Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Čolić

Govori

Dame i gospodo poslanici, ispred poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 24. Predloga zakona o telekomunikacijama. U članu 24. stav 1. i 2. reč "agencija" zamenjuje se rečima "ministarstvo nadležno za poslove telekomunikacija".
SRS je, u principu, protiv stvaranja agencije, posebno kada je reč o agenciji za telekomunikacije. Agencija za telekomunikacije ne može da ima ovlašćenja iz oblasti komunikacija, korišćenja radiofrekvencijskog spektra, jer je ista nenadležna i nestručna. Vi ste, doduše, predvideli neku stručnost članova agencije, a ta stručnost sa kojom ste paradirali, najbolje se ogleda u oblasti pravosuđa, gde ste postavljali stručne i vrhunske pravnike, kleli se u njih, a sada bacate drvlje i kamenje po njima i zbog njih ste uveli i vanredno stanje.
Zbog toga sam veoma skeptičan kada vi predlažete stručnjake, u ovom slučaju agencije za telekomunikacije. Vi zaista nemate mere ni u čemu i mi, srpski radikali, konstantno ćemo vas upozoravati čim osećamo da manipulišete i otvarate prostor za mnopol i korupciju. Imajući u vidu da niste prihvatili prethodne amandmane SRS, a koji se odnose na nadležnost agencije, protiv kojih je SRS u principu, ne očekujem da prihvatite ni ovaj amandman, ali biće zabeleženo, i kada ih budete menjali, podsećaćemo vas kao i u slučajevima u tužilaštvu i sudstvu, a koji su veoma indikativni.
Sama ideja agencije je pogrešna, jer sprečava razvoj u sferi telekomunikacija, umesto da sprečava monopol, egzistiraće kao apsolutni monopolista. Nameće se pitanje kontrole agencije, jer nikakve kontrole neće ni biti. Ministarstvo se neće mešati u isljkučivo svoje nadležnosti. Svu besmislenost ovog predloga zakona pokazuju i dokazuju amandmani poslanika SRS, koje vi uporno ne prihvatate i time nanosite veliku štetu građanima Srbije, koji bi trebalo da preko narodnih poslanika vrše kontrolu izvršne vlasti. Ovako će, nažalost, agencija biti bez ikakve kontrole, jer kada narodni poslanici nemaju mogućnosti kontrole, građani Srbije će to još manje imati. Iluzorno je od loše vlasti očekivati dobre i kvalitetne predloge zakona. Loša vlast i loš predlog zakona se slažu kao najbolji kalup sa odlivkom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 58. Predloga zakona o telekomunikacijama, u kome tražim sledeće - u naslovu iznad člana 58. reč "Agencija" zamenjuje se rečju "Komisija"; u članu 58. reč "Aagencija" zamenjuje se rečju "Komisija" i briše tačka 3); dodaje se novi stav 2. koji glasi: "Tehnički pregled radio stanica i sve stručne poslove za potrebe Komisije vrše ovlašćena službena lica ministarstva nadležnog za poslove telekomunikacija".
Nelogično je da agencija u oblasti radiokomunikacija vrši, pored ostalog, tehnički pregled radio stanica. Racionalno je da taj posao rade ovlašćena lica, stručna za taj posao.
SRS smatra da je koncept agencija veoma loše rešenje u sferi telekomunikacija, pogotovu što se agenciji daju prevelika ovlašćenja, uz nemogućnost kontrole rada agencije.
SRS smatra da bi najcelishodnije bilo kada bi pri Ministarstvu za saobraćaj i telekomunikacije postojala komisija koja bi uređivala ovu sferu i bila podložna kontroli Narodne skupštine. Takvim pogrešnim pristupom agencija postaje jedinstvena, nedodirljiva. Umesto da se stvori slobodno tržište i spreči monopol, agencija postaje najveći monopolista.
Kaže ministar da agencija ima kontrolnu funkciju, izriče mere, delimično preuzima ulogu arbitra, ali ono što je najveći apsurd, sama ostaje bez kontrole. To što su međunarodne institucije odobrile ovaj predlog zakona, to ne znači da je kvalitetan, a za vas predstavlja imperativ. Ovaj predlog zakona bi morali da pišu ljudi koji poznaju realno stanje u sferi telekomunikacija i zakon ne sme biti nedorečen i u praksi neprimenjiv.
Što se tiče prihvatanja ovog i svih amandmana poslanika SRS, nisam optimista, jer vama je bitno da po nekom automatizmu glasate protiv, iako bi amandmani SRS popravili zakon o telekomunikacijama. Vi ste sazdani od protivrečnosti, no što se "grbo rodi - vreme ne ispravi", a ovaj zakon vam je toliko grbav da ga ni amandmanima ne možemo popraviti.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na  Predloga zakona o javnom informisanju da se član 14. menja i glasi: "Rasturanje i distribucija domaćih i stranih javnih glasila je slobodna."
SRS, kao partija izrazito demokratskog karaktera, zalaže se za potpuno slobodno informisanje, za slobodu štampanja i emitovanja. Sloboda štampe ogleda se u pravu da se bilo šta objavljuje bez ikakvog prethodnog pregleda i kontrole. Sloboda informisanja je tesno povezana sa drugim ličnim i političkim pravima i slobodama, kao što su sloboda savesti i veroispovesti, nastave, komuniciranja, udruživanja i okupljanja.
SRS smatra da su sloboda mišljenja i informisanja neophodan uslov brzog napretka ljudskog društva i preduslov funkcionisanja demokratije i razvoja ličnosti. Vaša dosmanlijska prevlast u društvu i državi zasnovana je na totalitarizmu i sistematski guši slobodu informisanja, pa zahvaljujući vama Srbija predstavlja klasičan primer gušenja ove političke slobode.
Vi vršite potpunu kontrolu nad svim vidovima informisanja, pa se tako najbolje vidi priroda i suština vaše vlasti.
SRS smatra da sloboda štampe mora biti zagarantovana, osim u slučajevima podsticaja na vršenje krivičnih dela. Mi, srpski radikali, zalažemo se za potpuno slobodnu razmenu informacija i unošenje inostranih štampanih stvari u našu zemlju.
Sloboda informisanja mora biti apsolutno zagarantovana. Haos vlada u sferi informisanja, vi ste za njega odgovorni, a ogleda se u tome da postoji oko 300 televizija lokalnih samouprava, ali su nedostupne isključivo za SRS. Na državnoj televiziji RTS niko od srpskih radikala ne može da bude gost, nema ni prenosa sednica Narodne skupštine.
Štampani mediji bukvalno su istog sadržaja, kreirani u jednom centru moći, preslikani kao kroz indigo. Izgleda da je tu glavni i odgovorni urednik Vladimir Popović-Beba, a pretpostavljam zamenik Goran Vesić. Mi, srpski radikali, od vas ništa ne očekujemo, ništa što će biti od koristi za građane Srbije u svim sferama.
Vaš strah je evidentan, takođe i kraj vaše pogubne vladavine. Sferu informisanja urediće oni koji to znaju i mogu i potpuno izvesno, SRS. Kakvi ste, kakva je sloboda informisanja i za šta se vi zalažete, najbolje dokazuje "Glas javnosti", 16. april 2003. godine, ministar za kulturu i medije Srbije Branislav Lečić izjavio je juče da je TV Trstenik kažnjena sa 50.000 dinara, a njen glavni i odgovorni urednik Dragoje Rajović sa 30.000 dinara. Kazna izrečena zato što je TV Trstenik 10. aprila, ne poštujući mere Vlade o radu medija...
(Predsedavajuća: Tri minuta.)
... u vreme vanrednog stanja, reprizirala ranije zabranjenu emisiju Otvoreni studio; to je rekao Lečić u razgovoru sa urednicima beogradskih medija. To je neistina, jer je glavni problem Vlade Republike Srbije i ministra Lečića gostovanje Tomislava Nikolića na TV Trstenik 11. aprila...
 Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 14. Predloga zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakona SRJ i tražim da se on menja, i nakon toga glasi: "U članu 137. stav 1. reči "najmanje tri godine" zamenjuju se rečima "od tri do deset godina".
Ako bi bio prihvaćen predlog po kome postoji samo minimalna kazna, onda bi za mnoga krivična dela mogla da bude izrečena kazna od 40 godina zatvora. Predlagač zakona po ko zna koji put predlaže Narodnoj skupštini Republike Srbije set pravosudnih zakona, izrazito nejasnih i nedorečenih, a koji sami po sebi predstavljaju dokaz da se niste ozbiljno ovim veoma važnim poslom bavili, ili je predlagača neko požurivao.
Krivično zakonodavstvo za predlagača nije bio ozbiljan posao, pa je tako shvaćen i tako nama prezentiran. Da ste ozbiljno shvatili, mogli ste da preinačite termin SRJ, koje vašom premudrom politikom nema.
Diskutabilno je i nejasno, neprecizno određena maksimalna kazna. Po mišljenju nas, srpskih radikala, racionalno je da se tačno odredi minimalna i maksimalna kazna. Zašto ste precizno odredili samo minimalnu kaznu, da li je ostavljen prostor za eventualnu zloupotrebu, a od vaše neozbiljnosti i infantilnosti zavise sudbine ljudi. Da li 40 godina zatvora istovremeno znači i doživotnu robiju?
Iluzorno je očekivati od vas da racionalnost i stručnost pokažete bar u sferi krivičnog zakonodavstva. Pošto ste vi DOS-manlije najbolji izdanci najgore moguće vlasti koju je Srbija kroz svoju istoriju ikada imala, nemam iluziju da ćete moj amandman pravilno shvatiti i eventualno za njega glasati.
Vi ste do sada pokazali izuzetno mnogo uspeha u sferi obmana, paljenja i rušenja itd, a građenje i konstrukcija vam ne ide od ruke, jer ste vi i vaša ideologija pravi majstori za destrukciju. Sa puno optimizma možemo uskoro očekivati nove predloge i dopune Krivičnog zakona, samo je pitanje koliko ćete prilika još imati, jer vam vreme nije najbolji saveznik. Vi ste, gospodo, u cajtnotu, vreme vam polako ističe, pokazali ste šta ste znali, i sva je prilika da će oblast krivičnog zakonodavstva urediti SRS, posle vanrednih izbora.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 13. u kome tražim da se briše.
Stav SRS je da poljoprivrednicima ne treba nametati obavezno osiguranje. Racionalnije je omogućiti im dobrovoljno osiguranje, jer za tako nešto ima mogućnosti u članovima 15. i 16. Predloga zakona o PIO. Nesporno je da živimo u uslovima velike ekonomske krize i socijalne bede, a koju je vaša neuspešna vladavina prouzrokovala.
Ko snosi odgovornost za sferu poljoprivrede, ko prouzrokuje loše materijalno, a i svako drugo stanje poljoprivrednika? Nesposobnost resornog ministra poljoprivrede je evidentna i briga za probleme poljoprivrednika je prisutna samo u slučajevima kada od njih treba ubrati prihode. Cene poljoprivrednih proizvoda su u stalnom padu i ispod su granice ekonomske isplativosti, za cenu žive stoke, mleka i ostalih proizvoda odgovorna je Vlada Republike Srbije.
Predlog zakona o PIO doneće dodatnu konfuziju u sferi poljoprivrede. Nemamo ambicija da izvozimo i tu nesposobnost resornog ministra poljoprivrede u potpunosti dolazi do izražaja. Umesto izvoza, imamo nekontrolisan uvoz namirnica. Lošim Predlogom zakona o PIO neće se nimalo olakšati položaj poljoprivrednika.
Stvaraju se i tržišni viškovi kada je u pitanju živa stoka, zbog veoma slabe ekonomske moći građana. Poljoprivrednici su apsolutno neobezbeđeni i veoma zabrinuti, jer im vaša vlast donosi i obaveznost penzijskog osiguranja. SRS smatra da je penzija socijalna kategorija i da ona ne predstavlja pravo iz radnog odnosa. Može čovek i da ne bude u radnom odnosu, a da uplaćuje penzijsko osiguranje.
Zbog toga tražim da se član 13. briše, poljoprivrednicima ne treba nametati obavezno PIO, već treba ostaviti mogućnost uključivanja u obavezno ili dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, pod uslovima, u obimu i na način predviđen ovim zakonom. Vaša neuspešna vladavina čini ogromnu štetu sferi poljoprivrede, a vaši nameti poljoprivrednicima postali su neizdrživi, pa su nove obaveznosti potpuno nepotrebne, ali su nažalost karakteristika i obeležje najgoreg režima koga je Srbija ikada imala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 10. Predloga zakona o duvanu, u kome tražim da se član 10. briše i u kome dovodim u pitanje svrsishodnost agencije za duvan.
Da li je budžet Republike Srbije toliko elastičan da ima mesta za rasipanje i trošenje budžetskih sredstava na agencije?
Proizvodnja duvana za svaku državu predstavlja jedan od najvećih izvora prihoda. Čudi me da ste posle dve godine haosa i kriminala odlučili da pokušate da uvedete red u ovoj oblasti. Zašto ranije nije nešto preduzeto? Zašto trgovina duvanom najčešće asocira na kriminal, mafiju, ubistva, obračune? Štampane su i knjige o tome, a najpoznatija je knjiga dr Vojislava Šešelja "Stanko Subotić-Cane Žabac, kralj duvanske mafije", koja sve objašnjava.
Kakva će biti uloga agencije za duvan, da li će pored standardnih monopolista niknuti novi, koji će preko agencije za duvan odlučivati o svemu? Formiranje agencije za duvan značiće nove privilegije za uži krug ljudi bliskih režimu i stvaranje novih klanova. Zašto se ne bi liberalizovala proizvodnja duvana? Čega se to Vlada plaši? Zašto da duvan ne proizvode svi koji to žele, a na tržištu će opstati samo najbolji, sa najkvalitetnijim proizvodima.
Veoma je indikativna pojava "fast" cigarete, uz značajnu podršku reklame na medijima. Ko je taj Peconi, otkud mu privilegije, ko ga štiti, zašto kroz Predlog zakona o duvanu jačate državni aparat i birokratiju? Trebalo bi doneti kvalitetan predlog zakona o duvanu, čija bi elementarna uloga bila ukidanje privilegija, ukidanje monopola i suzbijanje šverca.
U članu 10. govori se o nadzornom odboru, koji ima predsednika i šest članova. Dva člana se imenuju iz reda zaposlenih u agenciji, ali bi tu trebalo ubaciti jednu klauzulu - ali obavezno da budu bliski Peconiju. Nadzorni odbor donosi poslovnik o radu, o rezultatima izvršenog nadzora; nadzorni odbor agencije tromesečno obaveštava Vladu, a Vlada bi bila u obavezi da obavesti Stanka Subotića-Caneta Žapca, kad god se stekne potreba ili pak kada ovaj to od Vlade zatraži. Kakva bi to Vlada DOS-a bila, a da nije povezana sa mafijom?
Dame i gospodo narodni poslanici, mi srpski radikali smatramo da je obrazovanje svih stanovnika jedan od elementarnih interesa savremenog društva, a uloga države je presudna u obrazovnoj sferi. Država, pre svega, propisuje nivo obaveznog obrazovanja i propisuje uslove obrazovanja na neobaveznim nivoima, zatim nastavne planove i programske sadržaje unutar osnovnog sistema, a uz to obezbeđuje materijalne i kadrovske uslove delovanja vaspitno-obrazovnih institucija u javnom sektoru. U vođenju obrazovne politike obično se trudi da uspostavi ravnotežu između tradicionalnih tekovina i modernih trendova, nacionalnih specifičnosti i univerzalnih vrednosti.
U obrazovnoj sferi promišljena državna vlast, a što se ove DOS-ovske vlasti tiče, to nije slučaj, nastoji da do kraja afirmiše princip građanske ravnopravnosti, kvalitetnu nastavu, efikasan sistem, uporedno moralno vaspitavanje ljudske ličnosti i negovanje patriotskog duha. Priprema dece za što uspešnije osnovno obrazovanje postiže se već u ustanovama predškolskog vaspitanja. Osnovno obrazovanje je sankcionisano kao obavezno i treba da sadrži kompletan opšteobrazovni profil, koji se može postići do punoletstva, kada je i vaspitna komponenta veoma naglašena.
Zbog haosa koji je stvoren u ekonomskoj sferi, zahvaljujući DOS-manlijama, obavezno i svako drugo školovanje biće sve teže. Da li uvođenje velikih dažbina, oporezivanje školskog pribora, čini školovanje lakšim ili težim? Školske torbe, sveske, vežbanke, pa čak i olovke, desetostruko su skuplje u odnosu na raniji period, a to je period do pre 5. oktobra. Školovanje za osnovce ne samo da nije besplatno, već je do te mere opteretilo budžet porodice da mnogi žrtvuju osnovne životne namirnice, jednog meseca podređuju kupovinu hleba, mleka, zarad kupovine onih stvari koje su deci neophodne i predstavljaju elementarnu potrebu. Koliko koštaju patike? Bile su 20 maraka, a danas 150 maraka.
Ovim predlozima zakona nedostaje mogućnost da đaci u osnovnim i srednjim školama umesto vežbanki i svesaka mogu da koriste tekovine i blagodeti XXI veka: tablice, sunđer, kredu, pisaljku. Ministar sporta uvešće i rekreativnu nastavu u fizičko obrazovanje - obavezno igranje fudbala najpoznatijom evropskom markom "krpenjača".
Kad smo već kod Evrope, koja je vama uzor i čije navike upijate i uzimate kao pravilo ponašanja, naša deca će ipak imati nečega u izobilju, zahvaljujući mafiji u Srbiji. Imaće dovoljno droge po sniženim cenama, zahvaljujući dilerima i ako sa njima budu u dobrim odnosima. Sve više i više u školama ima tuča, pa čak i tuča u kojima su akteri bili i profesori. Nažalost, bilo je ubistava u nekim školskim dvorištima.
Zapostavljene su najznačajnije duhovne i moralne vrednosti, ludost je izabrana kao pravilo ponašanja, po uzoru na Evropu, umesto da se u školama od rane mladosti deca uče da vole svoju otadžbinu, da razvijaju patriotski duh. Kako da nam deca steknu te moralne vrednosti, kada vi DOS-manlije ismevate svaki oblik vernosti i patriotizma, svaki oblik vernosti srpskoj tradiciji, istoriji, veri i kulturi. Puna su vam usta Evrope. To je uzor, pravilo ponašanja, a Evropa grca da pronađe sebe.
Predlozi zakona o srednjoj i osnovnoj školi neće ništa promeniti u sferi obrazovanja, osim stvaranja iluzije da su reforme koje vi zagovarate u toku. Mi, srpski radikali, pokušavamo da ukažemo na sve nedostatke loših predloga zakona i često je naš glas vapijućeg u pustinji lažne demokratije.
Moram da bude iskren i da ukažem na nešto po čemu ćete vi DOS-manlije ipak da budete upamćeni i zapaženi: bićete upamćeni kao najružnija epizoda u istoriji srpskog naroda.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 109. menja se i glasi: "Dekan je poslovodni organ fakulteta. Dekan ima prava i dužnosti direktora preduzeća, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Fakultet ima jednog ili više prodekana u skladu sa statutom fakulteta. Fakultet ima i studenta prodekana." Treba do kraja sprovesti koncept po kome fakultetom upravlja osnivač. Ovim zakonom predlagač nije jasno definisao prava, dužnosti i obaveze dekana, koji je u suštini direktor preduzeća.
Zakon o radu govori i reguliše gore navedene obaveze za rukovodeće organe, što je i dekan u konkretnom slučaju. DOS-ovska vlast očigledno ne primenjuje odredbe iz Zakona o radu, te se iz toga može protumačiti da je najviši zakonodavni organ izvršna vlast, ministar sporta i prosvete, Gašo Knežević. On, poput Čede Jovanovića, kada je u koliziji sa zakonom, nalazi rešenje i primenjuje sebe.
Poslanička grupa SRS ovim amandmanom želi, iako je to veoma teško, da popravi ovaj zakon i da dekanu pripadaju ovlašćenja koja ima i direktor preduzeća, jer u stvari fakultet i univerzitet su preduzeća koje formira osnivač.
Predlagač zakona koncept ovog predloga vidi kao Zakon o udruženom radu iz 1992. godine, istovremeno govori o reformama, a prepisuje već postojeći zakon iz prošlih vremena. Oseća se velika nostalgija za samoupravljanjem, za nekim prošlim vremenima.
Predloženi zakon o univerzitetu neće studentima doneti ništa bolje, osim prazne teorije i sna o nekoj autonomiji univerziteta i fakulteta.
Nemoćno izgleda ministar Gašo Knežević u pokušaju da babu putem belila prikaže mlađom. Vreme je da se sa DOS-ovskog dućana laži skine firma istine i da univerzitet dobije ono što mu pripada.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 13, gde tražim da se u stavu 2. Predloga zakona brišu reči: "čiji osnivač nije Republika". Odredba Predloga zakona je apsurdna - ako građani iz budžeta finansiraju osnivanje univerziteta ili fakulteta, nije potrebno da postoji opravdanost osnivanja, a ako neko osniva svojim kapitalom, mora da elaboratom dokazuje opravdanost osnivanja.
Kako nam reče u uvodnom izlaganju ministar prosvete, Gašo Knežević, ovim zakonom poreski obveznici imaće uvid kako se troše sredstva iz budžeta Republike Srbije namenjena univerzitetima. U članu 13. Predlog zakona stavlja Vladu Republike Srbije u kategoriju nepogrešivog organa koji nije dužan da donosi elaborat o opravdanosti osnivanja nekog novog univerziteta. Svi drugi koji to rade sopstvenim novcem moraju da urade elaborate o opravdanosti osnivanja univerziteta. Novcem kojim raspolaže Vlada Republike Srbije, ona to čini na taj način da ne mora nikome da polaže račune i dokazuje opravdanost o osnivanju. Zašto bih ja verovao Vladi? U šta me je Vlada Zorana Đinđića uverila, osim da u njoj sede špijuni i izdajnici sopstvenog naroda. U šta me je uverio ministar prosvete Gašo Knežević, za koga se ne zna pouzdano da li svoju zemlju počinje da oseća kao svoju? Da li je univerzitet autonoman ili postoje politički komesari koji na njemu uređuju odnose?
Čim se ministar dokopao vlasti, prvo što je uradio je bilo da najuri sa fakulteta onog za koga nikada nije bilo dileme na koji način doživljava svoju otadžbinu.
(Predsednik: Molim vas da se vratite na temu, a to je vaš amandman na član 13.)
Oterao je dr Vojislava Šešelja sa fakulteta. Pomenuo je Markesa - "Pukovniku nema ko da piše". Izgleda da "pukovniku ima ko da piše", ali nema ko da ga pićem ponudi. Gospodine Kneževiću, obrazovan čovek je onaj koji ima obraz. Da li ste vi, gospodine ministre, obrazovan čovek?
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 25. stav 1. treba da stoji: "Deca predškolskog uzrasta bez roditeljskog staranja u ustanovama socijalne zaštite, deca sa smetnjama u razvoju u ustanovama socijalne zaštite i predškolskim ustanovama imaju pravo na organizovan vaspitno - obrazovni program u trajanju od tri do pet sati dnevno". Ovo pravo ne sme da se vezuje za materijalni položaj porodice. Predloženo rešenje je mnogo restriktivnije u odnosu na postojeće, pa je kao takvo neprihvatljivo.
O kakvoj se finansijskoj podršci porodici sa decom radi, kada se deca dele, grupišu, kada se prave razlike. Mi, srpski radikali, smatramo da deca predstavljaju najveće blago i radost, i sva su nam podjednako važna i draga, pa ne bismo da učestvujemo u takvoj ujudurmi da neka dobijaju manje, a neka više.
Zašto su neka rešenja u predloženom zakonu restriktivnija od postojećih? Kako Vlada Republike Srbije može da me uveri da zaista želi dobro u ovoj sferi? Ta ista vlada koja je surovo uvela poreze na najelementarnije dečije potrebe - hranu, obuću, odeću, školski pribor. Rođenje deteta i sve ono što mu je u prvim danima neophodno košta oko 1000 maraka. Da li takvi uslovi stimulišu mlade bračne parove da imaju što više dece?
Mišljenja sam da je ovaj predlog zakona marketinški potez Vlade i stvaranje iluzije da Vlada nešto radi i da se ozbiljno angažuje u sferi socijalne politike. Građanima Srbije je sve jasno i nećete ih prevariti, jer blagodeti vaše vladavine mnoge porodice u Srbiji, nažalost, osećaju i ispaštaju. Ovaj predlog zakona neće ništa kvalitativno promeniti u ovoj sferi, već će selektivnim pristupom dodatno pogoršati položaj porodica, a deca neće biti podjednako tretirana.
Mišljenja sam da je ovaj zakon potreban Vladi kako bi pred ogorčenim građanima Srbije simulirala brigu o deci i da bi, eventualno, smanjila budžetske troškove pri ispitivanju prava velikog broja korisnika. Zahvaljujući Vladi mnogi radnici, očevi i majke, ostali su bez posla, a deca bez elementarnih uslova za život, uskraćena za mnoge životne radosti onda kada im je radost življenja najpotrebnija. Mi, srpski radikali, želimo i borimo se da svako dete ima ravnopravan status, zalažemo se za racionalnu i pravednu socijalnu politiku. Za nas, srpske radikale, deca predstavljaju najveće blago i radost i sva su nam podjednako vredna i draga, a vi DOS-ovci se zalažite i dalje za homoseksualne brakove i gej parade. Istorija će vas, nažalost, i po tome pamtiti.
Ukidajmo, braćo, sve zakone, jer mi imamo našeg Čedu. Čedomir Jovanović je paradigma dosmanlijskog pravnog poretka. Živeo Čeda Jovanović, alfa i omega DOS-ovskog shvatanja slobode i demokratije. SRS smatra da je sasvim besmisleno da danas Narodna skupština Republike Srbije raspravlja o izmenama i dopunama Krivičnog zakona. Srbiji ne treba Krivični zakon. Zapravo, ne treba nikakav zakon, jer mi imamo Čedomira Jovanovića. Ionako se uvek, kad su u koliziji Čedomir Jovanović i bilo koji zakon, primenjuje Čeda.
(Predsednik: Gospodine Čoliću, upozoram vas da se vratite na temu dnevnog reda.)
Nije više uopšte reč o Čedinoj zebri, o Čedinoj ulici. Reč je o najtežem krivičnom delu, krivičnom delu ubistva. Ubijanje je zabranjeno.
(Predsednik: Gospodine Čoliću, izričem vam prvu opomenu na osnovu članova 103. i 104. )
Ubijanje je zabranjeno, osim ako ste rođak Čedomira Jovanovića.
(Predsednik: Izričem vam drugu opomenu.)
Rođaci Čedomira Jovanovića imaju pravo da sasvim slobodno ubijaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, motivacija podnošenja mog amandmana na član 29. je ono što su svi poslanici SRS-a želeli svojim amandmanima, a to je da se smanje enormno visoke sudske takse čija visina sigurno neće da obraduje eventualne učesnike sudskog postupka. Vlada Republike Srbije pokušava da ubedi građane Srbije da još jedan ataka na standard građana, povećanje cena sudskih taksi, zaista građanima nedostaje. Toliko im nedostaje da su se zabrinuli, zašto Vlada nije i ranije reagovala i podigla cene sudskih taksi, kada je sve poskupelo: hleb, struja, kada su uvećani porezi, kada privreda ne funkcioniše. Zašto onda da boravak u sudovima građanima ne učinite prijatnim time što ćete podići cene sudskih taksi. Pa, i u Evropi, koju često zagovarate, cene sudskih taksi su velike. Zašto onda mi da zaostajemo za Evropom, zašto da budemo dekadentni?
Mi, srpski radikali, smatramo da je materijalni položaj i blagostanje svih građana Srbije imperativ za svaku vlast. Nikako se ne možemo složiti sa neracionalnim povećanjem cena. Glasaćemo protiv lošeg predloga zakona, a vaša DOS-ovska većina automatski "za", za ono što će neizbežno ugroziti mnogo porodica u Srbiji. Građani Srbije od svojih neredovnih plata nemaju dovoljno novca ni da se prehrane, a o zadovoljenju ostalih potreba nema ni govora. Vi, gospodo iz DOS-a, kao da živite pod staklenim zvonom. Narod je ogorčen vašom vladavinom i sve većim i većim prohtevima države. Da li je normalno da pojedine takse iznose 12.500 dinara? Da li će se materijalni položaj radnika u pavosuđu, koje ste srozali na najniže grane, popraviti povećanjem sudskih taksi? Da li vi, gospodo iz DOS-a, jedino znate da podižete cene?
(Milka Marinković: Da.)
Neko od poslanika mi reče da su Milku zvali "papiga".
Sa velikim zadovoljstvom želim da vam čestitam skori silazak sa vlasti, na oduševljenje i sreću građana Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije izlazi pred Narodnu skupštinu sa još jednim lošim predlogom zakona koji ništa dobro građanima Srbije ne donosi, već će samo povećati njihovo nezadovoljstvo. Predlog zakona o sudskim taksama predstavlja još jedan atak na budžet građana, ugrožava njihov standard i ništa dobro ne donosi. Troškovi života su uvećani, cene svih namirnica povećane su višestruko, povećana je cena struje, povećani su porezi i sada šta je Vladi preostalo - da obraduje svoje građane povećanjem sudskih taksi.

Kao poslanik SRS nikako ne mogu da prihvatim obrazloženje predlagača da je jedna od svrha sudske takse da finansira rad sudova i da se uvećanjem sudske takse povećava učešće taksenih obveznika u finansiranju rada sudova. Očigledno je da je intencija predlagača da se popuni budžet Republike Srbije; a kako bi to bilo najbolje - pa, preko građana Srbije i enormnog i neracionalnog povećanja sudskih taksi. Da li je to ono što je DOS-ovska vlast obećala u predizbornoj kampanji? Da li novi namet na vilajet ili novi harač treba da nadomesti sve ono što se u budžetu nije našlo, a vlast je očekivala. Nema strane pomoći, problemi u zemlji se nagomilavaju i sada treba opteretiti one građane koji bi, eventualno, postali učesnici sudskog postupka.

Možda ovaj predlog zakona o sudskim taksama ne bi naišao na otpor nas srpskih radikala, da bar nešto u zemlji funkcioniše, da privreda nije u kolapsu zahvaljujući katastrofalnoj ekonomskoj politici DOS-a, da građani imaju od čega da odgovore na sve veće i veće prohteve države. Očigledno je da Vlada Republike Srbije nema sluha ni razumevanja za sve teže uslove života svojih građana i da sve manje ima razumevanja za sve poteškoće koje je svojom katastrofalnom politikom svalila na građane Srbije. Dobar deo građana Srbije ponekad, ne svojom željom i krivicom, postaje učesnik sudskog spora. Na to su ponekad primorani, a mnogi od njih neće moći platiti elementarnu sudsku taksu. Nije nimalo popularno, a još manje opravdano, da u uslovima socijalne bede i velike ekonomske krize rastu cene bilo čega, pa i sudskih taksi.

Kao poslanik SRS često sam sa ove govornice kritikovao ministra Batića. Ovog puta smatram da je ideolog ovog nerazumnog povećanja sudskih taksi ministar finansija, Đelić. Samozvani svetski ekspert za finansije, a jedino što zna je da uvede harač građanima Srbije. Predlog zakona o sudskim taksama je bio ponuđen poslanicima Narodne skupštine, pa je kao loš iznenada povučen. Sada je ponovo na ceni, a u njemu ništa kvalitativno nije promenjeno u odnosu na prethodni. Građani Srbije koji ne budu imali od čega da plate sudsku taksu neće ni moći u sudovima da traže pravdu, pa preti realna opasnost da pravdu uzmu u svoje ruke, jer drugih mogućnisti neće biti. Gospodo iz DOS-a, kraj vaše vladavine je potpuno izvestan.
Dame i gospodo narodni poslanici, motivacija podnošenja mog amandmana na član 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudskim taksama je da smatram da su takse za parnice, sporove, poništaj sudskih presuda, tužbene zahteve, proglašenje prestanka važnosti ugovora i druge sporove koje građani ostvaruju ili imaju potrebu za pokretanjem parničnih postupaka, previsoke. Predložena rešenja u ovom zakonu drastično povećavaju takse i po više desetina puta.
Predlagač zakona - Vlada Republike Srbije je u ovom predlogu pratila samo rast marke i cena na malo, a nije vodila računa o konstantnom padu životnog standarda građana i nema za cilj rasterećenje sudova od nepotrebnih sporova, već je isključivo u službi budžeta ministra finansija Božidara Đelića, pogotovo ako se uzme u obzir da se takse plaćaju odmah, a ne po okončanju i pravnosnažnosti sudskih presuda. Da se tako radi, ažurnost sudova bi bila veća i kvalitet presuda bolji, jer bi sudije izbegavale da njihove presude budu poništene od viših sudova.
Građani Srbije, eventualni učesnici u sudskom postupku, neće imati od čega da plate sudsku taksu. Nijedno povećanje cena, u bilo kojoj sferi društva, nije popularno i gotovo uvek, kao po pravilu, izaziva revolt građana. Zar niste poskupeli sve, što ste mogli? Retko je šta pojeftinilo. Ostalo vam je da poskupite, odnosno da podignete cene sudskih taksi. Šta će biti sa onima koji neće imati od čega da plate sudsku taksu? Šta njima preostaje? Da li će uzimati pravdu u svoje ruke? Zar to neće predstavljati realnu društvenu opasnost?
Gospodo iz DOS-a, povećanje cena je nešto što konstantno nudite građanima Srbije. Kršenje Ustava i zakona Republike Srbije, izdaja srpskih nacionalnih interesa, glavna su obeležja i karakteristike vaše vlasti. Ako ste se poigrali sa čašću, dostojanstvom i tradicijom srpskog naroda, kao poslanik SRS ne verujem da će vama nešto značiti što će sudske takse biti enormno povećane.
Gotovi ste, gospodo iz DOS-a, kraj vaše diktature je veoma blizu.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 98. u kome tražim da se tačka 6) podtačka (2) briše, jer je sve ovo regulisano pod  tačkom 1), a biće uređeno zakonom i članom 99. Predloga zakona. Predlagač želi da stvori privid da će lokalne samouprave od trenutka donošenja ovog zakona imati znatno veća finansijska sredstva nego do sada, a što nije tačno. Lokalnoj samoupravi pripadaju sredstava koje ustupi Republika, kao što su: 1) porez na dohodak građana; 2) porez na fond zarada po stopi do 3,5%, samo što je broj zaposlenih u Srbiji svakim danom sve manji pa će u nekim opštinama to biti jako mali udeo u finansiranju; 3) porez na imovinu; 4) porez na nasleđe i poklon; 5) porez na prenos apsolutnih prava; 6) deo poreza na promet proizvoda i usluga, i to 8% poreza na promet proizvoda i usluga određenog za finansiranje javnih rashoda u Republici, ostvarenog na teritoriji opštine, 10% za grad, 15% za Beograd.
Mi iz SRS tražimo da se, obzirom na to da je u podtački (1) definisano da se lokalnoj samoupravi ustupa deo ovog poreza, a osim poreza na promet proizvoda ostvarenog pri uvozu, briše u tački 6) podtačka (2) Treba da imate u vidu da je porez na promet osnovni izvor prihoda jedne opštine, pa zašto onda to opštinama ovako limitirate, ograničavate, a ostavljate ogroman deo tog prihoda Republici.
Mogli bismo malo da okrenemo stvari drugačije ako se zalažemo za decentralizaciju i jačanje lokalne samouprave, pa da ostavimo lokalnoj samoupravi ovaj porez na promet, a ministru Đeliću neka ostane porez na prihod od davanja u zakup pokretnih stvari, šatora za svadbe, kazana za pečenje rakije, prihode od osiguranja lica itd. Sudbina ovog amandmana vama ništa ne znači, isto kao što vam ne znači sudbina građana Srbije, a koji jedva čekaju vanredne izbore da vam se zahvale za sve što ste do sada učinili, tako što više nikada neće dozvoliti da ih obmanete, da ih prevarite.