Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Mi ovim amandmanom tražimo da se briše član 11, jer se tim članom dodaje novi član 75a, a to je komisija za primenu međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor.

Protivimo se formiranju, ne formiranju radnih grupa, ako je komisija radna grupa koja treba savetodavno da pomogne u ministarstvu neke stvari, onda to ne zaslužuje da bude u zakonu. Ako ga već stavljate u zakon, da li je to u rangu Republičke komisije za zaštitu prava ponuđača u postupcima javnih nabavki?

Član 75a i član 75. međusobno se prepliću. Na prvi pogled deluje da regulišu različite stvari, međutim to je sve jedno te isto.

Moram samo da vam skrenem pažnju da bi DRI trebala da se uključi u ovaj posao, bez obzira što je revizija, hajde da kažem, drugo poluvreme, ali ovakvim formiranjem radnih grupa… Pazite, radnu grupu koja treba da pomogne ministru formira Vlada. Ne znam ko vam je dao ideju da ovo ubacujete u ovo.

Međutim, prosto ne mogu da shvatim predstavnika Vlade, zašto ste toliko čovek kamenog srca? Evo, po deset puta slušamo 25 istih amandmana i da vi ne prihvatite ni jedan amandman, a oni glasali za vas. Hajde što moje amandmane ne prihvatate, to mogu da razumem, ali kako sada? Ovo su amandmani koji treba da dokažu koliko je ova Vlada bolja od one Vlade pre pola godine i sada slušamo ovde… Podržavam, glasaću za sve ove amandmane, ali se plašim da oni ne povuku. Šta ako oni povuku amandmane, kako onda mi da glasamo? Mene prosto ne moraju da ubeđuju, sve amandmane prihvatam. Zašto? Zato što su ozbiljni, odgovorni, temeljno pripremljeni i govore o tome šta treba premijer da nastavi da ne bi pravio greške kao prethodni premijer. To je svrha ovih amandmana.

Gospodine Marinkoviću, kada neko sa ove strane kaže da neko zloupotrebljava Poslovnik, amandmane da bi trošio vreme, odmah da mu date opomenu. Amandmani se ne podnose da bi se trošilo vreme. Amandmani se podnose da bi se poboljšao predlog zakona. Pogledajte, podržavaju Vladu, na svaki član 17. amandman da se poboljša, sve to treba da se ugradi u član, pa neka ga tumači posle kako ko hoće. Poštujte Poslovnik, gospodine Marinkoviću.
Član 14. reguliše nešto što se zove savet. Za razliku od onoga što smo ranije imali – komisija, savet bira ministar, naknadu određuje ministar, a kod one komisije, nju bira i imenuje Vlada, i naknadu određuje Vlada.

Moram da vas podsetim da kod nas važi jedna izreka - više babica, kilava deca. I na ono Čerčilovo – kad hoćeš nešto da staviš po stranu, da ga ne rešiš, samo napravi komisiju. U Srbiji nemamo sreće sa komisijama i sa telima, jer ne mogu da se slože kao rogovi u vreći.

Šta je karakteristično i za komisiju i za savet? Karakteristično je da je to u stvari savetodavno telo ministra. Sada neću da ulazim u detalje, ovde se radi o programskom budžetu, a tamo kod one komisije o računovodstvu i knjigovodstvu za budžet itd.

Samo bih vam skrenuo pažnju, danas sam čuo velike pohvale povodom rezultata novog premijera za nekoliko meseci. Prosto sam se iznenadio da su tako dobri rezultati za ovih nekoliko meseci, da su oni toliko bolji nego rezultati prethodnog premijera koji je radio četiri godine. Malo mi je i krivo. Dezavuišete ono što je radio moj Vučić, a hvalite ono što je radila nestranačka ličnost zvana Ana Brnabić. To ne ide nekako, ali hajde de.

Molim gospodina Vujovića da Vlada hitno zaseda, da promeni svoje mišljenje, da usvoji sve amandmane većine. To su mnogo dobri amandmani. Svaki član će dobiti još novih 18 stavova i može svako da tumači šta god hoće.

Gospodine Vujoviću, vaš premijer, koga ste vi kritikovali dok je bio ministar, je najavio digitalizaciju. Ja bih vam preporučio za kapitalne projekte i kapitalne izdatke da obezbedite jedan kompjuterski program, a ima takvih koji su u stanju da prate sve investicije. To su vrlo dobri programi, ima ih i na našem tržištu, maltene od projekta nabavke, do knjiženja itd, itd. Ušteda, ko koristi taj kompjuterski program, je 15%. Još veće uštede su za kompjuterski program koji bi se ticao programskog budžeta, kapitalnih investicija i Trezora. Ovo što vam je „Informatika“ napravila ništa ne valja, da znate, ništa se ne vidi.

Ja sam se prijatno iznenadio, mislio sam da mi nećemo da dođemo do Zakona o budžetu i mi danas nismo došli do Zakona o budžetu. Nema rasprave o amandmanima, rasprava je završena. Važno da je sve u skladu sa Poslovnikom i važno da je sve u skladu sa standardima EU. Što bi rekli ovi ovamo - Tako je! Bravo!
Samo da podsetim da čl. 2. i 3. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu tretiraju finansiranje nadležnosti Republike Srbije i finansiranje nadležnosti AP Vojvodine. U čemu se ogleda izmena koju predlaže Vlada, da se razdvoji jedna rečena na dve rečenice, odnosno jedna tačka na dve tačke? Da se donacija i transferi zadrže u jednoj tački, a da posebna tačka bude pomoć iz EU.

Dobro je što ste ovo pokrenuli, jer ste otvorili celo pitanje uopšte kakav je koncept Zakona o budžetskom sistemu. Moram da vam skrenem pažnju da ste sve donacije, pa i ovo što dolazi iz EU stavili u rang javnih prihoda. Ako su javni prihodi, onda treba da se u raspodeli usmere ka direktnim ili indirektnim korisnicima budžetskih sredstava, ne bi mogli da dolaze neki drugi. Tu se opet vraćamo na ono centralno pitanje – šta su indirektni, a šta su direktni korisnici budžetskih sredstava? Zamislite šta su kod nas indirektni korisnici budžetskih sredstava. To su pravosudni organi, budžetski fondovi, mesne zajednice i ustanove osnovane od strane Republike. Međutim, kao što možete da primetite, nema agencija. Nigde ne postoje agencije. Da li možete da zamislite da, recimo, Agencija za osiguranje depozita ne postoji u budžetu? Da li možete da prihvatite da nekog ko ostvaruje javne prihode, pa i namenski ih ostvaruje, nema u budžetu, on je izvan budžeta?

Nama je potrebna jedna celovita reforma javnih finansija. Da li će ići to kroz jedan ili kroz dva zakona, u krajnjem slučaju nije ni bitno. Da li će posebnim zakonom biti regulisani javni prihodi i javni rashodi, a drugim zakonom budžet i budžetski sistem, to u ovom trenutku nije bitno. Važno je da postoji niz odredbi u zakonu, koje su loše, koje ne prikazuju stanje javnih prihoda i primanja. Ja koristim reč javnih primanja, jer i ovo što dobijate iz EU su javna primanja.

Apropo nečega što ste juče pričali, mislim da više ne biste smeli da to ponavljate, da ne biste napravili još veću štetu Republici Srbiji i svim građanima Republike Srbije. Juče ste otvorili jednu pogrešnu diskusiju o jednoj odluci Ustavnog suda Republike Srbije. Po toj odluci na koju ste se vi pozivali, ili da budem precizniji – rešenje, vi ste čitali jedan deo koji je pogrešan, gde je rečeno da su penzije imovinsko pravo. Penzije nisu imovinsko pravo. A ovi iz Ustavnog suda kad su rekli da je imovinsko pravo, oni su na taj način uspostavili nadležnost Evropskog suda za ljudska prava, kao četvrtog nivoa zaštite.

Penzije su socijalno pravo. Najveći deo sredstava za penzije se finansira iz doprinosa, a doprinosi su javni prihodi. Fond penzijsko-invalidskog osiguranja nije banka koja čuva privatne pare na štednji. Zato Republika preuzima obavezu da iz budžeta finansira nedostajući deo sredstava za isplatu onih aproprijacija koje po zakonu pripadaju nekom pojedincu. Penzija je socijalno pravo, penzija je stečeno pravo, a neko iz Ustavnog suda vas je prevario pa je rekao da je imovinsko pravo. Ako je imovinsko pravo, onda je to član 3. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i neko vas je silno prevario. Kada bi penzija bila imovinsko pravo, onda bi u sebi sadržavala i pravo korišćenja, upravljanja i raspolaganja, a pravo na penziju i pravo na isplatu penzije nema to pravo korišćenja, upravljanja i raspolaganja, jer nije imovinsko pravo.

Ja sam prosto zaprepašćen. Mene ne čude diskusije narodnih poslanika, ne moraju poslanici i da znaju to, treba da iskažu neki svoj politički stav, ali u Vladi moraju da budu ljudi koji se razumeju u ove oblasti. Vodite računa šta radite, jer pričinjavate još veću štetu. Imovinsko pravo, po Evropskoj konvenciji o zaštiti o ljudskih prava, može da se privremeno ograniči, mogu da se uvedu neke restrikcije koje su svojstvene samoj suštini prava i koje, po prirodi stvari, traju ograničeno i nisu u suprotnosti sa tekovinama demokratskog društva.

Vodite računa šta ste radili. Ja ne želim kompletnu argumentaciju da koristim zato što neprijatelji mogu da koriste protiv Srbije, ne protiv vlasti, nego protiv Srbije. Mnoge kritičke ocene u nekom ranijem periodu koje su izrečene, i Evropska komisija i Venecijanska komisija i neki drugi, sa zakašnjenjem od nekoliko godina su unosile te citate i napadale Srbiju. Ja taj luksuz sebi neću da dozvolim. Ja mogu da budem protiv vlasti, ali ne mogu da budem protiv Srbije. Ali, vodite računa šta radite. Vodite računa šta radite jer pričinjavate dugotrajno mnogo veću štetu nego što možete da zamislite.
Gospođo predsedavajuća, prošle godine, otprilike u ovo vreme, imali smo Zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu i tada smo imali član 4. On je glasio - u članu 27j dodaje se stav 5. koji glasi: „Sadržaj predloga srednjoročnih prioriteta javnih investicija i uslove za njihovo uključivanje u predlog za prioritetne oblasti finansiranja propisuje ministar.

Mi pričasmo da to ne valja, a vi nas napadaste. Usvojilo se vaše, doneo se taj zakon i usvojio se taj član 4. Sada, posle godinu dana, u članu 6. Predloga zakona predlagač, Vlada Republike Srbije, sada sa novim premijerom, kaže da se izbriše iz člana 27j baš taj stav 5, to ovlašćenje ministra. Reklo bi se piši – briši. Samo je važno da bude po propisima i standardima EU.

Onda dobijemo odgovor od predstavnika Vlade, da je to urađeno zato što je u međuvremenu Vlada donela uredbu na osnovu člana 54a Zakona o budžetskom sistemu. Ali, član 54a je postojao i prošle godine, pa nije bio osnov za uredbu. Zato je napravljena ta intervencija koja je napravljena. I na ovaj način se probijaju svi mogući rekordi.

Gospođo Gojković, bićete upamćeni u 2017. godini jer je Narodna skupština bila uspešna, donela je mnogo više zakona o kojima se nije raspravljalo po amandmanima, nego onih zakona gde je bila rasprava o amandmanima. Ja mislim da to nije dobro.
Evo, posle godinu dana menjamo član 56a, koji je pre godinu dana ugrađen, odnosi se na prinudnu naplatu. Ovo što se ovim predlogom zakona traži jeste da se unese nov stav 9, da sva ograničenja prinudne naplate se prošire i na organizacije obaveznog osiguranja.

Međutim, i prošle godine kada se unosio ovaj član, javio se stvarno jedan suštinski feler. O čemu se radi? Nalog za prinudnu naplatu daje Narodna banka Srbije preko svog odeljenja, ali taj nalog sprovodi Uprava za trezor, jer se kod nje vode računi, što direktnih, što indirektnih korisnika budžetskih sredstava.

Prošle godine smo rekli, a i sada ponavljamo, sa ovakvom vrstom ograničenja možete da idete samo kada su u pitanju namenska sredstva, kada su u pitanju budžetski fondovi, koji treba da budu zaštićeni od prinudne naplate, a kada su u pitanju druga sredstva, ne sme da se proširi ova zaštita i ova restrikcija, jer se dovodi u pitanje osnovni princip, pa i princip Svetske banke. Ugovor, to je zakon za ugovorne strane. Šta ukoliko ne ispuni ugovornu obavezu korisnik budžetskih sredstava prema nekom privrednom društvu? Kako onda naplati? Dobije i nalog Narodne banke odeljenja u Kragujevcu, dođe do trezora, a Uprava za trezor ne želi da ga izvrši.

Ovo treba da se malo drugačije posmatra, da i država kada ulazi u neke obaveze ugovorne prirode, pa ili kada sebi stvara obavezu sprovodeći neki zakon gde se javljaju i pojedinci kao korisnici nekih usluga ili nekih prava, da na vreme planira svoje obaveze, a ne da se sa jednim restriktivnim planiranjem ili ograničenim sredstvima, uz ova sva ograničenja koja su navedena u članu 56a, praktično dezavuiše nalog „Narodne banke“ o prinudnoj naplati.
Članom 9. sa kojim se vrši odgovarajuća izmena u članu 61. Zakona o budžetskom sistemu, na prvi pogled izgleda da je intervencija skromna, jer se samo menjaju procenti, pa ono što je bilo do pet menja se da bude do deset odsto i kod organizacije obaveznog osiguranja kada je u pitanju trošak zdravstvene zaštite i preko deset posto.

Mi smo tražili amandmanom da se ovo briše zato što, ali da ne ulazim u sve ove sitne detalje povodom ovoga, ali poenta je u sledećem. Ako dođe do realne potrebe da se promeni, do neke promene u nekom aproprijaciji, direktni korisnik budžetskih sredstava uz saglasnost ministarstva može da izvrši odgovarajuću promenu.

Pogledajte koliko to izgleda besmisleno na primeru recimo budžeta za 2018. godinu. Kao direktni korisnik budžetskih sredstava se pominje, recimo, kabinet. Evo, da uzmemo kabinet ministra bez portfelja zaduženog za regionalni razvoj i javna preduzeća, 850 miliona dinara je planirano. Ukoliko bi se desila neka izmena, neka potreba da se neka aproprijacija promeni, do sada je bilo ograničenje do pet posto uz saglasnost Ministarstva finansija, a sada je do deset posto.

Onda se postavlja pitanje, šta je sa ozbiljnošću budžeta? Šta je sa odgovornošću onih koji su zaduženi za izvršenje budžeta? Šta je sa odgovornošću onih koji su zaduženi za planiranje budžeta? Po pravilu kada dođe do mnogo većih odstupanja u nekim od tih aproprijacija ide se na rebalans budžeta, bez obzira što ne postoje razlozi za njegovo povećanje ili smanjivanje u zavisnosti od priliva ili odliva sredstava.

Smatram da povećanje ovog limita na 10% pojačava diskreciju kod direktnih korisnika budžetskih sredstava. Mada mi uopšte nije jasno kako je kabinet mogao da bude direktni korisnik budžetskih sredstava, kada kabinet po zakonu nije ni organ državne uprave, niti posebna organizacija. Kako ste vi to skarabudžili u ovom Predlogu zakona o budžetu za 2018. godinu biće interesantno.

Radi potpune informisanosti samo moram da kažem da se ova intervencija odnosi na opšta primanja koja su regulisana Zakonom o budžetu, a ne na ona koja su, ajde da kažem namenska primanja koja dolaze iz drugih fondova, te na taj način očigledno postoji neki strah kada je u pitanju EU i kada su njihova sredstva preusmeravaju preko direktnih korisnika budžetskih sredstava.
Ja moram da objasnim. Uzmite član 5. Predloga zakona o budžetu za 2018. godinu i uzmite odgovarajući član Zakona o budžetu za 2017. godinu, pa pogledajte gde su ti vaši kapitalni izdaci, gde su ti vaši kapitalni projekti. U dobrom delu oni se ponavljaju. Zašto? Zato što se prikazuje trogodišnje. Jel tako? Pa kad pogledate šta je prošle godine u 2017. godine navedeno da će se realizuje u 2018. godini vidite veliko neslaganje od ministarstva do ministarstva. Ako neko zna da radi programski budžet, neka radi programski budžet, ali nemoj da se krije iza promene iznosa u okviru aproprijacije.

I druga jedna stvar, podhitno treba da promenite onu odredbu zakona o kapitalnim investicijama, kapitalnim projektima. Tamo ste stavili građevinske objekte, eksproprijaciju, zemljište itd, pa ste stavili mašine i opreme. Molim vas razgraničite. Razgraničite šta je tekuće održavanje, šta je investiciono održavanje, šta su klasični kapitalni projekti sa nekretninama, a šta je sitan inventar, šta su mašine, šta su komppjuteri. Oni vas varaju. Oni vam ubacuju i kompjutere u kapitalne projekte. Ja zbog vas ovo pričam, jer sutra će neko da otvori ove knjige.

Ova današnja rasprava je fantastična. Znate zbog čega? Zato što ostaje stenogram. A svako je rob svoje reči koju je rekao u ovoj sali, pa bez obzira da li danas da li pre 20 godina. Neko će da čita ove stenograme, pa će sutra da vas proziva šta ste rekli, šta ste uradili, šta ste obećali, kako ste se ponašali. Vodite računa o tome.

Ja zbog vas ovo pričam, zbog sebe ne pričam.
Mi smo podneli amandman i tražili smo da se briše taj član 1. Zakona o dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2017. godinu, a evo i razloga zašto smo to tražili.

Prvo, Zakon o budžetskom sistemu u članu 2. stav 1. tačka 30, kaže da je rebalans budžeta promena Zakona o budžetu Republike Srbije u toku budžetske godine kojim se menjaju, odnosno dopunjuje budžet. Zakon o dopunama je zakon kojim se menjaju odgovarajući zakon, znači taj kriterijum podrazumeva da se radi o rebalansu.

Dalje, Zakon o budžetskom sistemu podrazumeva da budžet Republike sadrži opšti i posebni deo, ne postoji treći deo izvršavanje budžeta.

Kod nas je postala praksa da se u Zakon o budžetu ubaci po tridesetak, četrdesetak odredbi - izvršavanje budžeta, što u prevodu znači dezavuisanje svega onoga što se tiče izvršavanja budžeta što je pripisano Zakonom o budžetskom sistemu. To je vrlo važna druga podvala.

Treća stvar koja je najvažnija, povodom ove dopune, jeste da predlagač ovog zakona traži od Narodne skupštine da Vladu ovlasti da svojom odlukom odredi ko će i koliko će da dobije nagrade i bonuse.

Narodna skupština nema to ovlašćenje. Zašto nema to ovlašćenje? Prvo moramo da saznamo odakle su pojavile pare. Ako su se pare pojavile zbog nekog suficita onda znači da su se povećali prihodi i primanja. Ako su se povećali prihodi i primanju to mora da se izrazi u članu 1. Zakona o budžetu za 2017. godinu. Ako su se smanjili kojim slučajem rashodi i izdaci, onda opet to mora da se sprovede kroz opšti i posebni deo Zakona o budžetu za 2017. godinu na svim onim pozicijama unutar korisnika budžetskih sredstava gde dolazi do povećanja sredstava za nagrade i bonuse, kako su napisali ovde, svuda mora da se izvrši izmena na odgovarajućoj ekonomskoj klasifikaciji. Tako se oduvek radilo.

Ovde se pribeglo jednom lukavstvu, ne kaže se kako su obezbeđena sredstva, ne vidi se na kojoj poziciji su ta sredstva obezbeđena, već se traži pred Novu godinu ovlašćenje da Vlada bude Deda Mraz. I, gle čuda, baš u onom članu Zakona o budžetu za 2017. godinu, gde je propisana restrikcija ograničenja da se te isplate neće vršiti u 2017. godini. Prosto sam iznenađen da je ovo moglo da prođe naš Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo, da oni nisu primetili ovoliku nesaglasnost sa propisima, pre svega sa Zakonom o budžetskom sistemu, sa kojim Zakon o budžetu mora da bude u saglasnosti.

Naravno, ja ne želim da pričam o onom delu koji se tiče pojedinačnih korisnika, eventualno ovih sredstava, već samo želim da ukažem da ovo mora biti mnogo jasnije i mora biti zasnovano na zakonu.
I mi smo podneli amandman kojim smo tražili da se briše član 1. Predloga zakona. Zašto? Ako se budžetski fond izbaci i više ne bude indirektni korisnik budžetskih sredstava, ja ne znam šta ćemo da dobijemo.

Pročitali smo jedno obrazloženje da je budžetski fond ustvari račun u Trezoru, pa svi direktni, indirektni korisnici budžetski sredstava u Trezoru su račun, ali iza tog računa se krije pravno lice i budžetski fond jeste pravno lice. Pogledajte predlog zakona za 2018. godinu, pa ćete videti na kojim sve pozicijama se nalaze budžetski fondovi, a to su u suštini namenski fondovi, gde se izdvajaju neka sredstva za tačno određene namene.

Međutim, mnogo veći problem ovog Zakona o budžetskom sistemu je taj što… Ovo što držim u ruci je spisak korisnika javnih sredstava. U ovom delu se nalazi samo nekih 2.000 korisnika javnih sredstava tzv. republičkog nivoa. Pravilnik i ovaj spisak je na osnovu člana 8. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srbije doneo ministar finansija. Kada gledamo samo korisnike budžetskih sredstava na Republičkom nivou, ovde ćemo videti direktne i indirektne korisnike.

Međutim, tu se nalaze pod šifrom šest drugi korisnici javnih sredstava, pod šifrom sedam ostali korisnici javnih sredstava. Svi oni moraju da budu uključeni u budžet Republike Srbije. Nažalost, njih nema u budžetu Republike Srbije. Zašto ih nema? Gde je Nacionalna korporacija za osiguranje depozita? Gde su druge brojne agencije? Toga nema u budžetu Republike Srbije, to je izbačeno, a oni su korisnici budžetskih sredstava.

Mi ćemo na jednom od sledećih članova otvoriti jednu veliku dilemu - šta su javni prihodi, šta su primanja, šta su javni rashodi, šta su izdaci, pa da vidite koliko su naši budžeti za proteklih nekoliko godina, ne samo nejasni, nego ne sadrže pravi prikaz budžetske potrošnje. Dobar deo budžetske potrošnje, u jednom velikom procentu, nalazi se izvan Zakona o budžetu Republike Srbije. Ako bi se išlo tom logikom da se i budžetski fondovi izbace, izvinite molim vas, a šta će onda da ostane u budžetu Republike Srbije? Da li ćemo mi onda da raspravljamo samo o 60% potrošnje na nivou Republike, a 40% da nam bude nevidljivo, kao što je sad u jednom velikom procentu nevidljivo?
Javljam se za repliku zato što je u negativnom kontekstu pomenuta SRS.

Znate, kada je država pod sankcijama, kada ne postoji mogućnost da komunicira sa međunarodnim finansijskim institucijama, onda se država na razne načine snalazi i to je legitimno pravo svih onih koji su tada bili na vlasti.

Moram da skrenem pažnju, kada ste 2001. godine došli na vlast, bez obzira koju ste metodologiju primenili, napravili ste nekoliko loših stvari. Prva loša stvar jeste što ste narod ubedili da je SFRJ za vreme sankcija uzimala inostrane kredite. Nije uzela ni jednu marku kredita. Zadnji kredit u SFRJ je došao negde 1988. godine, ako ne i ranije.

Drugo, vi ste tada zahvaljujući učeniku gospodina Vujovića, koji se zove Mlađan Dinkić napravili jedan aranžman nevoljno, rađanje preko instituta G17 čiji je osnivač gospodin Vujović i Mirosinka Dinkić i onda pregovori sa ona dva kluba su se zasnivala na principu da se pogase naše domaće banke, da se otvori prostor ulasku stranim bankama, da se izvrši nulovanje, a i dan danas, stečaj sa tim bankama nije završen i još dugo neće biti završen, otvoren je prostor da uđu strane banke. Danas ste svi vi žrtve stranih banaka.

Što se tiče penzija, molim vas, od 2008. godine, februara meseca, tu je Momo Čolaković i još neki ljudi, kada se razgovaralo šta, kako dalje, šta kako ako nema para i šta kako ukoliko zakon dozvoljava neka povećana prava. Kako taj problem da se reši? I taj problem se nekako rešavao, ali molim vas, vodite računa. U potpunosti vas razumem da imate potrebu da kritikujete, ali danas u ovoj Vladi sedi PUPS, sedi SPS, sedi Rasimova stranka … (Isključen mikrofon.)
Na početku sam…

(Radoslav Milojičić: Tražio sam repliku.)

Da li ja pričam ili ne pričam? Šta je ovo?

(Maja Videnović: Pa ima pravo na repliku.)

(Radoslav Milojičić: Nemam pravo na repliku?)

Da li ja mogu da pričam ili ne mogu? Mogu?

(Radoslav Milojičić: Čega se plašite?)

Na početku da vas podsetim, mi se nalazimo u decembru 2007. godine, a 31. tačka dnevnog reda jeste odluka…
Da li može sada?
Znači, u decembru mesecu 2017. godine u ovom objedinjenom dnevnom redu od 31 tačke, tačka 31 glasi – Odluka o davanju saglasnosti na finansijski plan REM-a za 2017. godinu.
Ja sam prvo mislio da je neka greška, da je to 2018. godina. Međutim, u pitanju je 2017. godina. Znači ono što je trebalo da se uradi do marta 2017. godine radimo u decembru mesecu 2017. godine. Dobro, nemamo ni Zakon o završnom računu budžeta za 2016. godinu, ali nemamo ni za 2003. godinu, ni za sve ove godine na ovamo.
Šta možemo danas da pričamo u okviru ovog epohalnog vremena od 35 sekundi po svakoj tački dnevnog reda? Možemo da pričamo o kontinuitetu. Znači, 2000 godine, kada je DOS na paljevini ove zgrade došao na vlast, on je krenuo sa izgradnjom koridora prema Briselu i oni su taj koridor radili nekoliko godina, prvo Đinđić, pa onda Koštunica, pa onda zajedno Koštunica i Tadić, pa Tadić, a od 2012. godine taj koridor nastavlja dalje da gradi ekipa koja je i danas kao koalicija na vlasti i to su samo trase.
Šta se desilo sa našim budžetskim sistemom? On je 2001. godine metodološki promenjen, pa je onda još jednom metodološki bio promenjen kada je bila potreba da se Mlađan Dinkić izabere za, gle, najboljeg ministra u Evropi, pa se onda javio onaj veliki suficit i nacionalni program, da bi posle nekoliko godina bilo rečeno – to je sve bila laž. Ali, on je čovek dobio nagradu.
Sve što je urađeno od 2000. godine do danas urađeno je uz saglasnost Venecijanske komisije, Svetske banke, MMF-a, EU, Evropske komisije, civilnog društva kao nadzornika, koji sprovode ovo što se dešava ovde, ambasada itd, itd.
Ja kad vidim ovu svađu sa ove i sa ove strane, a oni su isti, izmešano. Isti, nema tu razlike. LJajić, nemoguće da se izbaci iz Vlade. Dačić, to je nemoguće da se izbaci iz Vlade. To je sve kontinuitet.
Kada uporedite sve naše budžete od 2002. godine do danas, po svim stavkama, ako izuzmemo metodološke promene, koje su tri puta institucionalno napravljene, onda moram da vam kažem da za poslednjih šest godina imamo faktički promenjenu metodologiju.
Ono što je karakteristika ovo Predloga zakona o budžetu jeste da se ne vidi. Prema Zakonu o budžetskom sistemu u budžetu Republike Srbije mora da bude svih 2.300, što direktnih, što indirektnih korisnika budžetskih sredstava, a njih nema. NJih nema. Gotovo 99% agencija nema, nema ih. Možda se kriju iza nekih tamo onih stavki, ali ih nema. Zašto ih nema, to ćemo da vidimo.
Hajde da uzmemo ovo što je od 2012. godine. Prihodi su 2012. godinu bili 788 milijardi. Za 2018. godinu se planira 1.178 milijardi. Godine 2012. 63,1 milijarda je išla na kamate iz budžeta, a 2018. ići će 117 milijardi na ime kamata.
Hajde da vidimo kako je bilo sa fondom za plate zaposlenih. Godine 2012. 238 milijardi, a 2018. godine 272 milijarde. Kao što vidite, nešto čudno se dešava sa tom metodologijom.
Idemo dalje. Ako se pogleda, pošto mi u budžetu imamo dva budžeta. Imamo nešto što jeste u stvari budžet, a to je račun finansiranja. I da tu neke stvari razjasnimo. Ali, pre toga da dođemo na ovo. Rashodi po osnovu otplata kamata, prvog onog dela budžeta, 117 milijardi dinara. Uporedite druge stavke u budžetu koje se tiču socijalne politike, subvencija itd. Sve su one daleko manje od kamata koje se plaćaju.
Idemo dalje. Ako se pogleda kako će da izgleda račun finansiranja Republike Srbije za 2018. godinu, evo, čitam vaše podatke, nemate potrebe da ripate. Ovako, primanja po osnovu zaduživanja emitovanjem hartija od vrednosti, što u Srbiji, što evroobveznice, što novi zajmovi, novi zajmovi će biti 129 milijardi dinara, to je 676 milijardi dinara. Pazite, ukupan obim rashoda je 1.206 milijardi, 676 milijardi, to je nezavisno od onoga, biće zaduživanje da bi se razdužili za 647 milijardi, a kada pogledate kapitalne investicije, 80 milijardi, pa uporedite sa svim stavkama gde se hvalite o subvencijama itd, itd.
Zar vam ne deluje nešto tu čudno? Ovde se postavlja pitanje – a ko je uzeo pare? Strane banke koje kontrolišu ekonomiju Republike Srbije, preko Narodne banke, preko emitovanja hartija od vrednosti, koje one kupuju, gde dobijaju mnogo veći prinos nego da su dali te pare na zajam građanima Republike Srbije.
Kada uporedite ove druge stavke, videćete, vi ste isti, isti vam je put, istog gazdu slušate. Ovo što glumite da se svađate neće da prođe u sledećem periodu. Vidi se o čemu se radi. Radi se o običnom provizorijumu, koji treba da zamagli suštinu, a suština je – nema prosperiteta Srbije dok ide ka EU, postupa po direktivama, po nalozima, trudi se da ispuni naloge i zahteve koji dolaze iz EU i da bi to ispunili, gotovo da se ne gleda šta se gazi u našem neposrednom okruženju.
To je problem Republike Srbije. To je problem javnih finansija. To je problem što u opštem zamešateljstvu… Uzmite snikers, vreme vam je. To je problem Republike Srbije o kome treba da se rešava, a ima načina kako da se reši. Prvi korak da se reši jeste da se razreši ministar finansija, jer on štiti interese Svetske banke, a ne Republike Srbije.
Moram samo da objasnim. Pazite, možda vi niste dovoljno dobro informisani, ali nema države na svetu gde je indirektni korisnik budžetskih sredstava kabinet. Kabinet ne može da bude indirektni korisnik budžetskih sredstava, a vi kada pogledate budžet vidite kabinet potpredsednika indirektni korisnik, pa se nalaze tu neka sredstva, neka bude za zaposlene, za plate, a imamo dva kabineta nekih ministara gde se nalaze i transferna sredstva.

Gde to u svetu postoji? To jedino u pravilima Svetske banke, gde cilj opravdava sredstvo. Znate, gde god je Svetska banka bila, država se raspala. Savetovali Argentinu, pukli su. Gledajte, Ukrajina, jadnica, ne može da se sastavi uopšte, a kod predstavnika Svetske banke u Ukrajini dolazili su na noge i predsednik Republike i predsednik Vlade i ministri i tajkuni i Kole za investicije tamo. Tu trava više ne raste, ljudi, shvatite.

Vi imate slobodnu interpretaciju Zakona o budžetskom sistemu koji ima 50% istorijskih odredbi. Sve odredbe o fiskalnim pravilima su prevaziđene i neprimenjive, a pola završnih odredbi su istorijske o rastu plata i penzija iz 2007, 2008, 2009, 2012, 2013. godine itd. Zamagljeno, krije se iza velikih pojmova, tu je velika grupa – Vlahović, Pitić, Dinkić, Labus. To je sve napravio onaj N E D, sve pioniri Svetske banke. Zašto Dinkića niste uhapsili? Koliko smo ga kritikovali znate i sami.
To je član koji je u prelaznim i završnim odredbama. U stavu 1. kaže da će ovaj zakon da se primenjuje sa istekom 12 meseci od dana stupanja na snagu. Znači, kroz godinu dana počeće da se primenjuje. A, gospodine Lončar, mi ovaj zakon donosimo po hitnom postupku, pošto je požar u državi, pa godinu dana imamo da gasimo požar.Ja sam amandmanom obuhvatio stav 2. koji kaže da će sedam članova ovog zakona da se primenjuje od dana kada Republika Srbija postane članica EU. U pravu to ne može tako. To su demokrate svojevremeno ubacivale - od dana ulaska u EU itd. itd, ali to ništa ne znači.

Vi se sećate, Vladan Batić je 2000. godine pričao o 60 milijardi čeka preko granice samo da uđemo, pa 2004. godine ulazimo u EU, pa 2007. godine ulazimo u EU, pa 2008. godine - glasajte za mog predsednika, 1000 evra besplatne akcije, ulazimo u EU, pa 2011, pa 2012, pa 2013. godine, da ne ređam.Prošle godine su bili izbori i tada je ovo „brže, jače, bolje“ bilo da dođemo do pred vrata EU. Pazite, vi se nalazite u petoletki do pred vrata EU. Međutim, svaka je država pred vratima EU, samo je pitanje razdaljine.

Ovde postoji 35 poglavlja, 35 poglavlja znači da će svaki građanin Srbije 35 puta da dobije po glavi da bi mu se razbistrilo da ne možemo da idemo u EU koja nam otima KiM, a to je srce naše duše, znate i sami, da ne možemo da idemo kod onih koji su nas bombardovali, koji su bacili taj uranijum, pa eto, sad su povećani troškovi zdravstva zbog toga što su ozračeni ljudi.

Mi smo tu podneli amandman, pošto smo tačno odredili kada će Srbija da bude član EU, to će biti 28. juna 2389. godine.

Gospodine Lonačar, vi i vaša ekipa ćete ostati zabeleženi po tome što ste za dva veka bili vidoviti kad će Srbija da bude član EU.