Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Stojanović

Momir Stojanović

Srpska napredna stranka

Govori

Uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, verujem da delim stav da se ova rasprava oko evidentno korisnih predloga sporazuma i odluka za našu zemlju odužila i vaše nestrpljenje, međutim, diskusija pojedinih poslanika, pre svega gospođe Nataše Mićić, iz spoznaje da se ovu materiju nešto malo više razume od nje, me je podstakla da kažem koju reč o predlogu ovih odluka i sporazuma.
Tačno je da mi izlazimo sa predlogom odluke o angažovanju pripadnika Vojske Srbije u mirovnim operacijama, na kraju, a ne početku godine. Tačno je da usvajamo plan na kraju tekuće, a ne na početku godine. Tačno je da to nije primereno nijednoj instituciji, a ponajmanje Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije. Čuli smo obrazloženje aktuelnog ministra odbrane i bivšeg ministra odbrane i naprosto se može izvući zaključak da je prethodna Vlada, na predlog prethodnog ministra odbrane, nije odreagovala, nije donešena takva odluka. Mi sada raspravljamo i verujem da ćemo usvojiti, jer bi bilo deplasirano da ne usvojimo nešto što smo već radili cele godine.
Vi znate da se odlukama ove Skupštine, 222 pripadnika Vojske Srbije i MUP, je odluka donošena o angažovanju u mirovnim operacijama. Do 2012. godine, ukupno je angažovano u mirovnim operacijama, 66 pripadnika Vojske i 11 pripadnika MUP. U 2012. godini, povećan je broj angažovanja pripadnika vojske za 41 lice, tako da trenutno u mirovnim operacijama imamo oko 107 pripadnika vojske i 15 pripadnika MUP.
Jasno ćete videti razliku između odluka o odobrenom broju angažovanja pripadnika Vojske Srbije u mirovnim operacijama i trenutno angažovanim, što govori da Ministarstvo odbrane, vrlo senzibilno i pažljivo prilazi ovom pitanju i da nismo angažovani u onom obimu, koji je ova Skupština odobrila, niti je broj angažovanih lica iz Ministarstva odbrane.
Meni je drago da po strukturi angažovanja, trenutno u međunarodnim mirovnim operacijama, da Ministarstvo odbrane i Vlada u celini, jako vodi računa da angažovanje pripadnika naše vojske i MUP, na mnogim kriznim žarištima, ne ugrozi bezbednost zemlje. S toga, kada bi vršili analizu, gde su sada naši pripadnici Vojske angažovani, u kojim mirovnim operacijama, zaključili bi da je najrizičnije, možda u Libanu. Tu smo povećali jedan vod u okviru španskog kontingenta i nešto smo povećali, koliko sam ja informisan angažovanje na Kipru.
Kada je u pitanju finansiranje, za 2012. godinu bilo je planirano 461,4 miliona dinara, od čega kao povratna sredstva, departman za mirovne operacije UN, trebao je da uplati na račun Vlade Republike Srbije 107 miliona dinara, ako se ne varam. Mislim da su ta sredstva potpuno bila obezbeđena ovim planom, a ja verujem dobrim delom i potrošena kroz angažovanje, kroz mirovne operacije.
Ovde je bilo diskusija, šta nama donosi angažovanje naših pripadnika vojske u sastav mirovnih operacija? Hteo bih da govorim o jednoj dimenziji, o kojoj niko do sada nije govorio. Pored jačanja našeg međunarodnog kredibiliteta, i spoljnog-političkog potencijala, ono što pripadnici Vojske i MUP, kroz učešće u međunarodne, mirovne operacije na planu spoznaje obuke, edukacije, nauče. To nisu u stanju kroz savremeni vojno-školski sistem u našoj zemlji, postojeći vojno-školski sistem da nauče.
Ogromno znanje i veštinu stiču kroz angažovanje sa kontigentima drugih zemalja u okviru dotične mirovne operacije. To je nešto što je jako korisno za pripadnike naše vojske, jer se upoznaju i sa novim veštinama i sa novom taktikom i sa novim naoružanjem, sa novim operacionim kriterijumima i sa svim drugim što nisu u stanju kroz naš vojno-školski sistem da nauče.
Angažovanje u okviru, tzv. "brzih snaga" za reagovanje EU, iskoristio bih prisustvo ministra odbrane, da zamolim da Ministarstvo odbrane i Vlada u celini, vrlo pažljivo priđu ovom pitanju, jer ako prema informacijama koje Odbor za odbranu i unutrašnje poslove od Ministarstva inostranih poslova, dobio da se kosovski zaštitni korpus koji broji tri hiljade ljudi, polako prekomponuje u kosovske oružane snage, koje će biti daleko veće.
Ako u tom procesu formiranja kosovskih oružanih snaga, neke članice EU, kroz obuku i instruktaž, pomažu kosovskom zaštitom, onda bi mi morali da vrlo pažljivo razmotrimo ideju da se angažujemo u okviru evropskih snaga za brze intervencije i da to bude kompatibilno u meri u kojoj oni odustaje od namere da kosovski zaštitni korpus preraste u kosovske oružane snage.
Ovde je bilo pitanja, što se tiče međunarodnih sporazuma, oni su jako korisni. Ovde bih apostrofirao sporazum sa Indonezijom, o vojnoj saradnji, jer se, kako sam informisan, otvaraju široke mogućnosti za upošljavanje naše namenske industrije. Koliko sam informisan, u planu je da mi u Indoneziji otvorimo i vojno izaslanstvo, tako da ćemo tu saradnju, a radi se i o zemljama, kao što je istaknuto, koje do sada nisu priznale jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova.
Ne samo što mogućnost prodaje naših proizvoda namenske proizvodnje, ali, lično mislim i kroz razmenu obaveštajnih podataka, kroz razmenu studenata kadeta na vojnim školama, sve to u celini, prvo jača ugled i kredibilitet naše zemlje, a sa druge strane jača i potencijale naših oružanih snaga.
Što se tiče ovog otvaranja Srpsko-ruskog humanitarnog centra, vi znate da to proističe iz već ratifikovanog sporazuma iz 2010. godine i ne bi govorio kakva je uloga tog međunarodnog, odnosno regionalnog humanitarnog centra, bila u nepogodama koje su nas ove godine zadesile. Ono što je bitno napomenuti je da se stvaraju uslovi da se u okviru tog Srpsko-ruskog humanitarnog centra, otvara mogućnost za formiranje ekološko-regionalnog centra, a ja bih rekao u nekoj perspektivi i regionalno-energetskog centra na ovom delu Balkana.
Ovde je bilo pitanje o 450 napuštenih vojnih kompleksa, ne bih rekao da se baš radi o tolikoj cifri, neki su otuđeni u vreme ove vlade, i to mahom u opštinama u kojima je na vlasti bila predstavnica vodeće stranke u Vladi, prošloj vlasti. Vama je poznato da su vojne nepokretnosti bile u ingerenciji Ministarstva odbrane. Pre neku godinu to je prešlo u ingerenciju Direkcije za imovinu Vlade Republike Srbije, ako se varam, predstavnici ministarstva će me ispraviti.
Problem je nastupio onoga trenutka kada su napušteni vojni kompleksi, kada je vojna nepokretnost prešla u nadležnost Direkcije za imovinu Vlade Srbije, koja po meni, makar do sada, kada je u pitanju otuđenje vojnih kompleksa kroz Master planova, Master jedan, dva i tri, ništa nije uradila da se smanje troškovi obezbeđenja napuštenih vojnih kompleksa, da se od prodaje nepotrebnih vojnih kompleksa, ono što je propisano i zacrtano kroz politiku odbrane, obezbede tri komponenta, a to je da se tehnološki i onako zabrinjavajuće tehnološko zaostajanje naše vojske, poboljša kroz opremanje sa savremenim sredstvima ratne tehnike, da se reši stambeno zbrinjavanje pripadnika vojske i treće, da se, čini mi se, investira u poboljšanje ukupnog standarda pripadnika vojske.
S toga bih molio da se učini neka inicijativa i napor Ministarstva odbrane prema Direkciji za imovinu Vlade Republike Srbije, da se napokon otčepi taj Goldijev čvor, jer jednostavno smo svedoci mnogih zarazlih, neuglednih, napuštenih vojnih kasarni i drugih kompleksa u Srbiji, za šta Ministarstvo inače skroman deo sredstava budžeta odvaja za njihovo obezbeđenje.
Kada je u pitanju deo diskusije koji se odnosio na organizaciju za kolektivnu bezbednost, ja bih zamolio da ovaj parlament i oni koji diskutuju o tom projektu, organizacija za kolektivnu bezbednost, pogledaju makar u taj projekat. Meni se čini da u ključnim preambulama tog projekta, jednim od ključnih preambula, stoji da je odlučivanje u okviru organizacije za kolektivnu bezbednost, zagarantuje se punopravnost u odlučivanju, bez obzira na ekonomsku, teritorijalnu i drugu moć zemlje članice. Da li je odlučivanje u NATO savezu jednak svim članicama? Da li je uticaj na odlučivanje jednak? Složićete se da nije.
Druga odredba koja je za nas možda zanimljiva da se razmotri, jeste da se garantuje suverenitet i teritorijalni integritet zemalja članica.
Da li je Srbija danas suočena sa separatizmom? Jeste. Da li je suočena sa brojnim izazovima, rizicima i pretnjama? Jeste. Mogli bi da razmišljamo o našem učešću u onoj meri koliko je učešće u okviru projekta Partnerstvo za mir, makar u tom delu, jer čini mi se da neka rešenja kroz taj projekat su kompatibilna sa našim nacionalnim i državnim interesima.
Srpska napredna stranka će u danu za glasanje sasvim sigurno podržati predlog ove dve odluke i plana upotrebe vojske, kao i predlog sporazuma sa ovim zemljama u saradnji u oblasti odbrane. Mislim da oni u celini obezbeđuju jačanje našeg međunarodnog kredibiliteta i podržavaju napore Vlade na ekonomskoj stabilizaciji zemlje kroz ovu vojno-ekonomsku saradnju koja je planirana u okviru ovih sporazuma. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, u ime radnika i manjinskih akcionara niške firme "Nisal" a.d. zamoljen sam da Vladi Republike Srbije postavim sledeće pitanje.
Da li će u okviru preispitivanja spornih privatizacija biti obuhvaćeno i preispitivanje i privatizacije ovog niškog preduzeća? Naime, ostaje nejasno zašto je tada najuspešnije preduzeće metalskog kompleksa Srbije, koje je po proceni nezavisne revizorske kuće "Kondel" iz Beograda tada vredelo 61 milion evra, poklonjeno privilegovanom kupcu "Domal-inžinjering" iz Beograda, za svega 325.000 evra?
Čime se može pravdati postupak tadašnjeg direktora Agencije za privatizaciju, gospodina Mirka Cvetkovića i tadašnjeg ministra privrede, gospodina Vlahovića, da tako uspešno preduzeće poklone "Domal" koji po bonitetu je imao samo 3.768 evra, umesto da poseduje milion evra na računu i dva miliona evra godišnjeg obrta kapitala? Zašto je prikazana vrednost kapitala od samo 75 miliona dinara po proceni iz 1997. godine, bez revalorizacije, umesto realne tržišne vrednosti koja je, kako sam istakao, iznosila 61 milion evra? Da li je namerno konzorcijumu zaposlenih onemogućeno da se pojave na tenderu, jer je i za njih uslov za pojavu na tenderu bio milion evra kapitala i dva miliona evra godišnji obrt, kao i za "Domal", sa dodatnim uslovom da konzorcijum ima bar jedno lice sa tim kapitalom?
Normalno, pošto konzorcijum nije imao ni jedno lice sa takvim kapitalom i nije se pojavio na tenderu. Zašto se preko toga prešlo kada je u pitanju "Domal" koji, takođe, nije imao toliki obrt godišnjeg kapitala? Zašto tenderska komisija nije objavila tender neuspešnim, pošto "Domal" nije ispunjavao uslove tendera? Čemu se protivila prvo predloženi predsednik tenderske komisije, Kori Udovički i nije li zbog toga umesto nje na ponovni postupak tenderske komisije predsednik bio Slobodan Petrović, tadašnji zamenik ministra Vlahovića? Zašto je Vlahović insistirao na ubrzanoj prodaji "Nisal", ako je to preduzeće uspešno poslovalo?
Kako je moguće da novi kupac odmah po ulasku u posed, subjekt privatizacije stavlja pod hipoteku, suprotno zakonu i podigne hipotekarne kredite 2004. godine u vrednosti do 6 miliona evra, 2005. godine u iznosu od 8 miliona evra, 2006. godine u iznosu od 11 miliona evra i 2007. godine u iznosu od 18 miliona evra.
Zašto je kupcu dozvoljena rasprodaja imovine odmah po ulasku u posed, iako su radnici nadležne upozoravali, tražili zaustavljanje rasprodaje i pored isplaćene svote od 325.000 evra, čime se rukovodila Agencija za privatizaciju kada je dozvolila da taj iznos kupac, u ovom slučaju "Domal", isplati sa zakašnjenjem od godinu dana, pa je novi vlasnik "Nisala" prodajom imovine "Nisala" ušao u posed "Nisala" i faktički bez ijednog dinara kupio navedeno preduzeće.
Zašto niko iz bivše vlasti nije ništa učinio po zahtevima za reviziju desetak kluba manjinskih akcionara i saveta na čijem je čelu nekada bila pokojna Verica Barać.
Zašto ništa nije preduzeto protiv učesnika ovakvih nepravilnosti po krivičnim prijavama, kluba manjinskih akcionara, ništa nije preduzeto ni po prijavi specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal, ko je štitio novog vlasnika.
Zašto i pored ovoliko nepravilnosti, kupcu je dozvoljena promena strukture kapitala i ko je sve to dozvolio?
Napokon, kakva je uloga bivšeg predsednika Republike Srbije, gospodina Borisa Tadića u privatizaciji niškog preduzeća "Nisal"?
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, u potpunosti se slažem sa predlogom gospođe Kolundžije, povreda člana 106. moj prethodnik nije se držao teme, već je pričao o tome kako on strahuje, a  ja bih želeo da podržim predlog gospođe Kolundžije da se mi napokon vratimo temi i da mi izglasamo, jer svi moji prethodnici iz DS su se zalagali da se poštuje princip nevinosti. Ja se u potpunosti slažem, ali vaš gospodin Dulić, makar po izjavi, odnosno po aktu koji smo dobili od tužioca za organizovani kriminal se pozvao na svoj poslanički imunitet.
U čemu je onda problem, dame i gospodo, hajde da mu taj imunitet skinemo da dokazuje svoju nevinost, verujte da ispred poslaničkog kluba SNS takođe ima potpunu podršku i potpunu solidarnost da je nevin, dok se drugačije ne dokaže, dok nadležni organi ne dokažu.
Po čemu mi sada ovde, nije potrebno da vi iz poslaničkog kluba DS iskazujete toliki stepen solidarnosti prema gospodinu Duliću, potpunu solidarnost ima i od nas poslaničke grupe SNS i mi želimo da se njemu danas skine imunitet, da čovek pred Tužilaštvom i nadležnim sudovima dokaže da li je kriv ili nije.
Nisam siguran u njegovu nevinost, obzirom da kada je od strane organa za unutrašnje poslove pozvan na razgovor, on se pozvao na svoj poslanički imunitet.
Zašto se tako hrabro pozvao na svoj poslanički imunitet, ako je siguran da je nevin? O čemu mi ovde pričamo? Vi nama ovde spočitavate, vi želite da prikažete da je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, za koju se nadam da i vi podržavate, da se pretvorila u borbu protiv politički neistomišljenika.
Dame i gospodo, valjda ste vi iz DS poslednji koji ćete nas na to upozoravati, a setite se samo akcije "Sablja", kada jedna legitimna istraga pozadine ubistva pokojnog premijera, pretvorena je u hapšenje političkih neistomišljenika i nećete valjda vi nama sada spočitavati?
Dame i gospodo, narodni poslanici, žao mi je što u ovoj sali nisu prisutni mnogi koji su kritikovali ekspoze kandidata za premijera. U svakom slučaju, ja ću pročitati jedan zaključak iz ekspozea koji najbolje oslikava stanje u našem društvu, kakvu zatiče, nadam sem nova vlada:
''Promene društvenog poretka nisu dale očekivane rezultate. Srbija je i dalje zemlja izneverenih očekivanja i propuštenih prilika. Učinjene su krupne greške, neke i kriminalne prirode u privatizaciji društvene svojine. Upropašćeni su ogromni privredni potencijali zemlje. Stupili smo u sveopšte siromaštvo i pad životnog, ekonomskog, kulturnog i civilizacijskog standarda srpskog društva''.
Ovo je sjajna dijagnoza mandatara. Nadam se, kada je ovako dobra dijagnoza, da će biti lekovita ova vlada i da posle četiri godine nećemo imati ovakve zaključke o ukupnom stanju u društvu, kako sad zatiču.
Želeo bih da odgovorim na neke kritike, pre svega, nekih predstavnika poslaničkih grupa na uvodni ekspoze mandatara za sastav nove Vlade. Zaista ne razumem, prvi put sam u ovom parlamentu, ali već nekoliko godina slušam gospodina Jovanovića, koji u sveopštem ushićenju traži da se od svake Vlade, pa i od ove Vlade, da Srbiji saopšti istinu. Naprosto bih voleo, ali on više nije tu, šta bi to trebalo Srbiji da saopšti mandatar za sastav nove Vlade, kakvu tu istinu? Verujem, shodno njegovim stavovima, da bi mandatar trebao Srbiji da saopšti da će se uporno zalagati za priznavanje nezavisnosti Kosova, kako bi stekao neke preduslove za što pre dobijanje statusa, kandidature za EU.
Ja bih rekao da ili gospodin Jovanović ili cela ta politička ideologija polazi od pogrešnih premisa, da je problem KiM problem ljudskih i manjinskih prava, a ne problem veliko-albanske zacrtane države na Balkanu.
Kao čovek koji se dugo bavio poslovima bezbednosti i to, pre svega, na KiM, a imao sam prilike u prepodnevnom zasedanju da se naslušam nekih nadrianalitičara iz sektora bezbednosti, mogao bih da kažem i gospodinu Jovanoviću i vama ne očekujemo od ove vlade da ide tim putem jer, naprosto, na KiM, svima je to, koji su imalo upućeni, poznato, 90-ih godina na koje se tako često pozivate, ne radi se o nepoštovanju ljudskih i manjinskih prava, već o prosto zacrtanoj ideji u prvoj i drugoj prizrenskoj ligi da se stvori veliko-albanska država na Balkanu u kojoj će živeti svi Albanci.
Stoga, kada su u pitanju pozivanja na 90-ih, na šta se poziva gospodin Ljubović, optužujući da za sva zla u ovoj zemlji su krive 90-te godine, ja bih rekao da su za sva zla u ovoj zemlji krive petooktobarske promene i oni koji su došli na talasima petooktobarskih promena.
Opšte je poznato da talasi nečesto sa sobom donose i nešto drugo, jer otkud to da se posle 20 godina mi pozivamo i sve probleme tražimo u dešavanjima 90-ih godina? Naprosto, ne vidim drugo rešenje i drugo obrazloženje, jedino u nesposobnosti svih vlada koje su do sada vladale od 2000. godine.
Gospodin Ljubović zamera mandataru zašto nije apostrofirao, mada je u uvodnom izlaganju to naveo, da se zalaže za otvaranje svih tajnih dosijea. Mogu vam reći, dame i gospodo, da ste 2003. godine, predstavnici koalicije, kako se zvala tada ili "DEPOS" ili iz "Koalicije Zajedno", makar po izjavi gospodina Milićevića, tada šefa BIA, u vreme dok sam se nalazio na dužnosti direktora VBA, da ste svi lideri te koalicije imali prilike da pogledate vaša dosijea u prostorijama BIA na Banjici. Ono što je po njegovoj izjavi, jeste da su mnogi lideri mnogih stranaka bili zaprepašćeni kada su u svojim dosijeima uvideli da su jedni druge cinkarili, da su i supruge cinkarili i mnogo toga. To pregledavanje dosijea, onaj ko je učestvovao ovde, mislim da niko nije prisutan, posle pola sata su zatvorili te dosijee i ne mislim da se predstavnici stranaka današnje opozicije tako zdušno zalažu za otvaranje tih dosijea, jer se bojim da posle otvaranja tih dosijea neki od njih ne bi od stida ...
(Predsedavajuća: Molim vas da se vratite na temu.)
Završiću, ne bi smeli da izađu iz svojih kuća, a kamoli da sede u poslaničkim klupama.
Zdušno se zalažem za otvaranje svih dosijea i podržavam opredeljenje ove vlade da se pristupi otvaranju svih dosijea, ali će se nakon otvaranja tih dosijea sasvim sigurno videti ko se zalagao za interese ove zemlje, a ko je radio protiv interesa ove zemlje u godinama iza nas.
Što se tiče gospodina Čanka, ne znam gde mu je nestala zastavica, pokušajte da je sačuvate ...
(Predsedavajuća: Još jednom ću zamoliti narodne poslanike da se ne obraćaju direktno narodnim poslanicima, da se vrate na temu.)
Zamolio bih mandatara, mada to nije obuhvaćeno u ekspozeu, da se više prostora ostavi, verujem da u planovima nove vlade to postoji, da se pozabave sektorom odbrane i bezbednosti. Naprosto, stanje u sistemu odbrane u našoj zemlji je katastrofalno i to zavrednjuje jako veću pažnju i buduće vlade, a pogotovo ovog doma.
Žao mi je što nemam više vremena da pričam o tom stanju, ali što se tiče Sektora bezbednosti, naprosto, sve primedbe koje idu na izbor potpredsednika Vlade i koordinatora svih službi bezbednosti, ministra odbrane, padaju u vodu samom činjenicom da je doskorašnji predsednik Republike upravo imao jednako toliko, a možda i više ovlašćenja, jer je istovremeno bio i predsednik Republike i premijer i koordinator svih službi bezbednosti i ne vidim bojazan opozicionih stranaka zašto to gospodin Vučić ne bi mogao da obavlja. Kažem vam da bi mogao mnogo uspešnije to da obavljam od bivšeg predsednika Republike.
Što se tiče primedbi na izmene zakona o službama bezbednosti, predsednik Republike imenuje sekretara za koordinaciju službe bezbednosti, to je sasvim bolje rešenje nego dosadašnje rešenje, gde je šef kabineta, pored svojih brojnih obaveza, koordinirao u suštini službama bezbednosti. Zahvaljujem se na pažnji.
Molim vas, ne znamo odakle je zaključak, gospodinu Andriću da ja huškam huligane da pale prostorije i ne znam kako smo se izrazili? Tačno je da sam ja 2003. godina došao na tu dužnost, tačno u akciji "Sablja", kada se bez selekcije hapšeno, ko kako je stigao. Ali to nije radila Vojna služba bezbednosti, već vaši jurišnici iz toga je nekorektno da vi kažete da ja huškam huligane. Nisu huligani najveći bezbednosni problem ove zemlje, već organizovani kriminal, terorizam, to su najveći bezbednosni problemi, a ne huligani.
Prenošenje težišta, vašega, da bi službe bezbednosti trebale da se bave sa obračunavanjem nekih huliganskih grupa, to je zamajavanje javnosti. Postoje suštinski bezbednosni izazovni rizici i pretnje kojima je izložena ova zemlja o kojima vi neće te da govorite.