Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Gojković

Maja Gojković

Srpska napredna stranka

Govori

Repliciram kada neko od poslanika uđe u pravnu materiju, a pretpostavljam da sam nije pravnik.
Nisam se rasplakala u svom govoru šefa poslaničke grupe nad sudbinom bilo čije porodice. Govorila sam, uvaženi kolega, o nekim drugim stvarima. Govorila sam o pretpostavci, dakle o prezumpciji nevinosti i da parlament nije sudnica i da ne treba da se pretvori u to. Mi smo danas došli na sednicu parlamenta da bi oduzeli imunitet jednom od narodnih poslanika, a nismo pozvani da dajemo ili kvalifikujemo nečije činjenje, ili nečinjenje, konkretnim krivičnim delima. Tu je velika razlika između poslanika koji govore o suštini stvari, koji govore o tome da smo svi kao političari kada smo pristali da uđemo u ovu profesiju, ušli pod lupu javnosti i postali žrtve medijske hajke. Vi ste nov poslanik, možda, ne znam, ali ja sam dugo u političkom životu Srbije i mnogo puta sam bila žrtva medijske hajke. Nisam nikada o tome javno govorila, ali u tom smislu razumem porodice svih političara kroz šta moraju da prođu, a ne bave se politikom, nego su sticajem okolnosti u rodbinskim vezama sa nama koji se bavimo ovim poslom.
Naravno da kao čovek imam razumevanja za njegovu porodicu, što ne isključuje razumevanje za porodice svih državljana ove države, pa i socijalnih kategorija koje ste vi ovde naveli. To uopšte nije bio predmet poređenja. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Držaću se Poslovnika i postaviću jedno vrlo kratko pitanje. Žao mi je što ovde nije ministar kulture i žao mi je što ga ne viđamo na ovim sednicama. Nadam se da to neće biti tendencija rada Skupštine Srbije i Vlade Republike Srbije, da nam Ministarstvo kulture ništa ne predlaže, niti se pojavljuju u delovima sednice koji su predviđeni za postavljanje pitanja.
Moje pitanje glasi, upućeno konkretno ministru kulture – kada će biti završena strategija razvoja kulture Republike Srbije? Da li se uopšte od promene na čelu Ministarstva kulture radi na tome i kada možemo taj dokument, vrlo važan za Republiku Srbiju da očekujemo na zasedanju Skupštine Republike Srbije, odnosno kada ćemo imati priliku da razgovaramo o strategiji razvoja kulture Republike Srbije i da usvojimo ili da odbacimo takav akt?
Povodom za ovo moje pitanje je i dopis Saveta za kulturu, reći ću tačno kako se zove jer sam ga nedavno videla u mnogobrojnim dokumentima koja smo dobili, to je tačno – Izveštaj o radu Nacionalnog saveta za kulturu koji su svi poslanici dobili 19. septembra 2012. godine i kada ga pažljivo pročitate, a ne sumnjam da su ljudi koji su izabrani u Nacionalni savet za kulturu, ljudi koji su najugledniji u oblastima kulture koju zastupaju u ovom savetu, na veoma alarmantan način pišu o negativnom odnosu i sada već bivše Vlade Republike Srbije, Ministarstvu kulture i Skupštini u prošlom sazivu prema njima, da koordinacije nikakve u radu Odbora za kulturu, koji eto, nažalost moramo da konstatujem da još uvek nije konstituisan ni u ovom sazivu, niti u koordinaciji dalje i sa Ministarstvom kulture, koji je predstavljao bivši ministar gospodin Predrag Marković, nije bilo.
Imam još jedno pitanje za ministra kulture – da li je počeo da vrši koordinaciju između ova tri tela koja su i po Zakonu o kulturi dužna da rade zajednički na donošenju nacionalne strategije za razvoj kulture?
Da ne zaboravimo, kultura je izuzetno važna i to je jedna od identitetskih ministarstava u Vladi Srbije, koliko je važna za ovu državu vidimo i u poslednjim događanjima, jeste da se odnosi na kulturne institucije na lokalnim nivoima, gde su osnivači skupštine gradova, kakvih tu ima problema. Ne želim da stajem ni na jednu stranu ni u slučaju pozorišta u Beogradu, ali želim da ukažem koliko kultura u našoj državi gubi na značaju i možda to povlači posledice i reflektuje se na sve ostale oblasti koje su, možda ljudima i bitnije od kulture, ali ima nas koji mislimo da je redosled potpuno drugačiji. Molila bih da ministar kulture da pismeni odgovor da bi se mi svi ovde upoznali sa tako važnim aktom odnosno dokumentom, koji očekujemo da se konačno pojavi pred parlamentom. Hvala.
Zahvaljujem. Dakle, javila sam se zato što je poslanička grupa NM, NP i BS želela da podnese istovetan amandman na član 5. predmetnog zakona i naravno da čisto iz tehničkih razloga nismo uspeli da ostvarimo to naše pravo. Naravno da ćemo predlog amandman poslanika Ivana Karića podržati u Danu za glasanje.
Primedba naša je bila i na sam tekst amandmana na izraz ljudi, odnosno, studenti sa posebnim potrebama, taj izraz se više, već nekoliko godina ne koristi, jer ovi ljudi bez obzira da li su studenti ili neke druge kategorije, ne žele da se njihova prava i njihove težnje da budu jednaki kao mi, nazivaju nekakvim posebnim potrebama, jer oni posebne potrebe u odnosu na ostale ljude i nemaju. Dakle, pravi izraz je u stvari – studenti sa invaliditetom, i u tom smislu nije mi jasno i obrazloženje Vlade da li se još uvek koristi izraz – studenti za hendikepom, jer mislim da je i to pogrešna formulacija i da je Vlada napravila u svom obrazloženju takođe omašku i drago mi je da je poslanik Karić to usmeno obrazložio i ispravio.
Bila sam ubeđena da ćete vi kao ministar, odnosno čitava Vlada Republike Srbije prihvatiti ovakav amandman i da se zaista ovo obrazloženje, koje je pomalo i lakonsko dato, neće ovde pojaviti, a to je da posebna briga o studentima sa invaliditetom, da se ostvaruje kroz citiram ovu rečenicu iz obrazloženja – afirmativnu akciju, koju sprovodi ministarstvo u saradnji sa nadležnim organima u vezi sa upisom finansiranjem i dužinom studija tih studenata.
Kao pravnik, a i u ostalom svi poslanici ovde znaju da, kada nešto nije striktno određeno zakonom, ostavlja se na dispoziciju da se tumači sprovodi ili ne sprovodi, pa vam mogu reći da u dosta slučajeva na fakultetima, na univerzitetima onda ta afirmativna akcija sa nekim nadležnim organima, kako je ovde široko navedeno, i nije pravi način da se nešto sprovede. Mnogo je bolje kada je nešto u zakonu striktno odredbom određeno i onda tu nema tumačenja drugih organa, da li će nešto primenjivati ili neće.
Ovim amandmanom, u stvari, iako izgleda amandman sa jedne godine da se proširuje neko pravo na dve godine se otvara jedna velika tema, tema položaja studenata sa invaliditetom i njihovo uključivanje u visoko školstvo obrazovanje. Iskreno se nadam da će se ovoj temi mnogo više razgovarati ovde u parlamentu, ali mnogo više pažnje biti u strategiji razvoja obrazovanja, koje će se, koliko sam razumela i vas ministre i članove parlamenta koji su diskutovali u ovom zakonu u načelu, pojaviti uskoro i pred ovim domom, pa ćemo moći da razgovaramo o svim onim preprekama koje mladi ljudi sa invaliditetom nailaze u svojoj želji da budu deo visokoškolstva, odnosno da im se omogući obrazovanju na visokoškolskim ustanovama u Srbiji.
Volela bih, eto da, Ivan Karić, prosto nije želeo da lobira za svoj amandman na malo širi način ovde, žao mi je što i malo kolega prisustvuje sad ovom delu sednice, ali kada razmišljamo o ovom amandmanu, hajde da ga ne gledamo tako kruto i da razmišljamo u stvari ko čini tu grupu mladih ljudi i sa invaliditetom. Mislim da je i naša država potpisnica konvencije o jednakosti i pravima osoba sa invaliditetom UN iz 2007. godine, ubeđena sam da smo i mi zemlja potpisnica. Definicija osoba sa invaliditetom koja važi naravno i za studente sa takvim oštećenjima su osobe koje imaju dugotrajna fizička, mentalna i intelektualna i oštećenja čula koja nailaze na različite prepreke, koje sprečavaju njihovo puno učestvovanje u društvo na ravnopravnoj osnovi sa drugima. Kad kažemo čula, da vam plastično objasnim, to je sluh, to je vid, to je govor. I samo da razmišljamo da li su oni u ravnopravnom položaju po ovim izmenama zakona sa onim studentima koji nemaju ovakve prepreke u učenju i savladavanju nastave.
Trebali smo u tom smislu možda i da razgovaramo ili da amandmanom reagujemo i na broj rokova za ovu grupu studenata i da li je njima dovoljan broj rokova od četiri i u tom smislu smo možda trebali da budemo svi zajedno mnogo aktivniji.
Kolika je to grupa studenata? Nemam tačnu brojku, na koju sam naišla, to je od ukupnog broja studenata 5% mladih i to nije zanemarljivo. Uopšte nije zanemarljiv procenat studenata sa invaliditetom, a o preprekama koje ostvaruju da bi bili skoro ravnopravni sa drugim studentima, pa možda samo u ovom kratkom vremenu treba navesti neke, to je svakako potreba za asistencijom ili za ispomoći, u toku dana prevoz na fakultet za koji su se odlučili, što je jedna uopšte nesaglediva barijera za ljude koji nemaju tih problema, arhitektonske barijere. Naježim se kada pročitam da je nemoguće savladati arhitektonske barijere, jer su naše fakultetske ustanove, ne govorim o ovim novijim u poslednjih deset godina koje su građane, da imaju neku posebnu arhitektonsku važnost ili su spomenici kulture. Svako od nas, pretpostavljam da je bar jednom bio u Grčkoj ili u Italiji i video mnoge ljude sa invaliditetom kako posećuju spomenike kulture. Znači, sve je savladivo samo ako društvo to želi.
Ono što je najvažnije za vas, kao ministarstvo i za sve nas, da shvatimo koliko je važno da usvojimo ovaj amandman, je da mladi sa invaliditetom koji su se opredelili da uče imaju problem sa učenjem. Da vam navedem opet jedan plastičan primer, primer ljudi koji su slabovidi i slepi. Meni je to dosta blisko zbog dioptrije koju nosim, a vidim i dosta ovde članova parlamenta imaju problem u nekoj meri sa vidom, a oni imaju još plus taj problem što ne mogu i nemaju adekvatnu literaturu na obrazovnom sistemu i na fakultetima koji su oni odabrali. Nisu isti kao drugi, sama priroda, eto, recimo se, postarala da ne budu isti i moramo da imamo i tu jednu širinu kada donosimo zakone.
Ono što je naša prepreka kada pričamo o studentima sa invaliditetom, to je naša mentalna prepreka, jer mi često mislimo – hajde da ih pustimo da studiraju, oni se nikada neće zaposliti. Takvo jedno društvo, savremeno, u 21. veku ne sme da razmišlja, nego mi treba da sklonimo tu mentalnu prepreku da našem društvu bude jako važno, da prosto podstičemo da se oni upisuju na fakultete, završavaju adekvatne škole, da doktoriraju i da onda budu uključeni u društvo i u neke redovne društvene tokove.
Nažalost, u pripremi ove sednice suočila sam se sa pitanjem da ljudi koji nameravaju da studiraju na Novosadskom Univerzitetu, a imaju određene fizičke nedostatke, odnosno imaju invaliditet, to je puno ljudi i sa hroničnim bolestima, dakle, ljudi koji idu na dijalize, da ne zalazim dalje u medicinsku stranu ovih problema, pitaju da li uopšte smeju da studiraju, i to je poražavajuće.
Zato molim kolege iz svih poslaničkih grupa opozicije ili one koji čine vladajuću većinu, da ne razmišljaju šta je Vlada odbacila ili nije odbacila, možda suviše kruto nego da usvojimo ovaj amandman, gospodina poslanika Karića, kao eto gest da i mi kao parlament učinimo nešto za mlade ljude sa invaliditetom koji žele da budu deo visokog obrazovnog sistema naše države. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Hoću da skrenem pažnju, jer je ministar otišao u široko obrazloženje u odgovoru na sve ono što su poslanici ovde rekli. Sve što smo mi naveli u odbranu ovog amandmana, verujem da ministarstvo u saradnji sa nadležnim organima, sa univerzitetima, fakultetima, da zaista mnogo čini da popravi položaj studenata sa invaliditetom. Ovde je vrlo striktno traženo da se proširi pravo na budžetsko finansiranje u odnosu na godinu dana na dve godine. Tu nismo dobili odgovor zašto je to prepreka Vlade Republike Srbije da usvoji ovakav amandman. Mislim da treba da ga usvojite i da ima vremena. Ako razgovaramo o novcu, a stalno govorimo da nam je prepreka nekakav novac, znate bolje podatke koliko ima studenata sa invaliditetom, po mojim podacima to je 5%, to je mnogo manji procenat, recimo 1% koji će koristiti ovo pravo da budu na budžetu, ne godinu nego dve godine nakon apsolventskog.
Što se tiče toga, poslanik Cvetičanin je čini mi se rekao, jer ste u vladajućoj većini, u izvršnoj vlasti itd. da ne možete ili možete, jer ovaj amandman neće poljuljati temelje vladajućoj koaliciji, niti će usvajanje ili vaš glas srušiti ovu vladu. Hoću samo da vam pomognem u toj odluci, da u poslaničkoj grupi Nacionalne manjine, Narodna partija i Bogata Srbija, postoje poslanici i postoje stranke koje direktno imaju učešće u Vladi. U izvršnoj vlasti imaju svog ministra, a podržaće svojim glasom ovaj amandman, tako da pomognem u vašoj odluci da biti u većini ne znači uvek slepo podržavati sve ono što Vlada kaže. Apelujem da ako još uvek ima prostora, da Vlada ipak usvoji do glasanja ovaj amandman i da taj amandman postane sastavni deo Predloga zakona i time nećemo doći u situaciju da se ovde preglasavamo, većina ili manjina, kada provejava duh da svi shataju ovde koliko je ovaj mali ustupak bitan da uđe kao zakonska norma u zakon, a ne da ostavi fakultetima da sami procenjuju da li neko može da koristi pravo koje mu omogućava, eventualno ako usvojimo ovaj amandman ili ne. Da li je neko invalid ili ne, to ipak odlučuje medicina.
Danas u prepodnevnom delu sednice postavila sam pitanje ministru kulture, ne znajući da ćete biti u ovom delu prisutni i predsednik parlamenta mi je dao uputstvo da postavim usmeno, pa ako je to zaista potrebno, da ga ukratko ponovim.
Dakle, mene interesuje šta je ministarstvo uradilo u donošenju, odnosno završetku strategije razvoja kulture Srbije i da li ste preduzeli nekakve mere za koordinaciju između Nacionalnog saveta za kulturu, koje je osnovano po usvojenom Zakonu o kulturi, i kakvu ste koordinaciju napravili sa našim parlamentom?
Naime, da ponovim kolegama koji nisu bili ovde u prepodnevnom delu, ali i vama koji možda niste dobili dopis Nacionalnog saveta za kulturu, oni su nama svima poslanicima u ovom sazivu poslali svoj izveštaj, u kome se žale na uslove rada, a žale se i na, uopšte, nepostojanje koordinacije između bivšeg ministarstva, i mene interesuje da li je to sada popravljeno, i na koordinaciju sa Skupštinom Srbije?
Nažalost, mi još uvek nemamo odbor za kulturu, ali pretpostavljam da to ne sprečava ministarstvo na čijem ste vi čelu, da uveliko radi na strategiji razvoja kulture. To je veoma važan akt, vaše ministarstvo, ministarstvo koje spada u grupu identitetskih ministarstava i svaki dan koji izgubimo, a da se taj akt ne pojavi pred nama, da i parlament raspravi i usvoji, je dan izgubljen za Srbiju, jer usvajanje je zaista od neprocenjive važnosti za Republiku Srbiju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Nadam se iskreno posle ovih diskusija i ministra finansija i ako je to stav Vlade Republike Srbije, da se bebe nisu isprečile na našem putu ka EU. Inače, trebalo bi da se svi ozbiljno zabrinemo ako nam je to jedini problem.
Videla sam da ima zaista mnogo amandmana predloženih na ovaj zakon koji se odnosi na istu temu. Da me ne bi predsedavajuća prekinula, reći ćemo - ovog puta ćemo podržati amandman poslanice Milice Vojić Marković, odnosno poslaničke grupe DSS. Da li uopšte treba objašnjavati da su sve političke stranke u ovoj izbornoj utakmici, zahvaljujući u kojoj se nalazimo ovde u parlamentu, obećavale ne da će smanjiti stopu PDV na opremu za bebe, nego da ćemo potpuno ukinuti. Ne znam nijednu poslaničku grupu ili partiju da nije to izgovarala, obraćajući se svojim biračima.
Međutim, iznenađenje je stiglo kada smo dobili ovaj predlog zakona, pogotovo što je sam premijer Ivica Dačić obećao u svom ekspozeu pre izbora za predsednika, da će se ova vlada ozbiljno pozabaviti padom nataliteta u našoj državi.
Naravno, pritisak javnosti kada je osvanuo Predlog zakona je bio veliki. Pretpostavljam da je Vlada onda usledila sa intervencijom, vrlo nesrećnom, na ovo povećanje PDV na bebi opremu, time što je uvela beskonačne birokratske procedure. Jedno je ovo što govori ministar finansija. Život je sasvim drugačiji. Onaj koji se ikada u svom životu suočio sa birokratskim procedurama, svestan je da to ne izgleda tako lako i tako savladivo, kako smo ovde čuli, nego će vam svako tražiti svaki pojedinačni papir koji je naveden u zakonu da morate da priložite ako želite povraćaj PDV.
Smatram da bi Vlada trebala, ne znam da li to po proceduri još uvek može, ali mislim da može, da povuče ili da izmeni ovaj svoj predlog, jer ovo pitanje nataliteta nije samo pitanje finansija, kako se ovde objašnjava, nego mislim da je ukidanje PDV ustvari i pitanje naše borbe za natalitet.
Zastrašujući je podatak da Srbija godišnje ima manje 30.000 ljudi. To je jedna brojka, jedno mesto. Jednu opštinu godišnje gubimo time i treba da učinimo sve, bez obzira kakve su direktive EU ili naše finansijske okolnosti da štedimo na nekim drugim stvarima, a bebe su bebe, ne treba da pravimo uopšte razliku da li neki roditelji nešto malo više u ovoj Srbiji zarađuju, pošto ne verujem da postoje neki enormno bogati ljudi, ili su izuzetno siromašni. Mislim da je problem i kod jednih i kod drugih i da treba svakom merom da stimulišemo ljude da rađaju decu.
Hvala na toj velikoj časti da otvorim ovu možda i jednu od najvažnijih debata u ovoj godini, jer sada se pred nama nalazi izuzetno značajan Predlog zakona.
Ono što u stvari čini suštinu i krvotok ekonomije jedne države, možda je to i dobro za ministra Dinkića i za ovu vladu što se naša poslanička grupa prva javlja jer zaista imamo izuzetno mnogo razumevanja za to, da ova vlada postoji tek nekih 50 dana i svako od nas koji je ikada, barem na lokalnom nivou vlasti, bio u situaciji da sačinjava rebalans budžeta u sred ili pred kraj neke kalendarske godine, a da nije učestvovao i nije bio kreator budžeta koji pokušava da ispravlja u septembru mesecu, zna sa kakvim se teškoćama suočava.
Dakle, rebalans budžeta koji se nalazi pred nama nikada nije bio više uslovljen, kako sam to sad već i rekla zatečenim stanjem, koje je kao što smo i izneli ova dva dana u našim debatama koje su se odnosile na mere koje prate ovaj rebalans budžeta i na zakone, znači, izuzetno loše.
Ekonomskim rečnikom rečeno, veliki budžetski deficit od oko dve milijarde evra, izuzetno visoka sredstva potrebna za servisiranje postojećih kredita, izuzetno hladna zima, znači, katastrofalno suša koja je sada iza nas, izbori koji smo imali naravno i vakum od tri do četiri meseca dok se nije osnovala, odnosno formirala ova nova vlada su neke okolnosti koje po definiciji usporavaju privredne aktivnosti, investicije i samo su neki od razloga koji dodatno otežavaju postojeću ekonomsku situaciju, i to nije nikakva novost koju smo sada saopštili.
Što se tiče polaznih pretpostavki koje su bile osnov za izradu budžeta za 2012. godinu, dakle budžet koji je usvojila, sada već bivša vlada premijera Cvetkovića, one se naravno nisu ostvarile iz objektivnih, ali i dosta niza subjektivnih razloga, koji subjektivni razlozi mogu da se pripišu i lošem radu te vlade, koja je u 2012. godini više ličila na nekog nemog posmatrača ekonomskih događanja, nego na glavnog kreatora i aktera, i ekonomske i fiskalne politike i ovog, mislim celokupan sastav vlade, mislim da ni jedna politička stranka ne samo DS, kako je to sada popularno u poslednje vreme da se govori, nije isključivi krivac za lošu situaciju i loš ekonomski rad prošle vlade.
Umesto rasta, dakle, privreda Srbije je u recesiji i normalno je da se očekuje realni BDP od kako su ekonomisti nama naglasili 0,5%, a recesija je posledica u državi, ne samo lošeg rada Vlade, nego uopšte globalne krize i krize tržišta u zoni evra i u regionu gde se nalaze naši glavni, spoljni, trgovinski partneri i investitori.
Što se tiče Vlade gospodina Mirka Cvetkovića, ovih dana smo suočeni sa podacima da je potrošeno do juna meseca 50 milijardi dinara više od onog aranžmana koje je napravljen sa MMF i dogovorenog deficita od 111,8 milijardi dinara, umesto 61 milijarde dinara i to ćete me ispraviti ako je ovaj podatak netačan.
Dakle, da se nastavilo kako se započelo, deficit bi bio preko 235 milijardi dinara izračunato u BDP 7,1%. To su podaci koji se danas raspolažu u javnosti i u javnoj raspravi koja je bila prisutna ovih dana u stanju, ekonomskom stanju u državi, mnogi ekonomisti su ovo isticali.
Današnji predlog budžeta očigledno, to smo čuli danas i od gospodina ministra, nije razvojni, već samo pokušava više ili manje uspešno da prekine ove negativne tendencije rasta deficita kroz smanjenje i preraspodelu potrošnje i uvećanje prihoda i saniranje postojećih gorućih problema. Rebalans možemo reći da je na žalost više odraz slike našeg stanja, nego projekcija nekog razvoja i mi se nadamo da će u konkretnom predlogu budžeta za 2013. godinu ova slika biti znatno izmenjena. Za ovaj kratak period koliko ova vlada postoji, mislim da bi bilo teško očekivati neke radikalnije, da ne kažem revolucionarnije mere koje očekujemo dakle, rekla sam u predlogu budžeta za sledeću godinu i citiraću, mislim da je to rečenica ministra Dinkića – "da mere fiskalne konsolidacije koje se donose u ovoj godini, dakle, njihov ključni doprinos smanjenja deficita će dati tek u predstojećoj 2013. godini".
Predlogom rebalansa državnog budžeta, predviđen je ukupan deficit od 203,6 milijardi dinara ili 6,2% BDP i to je uvećanje od gotovo 50 milijardi dinara, znači 1,6% BDP u odnosu na važeći Zakon o budžetu. Zaista bih volela, kao i poslanici koje predstavljam u uvodnom izlaganju, da je ovaj iznos posledica zatečene situacije jer običnom građaninu, građanin koji se ne bavi ekonomijom, ja spadam među njih, ovaj podatak zvuči zaista zastrašujuće.
Iskreno se nadam da sledeći budžet na rashodovanoj strani neće imati pretežno obaveze koje su vezane za servisiranje dugova iz prethodnog perioda, kako to sada imamo u ovom predloženom rebalansu budžeta. Ovi zastrašujući podaci treba da zabrinu sve nas, čitavu državu, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadamo.
Ovo servisiranje dugova koji su zatečeni, ne znam kakvu poruku uopšte pruža nekim mlađim generacijama i koja to onda politička opcija može uopšte nešto da im obeća, da će nešto drugačije da se desi u nekoj novijoj, odgovornijoj ekonomskoj politici, u nekom velikom ekonomskom i političkom preokretu.
Što se tiče pregleda prihoda na strani budžeta, ona je izmenjena toliko koliko su izmenjeni finansijski zakoni o kojima smo raspravljali juče, o kojima raspravljamo i danas i u predstojećim danima i koji su prateći zakoni ovog rebalansa budžeta. Grubo rečeno, ekonomski očekivani porast prihoda treba da umanji deficit za oko 1,6% BDP i po meni je ovo jedna optimistična ocena, prvo zbog kratkog vremenskog roka i zbog očekivanog pada potrošnje koja ove mere svakako donosi.
Ma koliko da su kontraverzne mere uvećanja PDV, uvođenja, odnosno povećanja pojedinih akciza i pojedinih poreza, zaista na ovo moram da gledam blagonaklono. Taj potez je iznuđen, kao što je iznuđen i u drugim evropskim zemljama, neophodan u situaciji u kojoj su neke druge drastičnije mere sa kojima se već uveliko zakasnilo. Podsećam da su ova davanja i do sada bila u našoj državi među najnižima u Evropi i to možemo da poredimo kad bi nam neko prikazao tabelu koliko je povećavan u prethodnom periodu PDV u odnosu na Srbiju.
Povećanje nameta može da bude i kontraproduktivno i da uspori sve privredne aktivnosti, tako da su nam nesrazmerne mere i one olakšice o kojima smo juče i prekjuče razgovarali, koje Vlada predlaže. Da navedem samo jedan aklatantan primer, to je povećanje akciza na naftne derivate, jer povećanje akciza naftinih derivata, to je jedan od najvažnijih energenata koji učestvuju u strukturi i ceni svih ostalih proizvoda i usluga.
Naravno, krajnji efekat će se svaliti na nas, na obične građane i dodatno opteretiti kućni budžet, dakle svakog od nas, i umanjiti, što se tiče tih malih i srednjih preduzeća o kojima ovih dana mnogo govorimo, i poslovnu aktivnost.
Potpuno je nejasno kako je jedan dan Vlada tražila da NIS smanji proizvođačke cene, a drugog dana se predlaže uvećanje akcize na te iste derivate. Ako se sa nečim slažem, i mislim da će se većina poslanika ovde složiti, to je svakako uvećanje akciza na duvan, koje osim fiskalne strane ima i zdravstvenu stranu. Ako pogledamo neke zemlje u okruženju i zemlje u EU, samim tim ćemo, ako ništa, povećati zdravstveno stanje kod naših građana. Ministar Dinkić nam je u jednom medijskom predstavljanju, da ovim merama, ne mislim samo na ovu konkretnu meru povećanja akciza na duvanske proizvode, nećemo ozdraviti, ali bar nećemo ni umreti.
Ono što takođe podržavamo, to je naplata ne poreskih prihoda koji pripadaju državi i to je obaveza sada predložena indirektnih budžetskih korisnika da sopstvene prihode plaćaju u budžet. Posebno je ovo važna mera jer se ti prihodi ostvaruju korišćenjem državnih resursa i monopolskim položajem davaoca javnih usluga. Time će se bolje kontrolisati, pravičnije i trošiti ova u svakom slučaju državna sredstva.
Što se tiče rashodovane strane, mogu da primeti da je tu malo toga izmenjeno. Nova Vlada nam obećava ovim predlogom rebalansa budžeta, smanjenje deficita za 1,3 BDP. Opet mogu da ocenim da je ova procena Vlade i konkretnog ministarstva veoma optimistična, jer se očekuju preveliki efekti za veoma kratak vremenski period, i to od ušteda zbog smanjenja najvećih plata u javnom sektoru, a mislim da je u ukupnoj masi to ipak mali iznos, uštede po osnovu ukidanja nepotrebnih agencija i državnih institucija. I naravno, to ste zaboravili u vašem dugom obraćanju da nam kažete – uštede u javnim nabavkama.
Naravno da podržavamo povećavanje davanja u poljoprivredi kroz uvećanje subvencija i regresa na dizel gorivo. Iskreno se nadam da ove mere nisu privremenog karaktera, vezane samo za ovaj rebalans budžeta, da će se sa tim nastaviti i u predlogu budžeta za 2013. godinu i da ove mere koje ste sada predložili u rebalansu budžeta i iznosi nisu vezani samo za posledicu katastrofalne suše koju smo imali. Kako ste vi juče ili prekjuče naveli, nekoliko ili više taksa, ja ću navesti samo ono što je i poslanik iz naše poslaničke grupe, gospodin Zaharije Trnavčević, zamolio da istaknemo kao nešto dobro i pozitivno, to je da se ova davanja odnose na stočarstvo, na povećanje sredstava za podsticaj tova junadi sa postojećih 5.000 dinara na 10.000 dinara, povećanje sredstava za tov svinja 500 dinara po grlu na 1.000 dinara i povećanje premije za mleko sa postojećih pet dinara po litru mleka na sedam dinara.
Pored navedenih mera sredstva su obezbeđena i za subvencije za ratarsku proizvodnju, proizvodnju krompira u 2012. godini i vrlo važno – regresiranje dizel goriva. Smatram da je to nešto što je dobro što se nalazi.
Dolazimo do mere koja je izazvala veliku pažnju i od Fiskalnog saveta i od MMF, ali i u javnosti Srbije, a to je izdvajanje sredstava za pomoć penzionerima sa najnižim penzijama. Vlada je izračunala da je najniži iznos penzije kojima je potrebna ova socijalna pomoć 15.000 dinara. Naravno, u cilju očuvanja životnog standarda najugroženijeg dela stanovništva smatram čak da je ovo vrlo malo i da treba razmišljati o tome ne samo ovakvom merom jednokratne pomoći ili kvartalne pomoći najugroženijim penzionerima u čitavoj državi, nego početi sistemski rešavati ovaj problem.
Naravno da ću podržati ovakvu meru, jer je ovo bilo jedno od mojih obećanja, odnosno obećanje Narodne partije i naših kolega iz PUPS, ne znajući uopšte, ali svima nama je bio model ono što se uveliko isplaćuje u Beogradu već godinu, godinu i po dana. Bili smo suočeni sa pitanjima građana Srbije zašto se ovakva mera primenjuje samo u gradu Beogradu i zašto tu privilegiju imaju stanovnici samo glavnog grada Beograda, zašto se tako nešto ne primenjuje i u Novom Sadu i da ne ređam sve gradove i opštine sa kojima smo bili suočeni, sa željom da se ovaj model prekopira.
Da li će biti 2013, 2014. godine za ovakvu socijalnu pomoć? Nemamo odgovor na to danas. Verovatno će nam Vlada to reći već predlogom budžeta za 2013. godinu.
Još jedan kompliment Vladi – da se ne bave samo ekonomikom iz njihovih udžbenika. Svi su oni završili ekonomiju pretpostavljam kod profesora Petrovića, nego da imaju i nešto životno u sebi i da ipak prate šta se to dešava u Srbiji.
Dakle, obezbeđena su dodatna sredstva za realizovanje uvećane minimalne zarade od aprila 2012. godine. Mislim da je to Vlada potvrdila još odlukom Socijal-ekonomskog saveta Republike Srbije. Kako su i socijalna davanja bila ozbiljno ugrožena, mislim da je sad taj problem bar na kratko rebalansom budžeta obezbeđen, dakle, dodatna sredstva za socijalna davanja.
Nažalost zbog katastrofalne reforme pravosuđa, koju se sprovela prethodna Vlada, sada se u rebalansu budžeta nalaze znatna sredstva koja su predviđena da bi se neizabranim sudijama, javnim tužiocima, zamenicima javnih tužioca koji su sada vraćeni na posao i napravili opšti haos u pravosuđu, vratili na posao. Naravno oni traže da im se isplate i sudskim odlukama i odlukom Ustavnog suda Srbije da im se isplate sredstva za ono vreme koje nisu proveli na radu.
Povećanje plata u javnom sektoru od 2% znači to sigurno nije dovoljno, ali pretpostavljam da je to urađeno zato što prosto postoji nužna indeksacija plata i penzija u skladu sa realnim mogućnostima, i da tu nije bilo prostora da se plate i penzije nešto znatno povećaju. Ograničenje plata u javnom sektoru to ste takođe spomenuli kao nešto pozitivno, mislim da je to popularna politička mera, pomalo zvuči populistički, ali donosi male uštede i možda bi trebalo da se razmisli da se još više suzi taj deo koji je ipak pošteđen, jer imamo izuzetke od tog ograničenja plata u javnom sektoru, a naveli ste nekoliko velikih javnih preduzeća. E sad namera da se unese red u javne nabavke zaista nužna i neophodna. Meni te uštede koje ste predvideli deluju veoma prenaduvano, odnosno preterane, i tu bi bilo moje pitanje, dakle ako nisam u pravu da su planirani veliki iznosi ušteda koji se odnose na uštede u javnim nabavkama. Dakle očekujemo, pretpostavljam svi poslanici ovde u parlamentu da se prezentuju konačno nekakvi dokazi. Da se objasni ko je i kako organizovao tu, sada vidimo sistemsku pljačku, i šta se uradilo da se počinioci i ta kontrolna tela koja su to trebala na vreme da uoče i procesuiraju. Mi taj odgovor nikako da dobijemo.
Fijat ste spomenuli, neophodno je da platimo preuzete obaveze investitorima, inače kako mi tu poruku kao država šaljemo potencijalnim investitorima ako naše druženje sa njima deluje samo kao dobra reklama u nekoj izbornoj kampanji, a toliko fotografija sa Fijatom su pojedini političari imali, da stvarno red da se država oduži za to i da da jednu pozitivnu poruku, pošaljemo dalje potencijalnim investitorima ako ih uopšte bude i bilo. Zahvaljujem.
Hvala. Poštovani predsedniče, imam samo jedno pitanje upućeno vama, a primetila sam da vam je to isto pitanje postavio i poslanik Jugović, ali niste, ili ste izbegli odgovor, ili ste zaboravili da je to bilo prvo nešto što je pitao u svom izlaganju, a to je – zašto je ovog puta izostavljen kolegijum šefova poslaničkih grupa?.Mislim da bi nam to izuzetno pomoglo u pripremi ove sednice. Kao što vidite, imamo preko 35 tačaka dnevnog reda i poslanici se ne snalaze najbolje danas na ovoj sednici. Vi ste, čini mi se, na jučerašnjoj konferenciji za štampu rekli da očekujete kvalitetnu raspravu od poslanika povodom predloženih zakona.
Hoću da vam skrenem pažnju, ako to ne znate vi i potpredsednici ovog parlamenta, na dostavu materijala. U jučerašnjem danu, u nekim popodnevnim časovima kada smo, doduše, posle 15 časova konačno dobili saziv i utvrdili šta će to danas biti po hitnom postupku sve na dnevnom redu, saznali od tehničkih sekretarica da se u poslaničkim klubovima, kancelarijama, doduše, kancelarijama poslanika koji imaju takve uslove za rad, nalaze oko desetak novopredloženih zakona.
Danas u sali vidim da poslanici koji ne žive u Beogradu, a sada imamo kategoriju poslanika koji su iz Beograda i onih koji nisu, a mogu vam reći da još uvek postoji ta kategorija poslanika koji ne žive u Beogradu, nisu bili u mogućnosti da pročitaju sve predložene tačke dnevnog reda, da se pripreme i eventualno da ulože amandmane, i uopšte, da se pripreme za diskusiju.
Volela bih da mi kažete zašto se to desilo?. Pitam i u svoje ime i u ime mnogobrojnih poslanika, ne samo u ime poslaničkog kluba koji danas predstavljam kao predsednik, nego i u ime drugih poslanika koji su komentarisali ovakav način dostave materijala po kancelarijama. Znate sami, danas kada se došlo, koliko vremena može neko da se pripremi za tu, kako ste naglasili, kvalitetnu raspravu. Hvala vam.