Dame i gospodi narodni poslanici, ovaj amandman bi trebalo prihvatiti, jer ovo o čemu pričaju poslanici SRS-a nije demagogija, već je činjenica u kakvoj situaciji živi naš narod i u kakvoj situaciji nam je privreda.
Ne bave se svi biznisom zato što to vole ili zato što im je to životno opredeljenje, nego zato što su ostali bez posla. Zato što gledaju na određen način da obezbede svojoj porodici egzistenciju, pa se često u početku ne snalaze baš najbolje oko svega toga. One velike utaje poreza kada se neko obogatio, to se obogatio nelegalnim poslovanjem, gde su izuzetno velika fiskalna davanja, a da li po osnovu carine, da li po osnovu akciza, da li po osnovu poreza. To su predmeti krivičnih zakona.
Ovo će da se svede na jurnjavu malih samostalnih trgovinskih radnji i malih preduzeća oko toga kako je stopu koji poreski obveznik primenio, da li je lepo preračunao, da li je lepo to što je preračunao, pomnožio sa prometom koji je imao. Onda će nekim zaokruživanjem decimala polako da se nabija iznos do 1.500 dinara da bi mogao da se pokrene nekakav postupak.
Za taj postupak, a u praksi je to tako, verujte, pa da bi taj postupak koji je pokrenut, trebalo da se završi plenidbom pokretne imovine, a prvo popisom, a onda, ako osnovano sumnja radnik koji vrši kontrolu, ima pravo i pokretnu stvar da oduzme.
Većina tih samostalnih trgovaca snabdeva svoje radnje svojim malim putničkim automobilima. Ako mu oduzmete auto, oduzeli ste mu sredstvo za rad i sredstvo za egzistenciju, i koji je to poreski izvršitelj koji će biti realan, koji će iste aršine primenjivati. Da li ih imate u Srbiji dovoljno takvih? Tvrdim da nemate, tvrdim da se sasvim drugačije ponašaju, tvrdim da baš kod onih koji su se obogatili na utajama fiskalnih davanja ne smeju ni da odu, ili neće. To je sada neka druga priča, ali ako već odu, zapisnik je, sve u redu, bez primedbi.