Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bajram Omeragić

Bajram Omeragić

Socijalno liberalna partija Sandžaka

Govori

Činjenica je da će onaj stav iz Ustavne povelje, koji kaže da manjine treba da budu predstavljene u parlamentu Srbije i Crne Gore, biti poštovan upravo ako se donese ovakvo jedno rešenje. Moram da kažem da ovakvo rešenje ne garantuje, ali olakšava način da manjinske stranke koje imaju glasova ispod 5%, odnosno na kraju, kada se bude obračunao količnik, onoliko koliko bude koštalo glasova za jednog poslanika, da stranka manjina dobije mandat.
Naročito zbog toga što na listi manjina u našoj zemlji imamo 38 manjina, a znamo da po broju stanovnika i broju glasača jednostavno ni teorijski, da svi pripadnici jedne manjine glasaju, ne mogu da postignu taj cenzus, osim Mađara, Bošnjaka i još dve manjine. Otprilike, po zadnjem popisu, mogli bi teorijski, ako se ujedine totalno i da svi glasaju, onda bi mogli. Imamo mnogo rešenja iz okruženja gde postoje kvote i postoje načini ...
Izvinjavam se. Juče sam bio predviđen da govorim u diskusiji u načelu.
Želim da uputim Vladi ako je moguće da se interveniše u tom smislu da se na neki način obezbedi da manjine budu na bolji način zaštićene, odnosno da im na bolji način bude dostupno mesto u parlamentu, kao što je to npr. u Republici Hrvatskoj i u još par zemalja gde su određene kvote.
Kada se manjinske stranke registruju za te izbore i budu na toj listi, da stranka koja od manjinskih stranaka dobije najveći broj glasova, da ona dobije poslanika, jer teorijski je moguće da od 10 stranaka npr. mađarske manjine mi imamo kvotu gde su Mađari glasali tačno za mađarske stranke, ali oni ne pređu cenzus i ova odredba Ustavne povelje da manjine budu zastupljene neće biti ispunjena.
Naravno, uopšte ne plediram i ne smatram da neće biti autentični predstavnici manjina neki predstavnici koji se nađu na listi bilo DS ili DSS ili bilo koje druge stranke u ovom parlamentu, ali samo kažem, ako je zakonodavac hteo da na bliži način ovo uredi da se razmisli i ovom predlogu.
Poštovani narodni poslanici... Gospodine Prorokoviću, imate nešto?
(Dušan Proroković, sa mesta: Izaći ću da kažem šta imam.)
Mislim da je nekulturno, vladajuća ste stranka. Slušali smo profesora Nikolu Miloševića do sada. Ti jesi vladajuća stranka, ali ne smeš tako da se ponašaš.
Ovde je gospodin Anđelković iz SPS-a izneo jednu laž, povredio Poslovnik. Rekao je da smo ja i gospodin Džudžević dali kvorum ovoj sednici. Mi ne da nismo dali kvorum nego nećemo glasati za ovaj zakon i želimo o tome da vas obavestimo, i građane Srbije, zbog toga što nije dobro pripremljen i što ovaj zakon, koji bi trebalo ili kako je hteo predlagač, da bude nekakav zakon o rehabilitaciji građana koji su učestvovali u Drugom svetskom ratu, jer u Drugom svetskom ratu su učestvovali građani svih nacionalnosti.
Bilo je onih koji su se suprotstavili okupatoru javno, neki su tajno, ne bih ulazio u to, jer to bi zahtevalo jednu ozbiljnu raspravu. Zakon nije ozbiljno pripremljen, zato ćemo mi poslanici, ja i gospodin Džudžević, biti protiv, ma koliko ovde, kada mi izađemo da popijemo kafu, neko izmišljao da ćemo davati kvorum ili ćemo biti za ovaj zakon.
Gospodin Dačić je rekao da je neko drugi bio u pitanju. Ne radi se o drugom. Jasno je gospodin Anđelković rekao da sam ja davao kvorum i nije govorio ni o poslaničkoj grupi ovoj ili onoj. Samo na to sam reagovao. Rekao sam da neću raspravljati o ovom zakonu. Hoću javno da kažem da ću biti protiv njega.
Što se tiče ovih koji burno reaguju kad poslanici iz Sandžaka dođu za govornicu, to je njihov problem i problem je političke kulture, da vi nemate toliko strpljenja i tolerancije da čujete čoveka šta će da kaže, pa da onda reagujete.
Ovde su spomenuti neki ključari, ključevi, ključaonice i tome sl. Ljudi treba da znaju ko drži ključeve, čega, a moraju da znaju i neko pravilo šta znači biti pravna država. U pravnoj državi ministri ne pišu saopštenja, mišljenja, misaonice, nego ako je obavezujući akt, oni napišu rešenje, pa napišu odluku, pa konstatuju ko je povredio zakon.
Nažalost, mi danas u našoj državi, koju mnogo puta čujemo da nazivaju pravnom, imamo situaciju da nam se nisu konstituisale mnoge lokalne samouprave i, po izjavi zvaničnika Ministarstva za lokalnu samoupravu, stotine i stotine zahteva iz lokalnih samouprava po žalbama.
Negde nema veća, u Nišu nema veća, u Novom Sadu jeste glasao jedan poslanik ovako, nije, pa u Beogradu imamo ovaj problem, pa imamo onaj iz Zaječara, pre neki dan gradonačelnik kaže – nas mišljenje nikako ne obavezuje, u pravnoj državi mišljenje ne predstavlja akt koji je obavezujuće prirode.
Ako je on obavezujući, taj koji ga piše i daje nekom drugom ko ga je poslao, treba da kaže prvo da je to obavezujući akt. To se na prvoj godini iz Uvoda u pravo uči. Drugo, kaže – da li to što je on napisao, čak imamo dva akta, ne piše da se zove mišljenje, nego naslovljeno na funkciju, a unutra ništa, da li to njegovo mišljenje odlaže izvršenje? Koja je to sankcija ako se ne izvrši? Ko je dužan da to izvrši, a ne o tome ko drži ključeve u Novom Pazaru...
(Predsedavajuća: Gospodine Omeragiću, molim vas...)
... ima tri privatnika koji se bave izradom ključeva, ima nadležno lice koje drži ključeve u opštini, ali nije dobio ni taj ključar; čak akt, priroda pravnog akta koji je stigao na neke privatne adrese glasi – trebalo bi, mislili smo. Kaže – održana je skupština u ....
(Predsedavajuća: Gospodine Omeragiću, vreme vam je isteklo.)
... objektivnom mogućim okolnostima i tome slično. To ko je napisao imao je problema sa Radomirom Lukićem, ako mu je predavao, računam prema godinama, i ako je studirao pravo u Beogradu, trebalo bi profesor Lukić da je predavao i ako je položio Uvod u pravo i piše jedno takvo pisanije, stvarno je to izuzetno problematično, i da se zapitaju ljudi koji predstavljaju određena ministarstva, da tako nešto puste u komunikaciju između nekog organa koji se zove ministarstvo i lokalne samouprave.
Treba država da se upita zašto to u desetine opština tumači gradonačelnik ovako zakon, predsednik veća na ovaj način i da vas podsetim, sve vas koji ste se interesovali za tu temu, organizovanje seminara u Vrnjačkoj Banji, Ministarstvo za lokalnu samoupravu ga je tamo organizovalo i objasnilo je, napisalo jedan priručnik koji je podelilo svim slušaocima i tamo je odredilo koja su čija ovlašćenja, da li može bez stalnog sastava izborne komisije da se po ugostiteljskim objektima, poljoprivrednim dobrima i takvim okolnostima i mestima drže skupštine i tome slično. Prema tome, kad se država bude uozbiljila, napisala pravni akt koji će biti obavezujući, koji će u izreci imati to i to, koji će sadržati pravnu pouku...
(Predsedavajuća: Gospodine Omeragiću, molim vas...)
... i kad to bude uradio organ koji treba, onda će gradonačelnik ozbiljno razumeti takav akt, a kad bude Vrhovni sud ...
(Predsedavajuća: Gospodine Omeragiću, molim vas, samo trenutak, već šest minuta govorite. Tri minuta vam je javljanje po Poslovniku. Tri puta sam vas opominjala. Molim vas da završite diskusiju).
Samo da završim, u pravno uređenim državama, kada Vrhovni sud u spornoj situaciji donese rešenje, kada Ustavni sud pred kojim se to bude osporilo donese konačno rešenje, kada ključar tada ne bude, naravno, hteo da vas obavesti, naš ključar nije diplomirani pravnik i nije dužan to da zna, ali je diplomirani ključar, što bi rekao kolega. Prema tome, kada u pravno uređenoj državi budete sačekali odluku Vrhovnog suda, Ustavnog suda, jasno naložite da se postupi u toj vašoj izreci, date pravnu pouku i onako kako smo to uočili na prvoj godini prava, onda će biti primenjena svaka odluka u ovoj državi. U protivnom, to su tzv. odluke zabavno-rekreativnog života.
Evo, gospodo, doživeli smo i to da slušamo tirade kako bi trebalo građani Srbije, odnosno poslanici prema verskoj pripadnosti da glasaju ovako ili onako i ko koliko članova u ovom parlamentu ima. (Žagor.)
Ako hoćete istinu, možete i anketni odbor i da uzmemo ...
Stenogram da uzmemo i ko je ovde prebrojavao građane islamske, odnosno poslanike islamske veroispovesti ...
Da li sam to ja govorio ili neko drugi?
Molim vas, kao predsedavajuća da tražite stenogram i da to utvrdimo, pa ako bude, onda ćemo anketni odbor, toga što se tiče.
Molim vas još jednom da poslanike smirite i da me puste da govorim.
Što se tiče priče o tome da li je priroda pravnog akta ovakva ili onakva, svima onima koji žele i imaju pravno i emotivno izraženu želju da se upoznaju sa ovim aktom, doneo sam ga, pročitaće ovo pisanije i mogu posle toga da uzmu i pročitaju o kakvom se pismu ovde radi. Ovde se radi o jednom pismu, a ne o pravnom aktu. To je toga što se tiče, napraviću kopiju i dostaviti svima da vidite to pismo.
Ovde smo čuli zaista mnogo diskusija koje me podsećaju na rane 90-te godine, kada smo imali u ovom parlamentu toliko izlivanje patriotizma, brige, strahova za teritorijalni integritet. Kao što znate, sada sa ove distance, 14 godina imamo dijametralno suprotnu situaciju, što su se neki više brinuli za teritorijalni integritet ove zemlje, odnosno one bivše Jugoslavije, njena teritorija je bila sve manja i manja.
Ljudi misle da vređanjem pripadnika nacionalnih manjina, ućutkivanjem i dovođenjem u situaciju da narodni poslanici, pripadnici nacionalnih manjina, vikom, drekom, sprečavanjem ...
... i da se ovde stvori atmosfera da ako se javno kaže kako će se glasati, da to izaziva kod poslanika ovakvo ili onakvo raspoloženje. Ustav i svi ostali pravni akti koji se bave pravom poslanika garantuju da je slobodan poslanik da glasa ovako ili onako.
Nikog nisam vređao ako sam obavestio ovu skupštinu, i ne bih je obavestio, nego bih taj dan kada je glasanje glasao onako po svojoj savesti, izašao sam ovde da kažem da je neko pre mene, nisam bio u sali, rekao da sam davao kvorum i radio to i to. Tako je počela ova rasprava. Došlo se do toga da se raspravlja o pravnim aktima. Neću odgovarati više na uvrede, građani koji su za mene glasali dobro znaju kakav je odnos određene poslaničke grupe ...