Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ja sam samo hteo da razjasnim jednu stvar. Molim vas, nabrojte mi države, članice EU, gde postoji samo ovo rešenje? Objasnite mi zašto u Americi ovo rešenje nije zaživelo? Za živu glavu ne žele da ovo rešenje zaživi.

Vi kažete da će se banka razlikovati od centra zato što će da čuva donirane embrione, donirane ćelije. Objasnite mi molim vas, pa zar to ne rade isto centri? A vi sve možete da kontrolišete.

Da se vratimo na načelnu raspravu gde ste dali jednu veliku istinu. I do sada je država učestvovala u ovim postupcima i finansirala. Vi ste rekli ovde da je najveći problem taj, dali ste pare, bilo je tih procesa, a ne znate koliko se dece rodilo. Jel se vi hvalite ili se žalite? Vi ste Vlada, vi treba da vladate. Vi trebate preko inspekcijskih organa i na drugi način. Nemojte nama da se žalite zašto niste završili neki posao. Svi instrumenti su u vašim rukama.

Isto i na ovoj relaciji banka-centar, vi imate vaše inspektore u ovoj Upravi za biomedicinu, sa velikim ovlašćenjima. Kako nemate inspektore? Uprava za biomedicinu, pa imate posebne inspektore koji kontrolišu. Pa, čekajte onda, vrtite glavom, piše ovde inspekcijski nadzor. Onda vi ne znate šta ste napisali. Inspekcijski nadzor, imate odredba o inspekcijskom nadzoru. Nije bitno da li je ministarstvo, da li uprava, šta vam je, šta se hvatate vi za to? Vi imate ovde ovlašćenja šta možete u inspekcijskom nadzoru da uradite, ljudi. Što ne koristite ta ovlašćenja?

Onda nam kukate – znate mi smo platili, a ne znamo koliko se beba rodilo. Koga to vi obaveštavate? Pa, sve poluge vlasti su u vašim rukama. Što niste obavezali? Preko banke ćete da završite te poslove? Ma, nećete da završite te poslove. Nećete da završite poslove, nego nastavljate nešto što je početo još na Fruškoj Gori odavno.

Srbija je mnogo mala zemlja da bi nešto bila velika tajna. Sve se zna, i ko radi, šta radi, ko je zainteresovan i kome odgovara samo ovo rešenje da postoji ta jedna banka u jednom centru. Možemo da se smeškamo do mile volje, ali ćete videti ako vam bude ovo rešenje, za nekoliko godina imaćete igranku. Imaćete igranku, zašto? zato što će doći do sukoba interesa ljudi koji rade ovaj posao i vi to dobro znate. Ali, insistirate, morate da progurate ovo rešenje. Kako hoćete, naše je da vam skrenemo pažnju, vi imate većinu, možete da proglasite da u celoj Srbiji postoji samo pola banke.
Mi smo amandmanom tražili da se u članu 24. izbriše stav 4. i vi ste to naravno junački odbili. Mi se ne ljutimo, da nas pogrešno ne razumete. Mi koji nismo na vlasti vama amandmanom predlažemo nešto, vi to prihvatite i onda to postane vaša obaveza i onda ispada – vi koji niste na vlasti, pišete koje su naše obaveze i ja vas u potpunosti razumem. Ja se prosto iznenadim kao da čujem da Vlada prihvati neke amandmane.

Međutim, šta je problem kod ovog člana? Čitam ono što je napisano – godišnji izveštaj o prijavljenim ozbiljnim neželjenim događajima i ozbiljnim neželjenim reakcijama Uprava dostavlja Evropskoj komisiji za zdravlje i bezbednost hrane do 30. jula tekuće godine za prethodnu godinu.

Mi smo tražili da se to briše. Vi ste rekli da ne može da se briše i rekli ste, opet čitam, ta obaveza se odnosi i na sve ostale članice EU, kao i na zemlje koje su pristupile pregovorima za ulazak u EU. Znači, vi kažete EU je tako rekla, to mora tako da bude, nas baš briga šta ste vi tražili amandmanom.

Ja sam imao dve varijante. Jedna je varijanta da bude amandman „briše se“, a druga varijanta je bila sledeća, ali je nisam napisao da vi ne biste pogrešno shvatili upravo onaj prvi deo, ja vama namećem nešto što vi sa zgražavanjem ne biste hteli da uradite. Recimo, taj amandman je mogao da bude i ovako: „Godišnji izveštaj o smrtnim slučajevima i posledicama NATO bombardovanja po natalitet u Republici Srbiji Uprava dostavlja Evropskoj komisiji do 30. jula sa stanjem za prethodnu godinu“.

Da sam ja takav amandman napisao, vi biste mene ubeđivali kako ja nisam čitao Predlog zakona. Mi trebamo njih da obaveštavamo. Zašto? Nismo članovi EU. Koju obavezu imamo mi njima? Direktive, nisu ono evropske direktive, nego direktive EU. Evropa je mnogo više od 28, a za koji dan to će biti ne 28, nego će biti mnogo manje.

Zašto vi nas sputavate? Zašto vi nas svodite na 28 i manje od 28, ako Bog da. Ko su oni da mi njih obaveštavamo? Zašto mi njih obaveštavamo? Zašto njih ne obaveštavate o posledicama NATO bombardovanja na zdravlje ljudi, na natalitet? Što neko ne kaže - ovi problemi steriliteta, koliko to ima veze sa NATO bombardovanjem? Što neko to nije izračunao? Jeste li ih obavestili o tome? Ne.

Znate kako funkcioniše to obaveštavanje? U 10,00 časova pre podne, pozovu državnu instituciju i do 12,00 sati dostavite neke podatke trebamo da obavestimo Evropsku komisiju dokle smo stigli, koliko smo imali predmeta, koliko smo imali slučaja, i onda ceo posao se zaustavlja u svim institucijama, dva sata da izvade iz dokumentacije da bi dali neki podatak.

Sa kojim pravom vi njih obaveštavate, s kojim pravom? Zbog političke odluke da je neko rešio da ide tamo? Pa, građani su protiv EU, građani EU su protiv EU.

Imate vi na još jednom mesto u predlogu zakona gde izveštavamo mi EU, odnosno Evropsku komisiju. Ja sa zgražavanjem gledam na to. Da Srbija bude u obavezi njih da obavesti. Zašto? Nismo članovi EU. Ne želimo da budemo članovi EU. Za koji dan treba da se prekinu ti pristupni pregovori sa EU, i vi ubacujete u naše propise ovakve besmislene odredbe.

Da ste napisali da obaveštavamo Svetsku zdravstvenu organizaciju, pa i da razumem, stručna komunikacija. Brisel da obaveštavamo o tome kakvo je naše zdravstveno stanje? Pa, oni su odgovorni za NATO bombardovanje, ovi iz Brisela. Tamo je i sedište dve zlikovačke organizacije - NATO pakta i EU. Dajte, o tome ih obaveštavajte, koju su štetu i zločin uradili ovom narodu, a vi ćete da obaveštavate njih o eventualnim problemima koji su u ovim procesima potpomognute oplodnje. Znate li koliko to njih interesuje? Samo da još bolje osmisle sistem kako da nam načine neku sledeću pakost. Pa, vidite i sami, svakim danom samo dolaze pakosti od njih.

Ovi što se kerebeče po Prištini sa velikom Albanijom, pa to rade po nalogu EU i NATO pakta. Još ih vi samo hranite sa podacima kakvo je stanje kod nas, da imaju još bolju sliku o tome kakvi smo i šta smo. A, vi junački kažete – mi smo u procesu, idemo prema EU, i to je naša obaveza, moramo. Ovo pričam da narod zna. Vi vučete u EU, ne tera EU da se ide tamo, nego vi hoćete. A, još nisam dobio odgovor na pitanje - gde ste planirali da vam bude ta banka, jel u Kragujevcu, Fondacija Dragice Nikolić, što je napravila? Gde? Kažite, pošto već sve znate.

Znači, sve je pripremljeno, samo 18 meseci se čeka da se nešto završi, pa da dođu podzakonski akti.
Verovatno smo mi nešto tu pogrešili oko tog amandmana, pa ste pročitali veliki broj nas koji smo navodno podneli taj amandman, ali ja ću to da pojednostavim. Mi smo u stvari tu imali dva amandmana, jedan se odnosi na stav 2, a drugi se odnosi na stav 6. člana 51. Međutim, da biste vi iz Vlade mene dobro shvatili, ja moram da napravim jedan mali uvod o čemu se radi.

Dobronamerno vam samo kažem, kad se završi ovaj proces usvajanja ovog zakona angažujte jednog lektora da malo sredi ovaj tekst. Da me pogrešno ne razumete, ja Nišlija ne držim nikome predavanja o gramatici i pravopisu, ali kažu ovako – darivati nekoga, a darovati nešto. Vi imate puno članova gde se ta dva pojma prepliću – darivati i darovati. Darovati nešto, darovati embrion, darovati ćeliju itd. Ali, nije poenta ovih naših amandmana u ovome.

Sledeće, da bi se shvatio član 51, u članu 34. vi kažete – davaoci mogu biti punoletna, zdrava i poslovno sposobna lica. Moram da vam kažem, vi ste pribegli jednoj medicinskoj kvalifikaciji uslova, ali u pravu važi jedan princip – punoletstvo se dokazuje odgovarajućom ispravom da čovek ima više od 18 godina, zdravlje se dokazuje nekim izveštajem lekara specijaliste, a poslovna sposobnost se podrazumeva. Lekari praktično samo daju uverenje da neko nije poslovno sposoban, a poslovna sposobnost postoji kod svih. Možda je neko pobrkao pravnu i poslovnu sposobnost. Ni to toliko nije bitno.

Dalje, u članu 44. vi ste propisali državni registar delatnosti BMPO, ali kažete – uprava vodi jedinstveni registar postupaka BMPO. Ne delatnosti, nego postupaka. Razgraničili ste na četiri grupe pitanja. Prve tri grupe doslovno u članu 45. radite, a kod četvrte grupe to su – darovanim reproduktivnim ćelijama, tkivima i embrionima, prema odredbama ovog zakona. Šta ta vaša evidencija sadrži? Onda kažete – podaci iz člana 44. stav 2. tačka 4) ovog zakona koje čine sadržaj državnog registra su podaci o uzetom uzorku. Promenili ste čak i naslov. Ja se slažem da to jeste uzorak, u krajnjem slučaju, ali ne smete da menjate naslov.

Sada da dođem na ovaj član 51. Molim vas, ako ste rekli da se to čuva pet godina, onda nema nikakvog smisla kad istekne taj rok da pozivate nekoga da se saglasi da li hoće i dalje. Logičkog smisla ima da pre isteka tog roka vi pozovete čoveka i pitate – hoćete li i dalje da se čuva? Znači, ono što je izvesno i od čega se računa jeste taj poslednji dan roka od pet godina. Vama je neko to rekao, kaže – to bi čak mogao da bude i prekršaj, da odgovara fizičko lice. Gde nađoste to, aman, u obrazloženju? Zašto to napisaste u obrazloženju?

Dalje, u mnogim odredbama ovog predloga zakona mora da postoji jasna razlika od situacija koje su propisane članom 25, imate stav 1, stav 2, stav 3. Korisnici, prvi, bračni i vanbračni partneri, stav broj 2, da parafraziram, žena koja želi da bude samohrana majka, ne želi ni vanbračnu ni bračnu zajednicu, ali želi da ima dete, to je stav 2, a stav 3. su oni koji odlažu pitanje začeća i rađanja za neki budući period i tu ima osnova ono što ste vi napisali – zdravstveno-medicinski indikovanim razlozima gde može da nastupi neplodnost u nekom nastupajućem periodu. I tu ima opravdanja što uzimate od maloletnika. Znači, indikacije jesu opravdanje.

Meni uopšte nije jasno zašto ste se opredelili na ovu varijantu iz stava 2. o neograničenom vremenskom čuvanju materijala, potpuno nepotrebno. Kao što je nepotreban i član 35. i 36. vašeg predloga zakona. Sve ste to mogli da stavite već u član 34. i vi već to imate u članu 34. Ali, vi ste lepo rekli, decembra 2015. godine EU je stavila pečat i rekla je – ovo je najbolje evropsko. Sada sve što je napisano ovde vi ne smete da menjate, smatrate da je to zakovano, zapisano, neki poslanici su naučili pesmicu kako da to hvale, slažem se, nema nikakvih problema. Ali, ja sam vam i računao raspored i rekao – od decembra 2015. godine do danas desio se život. Hvala Bogu, desio se život, a ovaj predlog zakona, kada postane zakon i kada budete krenuli sa njim, budite sigurni, zbog principijelne nedorečenosti, biće kamen spoticanja u praksi.
Pazite, član 58. poslednji stav glasi: „Uprava podnosi izveštaje“, množina, „iz područja BMPO Evropskoj komisiji, EU“, a vi meni odgovarate istim tekstom kojim ste mi odgovorili na amandman koji sam podneo na član 24. stav 4. Odnosi se na prijavljivanje ovih ozbiljnih neželjenih događaja i ozbiljnih neželjenih reakcija. Opet obaveštavati Evropsku komisiju. Kod ovih neželjenih rok je 30. jul, a ovde ne, ovde kad god vam traže, vi podnosite sve izveštaje i kompletan registar ima da odnesete i sve ima da prikažete jer ste to tako napisalo.

Meni bi bilo drago da stvarno javnost čuje o čemu se radi. Vi kažete da se amandman ne prihvata jer je obaveza Republike Srbije da uskladi svoje zakone sa propisima EU, te je, ispunjavajući tu obavezu u oblasti biomedicine itd. Znači, to što je decembra meseca 2015. godine ovaj proces završen, oni su stavili pečat, u redu je i to je ta priča, to je završeno. Znači, EU vas je uslovila da ovako mora da bude, da morate redovno da izveštavate Evropsku komisiju ne SZO, obaveštavate institucije koje nisu zdravstvene. Ta Evropska komisija nikoga nije izlečila, nema ni slušalice, nema ni laboratoriju. Uprava za biomedicinu, da li je to zdravstvena institucija? To je uprava, upravni organ. To je državni organ. Kakva je to struka? Struka između državnog organa Republike Srbije i paradžavnog, paraadministrativnog organa EU. Iznose se podaci o svim aktivnostima BPMO. Zašto? Jedan kaže: „Plati pa klati“. Kako reče? Ne možemo mi da tražimo nešto ukoliko ne ispunjavamo neke obaveze. Pa, ja vas upozoravam, nemojte ništa da tražite, onda nemate obaveze. Zašto tražite od njih? Tražite od eminentnih stručnih institucija kako se ovo leči, kako treba da se organizujemo itd. Zašto od Evropske komisije, molim vas? S kojim pravom od Evropske komisije?

Ima još jedna stvar o kojom moram da vam kažem. Petnaest godina u propisima o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti znače, pod uslovom da je dete sposobno da shvati itd, da ono ima pravo da se upozna o svom zdravstvenom stanju. BPMO nije zdravstveno stanje. On ovde treba da se upozna o nekim drugim stvarima. Zato smo mi predložili da se to briše, zato što je 15 godina starosti, to su upravo one godine kada se ličnost formuliše, sazreva. Tada omladinci i omladinke, deca, odlaze stranputice, na dobrom putu, itd. Kako će da se odrazi kod nekoga koji 15 godina nije znao i sada iz vedra neba dobije ovakvu jednu informaciju? To je individualno. Neko može da reaguje na jedan način, neko na drugi način. Zato smo mi tražili, jer ovo nema veze sa onih 15 godina iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Dete od 15 godina treba da zna u kakvom je zdravstvenom stanju, njegove analize, ako može da shvati značaj, ali ova oblast je opasna za njega, za njegovo emotivno sazrevanje i u tom smislu smo mi tražili da se ovo izbriše.

Niste valjda pomislili da mi koji branimo ove amandmane da se mi nešto razumemo u medicinu? Ma ne razumemo se. Ovo su nam skrenuli pažnju ljudi koji su iz medicinske struke, iz medicinske delatnosti. Vidite, naši amandmani su netipični, ne onakvi koje mi redovno pišemo, nego smo se trudili da damo i neke objašnjenje koje vi možete da shvatite, da vidite da ništa nije opasno i ništa ne boli ako se prihvate amandmani. Tim pre što smo sve ove amandmane podneli da bi se ovo poboljšalo, a vi kažete ko ste vi da nam date amandmane da se poboljša, tu je EU. Evo šta su napisali: „Plati, pa klati.“. Hoćemo pare od njih, a oni kažu – ako hoćete pare, da vidimo po registru koliko je uspešno, koliko… Smejte se vi. Koliko sam ja njih promenio koji su se smeškali kao ti? Svi otišli, svi bivši. Svi su se tako smeškali. Pa EU je svima došla glave. Da li je tako, Živkoviću? Svi koji su podržavali EU su propali. Nemojte, ljudi. Pa nije EU sveto pismo, aman. Sačuvajte neke podatke o nama ko smo, šta smo. Pomozite ovom narodu, bre, sa najvećim stručnim znanjima, a ne dodvoravanjem EU.

Ja ne znam koliko je bolje Srbiji, 17 godina se dodvorava EU i tri hiljade milijardi dinara dužna i ko zna koliko je još stvari otvoreno, a još nije zatvoreno. O tome se radi. Nemate potrebe da izveštavate. Nemamo nikakvu obavezu. Nismo članovi. Pošto nismo članovi, nemamo obavezu. Pridruženi? Ne postoje pridruženi. Šta postoje? Postoje kandidati. Evo Turska, 40 godina je kandidat. I? Baš im Turci daju podatke svaki dan. Sve im šalju. I ovi drugi im šalju podatke, đavola. Zašto im ne daju podatke ovi iz Prištine koliko su presadili organa? Znate li da su oni majstori za presađivanje organa? Svi koji su presađivali organe eno ih na vlasi na Kosovu, i Tači i ovi drugi. Pa nemojte da idete njihovim stopama.
Evo, na početku bih ukazao na ono što je zajedničko za oba predloga zakona. To je isti ustavni osnov, to je član 97. Ustava Republike Srbije, i moram da kažem za razliku od uobičajenih zakona koji se nalaze na dnevnom redu ova dva zakona spadaju u grupu tzv. posebnih zakona koji pored ustavnog osnova i imaju pravni osnov, a njihov pravni osnov se nalazi u članu 224. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pa ja i da malo i citiram kojim je propisano da se način, postupak i uslovi uzimanja i presađivanja organa, tkiva i ćelija kao delova ljudskog tela, odnosno način postupak i uslovi za lečenje neplodnosti postupci biomedicinski potpomognutim oplođenjem uređuju posebnim zakonom. Praktično ovaj prvi zakon ima svoj ustavni i pravni osnov.

Moram da skrenem pažnju 250 poslanika i svi oni koji dolaze kao predstavnici Vlade i poverenici jedne Vlade dolaze ovde da bi se bavili politikom, a ne strukom. Lekar, kao poslanik, lekar kao predstavnik Vlade kad se bavi strukom on se bavi strukom u ordinaciji u zdravstvenom centru. Advokat kada dođe kao poslanik, on se bavi politikom ovde, a advokaturom u kancelariji i u sudu. I ovo su propisi koji čine pravno-politički sistem Republike Srbije i ovde nije struka. Struka je ono što su vaši protokoli, procedure, postupci, izveštaji, analize kako se uspostavlja dijagnoza i koja je propisana terapija, to je struka. Ta stručno medicinska pitanja ne regulišu ova dva zakona. I, to jednom da završimo to se odnosi i na ove propise, to se odnosi i na propise o šumama, o vodi, o nekim tehničkim standardima. Struka nije ovde, ovde je laička Skupština i dobro je što je laička jer i laici mogu da pogode temu na politički način i da pošalju jasnu poruku o čemu se radi. Ako smo ovo savladali, a ja sam se potrudio samo da citiram ono što stoji u Ustavu Republike Srbije i u našem Poslovniku onda da krenemo dalje.

Vidite, vi kažete u vašem obrazloženju ovog prvog zakona da je sada na snazi Zakon o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja, Zakon je donet 2009. godine. Kao što vidite u naslovu zakona koji je sada na snazi nalazi se upravo ona rečenica iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Vi to želite da izbacite iz pravno-političkog sistema Republike Srbije kada ovaj predlog zakona izglasate i postane zakon i on će tada imati naslov – Zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Izgubilo se lečenje, izgubilo se lečenje. Zakon o zdravstvenoj zaštiti je u funkciji lečenja i obezbeđenja zdravlja nacije.

Idemo dalje, šta ste napisali ovde. Pod dva, koji su željeni ciljevi donošenja zakona? Osnovni cilj donošenja novog zakona o biomedicinskim potpomognutoj oplodnji je, šta je cilj, to je ona poslednja uporišna tačka koja treba da se osvoji, do koje treba da se dođe. Kako ste vi definisali taj cilj i posebnu tačku? Citiram – povećanja broja obavljenih postupaka BMPO i povećanja procenta uspešnosti obavljenih postupaka BMPO, izgubilo se lečenje. Vas interesuje tehnologija, vas interesuje tehnika, vas interesuje nadzor, vas interesuje evidencije i vas interesuje izveštavanje Evropskoj komisiji i Evropskoj Uniji. To vas interesuje. A ovde su svi poslanici do jednog ispričali da oni smatraju da nam je potreban zakon koji treba da pomogne lečenju i povećanju nataliteta. I, to je taj raskorak u kome se nalazimo.

Vi imate neke zacrtane ciljeve koji želite da postignete, te ciljeve krijete sa jednom lepom uspavankom koja je prihvatljiva, niko se protiv toga nije pobunio i nalazite se u raskoraku. Neko je to primetio ko se ozbiljno bavi politikom, neko ko u ovome prepoznaje lepe želje, on kaže – pa, ja imam pravo da imam lepe želje da verujem u nešto lepo. I, svi su u pravu, a da li smo mi rešili problem? Pa, vi sami kažete da je problem nerešiv ovim sredstvima koja se koriste od 2009. godine, i na poseban način asocirate da i posle ovog zakona neće to da se reši.

Pa, moram da vam objasnim nešto što je abeceda ili azbuka ovog posla kojim se mi bavimo. LJudi imaju izbornu volju, ali donesu i izbornu odluku i napravi se neka većina. Ta većina je dobila pravo od građana da rešava probleme, oni koji nemaju većinu njima je zabranjeno da rešavaju probleme. Oni su u obavezi da nas kritikuju, da gledaju gde ste pogrešili, da vam ukazuju na propuste, da utiču na vas da se ispravi nešto i da se po pravilima struke i zakona radi.

Šta vi kažete? Čitam takođe vaše obrazloženje, i ministar ga je pročitao na sebi svojstven način, pa verovatno prema stilu čitanja niko nije obratio pažnju. Ali, vi kažete da postojeći Zakon o lečenju neplodnosti ovim postupcima je loš, kaže – loše definisani uslovi, pa onda na drugom mestu, na drugom pasusu kaže – naime, postojeći zakon je na pogrešan način propisao uslove i itd, itd. Vi kritikujete propis koji je na snazi. Ali, moram da vam kažem 2009. godine, u tim klupama gde se vi nalazite bili su takođe predstavnici vlasti u to vreme, oni su držali taj zakon u formi predloga i od pozadi su nam pokazivali pečate, pokazivali rečenice, pasuse gde EU kaže da je to najbolji propis, bolji ne može da postoji, usaglašen sa svim njihovim direktivama i kažete - zakon koji je donet 2009. godine je loš.

Kod onog drugog zakona taj stav ne ističete na taj način, nego kažete -istekao mu je rok trajanja. Za šest godina on se pokazao, to je prva etapa, sada idemo sa novim zakonom, to je neka druga etapa. Molim vas, to ste vi sve napisali. Vi stojite iza tih reči. Ja vas samo podsećam šta ste napisali. Ja vas samo podsećam da sve ovo što ste vi napisali bitno odudara od diskusija svih narodnih poslanika ovde. Da li se nekome sviđa ko je koja politička stranka, uopšte nije bitno, ali svi su u ova dva zakona prepoznali nešto što je humano, visokomoralno, u funkciji nataliteta, u funkciji zadovoljstva i porodice i braka, i svega nečega, što svakako moramo svi da se zalažemo.

Ali, ja vas upozoravam, to što mi svi želimo, nema ga ovde. Molim vas, s kojim ste vi pravom izvoz i uvoz ubacili u ovaj predlog zakona? Izvoz i uvoz, to su klasični spoljnotrgovinski poslovi. To se reguliše Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju. Tim zakonom se reguliše i uvoz i izvoz i robe i semena i traktora, reguliše se uvoz i izvoz usluga. Ovde se javlja nešto što je tkivo, ćelija, to je sa gledišta tog zakona predmet trgovine, predmet prometa. A, vi ubacujete u ovaj zakon i kažete da je to takođe medicinski posao. Nije to medicinski posao. To je posao spoljne trgovine, i kraj. Ne smete da ulazite posebnim zakonom u nešto što je regulisano opštim propisima, ne smete.

Dalje. Ja ću da preskočim sve ove vaše kritike na račun postojećeg zakona. Kaže - po postojećem zakonu ne postoji mogućnost zamrzavanja jajnih ćelija, pa onda je loše oko inspekcijskog nadzora, pa tako dalje, pa tako dalje.

Ali, molim vas, samo da objasnimo neke stvari. U ovom društvu postoji veliko poštovanje prema nečemu što se zovi beli mantil. Zašto? Zato što je to malo i zamagljeno nekom enigmom. Veruje se lekarima. LJudi kad su bolesni idu kod lekara, traže pomoć, traže spas, ne biraju sredstva itd, itd.

Kada su pitanju zdravstvene evidencije, kada su u pitanju neke stvari koje se rade u zdravstvu, pa na neki način imaju veze i sa ovim predlogom zakona, mi ovde u proceduri treba da dobijemo zakon kojim treba da se reši pitanje zamenjenih i nestalih beba. To je bilo u medicinskim ustanovama. Molim vas, niti je tužilaštvo, niti zdravstvo, niti policija, niti je jedan bilo koji državni organ uspeo da razreši tu situaciju. Molim vas, to je beba, to je dete.

Ovo što je predmet ovog prvog zakona, ako ga tretiramo kao neku robu, je neuporedivo manje i lakše je da se napravi svojevrsna manipulacija. Da li je neko želi, da li je neko ne želi, ja ne pričam o tome. Ko želi manipulaciju, on treba i da odgovara za to. Da li su moguće neželjene manipulacije? Verovatno su moguće i neželjene manipualicije. Ne samo sa ovim što je predmet ovog zakona, nego sa svim robama je moguće. Trgovina položajem, trgovina uticajem, sve je to moguće. Ma koliko država to da propiše, da uvede inspekcije da uvede kaznene odredbe, da angažuje ne znam kakve jedinice itd, itd, nijedna država u tome nije uspela da kaže da je 100% to regulisala.

Verujte ljudi, veliki broj zakona koji se donosi u ovoj Skupštini ovde, u suštini možda i nisu loši propisi, ali je primena tih propisa nešto što je poražavajuće, jer kada bi ta primena propisa bila na način kako je propisano, verovatno ne bismo imali ovolike primere nezadovoljstva i otvorenog svedočenja šta se u praksi dešava. Ne pričam konkretno o ove dve oblasti, da me pogrešno ne razumete, ali znate u svim istraživanjima javnog mnjenja kako se pozicionira vojska, policija, zdravstvo, obrazovanje. Vi ste već čuli kakva je percepcija građana kao publike i građana kao pacijenata. Sve je to poznato, sve je to priznato.

Dalje, moram da vam skrenem pažnju da ste napisali, vi ste napisali, kaže da postoji obaveza prema direktivama EU, a mi nismo članovi EU, da znate, kaže – Republika Srbija da svi propisi iz oblasti biomedicine budu potpuno usaglašeni sa direktivama EU. Ministarstvo zdravlja je preko projekta EU, pa je nešto tamo, ovo su oni platili, izabralo eksperta EU iz oblasti biomedicine. Pazite, izabrali ste eksperta iz oblasti biomedicine. Za šta? Za pisanje propisa, verovatno.

Ja mogu da shvatim da se vi pozivate na nekog stručnjaka medicinsko-profesionalne struke koji prenosi moderna saznanja iz ove oblasti, ali pozivati se na službenika EU da je stručnjak za ovu oblast, izvinite, molim vas, to ne postoji.

Čujem ovde, ljudi kažu, ovaj propis koji vi predlažete je izuzetno stručan. Direktiva 2004. godina, Evropski parlament, od 31. marta 2004. godine, o utvrđivanju standarda kvaliteta i bezbednosti za doniranje, dobijanje, testiranje, obradu, konzerviranje, skladištenje itd, itd, objavljen u Službenom listu EU iz 2004. godine. To nije stručan propis. To nije propis struke. To je propis nečega što liči na naš parlament. Naš parlament ne izdaje nijedan stručan propis. Ministar, konkretno zdravlja, i drugi ministri, vrlo retko donose podzakonske akte koji su izuzetno stručnog karaktera, već to rade posebne grupe, posebne asocijacije itd, itd.

Ovo nije stručni propis. Ovo je politički propis. Molim vas, taj propis iz 2004. godine, neko pre vas je napisao da je to već bilo u postojećem zakonu. Onda imate direktivu komisije iz februara 2006. godine, o sprovođenju direktive itd, itd. Pa, onda direktiva iz 2006. godine.

Mi nismo članovi EU. Odmah ću da vam dam i sledeći primer. Juče je Narodna skupština ovde glasala i donela Zakon o potvrđivanju Konvencije o Evropskom šumskom institutu. Nigde nema poziva na EU, nego se kaže – ovo je sve evropska institucija. Znači, postoje i takve stručne sve evropske institucije, ne samo institucije pod okriljem EU. Evropska unija je 28.
Dobro, možemo da nastavimo.

Ako sam već krenuo sa ovim direktivama, znači, jedna, dve, tri direktive, četiri, pet, šest, jedna odluka iz 2010. godine, molim vas, ni jedan stručni dokument u ovim odlukama i u ovim direktivama ne nalazi se struka, ne nalazi se ono što je, recimo, poslanik Babić malopre pričao. Toga nema, već se nalaze pravne procedure kojima nešto treba da se obezbedi i nešto da se garantuje. Tu je naš problem. To moram da vam kažem.

Podneli smo nekoliko amandmana samo da skrenemo pažnju o čemu bi moralo da se vodi računa. Da li ćete vi to da pogledate na taj način kako smo mi predložili, ja ne znam. Čitam vaše obrazloženje. Da li su prethodno navedeni izvori prava EU prevedeni na srpski jezik? Nisu. Da li je zakon preveden na neki službeni jezik EU? Preveli ste ga na engleski jezik. Evropska komisija vam je još decembra 2015. godine rekla da je taj njihov službenik, što je došao da vam pomogne, dobro uradio svoj posao. Tu je najveći problem. To su oni rekli za onaj zakon 2009. godine koji vi sada kritikujete da ništa ne valja.

Kada je u pitanje EU, uvek se otvara tema u kom trenutku smo spremni i sposobni da kažemo da to što je njihov standard ne valja, jer za ovih 17 godina još nismo došli u situaciju da kažemo da je njihov neki standard dobar. Zašto nismo rekli? LJudi, mi 250 zakona već 16 godina menjamo svake godine. Tu se samo 250 zakona vrti – o zaduživanju, o ovome, o onome, kako da se upropasti obrazovanje, kako da se upropasti sudstvo, kako da se upropasti ovo. Uvek se pozivamo na njihove standarde. Svako sledeće pozivanje kaže – ono nije bilo dobro.

Pitam vas – za koliko godina će neka druga grupa da dođe i da kaže da ovaj zakon ništa ne valja? Mene to uopšte ne bi iznenadilo da bude za nekoliko meseci. Zašto? Vi ste saglasnost dobili 2015. godine. Mi se nalazimo u 2017. godini. Ko zna šta su oni tamo još promenili u svojim internim regulativama. To jeste veliki problem.

Problem je što ako sledite struku, onda sledite medicinsku profesionalnu struku, ali medicinska profesionalna struka se ne nalazi u direktivama EU. Ona se nalazi verovatno kod Svetske zdravstvene organizacije i kod međunarodnih organizacija koje se na profesionalan način bave ovom problematikom. Zato ne čudi što vi kažete da ste nezadovoljni rezultatima stručnog rada u ovoj oblasti, moram da vam kažem, bez obzira na koji zakon. Taj problem ne možete da rešite sa ovim predlogom zakona.

Na nekoliko mesta smo podneli amandmane gde smo hteli da vam skrenemo pažnju da nije dobro praviti svojevrsnu monopolizaciju u ovoj oblasti. Zašto? Zato što je po zakonu od 2009. godine to krenulo na poprilično liberalan način, a svi naši zdravstveni propisi govore o ravnopravnosti svih oblika svojine u kojima se obavlja, hajde da kažem, medicinska ili zdravstvena delatnost.

Vidite, kod ovog zakona koji se bavi transfuzijom, vi ste promenili naziv. To više nije delatnost, nego medicina. Zašto? Šta se to desilo da na taj način protumačite član 244. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, na potpuno drugačiji način?

Ne znam, potpredsedniče, pošto sam bio prekinut, koliko još imam vremena, da ne preteram, pošto se neki bune.
Dobro, onda im kažite da ne ripaju mnogo.
Dalje, meni se ne sviđa situacija u zdravstvu. Sada ću da vam dam nekoliko konkretnih primera. Mislim da postoji velika nedoslednost. Ja ne krivim ministre, odmah da budemo načisto. Ministri se menjaju od Vlade do Vlade, ali ostaju one stručne službe. Te stručne službe bi morale da budu vrhunski profesionalci koji su u stanju da kažu i nekom od ministara koji nešto hoće mimo neke struke da uradi i da mu kažu – ne može, prosto, jednostavno, ne može.
Vidite, u oblasti zdravstva imamo različite strategije, pa imamo Strategiju za sprečavanje zloupotrebe droge, ona nije samo zdravstvena, moram da vam skrenem pažnju, ona je, šire posmatrano, sociološki fenomen i sigurno politička tema, od 2014. do 2021. godine. Molim vas, Strategija za sprečavanje zloupotrebe droge, znači, droga može samo da se zloupotrebi, a recimo, kada je duvan u pitanju, onda imate… Juče je donet jedan zakon, potvrđen je Protokol o eliminaciji nezakonite trgovine. Zašto ne kažete – strategija o eliminaciji nezakonite trgovine drogom. Ko vas je naučio da pravite te lepe finese?
Dalje, u vašim propisima ili planskim aktima ili stručnim analizama može da se pročita sve i svašta. Ja to posmatram logički, ne posmatram kao predstavnik vaše struke, ja ne znam to, ali logički posmatram šta ste napisali. To što ste napisali mora da bude koegzistentno, logički prihvatljivo, razumljivo, da ima neku svoju zakonomernost. Kod vas to ne postoji u aktima. Molim vas, vi se kod prevencije, kažete, borite protiv pušenja, hipertenzije, hiperlosterolemije, alkohola, gojaznost, nepravilna ishrana i fizička neaktivnost.
Ako ste u okviru prevencije protiv duvana išli sa zabranom, vi po toj logici ima da zabranite ljudima i da jedu da biste sprečili gojaznost. To je neverovatno šta radite.
Dalje, imate hronične nezarazne bolesti, kardiovaskularne, maligne, respiratorne bolesti, dijabetes i ovaj muskoloskeletne bolesti itd. Vi jednostavno pišete tamo nešto, verovatno to ima nekog medicinskog opravdanja, ali mi nismo dobili akt kako da se poboljša natalitet u Srbiji. Nama polazište za predlog zakona treba da bude analiza šta su uzroci, pa mi smo od vas lekara naučili onu devizu – bolje sprečiti nego lečiti, a vi nama nudite zakon koji u nekoliko samo odredbi ima reč – lečenje nataliteta, nekoliko odredbi ima što može da bude sprečavanje, a ovo drugo, ovo je drugo sve, maltene komercijalni posao. Sve je komercijalni posao. Ne možemo mi komercijalnim pristupom da lečimo društveni problem – natalitet.
Šta su uzroci? Gde su one emisije? Kad treba da se stupa u brak, kad treba da se rađa, kako treba da se živi, ispravno itd. itd? Nema toga, nego konstatuje se, u brak se ulazi posle 30-e godine, smučio se bračni partner, da li žele, da li ne žele dete, to je vezna stvar, ima porodica koje žele, nisu u mogućnosti, treba da dođu u ovu situaciju. Zalažemo se da ovo bude besplatno. Zašto? Zato što je natalitet društveni problem i normalno je da bude besplatno.
Ali, pre nego što uđe u program vantelesne oplodnje bračni par treba da odvoji 1000 evra za neke analize koje nisu obuhvaćene ovim programom. Malopre je gospodin Šešelj pričao o tome, vi ste preko toga preskočili. Mi ovde imamo nekoliko kolega koji su u tom programu i koji kažu – aman ministre šta pričate, nije tačno. Na bazi ličnog iskustva neki ljudi pričaju šta su doživeli. Te jedna analiza, te druga analiza, te ovoj analizi je prošao rok trajanja, te da li je trebalo da budu u sterilnim uslovima, te da li je bilo ovo, te da li je bilo ono, te da li smo izlečili ove početne bolesti, te nismo izlečili početne bolesti. A vi ladno kažete – ne, to nije tačno. Meni je neprijatno, zašto bih ja pominjao neka imena itd. Ali ljudi potpuno drugačije pričaju. Potpuno je drugačija priča.
Vi ste ovaj posao, delatnosti za banku na svojevrstan način monopolizovali i skoncentrisali da bude u toj vašoj banci. Verovatno će to biti samo jedna zdravstvena ustanova iz te delatnosti u državnoj svojini. Ja mislim da je to loše rešenje. Mislim da je to loše rešenje. Mi smo u amandmanu napisali koji su razlozi. Razloge nismo mi pisali, verujte. Razlog zašto smo podneli amandman napisali su ljudi iz vaše struke koji se bavi tim problemima konkretno. I danas se bave tim problemima.
Trudili smo se da napišemo amandmane koji će da prikažu realne probleme ljudi koji se bave tom delatnošću. Da li je gotovo?
I članom 2. Predloga zakona takođe se menja rok iz člana 40. Zakona.
Samo da nastavim raspravu jer to je sve jedna te ista tema. Mislim da centralno pitanje ovih promena jeste da se sredstvima iz inostranstva finansira čitav niz promena u našoj državnoj upravi. Tako da, to možemo reći iz inostranstva finansirana reforma. Neke institucije su dale pare da se mi transformišemo, reformišemo. Tako je bilo i 2006. godine, prvu reformu su sproveli Balinovac i Mlađan Dinkić, 6. juna 2006. godine. Jeste, šta da vam radim. Oni su prvi prebrojali državne službenike, uveli nove nazive, tada smo dobili nameštenika, ovaj što je namešten da radi za male pare.
Sada, prvi deo ove reforme je završen 2015. godine, to su ovi propisi o zaposlenima u državnoj upravi u javnom sektoru. Kada smo došli do plata, krenulo se, tu je NALED. Evo, NALED šta kaže – NALED kaže u svom izveštaju, hvali Vladu Republike Srbije da je 29. februara 2016. godine usvojila Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, onda hvale, hvale, hvale. Pozdravljaju, i oni isto daju izveštaj o napretku, kao što i ovi iz EU, pa i oni hvale Srbiju, ona je napredovala u reformama, tako stoji. Mogu oni od onog ovlašćenog slobodno i šta kaže.
NALED nam kaže ovako – član 37. stav 1. Zakona propisuje da će Vlada u roku od šest meseci od dana donošenja zakona uredbom propisati radna mesta u nadležnosti Vlade, nakon čega će se objaviti zvanični opšti katalog radnih mesta. I naše problem jeste taj opšti katalog. Ko snosi odgovornost za opšti katalog? Vlad i Ministarstvo lokalne uprave i državne uprave. Oni su zakačili na svom sajtu, drugi krug konsultacija, dogovora itd, itd,
Sada, nemojte da prozivamo celu Vladu, moramo da prozovemo Ministarstvo koje nije završilo svoj posao, ako idemo ovim pristupom šta piše u zakonu. Ali, kako je taj zakon dobro napisan, samo ću da vas podsetim da mi praktično raspravljamo o izmenama i dopunama zakona kojim se nalaže donošenje zakona. To je neverovatna stvar. Retki su slučajevi, ispade kao da je ovo temeljni zakon, a ovi drugi su onako, specijalni zakoni koji izviru malo iz Ustava, malo iz ovog temeljnog zakona.
Sada, pazite koja je tu zavrzlama. Vlada kao predlagač, nama, Skupštini, daje tekst gde mi sami zakonom kažemo donećemo još jedan zakon. Znate, tu malo tu nešto nije u redu. Ne nešto, nego sve nije u redu. Mi smo došli u ovu situaciju i sada možete da izvlačite različite zaključke šta je pozadina, šta je ovo, šta je ono. Pozadina su pare za reformu koje su došle iz inostranstva. One su potrošene. Došle su i 2006. i 2009. godine, vidite da stalno, malo, malo pa ratifikujemo neki sporazum sa Bankom za razvoj, Bankom saveta Evrope, za transformaciju, za ovo, ono, za poboljšanje, za lepu upravu, za dobru upravu, za ovo, za ono. Eto, to je naš problem.
Da se sada vratim na ono što je centralni problem. To je što iz jednog pogrešnog koncepta zakona iz 2006. godine idemo u još gori koncept i ako sada slušam ove ljude koji su bili u lokalu na vlasti do pre mesec, dva, tri, koji su imali ličnih iskustava sa tim problemom plata, vidim da se vi krećete svi u jednom istom sistemu, a taj sistem ne garantuje ni efikasnost, niti je to jeftin sistem, niti je brzo primenjiv sistem. To je jednostavno razvlačenje nečega što može da donese vrlo štetne posledice.
Mi smo predložili ove amandmane, tražili smo da se brišu ova dva člana, da bi upozorili, jer te transformacije, te reforme koje se finansiraju, koje nam sprovode ovde i koje imaju super vizora u vidu američke firme koja drži naš sajt ovde, pa NALED, pa još neke komisije itd. pa to je naša katastrofa. Svi se oni tu ugrađuju, a evo videli ste, sada je NALED poslao da imamo ministra da ispegla, što bi rekao Antić. Da bi se to ispeglalo, da bi se izašlo iz te situacije.
Ja ne krivim Vladu, krivim samo Vladu što mora da podlegne tim pritiscima. Zar je dotle došlo, da su nam potrebne pare iz inostranstva da se napiše program kako da se nešto transformiše i da se napiše tri, četiri, pet zakona ili sedam, osam podzakonskih akata. Pa, u Srbiji postoje ljudi koji to znaju da napišu.
Videćete u nastavku ovog dnevnog reda, mi imamo dva ili tri zakona sa lošim prevodima. Imate one zakone koje niko ne može da shvati kada čita, Zakon o tržištu kapitala, ko to može da shvati. To ne mogu da shvate ni ovo što rade u Komisiji za hartije od vrednosti. Loš predlog. E to je naš veliki problem. I mi nemamo tu jasnost.
Ako smo još uvek na amandmanu koji je podnela gospođa Gordana Čomić, ja pozivam Vladu da preispita svoj stav. Mislim da je ovaj amandman loš i da nije dobro što je prihvaćen, a, evo, sada ću da vam kažem i zbog čega. Samo vodite računa da ne pobrkate ovo je zakon koji je tačka br. 2, imamo nešto slično, tačka 3, ali to nema veze sa tačkom br. 2.
Član 62. glasi – od 1. januara 2016. do 31. decembra 2016. godine javna medijska ustanova RTS i javna medijska ustanova RTV delimično se finansiraju iz budžeta Republike Srbije za obavljanje osnovne delatnosti. Delimično se finansira iz budžeta Republike Srbije, to je rešenje za 2016. godinu. Vi ste prihvatili da delimično finansirate i 2017. i 2018. godine, a šta je drugi deo? Drugi deo je onaj drugi zakon. Iz ovog zakona ne sledi drugi zakon. Vodite računa šta radite.
Reformu ovog sektora krenuo je potpredsednik Žarko Korać 2003. godine, pa ga nisu shvatili ni njegovi iz DOS-a tada, nisu ga shvatili. Pa je onda nastavljena kasnije kroz RRA, pa smo dobili sada ovo što smo dobili. Šta smo dobili – medijski javni servis evropske Srbije. E, pa ne može da bude on takav, ne može da bude evropske Srbije. Srbija treba da bude srpska, a ne evropska. I zato vam je takav program, i zato imate Bujoševića. Da pitate ovde nekoga ko je za to da Bujošević bude direktor, pet ljudi ako bi diglo ruku. Da pitate one urednike tamo, dvoje, troje bi diglo ruku. Neko vam ga je nametnuo, kao što je nametnuo i koncept zakona i sve ovo.
Osim medijskog javnog servisa evropske Srbije imate i onaj dodatak - RTS, svojina svih građana Republike Srbije, jel tako? Jel je svojina svih građana Republike Srbije? Nije. Čija je svojina? Jedne uže kružoke oko direktora. Imate sve i svašta tamo, ali nemate ni objektivno, ni nepristrasno, ni kvalitetno informisanje. Imate „Bolji život“ 765. put u reprizi. Da li mi možemo da zadovoljimo naše potrebe za informisanjem? Kod ovog javnog servisa – ne!
I treća, najvažnija stvar koju ste zaboravili, 10 miliona evra je uloženo u digitalizaciju. Digitalizacija je omogućila da, u zavisnosti od područja, preko onog uređaja D2 dobijate RTS, one koji imaju nacionalnu dozvolu, lokalnu i regionalnu. Jel tako? Preko toga dobijate besplatno, ništa ne plaćate. Kome idu pare od kablovskih televizija? Vi nas dovodite u neprijatnu situaciju da pričamo o taksi od 150 dinara zbog ovih snimatelja, tonaca i drugih koji primaju minimalne plate. Kad se kaže RTS svi mislite na one tamo voditeljice, one što daju po 80.000 samo za frizuru mesečno. Nije to RTS i nije to interes građana Republike Srbije. Zapamtite, postoje i kablovske televizije.
Kako je moguće da druge televizije ništa ne naplaćuju i imaju programe 24, kako je moguće da neka komercijalna televizija ima trideset i nešto kanala? Ništa ne naplaćuje. Tu je „Zdravko Herbiko“, 80 miliona godišnje, jel tako? A gde je RTS? On se učaurio, njemu je bitno šta će da mu kaže Devenport, šta će da kaže Dunja Mijatović, da li može malo da povikne na svoj status, da zakuka na novinare, da rasporedi novinare u udruženja i da sinhronizovano deluju. Zašto? RTS ma nije Radio televizija Beograd od pre 30 godina. Tada je bila neki prozor u svet, danas nije prozor u svet. Čemu služe? Služe nečemu čemu je pre 50 godina služila Francuska RTV. Zatvoreni sistem, svi moramo da ih poštujemo kao da su beli medvedi.
Imamo javni servis, pa imamo ga na papiru. Da li ga suštinski imamo? Nemamo ga. Zašto ga nemamo? Ne zadovoljava potrebe građana, ne zadovoljava potrebe građana. Kako može da zadovolji potrebe građana? Pre ćete da vidite tamo Vukadinovića, nego u Skupštini. Pre ćete da vidite nekog Anđelkovića, ko je taj Anđelković ljudi moji? Koji su to analitičari? Zoran Stojiljković je više bio na RTS nego u Agenciji za borbu protiv korupcije.
O čemu vi pričate? To je javni interes građana Srbije. Ma, ko je taj koji tumači javni interes? REM, Gordana Suša nekada i ona grupa tamo što se skupila? Ne! Ovo pitanje mora da se otvori i mora da se reši. Da bi se ovo pitanje rešilo, nema produženja rokova, nema 150 dinara, ma koliko su to simbolična sredstva, nema, da bi pale maske, da bi dobili RTS koji odgovara svim građanima Republike Srbije.
Kada se krene sa ovom diskusijom, vidite kada se izgubi sadržina. Sada da vas vratim na početak. Rečeno je do 31. decembra delimično finansiranje iz budžeta i kraj. Od 1. janura 2017. godine nema ni dinara iz budžeta za RTS. To je odredba prvog zakona. Drugi zakon je za građane, nećemo tamo, ne mešamo to.
E sad, da vam objasnim jednu stvar. Zar je moguće da smo mi devedesete godine imali javni servis, a da nismo bili svesni da imamo javni servis? Zašto? Devedesete godine Radio televizija Beograd je bila institucija u odnosu na ovaj RTS. U svakom pogledu je bila institucija, i kao prosvetiteljska, i kao kulturna, i kao obrazovna, i kao dečija, zabavna, filmska, sportska, šta god hoćete. Visoki standard u odnosu na ovo danas.
Pošto je ovde bila velika dijalektika prošlih nedelja o analognom i digitalnom, sada vi nama delujete analogno. Promenio se svet, sada je svet digitalan. Sada imamo da je Rasim LJajić potrošio 10 miliona evra, pa je izvukao iz RTS-a prenos i veze, jel tako? Pa je napravio posebno javno preduzeće, pa sada na devet čuka u Srbiji imate predajnike, pa ima onaj prenos digitalno itd. Sada kada ste vi u vašem selu, vi uključite preko onog D2 i sada imate sedam, osam, deset, petnaest, dvadeset kanala šta je u ponudi. U tim kanalima možete da imate nacionalnu geografiju, možete da imate neka putovanja, možete da imate istoriju, možete da imate crtane filmove. Imate i ove, hvala Bogu, iha-ha muzičke kakve hoćete, imate i rokenrol, imate i džez. Možete da birate šta god hoćete na kanalu, lokalnog, regionalnog, ili ovog nacionalnog emitera. Ništa vas ne košta, ali vas košta 150 dinara RTS. Zašto, kada je on jedan od 25 u ponudi?
Namerno ne pričam o ovim kablovskim, jer ovo je krađa. Zamislite koja je zamena teze, mesečno dajete 1500 dinara za kablovsku i svi saglasni, a za 150 dinara za RTS revolucija se diže ovde. Deluje malo nenormalno. Ovo dajete za jedan mesec kao za godinu dana. Ali, vi ste napravili to, ne vi konkretno, nego ljudi iz RTS-a i ljudi koji su četiri puta ovde postavljali koncepte šta je to javni interes, šta je to javni servis. Ali, znate li kako se postavljalo to pitanje? Direktiva ta i ta kaže tako i tako.
Ma, čekajte, ljudi, to ne može da zaživi. Ne, mi idemo u EU, a ako hoćemo u EU, mora ta direktiva. Pa sledeća direktiva, pa ova direktiva, pa oglašavanje, pa minutaže, pa ovo, pa ono. Sve to ubačeno, ali je ubačen i onaj REM, nekada onaj RRA, pa sve i svašta je bilo tamo. Tamo je bilo pogađanje, kome će Avala da pripadne, pa kome će ovaj kanal, kome će ova frekvencija, šta će ovo, šta će ono? I, dobili smo monstrum RTS. Ja se izvinjavam ljudima koji rade u RTS-u, ali monstrum, mislim na rukovodstvo. Oni su hobotnica.
Vi kažete – ne možemo da pričamo o informativnom programu. Da li znate, nekada po starom zakonu Upravni odbor RTS-a je birala Narodna skupština? Nije ga birao niko drugi, nego Narodna skupština. Pa su bili programski saveti, pa uređivački odbori, pa se na tacnu merilo koliko će koja stranka da bude prisutna u medijima. Sada imate vremenske prognoze na 16,5 sekundi ujutru, sada imate državne sekretare, više ne idu ministri, sada idu državni sekretari. Vi sada imate one piarove, to je ono na indigo, sve isti, pogled, BBS škola. Imate jednog tamo novinara, da ne pričam kakav je, on je BBS stručnjak. On ne zna da priča u kameru, ali RTS ga predstavio kao BBS stručnjaka.
Mi smo prihvatili BBS tip novinarstva i sada je sve kod nas ono – kakav mi je stajling, kako ovo, kako ono. Mislite da neki javni servis, pa još četiri televizije imaju izveštače iz svakog mesta u Srbiji. Pa, pogledajte jutarnji program, RTS ide iz Šapca, ide ovamo, idemo onamo, a ide i Pink iz Šapca i iz drugih mesta. Pink se čak i proširio, BiH, Crna Gora, Makedonija, baš ih briga, oni šibaju, rade. Da li su oni možda bolji javni servis od RTS-a? Samo neka malo promene dikciju i neka dobiju prave novinare koji znaju da naprave reportažu, samo to. A vi mislite da se to uči samo na RTS-u? Pa, pogledajte šta ima tamo. Ali, Pink nas ništa ne košta, Hepi nas ništa ne košta. Što bi mi sad bili zadovoljni sa RTS-om?
Znate na šta mi liči RTS? Kao kada biramo članove Saveta Narodne banke, jedini kriterijum – on ima fakultet. Sada mi treba da damo veliko oduševljenje, da padamo u nesvest od oduševljenja jer imamo garanciju – on ima fakultet, ima 10 godina radnog staža. To je jedina stvar koja ih preporučuje. Vi činite veliku štetu, ne konkretno vi, nemojte pogrešno da me razumete, ali u lutanju ovog koncepta od 2003. godine do današnjeg dana, ovaj naš RTS se uništava, on doživljava strašnu eroziju. Braniti ovakav RTS i pričati da je to javni servis kakav treba da bude je pogrešno. Zapamtite, medijski javni servi evropske Srbije neka bude srpske Srbije. E, to je najveći problem.
Samo da objasnim jednu stvar o čemu se radi. Kada se uvodi taksa na električno brojilo onda je to javni prihod po Zakonu o budžetskom sistemu. E, sada, šta to znači? Svako ko ima brojilo plaća taksu, i to je nezavisno. Drugi deo ovog zakona kaže – to ćemo namenski da usmerimo ka ovim javnim servisima. Šta to znači u praksi? U praksi je moguće da taksa za brojilo ide i za leptire, uzgoj leptira, a namenska sredstva za javni servis mogu da se obezbede i na drugi način.
To u prevodu znači da i ovaj Zakon o privremenom uređenju načina naplate takse za javne medijske servise i Zakon o javnim medijskim servisima su u suprotnosti sa Zakonom o budžetskom sistemom, konkretno sa čl. 14, 17, član 2. tačka 14), jer taksa može da dođe samo za pružanje određene javne usluge. Taksa na brojilo je za pružanje neke javne usluge vezano za elektroprivredu, ali ovde očigledno nije. Neko će da se bavi pred Ustavnim sudom tim stvarima, ali ne ulazim u te stvari.
Pošto je ovo privremeni zakon i rečeno je od 1. januara do 31. decembra, u sumrak važenja tog zakona pogodi nas kao iz vedra neba amandman Gordane Čomić i ovo se produži još dve godine. Nepotrebno.
Na kraju samo još jedna rečenica. Nama niste prihvatili amandman, a ministar saobraćaja je pre 15 dana hteo da umre zbog tog člana.
Napokon.
Gospodine Milićeviću, ja bih vas zamolio da nam kažete koliko još mi uopšte imamo vremena za ovu raspravu u pojedinostima, pošto ste ovo sve spojili? Pa, bismo hteli malo da isparcelišemo, imamo još 13 zakona, da se ne bi desio onaj skandal kao prošli put, da ste za četiri zakona samo čitali imena podnosilaca amandmana. Ako nije problem, evo ja ću da nastavim po amandmanu, a vi tu izračunajte da bismo mi znali koliko imamo da podelimo, jer imamo važnije zakona u nastavku.
U pravu si, ja znam da sam pametan. To je opšte poznata stvar.
Hvali me čovek, kako da ga uvredim. Ne mogu da ga uvredim, tvoj zemljak.
Zašto smo podneli amandman na član prvi? Zato što sve što se ovim predlogom zakona u članu 1. menja, to već postoji. Znači, to već postoji. Ovaj član se odnosi na definicije. Znači, svi rizici koji postoje na finansijskom tržištu su već definisani, kreditni, finansijski, robni, itd. Tako da je ovo nepotrebno da se menja. Ali, moramo da kažemo zašto se menja.
Menja se onom nemuštom terminologijom, jer ovaj osnovni tekst zakona, pa i ove izmene i dopune su neuspeli prepis, prevod koji je vrlo loš. Vrlo loš. Ali, ni ove izmene neće da naprave neku štetu Republici Srbiji. Zašto? Zato što ovo tržište gotovo da ne postoji. Odmah da vam skrenem pažnju, ovo nije zakon samo o hartijama od vrednosti, nego o finansijskim instrumentima. Ovde se vežbaju ovi novi naši brokeri, dileri, itd, računaju da… Nemamo vremena.
Moram po amandmanu. Amandman na član 2. obuhvata sve od člana 73. pa do 90 i nekog člana. To su sve insajderske informacije koje mogu da budu posed onih koji deluju na finansijskom tržištu.
E sad, konkretno članom 2. Predloga zakona vrši se izmena u članu 73, to je primena, i to samo u delu da ova zaštita ili zabrana zloupotrebe insajderskih informacija se odnosi i na spot ugovore, izvedene ugovore, ali to već postoji, to sve postoji.
Međutim, ovde je napravljena jedna mnogo veća greška. Sada ću da vam kažem, meni je na tu grešku ukazao ministar saobraćaja, a greška se ogleda u sledećem. Svi pojmovi upotrebljeni u ovom zakonu u muškom gramatičkom rodu obuhvataju muški i ženski rod lica na koja se odnose. To nam reče ministar saobraćaja, da to standard, da bez toga ne sme ni jedan zakon u Srbiji da postoji. Ko je naredio? Naredio Poverenik za ravnopravnost polova. I u 15 zakona mi ubacimo ovaj član. Ova ista Vlada kaže - ma taman posla, ne dolazi u obzir.
Na ovom primeru pokazujem kako funkcioniše ta Vlada. Ta Vlada funkcioniše tako što nema sistema, nema komunikacije, šta može u nekim zakonima, u drugima je zabranjeno. Ja ne znam, ovde bi morali nadležni organi nekako da izvrše posredovanje između ministara koji dođu da predstavljaju Vladu, da se na jedinstven način prihvati ovo što je pre nedelju dana prihvaćeno.
Samo bih vam skrenu pažnju da predstavnik Vlade uopšte ne priča o amandmanu, priča o lepim očekivanjima, ali ja ću o amandmanu na član 3. Ovde se predlaže brisanje nečega što već postoji. Šta je razlog? Znači, sve ovo što se ubacuje, to već postoji u st. 1, 2, 3, 4. i 5. Pogledajte ove odredbe koje se menjaju, videćete, ono što je prešvrljano, to je sada napisano samo sa krupnim slovima.
Zašto se ovo menja? Zato što je skoro izabrana Komisija za hartije od vrednosti, na predlog naravno većine, ali ima i uži predlog, a to je ministar finansija. Jer, u programu rada ove Vlade je rečeno da će da se osnaži finansijsko tržište, da će država da ide sa mnogo većom količinom tih finansijskih derivata itd, ali ove odredbe se ne tiču države i hartija od vrednosti koje izdaje država. Može se reći da se pre svega tiče ove dve berze, jedne finansijske i jedne robne berze. Potpuno nepotrebna promena.
Šta se menja? Ono što se prešrvlja sada se dopiše. Zašto? Zato što je u pitanju jedan novi prevod. Kompletna Komisija za hartije od vrednosti, od onog čuvenog Miljka, krenula je sa lošim prevodima i mi imamo taj zakon koji teško da ko može da razume, a pogotovo ga ne razumeju ovi u Komisiji za hartije od vrednosti. Kakvo je stanje u Komisiji za hartije od vrednosti, imali ste prilike da čujete pre mesec dana kada ste birali one članove, a dobili ste svi i one elaborate o zaslugama.