Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 3. samo kaže da će 105 miliona evra da se obezbedi u budžetu Republike Srbije. Ja ne bih da se vratim u onu načelnu raspravu, ipak je ovo rasprava o amandmanima, ali bih vas zamolio, gospodine Milićeviću, da obavestite sve poslanike, a naročito one koji nisu iz Pančeva, da pre nego što podignu ruku ovi iz Niša razmisle zašto Republika Srbija nije preuzela javni dug za Elektronsku industriju, za „Nisal“, za Mašinsku industriju, zašto nisu preuzete obaveze za „Prvu Petoletku“ iz Trstenika, zašto nisu preuzete obaveza za „Zmaj“, zašto nisu preuzete obaveze za Industriju motora i traktora, zašto nisu preuzete na isti način obaveze i za druga društva, privredne subjekte, gde takođe rade ili su radili ljudi i možda mnogo veći broj ljudi nego što je zaposleno u Petrohemiji Pančevo. Jednostavno, Republika Srbija, kada izdvaja bilo koji dinar za bilo šta, mora da bude otac i majka svima, a ne samo nekima.
S obzirom na ovu brzinu i na ovaj strateški značaj mene interesuje tamo su u rukovodstvu, svojevremeno, bili neki Koštuničini generali. Sećate se gospodine Nedimoviću, kad ste bili aktivni iz DSS-a ko je vodio „Petrohemiju“? Pa, generalni u penziji. Ko ih je postavio? Pa, nisi ti, nisi se ti ni tada pitao kao što se ni sada ne pitaš. Postavio ih neko. Ko je pravio te dugove? Ko to treba da plati? Za šta treba da plati stanovnik Dimitrovgrada to što je radio neki general u ….?
Gospodine Milićeviću, jeste da je rano ujutru, ja ne dozvoljavam nikome da skrnavi moj amandman. Ako sam ja podneo amandman i nisam pomenuo ni Sartid niti bilo šta drugo, ne dozvoljavam da se meni skrnavi amandman, a da mi onda vi ne dozvoljavate da ja odgovorim. Ja neke stvari nisam pomenuo. To što neko spava ovde, misli, to je njegov problem. I vodite računa uvek kada neko bude loše interpretirao moje reči, ja ću da se javim.
Što se tiče člana 4. daje se neka dinamika. Daje se dinamika kako će Republika Srbija kao garant, odnosno da preuzme javni dug, svi građani. Zašto? Zato što je akcionar sa 12,72% u „Petrohemiji“, da plati 105 miliona evra NIS-u, gde je takođe akcionar sa 29,88% akcija. Molim vas, ovo su akcionarska društva, ovo nisu javna preduzeća, ovo nisu ni državna preduzeća, ovo nisu ni društvena preduzeća.
Svako preduzeće, firma, koja je privatizovana bilo kako, pa čak i lopovski, a najveći broj njih lopovski, od 2001. godine pa na ovamo, morate da znate, bez obzira što je imala status društvenog preduzeća, imala je i državni kapital. Da nije bilo državnog kapitala, a kako bi garancijski fond sticao akcije? Po kom osnovu? O čemu pričamo? Pa, sva preduzeća u Srbiji su strateška.
Član 5. definiše izmirenje obaveza.
Sada ću da vam ukažem na jednu stvar. Pre nekoliko godina takođe je bilo strateško preduzeće i odobren je jedan kredit od 250 miliona evra. Zašto? Da se napravi najmodernija topionica. Da li danas ta topionica radi? Radi? Pa, zašto onda RTB Bor ima onda gubitke? Pa, tih 250 miliona je uzeto da bi se izašlo iz gubitaka, i sad su gubici, i sada su subvencije, i sada se hvatate za glavu šta ćete sa RTB Borom.
Đinđić je svojevremeno 2001. godine predlagao da sade kikiriki, jel tako beše, i da prave stolice, a onda je Mlađan Dinkić ubacio te njegove kanadske partnere i ko zna šta se tamo desilo. Sve je to strateško u Srbiji. Kad treba da se calnu pare, sve je strateško, bez toga nema ništa. Prođe nekoliko godina, a onda kuku lele, prođe još nekoliko godina, akteri svega toga budu oslobođeni bilo kakve odgovornosti. E, to je taj evropski put ove Srbije.
Radi se o završnoj odredbi da ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja.
E, sada lepe želje, lepe priče, naslušali smo se u ovoj Skupštini, da vam ne pričam, i legitimno pravo je onih koji podržavaju vlast da veruju u to. Ja pripadam opozicionoj stranci. Ja ne verujem i nikada nisam verovao onima koji se pozivaju na EU. Uvek su rekli - to je u skladu sa zahtevima EU. Ovo nije taj tip zakona, ali kada se neko ne poziva na EU onda vrti neku mantru o strateškom značaju, pa eto tako RTB Bor je imao tako veliki strateški značaj i oni su napravili tamo u centru Bora fontanu za zimu. To je jedina fontana u Srbiji koja radi na antifriz. Gledate me, do minus 20 oni imaju fontanu, iživljavali se sa parama, kupovali sve i svašta, i dovodili svoje firme do ruba propasti. Teško onim firmama koje je spašavao Mlađan Dinkić ili oni koji slede njegovu ideologiju i njegovu politiku, a takvih je najviše danas u Vladi. Nisu možda u prvom redu, ali oni državni sekretari, eksperti, stručnjaci, za sve i svašta. Eto, to me iskustvo tera da podnosim ovakve amandmane.
Podneli smo ovaj amandman da bi samo skrenuli pažnju da mangupski način, jer se poziva predlagač na Zakon o opštem upravnom postupku koji više ne postoji u pravnom prometu, a ne pozivaju se na važeći zakon iz 2016. godine kada definišu ko je drugostepeni organ i ko odlučuje o žalbi. Znači, predlagač ne zna koji je zakon na snazi, koji je zakon u primeni, ali predlagač ne zna još jednu stvar. I kod poreskih propisa i kod ovih carinskih propisa i prvostepeni i drugostepeni postupak se nalazio, ako mogu tako da kažem, kod poreske uprave i kod uprave carina samo zbog efikasnosti i zbog potrebe učesnika u postupku. Ovako ste drugostepeni postupak preselili u Beograd. Izgubićete efikasnost, i te kako ćete izgubiti efikasnost.
Pošto znam sa kim imam posla, samo se plašim šta će biti po upravnim sporovima, šta će tek tu da se dešava. Nadam se da još nešto malo ostalo čestitih sudija u upravnom sudu.
Pre nego što krenem sa ovim amandmanom na član 9. samo jedna rečenica povodom člana 8. DŽabe ste ovo radili jer ovo je sve u suprotnosti sa članom 17. Zakona o budžetskom sistemu. Tako da jeste i taksa javni prihod. Ova naknada je prihod carine, pa je prosto neshvatljivo da Vlada bude nadležna da odredi visinu i takse i naknade. Malo ste pobrkali stvari. Taksa mora da se odredi zakonom, ali ne bi bio ovo jedini problem.
Što se tiče zaštite ličnih podataka, niste imali potrebe uopšte da unosite ovu odredbu jer Zakon o zaštiti podataka o ličnosti se neposredno primenjuje. Vi ste kao neko ko barata tim podacima bili pre svega dužni da donesete vaše podzakonske akte kojima ćete da primenite Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, odnosno da utvrdite one baze i one evidencije i utvrdite procedure kako će ti podaci da se čuvaju od neovlašćenog korišćenja, a to što ste prepisali i rekli u ovom zakonu – primenićemo i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti je potpuno nepotrebno. Da je neko to kontrolisao, malo ozbiljniji čovek on vam ne bi dozvolio da ovo upišete.
Podneli smo amandman da trajno žigošemo nešto što po našoj proceni ne bi smelo da se dešava. To se odnosi na član 73.
Vi ste promenili taj član i on sada glasi ovako: „Lice koje je dopremilo stranu robu carinskom organu zahteva od tog organa carinski dozvoljeno postupanje ili upotrebu te robe“.
Hajde, može da se shvati ova prosta rečenica, ali naslov iznad tog člana kaže – određivanje carinski dozvoljenog postupanja ili upotrebe i u osnovnom tekstu kaže da to određuje carinski organ, a vi to sve menjate i kažete evo ovako – ovaj ko je doterao robu on zahteva kako da se postupa. Babe i žabe. Ko ovo razume, shvatiće.
Kakav je ovo prevod, ja ne znam, jel ovo gugl prevodilac možda? Ko je to radio? Ko vas prevari, aman, za ovo? Ja bih vam naplatio kaznu što nas maltretirate u šest sati ujutru sa ovakvim stvarima. Milićeviću, kaznu da naplatiš Vladi, ja vam kažem iskreno.
Moj Vučić kada bi čuo šta ste vi napisali, pa on bi vas sve pobio, moj Vučić bi vas pobio. Kad je on kod nas mogao ovo da nauči? Vi ste njega prevarili ljudi, vi ste za ovaj dnevni red prevarili Vučića. Vi niste njega obavestili o čemu se radi. On kada bude gledao ovo, on ima da se krsti i levom i desnom rukom. Pa, zbog vas ima da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Nema sa kim da radi.
Još jedan problem prevoda. Samo da vam kažem nešto ovo nema u pravilima Svetske trgovinske organizacije, nema ni u EU. Ovo je plod mašte. Odmah d vam kažem.
Kada se pišu zakoni, onda se kaže nešto je uslov za, pa kada se pišu zakoni nešto je razlog zbog čega se nešto radi. Ovde je napravljen miks, pa se reč razlozi promenjena rečju uslovi, pa sada uslovi zbog, to je nešto novo.
Da sam umro do pre pola sat ne bih znao da postoji ova mogućnost. To je otprilike isto ono analogno, digitalno, znate. Isto. Nama je Vlada objasnila kada je na papiru to je analogno, a kada idete elektronskim mejlom, to je digitalno i mi tražimo da digitalno šaljemo amandmane. Oni kažu ne može. Ne postoji taj sistem u Narodnoj skupštini. Zašto? Sve je ovde vezano za špijunski centar CIA u Sofiji i kada pukne sistem ovde, on je u stvari pukao u Sofiji, nije ovde. To je ona US SAID, ona pomoć. Oni kada vam daju pomoć obrali ste bostan. NJihova pomoć je kao sir u mišolovci i vi volite sir u mišolovci.
Ti se javi za reč, ti si ministar, imaš pravo, imaš i vezu, nema nikakvih problema. Znači, uslovi su - za, razlozi su – zbog. Uslovi zbog – ne postoje.
Nešto slično sa prevodom. Kaže se ovako – obično carinski organ okonča postupak. A ovde sad u novom ovom žargonu – carinski organ razdužiće postupak. Eto, to je ta velika promena. Sad su oni mnogo pametni.
Sad vi meni objasnite kako ćete da razdužite postupak, kako ste to zamislili, kada roba krene prema Kosovu i Metohiji? Jel imate rešenje u ovom zakonu za to? Imate vi tranzit, pa ulazna, pa izlazna, da ne maltretiram u ove sitne sate. Jel imate neku odredbu za Kosovo i Metohiju? Da li je po Carinskom zakonu Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije? Da li je to carinsko područje Republike Srbije? Što tu niste nešto napravili, u Carinskom zakonu?
Da li znate za nove carinske prelaze – Medveđa-Kosovska Kamenica? Oni se slikaše, u Briselu beše i film. Bio je onaj iz Preševa i onaj iz Medveđe, predsednici opština, na svečanom otvaranju. A kod nas nema ni jedne vesti, kao da se nije ni desilo. Eto, desilo se. I „Dojče vele“ je napravio specijalni prilog kako Srbija sarađuje sa Kosovom, i prave nov, integrisani prelaz. Zašto me ne gledate u lice nego ste svi savili glavu dole? Vi ste potpisali Briselski sporazum, nisam ga ja potpisao. Vi se ponosite sa Briselskim sporazumom. Jel vas pre neki dan hvališe ovi iz Demokratske stranke. Kažu – lepo je što nas vodite u EU. I preduhitrili ste ih, i oni bi potpisali Briselski sporazum. Zašto nema ni jedne reči o tome? Teška pitanja.
Još jedan član gde se bavimo Gugl prevodiocem. „Generalno obezbeđenje“ sad je „zajedničko obezbeđenje“, ono što je nekada bilo - i koje upravi carine dokaže, sad se menja – ili za koje carinski organ sazna. To je ono, baci ruku u pola šest. Kako je saznao? Vrabac-Podunavac proleteo pa mi rekao. Ne može carinski postupak tako da se reguliše. To je jedan od vrlo rigoroznih postupaka, za sve postoji pisani trag, pisani dokaz. Ovde kod vas to sve đuture može da prođe, jer je to uslov da mi uđemo u Evropsku uniju.
Samo da znate, nemoj da žurite. U ovom četvorogodišnjem periodu obećanje je da dođemo do pred vrata EU, ne tamo, daleko bilo, tamo nema mesta, nego do pred vrata. Tako da nemate potrebe da žurite. Čim ovoliko žurite, vi snižavate svoju pregovaračku poziciju, svoju cenu. A ovako nekritički da unosite loš prevod u naš divan, predivan jezik, gde je sve jasno, nepotrebno je. Niko neće da vas pohvali. Vi mislite da vas ovi iz Brisela ozbiljno hvale. Ne. Oni vas pro forme hvale. Znate zašto vas hvale? Evo, da vam objasnim – mnogo bolje oni znaju nas nego što mi znamo za sebe.
Od 1941. do 1945. u Beogradu stradala samo dva okupatorska vojnika, a 25 hiljada Srba potkazivalo Nemcima sve. To isto imamo i danas. Kada dođe stranac ovde, svi se lepo otvore. Još ako donese malo „parinje“, veselo. Potkazuju jedni druge, da čine štetu, da komšiji crkne krava. Oni znaju naš mentalitet. Ne nasedajte na to. Oduprite se ako možete.
Gospodine predsedavajući, trebalo je da kažete 22, ali dobro, ja ću pričati i o 22. i 23. Preskočili ste jedan, a to je povezano, samo da znate.
Samo da vam kažem, u članu 22. ostao je gotovo isti tekst koji je bio, samo što je izbačena reč da je domaća roba namenjena izvozu. E, to što je izbačeno bitno menja suštinu sada ove odredbe i dovodi u pitanje da li to uopšte može da se radi u slobodnim zonama.
Što se tiče ovog člana 23. ja mislim da je ovo pisao direktor Luke Novi Sad. Ovo što ste ugradili ovde, otprilike ispada ovako, kao da se čuva roba za šverc. Kad pročitate ovaj tekst, samo zamislite u glavi – ako bih hteo da sačuvam robu za šverc u slobodnoj zoni ili u carinskom skladištu, šta bih uradio, i prva asocijacija biće vam ovo što ste dogradili.
Da li je to tražila EU? Verovatno je tražila. Tamo je leglo najvećih zlikovaca. U Briselu je sedište NATO pakta, koji nas je bombardovao, i u Briselu je sedište EU koja nam otima KiM. Zar vi stvarno očekujete da iz Brisela dođe nešto dobro? Oni još nisu završili prljav posao.
Poslednje što će da bude ovde, što traže od nas, to je insajder koji će da potpiše. Vodite računa o tome. Teška pitanja, dobro.
Da ne bih ponavljao načelnu raspravu, mi smo stvarno amandmanima obuhvatili sve članove ovog Predloga zakona, sa ciljem da vas ubedimo, ako je to moguće, nezavisno od naloga koji je došao iz EU da mora ovakav zakon da se donese, jer mi smatramo da ovakav zakon uopšte nije potreban.
Pazite, u naslovu zakona kaže da je ovo Predlog zakona o proceniteljima vrednosti nepokretnosti. To bi isto bilo kao kada bi se donosio sada zakon o proceniteljima vrednosti polovnih automobila.
To vam deluje smešno i besmisleno. U uslovima kada je Srbija rekla da je tržišna ekonomija osnovni oblik ekonomskog razmišljanja, gde postoji sukob ponuda i potražnje ili susret ili poljubac ponude i potražnje na tržištu, nametati neke koji treba da budu na jednoj i na drugoj strani arbitri je sa gledišta tržišta neprihvatljivo. To je jedan od razloga.
Drugi mnogo krupniji razlog jeste polje primene gde treba da se pokažu ovi dilberi, i oni treba da se pokažu u dve, tri oblasti, ali sve te oblasti su privatnog karaktera, pogotovo ona tačka 1. iz člana 3.
Ja mislim da mi idemo u nešto što je nedozvoljeno mešanje. Mi nemamo potrebe da se mešamo na tržištu povodom ovih stvari, ali pošto je pri kraju, a imamo dosta amandmana, ja ću pokušati da iznesem naše osnovne teze i da pokušam da vas ubedim da povučete ovaj Predlog zakona.
Na početku moram da kažem, i ako se usvoji, i ako se ne usvoji ovaj amandman ništa neće da se desi strašno za vršenje komunalnih delatnosti, jer ovaj član, koji ima naslov – rodna neutralnost izraza. Kada pogledate razlog zašto je ubačen ovaj član 3a, onda će vam biti jasno da svaki sledeći zakon koji budemo dobili, moraće da ima ovakav član. Jer, ja ne vidim razlog zašto bi samo u ovom zakonu bio ovakav član, a da ga nema u drugim zakonima, pa u Zakonu o akcizama, pa u Zakonu o porezima itd.
Međutim, pogrešno ste formulisali ovaj tekst. Jedini propis kod nas koji postoji koji ima neku sličnu odredbu je Zakon o zabrani diskriminacije. Tamo to glasi – svi pojmovi koji se koriste u ovom zakonu u muškom rodu obuhvataju iste pojmove u ženskom rodu. U ovim našim uputstvima kako treba da se pišu propisi takođe imamo jednu sličnu odredbu, to je član 43, kaže – izrazi se u propisu upotrebljavaju u muškom rodu, osim ako priroda stvari ne zahteva drugačije.
Ovde je praktično glavni razlog zato što postoji pismo Poverenika za ravnopravnost, i ništa drugo. Zato sam vam ja i rekao, usvajajući, ne usvajajući ovaj amandman, ništa neće da se desi u pogledu čišćenja, grejanja, vodovoda, kanalizacije, ali molim vas, u svakom zakonu koji dođe ovde da se ubaci član 3a, da se ubaci član 3a, jer to je ravnopravnost izraza.
Ja bih vas zamolio da napravite još jednu inovaciju, jer mi sada imamo i one koji ne znaju da li su muško, da li su žensko, i morate da nađete formulaciju za taj treći nepostojeći rod. Mislim da imate nekoliko ljudi u Vladi koji mogu da daju stvarno doprinos u tom formulisanju, da to bude jasno. Ja sam protiv toga da se vređa žena, da se vređa muškarac, ali sam protiv toga da se vređa i ono treće. Moguće je da se oni prepodne osećaju kao muško, poslepodne kao žensko, predveče ne znaju šta su. Molim vas da sledeći put i njih obuhvatite, da ne bude diskriminacije, jer na svakom koraku moramo da se borimo protiv diskriminacije.
Samo da objasnim HvHhHda ja ništa ne žalim. Nema nikakvog žaljenja. Postoje reči u muškom i u ženskom rodu. Moj prijatelj Milija mene najbolje shvata. Milija i ja tugujemo što Vuk Karadžić nije iz Niša. Onda bi sve bilo mnogo jasnije u Srbiji. Naravno, znači, jedna je stvar izrazi, pojmovi itd. Lingvisti su rekli svoje. Ovde to ne dohvata to, ovde se radi o nečemu sasvim trećem.
Znate, mi smo imali ranije predsednik, pa smo imali vršalicu dužnosti predsednika Republike 2003. godine. Znači, lingvisti su rešili te stvari. Naše metodološko uputstvo govori o savremenom srpskom jeziku, i da ne bi bilo zabune, ja sam pročitao član 43. našeg uputstva koji sve ovo propisuje. Nema potrebe da se to posebno potencira, jer možete da stvorite zabunu, ležeća policajka, vojnikuša, itd. To je uvredljivo za žene, verujte mi, uvredljivo je za zanimanja. Kako će da bude – stolarka? Nemojte, molim vas. Ja u znak poštovanja prema svim polovima kažem – pišite i govorite kako nas je učio Vuk Karadžić, šta piše u našem pravopisu.
Ovo oko rodova itd, oko izraza, to postoji u međunarodnim ugovorima i u retkim međunarodnim konvencijama. Ne znam vaše ministarstvo koliko je zakona ovde donelo, jel u svakom zakonu postoji ova odredba? Svaka vam čast. Ja sam onda apsolutno neobavešten. Čak mogu da budem kao i ovi što ih nema ovde. Pa vi ste onda napravili revoluciju. Ja vas molim da utičete na Vladu da svi masovno to upotrebljavaju.
Znači, član 2. svi izrazi su u istom statusu. Ja se izvinjavam, nisam vas shvatio, ali i dalje ne žalim.
Zbog ovog ograničenog vremena, pretpostavljam da ste svi čitali o čemu se radi. Za nas je neprihvatljiv ovaj stav iz odgovora da vi nešto sužavate ovde kada je u pitanju član 5. Moram da vam skrenem pažnju da ta vrsta, kako vi kažete, sužavanja je zabranjena. Svi oblici svojine, po Ustavu Republike Srbije, su ravnopravni. To morate da znate. Samo izuzetno, u pojedinim oblastima, organizacioni oblik privrednog društva koje se bavi određenom delatnošću može biti izričito zakonom propisan, pa recimo banke moraju da budu akcionarska društva itd.
Kod svih onih koji vrše komunalnu delatnost, organizacioni oblik, da li je to javno preduzeće, društvo kapitala itd, ima svoju širinu i potrebno je da ima tu svoju širinu. Na ovaj način ste ovom izmenom ograničili delatnosti u kojima mogu da budu samo javna preduzeća. Mislim da ste napravili grešku. Sada ću to da vam pokažem na jednom primeru.
Na 20 kilometara od Beograda nalazi se Ritopek, on je pored Dunava. Oni nemaju vodu za piće. Ja nikoga ne krivim, da me pogrešno ne razumete. Ovde je bilo priče 80 kilometara Velika Plana, tri investicije, dele pivo, nema vode, pukle cevi itd, ali ovi uopšte nemaju vodu za piće, ne postoji gradski vodovod. Zašto? Zar računaju Dunav je blizu, pa mogu na Dunav da piju vodu ili šta je? Oni će da se potruju tamo sa septičkim jamama i sa nekim svojim bunarima itd.
Javno preduzeće je ipak nešto na koje lokalna samouprava mora da utiče da rešava te stvari. Ako idete u javno- privatno partnerstvo, ako idete u koncesiju itd, pitanje je da li će privatnik imati interesa, jer tamo ima samo 1.300 kuća. Zato niste trebali da sužavate organizacione oblike onih koji pružaju komunalne usluge, već ste baš tu trebali da ostavite ovu širinu, a ta širina je prvi put ugrađena još 2000. godine kada je dograđivan Zakon o javnim preduzećima i delatnostima od opšteg interesa. Tada je prvi put napravljen ventil da može doći do konkurencije različitih svojina u vršenju komunalnih delatnosti uz ustupanje vršenja tih poslova. Mislim da niste smeli da napravite ovu izmenu u članu 5.