanju naplata poreza.
Zbog ovog člana, između ostalog, zakon, koji ćete sigurno usvojiti, je potpuno neprimenjiv. Ova odredba zakona je neprimenjiva. Pitam vas, ko je taj poreski službenik koji će se pojaviti u nekoj samostalnoj radnji ili u nekom malom preduzeću, koji će pokušati da postupi kao inspektor, odnosno kao inspektor MUP-a ili kao policajac. Prvo pitanje, da li će taj čovek doći sa oružjem? Drugo pitanje, na koji način će ga sačekati onaj kome dolazi na vrata? Policija je jedina koja ima ovlašćenja da građane lišava slobode. Ovo što je predviđeno članom 16. takođe je mogućnost lišavanja slobode građana i to neustavna.
Posle akcije "Sablja", u kojoj ste preko 10 hiljada ljudi neustavno i nezakonito lišili slobode, sada pokušavate još i da ozakonite te potpuno neustavne radnje. Kažem vam, ovaj član je neprimenjiv i doći će do strašnih reperkusija na terenu. Doći će, sigurno, do fizičkih obračuna, a vrlo moguće i do obračuna vatrenim oružjem, pa vi, evo, sada pošto sam rekla da će primena ovog člana dovesti, verovatno, negde i do krvoprolića, možete već sada da me evidentirate kao nekoga ko je inspirator krvoprolića, zbog primene vašeg neustavnog zakona i odredbe člana 16. ovog zakona koji predlažete.
Zato apelujem na skupštinsku većinu koja će usvajati ovaj zakon, koja će sigurno glasati za njega, da se povede računa i da se ne dovode u situaciju i službenici Poreske uprave i vlasnici preduzeća, da čine ono što verovatno, kao ljudi, ne žele da čine, ali će ovi sprovodeći, naći ćete sigurno ljude koji će da izvršavaju taj zadatak, napravićete haos na terenu, napravićete čudo! Ljudi će zatvarati radnje. Ovaj zakon, bez obzira što mu je ovo već peta izmena, neće doneti rezultate koji valjda, pretpostavljam, ministar očekuje. Doneće sasvim suprotne rezultate. Bilo bi dobro da Vlada prekine sa ovom praksom koja je, valjda, kuriozitet samo ove vlade, pa da nam jedan zakon i predloži, pa izmene i dopune na svakih mesec ili dva ili tri daje ovoj Narodnoj skupštini. Zaista, krajnje je vreme da posle tri godine, valjda ste naučili da radite. Kada se predlaže neki zakon, da to bude zakonski tekst čiji će rok upotrebe biti bar i onoliki koliki je rok ove vlade, a to je još dva-tri meseca.