Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Gojković

Maja Gojković

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala.
Nesporno. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Marko Đurišić.
Hvala.
Reč ima Aleksandar Martinović.
Hvala.
Ako bude bilo potrebe, ja ću se uključiti u raspravu.
Reč ima Marko Đurišić.
Hvala.
Reč ima Mira Petrović.
(Nataša Sp. Jovanović: Replika.)
Niste učestvovali, niste prozvani, nemate pravo.
Nije važno šta je rekao, važno je šta ćete vi reći.
Predsednica Vlade, izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Tatjana Macura.
Izvolite.
Juče smo zasedanje počeli minutom ćutanja zajedno svi kao Narodna skupština, Republika Srbija, a ne pojedinačno, za sve žrtve, za sve građane Republike Srbije koji su izgubili život. To moram da naglasim. Inače, mogao je svako od nas da ustane, da možda kaže neki lični primer da je izgubio nekoga u porodici, u svom okruženju, a ovako smo to uradili svi na jedan dostojanstven način, kakav je i primeren trenutku u kom smo se sastali, a s obzirom na bol koji osećaju porodice koje su nekog izgubile.

Dakle, ovo vaše uvažavam, ali je bio apsolutan višak, po meni.

Ovde se čulo, ja ću zaista govoriti nešto šire kada dođe vreme. Na listi sam tamo osma, deveta, deseta, kako su me već poređali. Ali, hoću samo da odgovorim poslanicima koji čitaju izgleda Ustav samo članove, pa deo, pa pola rečenice koji mu odgovara. Inače, propisi se tumače tako što važi Ustav u celini i što važi čitav član na koji se poziva. Neko ko nije pravnik dozvoljavam da tumači laički, ali onda molim vas da poslušate struku.

Vanredno stanje je uvedeno u skladu sa članom 200. Ne u skladu sa članom. 200, pa pola rečenice stava onog koji se meni dopada ili bilo kome od nas ili bilo od kojih laika koji danas znaju šta je vanredno stanje i tumače ga kako god hoće. Da li je prekršen Ustav ili nije može da kaže Ustavni sud. I on će to i reći. Sve je urađeno u skladu sa Ustavom Republike Srbije i u skladu sa proglašenjem vanrednog stanja u skladu sa članom 200.

Ništa tu nije drugačije urađeno nego kako je ovde navedeno u našem Ustavu i u skladu, naravno, i sa Zakonom o Narodnoj Skupštini Republike Srbije koji niko, očigledno, od prethodnika govornika i juče i danas niti citira, niti je pogledao.

Kako je zakazana današnja sednica? To je takođe bilo pitanje. Pokažite mi odredbe Poslovnika kako se zakazuje sednica u vanrednom stanju. To me isto interesuje da vidim koja je odredba tačno prekršena, a ne uopšteno, neko kaže – pa ovo je prekršeno, ono je prekršeno. Šta je tačno prekršeno? Šta je tačno? Mene to interesuje. Ako je upućeno na moj račun, onda me interesuje tačno koji član Poslovnika je prekršen u ovom momentu.

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Piše – bez ikakvog poziva, bez ikakvog dnevnog reda, bez ičega kada je vanredno stanje. Niko od vas nije smogao snage da kaže - doduše u Poslovniku piše to i to, nego samo osuda za osudom, kao da bi neko od vas našao nešto što nije ni napisano. U Zakonu o Narodnoj Skupštini piše kada nešto nije napisano kako se postupa. Sve je urađeno u skladu sa Poslovnikom, u skladu sa Ustavom i u skladu sa Zakonom o Narodnoj Skupštini Republike Srbije.

(Predsedavajući: Zahvaljujem.)

Samo mi dozvolite, pošto dan i po slušam šta nije u redu sa sazivanjem sednice i zašto Skupština nije sama uvela vanredno stanje. Upravo u skladu sa svim našim diskusijama koje smo juče čuli – zbog odgovornosti za živote ljudi Skupština nije zasedala, jer stalno govorite o odgovornosti za živote ljudi.

Na početku kada je krenula epidemija, kada nismo imali dovoljno maski, kada nismo imali testova, kada nismo imali rukavice, da se sazove ne 250 ljudi, 500, 600 ljudi je trebalo da prisustvuje zasedanju da bi mi radili nešto. Ko od vas bi ima hrabrosti i odgovornost za živote ljudi da sazove sednicu reda radi.

(Saša Radulović: Svi.)

Ma da. Vi koji niste dolazili dve godine na zasedanje. Nemojte molim vas – svi, smejurija.Znači ni jedan vaš argument ne stoji što se toga tiče.

Da vam kažem nešto, u trenucima kada ste lamentirali na tim, da li je trebala sednica da se sazove ili u skladu sa Ustavom, poštujući Ustav, iskoristi pravo da se sazove na drugi način, ali u skladu sa Ustavom i članom 200, a ne drugačije, jedan od poslanika je imao konstatovanu prisutnost korona virusa.

Jeste to hteli? Ne. Za razliku od mnogih drugih, ja poštujem privatnost ljudi. Jeste hteli da sedimo ovde u sali sa poslanikom koji može sutra da ugrozi živote, ako ne vas hrabrih, onda vaših najmilijih? Kako bi onda izgledala moja odgovornost, odgovornost predsednika države i odgovornost predsednice Vlade za to? Ja mislim da bi nas svi sahranili.

(Predsedavajući: Zahvaljujem.)

Stekli su se uslovi i danas zasedamo i zasedaćemo i dalje i možemo o svemu da razgovaramo. Samo ne možemo da razgovaramo o nepodnošljivoj lakoći – trebali ste sazvati sednicu, a da ne znate suštinu zašto sednice nije moglo da bude. Odgovorno stojim iza pisma koje sam uputila predsedniku države da ne može da se sednica održi u tom trenutku. Odgovorno stojim iza toga i ako bude trebalo bilo gde da navedem i ko je imao virus, a da znamo, a verovatno od zaposlenih ni ne znamo u tom trenutku šta je bilo, ta će osoba posvedočiti. Hvala lepo.
Nemam strah, nego brigu i odgovornost. To je potpuno nešto različito. Ne bojim se ja za svoj život, ne brinite. Ne brinite ništa, iako nije zabranjeno bojati se za svoj život. Stalno da brinemo o nekom drugom. Nije zabranjeno bojati se, ali kada ste predsednik Narodne skupštine, onda imate odgovornost i imate brigu, ne samo za poslanike. Ovde radi nekoliko stotina ljudi. Ovde rade novinari i kamermani. Ovde rade vatrogasci. Ovde rade predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova. Ovde rade doktori.

Ne možemo mi sami da se skupimo negde tamo virtuelno. Recite mi koliko od 250 poslanika je u mogućnosti da onlajn učestvuje na sednicama. Kako bi izgledale rasprave nekoliko dana onlajn? Kako bi to izgledalo? To me baš interesuje, bez pratećih?

Navedite mi primer parlamenta koji je zasedao u prisustvu 250 poslanika u svetu. Svi su se nešto dovijali. Zvali 10 šefova poslaničkih grupa, pa da odrede dva poslanika, pa ko bi na to ovde pristao? Vi? Vi bi birali po jednog poslanika ili oni koji stoje na stepeništu? Ili oni koji pozivaju građane da izađu u četvrtak uveče na ulicu zato što nemaju nikakvu odgovornost za njihove živote? Oni bi izabrali nekog poslanika, a dve godine ne znaju kako izgleda parlament, osim kad pišu pukovniku u Briselu. Šta ćemo ako pukovniku nema ko da piše? Da sazivam sednice gde bi sprovodila eksperiment in vivo, pa ko proživi od nas 250 plus svi ovi ljudi koji su dužni da rade, jer mi ne možemo sami da uđemo u parlament i da govorimo ovako, pa vi bi nas kritikovali, zasedali, ne zasedali. To se vidi jedan kroz jedan. Virtuelne sednice?

Baš me interesuje kako će to u budućnosti da izgleda i kako će neko od vas u parlamentu nakon izbora da izabere dva, tri poslanika da svrate u parlament i mi ćemo kao svi da se dogovorimo da donesemo jednu odluku.

Nisam se oglašavala iz čisto privatnih razloga. Zato nije bilo tih kolegijuma i zato nije bilo sednica. Ali tu ću se zaustaviti da ne pređem granicu pristojnosti. Hvala.

(Saša Radulović: Replika.)
Izvinjavam se što ću vas prekinuti.
Vrlo je važno, pozivam poslanike da poštuju meru pod kojima održavamo zasedanje. Dakle, vratite maske na lica, morate ih u sali upotrebljavati inače ću biti prinuđena da napravim pauzu jer se ovim krše mere pod kojim držimo ovo zasedanje i mere kriznog štaba naše države.
Neću nastaviti sednicu, jer ugrožavate živote svih nas ovde. Na šta to liči, da se većina poslanika pridržava svih mera, a neko daje sebi za slobodu da sedi u sali i da ne koristi ni masku a ne govore, niti rukavice. Oni koji mogu. Zato imamo ove zaštite da bi se bolje čuli, ali to traje određeno vreme.
To što vas baš briga za vaše živote, vaše pravo, ali vi ugrožavate sve ostale ovde. Maske stavite na lica i rukavice. Dobili ste ih na ulazu. Niste hteli ni temperaturu da merite. Zbog tih poslanika je promenjen način merenja temperature, hteo ne hteo vam se izmeri temperatura. Šta sada izvodite? Odnosi se na poslanike koji sede u sali već dugo, ne koriste maske i ne koriste rukavice. Tu je ministar zdravlja. O tome se ne diskutuje. O merama zaštite zdravlja i života ljudi se ne diskutuje. Maske i rukavice. Da, da svi oni. Ne treba ja pojedinačno da govorim. Svi vide u sali. Svi mi skreću pažnju, šalju mi poruke, okreću se, potpredsednice mi skreću pažnju na to.
(Vojin Biljić, dobacuje s mesta.)
O čemu se tu radi? Jer vam dobro? Jer treba testove da vršimo ili šta? Ne razumem to ponašanje. Detinjasto ponašanje. Govorim o svim poslanicima koji ne koriste masku i rukavice. Koje je to pravo veće od prava svih nas da štitimo svoje živote i zdravlje ljudi? Ko je to pravo dozvolio pojedincima? Ko vam je to dao? Vi ste onda kandidujte za Bundestag. Ja ne znam kakva je zdravstvena situacija u Saveznoj Republici Nemačkoj. Ne bavim se time. To šta vi gledate, to je vaša stvar. Ja vam govorim o situaciji u našem parlamentu.
(Vojin Biljić, dobacuje s mesta.)
Molim poslanike koji ne žele da se pridržavaju mere iz nekih svojih neverovatnih razloga da napuste ovo zasedanje, zato što se ne slažu sa načinom organizacije rada ove sednice. To je besmisleno. Pitate zašto nismo ranije održali sednicu, zašto nismo ovo, zašto nismo ono. Prvi ste kojima je sve svejedno. Baš vas briga za nas. Radite sa svojim životima šta želite. Sa životima zaposlenih u ovom parlamentu, sa životima kamermana, vaših ostalih kolega nećemo se igrati. Došli ste danas da biste napravili incident. To je jedina politika koju vi imate. Stavite maske i rukavice i da nastavimo sednicu.
Ja nisam spremna diskutujemo uopšte o merama Vlade. Ja poštujem svoju državu. Mogu sa budem na vlasti, mogu da budem u opozicije. Bilo je vanrednih stanja. Poštovala sam i vanredno stanje koje je bilo raspisano 2003. godine, svaku meru slagala se ili ne, jednostavno poštujem ovu državu. Tako ćete postupiti i vi, bez obzira da li podržavate Vladu ili ste u opoziciji. Pravila važe za sve. Kao što zakoni u državi važe za sve kada se donesu. Ovo je država, ozbiljna država. Hvala što ste razumeli poruku.
Možemo sada da nastavimo sa raspravom. Hvala.
Reč ima predsednica Vlade.
Reč ima Tatjana Macura. Izvolite.
Hvala.
Predsednice, možete dobiti samo repliku od dve minute.
Reč ima Ana Brnabić.
Izvolite.
Hvala.
Poštovani poslanici, saglasno članu 27. i 87. stavovi 2. i 3. Poslovnika, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi posle 18 časova.
Predugo traje diskusija. Moramo da radimo i posle 18 časova.
Reč ima Marijan Rističević.
Izvolite.
Samo malo, sačekajte poslaniče, imamo igrokaz, trenutno. Da uđe ili da ne uđe s maskom. Čekam poslanika Radulovića da pokaže svoj odnos prema svima nama.
(Marijan Rističević: Dobro, sad će on da izađe. Kad ja govorim on pobegne. Hoćete da mi vratite vreme?)
Naravno da ću vratiti.
Izvolite.
Hvala.
Prelazimo na listu.
Reč ima narodni poslanik Bojan Torbica.