Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

To je taj famozni amandman. Pazite ovako, SRS je podnela amandman i smatra da u stručnom telu koje postoji u zdravstvenoj ustanovi koja se osniva, da bi se kvalitetno radilo treba da postoji i jedan stručnjak koji se zove psiholog. Pazite, taj amandman nama nije usvojen.
Identičan amandman je usvojen od gospođe Plavšić. Šta je problem sa amandmanom gospođe Plavšić? Ako čovek pogleda, mi smo podneli naš amandman dvadesetog, a gospođa Plavšić je svoj amandman podnela, to možete videti, je li tako, 18. jula i glasio je amandman - da se briše "socijalni radnik", a da se ubaci "psiholog".
Znači, dvadesetog mi dajemo naš amandman u ovom obliku. Gle čuda, dvadesetprvog u 8.55 pojavljuje se sada opet gospođe Plavšić amandman i kaže, ona ga menja – ostavlja se "socijalni radnik" i dodaje "psiholog". Da li treba da komentarišem? Ovo je mizerno, sada me opomenite. Znači, mi smo dali amandman i kaže se - da je ovo ispravka. Ovo nije ispravka, ovo je druga sadržina amandmana.
U prvoj verziji je trebalo da bude socijalni radnik izbačen, a da stoji psiholog. Onda kada je neko video da ovo ne odgovara i da je mnogo pogrešio, onda brže-bolje popravljaj i onda smo dobili ovo. Voleo bih da je gospođa Plavšić branila i ovaj svoj amandman na Odboru, to bih kazao, primetio. Evo, lepo hronologijom i prostim uvidom u sve ovo vi vidite.
Znači, kada je amandman SRS, koji je inicijalno dobar i koji je prihvaćen, je l' tako, u verziji G 17 plus, onda možemo da strančarimo, da idemo do te mere u mržnju da iskazujemo i da ne prihvatamo identičan amandman.
Da vas podsetim da je bila slična situacija u parlamentu i vi ste onda, posle jedne duge rasprave, kazali da se usvaja i jedan i drugi. Šta ćete sada uraditi? Ovo je nažalost jedna zaslepljenost ljudi, koji stvarno već ne biraju ono šta će uraditi, da bi, je li tako, drugu stranu suprotnu, dezavuisali. To ne liči srpskom parlamentu. To nije uvreda, ovo su fakta. Mi deca nismo, mi život razumemo, ali ovakve stvari u životu ne prihvatamo.
Nikada srpski radikali ovo nisu radili, nikada se oni ovim neće služiti, a oni koji se time služe neka im je na čast.
Kratko samo, istine radi. Vi kažete da sam možda prepisao vaš amandman, nisam. Vi ste izbacivali sociologa, to meni nikad ne bi palo na pamet.
Nemojte brkati stvari, budite precizni. Moj predlog je bio da mi znamo zašto je socijalni radnik potreban i nama nije palo na pamet da ga izbacujemo. Znači, da sam prepisao vaš rekao bih - izbacujemo socijalnog radnika, stavljamo ovog.
Prema tome, gospođo Plavšić, nije ovo što vi kažete tačno, tačno je ovo što nažalost govorim, a kako funkcionišete kao sistem spojenih sudova, dokazivali ste i dokazujete na mestu predsednika Odbora za zdravlje u prošlom mandatu, gde ste bili direktna veza gospodina ministra i izvršilac naloga njegovih, nažalost.
U ovom odboru, zahvaljujući integritetu mojih kolega, časnih iz pozicije i iz opozicije, situacija se promenila i situacija je potpuno drugačija. Sada su tu misleći ljudi koji misle svojom glavom i ne moraju da izvršavaju naloge jednog čoveka koji je predaleko otišao u svojim stvarima kod vođenja ovog ministarstva i kod sistema zdravstva u Srbiji.
U članu 36. mi smo tražili da se stav 5. briše. Šta taj član 36. govori? O dužnostima odgovornog lekara. Kako glasi taj stav? Sve informacije odgovorni lekar daje u prisustvu još jednog lica iz tima za oplodnju.
Vidite, sve informacije koje razmenjuju lekar i pacijent, a pogotovo u ovoj oblasti koja je vezana za genitalnu sferu i za ove metode kojima treba da pomognemo našim pacijentima, poverljive su prirode i zadiru u najdublju intimu pacijenata.
Sadržinski, ima li razloga za dva lekara uopšte da oni budu prisutni? Znači, čovek bi mogao da kaže ovako - ako treba dva lekara iz tog tima da budu kad se daju informacije, neće jedan moći da da, nešto će propustiti, pa je onda ovaj potreban kao korektor ili možda horski treba da pevaju u duetu kad daju informacije, možda je i to zamisao onoga ko piše ovaj zakon.
Karakter informacija koji zadire u najdublju intimu pacijenta ipak ne bi trebalo ovo da dozvoli. Ove informacije nisu ništa složenije i značajnije od drugih kod lečenja, recimo, tuberkuloznog ili bolesnika sa AIDS-om. I tu su daleko složenije stvari i tu nemate propisano da dva lekara moraju da pričaju sa takvim pacijentom. Zašto bi ovde?
Vidite, imamo jedan princip iz prakse. Ako je nosilac genetske translokacije otac, šta mi postupamo? Otkrije se to, znači, može potomstvo da strada. Samo njemu se kaže i samo njemu kaže ordinirajući lekar, i ne širi se nigde više, a ovo nesuvislo objašnjenje, nemam sada vremena da ga čitam, zaista neću, imam četiri minuta, ali treba da mi ostane nešto za kraj, kada bih čitao ovo nesuvislo objašnjenje, vi biste videli da to nema veze sa razumom, sa poznavanjem medicinske etike i struke.
Šta smo mi kazali? U ovom članu se kaže, da to prepričam zbog vremena, da donor svoje ćelije može dati samo u jednoj ustanovi, u jednoj banci i nigde više.
Mi kažemo ovako – da dozvolimo mogućnost, onda kažemo – izuzetno, uz dozvolu uprave, da to bude dozvoljeno da se da i u nekoj drugoj ustanovi. Zašto? Evo, praktičan život. Vi imate recimo insiminaciju. To je jedna česta metoda biotpomognute oplodnje. Šta se dogodi? Leče se pacijent i njegova supruga, on daje materijal, dogodi se da se posvađaju sa lekarima u toj ustanovi, nezadovoljni su lečenjem, i kažu – mi hoćemo da idemo da izaberemo drugu ustanovu. Imaju pravo. Zašto se ne dozvoli da se doniraju tad ove polne ćelije muškarca u drugoj ustanovi?
Ili, dogodi se havarija u zdravstvenoj ustanovi i bude uništen materijal, ili ne dogodi se havarija, obradom materijala koji se koristi nemate ono što očekujete kao rezultat. Zašto se ne dozvoli nezadovoljnim ljudima da promene zdravstvenu ustanovu i da daju u drugoj, pod strogo kontrolisanim uslovima, uz dozvolu upravo ove Uprave za biomedicinska istraživanja, ili kako to već oni zovu?
U članu 54. vi imate da dozvolu daje Uprava za biomedicinu. Za šta? Za preimplantaciona istraživanja genetska. Pomalo sam dotakao taj problem. Zašto treba da daje jedna uprava, organ uprave, pazite, da daje dozvolu za par ekselans dijagnostičku metodu medicinsku. Na šta to liči?
To je do sada uvek bilo nešto što je bilo stvar struke i lekari su, naravno, svi zakleti Hipokratovom zakletvom, mi imamo i etičke odbore i komitete, imamo svoja pravila struke. Zašto se sad ovde ide na to da neka uprava treba da vam ovo daje? To ne razumem.
Po ovome, mi bismo morali da za svaku delikatniju dijagnostičku i terapijsku metodu, kada su druge stvari u pitanju, da tražimo dozvolu od te uprave. Kod transplantacije bubrega mogu da budu i te kako interesantne situacije u neslaganju i slaganju, pa onda i tu da tražimo dozvolu te uprave.
Prema tome, mislim da je ovo potpuno suvišno i da Ministarstvo i uprava nisu stručne institucije da o ovome rade. Ovde je Etički odbor potrebniji nego nekompetentna Uprava. Kada već nećete Etički odbor, a mi smo smatrali da on treba zajedno sa strukom, da je to dovoljno.
Naučno-istraživački rad na reproduktivnim ćelijama i ranim embrionima sprovodi se, mi smo kazali, u skladu sa Helsinškom deklaracijom, dobrom kliničkom praksom i ovim zakonom. Šta je rekao zakonopisac? Sprovode se u skladu sa ovim zakonom, čak nije rekao ni ovim zakonom, on je dao opšti stav.
Kaže – naučno-istraživački rad na reproduktivnim ćelijama i ranim embrionima sprovodi se u skladu sa zakonom. Kojim zakonom? O nauci, ovim zakonom? Mi se sada pitamo, lepo kažem onda, u skladu sa Helsinškom deklaracijom, dobrom kliničkom praksom i ovim zakonom, dodajem to da izvučem koliko-toliko stvar.
Šta meni mudri ljudi koji su ovo pisali kažu? Helsinška deklaracija je doneta šezdeset i neke godine, a znaju li za reviziju Helsinške deklaracije? Jeste, ona se tiče ispitivanja na ljudima. Ali, ako imate embrion i vi ste ga krstili ljudsko biće, zar to onda nije to? Zar dobra klinička praksa nije nešto što je preciznije. Takve odgovore dobijam i, zaista, ovo je smešno.
Znate li šta su meni kazali na Odboru? Kaže – pa da, ovo su uradili stručnjaci. Jesu radili, radila je Komisija. To je ta komisija koja daje stručno mišljenje.
Zašto sam protiv komisije da ima savetodavnu ulogu? Oni su radili, a njihovo nije uvaženo. Šta su im uskratili? Zadnje čitanje, samo to, a obećali su da će sve njihove stavove ugraditi, a oni nisu ugradili. Ovo što sam vam čitao i što čitam su upravo stavovi vrhunskih srpskih ginekologa i akušera.
Ovde se pobrajaju nadležnosti Uprave za biomedicinu postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje. Mi intervenišemo u tački 3), pošto ova uprava treba da utvrđuje i kontroliše ispunjenost uslova za obavljanje postupaka u zdravstvenim ustanovama u pogledu prostora, kadra, opreme, kao i timova.
Samo nalažemo, u skladu sa savremenim iskustvima medicinske nauke i prakse. Neko bi možda rekao da je to suvišno, ali mi, kako je zamišljena uprava, bojeći se da uprava nije dovoljno stručna i neće biti stručna, samo im dajemo jednu obavezu da to bude u skladu sa stavovima nauke i struke. Zašto? Da dajemo mogućnosti struci da se pobuni, da kaže – piše vam da mora da bude po ovim principima, pa da onda imaju za šta da se uhvate.
Onda kažemo, brišemo - izdaje dozvolu za preimplantancionu genetsku dijagnostiku. Ne treba oni to da iznose i da oni to rade. Dozvolu je struka je do sada radila i radi, rekao sam zbog čega.
Naravno, u tački 12) - prati naučna dostignuća u oblasti biomedicinske oplodnje i predlaže mere za njihovu primenu u Republici Srbiji; ono što sam već iks puta obrazlagao - ne može uprava, ne mogu ljudi koji su tamo, moraju ljudi koji se direktno bave ovim poslom, ljudi iz nauke, iz struke, koji po nama treba da budu uključeni kroz jednu komisiju, nazovite kako hoćete, eksperata, a da bude zastupljena sa pet istaknutih ljudi, jer sve ekspertske grupe i timovi donose odluke, razmatranjem, raspravom, na osnovu činjenica i konsenzusom. To je naučni metod rada i struke koji mora biti ispoštovan.
Ovde, ako striktno hoćete da gledate i da budete pošteni prema sebi, prema istini, onda vi gledate kaznene odredbe.
U članu 61. pobrojano je šta sve spada u opus koji može da dovede do kažnjavanja.
Onda u stavu 2. kažete - ako je delo iz stava 1. učinjeno prema maloletnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje tri godine. Na kraju, šta se kaže? Ko se bavi vršenjem krivičnog dela iz stava 1. i 2. ovog člana ili je delo izvršio od strane organizovane grupe, kazniće se zatvorom najmanje pet godina.
Logika, pravopis i značenje reči ukazuju na ovo da je to mala nepodudarnost. Ne može ovde biti pet godina, ako je nešto što je u članu 2. predviđeno sa tri godine, treba pogledati.
Šta nam odgovaraju? Izmišljaju. Kažu - to je ponovljeno vršenje.
Čitajte, tako nešto ne mogu da razumem i takva objašnjenja. Kad bi napisali - ko se bavi ponovljenim vršenjem krivičnog dela iz stava 1. i 2. ili je delo izvršeno od strane organizovane grupe, kazniće se zatvorom, onda bi oni bili u pravu.
Elementarnu istinu napišu i tvrde i ostaju dalje pri tome. To nije viđeno skoro. To stvarno nema smisla.
Dame i gospodo narodni poslanici, tužni skupe, i večeras ću sedeti. Ne može ovaj dom kad ovako radi da bude dostojanstven dom i da mu se odaje dužno poštovanje.
Sinoć, još koliko sinoć, rekao sam da mi danas nažalost prisustvujemo sumraku srpskog parlamentarizma, a evo večeras sam sasvim slobodan da kažem da se radi o totalnom mraku. Ne ni zbog represije, ne ni zbog smešnih situacija, gde vidimo ministre da u brzom trku napuštaju svoje mesto, ne odgovarajući na postavljena pitanja.
Neko je, potpuno je jasno, rekao zgazite opoziciju, neće na nadležnom mestu niko da vam zameri, nadležno mesto nije u Srbiji, nažalost ono je negde drugde. Nije to problem. Šta je problem? Zašto je mrak? Zato što danas vi imate potpunu simbiozu između izvršne i zakonodavne vlasti u delu opozicije, i to je toliko očigledno i jasno da ovaj parlament više ne predstavlja instrument kojim se kontroliše i nadzire ova vlast, nego postoji jedna čudna simbioza.
Parama evropskih građana putovala je delegacija ovog parlamenta u Kanadu i, gle čuda, prisustvovali su zasedanju kanadskog parlamenta, bila je rasprava, a bogami i te kako se čuo žamor, govor, dobacivanje, do izliva neuobičajenog raspoloženja poslanika. To je Evropa, i svet i parlament, nije represija. Ali dobro, mi sad živimo u tome.
Da se vratim temi, bolje bi bilo nego da držim pridike, ionako od toga koristi nikakve ni za nas u opoziciji, ni za srpski narod biti neće. Vidite prazne redove, je l' tako, dva kompletna dela ovog zdanja potpuno prazna, tri, hajde neko kaže tri, tačno je tri, i u ovim ostalim delovima poneki samo, je l' tako, poslanik koji je, verovatno, po dužnosti, a bogami mi iz opozicije zato što želimo nešto i da kažemo, da damo izvestan doprinos ovim predlozima zakona koji nam se nude da budu prihvaćeni.
Imamo tri zakona kojima treba naša zemlja da se zaduži. Nije to ništa novo, zaduživali smo se i ranije. Pitanje je samo trenutka i šta ćemo time dobiti? To je nešto što je interesantno. Gospođa ministarka je apsolutno kompetentna. S njom da vodim, bilo bi smešno, razgovore i dijaloge, ali kao laiku mi je potpuno jasno da se globalna svetska kriza prelama i preko leđa malih država, malih naroda.
Potpuno mi je jasno da je kurs dinara otišao od septembra. Potpuno mi je jasno da je industrijska proizvodnja pala i to dobro. Sasvim mi je jasno da naš izvoz pada i to dobro. Sasvim mi je jasno da projektovani BDP neće biti ostvaren u meri u kojoj ste želeli i potpuno mi je jasno da kada pročitam da je 30 milijardi dolara duga već na našim leđima, da ne specificiramo kako i zašto, a 2000. godine bilo je negde oko 10 milijardi. To je realnost ovog trenutka u kome živimo i ovo su brojke koje ekonomisti nama laicima kažu.
Naravno, katastrofa će biti veća jer nema priliva direktnih investicija. Svetska banka priča celom svetu na sastancima da će doći do pada direktnih investicija i to je realnost. Kažete da se treba zaduživati, a Svetska banka, MMF su vaši partneri. Sa njima razgovarate.
Moje kolege stranačke iz SRS su, mislim, lepo predstavili obe ove institucije, a kao lekar, neka mi bude dozvoljeno, citiraću kako je u jednom engleskom časopisu, uglednom „British Medical Journal“, kada je bila serija članaka o Svetskoj banci i o projektima o zdravstvu, bilo napisano za tu instituciju, rekla je jedna Engleskinja, to je ugledni naučni radnik: Svetska banka je ona institucija koja u bogatim zemljama uzima od sirotinje da bi u siromašnim zemljama omogućila bogatima da budu još bogatiji. To je rečeno u Engleskoj. Koliko je tačno sravnjujte sami. Vrlo je poznata ličnost koja je to kazala.
Osvrnuću se na ovaj kredit o zdravstvu. Samo mi je jedno u glavi, jedna ideja, narodna. Narod kaže ovako – kada su teška vremena nemoj da uzimaš ono što ne moraš, da sutra ne bi morao da dođeš u groznu situaciju da nećeš moći da uzmeš ono što bi morao da bi preživeo.
Tamna je noć, prođete li Beogradom, gledate ljude kako po kontejnerima traže hranu, ne druge stvari. Tamna je noć, a po danu kada se prođe beogradskim ulicama tezge ljudi koji rade. To ste kritikovali u vreme Miloševića žestoko, a sada se ljudi bore da prežive, da obezbede koru hleba i na ovaj način.
To je realnost. Realnost je kada Odboru za zdravlje stigne dopis tuberkuloznog bolesnika, piše njegova sestra i traži susret sa predsednikom Odbora za zdravlje, naivna, misleći da nešto predsednik Odbora može da joj pomogne i daje recept za lek koji taj bolesnik mora da uzima, težak je bolesnik, a daje u isto vreme i njegov ček, gde se vidi da cena leka prevazilazi iznos penzije. Onda srpski zakon kaže da je lečenje zaraznih bolesti besplatno. Imamo strategiju o borbi protiv tuberkuloze i to vam je današnja Srbija.
Pre par nedelja, Evropski centar za mir i razvoj održao je svoju, ne znam već koju, letnju školu menadžmenta u zdravstvu. Imao sam priliku da budem predavač sa šest interesantnih ljudi. Bio je gospodin Ola Vori iz Finske, ekspert zdravstvene organizacije, gospodin sadašnji ministar crnogorski Radunović, bio je Ivanić iz Republike Srpske, bio je sadašnji živi ekspert Đorđe Jakovljević. Držali smo ove godine predavanja u toj školi.
Tema je bila – ekonomska kriza i kako iz nje izaći. Čitav svet raspravlja o tome kako izaći iz ekonomske krize, da ne dužim, poruka je svih nas bila, svi smo se složili, pare ne tražite, para biti neće. Te pare koje dobijete mogu da vas sutra mnogo koštaju.
Šta smo poručili zdravstvenim radnicima? Pričao sam o očuvanju reproduktivnog zdravlja. To mi je bila tema. Rekao sam – uradite ono što nismo i što možemo, a to je promocija i prevencija bolesti jeftinim kost-benefit merama. To je ono što ovde izvršna vlast, oličena u kabinetu u kome i vi sedite, ne razume, ne zna i neće da primeni, a hoće u vreme najveće globalne krize, koja nas nije pogodila punom merom bar kada je zdravstvo u pitanju, da intenzivno uzima kredite.
Samo da vas podsetim, nedavno smo uzeli kredite za obnovu kliničkih centara, sad uzimamo kredit za neki informacioni sistem. Čudim se vama, gospođo ministarka, verujem da ste ozbiljna žena, sigurno dobar stručnjak, da možete da branite na ovakav način, laički, vi ekonomista, potrebu uzimanja kredita za zdravstvo. Otkud vam te hrabrosti.
Izgleda da ste i vi oguglali u ovoj sprezi između vladajućih činilaca naše zemlje, pa vam ne smeta da olako nas pokušavate da ubedite da je ovo u interesu srpskog naroda. Ako čovek pročita obrazloženje koje ste dali, prethodno se kaže da je to deo jednog projekta koji se zove Projekat zdravstva i da je taj projekat doprineo nekim stvarima u našoj zemlji, naravno da je doprineo, naravno da te pare koje su trošene sigurno su i donele dobrobit, i recimo u tački 2. kažete rekonstrukcija i sanacija četiri opšte bolnice u Kraljevu, Valjevu, Vranju i Zrenjaninu.
Ovaj projekat je samo u Valjevu uspeo. Ovaj projekat u Kraljevu nije završen, eno ga direktor kuka i plače, leleče i traži dodatna sredstva. U Vranju nije urađen, zbog njega je menjan projekat. Prema tome, ovo navesti kao primer loše je i dezinformacija, zašto vi nas dezinformišete, mi znamo, lekar sam, u Valjevu sam savetnik i radim u valjevskoj bolnici, operišem, znam kakva je situacija.
E sad, vi kažete, i to treba da bude ključno da biste nas ubedili, gospođo ministarka, tokom sprovođenja projekta ukazala se potreba za obezbeđivanjem dodatnih sredstava za finansiranje. Šta to znači potreba? To znači da projekat nije realno bio planiran.
Da li je neko uradio evaluaciju? Gde je ta evaluacija? Zašto je potreba? Onda se kaže u nastavku – a radi postizanja ciljeva koji su prvobitno predviđeni. Onda kaže, i radi sprovođenja projekta zdravstva u proširenom obimu. Šta to znači?
Ako ovde kažete da će ovim parama, ovih 10,5 miliona evra, nabrojali ste taksativno pet stvari koje će navodno biti urađene. Tu je prvo uvođenje informacione mreže koja će omogućiti povezivanje 400 zdravstvenih ustanova. Lepo.
Onda ove ostale su neke popisne stvari koje ne bih nabrajao, ovo je jedino numerički dato i za to čovek jedino može da se uhvati.
Od 2000. godine srpsko zdravstvo boluje od projekata. Projekti ubijaju srpsko zdravstvo. Ako odete na sajt Ministarstva zdravlja, završenih projekata ćete videti 39, u radu trenutno 37.
Tu su oni slavni projekti o transfuziji 5,5 miliona evra, pa još 2 miliona evra, pa ponovo zakon smo ovde raspravljali prošlu noć, ponovo se pare našle, dva i nešto miliona, ponovo se tu nešto radi i još nije jasno, a vezano je za transfuziju.
Kod ovih realizovanih projekata interesantna su dva za ovu priču. Evo, jedan zove se Funkcionalna analiza zdravstvenog informacionog sistema u Srbiji. Što ne dadoste tu funkcionalnu analizu. Ne mora sve. Bar da nam date reference gde mi to možemo pogledati, potražiti ili da nam date izvode. Samo da kažete šta Srbija ima od informacionog sistema, da pobrojite šta ima od hardvera, softvera.
Govorite o integracionom informacionom sistemu. Koga integrišete? Pretpostavljamo, ovo je zemlja koja ima 140 i nešto hiljada zdravstvenih radnika, ima 35.000 privatnika. Hoćete da uklopite i privatni sektor da bi mogli da imate kompletne podatke. Ništa vi o tome ne govorite.
Vi se prema nama odnosite sramno i nedozvoljeno, kao da mi mozga nemamo, kao da nismo misleći ljudi, vi jednostavno napišete floskule, opšta mesta i hoćete od nas poverenje. Sramota će biti moje časne kolege narodne poslanike koji će za ovo dizati ruku, bez ubeđenja da je to u interesu i njihove dece, i njihovih roditelja i srpskog naroda. Ali, takva su vremena.
Drugi projekat koji je završen je Razvoj zdravstvenog informacionog sistema za osnovne farmaceutske zdravstvene usluge. Tu piše da je otišlo 3,3 miliona evra. Kako izgleda realna situacija? Niko u Srbiji ne može da vam kaže koliko je do sada para potrošeno na informacioni sistem.
Mi znamo da je nabavljen hardver i softver za Republički zavod za zdravstveno osiguranje, za njegove filijale, da su one umrežene, i da je nabavljen i hardver i softver za Batut, i za institute i zavode koji postoje. Da li su umreženi, to niko ne zna, kakav je softver i to niko ne zna.
Ove četiri bolnice što ste naveli, to je kreditima kupovana oprema i nikoga ne možete više da uhvatite koliko je para potrošeno. Kada novinari pitaju gospodina ministra, imam njegov odgovor, kaže, mi smo potrošili 3,3 miliona evra za ovo. U Zrenjaninu se drži svečana promocija, Zrenjanin je jedan od centara gde se sprovodilo ovo informatičko veselje i tamo oni kažu četiri miliona evra. Jedan jedno priča, drugi drugo priča, a zna se, obećano je.
Vreme jeste nevreme kolega, a to što dobacujete, to je sramota. To što vas predsedavajući ne opominje, to je njena sramota. Nemam ništa protiv. Navikli smo i mi smo oguglali.
(Predsednik: Gospođo Radeta, molim vas, nemojte dobacivati.)
Dobacuju meni, gospođo predsedavajući, dobacuju meni da je vreme. Čujem, imam dosta godina. Nije važno.
Izvinjavam se vama što vas maltretiram i pričam, ali ne pričam vama, nemojte se ljutiti, pričam građanima Srbije, pričam zbog svog deteta, pričam zbog srpskog naroda…
(Predsednik: Gospodine Momčilov, zahvaljujem.)
Nisam gotov, izvinite.
(Predsednik: Prošlo je 19 minuta.)
Prošlo je vreme? Žao mi je. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo ovo nevreme, izmučeni osmočasovnim dosadašnjim radom, treba da raspravljamo o setu veoma važnih zakona iz zdravstva. Ne žalim se zbog toga, mi lekari smo naučili na ovakve uslove, imamo i dežurstva. Ovo ćemo lako izdržati, ne znam samo kako će izdržati gospodin ministar.
SRS smatra da predlozi svih pet zakona nisu kvalitetno urađeni i neće usvajanjem doneti očekivanu bolju uređenost u oblasti za koje se donose i neće značajnije doprineti poboljšanju zdravlja građana Srbije. Predloženim zakonskim rešenjima samo se konzervira postojeće loše stanje u zdravstvu Srbije.
Kod donošenja zakona nije u potpunosti ispoštovano mišljenje stručne javnosti i udruženja i organizacija civilnog društva. Važni zakoni se iz nejasnih razloga donose po hitnoj proceduri, čime se onemogućuje kvalitetna rasprava o zakonima u odboru. Nekorektno je za zakone sa različitim temama voditi objedinjenu raspravu, čime se sprečava kvalitetna i na argumentima zasnovana rasprava na skupštinskoj sednici.
Nedopustivo je leksičko neznanje i nepoznavanje značenja osnovnih pojmova iz evropskih direktiva. Pored ovih zakona moraće se velikim brojem podzakonskih akata normirati niz drugih važnih nepokrivenih problema iz oblasti na koju se zakoni odnose. Svi zakonski predlozi promovišu centralizaciju moći ministra još više i daju mu niz nepotrebnih ovlašćenja. Ovim zakonima se održava monopol zdravstvenog sektora i predlozi potpuno diskriminišu privatni zdravstveni sektor.
Zakon o javnom zdravlju je u stvari deklaracija, koja po svom karakteru ne odgovara zakonu, te ga stoga ne treba ni usvajati kao zakon. Kod Predloga zakona o transfuziloškoj delatnosti, lečenju neplodnosti metodama biomedicinski potpomognute oplodnje, transplantaciji organa i transplantaciji tkiva i ćelija, gde naučna i stručna komponenta u regulativi mora biti od primarnog značaja, pravljenjem od uprave regulatornog tela grubo se karikiraju evropski i svetski standardi.
Zbog izuzetnog značaja predloženih zakona za građane Srbije SRS je pokušala amandmanima da popravi inicijalno loša predložena rešenja.
Poštovane koleginice i kolege, uvažena predsednice, mogao bih da nastavim ovo moje izlaganje - tužni skupe, ne bih pogrešio.
Obično kada govorim pred publikom, bilo kakvom, stojim. Ovaj put naravno neću stajati iz vama jasnih razloga, jer evo do čega smo doveli Skupštinu, da se o važnim zakonima iz zdravstvene delatnosti raspravlja noću i ovo me sve podseća na jednu opskurnu atmosferu u balkanskoj krčmi, gde su zastori spušteni, samo još da se ugasi svetlo i da obavimo posao.
No sad, da se ostavim toga, bolje da se držim zakona i onoga što mije činiti. Godine 2008. na planeti zemlji je bilo 6,7 milijardi stanovnika, a 1800. godine kada je dostignuta prva milijarda, došli smo i do ovog broja. Ono što će se dogoditi po projekcijama ozbiljne zemlje o tome vode računa, smatrajući demografske studije važnim za sudbinu jedne zemlje, a i nacije. Po prognozama svetskim na planeti zemlji imaju tri scenarija: 2050. godine ili će nas biti preko 10 milijardi, ili će nas biti 9, što je nešto bolja varijanta ili 7,4 što je možda još povoljnija.
Naime, eksponencijalni rast koji ugrožava resurse i dobrobit svih ljudi očekuje se da će tada biti i zaustavljen. Velike zemlje, kao što je Amerika, znaju da će te 2050. godine za 44% uvećati svoje stanovništvo, Kanada za 26%, Engleska za 26%, Francuska za 13%, Švedska za 12%, gle čuda, Italija za 3%, a Nemačka umanjuje svoje stanovništvo, Rusija katastrofalno.
I gde je Srbija? Mi smo među 10 zemalja koje su osuđene da nestaju polako sa planete zemlje i nas će tada biti za 21% manje nego što nas danas živi na ovim prostorima.
Naime, ako čovek gleda detaljno te prognoze, očekuje se da će nas biti 5,8 miliona, a sada nas ima 7,4. Zašto sam počeo ovako? Zbog toga što hoću da dođem do glavnog problema koji Srbija danas ima kada je zdravstvo u pitanju, naravno, to ću da povežem.
Osnovni problem srpske države i naroda je biološka ugroženost srpskog naroda. To ovaj parlament ne želi da konstatuje, a autistični ministri ne prihvataju kao ozbiljnu temu za razgovor. Bolje reći Vlada, nisu ministri krivi, kriv je onaj ko Vladu vodi, a kakve su prilike kod nas, mogli bismo mnogo krivaca da nađemo, pa bi onda spominjali i strance i tajkune, i gde bi nam kraj bio. Tadića, naravno, ponajviše.
E sad, ako je ugrožena biološka supstanca našeg naroda i sudbina države ima ovako crnu perspektivu, zbog čega to imamo? Dva su razloga prosta – jedan je bela kuga, fertilnost opada, opada u čitavom svetu, ali bogami u zemlji Srbiji drugi faktor koji utiče na to, a to je velika opšta smrtnost je takođe u porastu.
Od 2000. godine, od demokratskih promena, umesto da se zaustavi ovaj trend, mi lepo imamo porast ovog trenda. Najbolji svedok je publikacija ''Batuta'', objavljena je knjiga Zdravstveno-statistički godišnjak Republike Srbije za 2007. godinu, i kaže ovako – od 2002. do 2007. godine uočen je porast smrtnosti u Srbiji za 1,6, što je bilo uslovljeno učestalijim umiranjem od vodećih nezaraznih bolesti.
Molim vas, vodeće nezarazne bolesti su preventabilne. Koje su to bolesti? Kardiovaskularne, hipertenzija, infarkti, to je ono što ministar kaže – smanjili smo smrtnost u jedinicama intenzivnih nega, a što umiru po ćoškovima i na ulicama i što ne dožive operaciju, kao onaj dobrovoljni davalac krvi, koji je dao 116 puta krv, a nije ima 60.000 da plati za operaciju na srcu, pa je umro, e o tome mi ne možemo da vodimo računa. Možda će ga neko ubrojati u statističku grešku.
Ajde da analiziramo to detaljno, imamo mi epidemiju malignih bolesti, postoji ona i drugde, ali ono što niko ne bi očekivao u ovoj publikaciji lepo ćete videti da su i zarazne bolesti u porastu u zemlji Srbiji. Nešto što smo mislili da je prošli vek, evo nam ponovo se vraća, neću sad čitati te brojke, ali one su jasno rečene.
E sad, ako je situacija takva kakva je, a nije ružičasta, onda čovek može da se zapita, pa šta je sa sistemom zdravstvene zaštite, šta je sa našom budućnošću, ako se gleda taj sistem. Mi sada užurbano donosimo pet zakona iz zdravstvene struke.
Da vas podsetim samo, vi koji imate bolje pamćenje, kada smo donosili sistemske zakone, oni su bili vezani za donošenje budžeta i ucenom su doneseni. Jedna poslanička grupa je naterana da odustane od amandmana, ključnog amandmana koji i danas tangira sve lekare ove zemlje, čuveni čl. 177. i 199. zakona, i isto je i večeras. Objedinimo pet zakona, noćni rad, 10 poslanika iz pozicije, 10 iz opozicije, završimo posao. E, kad se tako radi, onda su i ovakvi pokazatelji zdravlja u Srbiji.
U svom izlaganju na početku kada sam izdvojio mišljenje rekao sam neke stvari koje bi neko mogao da kaže – pa nije u redu, eto preteruješ. Rekao sam da je nedopustivo leksičko neznanje i nepoznavanje značenja osnovnih pojmova iz evropskih direktiva. Ovo što je čitao gospodin Dimitrijević, one jezičke vratolomije koje niko normalan ne može ni da napiše ni da razume u Srbiji, neću ponavljati, ali moramo pružiti jasne dokaze gospodinu ministru koliko nekompetentno radi svoj posao, ne pročitavši predloge zakona i brukajući srpski parlament i nas poslanike, nudeći nam da ovako nešto i mi prihvatimo.
Evo primera, konkretnih. Kaže se u zakonu o transfuziološkoj delatnosti, imate tu definicije i kaže se u tački 22) člana 2, ''hemovigilansa jeste niz organizovanih postupanja nadzora u vezi sa ozbiljnim neželjenim događajima i ozbiljnim neželjenim reakcijama kod davalaca krvi ili primalaca krvi, kao i epidemiološko praćenje davalaca krvi.''
Ako odete do člana zakona broj 28, on ima nadnaslov Hemovigilansa krvi, i kad pročitate šta tamo piše vidite da to nema veze sa hemoviglansom. Takvo krupno neznanje pojmova, to je bruka i sramota, to u Albaniji nema.
Naravno u članu 29, ali sada je to podnaslov ć) - Praćenje i prijavljivanje ozbiljnih neželjenih događaja, odnosno ozbiljnih neželjenih reakcija, pa to bi mogla biti vigilansa. A ovo pod članom 28, gospodo, da ste pročitali direktive, one su ovde pored mene, mogu vam dati da vaši službenici pogledaju, jeste sledstvenost pojam, on se tako zove.
Rekao sam da vaše leksičke egzibicije takođe su prilično velike. Ako uzmete Predlog zakona o transplantaciji organa, onda ćete vi videti interesantan član 19. koji ima nadnaslov i kaže – nedobitnost pružanja usluga u vezi sa transplantacijom.
E sada, ako neko uzme one debele knjige, prašnjave, koje se naravno ne otvaraju u ministarstvima, recimo uzme knjigu koja se zove "Rečnik Srpske akademije nauka", pa otvori tom 14, stranu 775, onda će videti da imenica "nedobitnost" ženskog roda znači – neosvojivost i nepobedivost.
A ko će pridev da potraži, onda će videti da postoji nedobitan, nedobitna, nedobitno, i znači - koji se ne može pobediti i osvojiti, znači pokoriti, zadobiti i zauzeti, nepobediv i nesavladiv i neosvojiv.
Hajdemo sada da to vratimo na ovaj naš naslov. Neosvojivost pružanja usluga u vezi sa transplantacijom, čestitam, svaka čast. E sada ćete vi to da nam objasnite kako ste to uspeli da skupite i da spojite naravno u istom članu.
Kažete vi i dalje – obavljaju se kao nedobitne usluge, znači neosvojive, znači, eto ne mogu ni da prevedem. Rekao sam da smo se mi trudili da zbog naših građana napišemo amandmane, da popravimo iovako kriminalno data rešenja koja ste nam dali, gde ste pobrkali definicije iz direktiva, gde ste sledstveno zamenili sa vigilansom, gde srpske reči izmišljate i dajete im nova značenja koja nemaju. I mi smo vam i tu ponudili, eto dobronamerno, da to na nešto liči.
Ako bi čovek uzeo da gleda čitav set zakona, hajde da krenemo od ovog prvog, on je najveseliji, zakon o javnom zdravlju. Vidite, to uopšte nije zakon. To je rezolucija, ako bi hteli da budemo zlonamerni, mi bi kazali deklaracija.
Na prvoj godini pravnog fakulteta uči se šta zakon mora imati, šta je osnovna kategorija pravna, to je norma. Norma mora imati, je l' tako, uslove za dispoziciju, mora imati i sankciju ukoliko se ne izvrši i u ovom zakonu imate jednu jedinu normu. Koju normu – donošenje planova u vanrednim prilikama, i imate i sankciju šta će se raditi ukoliko se to ne uradi. Nijedne druge norme, hajde dobro, mi smo vam predložili i dva amandmana da vam pomognemo, pa smo kazali da se ovo menja, naslov akta, da se zove deklaracija, da li ćete usvojiti ne znam, ali da idemo dalje.
Interesantno je ako pogledate definiciju koju dajete. U članu 2. imamo javno zdravlje jeste društveno delovanje kojim se teži poboljšanju zdravlja, produženju života i poboljšanju kvaliteta života ukupnog stanovništva, a putem promovisanja zdravlja, prevencije bolesti i drugih oblika. Znam da ovo čitanje ne znači ništa mojim kolegama kojima čitam, ali to moram da pročitam jer u krovnom zakonu, Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, imate drugu definiciju.
U članu 119. kaže se, evo čitam, da uđe u zapisnik – Pod javnim zdravljem u smislu ovog zakona podrazumeva se ostvarivanje javnog interesa stvaranjem uslova za očuvanje zdravlja stanovništva putem organizovanih sveobuhvatnih aktivnosti društva usmerenih na očuvanje fizičkog i psihičkog zdravlja, odnosno očuvanja životne sredine itd.
Koja vam važi? Opredelite se. Hajde! Izmislili ste nov termin u našem jeziku, od vašeg zakona imamo ovaj pojam javno zdravlje. Narodno zdravlje, kolega ministre, evo uspeo sam da vas nasmejem, to mi je drago, to je srpski termin. Nije smetao Andriji Štamparu. Hrvati i danas imaju školu narodnog zdravlja. Kada ste preveli ono što je engleski zakon iz 19. veka, public health, ovim nezgrapnim terminom koji nije u duhu srpskog jezika i to ne znači.
Neću da vam pričam šta je u Satajami obuhvaćeno pojmom javnog zdravlja. Pogledajte definiciju englesku šta je to nauka i umetnost. Pogledajte novu dopunjenu definiciju. Gde su vaše definicije u odnosu na ovo. Kažete vi, da, to je u 170 akata obuhvaćeno. Znači, ovo je čist višak, daj još jedan zakon samo, zakon koji nema sankcija, zakon koji nema normi, koji je deklarativan. Kažem ne treba to nama. Zašto? Zato što nam je ovo bolje ispričano u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Čitajte ga pažljivo i videćete da se doslednije i bolje kroz članove onog zakona sve ovo dali. Ima jedna dobra intencija, hajde da vas pohvalim. Javno zdravlje u svim politikama je nešto što je savremeno. Verovatno ste pročitali knjigu, ali tamo imate osam principa. Gde su vaših osam principa? Da ste pisali zakon o javnom zdravlju, jer je usvojen termin, iako kažem – o narodnom zdravlju, i da ste razradili osam principa bilo bi lepo. Ovako je priča radi priče i zamajavanje stanovnika.
Hoću da kažem pa ću tu da stanem sa svojih 20 minuta – da je ovo tipičan dosovski zakon. Zašto? Obmana. Mi nemamo zdravstvenu politiku, ali pravimo zakone, a zakoni su instrumenti kojima se ostvaruje politika. Postoji nešto što je kolega Korać doneo, Vlada Srbije je donela, ali Skupština mora da donese u jednoj demokratskoj zemlji – politiku. Onda da se donose zakoni.
Ima jedna velika podvala u sva tri zakona – o transfuziji, o transplantaciji, vi zamajavate ovaj narod. Nije ova sednica ovako u ovo doba zbog nas, da nas mučite – ne. Vi se krijete i vi bežite od javnosti srpske. Vi, demokrate, sklanjate se od vaših birača. Vas je sramota šta se sve ovde događa i šta se radi, i to je jedan od glavnih razloga zašto ovako činite i od parlamenta pravite nedoličnu ustanovu.
Elem, EU je naložila direktivama regulaciona tela, regulaciona tela možete zvati agencijama i kako hoćete, institutima, nije bitno. Regulaciono telo je nešto što je neko pokušao da kaže – nezavisno, i objedinjuje upravu, upravnu delatnost, objedinjuje struku, nauku i inspekciju.
Vi, dosovci, kažem dosovski zakon, niste reformisali naš sistem do te mere da možete da budete evropski orijentisani, da donosite evropske zakone, jer ste upravu smestili u ministarstva i onda nemate kud. Sada pravite hibride. Napravili ste agenciju za lekove, pa vam sad ne valja, nemate ni direktora u toj agenciji. Do tog stepena vlada haos u vašem sistemu.
Šta ste uradili ovim zakonima? Sada ćete regulaciono telo da vraćate u Ministarstvo – e pa, ne biva. To nije Evropa. To je ruganje Evropi. To je neznanje pravne regulative i naravno čovek bi se pitao: zašto? Svuda u Evropi postoje pritisci...
Završavam rečenicu. Svuda u Evropi postoje razni pritisci na vlade. Od koga – od multinacionalnih kompanija koje deregulacijom hoće da stvore slobodni životni prostor. Šta oni rade i šta te agencije rade, znaćete i sami. Zastaću ovde da bi mogli i drugi da nastave sa izlaganjem.
Dame i gospodo narodni poslanici, da nastavimo ovaj teatar apsurda. Sve nas je manje i manje, ali šta ćemo, takve su prilike kakve su.
Čudim se zašto gospodin ministar u svom izlaganju...
Čudim se zašto gospodin ministar zamera da ovde postoje neki koji kritikuju i koji stalno kritikuju. Slučajno sam pripadnik opozicije i opozicija ima jedan jedini zadatak, da kritikuje. Znači, dobra opozicija isključivo kritikuje.
Čudim se, kada vi stalno, evo sada ko dodola počnete mantru ko je nekad bio i šta je bio, kako je bilo sve strašno, kako je sada super dobro i kako su neki bili ministri u prošlim vremenima.
Ako imate tu potrebu, okrenite se malo više iza leđa, pa se sa svojim koalicionim partnerima izjadajte lepo i kažite im šta imate.
Vi ovde odgovarate za dela koja činite otkad ste vi na vlasti. Mi pričamo o događajima koji se sada nama događaju i to je čitava suština. Ta priča je stvarno već izanđala i nema potreba da je u Skupštini pričate poslanicima.
Malo ste poskakivali, ne znam zbog čega, nešto ste bili uzbuđeni. Nema potrebe da budete uzbuđeni. Jeste, videlo se. Pušačima ste zapretili kako ih crni dani čekaju po hodnicima. Ne treba to da radite vi, ne treba vi tako da radite kad smo mi poslanici u pitanju.
Znači, samo hoću da kažem da gospodin ministar bi bolje uradio kada bi dolazio na sednice Odbora za zdravlje. Odbor za zdravlje imao je 16 sednica. Gospodin ministar je bio na dve. To je nešto što je zabrinjavajuće, daleko više nego ako neko iz opozicije kritikuje. Po meni, možda se nećemo složiti, al' ajde da idemo dalje.
Pitanje je - zašto ministar ne dolazi na sednice Odbora? To bi bilo interesantno čuti. Onda kada neko kaže - nemojte, ljudi, da krivo reči stavljate neke koje ne znače to što ste vi mislili da znače, nedobitnost, onda je to neka crna kritika. Nije. To je objektivna, realna i konstruktivna kritika.
Vi možete da kažete - nije tačno, nedobitnost znači nešto drugo, to što sam mislio. Onda ste vi u pravu. Ali, vi ne vodite takvu raspravu. Vi vodite raspravu šta je bilo ranije, vi vodite u vašim objašnjenjima, prepisujete članove zakona jednostavno, tumačite prepisivanjem istih činjenica i onda nam kažete - zašto hitno, u cilju što hitnijeg stvaranja uslova za obezbeđivanje visokog nivoa zdravstvene zaštite građana. Čekajte, spustite se na zemlju. Ovo je Srbija.
Vi ste videli, sami vaši službenici u Batutu su napisali da vam je opšta smrtnost od 2002. do 2006. godine za 1,6% otišla gore. To je fakat, to nije crna kritika. Vi to ne želite da znate. Vi to morate da znate ako ste jedan ministar zdravlja. To interesuje i nas narodne poslanike, koji nemamo tako odgovornu funkciju kao što vi imate. To interesuje i građane Srbije. To nije kritika, to je realnost, ali crna realnost, stvarno.
Naravno, kada su bile sankcije i kada je bio rat da su neke stvari bile loše i da su krenule nizbrdo. Od 2000. godine imate kredite, imate međunarodnu zajednicu, imate tendere i rezultati su 1,6% gore smrtnost, a nerazvijene zemlje sveta i srednje razvijene uspevaju da stabilizuju opštu smrtnost. Kojim merama?
Ovim za koje vi samo se deklarativno zalažete, promocijom zdravlja i prevencijom bolesti. Čitav svet raspravlja danas o ekonomskoj krizi i šta uraditi u zdravstvu u uslovima ekonomske krize. Vi putujete po svetu, kažete držite predavanja, ali to nije tema za srpski parlament.
Ovde nema krize, naravno da nema za vas. To je jedna autističnost neverovatna, kada u ovom parlamentu mi ne raspravljamo o tim vitalnim problemima sistema kome ste vi na čelu.
Da se manem sada ove rasprave, to je zaludna rasprava sigurno. Da se mi još malo pozabavimo ovim zakonima. Nema zlonamernosti, uložili smo razmišljajući za svaki zakon po 20-ak amandmana. Mi smo konsultovali stručnjake, nismo pametni da se znamo, vrhunske stručnjake koje Srbija ima, zajedno sa njima smo ove amandmane formulisali.
Vi ne negirate, naravno, ono što mi kažemo, ali kvalifikujete. Sve ono što sam rekao kao zamerku nijednim odgovorom niste opovrgli, a držite lekciju. Spustite se na zemlju. Ministar znate šta znači?
Sada, ako krenemo od ovog zakona, mučenog, za transfuziju krvi i delatnosti, koliko je tu para otišlo na projekte? Krenuo je 2002. godine projekat, pet miliona evra, pa onda još dva miliona evra, pa onda, ako pogledate šta su ciljevi i dokle smo stigli, nećete imati baš prelepu i optimističku sliku kako nam je sve dobro, kako smo imali u 2006. godini najviše davalaštvo. Ne verujem, tvrdim da smo najveće davalaštvo imali u ratnim uslovima 1999. godine i da je tada ono iznosilo 2,9%.
Na Odboru za zdravlje raspravljamo o problemima transfuzije i kaže nama direktorka, gospođa Drašković, kako je sad super situacija, a na istom sajtu vidimo da procenti ne odgovaraju nekoj sjajnoj situaciji. Srbija treba da ima 4% obuhvata davalaštvom da bi svoje potrebe zadovoljila.
Slavodobitno ste rekli – imali smo najveće u 2006. godini davalaštvo, a 6. juna „Politika“ i sve agencije objavljuju izveštaj agencijski - u Beogradu krvi za jedan i po dan. Pročitajte novine, pa ćete videti. Jeste, kazaće se, to je letnja nestašica, ovo, ono, ali to je naš problem.
Ako mi gledamo šta je sve trebalo da iznedri ta reforma transfuziološke službe i ti projekti, u tim projektima kada je potrošeno pet miliona evra kupovali ste aparate koji se daju gratis da bi se koristile hemikalije, kupovali ste u isto vreme iz budžetskih sredstava aparate. Papire imamo, oni stoje.
Vi ćete to nazvati destruktivnom kritikom, možda u odnosu na vas, ali to su fakta i činjenice. Kazali ste – agencija će biti osnovana za probleme transfuzije, biće možda pridodata agenciji za lekove. Šta ste od toga uradili?
Da ne ulazimo u ono što vi uopšte ne uvažavate, dobrovoljne davaoce krvi. Evo, preda mnom pisma dve organizacije humanitarnog udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, ti pišu i po inostranstvu, nažalost, pišu i evropskim funkcionerima.
Imamo Savez dobrovoljnih davalaca krvi Republike Srbije, koji kaže da ima 10.000 članova. Da vam ne čitam šta oni nama pišu, pišu oni to i vama. Evo, samo par njihovih stavova za ovaj vaš zakon, da ne bude to zla namera jednog zlog čoveka, opijenog mržnjom – nacrt zakona ne definiše obezbeđivanje strateških rezervi krvi i proizvoda iz krvi, već sprečava stručno metodološko uputstvo.
Tačno, zakon više nalikuje stručnom i metodološkom uputstvu. Iz ovog zakona treba da proistekne ili da proizađe 20 podzakonskih akata. Šta ste pisali zakon? Što je nekompletan, pa ne obuhvata ni sve ono što treba da obuhvati jedan zakon, o tome da ne pričamo.
Ako uzmete Zakon o zdravstvenoj zaštiti, pa pogledate samo šta jedan zavod za transfuziju krvi treba da obavlja, pa tipizacija tkiva, pa gomila stvari, ali ovaj vaš zakon to sve neće da reguliše. Gde ćete to regulisati, podzakonskim aktima? U vreme Miloševića, kazali ste, Milošević vlada podzakonskim aktima i uredbama. Ma kakvi, Milošević je malo dete, vi vladate podzakonskim aktima i uredbama. Pobrojte koliko imate podzakonskih akata i uredbi.
Šta je problem? Problem je što je to netransparentno. Mi ovde kada zakon donosimo, mi diskutujemo, raspravljamo, sučeljavamo mišljenja. Vi imate impresiju da vas mi mrzimo, da smo vam neprijatelji, šta znam, a kad vi donosite podzakonski akt, mi to ne vidimo, mi to vidimo eventualno u „Službenom glasniku“. To je problem.
Ako vi meni zamerate zlonamernost, znate šta, ja sam ginekolog, sa svojim kolegama razgovarao sam – vi niste obavili završnu raspravu, njima ste ostali dužni. Obećali ste još jedno čitanje. Oni to nisu dobili i onda vi, recimo, napišete, evo, i laici mogu lako da vide da to baš nešto nije u redu.
In vitro embrion jeste embrion van tela ljudskog bića. To stvarno nema smisla. Šta je pobačeni embrion? On je van ljudskog bića i to je vama in vitro. Samo prevod in vitro, šta znači, kada bi ga čovek bukvalno preveo, čovek opšte kulture zna. To stoji ovde u vašem zakonu ovako. Ne slažu se moje kolege s tim, nemojte da nas brukate.
Ili, dajte definiciju šta ste nam vi čitali, vi čitate sve, vi napamet ne umete da govorite. Kažite definiciju javnog zdravlja napamet. Evo, zadovoljite me. Da vidimo na šta će to ličiti.
Lečenje neplodnosti, nabrojaste sve, ama gde vam je banjsko-klimatsko lečenje? Vi to ne priznajete. To je priznata grana medicine i to je jedna od važnih grana pomoćnog lečenja. Ne, vi to preskočite i onda kažete – ovaj je zlonameran, ovaj je došao da se, eto tako, iživljava. Pa, ne može, toga u Evropi nema.
Ono što je ključno, što mi vama pokušavamo da objasnimo, naravno, vi nećete to ni da uzmete u razmatranje – ne možete vi, kada su ovi zakoni u pitanju i oblasti koje regulišu, to su oblasti visokosofisticirane nauke i struke najvišeg ranga da smeštate regulaciono telo u vaše ministarstvo. Zašto? Jer ste nekompetentni za struku i za nauku.
Kako se kompetentnost postiže, zna se – akademskim titulama, stručnim zvanjima i referencama. Mi smo vama dobronamerno predložili da ako već pravite upravu i locirate je kod vas, molimo, formirajte i ekspertske komisije od oko pet vrhunskih stručnjaka koji će doktrinu da donose. Gledajte, vi nabrojite gomilu stvari koje se tiču uprave, onda odjedanput doktrina na stvar, prati nauku u svetu i odlučuje šta će biti primenjivano u Srbiji.
To ne može u upravi da se radi, to moraju raditi eksperti. I to kad kažem, to kažem u ime svojih kolega i oni vam to kažu. Te stvari ne mogu bez struke i nauke, srpske, inostrane, kako god hoćete, ali jednostavno ne mogu biti u upravi. Vidim da sada upoznajete zakon sa znatiželjom, pa, eto, nije loše u ovim satima iskoristiti ovo vreme i za tu delatnost.
Ono što moram da kažem i kad kažemo nevladin sektor ne uvažavate, to samo ovi ljudi dobrovoljni davaoci krvi, od kojih zavisi dobrovoljno davalaštvo. Mi smo imali priliku da razgovaramo i sa ljudima koji su na dijalizi. Njih ste primili jednom, njihove primedbe jednom, i dalje ne. Niste imali snage, e, te, revolucionarne, prave, da pokušate njima da izađete u susret i da napravite taj korak kojim bi prešli Rubikon i kad bi to kadaverično davanje vašom zakonskom regulativom ipak moglo da se podigne na viši nivo.
Mi ćemo imati raspravu u pojedinostima, naravno, mi ćemo iznositi sve to tada, a ono što sasvim sigurno hoću da kažem, mnoga rešenja u ovim vašim zakonima slede trag vaših postupaka u sistemu zdravstva Srbije koji mi kritikujemo i za koje smatramo, ne da ste vi odgovorni, vi ste uradili već, dugo ste na tom položaju i na kom jeste, ono što ste mogli i umeli, sada su odgovorni oni koji dalje drže i to je sasvim jasno.
E, vi u ovom zakonu recimo o oplodnji, to je meni dosta blizak zakon, na kraju krajeva sam iz te struke i pazite šta vi kažete u zakonu o oplodnji – ustanove koje imaju pravo, je l' tako, da se bave ovim poslovima, i član 13. kaže ovako – pravo obavljanja postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje imaju prvo zdravstvene ustanove odnosno delovi zdravstvene ustanove iz plana mreže zdravstvenih ustanova koje donosi Vlada. Pa onda pod broj dva – zdravstvene ustanove osnovane u privatnoj svojini u skladu sa zakonom.
E sad, pazite ovako, kada je državna ustanova može i deo, a kada je privatna, e ne može. Nije vam smetalo da prikazujete dobre rezultate vantelesne oplodnje, koje ste stavili i u ovaj pamflet, gde se vidi da za pet procenata su bolji rezultati u ustanovama gde je privatno vlasništvo, i to svi znaju, da će šanse daleko veće biti za uspeh onoga, što vi kažete da treba pohvaliti.
Naravno, treba pohvaliti što ste odvojili sredstva za te ljude, i to nije sporno, ali pogledajte rezultate, oni vam jasno govore. Oni su najobjektivnije merilo, a ne subjektivan osećaj ili ono što je možda nešto što već postaje kao problem u našem društvu, da se privatna praksa nalazi na marginama, potpuno isključena iz sistema, samo se ide na par ustanova s kojima se sklapaju ugovori i to je jedan primer za pokazivanje, ali nikako da sme da zaživi i da bude širih razmera.
Ovi rezultati pokazuju šta može privatni sektor i oni su postignuti pre nego što ste vi uveli obavezu tim ustanovama koje su u privatnom vlasništvu, koje žele da rade, da moraju da budu bolnica. To treba znati.
U zakonu za transplantaciju organa isključivo državne ustanove mogu da rade transplantaciju. Vi kažete – u Hrvatskoj ovako, tamo onako. Pa, u Hrvatskoj više uradi Merkur transplantacija nego državna bolnica.
Gospodine ministre, po Ustavu našem privatno i državno vlasništvo su jednaki. Privatno vlasništvo će da reguliše mnoge probleme srpskog zdravstva. Problem su liste čekanja. Dobro znate, ako uključite i privatan sektor imaćete liste čekanja redukovane, imaćete konkurenciju zdravu.
Šta vi radite? Igrate se privatne prakse u državnoj ustanovi, pre podne državni doktor, popodne državnim aparatima, koje su svi građani platili, privatni posao. Uzimamo ljudima pare iz džepa.
Pacijent mora doći u poziciju, to je ono što je govorio gospodin Dimitrijević. Mi sada činimo priču, ali nažalost, nemamo prilike. Vodimo razgovore gluvih, a ovo pričam za one građane koji će u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima možda ipak pogledati ovo.
Dok ne obezbedite građaninu da može da bira, a to je biranje – da, hoću da idem i kod privatnog doktora i kod državnog, vi niste izjednačili i nemate pravedan i jednak odnos prema ova dva sistema.
Naravno, uopšte se ne zalažem da se napravi hipertrofija. Uopšte se ne zalažem da se preko noći uvede. Imali ste projekata mali milion, da ih ne nabrajam. Onaj projekat od 50 miliona, četiri zdravstvena centra. Napravi se valjevska bolnica, Kraljevo sada razmišlja kako će da završi posao. Šta je sa Vranjem? Da li ste nešto rekli za Vranje? Da li sam nekada čuo nešto za Vranje? Vranje je deo tog projekta. Šta je sa Zrenjaninom? Završen projekat.
Da čitam stavke iz Kraljevačke bolnice? Ne pada mi na pamet, to će policija i nadležni organi, a imate i papire, kruže već po Srbiji. Nažalost. To je jedan problem. Dobacuje mi sada – tenderi. Ne, to ćemo drugi put pričati, sada pričamo o ovim zakonima.
Hoću da apelujem na vas. Očigledno ne čitate zakone. Pročitajte amandmane, pročitajte zakone, sravnite to. Kažite – gospodo radikali, niste ovde u pravu, ovo je materijalna neistina, ovo u rečniku ne piše, ovo u medicinskom udžbeniku ne piše.
Tako da razgovaramo, ljudski ako može, pa onda ću da kažem izvinite, gospodine ministre, pogrešili smo, povlačimo amandmane. Ne, nema tog razgovora, ali ima kvalifikacije. Ko je bio u upravnom odboru nekog „š“? Ama gde ste vi sve bili, u koliko upravnih odbora ste vi bili i koliko ste se para namlatili, kada bih to uzeo da brojim, od toga bi narodu bilo zlo.
Kada pričamo o ovim zakonima, ako hoćemo ozbiljno da razgovaramo, ne možemo isključiti i ono što je za mene prilično važno, a to je šta o svemu ovome govore i dobrovoljni davaoci krvi. Vi se oglušite, ja neću. Odgovorite na ovo što su napisali vama, to tražim od vas. Neću da čitam, neću da vas brukam. Odgovorite na pismo dobrovoljnih davalaca krvi.
Odgovorite do čega će dovesti centralizacija? Vi ćete kazati – pa da, ne piše u zakonu. Naravno da ne piše, pisaće u podzakonskom aktu i pisaće u mreži, a mi to nećemo videti. Mi državu regionalizujemo, terate nas na legalizaciju, pravite destrukciju Srbije, a tamo gde treba da bude regionalizacija prava, to ne dozvoljavate.
Šta je sistem regionalizacije dobar? Da se jednom stanovništvu na jednoj teritoriji, jasno definisanoj, omogući da ima sve što imaju svi građani Srbije. Smeje se ministar, on ima koliko mu treba, za građane baš ga briga. Smeje se i pomoćnica, ima ona dovoljno. Njen region je onaj tamo južni. Gospodin ministar ima ovaj region. Za njih je dovoljno i mogu da se smeju, i za njih je ovo zabava.
Vodimo jedan tužan i neprimeren razgovor u neprimereno vreme, a ne vodimo konkretan. Podneli smo amandmane, kada budete odgovarali da vidimo šta ćete odgovoriti i da li će to biti rasprava ostrašćena, obojena mržnjom.
Ili, dam vam brojke, a vi kažete – u zakonu, kaže – može žena da ide u program oplodnje veštačke do godina koje su povoljne. Šta to znači? Dam vam konkretne brojke, pogledam belgijski zakon, pogledam češki zakon, pa vama predložimo brojke, a znamo, razmišljamo o našoj populaciji.
Besmisleno je donirati jajne ćelije preko 35. godine, to je negde udžbeničko znanje. Zašto to ne normirate? Ne, vi ćete to podzakonskim aktom. Zašto? Gledate li te zakone druge.
A pošto ste vi vrlo skloni da izađete iz teme, načeta je priča o korupciji. Da li je svet lud, stvarno, evo sad vas to pitam. Pošto ste vi radili razne komentare i o pušenju ste govorili, nemam ništa protiv, to je zlo, uvek treba kazati neku reč i tu, ali nije baš primereno u ovo vreme kad se ovi zakoni donose u ovo doba.
"GREKO'' i Kos kažu da je zdravstvo u vrhu korupcije. Nikada vi to niste primetili. Kako to? Vi ste čovek koji najviše vidi. Na najvišem ste mestu. Njegoš kaže - ko je gore taj više vidi, je l' tako? Nikada to ne pomenuste, a kaže ovaj "GREKO'' i kaže Kos, i gomila drugih kažu, ali je ovo zemlja gde se samo priča o borbi protiv korupcije i nažalost ispada da "Evropejci" su glavni verbalni protagonisti borbe, heroji bezopasnih situacija. U priči se bore, a konkretno ne.
Evo konkretnog primera, u Novom Sadu je dokazana pljačka kupovinom sterilizacije. Čudi se ministar, ne čita novine. O tome je pisano već pet puta. Predmet je ispitan do kraja. Krenuo sudija, vratio državnom tužiocu. Državni tužilac drži četiri meseca i šta onda radi? Prebaci predmet u Valjevo, a ovaj u Valjevu, šta uradi, brže bolje za tri dana odgovori - nema elemenata da se pokrene postupak.
Sudija je zakazao suđenje. Sve je dokazano. Čovek koji vodi tu akciju na čelu sindikata danas mal' nije poginuo u tobožnjoj saobraćajnoj nesreći, gde mu je šoferšajbna proletela u tunelu i jedva je ostao živ, ali mu je pre toga rečeno - ti nećeš biti živ. E, moj gospodine ministre, zašto ne zaštitite i te zdravstvene radnike koji se bore istinski protiv korupcije?
Ne znate. Evo, kazao sam vam. Hajde sada u akciju, hajde da se pokažete, pa da vam skinem kapu. To što pričate mantre vaše šta je bilo, kažem vam, kada budete imali sledeći put tu želju, slobodno vašim koalicionim partnerima se obratite i sve im to ispričajte, pa nastavite dalje ljubav zajedničku.
To je ono što imam da vam kažem, a u raspravi u pojedinostima ćemo sve konkretno ono što smo stavili kao primedbu, želeti da čujemo vaš odgovor, a ne da slušamo vaše kvalifikacije, vaše tirade. Držte se činjenica. Porazne su one po vas.
Ej, zarazne bolesti rastu u Srbiji, kažu - bolje registrovanje. Gde vam je informacioni sistem? Nemate informacioni sistem, a koliko ste projekata potrošili? Zašto nemate? Znamo, kazaćemo vam - ima sledeći zakon. Objasnićemo vam.
Poštovane koleginice i kolege, ispred SRS sam predložio da se član 16. briše. Imamo ovde jedan tipičan dosovski zakon na dnevnom redu. Svi ti zakoni, zna se uglavnom na šta se svode, na popravku ranije donetih, loših zakonskih rešenja i predloga.
Svi ovi zakoni, bar što se tiče poljoprivrede, a to je moglo da se vidi jasno iz izlaganja predstavnika SRS, doneli su samo mogućnost bogaćenja jednom određenom uskom krugu ljudi. Otežali su dodatno položaj individualnog poljoprivrednog proizvođača i omogućili su jednu pretpostavku da Srbija postane uvoznik hrane, nečeg što je strateška stvar za svaku normalnu zemlju.
Zašto smo predložili da se član 16. briše? O čemu on govori? Govori o dobrovoljnom grupisanju zemljišta. Prema starom zakonu, skupština lokalne samouprave je donosila odluku o pokretanju postupka za ukrupnjavanje dobrovoljnog zemljišta, ako se 10 predlagača pojavi ili ako postoje opravdani razlozi. Znači, može da se i arbitrira, nije važno ni da imaš predlagača, lokalna skupština ako proceni da treba može da se krene. Šta nam se nudi novim rešenjem? Nudi se da sada imamo tri načina za pokretanje – prvo, deset predlagača ili jedan, ako je u pitanju državno zemljište, i naravno opet arbitriranje u Skupštini ako eko proceni da postoji neki opšti interes koji potpuno nije jasan i nije obrađen.
Gledajte šta se u obrazloženju kaže – u obrazloženju se nama prepiše potpuno identičan sadržaj člana ovog zakona. To je kao, da vam kažem na primeru, kad bih sada izrekao sud da gospođa Čomić izvanredno vodi skupštinske sednice. Onda ovaj sud hteo da dokažem i potvrdim činjenicom. Šta bi mi bio dokaz? Dokaz, ponovio bih, doktorka Čomić izuzetno dobro vodi Skupštinu. Eto, tako vi nama stručno obrazlažete.