Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Čolić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, neuspešna vladavina DOS-a u proteklih godinu dana, loši predlozi zakona koji nisu građanima Srbije doneli obećane promene, prouzrokovali su i ovako loš i kriminalan Predlog o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine.
Želja je izvršne vlasti da Narodnu skupštinu stavi pod svoju kontrolu, jer se plaši argumentovanih kritika poslanika Srpske radikalne stranke. Osnovna funkcija zakonodavne vlasti je da kontroliše izvršnu vlast, da kontroliše rad članova Vlade i ministara.
Da li treba govoriti o tome da se umanjuju prava narodnih poslanika, a samim tim i građana koji su ih birali?Kakav je to um koji je smislio da poslanici u Skupštini nemaju pravo da govore? Pa, gde da govore, ako ne u Skupštini?
Narasle političke tenzije najbolje se mogu ublažiti u Skupštini. Zašto se narodnim poslanicima onemogućava da popravljaju predloge zakona svojim amandmanima? Valjda amandmani služe za to da poprave predloge zakona, kako bi zakoni bili što bolji.
Zašto se sprečava osnovna funkcija narodnih poslanika? Da li može poslanik da se kazni za izneseno mišljenje i iskazane stavove novčanom kaznom? Da li je to po Ustavu ove zemlje? Može li narodni poslanik da pomene ustavopisca koji deli Srbiju na šest autonomnih pokrajina? Može li narodni poslanik da kaže da je taj koji deli Srbiju vršilac dužnosti supruge Vojislava Koštunice, dr Zorica Radović? Po vašem shvatanju demokratije, ne može i zato sledi opomena. Kad god je ugrožena sujeta Dragana Maršićanina, kad god mu poslanici Srpske radikalne stranke dokažu da loše i tendenciozno vodi sednicu Narodne skupštine, uz pomoć poslanika DOS-a on vrši tiraniju većine nad skupštinskom manjinom.
Vi ne shvatate da ste mi najbolji pokazatelj da li sam dobro govorio ili nisam. Čim dobijem opomenu, znam da je govor dobar i da je dotakao sve koji su nedodirljivi ili bar žele da budu nedodirljivi - predsednika Vlade, ministra, predsednika Narodne skupštine.
Nije nimalo čudno što Demokratska stranka Srbije predlaže ovako sraman predlog. Nije nimalo slučajno da je predlagač i Dragan Maršićanin i Vojislav Koštunica. I on se slaže s tim da se narodnim poslanicima ukinu sva prava. On je čuveni legalista, doduše malo slabije obavešten o svemu što se događa u zemlji. Šta drugo možemo očekivati od onih koji su spalili zgradu Savezne skupštine? Vaš doprinos razvijanju demokratije u Srbiji ostaće upamćen po restrikciji prava narodnih poslanika, po sramnom predlogu mera koje najavljuju sumrak parlamentarizma u Srbiji.
Nije mi nimalo jasan nastup mog uvaženog kolege iz Smedereva Dragana Šormaza. Zaista smo do sada bili u relativno korektnim odnosima, koliko su nam omogućavale stranačke razlike i političke opcije. Ja mogu ovde odgovorno da kažem da imamo pristupnicu sestre Dragana Šormaza, koja je u jednom periodu bila član Srpske radikalne stranke. Njegov otac, sudija Šormaz, sudija Okružnog suda u Smederevu, u telefonskom razgovoru mi je rekao, onako ushićeno: Gospodine Čoliću (kada smo bili na vlasti, kada je bilo lagodno biti dobar sa Srpskom radikalnom strankom) i ja nosim sa ponosom, junački, u džepu svog sakoa, sliku Vojislava Šešelja. To su reči oca gospodina Šormaza. Pristupnicu njegove sestre doneću ovde ukoliko sumnjate, pa da vam dokažem da je član porodice gospodina Šormaza bila član Srpske radikalne stranke.
Imena vaših stranaka, koje sebe nazivaju demokratskim, laž su i obmana građana Srbije, pa zato građane pozivam na miting Srpske radikalne stranke u Novom Sadu, na Trgu slobode, sa početkom u 15,00 časova.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da se danas na dnevnom redu sednice Narodne skupštine Republike Srbije nalazi predlog Administrativnog odbora o izmenama i dopunama Odluke o organizaciji rada Službe Narodne skupštine Republike Srbije, kao nešto što je od vitalnog značaja za građane Srbije. Niste imali šta drugo, pa da biste popunili prazninu u dnevnom redu vanrednog zasedanja, ubacili ste ovu tačku. Kaže naš narod: "Rodilo se, valja ga ljuljati", pa bar mi, poslanici SRS-a, koji ozbiljno pristupamo svakoj tački dnevnog reda, treba da kažemo šta mislimo o ovakvom predlogu.
Ako je u ime predlagača predlog obrazložio Goran Vesić, niko drugi do predstavnik izvršne vlasti, onda nam je veoma jasno da izvršna vlast želi apsolutnu kontrolu rada parlamenta, apsolutnu kontrolu nad svime što čini Narodnu skupštinu.
Za trenutak bi neko neupućen mogao da pomisli da ste vi demokrate koje žele da unaprede rad poslaničkih grupa, naročito opozicionih, da im omoguće sredstva da bi mogli da zaposle lica koja bi pružila određenu pomoć u radu. Šta će biti sa tim ljudima kada poslanička grupa eventualno prestane da postoji, da li će ih čekati radno mesto i da li im zakon to garantuje?
Kažete da će sekretar Narodne skupštine, koji je vaša slika i prilika, biti nalogodavac službama Skupštine. Mogu da zamislim kako će to biti; sekretar koji, kada mu se narodni poslanik obrati, kaže - neću da razgovaram, kao da je on iznad funkcije narodnog poslanika, kao da on nije lice koje treba da se stavi u službu svim poslanicima Narodne skupštine. On se ne ponaša kao sekretar Narodne skupštine, nego kao sekretar DOS-a.
To je vaše shvatanje demokratije, kao i sve ono što spremate novim poslovnikom koji će znatno umanjiti prava narodnih poslanika - samo restrikcije, zabrane, neimanje sluha za različito mišljenje, za opoziciono mišljenje. Vas Ustav ne interesuje, zakone kršite, vršite tiraniju većine, možete da izglasate šta god hoćete.
Kada god neko od poslanika opozicije iznese nešto istinito, argumentovano, da vas zaboli, vi koristite glasačku mašinu, koja i ne razmišlja, već postupa dresirana po nalogu izvršne vlasti. Ništa nema od vaše demokratije. Vi, gospodo, polako zavodite diktaturu. Ne želite opoziciju, a posebno vam smeta Srpska radikalna stranka.
Stepen demokratičnosti jednog društva ogleda se pre svega u odnosu prema političkim protivnicima. Vaš odnos prema nama, predstavnicima naroda, pokazuje da nam predstoje najcrnji dani parlamentarizma u istoriji ovog naroda.
Dame i gospodo narodni poslanici, brojne izmene i dopune u materijalu koji je Dragor Hiber dostavio Narodnoj skupštini pokazuju svu neozbiljnost Odbora za pravosuđe. Nameće se pitanje - šta su ti ljudi skrivili. Verovatno su imali bar trunčicu morala, zar im niko nije na vreme rekao da dosmanlijski sudovi već imaju natpise na kojima poručuju građanima Srbije: "Vi koji kročite u naše sudove, zaboravite na pravdu. Ovde ne važi Ustav i zakoni ove zemlje".
Kaže ministar pravde, Vladan Batić: "Srozava nam se pravosuđe". Kakav nam je ministar pravde, takvo nam je i pravosuđe. Gde će građanin pravdu da traži, ukoliko nije zadovoljan sudskom presudom? Tražiće je u najvišoj instanci. Ukoliko traži da ga primi ministar pravde, reći će mu - nije tu, otišao je kod Karle del Ponte, imaju važan razgovor.
Ako želi da se obrati Ustavnom sudu Srbije, reći će mu da Ustavni sud ne postoji. Ako želi da mu sudi sudija profesionalac, častan, pošten, stručan i da nije član nijedne od dosmanlijskih stranaka, reći će mu - samo onaj ko je sa nama može biti sudija. Nezavisno sudstvo je neispunjeno obećanje DOS-a u predizbornoj kampanji, upliv izvršne vlasti u pravosudni sistem je veći nego ikada. Sudije se više plaše Nebojše Čovića i Vladana Batića, no mogućnosti da su negde doprineli pobedi krivde nad pravdom.
U Smederevu se predlaže, voljom lokalnih dosmanlija, za predsednika Opštinskog suda, Milan Klašnja, iz redova DOS-a. Bio je pripravnik u sudu, stručni saradnik, zatim je prešao u advokaturu. Koliko godina staža ima u sudu i advokaturi i koji su to rezultati opredelili da on bude predložen za predsednika Opštinskog suda u Smederevu, izuzev stranačke i političke pripadnosti i moralno - političke podobnosti, aktivista je DSS, koja se zalaže za nezavisno sudstvo.
Kao advokat, relativno je nepoznat u Smederevu, a nešto poznatiji postaje nakon puča i oktobarske revolucije. Naročito postaje aktuelan od pre dva meseca, kada su počeli dogovori unutar koalicije DOS, o njegovoj kandidaturi za predsednika Opštinskog suda u Smederevu.
Istog dana predlaže se za sudiju, istog dana predlaže se za predsednika suda. Ne bi bilo loše da ga izaberemo i za sudiju Ustavnog suda, pa da njegov uspon bude munjevit.
Kako pronaći izlaz za pravosuđe, koje bi trebalo da bude temelj države - mora se doneti novi zakon o sudovima koji će omogućiti nezavisnost sudske, u odnosu na izvršnu vlast. Zašto vam trebaju moralno impotentni ljudi? Pa, znaju vaše gazde sa Zapada kako se najbolje podrivaju odbrambeni napori zemlje koju hoće da unište. Znaju oni veoma dobro da čovek koji voli svoju otadžbinu, koji ima čast, i obraz i dostojanstvo, ne može nikako progoniti nacionalne borce, borce za spas srpskog naroda i države, i takvi nemaju mesta u dosmanlijskom pravosudnom sistemu.
Vama je bitnije od svega kako ćete pronaći nekog moralnog bogalja, koji može izbaciti SRS iz prostorija. Vama je bitno da Žak Širak i Havijer Solana mogu nesmetano da dođu kod legaliste Koštunice. Vama je važno da kidnapujete ljude iz zatvora i da uzmete Judinih 30 srebrnjaka za izdaju zemlje. Zar ne znate da se Juda, ophrvan grehom, obesio? Požurite, spasite Srbiju koju ste izdali, i obesite se, jer vam izdaju neće oprostiti ni Bog, ni ljudi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, politička, ekonomska i socijalna situacija u Srbiji je takva da ova Skupština zahteva ozbiljnije teme i rešavanje onih problema koji tište narod. Taj isti narod je i nas, njegove predstavnike, izabrao da obavljamo ovaj težak i odgovoran posao. Iako je materijal koji smo dobili nedovoljan da bismo kroz raspravu utvrdili šta je krivica naših kolega, da se naslutiti da postoji želja vlasti da progoni opozicione poslanike, a za to koristi izuzetno loše stanje u pravosuđu, od čije nezavisnosti nema ništa.

Možda nikada do sada kroz istoriju srpskog naroda nije bilo zavisnijeg sudstva koje mora da gazi i Ustav i zakone ove zemlje i mora da gazi čast i dostojanstvo srpskog suda ne bi li se dodvorilo izvršnoj vlasti, DOS-ovskim moćnicima. Narod bira svoje poslanike da u najvišem zakonodavnom telu ove zemlje kontrolišu izvršnu i sudsku vlast i da onemoguće samovolju onih koji trenutno imaju vlast i koji su skloni da dođu u iskušenje i da tu vlast koriste rukovođeni ličnim motivima.

Ne beše davno kada su se slične stvari događale, kada su na noćnim sednicama oduzimani imuniteti čelnicima Srpske radikalne stranke, kada su se bukvalno progonili istaknuti nacionalni borci kao što su dr Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić i ostali, a progonila ih fukara željna šake srebrnjaka. Gazio se nemilosrdno Ustav i zakon ove zemlje, a čini se to i sada kada ste vi iz DOS -a vlast. Otimaju se ljudi iz zatvora bez odluke i rešenja suda, vrše se progoni političkih protivnika, krše se zakoni.....
Pred ovaj parlament nije izneto dovoljno argumenata da mene, poslanika Srpske radikalne stranke, nateraju da glasam za ukidanje imuniteta našim kolegama Čanoviću i Ivkoviću. Zašto žurba, zašto se ne sačeka da im mandat istekne i da se onda bezbolno postupi po zakonu, a da se ne skrnavi imunitet narodnih poslanika.
Bezbroj je primera bilo da se bezobzirno taj imunitet kršio voljom pojedinaca. Pre par meseci sam, iako sam uredno pokazao radnicima MUP-a poslaničku legitimaciju, priveden u Odeljenje MUP-a Smederevo samo zbog toga što sam tvrdio da je DOS najgori, što je već anahrono i što već građani Srbije uveliko osećaju i znaju. Mene kao narodnog poslanika hapse, a ne hapse one kriminalce koji se nalaze u vrhu vlasti, koji kao Dušan Mihajlović rukovode Ministarstvom unutrašnjih poslova i borbom protiv kriminala....
Nedodirljivi su za zakon, jer su trenutno vlast. Nemam razloga da sumnjam u ono što tvrdi Vojislav Koštunica, da u DOS-u ima kriminala, a što potvrđuje i predsednik Skupštine gospodin Maršićanin, jer je to jedan od ključnih razloga i motiva raspada DOS-a. Neću glasati za oduzimanje imuniteta kolegama poslanicima, jer nije raspravljano o saobraćajnim i drugim incidentima koje je izazvao Čedomir Jovanović. Jedna pravda za njega, a druga za obične smrtnike. Pravda i zakoni ove zemlje moraju biti isti za sve. Formirajte Ustavni sud Srbije da bar ljudi imaju tu mogućnost da se za učinjenu sudsku nepravdu žale višim sudovima. Omogućite da pravda bude dostupna svima.
 Dame i gospodo narodni poslanici, zbog galame u sali nisam čuo Natašu Jovanović, kad je pozivala na miting. Mislim da je to sigurno sutra, na Trgu republike u 18 časova, miting patriotskih stranaka, pa i u vezi ovog zakona, sve što bude bilo sporno, biće na tom mitingu razjašnjeno. Potrebno je samo što više ljudi da dođe. Biće sve jasno.
Visina kazne mora biti tako odmerena da obezbeđuje svrhu kažnjavanja, s obzirom na rasprostranjenu pojavu zloupotrebe službenog položaja i korupcije u organima uprave.
Usvajanjem ovog zakona, veliki broj građana doći će pod udar krivičnih sankcija. Da li će doći pod udar krivičnih sankcija svi oni koji se bogate zloupotrebom službenog položaja, primaju mito, plivaju u korupciji i bogate se na račun nesrećnih ljudi, koji su svoju najtežu životnu muku rešavali izgradnjom objekata, kuća, jer su na to bili prinuđeni i lošim potezima države i arogantnošću lokalnih moćnika u lokalnoj samoupravi.
Dosadašnje iskustvo mi govori da DOS-ovska većina nikada nije htela da čuje glas razuma, usvajanje amandmana opozicionih poslanika vama je strano. Uzaludno je govoriti o lepoti planinskog izvora bivolu koji ne može da pije dok vodu ne zamuti. Vi ste toliko u Srbiji vodu zamutili, da se najsmrdljivi talog sa dna podigao i dočepao vlasti. Kada opet talog padne na dno, tamo gde mu je i mesto, onda će građanima Srbije biti bolje.
Dame i gospodo narodni poslanici, neozbiljno je od Vlade Republike Srbije i od ministra Šumarca da izađe pred Narodnu skupštinu, pred poslanike Narodne skupštine sa ovako lošim obrazloženjem zakona o izgradnji objekata.
Vlada Republike Srbije kao da se trudi da izazove bes građana Srbije koji se još nisu oporavili od paketa poreskih zakona, raznih astronomskih poskupljenja, a već ih stižu posledice novog lošeg Predloga zakona o izgradnji objekata.
Nije sporno da je neophodno suzbijanje i sprečavanje bespravne gradnje i izvođenja radova bez građevinske dozvole. Frapantan je podatak da trenutno u Srbiji ima 700.000 do 1.000.000 bespravno izgrađenih građevinskih objekata.
Ministar Šumarac u svom izlaganju, kojim nije mogao ni u šta da nas uveri i ubedi, predlaže rešavanje problema krivičnim kaznama.Čudi me da predlaže da se krene od Batajnice, a zašto ne od Novih Banovaca, od staklenog dvorca Zorana Đinđića. Da li on ima sve potrebne dozvole za gradnju?
Žalosno je i to da će usvajanjem ovog zakona mnogo građana biti kažnjeno, a u većini slučajeva nisu jedini krivci za eventualno izgrađene objekte bez dozvole. Država nije mnogo učinila za svoje građane, a mogla je. Bila je dužna da omogući legalnu gradnju, da je pospešuje svojim racionalnim potezima.
Briljantan primer rešavanja ovog problema je lokalna samouprava u Zemunu, gde je 6.000 placeva dodeljeno građanima pod izuzetno povoljnim uslovima i gde su oni koji su bili stambeno i socijalno najugroženiji, izbeglice i druga lica, uspešno rešili ovaj akutan životni problem.
Veoma loše po građane Srbije je i pojava raznih...
... zloupotreba prilikom izdavanja dozvola - urbanističkih, građevinskih itd. od lokalnih moćnika koji su gotovo uvek sirotinji otežavali i ovako nezavidan položaj.         Bilo je mnogo pojava podmićivanja opštinskih funkcionera zloupotreba položaja, ljudi beskućnici mahom su se snalazili kako su znali i umeli. Nekima je izgrada kuće bila imperativ,  jednostavno, drugog rešenja nije bilo.
Smatram da je interes države da motiviše građane i da ih podstiče na stambenu izgradnju, a ne da to sprečava ili sankcioniše lošim zakonima koji, osim sankcija koje očekuju veliki broj građana, ništa u sebi ne sadrže. Uzrok problema u ovoj sferi leži i u lošim, zastarelim urbanističkim planovima koji odgovaraju svim drugim stanjima, osim stvarnom stanju na terenu.
Ono što je gotovo sigurno pogrešno u pristupu predlagača je rigorozna kazna od tri godine zatvora za bespravno izgrađen objekat. Nameće se pitanje šta je sa onima koji su započeli gradnju pre donošenja zakona o izgradnji objekata. Kako će reagovati 900.000 građana Srbije i da li svi oni snose krivicu i da li svi oni treba da budu kažnjeni.
Mi srpski radikali svojim argumentovanim diskusijama i kvalitetnim amandmanima želimo da ova skupština izglasa zakone koji će biti oličenje pravde i pravičnosti i koji će biti na dobrobit naroda i države. Ovaj zakon u sebi ne sadrži ni jedno ni drugo, nema gotovo nikakvu koncepciju i sigurno će izazvati bes i ogorčenje građana Srbije pa stoga kao poslanik SRS neću glasati za njegovo usvajanje.
I na kraju, sa velikim zadovoljstvom bih želeo da pozovem građane Srbije na veliki patriotski miting na Trgu... (Predsedavajuća Gordana Čomić je isključila mikrofon narodnom poslaniku Draganu Čoliću koji je za govornicom.)... Republike, u petak u 18,00 časova.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam ovaj amandman iz dva razloga.

Prvi je taj što bi trebalo smanjivati broj radnih dana, a drugi razlog je što Vlada Republike Srbije i predstavnik Vlade Vladan Batić pokazuju da ne poznaju suštinu i duh pravoslavlja. Najveću grešku prave u predlogu da vaskršnji praznici traju od Velikog petka, zaključno sa drugim danom Vaskrsa. Svi događaji pre samog dana Vaskrsenja Gospodnjeg su uvod u jedan od najvećih praznika koji nam donosi spasenje. Bez vaskrsenja, naša vera bi bila uzaludna. U pravoslavnoj veri praznik Vaskrsa naziva se još i pasha, od jevrejskog - pesak, što znači prelazak. To je nova pasha, novog i večitog zaveta koji su proroci od davina predskazali. To je večni prelazak iz smrti u život i sa zemlje na nebo. To je dan Gospodnji koji su objavili božji sveti proroci. Dan koji je Gospod stvorio za svoj sud nad čitavom tvorevinom, dan njegove konačne i večite pobede. Mi nismo katolici da bismo slavili i praznovali mučenje tela, već radost pobede smrti.

Iz tih razloga predlažem da se praznik Vaskrsenja praznuje kao i do sada. On pada uvek u nedelju i ne ubraja se u 12 velikih praznika pravoslavne crkve, pošto se sam po sebi smatra praznikom nad praznicima.

Molim vas da usvojite amandman i da najradosniji dan u srpskoj pravoslavnoj veri spasimo od skrnavljenja onih kojima su sve vere sveta bliže, nego vera njihovih predaka.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije je svojom odlukom obrazovala Komisiju za utvrđivanje državnih praznika. Angažovani su istaknuti naučni i javni radnici da ocene važeća zakonska rešenja o državnim praznicima i predlože nova. Mišljenja sam da vladina Komisija nije na najbolji način uradila posao jer je napravila određene propuste, a imala je priliku da kvalitetnim predlozima možda i definitivno reguliše ovu oblast.
Smatram da broj neradnih dana treba smanjivati, jer zbog velike ekonomske krize u kojoj se naša zemlja nalazi, nismo u situaciji da povećavamo broj praznika i neradnih dana.
Ova oblast mora se regulisati Ustavom i zakonom. Ne postoji nikakva potreba da se vaskršnji praznici praznuju od Velikog petka, zaključno sa drugim danom Vaskrsa. Veliki petak je najtužniji dan u pravoslavlju i Srpska pravoslavna crkva ga obeležava na poseban način. Zajedno sa Velikom subotom predstavlja uvod u praznovanje najvećeg praznika, koji je to sam po sebi i izuzima se svojom veličinom i značajem od svih drugih praznika. Besmisleno je i čak dolazi u sukob sa suštinom pravoslavne vere, da se praznuju i da neradni dani budu i Veliki petak i Velika subota. Mi nismo katolici da bismo slavili i praznovali mučenje tela, već radost pobede smrti.
Iz tih razloga trebalo bi da se praznik Vaskrsenja praznuje kao i do sada - uvek pada u nedelju i treba da se praznuje samo jedan dan. Sve drugo bi predstavljalo skrnavljenje i samog Vaskrsa i pravoslavne vere, čime Vlada Republike Srbije, ovlašćeni predstavnik Vlade Vladan Batić, pokazuju, na žalost, da su daleko od poznavanja vere svog naroda.
Dan Svetoga Vida predstavlja tradicionalni praznik srpskog naroda, od kada je postao, i predstavlja uspomenu na dan Kosovske bitke, pale junake koji su živote dali braneći otadžbinu, uspomenu na dan sarajevskog atentata itd.
Dan Svetoga Vida je, na žalost, oskrnavljen poslednjim potezom Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice. Zoran Đinđić se čak javno hvali kako je naneta sramota srpskom narodu na dan Svetoga Vida i time je pokazao da sam bio u pravu kada sam u ovoj skupštini sumnjao u patriotizam Zorana Đinđića. Oni koji ne poštuju tradiciju i veru srpskog naroda ne zaslužuju da se drugačije pamte, nego kao izdajnici srpskog naroda.
(Predsedavajuća: Molim narodnog poslanika da se vrati temi.)
Predloženi zakon može se još popraviti usvajanjem amandmana poslanika Srpske radikalne stranke, ali mi iskustvo govori da apsolutna DOS-ovska većina ne želi da čuje glas razuma, već se ponaša kao da boluje od autizma.
Verujem da će Narodna skupština u nekom drugom sazivu u kome će biti više poslanika koji vole i cene tradiciju, istoriju i veru svog naroda, izglasati kvalitetniji predlog zakona o državnim i drugim praznicima i da će oni predstavljati ponos vaskolikog srpstva.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije sporno da je pred Narodnom skupštinom paket zakona koji treba da reguliše privatizaciju i da je on od životne važnosti za sve učesnike u privatizaciji, za sve građane Srbije.
Cilj ovog zakona bi trebalo da bude efikasna privreda i izgradnja otvorene liberalne ekonomije. Činjenica je i to da nam je trenutno privreda u krizi, sa gubicima koji se kreću do iznosa od nekoliko stotina milijardi dolara.
Društvena svojina kao oblik svojine nije se pokazala efikasnom, a skoro da u svetu nigde i ne postoji osim u našoj zemlji.
Privatizacija je neophodna, preko potrebna, kao sredstvo izlaska iz velike ekonomske krize u kojoj se naša zemlja nalazi. Da li smo mogli i ranije da krenemo u vlasničku transformaciju? Srpska radikalna stranka se za privatizaciju oduvek zalagala, a liberalna tržišna privreda u ekonomskom programu Srpske radikalne stranke predstavlja polaznu pretpostavku razvoja društva.
Za razliku od srpskih radikala, sećamo se 1994. godine i zalaganja Zorana Đinđića za sprečavanje privatizacije. Kamo sreće da smo još tada krenuli, verovatno bi izbegli dobar deo poteškoća u kojima smo se danas našli.
Društvenu svojinu karakterisale su slabosti kao što su niska stopa rasta, visoka nezaposlenost ljudi i kapaciteta, visoka stopa inflacije, visoka zaduženost preduzeća i države, nepoštovanje zakona, slaba i neodgovorna država, slab poslovni moral, neto odliv kapitala itd.
Društvena svojina predstavlja jednu od najvećih posledica sistema i ideologije jednog vremena koje je na svu sreću otišlo u istoriju. Privatizacija ima za cilj definisanje vlasničkih prava i uvođenje takvog tržišnog sistema koji je zasnovan na konkurenciji koja forsira opštu efikasnost.
Privatna svojina uspostavlja efikasniji sistem upravljanja preduzećima, zasnovan na maksimizaciji profita. U Predlogu zakona o privatizaciji koji je izneo ministar Vlahović veoma je bitno da postoji obaveznost privatizacije i oročenost i da ona bude javna. Jedan od gorućih problema koji sa sobom nosi privatizacija je pojava viška radnika i zaštita njihovih interesa.
Nameće se pitanje da li će prihodi ostvareni ovim putem ići za zaštitu prava radnika i da li će se tako eliminisati negativni efekti. Nedostatak jasnog, preciznog socijalnog programa predstavlja ono što Predlog zakona o privatizaciji čini manjkavim i manje kvalitetnim.
Cifra od 700.000 radnika bez posla predstavlja ozbiljan problem za čije se rešavanje ne treba zalagati samo političkom demagogijom, već je potrebno ozbiljno brinuti nad sudbinom svakog radnika, nad sudbinom svake porodice.
Nisam siguran da će socijalni fondovi zaštititi radnike bez posla. Deset hiljada preduzeća u Srbiji ne može, a i ne mora Vlada i Agencija da kontroliše.
Dobra je i racionalna ideja SRS da lokalna samouprava kontroliše prodaju i privatizaciju manjih preduzeća, koja zapošljavaju do 100 radnika. Novac stečen na takav način odlazio bi u opštinski budžet, a time bi se agencija rasteretila, pa bi mogla da se bavi većim firmama.
Ono od čega najviše strepim je to da ovaj posao kontroliše nekoliko moćnika, da se isključi javnost, da ne postoji kontrola, a kada kontrola javnosti nema, mogućnost dolaska u iskušenje, mogućnost zloupotrebe je potpuno izvesna.
Slutim da će u slučaju eventualne pljačke novca, dobijenog od prodaje preduzeća, Vlada imati dovoljno aviona, da jednim bezveznim letom, može i ovaj Canetov avion, da ode u neku drugu zemlju i da se tamo zalaže za privatizaciju, agencijske fondove, po receptu DOS-a.
Vreme koje je pred nama pokazaće ko je u pravu - teorija je jedno, a praksa drugo. Sve više građana Srbije govori da ova vlast neće sastaviti ni dva meseca. Ostaje nam da se u to uverimo, a ko preživi, pričaće kako je najgora vlast koju smo do sada imali u Srbiji, sprovodila zakon o privatizaciji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar finansija i ekonomije, gospodin Đelić, u svom izlaganju reče da ovaj zakon ima moralnu pozadinu, da otklanja sve nepravde u ekonomsko-finansijskoj sferi i da je duboko pravičan.
Diskutabilan je moral gospodina Đelića. Odakle mu moralno pravo da govori o mukama i stradanjima kroz koje su prošli građani Srbije, kada on sam tu golgotu sa nama nije prošao, ni osetio?
Razumem ga. Sigurno je bio mobilisan u bašibozluk korpusu, koji je uživao udobno smešten u najvećim gradovima Evrope, dok je Srbija krvarila pred hordama NATO pakta.
Ne razumem vas.