Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Živkov

Govori

Hvala lepo. Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 41. koji glasi – stav 1 u ovom članu treba da se briše, iz više razloga. Stav 1. glasi: „Otuđenje ili davanje u zakup građevinskog zemljišta iz stava 1. ovog člana, kada je vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini Republika Srbija, sprovodi Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine kada je vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini autonomna pokrajina“, što po našem stavu i po obrazloženju ovog amandmana ne postoji.
Zakon o javnoj svojini... Kao što je i prethodnik, Milorad Buha, rekao, trebalo bi da se posebnim zakonom to uokviri. Smatramo da vaš koalicioni partner, koji je sa vama u koaliciji i ovde u republičkom i u pokrajinskom parlamentu, već odavno traži da se autonomnim pokrajinama i lokalnim samoupravama vrati na upravljanje, tj. da bi autonomna pokrajina i lokalna samouprava da upravljaju i raspolažu građevinskim zemljištem.
Po programu SRS... Da ste ga primenili i prihvatili kao takvog sve bi drugačije bilo i lakše bi se sprovodilo, jer po programu Srpske radikalne stranke široka prava i autonomiju treba dati lokalnim samoupravama. Tu bi se mnoge stvari rešavale.
Sami dolazite u koliziju sa obrazloženjem koje ste dali na ovaj amandman da mnoge stvari kao što stoje po Ustavu, po Zakonu o javnoj svojini, da lokalne samouprave u Ustavu u članu 86... Odredbama člana 183. Ustava propisano je da autonomne pokrajine upravljaju, a Zakonom o planiranju i izgradnji propisano je da pravo svojine na građevinskom zemljištu u javnoj svojini ima Republika Srbija. Znači, jasno i glasno da samo Republika Srbija može javnu svojinu otuđivati. Zbog toga je ovaj amandman i podnet, da se stav 1. briše. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman ispred Srpske radikalne stranke na član 78. stav 3, koji glasi – reči „odnosno ako on ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva nemaju drugu nepokretnost na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalazi objekat koji je predmet legalizacije“ brišu se.
Obrazloženje koje smo dali je: ako neko ima staru, trošnu ili manju kuću, a pored nje napravi ili kupi objekat kojim bi svoje stambeno pitanje rešio, pri tom na toj adresi nema prebivalište, ne postoji razlog da se tom licu ne omogući pravo na umanjenje iz stava 6. ovog člana. Cilj amandmana je da se poboljša tekst zakona.
S obzirom na to da je u obrazloženju dato da amandman nije prihvaćen, smatramo da ovakvih situacija u praksi nema malo, ima i suviše takvih problema i mislim da je trebalo da imate razumevanja za ovaj amandman i da ga prihvatite. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moji prethodnici iz moje stranke su već govorili o nedostacima zakona o planiranju i 2009, i ove godine, kada se dopuna ovog zakona radi. Smatramo da Zakon o planiranju i izgradnji nije postigao onaj efekat o kojem je ministar pričao 2009. godine. Naravno da ne možemo da smatramo da će se postići neki boljitak što se tiče građevinske operative i građevinske industrije, kojima je trebalo da pomogne ovaj zakon, odnosno poboljšanju i prosperitetu građevinarstva u našoj državi.
Ovaj zakon se može podeliti u više tačaka. Osnovno i elementarno, što je i moj prethodnik iz Demokratske stranke govorio, da je, u glavi VII, Analiza efekata zakona, nedopustivo da se u prethodnom zakonu dozvolilo da se neki objekti započnu graditi, a bez pravnog osnova i bez neke sigurnosti, da ostanu kao spomenici u državi; ni oni koji su postojali odranije nisu rešavani, a proizvedeni su novi.
Postavljam pitanje, u međuvremenu, od 2009. godine pa do dana današnjeg, koliko je takvih objekata nastalo u državi, ako možete da mi odgovorite, ministre?
Ciljevi koji se donošenjem ovog zakona postižu ovde su u četiri tačke postavljeni: pojednostavljenje administrativne procedure; preciziranje prava i obaveza svih učesnika u postupcima koji prethode upisu prava svojine na novoizgrađenom objektu; proširenje kruga lica koja mogu ostvariti pravo na konverziju, o čemu je danas bilo dosta govora.
Nastala je dilema sada, s obzirom na to da su ovde poslaničke grupe govorile o različitosti konverzije i pravu na konverziju, kad će imati pravo investitor, tj. zakupodavac da uzme građevinsko zemljište bez nadoknade ili sa nadoknadom?
Koliko sam ja razumeo, ministar je u svom izlaganju rekao – ako objekat koji je na građevinskom zemljištu, koji je pod zakupom, prelazi tržišnu vrednost te parcele, konverzija je besplatna. Po kojim kriterijumima i kako će se određivati visina cene građevinskog zemljišta kada u raznim situacijama, odnosno raznim prirodnim uslovima građevinsko zemljište nije jednako. To je vrlo komplikovana stvar. Na koji način će to ovaj zakon pravedno da donese?
Ovde se spominjalo da na početku, kada investitor dođe u jednu lokalnu samoupravu i treba da krene u investiciju on mora prvo da se pojavi u katastru da bi izvadio kopiju plana građevinskog zemljišta ili poljoprivrednog zemljišta, da bi ga pretvorio u građevinsko zemljište.
Državna uprava za katastar uglavnom je kod lokalnih samouprava „podstanar“ u skupštinama opština; to je u stvari praksa, ne plaća lokalnim samoupravama, ali je zato tamo, ima monopol... Kopije plana kod nekih lokalnih samouprava stižu brzo, a kod nekih je to vrlo komplikovano; sve zavisi od uprave koja je tamo, odnosno od ljudskog faktora koji radi, mislim na šalterske radnike i, naravno, od toga kako se katastar ponaša u lokalnim samoupravama.
Mogu samo da vam kažem da kopije plana u Vojvodini, na mnogim našim projektima, gde se investiralo, postoje još od davnina. Trebalo bi da naša država zauzme stav i da se donose takvi zakoni koji će da traju decenijama, pa i stotinama godina, a ne da se menjaju svake godine, ili nekim rešenjima, kada je to potreba, tek onda donosimo izmenu i dopunu zakona.
Mogu vam reći, na primer, kada je rađen glavni vod za Banatski Dvor, gasifikacija, na oranicama kuda je prolazio tok, odnosno gde su postavljene cevi, na određenim pozicijama su cevi i kaskade stavljene po pet i deset metara ispod zemlje, zato što je tu nekada kanal zacrtan planom, a nikada nije ni postavljen, niti je iskopan. Zbog čega se takve situacije dešavaju i zašto se to u startu nije promenilo?
Da bi zakon imao pravu suštinu i da bi dugo trajao, mora da se krene ispočetka. Ovo što se radi, donošenje odluka, akata itd., nije trajno.
O konverziji sam govorio. Legalizacija je jedno teško pitanje, oko kojeg lokalne samouprave vode bitku sa svojim građanima, tj. građani sa lokalnim samoupravama. U većini lokalnih samouprava su izrasla naselja bespravno izgrađenih kuća, koje su dobile infrastrukturu, imaju i struju i telefon i vodovod, čak i kanalizaciju i sve ostalo, s tim što navodno nisu legalizovane, a nemaju ni upotrebnu dozvolu.
Postavlja se pitanje, sukob je sad između građana, onih koji su plaćali, kao što je kolega Dragan Stevanović na svom primeru objasnio, koji je redovno platio sve dažbine, i ovih građana koji su druga ili treća socijalna kategorija, sa niskim primanjima, koji tada nisu mogli i verovatno su se odlučili da u takvim rejonima grade objekte... Ni danas ne mogu da u legalizaciji, kako vi kažete, maltene džaba, do sto kvadrata, ne mogu to da ispune, zato što su za određene papire koji im trebaju za legalizaciju preskupe takse. Kad sakupite sve papire i dokumenta koja su potrebna građanima da bi legalizovali objekat, naravno da u današnje vreme, u nemaštini i kada ostaju bez posla, ne mogu da obezbede dokumentaciju, a kamoli da legalizuju objekat.
Kao što ste rekli, ministre, obavezali ste određenim rokom lokalne samouprave da donesu regulacione planove. Tako je i u mojoj opštini to odrađeno. Regulacioni plan grada Bečeja, odakle dolazim, donesen je i zone su fiksirane; čak je u taj regulacioni plan ubačeno da Bečej treba da postane u budućnosti banjski grad. Na ovom primeru možemo da vidimo da se sve radi kontra. Preduslov da bi Bečej postao banjski grad, zna se šta je. Bečej je poljoprivredno mesto, tamo ima objekata, domaćinstava koja se bave poljoprivredom, nikle su mini-farme bez dozvola, nikle su određene radionice, firme, postoji zagađenje i to ne odgovara ekološkom planu banjskog grada. Na koji će način grad Bečej da ispliva iz ovog problema sad, a doneo je već regulacioni plan, samo zbog pritiska Ministarstva? U svom izlaganju ste, ministre, rekli u početku da mnoge opštine još nisu ni donele. Naravno da nisu donele, jer regulacioni plan je ozbiljan posao za mnoge lokalne samouprave.
U početku sam se dotakao građevinske operative, koja je trebalo da oživi, pa i pored ovog zakona, a doneli smo ovde i Zakon o pomoći građevinskoj operativi i građevinskoj industriji. Smatram da ova dopuna osnovnog Zakona o planiranju i izgradnji neće puno pomoći građevinarima, jer su u katastrofalnoj situaciji godinama. Ova godina je još teža što se tiče uslova za izvođenje građevinskih radova, osim što ste vi u svom izlaganju rekli da je to perspektivno spomenuvši primer kasarne „4. juli“ ili ovog velikog stambenog kompleksa koji ste pominjali na početku.
Kod investitora, a što se tiče lokalnih samouprava, mislim da bi daleko bolje bilo da je prvo građevinsko zemljište dato lokalnim samoupravama na upravljanje, pa tek onda da se određivalo, jer lokalne samouprave najbolje znaju gde, u kojoj zoni i koji deo građevinskog zemljišta bi bio najidealniji za investitore. Na mnogim primerima ste pokušavali da nam objašnjavate, kao što je opština Inđija – kako je napravila industrijsku zonu, kako su investitori ušli itd. Sada to predstavljate sa opštinom Jagodinom. Smatram da su te dve opštine samo kap u moru u odnosu na ostatak Srbije. Ostale opštine su u mnogo goroj situaciji i ne mogu da privuku takve investitore kao što je privukla Inđija jer je blizu Beograda, blizu auto-puta, koridora itd.
Da ne pričam o građevinskom zemljištu pored koridora i auto-puta, koje su nameštenim prodajama, jeftinim zakupima uzimali određeni ljudi znajući da će koridor tuda proći i da će deset puta ili možda više zaraditi po kvadratnom metru. To je nedopustivo i država bi morala da povede računa o tome, da se zaštiti, da zaštiti svoje građane i investitore koji sa iskrenim namerama žele da dođu u našu zemlju i da ulažu.
Svojim amandmanima SRS će pokušati da popravi ovu dopunu Zakona. Nećemo glasati za zakon zato što ni osnovni zakon nije proizveo pozitivne reakcije, na osnovu svih ovih problema koje sam spomenuo. Nadam se da ćete u danu za glasanje barem glasati za naše amandmane, koje smo podneli da bismo popravili dopunu ovog zakona. Hvala.
Podneo sam amandman na član 1. koji glasi da se reč "Kragujevac" zamenjuje rečju "Bečej". S obzirom da kao narodni poslanik dolazim iz pomenute opštine Bečej, želeo bih samo da podsetim vladajuću koaliciju koliko je Bečej kao opština bio snažan ekonomski, privredno itd, dok nije došla katastrofalna privatizacija koja je, naravno, i osiromašila opštinu Bečej iz koje dolazim.
Želeo bih samo da vas podsetim koliko je "Fadip" Bečej bila firma poznata po izvozu vrlo kvalitetnih cevi koje su se radile za avionsku industriju, za Englesku, za Rusiju itd. Danas ta fabrika ne radi. Kombinat "Bečej", koji je takođe bio jedan od najvećih kombinata i koji se bavio poljoprivredom, od njive do trpeze, danas je u katastrofalnom stanju, radnici ne primaju plate.
Najveći uzrok i posledica nezaposlenosti je upravo taj kombinat i sva ova ostala preduzeća koja su radili u opštini Bečej, samo zbog toga što je privatizacija u opštini Bečej urađena katastrofalno. Ne samo u opštini Bečej, kao što ste čuli i od mojih kolega, u svim ostalim opštinama je na takav način.
Da je opština Bečej značajna bila, i danas bi mogla biti značajna u proizvodnji hrane, govori upravo rezultat koliko ima nezaposlenih radnika na birou za zapošljavanje. Od 2000. godine od 1.800 radnika, koji su bili na spisku, kako radnika koji su izgubili posao, ili novopridošli tj. školovanih mladih ljudi, danas je došlo na pet hiljada nezaposlenih. To je socijalna bomba u opštini Bečej.
Najveća katastrofa je posledica privatizacija "PIK" Bečej, o kojoj sam i ranije pričao, a od izdavanja zemljišta u opštini Bečej, tri godine opština Bečej, Republika i pokrajina nisu imale koristi, zato što je vansudskim poravnanjem određenom privatniku, gospodinu Nicoviću, obezbeđeno da tri godine koristi društvenu zemlju, tj. državnu zemlju, tri godine sa vrlo minimalnom cenom. Čak je više Vlada davala stimulans od 100 evra, a on je koristio po hektaru po pet hiljada dinara.
Znači, ne da je samo oštetio opštinu Bečej, već je oštetio i republički fond i pokrajinski fond, pošto je zakon bio vrlo jasan kako su se delila i kako su se raspoređivala sredstva od izdavanja zemljišta u zakup.
Vrlo kratko ću, samo da završim. Zašto opština Bečej, sad vam je jasno, ali mislim da i Agencija tj. Služba za nacionalno zapošljavanje ne bi donela puno boljitka u opštini Bečej, jer DS u kontinuitetu već dve decenije vlada u opštini Bečej, a katastrofalno je sada u ovom mandatu, gde je grupu građana od devet odbornika pripojila sebi kao rezultat na izborima, gde je u regularnim izborima imala tri odbornika, a grupu građana je sada svu od devet odbornika prenela u DS.
Prema tome, to je samo toliko koliko je značajno i koliko je značajna DS u opštini Bečej i šta je učinila sa gradom Bečejom.
Moj amandman se odnosi da bi ovaj fond, koji treba da se izmesti iz grada Beograda u Niš, trebalo da to bude u Bečej. Danas sam već objašnjavao zašto bi u gradu Bečeju trebalo da bude fond, a sada i Fond za razvoj. Ima više razloga.
Meni samo jedna stvar nije jasna. Gospođa Nada Kolundžija spočitava poslanicima SRS da treba da se dogovorimo od ovoliko gradova, gde smo svedoci i gde poslanici uveravaju poslanike vladajuće koalicije da bi trebalo u svim gradovima da budu takvi fondovi za razvoj, jer su devastirane sve opštine i gradovi, a posebno opština Bečej u kojoj živim, to je sigurno.
Šta će dobiti Fond za razvoj? Da li će kriterijumi za dodelu sredstava iz Fonda za razvoj biti promenuti ako se sedište iz Beograda izmesti u Niš? Koji su kriterijumi do sada bili? Da li su to politički ili su to dobri projekti, ili su to potencijalni korisnici Fonda za razvoj koji stvarno imaju potencijala i trebaju im sredstva iz Fonda za razvoj. To je suština: da li će Fond za razvoj sada bolje raditi kad se premesti u grad Niš?
Drugo, danas je u Bečeju predsednica Slavica Đukić-Dejanović posetila Skupštinu grada Bečeja. Ona će vam sigurno doneti informaciju kakva je situacija u gradu Bečeju. Danas treba da razgovara sa odbornicima, da razgovara sa građanima itd. Devastirana opština Bečej, ne da joj treba Fond, već treba pomoć, ne znam koje vrste, da bi se grad Bečej, onakve privrede i onakvog grada i potencijala kakav je bio, vratio u život.
Upravo iz razloga što sam podneo dva amandmana na član 84. prijavio sam se za reč, a gospodin Novaković mi nije dao verovatno zato što nije video, u stvari bila mi je kartica u poslaničkoj jedinici, ali se prijava nije videla.
Podneo sam amandman ispred SRS na član 89, koji je identičan kao i na član 84, jer je u pitanju da se reč – ''ekonomskog'' briše. U članu 89. stoji da ''potrošač ima pravo da jednostrano raskine ugovor o potražnji usluga od opšteg ekonomskog interesa'', moj amandman na ovu reč se odnosi, da se – ''ekonomskog'' briše, ''ako nije saglasan sa promenom cene odnosno tarife i izmenom opštih uslova ugovora navedenim u obaveštenju trgovca.''
U mnogim amandmanima poslanika SRS takođe tražimo da se reč ''ekonomskog'' briše, da je mnogo širi pojam od opšteg interesa u zakonu o zaštiti potrošača. Bez obzira na tolike apele i toliko podnesene amandmane pod istim okolnostima, SRS i dalje stoji da je ovim povodom u suprotnosti obrazloženje što je dala sada Vlada na naše amandmane koje smo podneli i obrazloženje zakona koje se ovih stvari dotiču i tiču.
S obzirom da verovatno gospodin Milosavljević možda nije ni čitao kompletan zakon i ne znam da li bi mogao da mi odgovori na ovaj apel što tražim svojim amandmanom da je u suštini, što je i prethodni govornik Milorad Buha detaljno objasnio, pojam ekonomski uži od opšteg interesa, a slažu se i određene poslaničke grupe, kao što je DSS i LDP, koja je malopre isto dala obrazloženje da su javna preduzeća monopol i da je možda zamenjeno u ranijem periodu što je bilo državno sada je privatno, mislim da se SRS u tome ne slaže.
Apsolutno se slažemo da su građani Srbije najugroženiji ekonomski, ali da u ovom slučaju u ovom zakonu zaštita potrošača bi mnogo bila bolja i više obuhvaćena ako bi to glasilo – opšteg interesa.
Dalje apelujemo i kažemo da Vlada ostaje na sve naše amandmane gluva i da ne želi da prihvati nijedan amandman SRS tj. opozicije koja podnosi amandmane na ovaj zakon.
Mislim da bi, ako već na sve amandmane koje smo podneli ispred SRS ostajete gluvi, nemojte ostati gluvi na apel i današnji gest SRS koja želi da zaštiti svog predsednika u Hagu, a vi ste iz branše doktora, gospodine ministre, preduzmite nešto u Vladi, recite koju reč i Vlada ako je odgovorna tražimo apsolutnu zaštitu predsednika Vojislava Šešelja i svih zatvorenika koji su ugroženi u Haškom tribunalu zdravstveno.
Hvala lepo. Dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo na dnevnom redu Zakon o građevinarstvu, koji bi trebalo, navodno, da pomogne i izvuče građevinarstvo, koje je u vrlo teškoj situaciji što se tiče preživljavanja i opstanka.
Interesantno je da nam je danas ministar rekao sve ono što smo mi davnih dana locirali, da bi javni radovi ovu zemlju najpre izvukli iz krize, s obzirom da su javni radovi u građevinarstvu veliki točak i motor koji bi pokrenuo apsolutno, što je i danas ministar potvrdio, 30 i nešto branši koje zavise od građevinarstva ili su priključene građevinarstvu.
Da ste davnih dana primenili program SRS-a, sigurno građevinarstvo ne bi došlo u ovu situaciju. Mi danas možemo samo da razgovaramo o uzrocima koji su se davno desili i posledicama koje su se desile u građevinarstvu, zašto je i zbog čega do toga došlo.
SRS i ja sumnjamo, čuli ste to od poslanika koji su danas pričali o ovom zakonu, da će ovaj zakon da napravi veliki pomak što se tiče građevinarstva. Sumnjam iz razloga što je vrlo kratak period u kojem će se primenjivati ovaj zakon da bi se spasilo ono što je toliko godina upropašćavano i što je toliko godina unazad rađeno sa građevinskom operativom i uopšte sa građevinarstvom, koje je, naravno, povuklo i metalski kompleks. Nisam slučajno rekao metalski kompleks, jer građevinarstvo je povuklo za sobom da tonu mnoge branše koje su vezane za građevinarstvo, isto kao što želite ovim zakonom da to podstaknete.
O tome bi se moglo puno pričati, ali bih naveo samo par glavnih uzroka koji su doveli građevinarstvo u ovakvu situaciju. Pod jedan bih naveo privatizaciju koja je nakaradno urađena što se tiče građevinskih firmi i građevinske operative. Privatizacija je učinjena na takav način što su putarske firme i građevinske firme koje se bave tim poslom kupovali ljudi koji su samo imali para a nisu se bavili tim poslom, i naravno da su upropastili dobar deo tih građevinskih firmi i operativa u Srbiji. Mnogi ljudi su ostali bez posla na takav način i mnoge firme drugih branši koje su bile vezane za tu firmu i takve firme su potonule.
Tu bi se moglo navesti kao glavno, što sam čuo i dajem primedbu narodnim poslanicima koji su danas branili Zakon o javnim nabavkama, da će ovaj zakon to da upropasti. On će da upropasti javne nabavke koje su loše sprovođene. Tu je sigurno moglo da se uspostavi bolja situacija da se u javnim nabavkama napravilo reda.
Javne nabavke su same po sebi javne, a javna je i tajna da su po javnim nabavkama nameštani tenderi i da su dobijale firme raznih profila koje su se bavile građevinom samo zato što su bile bliske vlasti ili su želele da se ubaci u tender ili u projekat ono što samo one poseduju da bi jedino one mogle da konkurišu. Javna je tajna da se to na nivou javnih nabavki i tendera koji su se vršili u građevinarstvu dešava i dan-danas.
Pre nego što pređem na poresku politiku, mogla bi se javnim nabavkama tu pridodati i Komisija za zaštitu prava ponuđača, koja je igrala veliku ulogu u nameštanju tenderskih poslova i poslova koji su se pisali u tenderima za građevinarstvo, iz jednostavnog razloga – ako posao nije dobio ponuđač koji je trebalo da ga dobije, ako mu nije namešteno i nije prošlo u Komisiji za javne nabavke, sledeći postupak je bio da se žali Komisiji za zaštitu prava ponuđača da li zarez ili crta ili interpunkcija nije bila dobra, bilo je i takvih slučajeva, pa je zatim Komisija zasedala dva, tri, četiri, pet meseci (to ste i vi, ministre, danas potvrdili), pa su u međuvremenu, dok Komisija za zaštitu prava ponuđača nije rešila taj problem, gubili i lokalna samouprava i država i izvođači i svi oni koji su bili uključeni oko takvih poslova.
O poreskoj politici bih mogao da kažem da je veoma značajan uzrok PDV. Od mnogih ministarstava koja bi trebalo da budu uključena da bi pomogla Ministarstvu je i Ministarstvo finansija. Apsolutno, Zakon o PDV je nedopustiv, tj. ne naplaćuje se na adekvatan način kako bi to trebalo da bude, a posebno u građevinarstvu. Fakture su ogromne, što se tiče velikih projekata. Za velike komplekse, kao što su firme koje se bave putarskim poslovima, visokogradnjom itd., ogromne su fakture koje država ili Fond za razvoj ili Fond za kapitalne investicije u Pokrajini treba isplate, a fondovi su prazni.
Izvođač ili vlasnik firme mora da plati PDV državi bez obzira na naplatu. U većini slučajeva PDV se plaćao tako što su se izvođačima koji su dolazili u takvu situaciju obezbeđivali krediti u bankama, dizali su kredite da bi platili PDV ili isplatiti plate itd., a daleko od realizacije koju je država morala da ispuni prema građevinskim firmama koje su danas ostale možda i zatvorene i koje su morale da otpuštaju radnike da bi opstale.
Imamo i slučaj gde firme i veliki kompleksi koji se bave takvim poslovima ne mogu da stanu, apsolutno. Garanciju im daje država da bi preživeli – idi u banku i digni pod tim i tim uslovima kredit, a vratićeš kredit kada mi platimo izvođački posao. U međuvremenu izvođač gubi na kamati koju mora da plaća banci, koja je naravno dala kredit pod nepovoljnim uslovima, jer su danas kamate kod kredita kojima se poštapaju određene firme koje ne mogu da prežive bez kredita zelenaške, osim kod velikih kompleksa, koji koriste evropske kredite gde im, naravno, država daje garanciju. Ali kamata je kamata, bez obzira na sve to.
Voleo bih, ministre, da kažete na kraju podatak koliko je država dužna građevinskoj operativi, da li je to niskogradnja ili visokogradnja. To je interesantan podatak. SRS smatra da je država najveći dužnik, što se tiče građevinske operative, i upravo je i najveći krivac što je građevinska operativa došla u ovakvu situaciju.
Imamo još jednu vrlo interesantnu situaciju gde se, izazivanjem političkih kriza u raznim lokalnim samoupravama i učestalim vanrednim lokalnim izborima, građevinska operativa zloupotrebljavala. Firme koje su bliske vladajućoj koaliciji i ministarstvima koja se bave ovim poslovima moraju da idu i odrađuju i završavaju poslove koje lokalnoj vlasti obećavaju ministri koji odu tamo i na tribinama drže političke govore - gde se građani žale da im je loš put, biće put završen, gde nema hale, biće hala.
Na takav način se građevinska operativa tera u dugove i zadužuje, s tim što se kasnije, ne znam kako, ali nekom pogodbom postiže cena. Kada uzmete projekat i realnu tržišnu cenu svih poslova koji su vezani za građevinu, daleko su više cene ili po kvadratnom metru ili po drugoj mernoj jedinici nego što se to odrađuje na licu mesta ili što se odrađuje u praksi.
Određene firme, kao što sam rekao, koje su u obavezi da ne mogu da stanu, da ne mogu da se zatvore, rade čak i ispod cene, naravno sa još većom dubiozom iz razloga što moraju da premoste one kamate kod kredita kojima su se zadužili. U ovom zakonu sam pročitao da bi mogao da bude i reprogram takvih situacija, tj. kredita gde su građevinari bili prinuđeni da ih uzmu, što bi možda bio jedan način da građevinarstvo izađe iz krize, ali sumnjam da tolikim reprogramom i tolikim sredstvima građevinarstvo bez države neće moći da se izvuče iz ovakve krize.
Kada pogledate drugi deo, gde je metalski kompleks usko vezan sa građevinarstvom, apsolutno je nekontrolisan uvoz građevinskih mašina. Imali smo firmu koja se bavila proizvodnjom građevinskih mašina, koja se bavi teretnim vozilima, kao što je "FAP" Priboj, zatim "14. oktobar" Kruševac, i veliki je razlog što je u građevinarstvu dozvoljeno firmama da nekontrolisanim uvozom građevinskih mašina unakaze, tj. unište domaću proizvodnju. Apsolutno od svakog ministra sad možemo da čujemo – domaća proizvodnja, domaći izvođač, domaći investitor itd. To se koristi u vrlo ružnom kontekstu - naše firme koje se bave proizvodnjom ili izvođačkim radovima mogu da budu samo podizvođači u krupnim investicijama.
Interesantno je da ne mogu da budu glavni izvođač, a mogu da budu podizvođač. U čemu je razlika, kad naša firma kao podizvođač mora da podnese apsolutno svu dokumentaciju identičnu kakvu i izvođač podnosi? Ne vidim razlog zašto naša domaća firma ne može da bude nosilac takvih poslova. A čuli smo ovde, da ne bih ponavljao, koliko su u ranijim periodima naše građevinske firme bile priznate u svetu, kakve su sve projekte gradile po svetu i kakve bi sve mogle ovde da izvode. Ali, u pitanju je nešto drugo.
Još jedna zamerka ovom zakonu je to što je vrlo kratkog perioda. Znači, SRS apsolutno smatra da takav zakon i ovaj projekat za pospešivanje građevinarstva neće uroditi plodom i da je kratak period da bi se građevinarstvo vratilo na svoje noge.
Kaznene odredbe nigde nisam pročitao. Ne vidim da bi se mogla sankcionisati zloupotreba primenjivanja ovog zakona.
Na kraju bih želeo samo da kažem da je SRS ubeđen da su, što je u ranijim periodima dr Vojislav Šešelj pričao na raznim tribinama, u medijima, u više navrata, javni radovi jedini izlaz za rešavanje krize u državi i da će SRS, na čelu sa dr Vojislavom Šešeljom, podneti krivičnu prijavu protiv novina "Blic", koje su danas izašle sa naslovom "Dr Vojislav Šešelj naručio iz Haga ubistvo Tomislava Nikolića".
Apsolutno insistiramo na istraživanju ko je izneo i objavio ovakve podatke. Organi koji su zaduženi za takve poslove, kao što su BIA i MUP, treba da izađu sa kompletnim izveštajem o čemu se ovde radi i ko je dao podatke da je dr Vojislav Šešelj naručio ubistvo Tomislava Nikolića, s obzirom da je sam predsednik dr Vojislav Šešelj prihvatio da se preslušaju svi njegovi telefonski razgovori u zadnja četiri meseca što se tiče ovog slučaja. Hvala.
Hvala lepo. Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman ispred SRS na član 10, stav 1. tačka 5) koja glasi – uslove pod kojima se status ovlašćenog privrednog subjekta može ukinuti, kao i postupak ukidanja tog statusa.
Moj amandman je tehničke prirode, kao što je gospodin Munjić malopre obrazložio. Vlada je na moj amandman odgovorila istim tekstom kao i kolegi Munjiću. Smatram da su ovakvi odgovori, kao što je vladin, nesuvisli i da biste, gospođo ministre, mogli prihvatiti amandmane koje smo podneli gospodin Munjić i ja ispred SRS.
Smatram da amandman koji sam podneo, da se reči „ovlašćenog privrednog subjekta“ zamenjuju rečima „ovlašćenog privrednog društva“... „Ovlašćenog privrednog društva“ je širi pojam i ovim zakonom obuhvatili bi se i preduzetnici i sva ostala društva i preduzeća koja se bave ovim poslom. Smatram da je to suštinska stvar, koja je tehničke prirode.
Zakon koji donosimo, i koji će biti sigurno izglasan, jeste potreban, ali smatram da bi država, Vlada i resorna ministarstva koja su zadužena za razvoj i privredu ove naše zemlje trebalo malo više računa da povedu, što se tiče izvoza.
Ovde smo čuli par komentara da je daleko veći uvoz nego izvoz iz naše zemlje (odnos je jedan prema tri), a to je postignuto raznim zakonima koje ste u prethodnom periodu donosili, kao što je jednosmerni zakon o trgovinskom sporazumu, koji je osnovni krivac za veći uvoz robe.
Smatram da bi sve one afere koje ste proizveli od 2000. godine pa do danas, a nisu rešene (voleo bih da čujem koju ste aferu rešili), mogli brendirati, pa izvoziti na tržište Evrope, koja nas očekuje, da nas prihvati u zagrljaj, pa da sve te afere brendirane izvozite, sigurno biste popravili privredu ovog društva. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 39, tj. da u stavu 3. ministar finansija je dužan da u roku od 30 dana odgovori na prijem žalbe, rešenja, odluči i o žalbi, s time da se moj amandman odnosi da se „ministar“ zamenjuje rečima „ministarstvo“.
Srpska radikalna stranka ne pokušava to po prvi put u ovom zakonu, već u prethodnim zakonima je pokušavala da reč „ministar“ zameni „ministarstvom“. Nije bilo sluha za takvu volju, tj. za prihvatanje amandmana koje je SRS podnosila. Smatram da je u pitanju ministar, u određenim ministarstvima je i dokazno sada, posle revizorske komisije da je bilo malverzacija, da je bilo nepravilnih i nepropisnih radnji u potrošnji, u korišćenju budžetskih sredstava.
Smatram da je, pošto je sam predsednik države, Boris Tadić rekao da je bilo i da će učiniti korak da se sa takvim ministarstvima, tj. ministrima, razreši situacija o nepravilnosti, ali po pravilu DS, i vladajuće koalicije i Vlade, da su ostale samo mrtvo slovo na papiru i reči koje je izgovorio predsednik – verovatno se neće desiti ništa, jer i premijer je rekao da je sada ljaga pala i krivica na knjigovođe i to smo već i čuli.
Uglavnom, amandman se apsolutno ophodi da ljudski faktor, koji je bitan, npr, u vašem ministarstvu, gospođo ministar, u Ministarstvu finansija, gde se takođe najveće upiru pravilnosti, što se tiče preduzeća za ovaj posao koji će raditi revizija i privredna društva i firme koje su dužne da rade reviziju, sada će možda ministar u slučaju svog ministarstva staviti šapu na takva preduzeća i frizirati određene revizorske izveštaje, koje će preduzeća koja su registrovana za revizorske izveštaje frizirati i na pozitivan i na negativan način.
Ako je politički podoban vlasnik preduzeća koje je dužno da izvrši reviziju biće privilegovano, a ako nije politički podoban biće čak i revizorski izveštaj kontraproduktivan.
Podneo sam amandman na član 7. razdeo 24. funkcija 810, koja se odnosi na donacije nevladinih organizacija. Amandman je neprihvaćen, naravno, nisam ni očekivao da će se prihvatiti, s obzirom da je obrazloženje ministarstva da bi se samo uvećao deficit ovim amandmanom koji sam predložio.
Suština mog amandmana je da se poveća za milijardu dinara oblast sporta, tj. donacije i finansiranje sportskih saveza. Da vam ne objašnjavam koliko je značajna, gospođo Dragutinović, ova grana, tj. sport u našem društvu.
Kada uzmemo samo statističke podatke smrtnosti mladih danas ili ranijih godina, zatim mnoge naše sportiste koji su talentovani, a ne mogu da dođu do izražaja samo zbog finansija, mislim da ste mogli iznaći mogućnost da povećate ova minimalna sredstva koja sam tražio, milijardu dinara, bez obzira da li bi to uvećalo deficit, ali mislim da ne bi. Samo, evo da vam pomognem.
Ako već ne prihvatate amandman, propratite situaciju Nacionalnog investicionog plana, propratite vašu komisiju za javne nabavke, odakle bi se mnoga sredstva, ne samo ova milijarda dinara, već puno više para bi se uštedelo i ostalo u budžetu, time bi se mogla ta klasifikacija koju sam tražio uveća.
S obzirom da će verovatno za tri meseca, ili četiri, biti rebalans budžeta, molio bih vas da u tom periodu propratite ovo što sam vam nagovestio, pa ćete videti da možete sigurno da iznađete, ne ova sredstva koja sam ovde spomenuo u ovoj oblasti sporta, već i za poljoprivredu i za sve ove oblasti koje su tražili i članovi SRS i poslanici koji su podnosili amandman na ovaj budžet.
Kao što je prethodni govornik, uvaženi kolega Škrbić rekao, ministar nije reagovao, nije ni dao znak dobre volje da želi da popravi zakon ovim amandmanom što je podneo Milan Škrbić.
Kod mene je u ovom amandmanu, koji sam podneo na član 9. jeste da se procenat „15%“ zamenjuje procentom „3%“, tj. kada bi se uvažio amandman gospodina Škrbića, naravno, ovde je situacija gde bi skinuli sa 15% na 3% i izjednačili rad državnih službenika i nameštenika.
Kod mene je u amandmanu pitanje - iz kog razloga avioslužbe, tj. Uprava za zajedničke poslove ima veći procenat nagrade za rad nego u ostalim službama. Mislim da je ovde samo pitanje dobre volje, ne pitanje neke velike razlike u prihvatanju jednog i drugog amandmana. S obzirom da niste želeli da prihvatite amandman gospodina Škrbića, smatram da i moj amandman neće biti prihvaćen, ali apelujem na gospodu poslanike, koje ne znam ni kako da ubedim, pošto ih nema u sali, da u danu za glasanje glasaju za ova dva amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam na član 16. amandman koji glasi da se stav 3. u članu 16. briše. Glasi: „Refundacija iz stava 2. ovog člana smatra se načinom izvršavanja rashoda u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu“. Smatram da je ovaj stav 3. nepotreban u ovom članu.
Takođe, kao što je i prethodni govornik objašnjavao za stav 2, tj. Dragan Stevanović, u obrazloženju koje ste dali, da bi amandman koji se ne prihvata, koji sam podneo, urušio član 16, da je on upravo suština člana 16. kao celine, između ostalog da ne dolazi do multiplikovanja prihoda i rashoda, pošto je činjenica da račun za komunalne usluge i većinu slučajeva glasi na nosioce korišćenja imovine.
Zatim – u skladu sa tim predloženim stavom 3, koji sam predložio da se briše u ovom zakonu, precizirano je da budžetski korisnici treba da planiraju sredstva za navodne rashode u iznosu potrebnom samo za njihove potrebe. To je za mene nelogično objašnjenje kad je ovaj stav 3. u pitanju i smatram da ovim refundiranjem određeni korisnici, tj. vlasnici imovine, korišćenja imovine, koji su nosioci, to nekim drugim ugovorima i drugim dokumentima mogu da postignu.
Podneo sam amandman na član 48. koji se odnosi na određene nadležnosti koje se prenose sa Republike na AP Vojvodinu.
Sredstva koja su planirana u budžetu Republike Srbije za 2010. godinu, a neutrošena za finansiranje tih nadležnosti, unose se u tekuću budžetsku rezervu i usmeravaju u budžet AP Vojvodine preko razdela Ministarstva finansija.
Upravo smo imali skoro i na ovoj sednici, ovaj dom je doneo zakon o prenadležnosti Vojvodine, tako da moj amandman se odnosi na to da se ovaj član briše iz razloga što to reguliše upravo taj zakon koji je donet u parlamentu.
Želeo sam još da kažem, pošto je gospodin Đelić otišao, a žao mi je što nije ostao, s obzirom da sve ove pare koje su bile, a i da će se probiti ovim zakonom ustavnost, ona koja pripada iz budžeta AP Vojvodini, da će upravo i sada je na delu, kako je to rekao gospodin Đelić, mladi lav Bojan Pajtić, kako arči pare po Vojvodini, i sada upravo takve pare koje su stigle iz Republike iz budžeta u AP Vojvodinu koriste se u političke svrhe.
Upotrebljavaju se u opštinama gde su lokalni izbori, upotrebljavaće se tamo gde su izbori raspisani i kada budu raspisani u AP Vojvodini.
Upravo, gospođo ministre, locirao je problem za 2010. godinu i najavio je da je najveći problem u javnim nabavkama, upravo ono što sam komentarisao u amandmanu koji se odnosio na sport.
Takođe će se asfaltirati i praviće se igrališta itd. iz tih sredstava koja bude prebačena AP Vojvodini. Samo je jednu stvar zaboravio da kaže, koliko će uopšte dobiti, ako se bude kontrola izvršila nad javnim nabavkama.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 40. koji reguliše po ovom zakonu deo sporta, u stvari sport, u oblasti AP Vojvodine. Kao što sam govorio u članu 39, tako i po članu 40, moj amandman glasi - da se član 40. briše. Ne zato što je SRS protiv sporta i protiv takve aktivnosti u AP Vojvodini, već iz razloga što će se i preko sporta zloupotrebljavati i finansije i politički poeni će se dobijati preko sporta, kroz razne vidove.
Pošto i član 39. i član 40. reguliše kompletnu situaciju oko sporta, znači, moći će da se izgrađuju i tereni, moći će da se prave i novi i opravljaju stari, da se obnavljaju, tako da po staroj praksi, kako je to radila DS i kompletna skupštinska većina, tj. i skupštinska većina u AP Vojvodini koristila je takva sredstva u političke svrhe.
Smatram da u oblasti sporta, kao što sam i govorio, da i sama obeležja koja su u AP Vojvodini, tako i po lokalnim samoupravama, nemaju veze i dodirnih tačaka sa Republikom Srbijom. To su govorili i poslanici koji su iz drugih političkih opcija, tj. opozicije. Smatram da preko sporta će biti velikih zloupotreba, posebno u izbornim kampanjama, kao što se to i u prethodnim periodima dešavalo.
Želim samo još i da ukažem da određena situacija i preko sporta, gde će AP Vojvodinu, najverovatnije kroz određeni period, gurati u odvajanje od Republike Srbije. Ko će da mi objasni, ko može da mi kaže, da apsolutno regija, ona koja je već i potpisana, kao što je osam opština na severu Bačke potpisalo protokol da neće biti autonomije u autonomiji?
To ima veze puno i sa sportom. Određene političke partije, na čelu sa DS, koriste i zloupotrebljavaju i sport u političke svrhe, čak pokušavaju i crkvu da koriste u političke svrhe i smatram da je zloupotreba sporta u političke svrhe.
Želeo bih da postavim pitanje - da li je moguće da posle 2002. godine, kada je protokol potpisan za osam opština, tj. osam opština na severu Bačke, gde se nalazi većina stanovništva mađarske nacionalnosti, da neće naći model kako da zloupotrebljava takav protokol, on će ugledati svetlo dana posle donošenja i ovog zakona i statuta Vojvodine. Smatram da je to veoma pogubno i da je veoma štetno za AP Vojvodinu.
Želeo bih još samo jednu stvar da naglasim za opštinu Bečej, kao što sam i rekao i pokazao, da grb grada opštine Bečej i zastavu koja je predložena od strane mađarske koalicije i određenih političkih snaga koje su na vlasti u opštini Bečej i danas će sportisti koji brane grad Bečej nositi ovakav pečat, u stvari nosiće ovakav grb, a to je pečat Franje II Habzburške monarhije, gde je apsolutno sve ostalo isto na grbu.
Mogu samo da kažem da određene političke partije, kao što su partije kojima pripadaju Mađari, tj. mađarske nacionalnosti, divim im se kako uspevaju da svoje političke ciljeve ostvaruju na ovakav način. Ali, protivim se političkim partijama koje su u koaliciji s njima i skupštinska većina koja u opštini Bečej ima samo ličnu i ekonomsku korist. S druge strane, mađarska koalicija ostvaruje svoja prava preko ovakvih stvari, kao što je i ovaj grb, kao što je i rečnik, pravo na školstvo itd. Hvala lepo.